TEORIJA SAMOODREĐENJA I JAČANJA INTRINZIČNE MOTIVACIJE, DRUŠTVENOG RAZVOJA I BLAGOSTANJA- RYAN I DECI

TEORIJA SAMOODREĐENJA ( SELF – DETERMINATION THEORY , SDT )- pristup u ljudskoj motivaciji i ličnosti koji koristi tradicionalne empirijske metode koje

rasvjetljavaju važnost razvoja ljudskih urođenih sposobnosti za osobnim razvojem i samoregulacijom

- Istraživanja o teoriji samoopredjeljenja su fokusirana na društveno – kontekstualne uvjete koji olakšavaju ili otežavaju prirodne procese samomotivacije i zdravog psihološkog razvoja.

- Nalazi su doveli do hipoteze o 3 urođene psihološke potrebe: KOMPETENCIJE, AUTONOMIJE I POVEZANOSTI

- Kompetencija, autonomija i povezanost zadovoljavaju količinu pojačane samomotivacije i mentalnog zdravlja, a pobrkane dovode do smanjene motivacije i blagostanja

- Teorija samoopredjeljenja istražuje kod ljudi prisutne tendencije za razvojem i urođene psihologijske potrebe koje su temelj ljudske samomotivacije i osobne cjeline

- U istraživanjima teorije samoopredjeljenja također se ispitivala i INTRINZIČNA MOTIVACIJA koja je prototipna manifestacija ljudske tendencije za učenjem i kreativnošću

- Prezentirana je i analiza samoregulacije koja uključuje način na koji ljudi pretvaraju društvene vrijednosti i ekstrinzične ciljeve u osobne vrijednosti i samomotivaciju

PRIRODA MOTIVACIJE- Motivacija uključuje energiju, smjer, ustrajanje i sve aspekte aktivacije i pažnje- Motivacija nije jednostavan konstrukt zato što velik broj faktora motivira ljude na

određenu aktivnost- Pitanje postavljaju li se ljudi iza svojih postupaka na temelju interesa i vrijednosti ili

se ponašaju zbog nekog vanjskog faktora je jedinstveno u svakoj kulturi

INTRINZIČNA MOTIVACIJA- Prisutna tendencija za novošću i izazovima, razvijanjem i vježbanjem kapaciteta,

istraživanjem i učenjem- Konstrukt intrinzične motivacije opisuje prirodnu sklonost prema asimilaciji,

spontanom interesu i istraživanju koje je bitno za kognitivni i društveni razvoj i reprezentira osnovne izvore zadovoljstva i vitalnosti kroz život

KOGNITIVNA EVALUACIJSKA TEORIJA (COGNITIVE EVALUATION THEORY, CET ) Prezentirali su je Deci i Ryan kao podteoriju teorije samoopredjeljenja kojoj je namjera specificirati faktore koji objašnjavaju varijabilitet intrinzične motivacije

- CET je strukturiran u terminima društvenih i okolinskih faktora koji pojačavaju ili smanjuju intrinzičnu motivaciju te objašnjava u kojim uvjetima će doći do izražavanja intrinzične motivacije

- Većina istraživanja vezanih uz utjecaj okolinskih događaja na intrinzičnu motivaciju su fokusirana na pitanje autonomije nasuprot kontrole

1

- sve očekivano jasne nagrade ovisne o izvođenju zadatka oslabljuju intrinzičnu motivaciju - Suprotno tome, izbor i sloboda samodirekcije pojačavaju intrinzičnu motivaciju jer

omogućuju ljudima veći osjećaj autonomije- Studenti koji su bili naučeni na kontrolu učili su manje učinkovito, posebno kad je učenje

zahtijevalo konceptualno kreativno procesiranje- Slično tome, roditelji koji potiču autonomiju svoje djece nasuprot onima koji su skloni

kontroli imaju djecu koja su više intrinzično motivirana- Takvi nalazi su posebno primijenjeni u sportu i glazbi- Studije su pokazale da sigurnost i poticanje autonomije od strane roditelja predviđaju veću

sklonost istraživanju kod male djece ili dojenčeta- djeca koja su radila na zanimljivom zadatku u prisutnosti strane osobe koja ih je ignorirala

i koja im je odbijala dati odgovore na pitanja imala su malu razinu intrinzične motivacije- postoji niža razina intrinzične motivacije kod studenata koji percipiraju svoje profesore

kao hladne i nemarne

ZAKLJUČAK- Kognitivno evaluacijska teorija naglašava da društvena okolina može pomagati ili oslabiti

intrinzičnu motivaciju potičući ili sprječavajući urođene ljudske psihološke potrebe- Važno je naglasiti da će ljudi biti intrinzično motivirani samo za aktivnosti koje potiču kod

njih neki intrinzični interes te za aktivnosti koje su novije, izazovnije i imaju estetsku vrijednost

SAMOREGULACIJA EKSTRINZIČNE MOTIVACIJE- Intrinzična motivacija je važan tip motivacije , ali nije jedina vrsta samoopredjeljujuće

motivacije- Pounutrenje i integracija su središnje postavke u dječjoj socijalizaciji- Teorija samoopredjeljenja je iznijela 2 postavke:

a) procesi kroz koje neintrinzično motivirano ponašanje postaje samoopredjeljujućeb) načini na koje društvena okolina utječe na te procese

EKSTRINZIČNA MOTIVACIJA- Motivacija kojoj je porijeklo u faktorima izvan osobe ( npr. nagrada, kazna, pohvala,

kritika i različite beneficije) , a ne u unutarnjim pobudama- postoji šest tipova regulacije ponašanja; od vrha prema dnu piramide raste razina

autonomije pri regulaciji ponašanja (prema TEORIJI INTEGRACIJE ORGANIZAMA)

1. nema regulacije2. eksternalna regulacija3. introjektirana regulacija4. identificirana regulacija5. integrirana regulacija6. intrinzična regulacija

2

1MA REGULACIJE

2

3

4

5

6

TEORIJA INTEGRACIJE ORGANIZAMA – Ryan i Deci

subteorija TEORIJE SAMOODREĐENJA kontekstualni faktori: - INTERNALIZACIJA

- INTEGRACIJA NEMOTIVIRANO STANJE: Stanje u kojem nema namjere, volje za akciju. U ovom stanju nema regulacije ponašanja. INTRINZIČNA MOTIVACIJA: Izvršavanje neke aktivnosti zbog njenih zadovoljavajućih učinaka (sport, glazba...).

Ekstrinzično motivirana ponašanja:- EKSTERNALNA REGULACIJA: ponašanja se izvode zbog izvršavanja izvanjske

zapovijedi ili nagrade. Najmanje su autonomna. - INTROJEKTIRANA REGULACIJA: pojedinac sudjeluje u regulaciji ponašanja, ali ju

ne prihvaća kao “autorski” svoju. Ponašanja se izvode kako bi se izbjegla krivnja/anksioznost ili da bi se povećao ego.

- IDENTIFICIRANA REGULACIJA: Identifikacija je rezultat svjesnog vrednovanja cilja djelovanja ili načina regulacije ponašanja, a samo se djelovanje prihvaća kao osobno bitno.

- INTEGRIRANA REGULACIJA: Integracija se događa kada je regulacija ponašanja evaluirana i kada je uklopljena u pojedinčev sustav vrijednosti i potreba. Ovo je najautonomniji oblik ekstrinzične motivacije.

Ispitivanjem kontinuuma relativne autonomije otkriveno je da, što su više učenici bili eksternalno motivirani, pokazivali su manje interesa, manje su evaluirali ponašanja, ulagali su manje truda, odbacivali su odgovornost.Što je autonomnija bila ekstrinzična motivacija, ispitanici su se više trudili, bili su učinkovitiji, manje su odustajali...

Prednosti veće internalizacije: - veća ponašajna učinkovitost - veća voljna upornost - pojačana svijest o općem stanju - bolja asimilacija pojedinca

socijalni uvjeti za olakšavanje integracije ekstrinzične motivacije: SRODNOSTPOTREBA ZA PRIPADNOŠĆUPOVEZANOST S DRUGIMA

3

SVIJEST O KOMPETENCIJI: ljudi će radije izvoditi aktivnosti, ukoliko se osjećaju djelotvorni u tim aktivnostima.

KOMPETENCIJA POTPOMAŽE INTERNALIZACIJU! OSJEĆAJ AUTONOMIJE: facilitira internalizaciju, kritičan je element za integraciju regulacije.

Rezultati nekih istraživanja:- Omogućavanje racionalnog principa za izvršavanje NEZANIMLJIVOG zadatka, uz pomaganje za osjećaj AUTONOMIJE i POVEZANOSTI, je potpomoglo internalizaciju i integraciju tog ponašanja. - Internalizacija pozitivnih vrijednosti vezanih uz školu je bolja kod djece čiji su roditelji podupirali njihovu autonomiju i povezanost. - Podupiranje pojedinčeve autonomije vodi ka većoj internalizaciji!

OTUĐENJE I NJEGOVA PREVENCIJA- Potpora ljudskoj KOMPETENCIJI, AUTONOMIJI i POVEZANOSTI omogućava

veću predanost i autentičnost u ponašanju.- Deprivacija psihičkih potreba je glavni uzrok ljudske nesreće!

PSIHOLOŠKE POTREBE I MENTALNO ZDRAVLJE- tri su temeljne potrebe:-kompetencija -autonomija -povezanostSve tri potrebe moraju biti zadovoljavane kroz život!

1) Pridavanje veće važnosti intrinzično motiviranim težnjama je pozitivno povezano sa pokazateljima općeg blagostanja- samopouzdanjem...2) Ljudi ponekad pridaju važnost određenim životnim ciljevima koji ne ispunjavaju temeljne potrebe( npr.: materijalizam).- Tinejdžeri, koji su bili izloženi bezosjećajnoj, kontroliranoj majčinoj brizi, su u većini

materijalistički orijentirani. 3) Ispunjavanje temeljnih psiholoških potreba je presudno za doživljavanje najboljeg iskustva te za dnevno blagostanje.

ZAKLJUČAK- SDT je provjerljiva, konzistentna, jednostavna.- Teškoće u razlikovanju tipova motivacije?- Primjenjivost u obitelji, školstvu, zdravstvu...

4

MOTIVACIJA ZA POSTIGNUĆEM I ISPITNA ANKSIOZNOST KAO MOTIVI ZA PRIBLIŽAVANJE USPJEHU I IZBJEGAVANJE NEUSPJEHA- ATKINSON I LITWIN

- Od 1950. više istraživanja koja pokazuju da znanja o motivacijskim razlikama poboljšavaju predikciju varijabli povezanih s postignućem

- istraživanja potrebe za postignućem pokazala su da ona povećava učinak u zadatku dok ga ispitna anksioznost smanjuje

- eksperimenti koji su uzimali u obzir samo anksioznost promatrali su ispitanike niske anksioznosti kao manje u konfliktu i više orijentirane na uradak

- Atkinsonov teoretski model:- Ako je kod osobe motivacija za postizanjem uspjeha veća od motivacije za

izbjegavanjem neuspjeha rezultat je suočavajuća, pozitivna motivacija, neovisno o težini zadatka. Tako motivirani pojedinac najviše je zainteresiran za zadatke srednje težine za koje je subjektivna vjerojatnost uspjeha 0,50. Tu je motivacija najjača.

- Ako je motivacija za izbjegavanje neuspjeha veća onda je rezultat izbjegavajuća motivacija za sve težine zadatka. Tako motiviran pojedinac nalazi sve zadatke odbojnima pogotovo one srednje težine kod kojih je najveća anksioznost. Obavlja ih samo ako je prisiljen i čini to neefikasno.

1.Osobe kod kojih je motivacija za postizanjem uspjeha veća od motivacije za izbjegavanjem neuspjeha:

a) češće odabiru zadatke srednje težineb) rade duže na završnom testiranjuc) postižu više rezultate na krajnjem testiranjuod osoba kod kojih je jača motivacija za izbjegavanjem neuspjeha

2. Rezultati postignuća u Testu uvida trebali bi pozitivno korelirati sa preferiranjem zadataka srednje težine, upornošću rješavanja i završnim uspjehom.3. Rezultati testa anksioznosti trebali bi negativno korelirati sa tim istim varijablama.

Ispitanici:- studenti psihologije, muškog spola, podaci su skupljeni na laboratorijskim vježbama- podaci sa oba mjerenja, potrebe za postignućem i ispitne anksioznosti, bili su dostupni za

49 ispitanika

5

- nisu svi ispitanici sudjelovali u kasnije provedenim skupljanjima podataka- u svim usporedbama uzet najveći mogući broj ispitanika iako je to dovelo do malih

fluktuacija u broju uzorka između različitih usporedbi

Postupak:- primijenjen Test uvida koji se sastojao od 10 kratkih tvrdnji o ljudima koje su ispitanici

trebali analizirati- korištene dvije forme tog testa- ocjenjivači su bodovali ispitanikovu potrebu za postignućem- distribucija bodova podijeljena je na medijanu, ispitanici su podijeljeni na one sa: - visokom potrebom za postignućem- niskom potrebom za postignućem- Upotrijebljen je Mandler-Sarasonov upitnik ispitne anksioznosti (TAQ)- Distribucija rezultata ispitne anksioznosti dihotomizirana je na medijanu- Ispitanici su rješavali Test osobnih sklonosti (PPS)- Distribucija rezultata PPSa također je dihotomizirana na medijanu- ispitanici su igrali igru bacanja prstena- ispitanicima je dana uputa- prirodna situacija, bez stroge kontrole- u obradu uzeti samo podaci muških ispitanika

Podaci iz završnog testa:- Test višestrukog izbora i kratkih odgovora- vrijeme rješavanja 3 h- zabilježeno je vrijeme rješavanja pojedinog ispitanika i pretvoreno je u bodove- povezano je s rezultatima drugih individualnih mjerenja i rezultatom u igri bacanja prstena

Rezultati:- Klasifikacija ispitanika

1.visoka potreba za postignućem-niska ispitna anksioznost2.visoka potreba za postignućem- visoka ispitna anksioznost3.niska potreba za postignućem- niska ispitna anksioznost4.niska potreba za postignućem- visoka ispitna anksioznost

- Preferencija udaljenosti u igri bacanja:- sve četiri grupe pokazale preferenciju za udaljenost od 9-11stopa (2,74- 3,35m)- najizraženija preferencija kod ispitanika sa visokom potrebom za postignućem i niskom

ispitnom anksioznošću a najmanje izražena kod ispitanika sa niskom potrebom za postignućem i visokom ispitnom anksioznošću, ostale grupe su između

- sa ekstremnih udaljenosti najviše gađali ispitanici sa niskom potrebom za postignućem i niskom ispitnom anksioznošću

- korišten je registar prosječne devijacije kao mjera tendencije svakog ispitanika da preferira rizik srednje vrijednosti (srednje udaljenosti)

- nizak rezultat značio je da je najviše gađano sa srednje udaljenosti a visok rezultat da je najviše gađano sa jako male ili jako velike udaljenost

- ispitanici sa visokom potrebom za postignućem ostvaruju niže rezultate u registru prosječne devijacije, tj. Pokazuju najveću preferenciju za preuzimanje rizika srednje

6

vrijednosti, provode više vremena rješavajući završni test te na njemu ostvaruju bolje rezultate

- statistički se značajno razlikuju od grupe sa niskom potrebom za postignućem- ispitanici visoke ispitne anksioznosti tendiraju većim vrijednostima prosječne devijacije i

statistički se značajno razlikuju od grupe niske ispitne anksioznosti

- grupa 1 ima najviše vrijednosti registra prosječne devijacije- grupa 4 ima najviše vrijednosti registra prosječne devijacije - ostale dvije grupe nalaze se između navedenih ekstrema

- grupa 1 i 4 statistički značajno razlikuju- PPS mjera potrebe za postignućem: - ispitanici koji su ostvarili visoke rezultate na PPS imaju viši registar prosječne devijacije,

što nije očekivano!- nije nađena stat. značajna razlika između duljine rada na završnom testu i uspjeha na testu

između dviju PPS grupa- PPS mjera potrebe za postignućem zapravo se ponaša kao mjera motivacije za

izbjegavanje neuspjeha- NE postoji statistički značajna povezanost između triju korištenih mjera;

Zaključci: 1. Vrijednosti dobivene mjerom potrebe za postignućem jesu pokazatelj snage motivacije

za postizanjem uspjeha, a vrijednosti dobivene testom anksioznosti ukazuju na sklonost osobe izbjegavanju neuspjeha.

2. Postoji pozitivna korelacija između mjere potrebe za postignućem i ustrajnosti na zadatku.

3. Rezultati koji se tiču potrebe za postignućem dobiveni preko PPS mjere nebulozni su. Različite metode pristupanja ljudskim motivima ne daju usporedive rezultate. Teško je uopće reći što se zapravo mjeri PPS testom. Za razliku od toga nalazi osiguravaju uvjerljive dokaze o valjanosti Testa uvida i Testa ispitne anksioznosti.

- Između tri zavisne, bihevioralne varijable POSTOJI pozitivna korelacija;Zaključci:Osobe koje imaju visoku potrebu za postignućem mogu imati visoke, ali i niske vrijednosti na upitniku ispitne anksioznosti. Pretpostavka je da je kod skupine sa visokom potrebom za postignućem i niskom anksioznošću motivacija za postizanjem uspjeha veća od motivacije za izbjegavanjem neuspjeha. Kod skupine sa niskom potrebom za postignućem i visokom anksioznošću prevladava motivacija za izbjegavanjem neuspjeha.Studenti su iznimka, oni ne izbjegavaju rizik srednje vrijednosti (većina ljudi s jačim motivom izbjegavanja neuspjeha eliminirana prije studija).

7

KVANTITATIVNE VARIJACIJE POTICAJA I UČINKOVITOST U BIJELIH ŠTAKORA - CRESPI

Tri specifična problema1. Kakav je odnos između veličine poticaja i razine djelovanja?2. Kakav je odnos između veličine poticaja i distribucije truda (gradijenti) tijekom

djelovanja?3. Koji su efekti variranja veličine poticaja prilikom djelovanja?

Dva komplementarna aspekta- Internalna psihološka stanja

- otpuštaju energiju i dovode do aktivnosti- sklonosti i averzije – mogu se definirati kao potrebe ili nagoni

- Vanjski poticaji- služe tome da potiču, usmjeravaju i dovode niz aktivnosti do kraja

- poticaji i pobude- pozitivni poticaji kad su u skladu sa sklonostima, a negativni poticaji kad su u skladu s averzijama

Pitanje variranja

- Nagona- ako se istražuje utjecaj nagona na odgovor životinje, vanjski podražaji drže se konstantnima

- Poticaja- ako se istražuje kako faktor motivacije uvjetuje reagiranje, nagon se drži konstantnim koliko je to moguće

Kvalitativno razlikovanje poticaja

8

- Intermodalni- kvalitativne promjene u poticaju koje uključuju promjene u nagonu ako su željeni novi poticaji, npr. promjena s hrane na vodu

- Intramodalni- kvalitativne promjene koje ne ometaju sukladnost nagona ; dokazuje se promjenom s jedne hrane na drugu, osim ako se naravno ne istražuju specifične gladi

Kvantitativno razlikovanje poticaja - Pozitivni- Negativni

- Specifično područje ovog istraživanja je kvantitativno razlikovanje pozitivnog poticaja na ponašanje životinja!

“Učenje” i “Izvedba”- Bilo je potrebno ispitati odnos ta dva koncepta i utvrditi razliku- Izvedba (djelovanje) je ponašanje životinje u određenoj situaciji i uključuje učenje kao

jednu od svojih determinanti- Učenje je kapacitet životinje za izvedbu (djelovanje), a motivacija njena želja za

djelovanjem - Za prikladnost ovom istraživanju daljnja razlika će se raditi između

- perioda učenja- aktivnost je odraz i učenja i motivacije- perioda izvedbe- slijedi iz napredovanja u adaptaciji do situacije kada

doprinosi izvedbi od učenja dolaze do kraja ostavljajući motivaciju kako primarnu determinantu

- Efekt varijacije u količini poticaja (incentive amount) ovisit će prije o motivacijskom aspektu izvedbe nego njenom aspektu učenja

- Zato će se praviti razlika između perioda učenja (koji je pod utjecajem faktora učenja, tj. kapaciteta za učenje te motivacijskih faktora) i perioda izvedbe (performance period za koga se pretpostavlja da je primarno pod utjecajem motivacije - psihološki plato).

- Nezavisna varijabla –Vrijeme i pogreške- Jednostavnost -Minimalizirati utjecaj učenja- Vidljivost -Kvalitativne promjene u ponašanju štakoraStaza- Eksperimentalna situacija bila je ravna staza duga 6,1 m sa stranicama od šperploče

visokim 30 cm- Startni boks bio je jednostavni nastavak staze od 30 cm- Prostor s hranom bio je kvadrat mjera 35 x 35 cm- Klizna vrata bila su na ulazu u startni boks, a za izlaz iz njega korištena su vrata s

koloturom i konopcem, koja je podizao eksperimentator- Adekvatno osvjetljenje osiguravale su četiri žarulje. Jedna je bila postavljena u prostor

za hranjenje, jedna u startni box, a dvije na jednakoj udaljenosti u samom hodniku. Svjetla su visjela 75 cm iznad staze, na dasci postavljenoj 90 cm iznad

- Cijeli je aparat bio obojan u nereflektirajuću crnu bojuSustav mjerenja vremena- Sustav je bio organiziran tako da mjeri vrijeme prolaska štakora na svakoj četvrtini

staze. - Korišten je kimograf. Postojala su dva instrumenta za kontrolu brzine štakora:

prekidač-poluga i instrument s foto ćelijama.

9

- Za 2. i 3. eksperiment, kad je trebalo mjeriti samo ukupno vrijeme, korištena je samo štoperica jer je to bilo sasvim dovoljno i točno, ali je za početak ostavljena zraka svjetlosti jer je bila dobra za detektiranje trenutka kada je štakorova njuškica provirila iz startnog boksa.

Aparat za palete- Za hranu, koja je trebala biti korištena u malim jedinicama, relativno konstantnima što

se tiče veličine, Skinnerovi peleti su bili isključeni jer su bili preveliki. Moralo se paziti da se ne prehrani štakore.

- Zato je korišten pištolj „za mast“, na koji je bila zakvačena posebna štrcaljka. Napravili su zatim hranu u obliku paste koja se sastojala od mljevenih “Purina” psećih keksa i vode, i pomoću pištolja se formirala u cilindrične trake koje su kasnije sušili i rezali na male, jednake komadiće. Vlažili su ih raspršivačem.

Ujednačenje nagona- Nagon, unutrašnji izvor motivacije, je bilo potrebno kontrolirati jer se u protivnom

varijabilitet djelovanja ne bi mogao pripisati samo količini poticaja izvana- Zaključke o utjecaju vanjskih poticaja možemo donositi samo ako je nagon

konstantan, i ako isključimo mogućnost nekih nekontroliranih sistematskih faktora

- Sve štakore je trebalo jednakomjerno hraniti s obzirom na njihovu težinu i prije eksperimentalnog trčanja ih ostaviti oko 22 sata deprivirane od hrane

- Bilo je potrebno ujednačiti hranidbene navike štakora. - To su učinili tako da su štakore držali u predeksperimentalnom razdoblju od 10 dana,

kada su im ustaljivali jednaki ritam hranjenja- Bilo je potrebno kontrolirati vremenski razmak između trčanja i hranjenja.- Taj period bio je varijabilan, od pola sata do sat vremena à sprečavanje pojave

vremenskog kondicioniranja i toga da štakori hranjenje nakon trčanja ne bi povezivali s eksperimentom kao nagradu ili nešto slično.

- Eksperimentalno trčanje bilo ograničeno na jedno dnevno, kako bi se nagon mogao držati konstantnim

Veličine poticajnih varijacija - Razlikovanje kvantiteta- Upotreba količina koje je štakor mogao razlikovati- Raspon- Četverostruka progresija(1-4-16-64-256), gdje 64 i 256 nisu bili sjeckani

komadići, već veći komadiEksperiment 1

- Prvobitni istraživački eksperiment- N = 22 albino miša (u početku 23), podijeljena u skupine koje su se razlikovale

po količini dobivanih poticaja- Dva ograničenja populacije štakora:

- 1. nije smjelo biti spolnih razlika - svi štakori su bili muški zbog povezanosti plodnog ciklusa i nivoa aktivnosti

- 2. dob štakora – svi su imali od 5,5 do 6,5 mjeseci- Važno jer su mnogim eksperimentima pokazane razlike u aktivnosti s obzirom na dob

štakora

10

- Mogućnost ovisnosti brzine o težini štakora –ujednačene težine svih grupica ( M=188 grama) (na kraju nije dobivena značajna povezanost)

- Miševi su bili iz laboratorijskog uzgoja, pa se nije toliko strogo pazilo na slučajni odabir legla

Eksperiment 2 - Primarni cilj – provjeriti i učvrstiti zaključke o nižim nivoima količine poticaja

- N = 21 štakor; podijeljeni su u 3 grupe po 7 štakora - Ponovno uključeni samo mužjaci - Dob - od 2,5 do 3,5 mjeseci, dakle drugačija nego u exp. 1 kako bi se povećali

dometi rezultata, odnosno mogućnost generalizacije- Težina - različita, ali na kraju ispalo da je varijacija samo 3 grama po grupama

(M=140g)- Cijela grupa štakora je prvo trčala s poticajom od 16 paleta, dok nisu dostigli određeni

nivo učinka; zatim su razdijeljeni u 3 grupe izjednačene po prosječnoj brziniProblem 1. Kakav je odnos između veličine poticaja i razine djelovanja?Zaključak

- Krivulja odnosa količine poticaja i razine učinka je spljoštena sigmoidna krivulja- Količina poticaja ima efekta od samog početka učenja- Što je veći poticaj manji je varijabilitet unutar grupe- Frustracija je prisutna kod štakora s manjom količinom poticaja

Problem 2. Kakav je odnos između veličine poticaja i distribucije truda (gradijenti) tijekom djelovanja?

- U ranom periodu učenja, kako je količina poticaja povećavana, krivulja brzine pokretanja se mijenja:

- od pozitivno akcelerirane, preko linearne, do negativno akcelerirane- U ranom periodu učenja, kako je količina poticaja povećana, krivulja brzine mijenja se

od:- lagano pozitivno akcelerirane, preko jako negativno akcelerirane, do gotovo

ravne - U periodu izvedbe aktivnosti, kako je količina poticaja povećana, krivulja brzine

pokretanja varira progresivno- od negativno akcelerirane do potpuno ravne

Problem 3. Koji su efekti variranja veličine poticaja prilikom djelovanja?

- Kakav je efekt varijacije u veličini poticaja na izvedbu i to:- pomak na veću količinu poticaja- Efekt oduševljenja- pomak na manju količinu poticaja- Efekt depresije

- Efekti depresije i oduševljenja su eksperimentalna potvrda očekivanja poticaja kod štakora

- U skladu s Tolmanovom teorijom očekivanja (prema kojoj očekivanje nagrade služi kao potkrepljenje) Crespi je ponudio dvofaktorsku teoriju motivacije

Dvofaktorska teorija motivacije- Vrijednost poticaja ovisi dva faktora: očekivanju poticaja (kvalitete i/ili kvantitete) i

stvarnom dobitku poticaja

11

- Što je veći nerazmjer između očekivanja i dobitka to je veće oduševljenje (ako je dobitak veći od očekivanog), odnosno razočaranje (ako je dobitak manji od očekivanog)

- Efekt oduševljenja- povećana vrijednost poticaja u odnosu na kontrolnu grupu koja očekuje baš takav poticaj

- Efekt depresije/razočaranja- smanjena vrijednost poticaja u odnosu na kontrolu skupinu

TEORIJA LJUDSKE MOTIVACIJE - MASLOW

Sljedeće pretpostavke moraju biti uključene u svaku cjelovitu teoriju ljudske motivacije:

1. Integrirana cjelovitost organizma mora biti jedna od osnova motivacijskih teorija

12

2. Fiziološki nagoni su odbačeni kao središnje točke tih teorija3. Trebaju se bazirati na osnovnim, a ne parcijalnim i površnim ciljevima. 4. Svjesne, specifične i kulturološki određene želje nisu bitne kao osnovni i nesvjesni

ciljevi 5. Svako motivirano ponašanje predstavlja kanal kroz koji se izražavaju i zadovoljavaju

brojne osnovne potrebe.6. Gotovo sva stanja organizma su motivirana ili motivirajuća7. Ljudske potrebe se formiraju u hijerarhijama superiornosti. 8. Klasifikacije motivacija baziraju se na ciljevima prije nego na poticajnim nagonima ili

motiviranom ponašanju9. Motivacijske teorije trebaju se orijentirati na ljude, a ne na životinje10. Situacijski faktori se trebaju uzeti u obzir, ali sami ne mogu objasniti ponašanje. 11. Treba u obzir uzeti mogućnost izoliranih i specifičnih reakcija, a ne samo integraciju

organizma12. Motivacijska teorija nije sinonim za bihevioralnu teoriju

OSNOVNE POTREBE

1.FIZIOLOŠKE POTREBEa. Homeostaza se odnosi na tjelesne automatske napore da se održi

konstantno, normalno stanje krvi b. Ako tijelu nedostaje neki element onda će pojedinac razviti apetit ili glad

za hranu koja sadrži upravo taj element.- Fiziološke potrebe su netipične: izolirane (neovisne jedne o drugima, neovisne o

drugim motivacijama i organizmu kao cjelini) i mogu se somatski lokalizirati.

- Fiziološke potrebe imaju veću snagu od svih ostalih. Osoba kojoj nedostaje u velikoj mjeri sve u životu kao glavnu motivaciju imati zadovoljenje tih potreba.

- Problem je s mogućnosti generaliziranja. Krizni uvjeti su po definiciji rijetki u normalnim miroljubljivim društvima.

1. Budući da se većina istraživanja vrši na štakorima koji imaju samo par motivacija osim onih fizioloških, često se ljudska motivacija objašnjava u terminima štakora2. Često se ne shvaća da je sama kultura adaptivno oruđe čija je jedna od funkcija i ta da se fiziološke krizne situacije što manje događaju

U slučaju zadovoljenja fizioloških potreba se pojavljuju ''više'' potrebe koji počinju dominirati organizmom. Kad se one zadovolje javljaju se nove ''više'' potrebe i tako svaki put - ljudske osnovne potrebe organizirane u hijerarhiju relativne superiornosti

2. POTREBE ZA SIGURNOŠĆU- Javljaju se ako su fiziološke potrebe relativno zadovoljene- Razumijevanju potreba za sigurnošću možemo bolje prići kroz proučavanje djece, i to

iz dva razloga:1. Djeca ne inhibiraju reakcije na opasnost za razliku od odraslih2. Djeca imaju puno izravnije reakcije na tjelene bolesti različitih vrsta koje uzrokuju da se dijete ne osjeća sigurnim.

13

Zaključno možemo reći da prosječno dijete u našem društvu preferira siguran, uređen, predvidljiv i organiziran svijet u kojem se ne događaju opasne i nezamislive stvari, a u svakom slučaju ima roditelje koji će ga štititi od svake opasnosti.

- Sigurnosne potrebe direktnije se vide na neurotičnim osobama ili pak ljudima na dnu socio-ekonomske ljestvice. Između tih ekstrema ekspresije tih potreba možemo percipirati samo kroz preferencije za poslom koji pruža sigurnost, željom za štednim knjižicama, raznim osiguranjima itd.

- Traženje sigurnosti u svijetu uočava se i u čestoj preferenciji za poznatim i bliskim stvarima.

- Dominantne samo u kriznim situacijama (npr.opsesivno-kompulzivna neuroza)

3. LJUBAVNE POTREBE- Kad su fiziološke i sigurnosne potrebe relativno zadovoljene javljaju se potrebe za

ljubavlju, emocionalnom povezanošću te potrebe za pripadanjem. - Disfunkcija ovih potreba rezultira poteškoća s prilagođavanjem i ozbiljnijim

psihopatologijama

4. POTREBE ZA POŠTOVANJEM- Te potrebe se dijele na dva dijela:1. Želja za snagom, uspjehom, nezavisnošću, slobodom itd.2. Želja za ugledom (definirano u terminim poštovanja od strane drugih), priznanjem, pažnjom, važnošću itd.- Disfunkcije ovih potreba mogu rezultirati općom obeshrabrenošću i neuroticizmom

5. POTREBA ZA SAMOAKTUALIZACIJOM- Ova tendencija se može opisati kao potreba da netko postane sve što je u mogućnosti

postati.

PREDUVJETI ZADOVOLJENJA OSNOVNIH POTREBA- Sloboda govora, izražavanja, traženja informacija, branjenja, pravda, poštenje,

uređenje itd. - Branimo ih tako često jer je zadovoljenje osnovnih potreba bez njih jako teško, ako ne

i nemoguće.

14

EMOCIJE I YERKES – DODSONOV ZAKON - BROADHURST

- Yerkes - Dodsonov zakon prikazuje odnos između stupnja općeg uzbuđenja i radnog učinka, tj. uspjeha u nekoj aktivnosti

- Jedno vrijeme učinak raste s porastom emocionalne angažiranosti, da bi, nadilaženjem optimalne razine u zoni pretjerane uzbuđenosti, došlo do pada uspješnosti

- Optimalno uzbuđenje različito je ovisno o težini zadatka, stupnju uvježbanosti, količini predznanja itd.

- Ako je zadatak jednostavan, optimalan učinak može se postići uz dosta jako uzbuđenje, dok se optimum učinka kod teškog zadatka postiže s malim uzbuđenjem.

- Broadhurst navodi istraživanje čiji je cilj provjeriti valjanost Yerkes – Dodsonova zakona na štakorima.

- Očekivano je da će emocionalno pobuđeniji štakori, uslijed deprivacije, imati veći nagon, više će se bojati i učit će brže ako je zadatak jednostavan, a sporije ako je složen.

- Time bi se potvrdilo da je optimalni nivo nagona niži za emocionalno angažirane, nego za one koji to nisu.

- Zadatak 120 mužjaka albino štakora bio je proći podvodni labirint u obliku slova Y i doseći razinu iznad površine vode.

- Nacrt eksperimenta bio je 3 x 4 x 2 : - 3 razine podvodne osvijetljenosti- 4 razine motivacije proistekle iz duljine deprivacije zrakom ( 0, 2, 4 i 8 sekundi) - 2 razine uzbuđenosti izražene stupnjem defekacije- Pet dana prije provođenja eksperimenta obavljana su preeliminarna testiranja i kontrola

faktora koji bi mogli biti relevantni za ishod eksperimenta, primjerice, štakori su uvježbali efikasan ulazak i izlazak iz labirinta.

- Eksperiment je trajao 10 dana i svaki su dan štakori 10 puta prolazili kroz labirint. Na kraju je zabilježeno vrijeme prolaska i broj grešaka u 100 pokušaja za svakog štakora.

- U 5 naknadnih provedbi eksperimenta, zamijenjena su tri uginula štakora i sedam onih koji su isključeni zbog preferencije jednog odgovora.

- Konačno, za svakog je štakora nađen broj prolazaka obavljenih bez greške i nad tim je rezultatima provedena složena analiza varijance. Dobiveno je :

- sva tri glavna efekta su statistički značajna- interakcija složenosti zadatka i motivacije je statistički značajna- interakcije uzbuđenosti i motivacije, uzbuđenosti i složenosti zadatka te međusobna

interakcija triju ispitivanih varijabli statistički su neznačajne- Yerkes – Dodsonov zakon djelomično je potvrđen ovim eksperimentom na štakorima.- Naime, emocionalno pobuđeni štakori očekivano brže uče laku diskriminaciju, i jednako

su dobri kao neuzbuđeni u srednje teškim zadacima diskriminacije. - No, iznenađuje podatak da je nađena njihova prednost i u zadacima teže diskriminacije. - Sveopća superiornost u učenju emocionalno pobuđenijih štakora, međutim, nije statistički

značajna.- Moguća reorganizacija eksperimenta pretpostavlja brzinu kao zavisnu varijablu. Očekuje

se da bi emocionalno pobuđeniji štakori brže plivali.

15

- Iako to nije moguće direktno izmjeriti, na temelju rezultata ovog istraživanja, moglo bi se zaključiti da postoji odnos između emocionalne uzbuđenosti kod štakora i neuroticizma kod ljudi.

ORUŽJE KAO PODRAŽAJ KOJI IZAZIVA AGRESIJU- BERKOWITZ*

- Hipoteza: prisutnost objekata povezanih sa agresijom(oružje) je samo po sebi znak za agresivnost- ti objekti potiču agresivne reakcije kod ljudi spremnih na agresiju

- Nezavisna varijabla: ispitanici sa 7 dobivenih šokova izvješćuju značajno veću ljutnju od onih koji su dobili samo jedan šok

- U kabini pokraj ispitanika je 1. prisutno oružje povezano sa agresorom2. prisutno oružje nepovezano sa agresorom3. prisutan neutralni objekt(reket i loptice)4. nema nikakvog objekta prisutnog

- ZV1: broj šokova Prisutnost oružja značajno utječe na broj šokova zadanih od strane ispitanika koji

su ljuti Ljuti su dali više šokova sa prisutnim oružjem, bez obzira je li nepovezano ili

povezano s agresorom Ljuti daju najviše šokova kad je oružje povezano s agresorom, ali to nije značajno

više od nepovezanog Obje skupine sa oružjem se značajno razlikuju od neutralnog objekta, ali razlika je

značajna samo između oružja povezanog sa agresorom i situacije bez ikakvog objekta

- ZV2: trajanje šokova Rezultati su nekonzistentni Kod neljutih ispitanika prisutnost oružja smanjuje dužinu zadanog šoka(odnosno,

šok je najdulji kad nema oružja) Kod ljutih se skupine ne razlikuju značajno, ali se vidi trend- najduži šok zadaju

kad je oružje povezano s agresorom Ljuti ispitanici u prisutnosti oruža daju značajno duže šokove od neljutih s oružjem

* dobrotom kolege Jakšića

16

STRASTVENI ČOVJEK: PREISPITIVANJE KONCEPTA NAGONA- TOMKINS

- Prema teoriji koju su zastupali Hull i Freud, osnovni motivi čovjekovog djelovanja su nagoni

- Međutim, to je iluzija koja je nastala zbog zamjene signala nagona sa pojačivačem nagona, jer je osnova zapravo ono što pojačava nagon

- Postoje specifični i nespecifični pojačivači nagona, poput retikularne formacije, koji služe i motivacijskim i nemotivacijskim sustavima, odnosno, odnose se na bilo koju neuralnu poruku

- Pojmovi aktivacije i pobuđenosti su prespecifični i treba ih zamijeniti upravo pojmom pojačivača

- Nagoni i afekti imaju nespecifične pojačivače, ali nagoni nemaju dovoljnu motivacijsku snagu ako ih ne pojačaju i nespecifični pojačivači i sami afekti

- Uloga nagona jest da nam da informacije o vremenu, mjestu i vrsti odgovora kada si tijelo samo ne može pomoći- npr. postajemo gladni mnogo prije kritične razine nedostatka hrane, a zasitimo se također prije nego što je potreba tijela sasvim otklonjena

- Također nam daje informaciju o mjestu odgovora- glad zahtijeva stavljanje hrane u USTA i slično

- Ta je informacija ugrađena u mjesto konzumacije, pa je mogućnost pronalaženja pravog odgovora vrlo visoka

- Ovakva specifičnost vremena i mjesta u sustavu nagona je zapravo ograničenje za generalnu važnost po ljudska bića

- Zato je autor došao do zaključka da su afekti primarni ljudski motivi- Razlozi:1. nagoni moraju imati prisutno pojačavanje od strane afekata, a afekti su sami po sebi

dovoljni motivatori- moramo biti uzbuđeni da bismo bili seksualno pobuđeni, ali obrnuto ne vrijedi

2. za razliku od nagona, afekti imaju općenitija svojstva, pa nam to omogućuje pretpostavku da su afekti centralni u motivaciji čovjeka- afekti imaju generalizirano vrijeme djelovanja, za razliku od nagona, jer su nagoni zapravo transportni sustav koji nosi materijal iz tijela i u njega, pa moraju imati specifičan ritam- ne možemo disati samo na određene dane u tjednu, ali je moguće da budemo sretni samo određene dane

3. kao što je već navedeno, sustav nagona je vremenski ograničen, a aktivaciju afekata vrijeme ne ograničava- možemo biti ljuti sat, dan ili čitav tjedan, ili nikad, ili pak samo povremeno, a glad se javlja u točno određenim intervalima

17

4. postoje strukture u tijelu između nagonskih i afektivnih mehanizama ?!5. sustav afekata omogućuje generaliziranje objekata- kad smo gladni, uvijek moramo

utažiti glad nekom hranom, ali svaki mogući objekt može biti povezan s nekom emocijom

6. emocije također imaju veću mogućnost generalizacije intenziteta- glad neprestano raste, a intenzitet emocija može vremenski varirati

7. zbijenost kao produkt intenziteta i vremenskog trajanja- većina nagona djeluje u uskom okviru zbijenosti, jer ako previše variramo u unosu zraka, može doći do anoksije, dok afekti mogu biti više i manje zbijeni

8. također, afekti se mogu kombinirati i stvarati centralni sklop- izvršni mehanizam u koji dolaze informacije iz mnogih izvora i natječu se za sudjelovanje u upravljanju centralnim sklopom. Afekti mogu biti pobuđeni iz centralnog sklopa ili pomoću perifernih poruka iz bilo kojeg izvora, a sami mogu kontrolirati raspored tih poruka i njihovih izvora

- afekti su set mišićnih i žljezdanih odgovora smještenih u licu i tijelu, koji stvaraju osjetne povratne informacije, i to prihvatljive ili neprihvatljive

- ti organizirani setovi odgovora su smješteni u subkortikalnim centrima gdje su pohranjeni programi za svaku emociju zasebno i kad su aktivirani mogu zahvatiti široko raspoređene organe, poput lica, srca, endokrinih žlijezdi, koji onda emitiraju specifične reakcije vezane za neku emociju

- osoba ne uči te odgovore, već su oni stečeni- unutrašnji tjelesni odgovori su zapravo manje važnosti od facijalne ekspresije emocija,

jer lice pokazuje što se zbiva u tijelu- dakle, afekti su primarno facijalna ponašanja, a sekundarno tjelesne reakcije, unutarnje

i vanjske- kad postanemo svjesni naših reakcija, postajemo svjesni i samih afekata, ali možemo

na njih odgovarati bez svjesnosti o povratnoj informaciji o njima- zbog važnosti lica potrebno je spomenuti i tabu pogleda oči u oči, naime, najčešće

izbjegavamo taj izravni pogled, jer se pod njim osjećamo ugroženo i on je rezerviran za intimnog partnera

PRIMARNI AFEKTI1. pozitivni:

- interes ili uzbuđenje, sa spuštenim obrvama, i pogledom fiksiranim na predmet interesa

- uživanje ili radost, sa osmijehom- iznenađenje(pozitivno ili negativno), sa uzdignutim obrvama i treptanjem

2. negativni:- jad ili bol, sa plačem- strah ili prestravljenost, sa očima široko otvorenim i fiksiranim na neki objekt, sa

hladnom i blijedom kožom, znojenjem i žmarcima na koži- sram ili poniženje, sa spuštenim pogledom i glavom- prezir ili gađenje, da podignutom gornjom usnom- ljutnja ili bijes, sa mrštenjem i stisnutom čeljusti, te crvenim licem

18

- afekti imaju unutarnje aktivatore, koji uključuju i nagone, ali i mnoge druge podražaje koji ih aktiviraju

- ti podražaji moraju biti povezani sa biološki korisnom informacijom, te sa subkortikalnim centrom u kojem je pohranjen odgovarajući program

- neki aktivatori moraju biti podložni habituaciji, a neki otporni na nju - različite emocije se generiraju pomoću razlika u zbijenosti živčanih impulsa- porast

stimulacije, pad stimulacije i stagnacija- na taj način nastaju različiti afekti različitog intenziteta- porastom stimulacije dolazi do pojave pozitivnih i negativnih afekata- preneraženost,

strah, interes, kad je stimulacjia konstantna javljaju se samo negativne emocije, poput ljutnje i jada, a kod pada stimulacije javljaju se pozitivne emocije poput veselja.

- Tako je zato što porast stimulacije može dovesti do kažnjavajućeg ili nagrađujućeg afekta, ovisno o strmini nagiba, dok konstantna stimulacija, ovisno o tome koliko je iznad optimuma, dovodi do jada ili ljutnje, a pad stimulacije uzrokuje smanjenje negativnih emocija ili pojavu pozitivnih.

prestravljenost strah interes

ljutnja jad

veselje

19