Munuscula in honorem Željko Rapanić (Zbornik radova posvećenih Željku Rapaniću)

7/25/2019 Munuscula in honorem eljko Rapani (Zbornik radova posveenih eljku Rapaniu)

1/424


2/424

1

Munuscula in honorem eljko RapaniZbornik povodom osamdesetog roendana

Festschrift on the occasion of his 80thbirthday

Dissertationes et Monographiae 5

International Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages Motovun, University of Zagreb


3/424

2

Munuscula in honorem eljko RapaniZbornik povodom osamdesetog roendana /Festschrift on the occasion of his 80thbirthday

Copyright International Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages - Motovun,University of Zagreb, 2012.

Izdava / Publisher: Sveuilite u Zagrebu / University of ZagrebMeunarodni istraivaki centar za kasnu antiku i srednji vijek, Motovun

International Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages, Motovun, Croatia

Urednici / Editors: Miljenko Jurkovi, Filozofski fakultet Sveuilita u ZagrebuAnte Miloevi, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu

Redakcijski odborEditorial board:

Mladen Ani, Igor Fiskovi, Nikola Jaki,Miljenko Jurkovi, Ante Miloevi

Prijevod saetakaTranslations:

Neven Budak, Nenad Cambi, Laris Bori, Miljenko Jurkovi,Radovan Kekemet, Snijeana Mateji

Grafiko oblikovanje iraunalna obrada /Graphic design andComputer layout: Neven Marin, Boris Bui

Tisak / Printing: Dalmacijapapir d.o.o. - Split

Naklada / Circulation: 500 primjeraka

ISBN 978-953-6002-67-2

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebupod brojem: 831012


4/424

3

Munuscula in honorem eljko Rapani

Zbornik povodom osamdesetog roendanaFestschrift on the occasion of his 80thbirthday

Zagreb - Motovun - Split, 2012.


5/424

4


6/424

5

Sadraj / Contents

Miljenko JURKOVIAnte MILOEVI

Ivan BASI

Ivan BASI

Branko KIRIGIN

Ljubomir GUDELJ

Katja MARASOVITomislav MARASOVI

Ivan BASI

Neven BUDAK

Nenad CAMBI

Ante MILOEVI

Nikola JAKI

Ivo GOLDSTEIN

Igor FISKOVI

Miljenko JURKOVI

PredgovorForeword

eljko Rapanioctogenarius. Spomenica povodom osamdesete godinjice ivotai pedesetpete obljetnice znanstvenog rada

eljko Rapani octogenarius. A Testimonial to mark his eightieth Birthdayand fifty-fifth Anniversary oh his Scientific Work

Bibliografija eljka Rapania 1958.-2012.Bibliography of eljko Rapani 1958-2012

Salona i more - neke napomeneSalona and the Sea - Some Notes

Ranokranski plutej iz Gornje Podstrane kod SplitaEarly Christian Altar Slab from Gornja Podstrana near Split

Naseljavanje Dioklecijanove palaeSettling in Diocletian's Palace

Najstariji urbonimi kasnoantikog i ranosrednjovjekovnog Splita:Aspalathos,Spalatumi Jeronimovpalatium villaeu svjetlu povijesnih izvoraThe oldest Late Classical and early Medieval Split Urbonyms:Aspalathos, Spalatum

and Jeromes palatium villaein the Light of Historic Sources

Furta sacra et inventio traditiae.Je li doista postojao kontinuitet izmeuSalonitanske i Splitske biskupije?Furta sacra et inventio traditiae. Was there a continuity of cults from the Salonitanto the Split Bishopric?

Inicijali u Splitskom Evangelijaru kao mogui kronoloki oslonacInitials in the Evangeliarium Spalatenseas support for its Chronological Determination

O izvornoj funkciji kriolikoga okova sa drijaca u NinuOn the original Function of the cross-like Brace from drijac in Nin

Novi natpis s imenom kneza Branimira

Another Inscription with the Name of Duke Branimir

to je to Bizant na hrvatskom prostoru - reminiscencije na temu (1982.-2012.)What Byzantium in the Croatian Lands is. Reminiscences of the Topic (1982-2012)

Majstor reljefa Petra Kreimira IV.The Master of the Relief of the King Peter Kreimir IV

Spomenici nepotpune biografije.Skice za teorijska promiljanja ranosrednjovjekovne umjetnostiMonuments with incomplete Biography.Outlines of a theoretical Approach to early Medieval Art

7

13

43

59

87

93

115

157

181

191

213

223

239

259


7/424

6

Ivo BABI

Vedrana DELONGA

Ivan MATEJI

eljko PEKOVI

Pavua VEI

Mladen ANI

Toni BURI

Radoslav KATII

Marin ZANINOVI

Zapaanja o trogirskim crkvama Sv. Marije od trga i Sv. Martina (Sv. Barbabre)Observations on the Churches of St. Mary of the Square and St. Martin(St. Barbara) in Trogir

Svetomiholjske starine mljetskih benediktinaca.

O latinskom natpisu na crkvi Sv. Mihovila kod Babina PoljaAntiquities in the Benedictine Church of St. Michael(On the Inscription in the Church of St. Michael near Babino Polje)

Dvije crtice za profesora RapaniaTwo short Contributions for Professor Rapani

Crkva Sv. Stjepana u PustijerniThe Church of St. Stephen in Pustijerna

Crkvica Sv. Julijane u SplituThe Church of St. Juliana in Split

Na rubu odranja. Demografska slika Splita u 13. stoljeuAt the Verge of Survival. The Demographic Situation in Split in the 13thCentury

Srednjovjekovne kue u Podmorju (trogirskom Velom polju / Campus magnustraguriensis). Istraenost, tipologija, tehnike zidanja

Medieval Houses in Podmorje (Velo polje / Campus magnus traguriensis). Statusquestionis, Typology, Building Techniques.

MEMORIAE AMICORUM

ovjek kojemu govori kamen

eljku, malo sjeanja

273

303

327

341

377

385

397

413

417

411


8/424

7

Predgovor

Pokloniti vrsnome strunjaku u nekoj znanstvenoj discipliniFestschriftpovodom osamdesetog roendana vie je ogledalo struke same, ne-goli samoga strunjaka, budui se to u ureenim sredinama ini zaezdesetpeti, sedamdeseti, ili pak sedamdesetpeti roendan, poklapajuise s predvidljivim odlaskom strunjaka u zasluenu mirovinu. Moe toznaiti sluajno preputanje jednog znanstvenog opusa zaboravu nevalja misliti da bi to bilo namjerno moe to znaiti nespremnost sredineda valorizira visoke znanstvene domete nekoga od svojih kolega, ili kakose to zna katkad dogoditi, moda je rije o nizu subjektivnih okolnosti,no vjerujemo da je samo rije o udnom spletu koincidencija koje sudovele do toga da tek sada, s velikim zakanjenjem, predajemo javnostivie nego zaslueni hommagenaem kolegi, prijatelju i profesoru, eljkuRapaniu, povodom njegovoga osamdesetog roendana i pedesetpetgodina znanstvenog rada.

Najvjerojatnije je i sam ivotni i profesionalni put slavljenika uvjetovaoponajvie tu zakanjelu gestu. eljko Rapani nije, naime, proao onajstandardni profesionalni put veine naih kolega nije se, naime, vezaotijekom ivota za jednu instituciju, nego ih je promijenio, i to zahvaljujuiupravo svojim kompetencijama, nekoliko. Radio je, krenimo kronoloki, uArheolokom muzeju u Splitu, kojemu je u jednom razdoblju bio i ravnatelj,potom uZavodu za zatitu spomenika kulture u Splitu, kojemu je takoerpostao ravnatelj; u meuvremenu je predavao honorarno na Odsjeku zapovijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, da bi profesi-onalnu karijeru zavrio naInstitutu za arheologiju u Zagrebu. U svakoj jeod tih institucija proveo neko vrijeme, u nekima due, u nekima krae,

ini se, nikada dovoljno dugo da zaokrui koji jubilej.Stoga je izuzetno zadovoljstvo prihvatiti, u okrilju jedne meunarodneserije izdanja Dissertationes et Monographiae, Meunarodnog istraiva-kog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveuilita u Zagrebu koja nijeizvorno tome namijenjena, tekstove koje su pisali u prvom redu njegoviprijatelji, potom kolege i uenici, ak triju generacija, od suvremenika donajmlaih sljedbenika.

A veze su eljka Rapania sMeunarodnim istraivakim centrom za kasnuantiku i srednji vijek one s poetaka postojanja Centra. Sudjelujui naprvom simpoziju MIC-a u Motovunu, 1994. godine, uao je u povijest


9/424

8

Centra kao prvi izlaga ikad (Il patrimonio dellAntichita nella poleogenesidellAdriatico orientale nellalto medioevo) u nizu simpozija koje je Centarorganizirao, a koji uz Rapaniev jubilej slavi i dvadesetgodinjicu posto-janja. Uza sva tadanja razmiljanja o nesigurnoj budunosti simpozija,o eventualnoj publikaciji akata u novoosnovanom asopisu, sjeam se

kako smo veerima sjedili i, na ugodnoj motovunskoj terasi pod stablima,uz au dobra vina, nakon bogate veere, zajedno razmiljali o naslovukojeg bi valjalo dati buduem asopisu Centra. Tada sam ga zamolio darijeHortus, prema meni tada inspirativnomHortus DeliciarumHerradeod Landsberga, i sa svim prenesenim znaenjima koje nudi, uklopi sapojmovima srednji vijek i umjetnost, ispitivao ga o jezikim i leksikimdetaljima; sjeam se kako smo odluili da treba biti medievaliumpo sred-njovjekovnoj inaici a ne mediaevaliumpo klasinoj, o emu su se mnogieuropski kolege kasnije raspitivali. Ako je samo i po tome, dovoljno je daMIC tiska ovaj zbornik.

Ovaj zbornik radova razlikuje se od drugih izdanja u seriji Dissertationeset Monographiaei po tome to su tekstovi na hrvatskom jeziku, samo sasaetcima na engleskom, iako je serija namijenjena svjetskoj, a ne samodomaoj publici. Jedan je razlog to je zbornik koherentna cjelina, zatvo-rena u probleme hrvatske medievistike, s tekstovima koje su pisali bliskisuradnici eljka Rapania, u razliitim fazama njegova profesionalnogivota, organizirana i posloena od redakcijskog odbora sastavljenog odslavljenikovih prijatelja (M. Ani, I. Fiskovi, N. Jaki, M. Jurkovi,

A. Miloevi). Ti radovi, uz njegovu bio-bibliografiju i dva upuenamu panegirika, pokazuju irok raspon znanstvenih preokupacija eljkaRapania, naglaavajui one teme kojima je obiljeio hrvatsku povijestumjetnosti i arheologiju druge polovine dvadesetog stoljea. U prvom redu

to su problemi poleogeneze, u kojima je davno prije modernih trendovainzistirao na kontekstualizaciji spomenika i kulturnom pejzau u cjelini,pitanja ranosrednjovjekovne epigrafike, neodvojive od skulpture koja muje jedna od omiljenih tema, potom su to pojedina teorijska promiljanja,poglavito ona o genezi predromanike, povezana s problemom kontinui-teta, predviajui danas omiljenu temu dugog trajanja.

Drugi je razlog to je objava u serijiDissertationes et Monographiaeodluenakad su ve bili predani i pripremljeni svi tekstovi, a da bi Zbornik dobioi formalni okvir koji zasluuje u prestinom izdanju. Da smo imali malovie vremena, bili bi radovima zastupljeni i brojni inozemni prijatelji ikolege eljka Rapania, koji stjecajem okolnosti nisu niti dobili priliku

sudjelovati. No, nismo htjeli i mi kasniti da ovajFestschrift, naglaavamojo jednom, prijateljski i iz srca, ugleda svijetlo na njegov osamdesetiroendan.

Miljenko Jurkovi, Ante Miloevi

26. listopada 2012. godine


10/424

9

Foreword

Presenting aFestschriftto an eminent authority in a scientific disciplineon the occasion of their 80thbirthday is primarily a reflection of thefield, rather than the person himself, since in well-organized circlesit is usually done on the occasion of the 65th, 70thor 75thbirthday, coin-

ciding with their well deserved retirement. It may mean unintentionalcommitting of a scientific opus to oblivion it is difficult to imaginethat it could be deliberate or it may be due to the hesitance of relevantcircles to recognize the value of high scientific achievements of one of itsown; it may also be a consequence of a series of subjective conditions.However, we believe that it was just an odd combination of coincidencesthat brought about the delay in presenting this well deserved hommageto our colleague, friend and professor, eljko Rapani, on the occasionof his 80thbirthday and 55 years of scientific activity.

Our honorees personal and professional life may have also contributedto this tardiness. eljko Rapanis professional course has differed fromthat of most of his colleagues: rather than remaining with one institution,he was, thanks to his competence, affiliated with a number of them. Hestarted at the SplitArchaeological museum, where he also served as direc-tor; then he moved on to theInstitute for the protection of cultural heritage inSplit, and became the director there as well. At the same time he taughtpart-time at theDepartment of art history at the Faculty of Humanities andSocial Sciences, University of Zagreb. He spent the final part of his careerat theInstitute of Archaeologyin Zagreb. It seems that he did not stay atany of the positions long enough to warrant an anniversary.

Therefore, it gives us great pleasure to accept and include the manuscriptswritten by his friends, colleagues and students of three generations fromcontemporaries to the youngest followers into an international seriesof publications of theInternational Research Center for Late Antiquity andthe middle AgesDissertationes et Monographiae.

eljko Rapani has been associated with theInternational Research Centerfor Late Antiquity and the Middle Agessince its beginnings. By participat-ing at the Centers first symposium in Motovun (1994) as the very firstpresenter (Il patrimonio dellAntichita nella poleogenesi dellAdriatico orientalenellalto medioevo) he became a part of its history. Moreover, his jubileecoincides with the Centers 20thanniversary. Memory takes me backto that pleasant Motovun terrace under the trees, where we used to sit


11/424

10

with a glass of fine wine after a great meal and discuss the future of thesymposium and the title of the Centers future journal. Inspired by theHortusDeliciarumI asked him to combine the wordHortusand all its con-notations with the terms Middle Ages and art; I questioned him aboutlinguistic and lexical details. I remember how we decided that it should be

Medievalium, a medieval version, rather than the classicalMediaevalium;this has been the topic of many of our European colleagues questions.That in itself merits publication of this volume by the InternationalResearch Center for Late Antiquity and the Middle Ages.

This collection of works differs from the others in the seriesDissertationeset Monographiaein the fact that the language of the papers is Croatian(with just summaries in English) although the series are intended for theinternational rather than just Croatian readers. One of the reasons isthat the volume is a coherent whole dealing with the issues of Croatianmedieval studies, which comprises texts written by eljko Raspanisclose associates from the various stages of his career, edited by theeditorial board consisting of his friends (M. Ani, I. Fiskovi, N. Jaki,M. Jurkovi, A. Miloevi). These works, together with the biography,bibliography and two panegyrics, reveal the broad scientific interests ofeljko Raspani, focusing on the subjects by which he made an imprinton Croatian art history and archaeology of the second half of the 20thcentury. These are primarily the issues of poleogenesis, where he insistedon putting the monuments into context and on the cultural landscapein its entirety long before the emergence of modern trends; questionsof early medieval epigraphy, inseparable from sculpture which is one ofhis favorite topics; theoretical considerations, particularly those aboutthe genesis of pre-Romanesque, related to the question of continuity,

anticipating the favorite topic of longue dure.The other reason lies in the fact that the decision to publish in the seriesDissertationes et Monographiaewas made after all the manuscripts hadbeen accepted and prepared and we wanted to give the Festschrift theprestigious form it deserves. Given more time we would have includedmany friends and colleagues of eljko Raspani from abroad who, underthe circumstances, did not have the opportunity to contribute. However,we wanted to make sure that thisFestschriftsaw the light of day on hiseightieth birthday, with our heartfelt congratulations.

Miljenko Jurkovi, Ante Miloevi

October 26, 2012


12/424

11


13/424

12


14/424

13 Munuscula in onorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Ivan Basi

eljko Rapani roen je 26. listopada 1932. godine u Splitu. Potekao je iz obitelji Jerka Rapania,profesora latinskog i hrvatskog jezika te dugogodinjeg ravnatelja splitske gradske knjinice, imajke Marije roene Svirev. U rodnom je gradu nakon osnovnog kolovanja zavrio poznatusplitsku Klasinu gimnaziju, na kojoj je maturirao 1950. godine. Otac Jerko, beki diplomant klasi-ne filologije i slavistike, viegodinji zasluni profesor na splitskoj klasinoj gimnaziji a zatim i naondanjoj Pedagokoj akademiji, usadio je eljku Rapaniu solidno obrazovanje iz latinskog jezikai knjievnosti, dok je majka svog sina dodatno usmjerila prema glazbenoj umjetnosti, omoguivimu obrazovanje u muzikoj koli. To su bile osnove kasnijemu Rapanievom duhovnom formira-nju, pomalo neuobiajene u turobnim splitskim prilikama prvih poslijeratnih godina. Prirodnimse stoga ini njegov izbor studija na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, gdje je upisaopovijest umjetnosti, koja se u sklopu tadanjeg studijskog programa sluala objedinjeno sa studijempovijesti. tovie, upravo uoi Rapanieva dolaska na studij (akademske godine 1949/50.) provede-na je reforma kojom su dotada razdvojene studijske grupe ope i nacionalne povijesti objedinjeneu jedinstven studij, koji se onda kao glavni (A) ili sporedni (B) predmet mogao kombinirati unutardvopredmetnog studija, i to s filozofijom, povijeu umjetnosti, arheologijom, latinskim jezikom,

grkim jezikom, klasinom filologijom, sociologijom i etnologijom. Valja naglasiti da je, dodue, Bpredmet nosio manju satnicu i njoj odgovarajue umanjene ispitne obveze, ali isto tako treba ista-knuti da su uz tadanje uobiajene predmete iz povijesti umjetnosti (opa povijest srednjovjekovneumjetnosti, opa povijest moderne umjetnosti) za studente toga smjera obvezni bili i kolegiji izklasine arheologije, narodne umjetnosti, latinskog jezika, estetike te povijesti filozofije. Rapaniusu predavali, izmeu ostalih, tada eminentni povjesniari Grga Novak, Jaroslav idak i Nada Klai,odnosno povjesniari umjetnosti Milan Prelog, Grgo Gamulin i eljko Jirouek te arheolog MarcelGorenc. Diplomirao je 1956. godine te se potom vratio u rodni grad. Rapaniev povratak koincidiraoje s odlaskom u mirovinu zaslunog povjesniara i arheologa don Lovre Katia, tada znanstvenogsuradnika u Arheolokom muzeju u Splitu, ime je ostalo nepopunjenim radno mjesto kustosa sred-njovjekovnog odjela u toj uglednoj splitskoj instituciji. Na otvoreni natjeaj za to radno mjesto javio

se eljko Rapani kao jedini kandidat, te je nakon odsluene vojne obveze 1. listopada 1957. godinezaposlen u Arheolokom muzeju, najprije na mjestu kustosa-pripravnika zaduenog za srednjovje-kovnu zbirku, a zatim s godinama napredujui u slubi na uobiajen nain, sve do stjecanja najviegzvanja muzejskog savjetnika. Ondje se pridruio postojeem kadru Muzeja kojeg su tada sainjavaliravnatelj Branimir Gabrievi, Mladen Nikolanci, Ivan Marovi i bibliotekarka Neda Anzulovi, dokje u muzejskoj zgradi jo uvijek u poodmaklim godinama stanovao nekadanji ravnatelj, arheologMihovil Abrami, pridruujui se povremeno zaposlenicima pokojim savjetom i kolegijalnom pomoi.U svojstvu neformalnog savjetnika tih je prvih godina, sve do svoje smrti 1961., djelovao i umirovljeniLovre Kati. Nakon prelaska B. Gabrievia na katedru za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru1969. godine, ravnateljem Muzeja nakratko postaje M. Nikolanci, kojega na tom mjestu od 1971.sve do 1980. godine nasljeuje Rapani.

eljko Rapani octogenaRius.spomenica povodom osamdesetegodinjice ivota i pedesetpeteobljetnice znanstvenog Rada


15/424

14

Istekom mandata ravnatelja splitskoga Arheolokog muzeja 1980. godine nastavio je radni odnosu toj instituciji jo nekoliko godina, da bi 1983. nastupio slubu u gradskome Zavodu za zatituspomenika kulture u svojstvu savjetnika. U onom je trogodinjem meuvremenu pod mentorstvomprof. dr. Milana Preloga napisao i na Filozofskom fakultetu Zagrebakog sveuilita obranio doktorskudisertacijuRazvitak skulpture u Dalmaciji od 6.-9. stoljea , te je 1982. godine stekao zvanje doktora

znanosti. Od iste je godine pa sve do 1989. predavao umjetnost ranog srednjeg vijeka na Odsjeku zapovijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, gdje je biran u znanstveno-nastavnazvanja docenta, a zatim i izvanrednog profesora. Na tada tako ustrojenom zagrebakom odsjekupreuzeo je nastavne sadraje kadrovski ispranjene odlaskom u mirovinu prof. dr. eljka Jiroueka,koji su ukljuivali, primjerice, predmet Rani srednji vijek u Jugoslaviji. Za svoga djelovanja na za-grebakom Filozofskom fakultetu bio je mentorom ili lanom povjerenstava za obranu doktorskihdisertacija, magistarskih i diplomskih radova nekolicini povjesniara i povjesniara umjetnosti satoga i drugih fakulteta ondanje drave. Istovremeno je predavao na poslijediplomskom studijuKultura istone obale Jadrana matinog fakulteta koji se realizirao u Centru za poslijediplomskestudije u Dubrovniku, dok je nastavu drao i na poslijediplomskom studiju zagrebakog Arhitek-tonskog fakulteta Graditeljsko nasljee, lociranom u Splitu. Godine 1989. postao je i ravnateljem

Zavoda za zatitu spomenika kulture u Splitu, zadravi taj poloaj do 1994. godine. Konano je od1994. godine nadalje djelovao u Institutu za arheologiju u Zagrebu, gdje je na kraju 2001. godine iumirovljen u zvanju znanstvenog savjetnika.

Rapani nije, dakle, iskazao tada uobiajeniji ivotopis istraiva slinog formata, koji su nakonarheoloko-muzeolokih karijera na polovici ivotnoga puta mahom ostvarili podjednako uspjenesveuiline karijere (D. Rendi Mioevi, B. Gabrievi, M. Sui, I. Petricioli) te se zadrali u akadem-skim strukturama sve do umirovljenja. Rapani se, nasuprot tome, nakon plodne djelatnosti na elusplitskog Arheolokog muzeja profesionalno preusmjerio na domenu zatite spomenika, da bi tek ukasnijim godinama odabrao i sveuilini poziv.

Ocijeniti in extensocjelokupan Rapaniev opus znailo bi nanovo ga rekreirati, sastavljajui raspravukoja bi svojim opsegom dostigla gotovo razmjere itave jedne knjige. Pred tim zadatkom valja zastatii zato to je pisani korpus naeg jubilarca povelik i raznovrstan, tako da uvelike nadilazi uska poljaumjetnosti i povijesti kasne antike i ranoga srednjeg vijeka, u kojima se autor ove spomenice jedinoi smatra kompetentnim. Kako bismo na primjeren nain mogli odgovoriti takvu zadatku, neemoiscrpno razlagati slavljenikove res gestae1: zadovoljit emo se skromnijim rezultatom i usredotoiti sena Rapaniev pisani opus, na njegovo znanstveno djelo. Pri tomu jednako vanim smatramo evalu-aciju autorovog pristupa i njegovih metoda kao i zakljuaka koje je donosio. Oni, naime, u jednakojmjeri odreuju vrijednost djela.

Prikazati linost eljka Rapania u njenoj punini, odnosno u drutvenoj i profesionalnoj interaktiv-nosti s njegovim okrujem (kao muzealca, arheologa, sveuilinog profesora, konzervatora, rukovo-ditelja institucij, urednika mnogih izdanja i dr.), takoer nadilazi okvire jedne prigodne spomenice,ali je nezamjenjivo te e stoga biti potrebno barem ovla ocrtati i te segmente njegova lika. Ipak, prednama u prvom redu stoji osvrt na Rapaniev znanstveni opus, dok okolnosti i uvjete pod kojima sestvarao, obiljeja sredine u kojoj je djelovao, valja prepustiti peru pozvanijih.

1 To su nedavno u vie navrata ve uinili drugi. Usp. F. OREB, Zapis uz 75. obljetnicu ivota eljkaRapania, Obavijesti HAD-a, 39/2, Zagreb, 2007, str. 135-138. F. OREB, eljko Rapani - dobitniknagrade Don Frane Buli, Obavijesti HAD-a, 39/3, Zagreb, 2007, str. 23-25. Usp. takoer nepotpisa-ni izvjetaj: Prof. dr. sc. eljko Rapani - dobitnik Nagrade za ivotno djelo Grada Splita, ObavijestiHAD-a, 40/2, Zagreb, 2008, str. 155. Vidi i tematski blok s prilozima R. Katiia i M. Zaninovia uovom zborniku.


16/424

15

Od kada je na poetku radnog vijeka, 1958. godine, objavio prvi svoj struni tekst (bio je to, autoruponeto nesvojstven, prikaz Prijateljeve monografije o Ivanu Duknoviu) pa tijekom iduih vie odpola stoljea, bile su to godine ispunjene neprekidnim plodnim radom, znanstvenim djelom koje -obuhvaajui zasad raspon od gotovo tri stotine bibliografskih jedinica - otvoreno stoji pred nama.Osvrui se na bogatu bibliografiju radova naeg jubilarca, itav se taj opus moe svrstati u nekolikoirih tematskih skupina. U jednu bismo mogli smjestiti radove kojima obrauje rezultate arheolokihistraivanja koje je provodio sm ili sa suradnicima, u drugu one posveene epigrafskoj problematici,u treu djela koja sintetski obrauju ranosrednjovjekovnu kulturno-umjetniku prolost Dalmacije, uetvrtu mnogobrojne priloge koji se odnose na poleogenezu jadranskih gradova i njihovu afirmacijuu ranom srednjem vijeku, u petu dijakronijske preglede odabranih gradskih sredina, spomenikihlokaliteta ili mikroregija, u estu analize koje bi se vrlo okvirno mogle podvesti pod pojam heuristikei kritike izvora, i napokon u sedmu radove pisane s ciljem popularizacije vlastitih i tuih znanstvenihrezultata. Gotovo sve te tematske cjeline zastupljene su, pak, u ire zasnovanim tekstovima i mono-grafskim prikazima, bilo da ove obrauju pojedini gradski prostor, prostor regije ili itave zemlje. Svisu ti prilozi razasuti po knjigama, katalozima, strunoj i znanstvenoj periodici Hrvatske, odnosnonekadanje Jugoslavije te nekolicine zapadnoeuropskih zemalja. Prikazat emo ih slijedei njihova

obiljeja, ne drei se uvijek vremenskog slijeda u kojem su objelodanjivani.Djelatnost na arheolokom polju u uem smislu (iskopavanja, zatitna istraivanja, rekognosciranjai sl.) tek je sporadino ulazila u orbitu Rapanievih interesa, to znai da je bio skloniji povijesnojeksploataciji arheolokog materijala, dok je klasino arheoloko evidentiranje i sistematiziranje graeu njegovom radu uglavnom ili sasvim suspregnuto. Pa i u radovima striktno arheolokog karaktera,izbjegava suhu deskripciju terenskog materijala, polaui naglasak na prostorne i vremenske koor-dinate spomenika, okruja u kojem je nastao i njegovih kulturolokih implikacija na irem planu.Jo kao mladi kustos-pripravnik sudjelovao je u arheolokim istraivanjima Dioklecijanove palae(1958. i 1959.), kao i onima na Vrelu Cetine (1958.), dok je iz istraivanja u kojima je sudjelovaona Visu (1959. i 1961.) proiziao rad Helenistiki grob s prilozima u Visu. Jedan je od pionira naepodmorske arheologije, sudjelujui - u vrijeme kada je metodoloki i tematski ta vrsta istraivanja unas bila jo u povojima te sasvim inovativna - u strunim skupovima iz tog polja kao i terenskim hi-droarheolokim istraivanjima (Viganj na Peljecu, 1969.-1972.) iz kojih je objavio zapaene rezultate,bavei se i problemima zatite drvenog hidroarheolokog materijala. Tih istih godina (1969.-1971.)u suradnji s N. Cambijem vodio je istraivanja u Saloni, suorganizatori kojih su tada bili Arheolokimuzej u Splitu i Smithsonian Institute iz Sjedinjenih Amerikih Drava. Ona su u istonom dijelugrada razotkrila kompleks kasnoantike stambene arhitekture (poloaj Ilinac), do tada manjkavoevidentirane arheolokim istraivanjima koja su se mahom koncentrirala na sakralni pejza.

Budui da su arheoloka istraivanja koja je na Otoku u Solinu koncem 19. stoljea proveo F. Buli,a tridesetak godina kasnije E. Dyggve, ostavila brojne nedoumice o broju, obliku, titularu i namjenicrkvenih graevina sred tog rijenog otoka, sazreli su uvjeti da se novom, sada ve treom arheolokom

kampanjom stajalita davnanjih istraivaa uvrste, korigiraju ili opovrgnu. Potrebu za revizijompojaavala je i vanost lokaliteta za nacionalnu arheologiju kao grobnog mjesta nekolicine vladaraiz hrvatske kraljevske dinastije Trpimirovia, u tom smislu izriito spomenutog u jednoj digresijikronike Tome Arhiakona (1266.) te kao mjesta pronalaska epitafa kraljice Jelene (976.), udoviceMihajla Kreimira II. i majke kralja Stjepana Drislava, epigrafskog izvora neobino vanog za us-postavu genealogije domae dinastije, odnosno za preciziranje vladarske kronologije u 10. stoljeu.

Vie puta pregraivane te potpuno iezle jo za osmanlijske okupacije Solina i potom sukcesivnozamjenjivane novim svetitima, crkve Sv. Stjepana i Sv. Marije koje spominje Historia Salonitanasu nakon Bulievih istraivanja tumaene kao dvojne graevine, svaka sa zasebnom dedikacijom,od kojih je ona posveena Bogorodici isprva povezivana s crkvom ije je temelje otkopao Buli: tro-brodnom uzdunom graevinom ralanjenom stupcima i etvrtaste apside, u ijem je predvorju


17/424

16

pronaen kraljiin nadgrobni natpis. Time pitanje ubikacije druge crkve koju su spominjali izvorinije bilo rijeeno (tim vie to splitski kroniar naglaava da su hrvatski kraljevi i kraljice pokapani inatrio basilice sancti Stephani, dakle nipoto u crkvi posveenoj Mariji), to je i motiviralo Dyggveovai Karamanova dodatna istraivanja na Otoku poetkom tridesetih godina. U potrazi za tom, dru-gom crkvom, zidovi pronaeni ispod postojee klasicistike upne crkve protumaeni su kao ostaci

manje, jednobrodne crkve, takoer opremljene kvadratinom apsidom i prostranim predvorjem. UDyggveovoj interpretaciji radilo se o crkvi Sv. Marije, dok je naslovnik Sv. Stjepana ovog puta pripi-san veoj, sjevernoj bazilici. Napokon su Rapanieva i Jelovinina revizijska istraivanja, provedena1972. godine, opovrgnula Dyggveovo miljenje. Arheoloka je evidencija tom prigodom pokazala dana Otoku postoji samo jedna crkva, predromanika graevina s kraljevskim mauzolejem u narteksu,a da ostaci temeljnih zidova objekta juno od nje vjerojatno pripadaju crkvi iz 17. stoljea. Revizijaarheolokog lokaliteta koju su istraivai obavili ukazala je, ujedno, da je titular sjeverne crkve naj-vjerojatnije bio sv. Stjepan (sudei po u atriju pronaenoj grobnici kraljice Jelene te konfrontacijitog arheolokog podatka s tekstom Salonitanske povijestikoji ga potvruje), ali i da pitanje poloajacrkve Sv. Marije (prema Arhiakonu takoer ploda kraljiine graditeljske djelatnosti) ostaje i daljeotvorenim. Kao radnu hipotezu Rapani i Jelovina predloili su identifikaciju crkve na lokalitetu

Gradina u Solinu s onom koju je izgradila i obdarila supruga Kreimira II. Kako su se u meuvreme-nu o problemu javila druga miljenja2, potonje pitanje drugog titulara (ili kotitulara iste crkve?) nemoe se smatrati definitivno rijeenim, ali mnogo vanijom ostaje Rapanieva i Jelovinina zaslugato su relevantnim arheolokim pokazateljima verificirali kronoloke odnose na jednom od kljunihlokaliteta predromanike arhitekture u Dalmaciji.

Istraio je i objavio ostatke neobinog kasnoantikog sklopa u poljikoj Ostrvici (1976.-1980.), uspo-reujui mu dispoziciju i gabarite s lovakim dvorcem ostrogotskog kralja Teodorika u Galeati kodForlija, ali i s (nepotpuno istraenim) objektom u Bilicama kod ibenika. Novopronaenu graevinuoprezno je intepretirao kao germansku novinu koja je u Italiju stigla s gotskim osvajaima, stranamjesnoj tradiciji, s relativnim uspjehom transplantiranu i na istonojadranski posjed ostrogotskedrave. U arhitektonskom pogledu, radi se o preuzimanju tipa rimske vile jednoetane ili dvoetane

pravokutne izduene jezgre s prigraenim trijemovima izmeu rizalitno istaknutih bonih krila(nasljeduje, u krajnjoj liniji, i bogati juni prospekt Dioklecijanove palae). Elementi kasnoantikegraditeljske tradicije poput gljivastih otvora prozora i vrata, prisutni i na objektu u poljikoj Ostrvici,motivirali su Rapania na dataciju u irok kronoloki potez 5. ili 6. stoljea. Lokalitet je, naalost,lien ostataka materijalne kulture, to upuuje na njegovo brzo naputanje ili ak nedovrenost.

Izlaganjem na petom znanstvenom skupu Hrvatskog arheolokog drutva Dolina rijeke Neretveod prethistorije do ranog srednjeg vijeka 1977. godine otvorio je dotada neuoen problem manjkapredromanike arhitekture i skulpture na podruju izmeu Cetine i Neretve, kraju kojeg bizantskicar Konstantin VII. Porfirogenet u 30. i 36. poglavlju svoga djela De administrando imperionazivaPaganija. Neujednaenost ranosrednjovjekovne arheoloke i umjetnike topografije tog prostora uusporedbi s onom registriranom u susjednim joj politikim formacijama (Bizantskom Dalmacijom

i sklavinijama) - a broj spomenikih jedinica koji se tom razdoblju mogu valjano pripisati je zaistamalen - potaknuo je Rapania da taj nedostatak pokua objasniti. Objanjenje koje je ponudio raz-mjerno je jednostavno: uzdu irega naronitanskog primorja onakva veza, koja je usprkos dinaminimvremenima seobe na mnogim drugim mjestima postojala i spajala autohtoni supstrat sa slavenskim

2 M. JURKOVI, Crkve s westwerkom na istonom Jadranu,Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 26,Split, 1986-1987, str. 61-86. A. DUPLANI, Crkve kraljice Jelene u Solinu, Split, 1999; M. MATI-JEVI SOKOL - V. SOKOL, Quedam Helena regina, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3. ser. 43,Zagreb, 2010, str. 421-422. Niz novih pogleda na taj arhitektonski spomenik donosi A. MILOEVI,Predromaniki zvonici u Dalmaciji i ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj / Campanili preromanici della Dalmaziae della Croazia altomedievale, Dubrovnik-Split, 2011, str. 75-81.


18/424

17

doseljenicima, ovdje, u neretvanskom podruju, izgleda nije postojala. Pucanje navedene veze autorje tumaio postupnim zamiranjem i konanim utrnuem civilnih i crkvenih funkcija Narone, glavnoggradskog sredita cjelokupnog tog prostora, koje nije (za razliku od Salone ili Epidaura) zamijenjenonovim vjerskim i kulturnim aritem. Stoga je itav taj predio ostao izoliran od tipinih povijesnihgibanja do kakvih je dolo u podrujima gdje je prekid kasnoantikog urbaniteta bio manje silovit,

pojava novih gradskih sredita ea, a suivot razliitih elemenata stanovnitva skladniji. Posljedinonije moglo doi ni do intenzivnijih kontakata i proimanja dvaju etnikih slojeva stanovnitva kakvisu zasvjedoeni drugdje u Dalmaciji, to je sve zajedno odgodilo kristijanizaciju cijele mikroregije zarelativno mnogo vremena, motivirajui na taj nain i smo ime Paganija. Nepostojanje standar-dnih oblika predromanike sakralne topografije uvjetovano je, po Rapanievu miljenju, specifinimdrutveno-politikim okolnostima u kojima se prostor juno od Cetine i sjeverno od Neretve zatekaopoetkom ranoga srednjeg vijeka. U svemu, dakle, zakljuak se zasniva na negativnom argumentu, nagotovo posvemanjem nedostatku arheolokog materijala i likovne batine ranosrednjovjekovlja kaoinjenici i kao problemu. Kada je rije o tom meurjeju i njegovu ranosrednjovjekovnom kulturnompejzau, valja naglasiti da, usprkos izostanku sustavnih arheolokih istraivanja, i u meuvremenuneto bolje sistematizirana arheoloka topografija pojedinanih nalaza jo uvijek pokazuje sliku koja

tek u neznatnoj mjeri odudara od one koju je prije tri desetljea ocrtao . Rapani.Sudjelovao je u opsenim arheolokim istraivanjima u staroj gradskoj jezgri Dubrovnika (1983.-1987.) koja su provedena poslije razornoga potresa (1979.), gdje je vodio radove na gradskom predjeluPustijerna. Istodobno je Josip Stoi, takoer u ime zagrebakoga Instituta za povijest umjetnosti, ru-kovodio istraivanjima na prostoru dubrovake katedrale, kojom su prilikom pod temeljima dananjebarokne prvostolnice otkriveni ostatci monumentalne trobrodne bazilike. Prvotno uzbuenje, koje jeu strunim krugovima pobudio taj dogaaj i prve preliminarne interpretacije pronaene arhitekture,tada jo uglavnom svedene na reakcije u dnevnim glasilima, esto senzacionalistiki obojene, ustu-pili su u sljedeim godinama mjesto trijeznom vaganju argumenata o dataciji i namjeni otkrivenesakralne graevine. Dakako, i o implikacijama koje je nova spoznaja o postojanju reprezentativnebazilike nosila za najraniju povijest Dubrovnika. Sabravi na jednom mjestu dotadanja gledita

historiografije o postanku i urbanistikom rastu grada, kao i radne hipoteze aktualnih istraivaa ikompetentnih znanstvenika o ulozi koju je u razvitku rane, gradske strukture mogla imati novopro-naena trobrodna crkva, Rapani je na temelju aktualnih spoznaja dao prvu sustavniju interpreta-ciju vremena i okolnosti izgradnje te crkve te njena utjecaja na vladajue teze o povijesnom okvirudubrovake poleogeneze. Skrenuo je panju strunih krugova s dotad dominantnog 7. stoljea naranije, justinijansko razdoblje kao formativno u tom smislu. Tada se, na temelju objavljenih poda-taka istraivaa, u radu Marginalia o postanku Dubrovnika opredijelio za 6. stoljee kao vrijemegraenja trobrodne bazilike, povezavi taj dogaaj kauzalno s Justinijanovom obnovom Carstvanakon ostrogotskog rata te openitom ekspanzijom ranobizantske kulture i politike u jadranskombazenu u to doba. tovie, drao je opravdanim pretpostaviti da je postupni uspon Raguzija viedugovao isto tako polaganom odumiranju Epidaura gaenju dotadanje njegove uloge kao central-

nog mjesta u irem prostoru i prenoenju vojnih, civilnih i crkvenih funkcija u korist neusporedivobolje pozicioniranog susjednog kastruma na hridini negoli kakvoj opsadi ili osvajanju Epidaurakoje se moglo odigrati u 7. stoljeu. Prijenos kljunih gradskih atributa iz starijega u novije naseljezapoeo je, prema Rapanievu miljenju, ranije i trajao je vie godina te imao kompleksnija obiljejanego to je to pretpostavljala davnanja historiografija. Upravo okolnost da je na mjestu kasnijesrednjovjekovne i barokne katedrale ve u ranobizantskom razdoblju bila njena prethodnica - kaoi prilino jak sloj materijalnih tragova ranokranske skulpture unutar grada na koji je ve ranijeupozoravao C. Fiskovi - uputile su ga na pretpostavku o jednom ranom naselju razvijenom podhridinom Raguzija i na odbacivanje Porfirogenetovih vijesti kao tradicionalnoga modela kojim seobjanjava postanak Grada. Koncentracija vojnoga i politikog interesa na prednosti novog poloajaomoguila je autoru da pretpostavi i rano preseljenje epidaurskoga biskupa u novo naselje potkraj


19/424

18

6. stoljea, pri emu bi ovaj zadrao tradicionalni naslov svoga nekadanjeg sjedita, a da gradnjumonumentalne katedrale pripie carskoj blagajni. S druge strane, valja naglasiti da ni u najnovijevrijeme nije postignut konsenzus oko datacije i funkcije bazilikalne crkve otkrivene sred Dubrovnika,o kojima su u literaturi i nakon Rapanieva priloga izricana posve suprotna miljenja 3. Rapanievaoprezna hipoteza o postojanju ranobizantskog kastruma, utvrenog refugija za okolno starosjedilako

stanovnitvo i bizantsku posadu, u ijem je okruju podignuta i velika crkva, postala je - i kada joj sekasniji istraivai nisu priklanjali - uvaavanom svojinom u novijoj literaturi. Ono to je tu, moda, ivanije od opredjeljivanja za ovu ili onu spornu dataciju, jest injenica da je ovim radom (nakon onogo naseobinskom kontinuitetu salonitanskog agera iz 1980.) Rapani nastavio teorijski i metodolokirazraivati problem ranosrednjovjekovne poleogeneze jadranskih gradova, udarivi na taj nain temeljedrugaijemu vienju u odnosu na ranije prevladavajue shematizirane obrasce o kataklizmikomkraju antikog urbaniteta u arheolokoj, povijesnoj i povijesnoumjetnikoj literaturi te u odnosu naprevie usko oslanjanje na povijesne izvore drugog reda (Konstantin Porfirogenet, Toma Arhiakon,Pop Dukljanin, srednjovjekovni dubrovaki kroniari i analisti itd.). On pie: Zbivanja uzdu naeobale Jadrana na izmaku antike treba promatrati u kontekstu cjelokupnog mediteranskog prostorai njegove povijesti, to znai i usko povezano, a ni u kom sluaju odvojeno, od zbivanja koja se u to

vrijeme dogaaju na mnogim njegovim relevantnim podrujima. Zato ni ivot gradova na toj obalinije mogue izdvajati iz toga konteksta. S te toke gledita postaje evidentno da najstariju povijestranosrednjovjekovnih gradova nije nuno promatrati kao pasivnu posljedicu unitavanja gradskihsredita barbarskim invazijama i/ili prirodnim katastrofama (i posljedine translacije nekih njihovihfunkcija na novi poloaj), ve valja raunati i s drugim formativnim elementima: naseobinskimkontinuitetom koji see dublje u prolost i duguje svoj uspjeh poleogenim karakteristikama dotinoglokaliteta. Utoliko je i Rapanieva zasluga to je uputio na drugaija i sloenija promiljanja poleo-geneze nekih gradova koji su izali na povijesnu pozornicu u osvit srednjega vijeka.

Konstatacija da [gradovi] ne nastaju i ne nestaju iz kakvih jednostavnih razloga poput onoga kojegse obino navodi kad je rije o Dubrovniku. Ne propadaju samo zato to ih je netko opljakao, spalioili ak poruio. S druge strane, opet, ne nastaju katkad samo zato jer su im oni blii ili udaljeniji vie

ili manje stradali. Posvuda, pa tako i u naim jadranskim krajevima gdje na mnogim mjestima postojeuvjeti za razvijanje gradova kako prostorno, tako i gospodarski, na njihov ivot utjee niz inilaca,od topografskih, tonije mikrotopografskih, pa prometnih, strategijskih i jo mnogih drugih moeposluiti kao uvod u Rapanieve kasnije radove o poleogenezi jadranskih urbanih sredita - prijesvih Splita i Dubrovnika, ali i Narone te drugih gradova - u kojima je s ovih istih polazita razradioi njihove postanke, atipine spram naina na koji su nastajali i trajali, primjerice, Zadar, Rab, Osor,Krk i njima slina naselja strukturirana na rimskoj urbanistikoj osnovi i zadrana na istoj.

Rapanieva studija posveena kontinuitetu naseljenosti salonitanskog agera u ranom srednjem vi-jeku iz 1980. godine u tom je smislu prijelomna, jer je oznaila prekid dugo vremena dominantnog

3 Usp. J. STOI, Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunieve poljane u Dubrovniku, u:Arheoloka istraivanja uDubrovniku i dubrovakom podruju. Izdanja HAD-a, 12, Zagreb, 1988, str. 15-38. J. STOI, Slijed obliko-vanja sakralnog sredita u Dubrovniku,Dubrovaki horizonti, 29, Dubrovnik, 1989, str. 56-59. V. KOAK,Od Epidaura do Dubrovnika,Dubrovnik, VIII/4, Dubrovnik, 1997, str. 5-38. D. MILINOVI, Dubrovnik- Ragusium. Prilog vienju nastanka i razvitka grada na kraju kasne antike,Dubrovnik, VIII/4, Dubrovnik,1997, str. 124-142. . PEKOVI, Dubrovnik. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog grada / La fondation et le

dveloppement de la ville mdivale, Split, 1998. I. PAVI, Die Pfeilerbasilika in Dubrovnik: Sptantiker odermittelalterlicher Bau?,Arheoloki vestnik, 51, Ljubljana, 2000, str. 205-223 . PEKOVI, Nastanak i razvojkatedralnoga sklopa u Dubrovniku, u: Tisuu godina uspostave dubrovake (nad)biskupije. Zbornik radova

znanstvenoga skupa u povodu tisuu godina uspostave dubrovake (nad)biskupije / metropolije (998.-1998.), prir.. Pulji, N. A. Ani, Dubrovnik, 2001, str. 517-576. . PEKOVI, Crkva Sv. Petra Velikoga. Dubrovaka

predromanika katedrala i njezina skulptura / La chiesa di S. Pietro Maggiore. La cattedrale preromanica di Ragusae il suo arredo scultoreo, DubrovnikSplit, 2010.


20/424

19

katastrofinog historiografskog pristupa problemu degradacije i nestanka kasnoantikog grada.Vraajui se poslije u vie navrata ovom pitanju, Rapani mu je postupno pridodavao poneki noviargument ili korigirao vlastita miljenja, no u bitnom se pridravao teze onako kako je izloena prijevie od trideset godina. Njena sr je u sljedeem: ivot u prostoru od Trogira pa sve do PrimorskihPoljica nije ni u jednom trenutku potpuno ugasnuo. Ocijenivi, dobrim dijelom opravdano, stavove

starije historiografije o preobrazbi kasnoantikih naselja u ona ranosrednjovjekovna kao simplifikacije,premisu istaknutu na poetku dokazivao je - na tlu omeenu spomenutom mikroregijom - dvamakonstantama kontinuiteta: konstantom naseljenosti i konstantom imena. Prva se moe verificiratiarheolokom graom svih vrsta u neprekinutoj uzastopnoj stratigrafiji (materijalna kultura, oblicinaselja, graevine, nekropole, kultni objekti, komunikacijske strukture itd.), a drugu registriratoponimija, osobito hagioforni toponimi u kontinuiranu koritenju sve do suvremenosti. Primije-nivi navedena naela na prostor omeen Trogirom, rnovnicom, Mosorom, Kozjakom i morskomobalom, Rapani je detaljnom evidencijom tada poznatih lokaliteta pokuao ukazati da na njemu,tom prostornom okruju, bitnog prekida kontinuiteta u 7. i 8. stoljeu nije bilo, odnosno da smainjenica perzistiranja model naseljenosti i kultnih tradicija povratno upuuje na preivljavanjeautohtonog, kristijaniziranog i romaniziranog stanovnitva kao prijenosnik tog kontinuiteta; isti

je taj prostor,grosso modoprostor nekadanjeg salonitanskog agera, autoru posluio i kao case studyza relevantne i srodne zakljuke o nestanku, transformaciji i poleogenezi ostalih jadranskih gradova.Vanu je ulogu u ovim Rapanievim promiljanjima odigrala okolnost to je nemali broj crkvenihgraevina o kojima je rije zapravo predstavljao izvorno ranokranska zdanja, pregraena ili samopreinaena novom skulpturom tijekom predromanike. Ta stalnost funkcija otvorila je mogunostda izmeu korisnik iste crkve u objema razdobljima postoji i izravna veza. S druge strane, Rapanije iznosio usporedbe s europskim primjerima zaposjedanja podruja napuenih autohtonim stanov-nitvom, koji su ga potaknuli da i u ovom domaem sluaju pretpostavi blag prodor i vrlo postupnu,mirnu konsolidaciju novoga etnikog elementa, sa respektiranjem zateenih kulturnih vrijednosti,teritorijalne organizacije i drugih retencija iz predslavenskog doba. Izdvojio je tri karike koje su, ponjegovoj prosudbi, vrst indicij da je veza izmeu autohtonaca i doseljenika u salonitanskom ageru

bila direktna, i to u korist predslavenskog supstrata (topika stalnost naseobinskog poloaja sa za-dranim tradicionalnim kultnim mjestom, tri dedikacijska sloja u naslovnicima crkava, epigrafskesheme i formulacije ranokranske provenijencije proslijeene u rani srednji vijek te praene radi-onikom klesarskom tradicijom), ukazujui na kontinuitet starosjedilakog stanovnitva na naino kakvom u literaturi dotad nije bilo rijei. Tako je o sloenim procesima nestanka kasnoantikih ipostanka ranosrednjovjekovnih gradova predoio sliku u mnogoemu drugaiju od one ustaljene,koja je u domaoj historiografiji uglavnom naila na povoljnu recepciju4. Prvi je, prije pojave vanihmonografija I. Babia i N. Klai, pokuao ocrtati profil ranosrednjovjekovnoga Trogira (1980.).

U lanku iz sredine devedesetih godina Jedan primjer jadranske poleogeneze istaknuo je iznovaspecifian sluaj Narone kao grada koji nije imao ekvivalentna nasljednika, grada koji bi preuzeoodabrane funkcije starijega na drugom poloaju (odnos Epidaur-Raguzij, Salona-Spalatum). Povoljan

je poloaj ovoga rimskog grada, meutim, u kasnijemu vremenskom slijedu generirao nekolicinumanjih trgovakih naselja-emporija u njegovu irem i uem okruju (Mogorjelo, apljina, Drijeva-Gabela, Metkovi, Poitelj, Ploe), to ukazuje da su poleogene karakteristike prostora, dijakronijskiuoavane, uvijek bivale vrednovane. Moglo bi se, dakle, u ovom sluaju ipak govoriti o postojanjusvojevrsnoga prostornog kontinuiteta, ali ne koncentriranog na istovjetnom poloaju, ve disperzi-ranog, po funkcijama vrlo ogranienog i selektivnog te lienog misaonog kontinuiteta (naronitanskeupravne, kulturne i ine tradicije). Rapanieva, pak, prouavanja najranijih faza gradskog organizma

4 Sva relevantna literatura o tom pitanju, sa uvaavanjem Rapanievih rjeenja, sakupljena je u N.MARAKOVI - T. TURKOVI, Social change and the idea of urbanity between Late Antiquity andEarly Middle Ages,Hortus artium medievalium, 12, Zagreb-Motovun, 2006, str. 91-99.


21/424

20

Dubrovnika i Splita mogu se saeti u sljedeim retcima: Ni Spalatum ni Rausij nisu tzv. utemeljeni(osnovani i projektirani) gradovi - Grundungsstdteili villes fondes- da bi tim projektom sve dobili,niti su, pak, nastajali iz kakva skromnog naselja da bi urbanu konfiguraciju i u svijesti stanovnitvai u osvajanju prostora morali stvarati u dugom slijedu stoljea. Svoj poetak duguju posebnim okol-nostima pa im je i poleogeneza formalno drukija: bliska meusobno, a razliita od ostalih slinih imgradova koji nasljeuju i prostor (topiki kontinuitet) i duhovne vrijednosti. To znai da su stanovnicii jednoga i drugoga donijeli duhovno bie bivega grada, ono zajednitvo koje ih je upuivalo na sui-vot i koje je organizaciju tog ivota preselilo na drugo mjesto. To se preseljavanje odvijalo postupnoi sustavno, a ne dramatino, kako opisuje Toma u primjeru Salone, odnosno kako se pretpostavlja uprimjeru Rausija. Umjesto konvencionalnih tumaenja o potpunoj devastaciji Salone uslijed vojnogzauzimanja grada praenoj njegovim naglim i paninim naputanjem, Rapani im je suprotstaviosloenije objanjenje koje je poivalo na uoavanju ekonomskih, politikih i urbanolokih okolnostito su do kraja 6. stoljea potpuno izmijenile fizionomiju Salone. Urbana regresija i svojevrsnaruralizacija grada kao uzroci (ne povodi) njegovu utrnuu, i kasnijem izmjetanju, time su po prviput ule u hrvatsku literaturu o urbanoj povijesti.

Neto ranije, 1995. godine, raspravljao je o nasljeu antike u poleogenezi srednjovjekovnoga grada,u ovom radu kao i u drugima opirno citirajui i komentirajui odnosne izvore (splitski kroniarToma, car-pisac Konstantin Porfirogenet, korespondencija pape Grgura Velikog s istonojadranskimepiskopatom, hagiografski korpus sv. Dujma,Liber Pontificalisi dr.). Promatrajui grad kao u nekomvremenskom slaganju dogaaja organiziranu jedinicu koja okuplja stanovnitvo istih ciljeva, ali isto-dobno djeluje i na okolinu centripetalnom silom, definirao je tri urbogena imbenika: (1)prirodnaobiljeja prostora, odnosno zemljopisni okvir pogodan za razvitak naseobinske aglomeracije, (2)stanovnitvokao korisnika zemljopisnih datosti i katalizatora njihovih unapreenja i (3)civilizacijskurazinuodnosno kulturno nasljee svih vrsta akumulirano na dotinom mjestu njegovim neprestanimnastavanjem u dugome trajanju. Iz te je perspektive dalje sustavno obraivao primjere dalmatinskihranosrednjovjekovnih gradova: Salone i Splita, odnosno Epidaura i Dubrovnika. Pisao je o protagoni-stima preseljenja iz starijega u novo naselje (Veliki Sever i nadbiskup Ivan u Splitu, estorica uglednikanavodno salonitanskog porijekla u Rauziju), zatim o pravnim implikacijama preuzimanja dravnogvlasnitva u posjed doseljenih stanovnika, pa suburbanoj agrarnoj osnovici kao preostatku agerakoji im je omoguavao opstanak u novom sjeditu, krtim naznakama prvobitne drutvene slikeu skromnim izvorima (possessores, magnates,potentiores,defensores, tribuni), prvim intervencijama ugradsko tkivo, urbanoj topologiji, napokon sakralnoj topografiji. Jednom rijeju, pojasnio je vrijed-nim zakljucima o urbanom razvoju i njegovim najranijim nositeljima sliku strukturalnih i fizikihpromjena nastalih u ta dva naselja u prvim stoljeima ranoga srednjeg vijeka.

Prvih godina radnog vijeka, profesionalno vezan uz splitski muzej, usmjerio se na sistematiziranjespomenike grae, prije svega one uvane u matinoj mu instituciji. Rapani je prvi, 1963. godine,na jednom mjestu sakupio i sustavno obradio ranosrednjovjekovnu kamenu skulpturu pohranjenu

u gradskom Arheolokom muzeju, koja mu je kao kustosu i bila povjerena. Rad na tom kataloguukljuivao je, primjerice, poznate pluteje, arhitrave i lukove oltarnih pregrada iz najranijih razdo-blja opremanja liturgijskim namjetajem splitske katedrale i njoj bliskih crkava, dok se kao rezultatistie uspostavljanje faza i kronolokih sekvenci u mjesnoj stilskoj evoluciji i likovnoj kulturi. Na njse u tematskom i metodolokom smislu prirodno nastavlja katalog ranosrednjovjekovnih latinskihnatpisa Splita (1971.), jednako kao i prethodno navedeni rad vaan za pruanje kronolokih uporitastrunjacima povijesnih disciplina za vra i pouzdanija zakljuivanja. U potonjem je radu takou razmatranje uzeo glasovite sarkofage splitskih nadbiskupa Ivana (starijeg i mlaeg), Martina iLovre, kao i sarkofag svjetovnog poglavara splitske opine, priora Petra, zatim luk oltarne ograde izesterolisne crkve Sv. Trojice na splitskom Poljudu, zabat iz crkve Sv. Martina nad Zlatnim vratimaDioklecijanove palae itd. Budui da dominantan dio tih natpisa na susjednim im povrinama sadri


22/424

21

i likovnu komponentu, tonije reljefno klesane plohe, Rapanieva je obrada rezultirala i zakljuci-ma vanim za njihovu stilsko-kronoloku korelaciju. Time se, po svemu sudei, zametnuo i njegovinteres za prouavanje rane predromanike i prijelazne skulpture u Dalmaciji i irem jadranskomprostoru, to e kulminirati njegovom doktorskom disertacijomRazvitak skulpture u Dalmaciji od 6.-9.stoljea. Pri radu na navedenim katalozima skulpture i epigrafike Rapani se tematski i metodoloki

vodio obrascem koji je na istovrsnom zadarskom materijalu poetkom ezdesetih godina uspostavioI. Petricioli, monografski na taj nain obradivi poznatu grau ranosrednjovjekovnog razdoblja. Kor-pusi koji su u tim prilikama izraeni ostat e - sve do pojave suvremenijih katalog natpisa i reljefneskulpture5 - referentne toke pri uspostavljanju razvojnih etapa srednjodalmatinskog kulturnogpejzaa u vremenskom slijedu od 8. do 11. stoljea.

Na istu se temu Rapani vratio ranih sedamdesetih godina, prilikom odravanja Devetog kongresaarheologa Jugoslavije u Zadru. Tom je prigodom u programatskom prilogu karakteristino nepre-tenciozna naslova (Neka pitanja ranosrednjovjekovne latinske epigrafije na naoj jadranskoj obali)potanko teorijski razradio problem datiranja predromanikoga umjetnikog stvaralatva pomoupodataka koje pruaju epigrafska svjedoanstva.

U ocrtanoj situaciji postoje samo veoma ograniene mogunosti utvrivanja vremena postankaspomenika. Prije svega treba uzeti u razmatranje spomenike datirane direktno (s uklesanim vreme-nom nastanka) ili indirektno (s uklesanim imenima linosti poznatih iz povijesnih izvora, ili ako jeiz izvor poznato vrijeme nastanka spomenika i/ili njegovih dijelova). Iz toga proizlazi naknadnapodjela na spomenike opremljene samo ukrasom, one opremljene samo natpisom, kao i one s objekomponente. Nadalje se mogu ralaniti prema kriteriju datiranosti: spomenici s datiranim natpisomi ukrasom, s nedatiranim natpisom i ukrasom, itd. Od 136 natpisnih spomenika nastalih na podrujudananje Hrvatske od 7. do sredine 13. stoljea, koje registrira Mihalji-Steindorffov Glossar, tekmalen postotak nudi prozopografske podatke koji se mogu asocirati uz poznate i datirane osobe izranosrednjovjekovnog razdoblja ovog prostora. A sasvim zanemariv je broj onih natpisa koji na sebinose oznaku datacije. No upravo ovi, iako malobrojni - dragocjeni su za uspostavljanje kronologije,jer pruaju vrst i pouzdan temelj uspostavi komparativne analize.

U knjizi arheologa R. Matijaia objavljenoj prije desetak godina istaknuto je da bi solidan epigrafiartrebao ispuniti odreene uvjete: poznavanje jezika, u naem sluaju latinskoga, njegovih pravila istrukture. Drugi je uvjet savladavanje tehnike strukturiranja natpisa u jezinom smislu, tj. poznavanjesustava kratica i redoslijed te pravila uporabe ustaljenih formula, jezinih sklopova za pojedine vrstenatpisa. Trei uvjet za epigrafiara je poznavanje konteksta u kojemu su natpisi nastali. (...) Odnosepigrafije i povijesti je obostrano ovisan, ali je epigrafija dublja specijalizacija samo jednoga dijelapovijesne tematike. S druge strane, tko prouava natpise na takav specijalistiki, usko struni nain,mora osim povijesnog konteksta znati i barem temelje arheologije, povijesti umjetnosti i ikonografije,kako bi objasnio meusobni odnos natpisa i cjeline spomenika. Epigrafija - dakle - jest specijalizacijaprema uskom dijelu povijesnih vrela, ali istovremeno trai poznavanje srodnih i pomonih znan-

5 M. IVANIEVI, Neobjelodanjeni ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Trogira, Starohrvatska pro-svjeta, ser. 3, sv. 11, Split, 1981, str. 169-177. R. MIHALJI, L. STEINDORFF, Glossar zur frhmi-ttelalterlichen Geschichte im stlichen Europa, Beiheft 2: Namentragende Steininschriften in Jugoslawien vomEnde des 7. bis zur Mitte des 13. Jahrhunderts, Wiesbaden, 1982. T. BURI, Predromanika skulpturau Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 12, Split, 1982, str. 127-160. M. JURKOVI,Ranosred-njovjekovni latinski natpisi s Peljeca, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 10, Zagreb, 1986, str.83-89. M.-P. FLCHE MOURGES - P. CHEVALIER - A. PITEA, Catalogue des sculptures du hautMoyen-Age du Muse archologique de Split, I, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 85, Split,1993, str. 207-305. V. DELONGA,Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split,1996. Salona IV. Inscriptions de Salone chrtienne, IVe-VIIesicles, vol. 1-2, d. N. Gauthier, E. Marin, F.Prvot, Rome, 2010.


23/424

22

stvenih disciplina6. Uistinu, sagledavajui retrospektivno Rapanievo djelo, moe se konstatiratida je on u vlastitom intelektualnom habitusu uspio sintetizirati i na primjeran nain oitovati svaona znanja i vjetine koje se postavljaju pred epigrafiara, a koje spominje Matijai. No, kod do-brog broja starijih istraivaa ovo nije bio sluaj, to je - oteano nepostojanjem korpusa latinskihnatpisa - rezultiralo mnogim nespretnim pokuajima uspostave kronolokih orijentira za pojedini

spomenik, pri emu se ili zanemarivala epigrafika komponenta u korist stilske ili obratno, a bilo jei sluajeva kad su zanemarene obje komponente te prednost dana prozopografskim informacijamaiz natpisa koje su onda - ve prema potrebi - pripisivane ovoj ili onoj linosti iz ranosrednjovjekovnepovjesnice. Manipulacija je bila olakana meuovisnou historiografskih zakljuaka i formalnihkriterija likovnog jezika, mada se nerijetko dogaalo da ni u jednom niti u drugom sluaju postavkenisu bile jednoznane i jasne. To je posljedica odsustva kronolokih markera, bilo u epigrafskim ilistilskim pokazateljima spomenike batine, ali i posljedica nesustavne i fleksibilne primjene tih istihpokazatelja u ocjenama istraiva. Stoga su se raniji autori utjecali irokim datiranjima u 9.-11.stoljee, ime su - kako je svojedobno primijetio I. Petricioli - zapravo izraavali vlastitu nemo. Ovosmo istaknuli i zato to upravo u toj plodnoj simbiozi filologa, arheologa, povjesniara i povjesniaraumjetnosti valja potraiti neke bitne pretpostavke Rapanieva intelektualnog profila.

Specijalistikim Rapanievim prilozima iz epigrafike pripada rad Mater (pater) pupillorum tutorqueviduarum. Primijetivi da natpis s Jelenina sarkofaga (976.) dijeli sadrajne i leksike slinosti s tek-stom epitafa splitskog nadbiskupa Martina (oko 970.-1000.) nastalim otprilike u isto vrijeme, Rapanise posebno zadrao na formulaciji mater pupillorum tutorque viduarum, kojom se kraljicu karakterizirakao majku sirot i zatitnicu udovica. Toj formuli potpuno odgovara viduasque tuens pater ipse pu-pillis- titei udovice bio je otac siroadi s nadbiskupova epitafa. Rapani je zakljuio kako u ovomprimjeru nije rije o retorikom opem mjestu, ve da se radilo o ranosrednjovjekovnim pohvalama,laudacijama, preuzetima u takvu obliku iz kasnoantikog pravnog shvaanja kakvo predstavlja, naprimjer, Justinijanov zakonik (Codex Iustinianus). Drugim rijeima, radije nego kao uopen primjerranosrednjovjekovne karitativne djelatnosti, tumai oba opisa kao slubeni naziv institucije koja jesainjavala sastavni dio djelatnosti visokih crkvenih i dravnih dunosnika, zadrane u bizantskim

gradovima Dalmacije te otamo prenesene u pravni korpus ranosrednjovjekovne Hrvatske. Tekstov-na veza izmeu nadbiskupova i kraljiina sarkofaga bila bi u tom sluaju materijalni trag navedenepravne ustanove i smjera kojim je ona prodirala u zalee. Mnogo kasnije se ponovno vratio tomproblemu, osvrui se na neka u meuvremenu izraena novija miljenja (R. Katii, D. RendiMioevi, M. Sui) i osnaujui vlastita gledita iz prvoobjavljenog rada novim argumentima, ovogputa primjerima iz karolinkih zakonodavnih akata u kojima su zastupljene vrlo sline formulacijeo zatiti socijalne kategorije personae miserabiles. U radu Biljeke uz etiri Branimirova natpisaposvetio se, pak, ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj vladarskoj intitulaciji (tada su bili poznati jedinonatpisi iz opota, drapnja, Nina i Mua, dok su kasnije otkriveni dodatni u Otresu i konano onaju Lepurima, kojeg N. Jaki objavljuje u ovom zborniku).

Pronalazak predromanike oltarne ograde crkve Gospe od Zvonika, odnosno Sv. Teodora nad zapadnim

vratima Dioklecijanove palae potaknuo je Rapania na epigrafiku analizu natpisa njezina dedikanta,splitskog priora Furmina (svretak 11. stoljea). Kako su na tom posvetnom natpisu spomenute ipriorove dvije supruge Magi i Bita, usporedio ga je s otprije poznatim i otprilike istodobnim natpisomdonatora Ivana iz crkve Sv. Mikule u splitskom Varou, na kojem su takoer spomenuta dva uza-stopna braka tog splitskog graanina. Ovo je pak Rapania navelo na ira razmatranja o institucijibraka u ranom srednjem vijeku, pri emu je odbacio svaku mogunost da se u ova dva primjera radiloo bigamiji i posljedino vanbranoj, nezakonitoj djeci tih parova. Istaknuo je zakonodavna nasto-janja za suzbijanjem slinih praksi, primjerice u tzv. Zvonimirovoj zavjernici, kao i nemogunost

6 R. MATIJAI, Uvod u latinsku epigrafiju. Pula, 2002, str. 48.


24/424

23

da se nelegalne veze i isto takvo potomstvo komemoriraju na javnim, tovie sakralnim mjestima.Osvijetlio je na taj nain i crkveni te drutveni kontekst onoga vremena, uokrug reformatorskihnastojanja splitskog nadbiskupa Lovre i hrvatskih kraljeva Kreimira IV. i Zvonimira. Naglaavanjeimena obiju suprunica splitskih uglednika vjerojatno je objanjivo i njihovim imovnim ulogom uizgradnji i darivanju spomenutih crkava.

Osamdesetih godina Rapani se u znatnoj mjeri usmjerio osvjetljavanju drutvene uvjetovanostiumjetnikog stvaralatva, odnosno duhovne klime iz koje su izrastale raznovrsne motivacije za naru-ivanje djel u razliitim likovnim granama, dakako, u ranom srednjem vijeku. U najuoj je uzajamnojvezi s njima sm postupak produkcije umjetnikog djela, u lancu od naruitelja i donatora (odnosno,u sluaju epigrafskog spomenika, autora tekstualnog predloka) eventualno preko glosatora, sve dograditelja ili klesara kao realizatora zamiljenog pothvata. Toj je problematici posveen Rapanievrad Donare et dicare iz 1984. godine. Biljeenje posveta Bogu i zboru svetih osoba za uzdarje - dedonis Dei- zapisima u kamenu doista je poticaj i podloga nastanku jednog vanog segmenta rano-srednjovjekovne umjetnosti i njezin smisao. Bez potpunijeg razumijevanja ovog i slinih procesa, bezuoavanja povezanosti forme i funkcije, shvaanje i interpretacija predromanike ne moe krenuti dalje

od uoavanja formalnih odlika pojedinih spomenika i njihovih skupina. Rapani je, usporeujui nekezadarske ranoromanike i romanike natpise (natpis prokonzula Grgura na njegovom ciboriju, natpisiz Dikla) s ranijima predromanikim, uoio i razliku u mentalnim obrascima naruitelj izmeu tadva razdoblja. Ona se iskazivala zaokretom od kranske skruenosti - izraene skromnim uzdarjemod plodova vinje naklonosti - prema samouvjerenom darivanjude proprio, dapae oekivanju obilnematerijalne dobiti kao boanskog odgovora na investiciju. tovie, uzimajui u obzir ovaj autorovprilog, kao i one ranije spomenute iz 1971. i 1976. godine, moe se konstatirati da se prije pionirskihradova . Rapania interpretacija latinskih natpisa na istonoj obali Jadrana preteito iivljavala ukonstatiranju korisnosti njihova sadraja za ciljeve tadanje, jo u mnogoemu pozitivistike histo-riografije: tragalo se za imenom kakva vladara domae dinastije ili lana drutvene elite; panja seusmjeravala prozopografiji, pri emu su se zanemarivale druge mogunosti interpretacije.

Periodikim sudjelovanjem na poznatim Settimane di studio del Centro italiano di studi sullalto MedioevouSpoletu od poetka 1960-ih godina te na jednako vanim ciklusima predavanja Corsi di cultura sullarteravennate e bizantinakoje je u Raveni organizirao Giuseppe Bovini, kako vlastitim izlaganjima takoi diskusijskim prilozima, ispunjavao je itekako vanu ulogu prebacivanja znanstvenoga interesa zaistonojadransko ranosrednjovjekovlje na meunarodnu pozornicu, u emu su hrvatska i ondanjajugoslavenska historiografija tada uvelike zaostajale. Vana je i njegova rana i temeljita suradnja sredakcijom njemake edicijeLexikon des Mittelalters, u kojoj je nastojao na saet nain plasirati najno-vije rezultate istraivanja i pruitistatus quaestionisranosrednjovjekovne faze geografski zaokruenihpodruja, kompleksnih lokaliteta i spomenikih jedinica. Tome treba dodati viegodinje suraivanje udomaim enciklopedijskim i leksikonskim izdanjima. Produkt jednog takvog sudjelovanja na ciklusuznanstvenih skupova uglednoga talijanskog medijevistikog centra u Spoletu jest rasprava La costa

orientale dellAdriatico nellAlto Medioevo, naknadno objavljena i u hrvatskoj inaici te podnaslov-ljena povijesna i povijesnoumjetnika razmatranja. Radi se o autorovoj trajnoj preokupaciji, verazraenoj u doktorskoj disertaciji te zatim u uvodnim poglavljima sinteze iz 1987. godine, no zaovu priliku izdvojenoj u poseban rad. Kako se pojavio nekoliko godina prije Rapanieve monografije opredromanikom dobu u Dalmaciji, ima vrijednost uvoda u kasnija autorova razmatranja, ali i drugu,zasebnu kvalitetu, jer je u njemu prvi put u domaoj povijesnoumjetnikoj literaturi valoriziranateza L. Margetia o kasnoj pojavi novoga, hrvatskog etnika na obalama Jadrana (1977.). Preteit dioargumentacije iznesene u tom radu koji je mnogo vie od informativnog pregleda, jer pri ocrtavanjukulturne fizionomije istonojadranskog ranog srednjovjekovlja podastire i sasvim nova zapaanja iinterpretacije poiva na dva uporita: prvo, na registriranju mnogovrsnih kontinuitet (topikih,naseobinskih, radionikih itd.) te drugo, na uklapanju Margetieve teze u postojee spoznaje o


25/424

24

pojavi i razvitku dalmatinske predromanike. Nadovezujui se na kompleks pitanja koja je otvorioMargetiev prijedlog o prodoru na jug i postupnom naseljenju Hrvata oko 800. godine, Rapani ga jesagledao u sinkroniji s injenicom da tek od priblino istog tog vremena raspolaemo jednoznanimarheolokim i umjetnikim potvrdama o prisutnosti novoga etnikog sloja, ali i novoga likovnogjezika, na ovim podrujima. Materijalna kultura, umjetnika batina i pisani izvori nedvosmisleno

upuuju na postojanje jednog novog svijeta, to bi mogli biti valjani argumenti (...) da se potvrdiMargetieva teza, pogotovu kad se uzme u obzir injenica da od poetka 7. st. pa sve do prijelaza iz8. u 9. st. nema nikakva traga ni u povijesnim izvorima, a zaista su izuzetno rijetki oni arheoloki kojibi mogli upozoriti i uputiti na prisutnost, odnosno na naseljavanje nekog novog stanovnitva. Tadarevolucionarna teza L. Margetia, dakle, u Rapanievim razmatranjima funkcionira kao povijesnadeterminanta razvoja predromanike na srednjem istonom Jadranu.

Rapanieva su nastojanja da osvijetli drutveni okvir dalmatinske predromanike sabrana u doktorskojdisertaciji obranjenoj na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu 1982. godine, da bi ova zatim,obogaena prouavanjima graditeljske batine, pet godina kasnije bila pretoena u glasovitu sintezuPredromaniko doba u Dalmaciji (Split, 1987.). Rije je o prvom modernom, strukturalno pisanompregledu dalmatinske kulturne prolosti u ranom srednjem vijeku. Aurirana na odgovarajuimmjestima te prevedena na svjetski jezik, ta bi sinteza i danas - etvrt stoljea nakon nastanka - moglaposluiti kao vie nego dostojan interdisciplinarni prikaz dalmatinske predromanike za inozemnogitatelja. Dodatni dokaz tomu je i injenica to se ni etvrt stoljea nakon objavljivanja Rapanieveknjige jo nije pojavila sinteza koja bi joj se kvalitativno iole pribliila. Tiskano je, dodue, nekolikoarheolokih topografija, tipolokih korpusa arhitekture i skulpture, regionalnih pregleda po umjet-nikim granama ili prigodnih poglavlja u panoramski zamiljenim monografijama7, ali nijedna odtih knjiga i rasprava nije dosegla - niti je tome teila - vrijednost cjelovite sinteze predromanikeumjetnosti dalmatinskoga podruja.

Nastojei u svojim interdisciplinarnim polazitima ciljano i programatski definirati razdoblje odtamnih stoljea do druge polovine 11. stoljea kao jedinstvenu i zatvorenu cjelinu, autor se svjesnoopredijelio za naslovPredromaniko doba, naspram oekivanomPredromanika umjetnost u Dalmacijii sl.Smatra ga, naime, do te mjere dominantno formativnim za navedeno razdoblje da bi se ono moglo ucijelosti njime imenovati, kao najuoljivija manifestacija htijenj toga vremena. Stoga izvorno naj-prije stilski termin predromanika, u nedostatku boljega, u knjizi funkcionira kao odrednica za itav

7 T. MARASOVI, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split, 1994. R. IVANEVI, Inter-pretacije predromanike umjetnosti, u: Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost. Sv. 1: Srednjivijek (VII-XII. stoljee). Rano doba hrvatske kulture (ur. I. Supii), Zagreb, 1997, str. 417-442. N.JAKI, Predromaniko kiparstvo, u: Tisuu godina hrvatskog kiparstva(ur. I. Fiskovi), Zagreb, 1997,str. 13-40. N. JAKI, Klesarstvo u slubi evangelizacije, u: Hrvati i Karolinzi. Rasprave i vrela(ur.A. Miloevi), Split, 2000, str. 192-213. M. JURKOVI, Arhitektura karolinkog doba, u: Hrvati iKarolinzi. Rasprave i vrela(ur. A. Miloevi), Split, 2000, str. 164-189. M. JURKOVI, Larte dalmata,u:Il Mediterraneo e larte. Da Maometto a Carlomagno, ed. E. Carbonell, R. Cassanelli, Milano, 2001,str. 217-235 (objavljeno i na njemakom, francuskom i panjolskom jeziku). V. GOSS,Predromani-ka arhitektura u Hrvatskoj - Pre-Romanesque Architecture in Croatia, Zagreb, 2006 (ranija izdanja:EarlyCroatian Architecture, London, 1987 te, na hrvatskom jeziku, Zagreb, 1996). N. JAKI, IzmeuEurope i Mediterana, u:Prvih pet stoljea hrvatske umjetnosti(ur. B. Rauter Plani), Zagreb, 2006, str.13-61 (tekst usporedno na engleskom jeziku). N. JAKI - E. HILJE, Umjetnika batina Zadarskenadbiskupije - Kiparstvo I, Zadar, 2008. V. GOSS, etiri stoljea europske umjetnosti 800.1200. Pogled sjugoistoka, Zagreb, 2010. V. GOSS, Predromanika i romanika, u:Hrvatska umjetnost. Povijest i spomenici(ur. M. Pelc), Zagreb, 2010, str. 67-118. T. MARASOVI,Dalmatia praeromanica. Ranosrednjovjekovnograditeljstvo u Dalmaciji 1. Rasprava, Split-Zagreb, 2008. T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica.Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji 2. Korpus arhitekture: Kvarner i sjeverna Dalmacija, SplitZagreb, 2009. T.

MARASOVI,Dalmatia praeromanica. Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji3. Korpus arhitekture - Srednja Dalmacija, Split-Zagreb, 2011.


26/424

25

spektar one drutvene stvarnosti koja je u ranosrednjovjekovnoj Dalmaciji na razliite naine bilavezana uz kulturna gibanja u najirem smislu rijei. Rapaniev pregled historiografije s komentaromu prvom dijelu knjige neobino je iscrpan i akribian: on donosi kritiki uvid izvrsno upuena autorau sve kljune probleme istraivanja predromanike u Hrvatskoj od 19. stoljea do sredine osamdese-tih godina. Znaajno je istaknuti da to ukljuuje i vana tangiranja u uem smislu povijesne, zatimlingvistike i, dakako, arheoloke problematike, provlaei se kroz sve preostale dijelove monografijeestim pozivanjem na uvodna poglavlja i aktualizacijom ondje otvorenih problema. Tajstatus quae-stionis, dakle, predstavlja cjelinu neodvojivu od ostatka knjige i dobro integriranu u njenu strukturu.

Drugi dio knjige posveen je uklapanju dalmatinske predromanike u njen prostorni, povijesni i dru-tveni kontekst. U tom postupku autor se oslanja na dvije premise: prvo, da se metodoloki propustiprijanjih istraivaa i njihovih pokuaja sinteze (suvie iskljuivo oslanjanje na formalne kriterijei uspostavljanja stilsko-tipolokih nizova) mogu nadomjestiti jedino kontekstualizacijom i rekon-tekstualizacijom; drugo, da razdoblje o kojem je rije valja sagledavati u kontinuitetu s onim kojemu je prethodilo i nadovezivanju na nj. Gradei zakljuke o prethodeem prijelaznom razdobljusedmog i osmog stoljea na relevantnim rezultatima ondanje historiografije (N. Klai, M. Sui, L.Margeti), afirmira u osnovi tezu M. Preloga o pasivnoj negaciji antike.

Povijesne determinante razvoju predromanike vidi u izmijenjenim drutvenim okolnostima oko 800.godine, kada u prvi plan izlazi Hrvatska kneevina u zaleu bizantskih dalmatinskih gradova, dok seoni sami intenzivnije ukljuuju u politiki ivot i interakciju sa susjednim podrujima. Na objemaje politikim ozemljima razvoj predromanike oplodila bogata antika i ranokranska batina, ijisu poglaviti pronositelji u gradovima po autorovu miljenju bile klesarske radionice s kontinuitetomiz prijelaznog razdoblja. Pratei protagoniste predromanike u njihovoj horizontalnoj i vertikalnojstratifikaciji, preduvjete razvoju novog stilskog izraza nazire u konfiguriranju mjesnih elita - visokogaprotopatricijskog sloja s jedne, te dvorskog kruga oko kneza i sloja plemensko-teritorijalnih duno-snika (upani) s druge strane. Realizacije predromanike objanjava kao rezultat sprege izmeu inve-sticijske moi spomenutih skupina i njihovih potreba za oitovanjem manje ili vie reprezentativnih

drutvenih uloga, to se u materijalnom pogledu najvie manifestiralo u domeni kulturnog pejzaa.Zaavi i u topografske te topoloke probleme, Rapani je relativno velik broj predromanikih crkavau kontinentalnoj Dalmaciji objanjavao njihovim pozicioniranjem u autarkinim rodovskim zajedni-cama, koje su novodoseljeni Slaveni/Hrvati ustanovili na rubovima plodnih polja, i ija su mala seoskagroblja uvjetovala pojavu crkvene graevine, nerijetko na tradicijom ve posveenu mjestu. MeuRapanievim krajnjim zakljucima osobito je znatan onaj iz poglavlja Pitanja likovnog i prostornogizraavanja, gdje iznosi miljenje da gradsku predromaniku valja - ne toliko po vremenu, kolikopo nainu postanka - diferencirati od predromanike zalea, jer meu tim sredinama postoji bitnarazlika u kulturnoj razini: u dalmatinskim gradovima predromanika je samonikla, krajnji proizvoddugog procesa preobrazbe s korijenima u kasnoj antici. Nasuprot tome, po Rapanievu sudu, u zaleuje ona samo pasivno usvojena kao ve dovren i kompletan stil. Ta opozicija produktivnog urbanog

primorja i receptivnog ruralnog zalea djeluje ipak poneto pojednostavljenom, utoliko vie to jebilo mogue pokazati da su i gradovi Bizantske Dalmacije u istom razdoblju, pa i neto ranije, biliitekako prijemivi na pojave novih, inozemnih stilskih tendencija za kakve u lokalnoj sredini nijebilo prethodne podloge. No, reeno ne umanjuje neospornu vrijednost Rapanieve knjige.

Trei dio knjige obrauje konkretne probleme u manjim, zaokruenim cjelinama, primjerice o majsto-rimaklesarima, spomenicima prijelaznog razdoblja (naroito sarkofazima), epigrafiji, arhitektonskimtipovima (esterolisne crkve) i sl. Kako je Rapani mnoge od ovih podcjelina ve ranije obradio ili imkasnije nanovo pristupio, na njih emo se posebno osvrnuti.

Prva je Rapanieva izdvojena rasprava o spomenicima nepotpune biografije posveena splitskimranosrednjovjekovnim sarkofazima (1982.), od kojih je najpoznatiji onaj smjeten u splitskoj krsti-


27/424

26

onici, ukraen kasetama s reljefnim prikazom ukrienih ljiljana te nadgrobnim natpisom izvjesnognadbiskupa Ivana. Taj podatak iz natpisa se na temelju kronike Tome Arhiakona i lokalne tradicije,o ijem postanku postoje razliita miljenja, dralo dokazom da je rije o posljednjem poivalituprelata Ivana iz Ravene, reorganizatora crkve u Splitu nakon naputanja Salone u 7. stoljeu. Povo-dei se za natpisom i reljefnim ukrasom prednje strane, stariji su istraivai ovaj sarkofag redovito

dovodili u vezu s drugim njemu slinim, na kojemu se nalazi epitaf splitskog priora Petra. U razlii-tim gleditima starije historiografije o vremenu ustroja splitske crkve, sarkofag se redovito uzimalokao argument razliitim datacijama, pa je takvo rezoniranje, koje nerazmrsivo ispreplee sarkofag,a posljedino i pojavu predromanike skulpture, s Arhiakonovim navodima o Ivanu Ravenjaninurezultiralo brojnim tekoama u interpretaciji spomenike batine ranoga srednjeg vijeka.

Rapani je upozorio da se likovni ukras na proelju sarkofaga moe datirati neovisno o podacima po-vijesnih izvora koji stoje na raspolaganju. Isto vrijedi i za epitaf. Stoga je uspostavio niz: (1) sarkofag,koji je izvorno bio ranokranski, ali je ponovno upotrijebljen, (2) reljefni ukras, nedvojbeno s kraja8. stoljea, (3) natpis i (4) osobe spomenute u natpisu (pri emu te osobe nije obvezujue povezatis nekim drugim istoimenim osobama, a onda sve zajedno iskoristiti kao vremensku odrednicu po-stanka reljefnog ukrasa). Ukazavi da Ivanov i Petrov sarkofag nisu morali biti izvorno zamiljenikao sarkofazi s natpisom (jer se on nalazi na sporednom mjestu), Rapani je pokuao rekonstruiratislijed postanka poznatih nam sarkofag, u emu je bio voen injenicom da je Ivanov sarkofag odprokonekog mramora, dakle antikog podrijetla i gotovo sigurno iznova upotrijebljen. Dokaz tomuvidljiv je na Petrovom sarkofagu, na kojem je sauvan izvorni konveksnikri (svojstven ranokranskimsarkofazima brako-salonitanske produkcije), lijevo i desno od kojega su na slobodnim povrinamakonkavnapolja s reljefima ukrienih ljiljana. Stilom i kvalitetom obrade srodni tim sarkofazima jesufragmenti sarkofaga i pluteja iz splitskog Arheolokog muzeja, te fragment (pluteja ili sarkofaga?)ugraen u bok oltara Sv. Dujma u junoj kapeli splitske stolnice. Povezavi ukrasne motive s istovjet-nima na fragmentima instalacija iz splitske katedrale, Rapani je utvrdio postojanje vrsne lokalneradionice potkraj druge polovice 8. stoljea. Njen emblematski motiv - ukrieni ljiljan - prisutanje ve u kasnoantikoj umjetnosti, a i na ranosrednjovjekovnim spomenicima diljem zapadnoga

Mediterana. Meutim, multiplikacija motiva, slaganjem u pravilnu shemu kaseta unutar rastera,specifina je za ocrtanu splitsku radionicu s kraja 8. stoljea.

Dakle, sarkofag nadbiskupa Ivana nastaje u drugoj polovici 8. stoljea, a sarkofag priora Petra netokasnije, po uzoru na Ivanov. Osim toga, klesarska radionica vezana uza smu katedralu oprema junovim liturgijskim instalacijama, karakteristike kojih se vezuju uz fenomen liutprandske renesanse.Stariji sarkofag pripadao je vjerojatno nadbiskupu Ivanu koji se 787. godine spominje u aktima Drugogekumenskog koncila u Nikeji kaoepiscopus Salonentianae ecclesiae, to se sve vie prihvaa u novijojliteraturi. Paleografija, pak, natpisa sarkofaga priora Petra prema Rapanievom miljenju upuuje nakasniju dataciju. Njegovo proelje koncipirano je na nain srodan sarkofagu iz splitske krstionice,to je, zajedno s prisutnou ranokranskog kria posred plohe, navelo . Rapania na zakljuak ovremenu uklesivanja jo uvijek bliskom uvaavanju takvih rjeenja, to je moda povezano s istom

radionicom koja je na izmaku 8. stoljea nanovo koristila ranokranske sarkofage i opremala ih svojimkarakteristinim ukrasom. Sm natpis je pripisivao treem navratu koritenja sarkofaga, koji bi seeventualno mogao vezati uz splitskog priora Petra poznatog iz povijesnih izvora s kraja 11. stoljea.

U svemu, dakle, Rapani je promotrio ta dva glasovita grobna spomenika, prvi meu naim povjesni-arima umjetnosti, u kontekstu rane predromanike skulpture s identinom dekoracijom (pripisavisve te jedinice produkciji jedne lokalne klesarske radionice), ali i u irem kontekstu ranosrednjovje-kovne skulpture, tonije reljef s onim srodnim motivima i likovnim ukrasima koji se podvlae podzbirni pojam liutprandske renesanse.

Uoavanje osobin materijala klesanoga ulomka prvi je korak ka uspostavi pouzdane osnove za da-tiranje. Ve se preliminarnim odreivanjem materijala mogu s velikom sigurnou donijeti zakljuci


28/424

27

o njegovu podrijetlu. Tako, primjerice, klesanje u mramoru u golemoj veini sluajeva upuuje naantiku sirovinu koritenu u ranom srednjem vijeku ili, u istom razdoblju, preinaeno starije djelo.Budui da uvoza skupe mramorne grae na istonojadranskom podruju u ranosrednjovjekovljunije bilo, a lokalno se mramor nije imao gdje crpsti, taj materijal moe biti vrlo koristan za opaanjaradionikih specifinosti. S druge strane, preinaavanje starijih mramornih umjetnina ostavlja pro-

stor pretpostavci da je neka od ranijih plastikih faza ostala djelomice zadrana i u novoj obradi, toje mogunost na koju uvijek treba obratiti panju. Kada je rije o natpisnim spomenicima ranogasrednjeg vijeka, naelno je metodoloki najispravnije od smoga poetka analize pretpostaviti vieetapa obrade povrine. U pravilu je uvijek mogue (bez obzira radi li se o djelu antikog podrijetlaili ne) da su i reljefni ukras i natpisno polje doivjeli jednu ili vie preinaka. Na to upuuju brojniprimjeri iz spomenike batine predromanikog doba kada je - uslijed potrage za kvalitetnim materi-jalom, kakve reutilizacije, nove narudbe, promjene ukusa ilidamnatio memoriae- izmijenjena jednai/ili druga komponenta. Naknadne izmjene se obino mogu uoiti nekim tehnikim detaljem, npr.poloajem natpisa u odnosu na ukras, razliitim razinama uklesivanja reljefa, okretanjem demo-diranih motiva na poleinu i sl. Otud brojna i esta nesuglasja u datiranju i intepretaciji pojedinihspomenikih jedinica. Problem se kod ovako sloenih spomenika uglavnom moe rijeiti pravilnom

primjenom stilske analize, budui da su epigrafski faktori poesto nedovoljni i dvosmisleni.Pa iako su netom navedena Rapanieva stajalita o kronologiji splitskih ranosrednjovjekovnih sar-kofaga kasnije u nekim segmentima opovrgavana s manjim ili veim uspjehom8, a i sm autor jereterirao u mnogim svojim gleditima, naela koja je razradio u pristupu vremenskom odreivanjuspomenik ostaju metodoloki uzorno impostiranima te korisnima i za budua razrjeavanja srodnihproblema nae predromanike batine.

Drugi prilog odnosi se na problem izvor za datiranje ranosrednjovjekovne Bogorodiine crkve uTrogiru (1998.). Na jugoistonom uglu glavnoga trga toga grada nalaze se nedavno konzerviraniostaci esterolisne crkve Sv. Marijede Platea(od Plokate, od Poljane). Graevina pripada skupini oddevet zdanja istovjetna, specifinog tlocrta, rasprostrtih od Kaia u zaleu Zadra do Brnaza kodSinja. O crkvi se ouvalo relativno malo povijesnih svjedoanstava, iz kasnog vremena. Posvjedoe-na je u svakom sluaju svijest o velikoj starini ovog objekta, prisutna barem od baroknog doba (J.

Andreis), a iz sredine 18. stoljea potjee jedinstven crte vanjtine crkve, iz pera Adamova crtaaCh. L. Clerisseaua, pronaen u Petrogradu. Crte precizno svjedoi o tadanjem stanju graevine,a ukazuje i na mogue romanike preinake eksterijera. No, meu narativnim vrelima o ovoj crkviposebno se istie jedna biljeka koja potjee iz ostavtine oca hrvatske historiografije, trogirskogpovjesnika Ivana Luia-Luciusa (1604.-1679.). Biljeka postoji u dvije verzije: jednu je objavio D.Farlati u etvrtom sveskuIllyricum sacrum, dok se druga uva u rukopisu u Znanstvenoj knjinici uZadru (Codex Lucianus). Taj kratki memorijalni zapis do Luia je stigao u pisanoj zaostavtini jed-nog njegova pretka, koji je tekst ispisao iz poblie nepoznate kronike splitske provenijencije. Podacikoje zapis sadrava bili su podlogom za njihovo povezivanje uz spomenutu esterolisnu crkvu, kao

8 N. JAKI, Jo o splitskim ranosrednjovjekovnim sarkofazima, Vjesnik za arheologiju i historiju dalma-tinsku, 70-71/1968-1969, Split, 1977, str. 187-192. S. GUNJAA, Atribucija jednog srednjovjekovnogsplitskog sarkofaga, Zbornik Narodnog muzeja, 9-10, Beograd, 1979, str. 205-220. N. KLAI, Jo osplitskim sarkofazima X. i XI. stoljea, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 79, Split, 1986,str. 265-283. N. JAKI, Pre-Romanesque sarcophagi in early medieval Dalmatia, Hortus artiummedievalium, 10, Zagreb-Motovun, 2004, str. 7-14. I. BASI, Quelques aspects de la (dis)continuittypologique et iconographique de la production des sarcophages dans lAdriatique orientale du hautMoyen ge,Ikon, 1, Rijeka, 2008, str. 259-290. N. JAKI, Riflessi della rinascenza liutprandea neicentri urbani della costa Adriatica orientale, Hortus artium medievalium, 16, Zagreb-Motovun, 2010,str. 17-26. I. BASI, Prilozi prouavanju crkve Svetog Mateja u Splitu,Ars Adriatica, 1, Zadar, 2011,str. 67-96. I. BASI - M. JURKOVI, Prilog opusu Splitske klesarske radionicekasnog VIII. stoljea,Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 38, Split, 2011, str. 149-185.


29/424

28

i za njeno razliito datiranje. Ne ulazei u potankosti, najvanije informacije spomenutog zapisa susljedee: crkvu Sv. Marije od Poljane, koja se uruila do temelja, obnovio je komes, sin Konstancija iunuk Velikog Severa, u vrijeme biskupa Petra i za vladavine cara Teodozija. Nadalje se navode imenazidar te okolnosti u kojima je stariji Lui dobavio ovaj zapis.

Kronoloke odrednice sadrane u tekstu jasne su i jednoznane; meusobno se pokrepljuju: spomencara Teodozija te nekog, poimence nepoznatog, komesa, unuka Velikog Severa, fiksira dogaaj okojem je rije vrsto na poetak 8. stoljea, izmeu 715. i 717. godine, za kratke vladavine inaeposve beznaajnog bizantskog cara Teodozija III., posljednjeg istonorimskog vladara toga imena, ktome jedinog kojega je mogue smjestiti generaciju-dvije nakon Severova vijeka. Potonji je glasovitisalonitanski patricij - poznat iz kronikeHistoria Salonitanasplitskog arhiakona Tome iz sredine 13.stoljea - koji je, prema tradiciji, predvodio doseljenje Salonitanaca u Dioklecijanovu palau sredinom7. stoljea. O vjerodostojnosti ovog zapisa mnogo se raspravljalo9, ali bez uspjeha. Terminologija,prozopografija (imena zidara analizirao je R. Katii) i opi izriaj govorili bi, uz kronologiju, donekleu prilog autenticitetu zapisa. Time bi se on otkrio kao vaan povijesni izvor, osvjetljavajui - ak vrloreljefno - inae slabo dokumentirano razdoblje mranih stoljea u ovim krajevima. S druge strane,izrazito kasna rukopisna predaja i pojedini sumnjivi unutarnji elementi (neka kronika u kojoj je,navodno, naen) opravdano kako istie . Rapani dovode u pitanje njegovu iskoristivost. Posebnose zazornim ini spomen, u jednoj inaici teksta, grada Salone kao mjesta otkud su pozvani graditeljicrkve, dok u drugoj verziji umjesto Salonastojisalina- solana! Vjerojatno je rije o novovjekovnojmistifikaciji, korekciji prvotnoga spomena solane u ime antikoga velegrada, koje na prvi pogleddoista i djeluje loginije. Ipak, Rapani s pravom postavlja pitanje smijemo li ovu pretpostavkuuvaiti bez valjana razloga; a ako i smijemo, tko bi bili majstori-zidari koji bi poetkom 8. stoljeadolazili iz odavno razorena i naputena grada? Rapani je i prvi objavio rukopisnu inaicu Luievebiljeke, usporedio ju s otprije poznatom Farlatijevom te dao opiran komentar njihovih obiljeja.

Sav kompleks problema saet je u odnosu istraiva prema memorijalnom zapisu, koji je kod poje-dinih varirao od apriornog odbacivanja do nekritikog prihvaanja, a gotovo svi su mu - i kad su gaopovrgavali i kad su se o njemu pozitivno izjanjavali - poklanjali panju obrnuto proporcionalnuipak ogranienim i sumnjivim informacijama koje je nosio. Tek je . Rapani pokazao da se podacikoji se iz zapisa mogu iscrpsti svode na sljedee: sred Trogira se nalazila crkva posveena Bogorodicikoju su u nepoznato vrijeme sagradili prethodnici izvjesnog komesa; ona se u kasnije, isto takonepoznato vrijeme, sruila do temelja, pa ju je oko 715.-717. godine spomenuti gradski uglednik,komes, iz temelja popravio. Klju itanja je pritom sintagma popravio (reparavit a fundamento),koju su raniji autori bez iznimke interpretirali kao ponovno sagradio (sic), ne mogav

Documents

Munuscula in honorem Željko Rapanić (Zbornik radova posvećenih Željku Rapaniću)