PORODICa I DŽEmat

171taKVIm za 2011.

Mustafa Sušić

NAŠ ODNOS PREMA NATKABURSKIM OBILJEŽJIMA

M alo u nas ima onih koji nisu čuli uzrečicu “k’o tursko groblje”. Mislim da se zna šta ta uzrečica znači. Odra-žava ova uzrečica uvjerenje balkanskog nemusliman-skog javnog mnjenja da su muslimani nemarni prema uređivanju i održavanju svojih grebalja. Istina je da muslimani nisu prida-vali posebnu važnost samom ograđivanju svojih mezaristana jer su se oni vrlo često nalazili u sastavu porodičnih imanja ili u džamijskom haremu. Međutim, kako se stanovništvo uvećava-lo, pojedinci su uvakufljavali zemljište za tu namjenu i od toga vremena nastaju javna greblja u koja se ukopavaju svi stanovni-ci jednog naseljenog mjesta. Gledajući na to, isključivo iz svoje vizure, ovdašnje kršćanske zajednice muslimanski odnos prema svojim grebljima vide kao njihovu nemarnost i nebrigu, a nisu ni pokušali saznati o čemu se tu radi ‒ da li se tu radi o nebrizi i ne-marnosti ili se radi o nečemu sasvim drugom. Naime, kršćanska civilizacija, kao sastavni dio svog vjerovanja, ima izrađen pose-ban kultni odnos prema smrti, prema svojim umrlima i njihovom posmrtnom boravištu. Zbog toga svaki kršćanin ima obavezu da redovno posjećuje groblje i pritom mjesta ukopa svojih najbližih redovno uređuje. Kršćanin koji u nedjelju ne odlazi na groblje smatra se nemarnim jer zanemaruje jednu od svojih osnovnih vjerskih obaveza. Ovdašnje kršćanske zajednice vrednuju musli-mane i sve ono što je muslimansko isključivo s takvog stajališta. Pripadnici ovih zajednica nikada nisu analitički prilazili pitanju da li muslimani uopće imaju potrebu da se prema umiranju i umr-lima odnose na način na koji to oni od njih očekuju.

00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 171 27.10.2010 12:43:53

PORODICa I DŽEmat

172 taKVIm za 2011.

Muslimanski pogled na život i smrt je drukčiji od onoga koji imaju nemuslimani. Muslimani na svoju smrt gledaju kao na dio svog života, koji sa smrću prelazi u drugu fazu, pa se i obilježa-vanje mjesta ukopa u islamskoj tradiciji različito tretira.

Što se tiče postavljanja natkaburskih obilježja, među musli-manima ima onih koji smatraju da je svaki oblik obilježavanja

mjesta ukopa umrlog muslimana zapravo povratak u predislamsko doba pa je zato, po njima, nepri-hvatljivo jer miriše na širk ili pa-ganski odnos prema umrlima. Prema drugom shvatanju, koje je većinsko, obilježavanje mjesta ukopa samo je pitanje obilježava-nja mjesta življenja konkretne osobe pa ono ni na koji način ne može predstavljati zastranjivanje u vjerovanju ‒ ukoliko sami mu-slimani ne promijene svoj odnos prema smrti. Tako se, u velikom dijelu muslimanskog svijeta, ra-zvila posebna umjetnost koja se

zove epigrafika. Muslimani balkanskih prostora, dobrim dijelom pod utjecajem osmanske tradicije, razvili su visok nivo umijeća obilježavanja mjesta ukopa svojih umrlih. Po načinu obilježava-nja posljednjeg boravišta svojih najbližih, ovdašnji muslimani pokazali su svojim komšijama da su oni autohtoni narod isto onoliko koliko i svi drugi narodi koji ovdje žive i da nisu nikakvi dođoši sa bilo koje strane svijeta. Oni svojim načinom obilježa-vanja mjesta ukopa svojih umrlih poručuju: Ovdje smo bili, ov-dje se sada nalazimo i ovdje ćemo ostati i u budućnosti. To svje-doče prekrasni uzorci nišana razasutih širom balkanskih prosto-ra. Ovo sam napomenuo samo da bih ukazao na činjenicu da smo mi, muslimani, postali nemarni prema tom dijelu naše tradicije ‒ i to nakon što smo u njoj bili dostigli umjetnički vrhunac ‒ pa

Krajiški nišan Gornja Sanica

00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 172 27.10.2010 12:43:54

PORODICa I DŽEmat

173taKVIm za 2011.

umjesto da nastavimo tamo gdje su stali naši djedovi, mi tonemo u kič i neukus u tom segmentu naše tradicije i kulture. Ta činjeni-ca je jasno vidljiva ako pogledamo na bilo koji naš mezaristan. U prethodnih nekoliko stoljeća, u kojima smo živjeli kao muslima-ni, naša natkaburska obilježja ‒ nišani bili su izrađivani u skladu s islamskim uvjerenjem koje glasi: sve što čovjek proizvede vla-stitim rukama mora odražavati islamski pogled na život i smrt. Bilo koja njegova rukotvorina ne smije asocirati na bilo koji oblik idolatrije. Naši umjetnici, koji su izrađivali natkaburska obilježja, strogo su vodili računa da to obi-lježje jasno ukazuje da je umrli živio kao musliman i da je umro kao musliman. Da je njegov od-nos prema materijalnom svijetu bio prožet uvjerenjem da ‒ koliko god on uživa u ljepoti življenja i koliko god je okružen svim dobri-ma ovoga svijeta, isto tako njego-vo natkabursko obilježje je poka-zivalo da je on bio potpuno svjestan svoje prolaznosti, te da je svakog trenutka svog života, spremno očekivao trenutak u kome će ga Svevišnji pozvati Sebi i da on pri tom svom odlasku neće sa sobom ponijeti bilo šta od materijalnog svijeta koji ga je okru-živao. Njegovo uvjerenje temeljilo se na principu ostavi iza sebe dobro djelo pa nećeš ostati zaboravljen. To uvjerenje iskazivano je kroz turbanski nišan.

Turbanski nišan sastoji se od turbana, koji simolizira kapu koju su stoljećima nosili muslimani. Taj turban nadmoćno domi-nira nad svojim postamentom, ali nikome ne dopušta da iz nje-govog oblika izvede zaključak da ga podsjeća na ljudski ili bilo koji drugi živi lik, jer bi to bilo suprotno islamskom vjerovanju. Turban svojom bjelinom i veličinom čovjeka podsjeća na bliskost

Nišanski par ‒ Blagaj

00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 173 27.10.2010 12:43:54

PORODICa I DŽEmat

174 taKVIm za 2011.

smrti. Bjelina turbana odražava čistotu islamskog vjerovanja kao i blizinu smrti koja sigurno dolazi i koje se ne treba plašiti jer ona će doći, sviđalo se to nama ili ne. Prema nekim vjerovanjima, turban koji su muslimani nosili na glavi, imao je toliku kvadraturu koja bi, u slučaju potrebe, mogla poslužiti kao zamjena za ćefin. Nakon što je otklonjena svaka sumnja da se može u njemu prepo-

znati bilo kakav živi lik, turbanski nišan i ono šta na njemu piše, te način njegovog oblikovanja po-kazuje umijeća majstora koji ga izrađuje. On, kroz oblikovanje sa-mog nišana, iskazuje punu snagu svoje inteligencije. Inače, turban kao natkaburski simbol, ima više dimenzija. Dimenzije i oblici tur-bana ukazuju na mjesto koje je umrli zauzimao u društvenoj hije-rarhiji. Turbanski oblik ukazivao je na to da li je umrli bio vojnik, derviš, niži ili viši činovnik. Ta-kođer je pokazivao da li je umrli pripadao ulemanskom ili građan-skom sloju. Je li bio zanatlija ili

trgovac. Je li umro prirodnom smću ili je postao šehid braneći islam i muslimane.

Šehidski nišani prepoznatljivi su po tome što na sebi imaju isklesane gute, veličine jabuke, koje simboliziraju rane poginu-log šehida. Majstor ‒ umjetnik, kroz izradu elegantnih linija i proporcija pokazuje moć islamskog nadahnuća u umjetnosti. On dokazuje da se umjetnost ne iskazuje samo kroz likovnu obradu materijala. Po islamu, umjetnik ne stvara. On samo oblikuje i konstruira od materijala koje mu je Svevišnji podario. Stvaranje je svojstveno samo Allahu, dž.š., i nikom više. Nakon obliko-vanja nišana, umjetnik prelazi na pisani dio gdje se, u prvome planu, uvijek naglašava Allahova svemoć i Njegova neprolaznost

Ulemanski nišan u Kotezima ‒ Popovo polje

00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 174 27.10.2010 12:43:55

PORODICa I DŽEmat

175taKVIm za 2011.

i to kroz ispis različitih poruka i u različitim formama, kao što je: Allahu huve-l-baki ‒ Samo je Allah vječan. Nakon toga se ispisuje njegovo ime i ime njegovog oca. Rijetko se ide dalje u navođenju njegovih daljnjih generalija. Poslije toga, vrlo često se ispisuje kratka dova, koja glasi El-merhum ve-l-magfuru lehu ‒ Ovdje se nalazi preminuli, neka mu bude oprošteno. Ako se ra-dilo o poznatim ličnostima iz jav-nog života, onda se na nišanu ci-tiraju neke misli koje ukazuju na prolaznosti ovozemaljskog života ‒ navode se i poetski citati ili neka od narodnih mudrosti, koja govo-ri o prolaznosti života i stvarnosti dolaska smrti. Naprimjer:

Ja sam jučer bio kao što si ti danas, a ti ćeš biti sutra poput mene danas.

Na kraju svakog natpisa na-vodi se godina (hidžretska) smrti umrle osobe. Sve se to ispisuje arapskim pismom i na arapskom jeziku, kao znak da su muslimani jedinstvena duhovna cjelina, ma gdje oni živjeli i umirali. Uz arapski tekst, od početka dvadesetog stoljeća, osnovne generalije o umrlom licu ispisuju se i latiničnim pismom. Uz ovo su musli-mani razvili poseban oblik umjetnosti koji se zove kronogram-ska umjetnost ‒ pjesnik u stihu iskaže neku jezgrovitu misao o životu, smrti i o samoj ličnosti umrlog. U posljednjem stihu toga teksta, kada se on pretvori u brojke, dobije se godina smrti umr-le ličnosti. Poznato je da svaki arapski harf ima svoju brojčanu vrijednost. Koliko ja znam, posljednji ispisani kronogram na po-dručju BiH, sastavio je rahmetli hadži hafiz Kamil ef. Silajdžić, svom prijatelju Hasanu Ljevakoviću, čiji tekst donosimo na kraju ovog rada.

Derviški nišan ‒ Sarajevo

00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 175 27.10.2010 12:43:55

PORODICa I DŽEmat

176 taKVIm za 2011.

Sve što je ispisivano na nišanima bilo je ispisano vrhunskim kaligrafskim ispisom i to u reljefu i takvom preciznošću da, ono što su oni isklesavali, bez obzira na obim teksta, ni po čemu se ne razlikuje od onoga što je danas lahko izvodljivo kompjuterskom tehnikom. Praksa izrade nišana u našim krajevima na ovakav način trajala je sve do početka dvadesetog stoljeća. Od drugog

desetljeća polahko u ovu vrstu naše tradicionalne umjetnosti unosi se kičeraj koji u drugoj po-lovini dvadesetog stoljeća postaje sveprisutan.

Inače, klasični natpisi na niša-nima naših djedova i pradjedova ispisivani su najčešće u farisi ili nesh kaligrafskom stilu. Rjeđe u divanu i sulusu. Ženski nišani izrađivani su u formi koji asoci-ra na žensku kapu koja se nosila u prošlim stoljećima. To je žen-ski fes sličan muškom u njegovoj obrnutoj formi, koji je u svom gornjem dijelu bio proširen, a u

donjem sužen. I ovaj ženski oblik gornjeg dijela nišana bio je dominantan u odnosu na svoj postament, kako bi se isključila svaka asocijacija na živi lik. Ovu vrstu ženskih nišana u narodu su nazivali djevojački nišani iako su se pojavljivali kao ženski nišani općenito.

Kao natkabursko obilježje najčešće su postavljana dva nišana ‒ onaj iznad glave i onaj ispod nogu. Podnožni nišan obično nije bio puno ukrašavan. On je samo bio obilježje dokle doseže sam mezar.

Muški nišani, koji umjesto turbana imaju fes-formu, pojavlju-ju se tek u dvadesetim godinama dvadesetog stoljeća. Inače se fes, kao dio vojne uniforme u osmanskoj državi, uvodi na počet-ku druge polovine devetnaestog stoljeća, a na ove prostore dolazi

Ženski nišan ‒ Sarajevo

00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 176 27.10.2010 12:43:56

PORODICa I DŽEmat

177taKVIm za 2011.

nakon toga i polahko postaje dio svakodnevne nošnje muslimana ‒ muškaraca. Nakon toga, ovaj simbol postepeno se prenosi i na oblikovanje natkaburskih obilježja. Gornji dio nišana dobija oblik fesa a njegov donji dio dobija formu ljudskog poprsja ‒ što neodoljivo asocira na ljudski lik, a to je duboko odstupanje od islamskog pogleda na način obilježavanja mjesta ukopa umrle osobe. Svakom prolazniku, pri pogledu na takav nišan, moguće je zamisliti ljudski lik u tom niša-nu. Kada se to jednom dogodilo, a nije bilo izloženo javnoj kritici, više niko nije mogao zaustaviti izradu takvih neukusnih natka-burskih obilježja. Sve postaje dopušteno. Tekstualni arapski dio više ne sliči ninašta. Uopće se ne vodi računa o tome da ono što je napisano bude i čitljivo, a pogoto-vo da bude lijepo ispisano ‒ ona-ko kako je to rađeno stoljećima. Nema odgovornosti. Napisano se doima kao privatna zabilješka koja će ostajati u nekoj sehari, a ne na javnom mjestu kao dio muslimanske kulture. Tako se dogodilo da na šehidskom nišanu Nad Kovačima u Sarajevu, bude ispisano “El-Katiha” umjesto El-Fatiha.

Najgore od svega toga je to što o tome niko nikad nije ni pisao niti je na tu negativnu pojavu ukazivao. Tačno je da je rahmetli Mehmed Mujezinović napisao maestralno djelo iz te oblasti pod naslovom Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini gdje je fo-tografirao te stručno obradio na hiljade nišana i natpise na njima širom naše domovine. Međutim, ni on se nije kritički osvrtao na pojavu svakojakih neukusnih nišana iako ih je bilo podosta još za njegovog života. Možda vrijeme u kojemu je on napisao svoju knjigu nije omogućavalo takav osvrt. On je vjerovatno računao

Činovnički nišan ‒ Sarajevo

00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 177 27.10.2010 12:43:56

PORODICa I DŽEmat

178 taKVIm za 2011.

da će muslimani prepoznati tu negativnu pojavu kroz saznanje o bogatoj muslimanskoj tradiciji u toj oblasti. U svakom slučaju, on je učinio u toj oblasti mnogo više nego mi svi drugi zajedno u prošlim i sadašnjim vremenima ‒ pogotovo što neki od najljepših uzoraka nišana koje je on snimio sada postoje samo u njegovoj knjizi, jer su uništeni u luđačkom pokušaju naših komšija da s lica zemlje zbrišu sve što na bilo koji način podsjeća na musli-mane i na bilo šta što je muslimansko.

U našoj prošlosti, u različitim krajevima, nastajali su različiti oblici nišana pod utjecajem različitih činilaca. Tako razlikujemo specifične krajiške, sarajevske, hercegovačke, skopske i srednjo-bosanske nišane. Oni se razlikuju po formi i veličini. Krajiški nišani se svakako ističu po svojoj veličini i eleganciji te bogatoj dekoraciji. U krajiškoj praksi nema podnožnog nišana. Njihovi ženski nišani su skromniji i sastoje se od četvrtastog kamenog stupa koji je postavljen iznad uzglavlja umrle osobe i kojega pri vrhu opasuje isklesana pletenica kao ženski simbol. Posljednji pravi krajiški nišan izrađen je u selu Kajtezi kod Velike Kladuše 1974. godine. To je jedan od onih osam nišana čije se fotografije pojavljuju u raznim publikacijama. Nakon tog vremena krajiški nišani uglavnom postaju zbir neukusa i kiča ‒ onako kako se to dešava širom naše zemlje.

U drugim dijelovima naše zemlje stari nišani su manjeg for-mata, ali ne i manje ljepote i prefinjenosti ukusa. Ovdje treba po-sebno napomenuti da u prošlosti nisu izgrađivani kameni okviri koji objedinjuju gornji i donji nišan. To nije slučajno, jer se ra-čunalo da izrada kamenih okvira zahtijeva i redovno održavanje. Ako se odstupi od klasičnog načina obilježavanja mjesta posljed-njeg boravišta naših umrlih, i pređe na drugi oblik, što se već nažalost masovno dešava, onda to obavezuje i na redovno odr-žavanje. Kod takve vrste obilježja, između ostalog, uklesavaju se i mjesta za cvijeće. Donošenje cvijeća traje određeno vrijeme i to samo dok su jake emotivne veze sa umrlom osobom. Pošto te emocije, prije ili kasnije izblijede, prostor za cvijeće postaje prostor za smeće. Ako u ovu tvrdnju ne vjerujete, pogledajte u

00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 178 27.10.2010 12:43:56

PORODICa I DŽEmat

179taKVIm za 2011.

bilo koji naš mezaristan i u to ćete se brzo uvjeriti. Inače, samo donošenje cvijeća na kabur umrle osobe je novotarija preuzeta od naših komšija. Za muslimana je učenje Kur’ana jedini dopušteni način na koji može iskazati poštovanje prema svojim bližnjima koji su preselili na ahiret.

Neko će reći pa postoje i u našoj tradiciji nišani s kamenim okvirima. Da, postoje, ali to su izuzeci i oni nisu pravilo. Pojedini imućni ljudi, u svim vremenima, nastojali su na neki način, kroz način obilježavanja svog posljednjeg boravišta, izdejstvovati poštovanje prema sebi ‒ oporukom ili voljom svojih potomaka. To se postizalo na taj način što su njihova natkaburska obilježja izgledala malo drukčije nego kod običnog svijeta.

Ovom prilikom treba ukazati i na to da sadašnji majstori koji izrađuju nišane rade to zanatski. Oni ne shvataju da to nije samo njihova stvar i stvar njihovog zanata. Nije to stvar ni same poro-dice koja ih naručuje. Od onog momenta kada se nišan postavi, on postaje javno dobro odnosno on predstavlja kulturno naslijeđe svih muslimana tog prostora. Sadašnji majstori, uz svu tehnolo-giju koju posjeduju, izrađuju različite oblike nišana koji su više ruglo, a manje obilježje. I pored bogatog naslijeđa koje im stoji pred očima, oni samo pilaju neko kamenje na koje utiskuju rogo-batne ispise. Svako ispisivanje arapskim pismom na javnom mje-stu mora podrazumijevati određenu odgovornost jer kaligrafija je dio vrijednog muslimanskog kulturnog naslijeđa kojemu i nije dopušteno škrabanje bez ikakvog kaligrafskog znanja. Kada bi se naši majstori klesari potrudili da izrade po jedan primjerak svih vrsta klasičnih nišana iz svih naših krajeva i kada bi ih postavi-li ispred svojih radnji kao uzorke, duboko sam uvjeren da bi to bilo prihvaćeno od velikog broja naručilaca. I sam sam bio svje-dokom kada naručilac želi klasični nišan, a dobije nešto sasvim drugo, jer majstor ne prepoznaje šta jeste, a šta nije pravi nišan. Istini za volju, ima pojedinačnih primjera koji zadovljavaju sve poželjne kriterije ‒ idejne i estetske, ali ti primjeri su vrlo rijetki. Tako su kod Ali-pašine džamije u Sarajevu nedavno postavljena dva nišana koji zadovoljavaju potrebne kriterije.

00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 179 27.10.2010 12:43:56

PORODICa I DŽEmat

180 taKVIm za 2011.

Smatram da naša generacija ima veliku obavezu očuvanja na-šeg kulturnog naslijeđa iz ove oblasti. Nisu samo naši stećci ono što treba čuvati. Mnogi monumentalni primjerci naših natkabur-skih obilježja su propali u zemlju jer ih niko nikad nije, nakon njihovog propadanja, podizao. Svojim izgledom svjedoče oni o vremenu i prostoru u kome je umrli živio kao i stanju duha koji

je vladao u toj lokalnoj zajednici. Oni nisu postavljeni da leže ni u zemlji ni na zemlji. Oni su postav-ljeni da stoje uspravno. Zar ne bi bilo lijepo i korisno organizirati vađenja tih potonulih nišana i nji-hovo vraćanje u prvobitni položaj. Na njima se nalaze ispisana imena ljudi koji su tu živjeli. Zar nas to ne interesira? Pojedini najljepši primjerci su oštećeni, ali se to s malo para da sanirati. Vidio sam prekrasan primjerak starog krajiš-kog nišana kod zidina stare džami-je na obali Une u džematu Ripač kod Bihaća, ali on je prelomljen i

povaljen. Mislim da mu je nadzemna visina blizu četiri metra. Svakodnevno posjetioci tu dolaze i dive se onome što nam je Sve-višnji besplatno dodijelio ‒ slapove Une. Uređeno staro džamijište i nišani oko njega bili bi zanimljivi posjetiocima. Radi njih, a više radi nas, valjalo bi ih urediti. Sada je tamo ono “tursko groblje” iz uzrečice, a takvih mjesta ima mnogo širom Bosne i Hercegovine.

Na kraju smatram svojom obavezom da pohvalim kreatore i dizajnere sadašnjih šehidskih nišana. Njima su u tom projektu bili uzor natkaburska obilježja naših pradjedova. Ti odgovorni ljudi su se prije konačne odluke o obliku i formi šehidskog nišana konsultirali s Islamskom zajednicom ‒ još u toku trajanja agresi-je ‒ tako da je njihovo ostvarenje doseglo zavidan nivo, čime se svakako možemo ponositi.

Aginski nišan ‒ Sarajevo

00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 180 27.10.2010 12:43:57

PORODICa I DŽEmat

181taKVIm za 2011.

حيم بسم اهلل الرمحن الرهّ

م قد أجــاب دعــوتك القــيهّوم املكــــرهّ

م عــبـــدك احلــاج احلــافــظ مـحــرهّ

م معلهّ إمــــامـا كـــان السنـــني طول

متـرمــا وجـيهـا كان النـاس وبني

الئم لـومــة ه هـّ الل من يــف ل

م لم بأخالقـه املكـرهّ صـابرا كان عىل الظهّ

احلميم صديقـه من كامل من فالتهّاريخ

الظـــــال. مــن نجـــا ملن واحلمد

1410 اهلجرية

Kronogram kojega je sročio rahmetli h. hafiz Kamil ef. Silajdžić svom prijatelju rahmetli h. hafizu Muharemu ef. Ljevakoviću

00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 181 27.10.2010 12:43:57