NAŠA DRUŽBA - sestre-scj.hr Druzba 1 2014 (2).pdf · ćeg dijela koji donosi pitanja za promišljanje i završne meditacije o Mariji, Majci radosti. U tekstu se nalaze brojni poticaji

NAŠA DRUŽBAVJESNIK DRUŽBE SESTARA PRESVETOG SRCA ISUSOVA

ISSN 1331-8276 1/2014 GODINA XLVII. BROJ 109

“Kćeri i sestre Presvetog Srca Isusova na putu zajedništva.”

Naša Družba br. 1/2014.

1

ISSN 1331-8276

NAŠA DRUŽBAVJESNIK DRUŽBE SESTARA PRESVETOG SRCA ISUSOVA

GODINA XLVII., br. 1 (109), 2014.

S A D R Ž A J

RIJEČ VRHOVNE GLAVARICE .........................................................................................................3

DOKUMENTI„Radujte se…“ ...........................................................................................................................................4Pismo kardinala João Braz de Aviza predsjedniku HKVRPP-a ...........................................8Poruka pape Franje o upravljanju ................................................................................................ 10Papina poruka za svjetski misijski dan ...................................................................................... 11

STRANICE SLUŽBENICE BOŽJE MARIJE KRUCIFIKSEŽeli vas u svojim grudima, zove vas glasom Oca ljubavi .................................................... 12Predstavljen prvi broj „Riječke Majke“ ...................................................................................... 13Posjetila nas je rodbina Majke Utemeljiteljice ........................................................................ 13110. obljetnica redovničkih zavjeta Majke Krucifikse ........................................................ 14“Riječka Majka” očima učenica ...................................................................................................... 15

DOGAĐAJI U DRUŽBI I CRKVINajavljena Godina posvećenog života ........................................................................................ 16Dan posvećenog života ..................................................................................................................... 17Korizmeno hodočašće u riječku katedralu ............................................................................... 18Trodnevna priprava uoči proslave Blagovijesti u samostanu „Nazaret“ ..................... 18Proslava Navještenja Gospodinova ............................................................................................. 20Susret s papom Franjom .................................................................................................................. 21Večer sjećanja na bl. papu Ivana Pavla II. .................................................................................. 22Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. proglašeni svetima ........................................................................ 23Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku ................................................................. 25Druga godišnja skupština Družbe ................................................................................................ 27 Hodočasnički dan redovnica .......................................................................................................... 29Bdjenje u katedrali sv. Vida za duhovna zvanja ..................................................................... 29Susret članova HBK s redovničkim provincijalima, članovima HKVRPP-a ................ 30Bdjenje mladih uoči svetkovine Duhova ................................................................................... 32Putopis s mjesta runolista ............................................................................................................... 33Hodočašće nade ................................................................................................................................... 34


2

IZDAJU: Sestre Presvetog Srca Isusova, Cvetkov trg 5, 51 000 Rijeka; Tel.: (051) 254-266; E-adresa: [email protected]; Internetska adresa: www.sestre-scj.hr * UREĐUJU: s. Robertina Medven, s. Marijana Mohorić, s. Lidija Turić, s. Silvana Fužinato i s. Tajana Hrvatin * LEKTURA I KOREKTURA: s. Robertina Medven i s. Lidija Turić * ODGOVARA: Vrhovna glavarica s. Nives Stubičar, Cvetkov trg 5, 51 000 Rijeka; Tel.: (051) 652-190, Faks: (051) 254-422 * PRIPREMA I TISAK: Tiskara Šuljić * IZLAZI: Povremeno.Svoje priloge možete slati na e-adresu: [email protected]

ODJECI APOSTOLATAIz Dječjeg vrtića „Nazaret“............................................................................................................... 35Iz Ženskog učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić ....................................................... 37Pastoral mladih .................................................................................................................................... 47Pastoralne aktivnosti sestara u župi Presvetog Trojstva u Otočcu ................................ 52Odjeci iz župe sv. Križa u Ogulinu ................................................................................................ 53Prva Sveta pričest i Majčin dan u župnoj crkvi u Omišlju .................................................. 55Hospicij u mojim očima .................................................................................................................... 56

TRAJNA FORMACIJADuhovne vježbe u Kući matici ....................................................................................................... 58Formativni susret sestara u Kući matici .................................................................................... 59Formativni susret za predstojnice zajednica .......................................................................... 60Božje milosrđe daje život ................................................................................................................. 60Prvi ciklus susreta „Hodimo u istini“ .......................................................................................... 62Korizmene duhovne obnove .......................................................................................................... 66Obraćenje po primjeru Majke Krucifikse ................................................................................. 66Seminar za sestre juniorke ............................................................................................................. 68Duhovne vježbe o vazmenoj radosti ........................................................................................... 69

POTICAJNA RAZMIŠLJANJA I DUHOVNI ZAPISI ................................................................ 70

SLUŽBENE OBAVIJESTI .................................................................................................................. 74

PRILOGSedam darova Duha Svetoga u životu Majke Marije Krucifikse Kozulić ...................... 81

SLIKE NA OVITKU

Slika Presvetog Srca Isusova na pokrajnjem oltaru u crkvi Marije pomoćnice u Rijeci (str. 1); Foto: Nikola Kurti. Druga godišnja skupština Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, Lovran, 1. svibnja 2014. god. (str. 2.-4.). Foto: Nikola Kurti, s. Ana Kapular, s. Elena Agosto i s. Grazia Copparoni.


3

RIJEČ VRHOVNE GLAVARICE

Drage sestre, prijatelji i čitatelji!

Život na ovoj zemlji obilježen je nesigurnošću i raznim pitanjima na koja često ne znamo odgovor ako se oslanjamo samo na svoju ljudsku mudrost. Ako se pak okrenemo Božjoj mudrosti, tada sve ima smisao, jer sve je plod Očeve ljubavi. Simbol Božje ljubavi prema čovjeku i čovječanstvu je pro-bodeno Srce Isusovo. To Srce častimo i njemu se povjeravamo, jer znamo da samo ono ostaje vjer-no u ljubavi i praštanju.

Događaj proglašenja svetim pape Ivana XXIII. i pape Ivana Pavla II. koji je u svom srcu nosio naš narod, mogu nam biti poticaj na život za Boga i dru-ge u svoj jednostavnosti unatoč raznim poteškoća-ma. Značajna je misao sv. Ivana Pavla II.: „Ustani-mo, hajdemo! Hajdemo uzdajući se u Krista. On će nas pratiti na putu, sve do cilja što ga samo on zna.“ Kako je utješno i ohrabrujuće: On zna cilj i uz nas je na putu! Ne preostaje nam ništa drugo, nego prepustiti se rukama koje su nas stvorile i odabrale „prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni pred njim“ (Ef 1, 4). Ova rečenica može nam biti poticaj da uvijek s više pouzdanja kročimo kroz život znajući da jedna Ruka i jedno Srce uvijek bdiju nad našim životom.

Dok ovih dana slušamo i gledamo o ljudima koje je u našoj Domovini i susjednim državama zahvatila poplava, ne možemo ostati neosjetljivi, nego nastojimo svojim molitvama i konkretnom pomoću priskočiti potrebnima i tako iskazati dobrotu po uzo-ru na Srce koje nas neizmjerno ljubi.

Tijekom mjeseca lipnja, ali i inače, molimo često: „Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po srcu svome!“ Samo ako svoj život oblikujemo prema tom Srcu, ovaj svijet činimo prikladnim za život u kojem svatko može naći svoje mjesto. Uđimo u školu te Ljubavi koja nas je prva ljubila i dala se do posljednje kapi krvi za nas i naše spasenje.

Čestitajući svetkovinu Presvetog Srca Isusova, molim svima nama trajni boravak u Srcu koje nas ljubi unatoč svim našim propustima i koje ostaje otvoreno za sve naše molbe.

s. Nives Stubičar, vrhovna glavarica

DOKUMENTINaša Družba br. 1/2014.

4

Okružno pismo pod naslovom „Raduj-te se…“1 svim posvećenim osobama uputila je 2. veljače 2014. godine Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apo-stolskog života kao poziv i poticaj da već o vremenu priprave do proglašenja Godine posvećenoga života promišljamo kao o vre-menu milosti. Pismo je javnosti predstav-ljeno 26. veljače 2014. godine u prostorima Papinskog sveučilišta Urbaniana. Prilikom predstavljanja intervenirali su kardinal João Braz de Aviz, pročelnik Kongregacije; s. Nicla Spezzati i o. Sebastiano Paciolla, podtajni-ci Kongregacije; o. Bruno Secondin, teolog i mons. José Rodríguez Carballo, nadbiskup tajnik Kongregacije.

Dokument se sastoji od uvodnog pozdra-va, dva dijela koji imaju temelje u biblijskim porukama o istinskoj radosti i utjesi, od tre-ćeg dijela koji donosi pitanja za promišljanje i završne meditacije o Mariji, Majci radosti. U tekstu se nalaze brojni poticaji za promišlja-nje koji imaju izvor u govorima pape Franje koje je do sada uputio posvećenim osobama prilikom raznih susreta. Predstavlja se kao dokument posve susljedan programu pon-tifikata pape Franje koji je iznesen u Apo-stolskoj pobudnici „Radost evanđelja“.2 Cilj ovoga pisma nije samo promišljanje o tema-tici koja se donosi kao goruća u redovništvu današnjice nego izričit poziv da se izneseni nauk pape Franje prihvati kako bi se taj ži-vot obnovio s obzirom na zahtjeve Evanđelja i proročkog poslanja svih posvećenih osoba. Izneseni sadržaj je vrlo direktan i stavlja u pitanje institucionalne argumente i osobna opravdanja koja u većini slučajeva onemo-gućuju takvu obnovu i održavaju uspavanost posvećenih koja zapravo ne da za pravo rije-

1 Dokument je dostupan na: http://www.vidimus-dominum.org/it

2 Usp. PAPA FRANJO, Evangelii gaudium. Radost evanđelja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2013.

či Božjoj ni Duhu koji stvara novo i obnavlja staro.

Upravo stoga, promišljanja pisma zapo-činju razmatranjem nad riječima Sv. pisma koje nam otkrivaju sami naslovi dvaju dijelo-va pisma. Temu o radosti uvode riječi proroka Izaije: „Veselite se, kličite, radujte se“ (usp. Iz 66, 1-14). Taj poziv prorok upućuje narodu u iskustvu krajnje žalosti u koju je dospio zbog pomanjkanja vjernosti i ljubavi. Upravo u ta-kvo iskustvo koje je obilovalo tugom, neplod-nošću, poniženjima, okrutnošću ulazi Bog po svojoj volji, nježnošću i utjehom, kako bi do-nio smisao, svjetlo, povjerenje, ozdravljenje, … radost! Radost zbog Božjeg izabranja, ra-dost je posvećenih! To je radost koja proizlazi iz vjere u Božju inicijativu, izabranje i poziv. U tom smislu Pismo donosi jasne preporuke: obnavljati sjećanje o pozivu, o njegovu hodu sa svakim od nas obnavljajući susrete s Njim; od iskustava života doći do iskustva vjere; tražiti razloge istinske radosti; učiniti od ži-vota trajno hodočašće preobrazbe u ljubavi; posebno se zaustaviti u trenutku polaska na to hodočašće u trenutku poziva; prizvati si u svijest zahtjeve tog hodočašća: podijeliti ži-vot s Gospodinom u poslušnosti vjere, bla-ženstvu siromaha i radikalnosti ljubavi, kako bismo se nanovo „rodili“ u zvanju.

Te preporuke za osobni i zajednički rad, proizlaze iz nužnosti da svatko od posveće-nih (pro)gleda na se Božjim očima – očima ljubavi i da na putu ljubavi napreduje u od-nosu na Boga i bližnje. Posvećena osoba ne napreduje po kriterijima svijeta, ona napre-duje po primjeru i zahtjevima Krista. Stoga, nanovo se roditi u zvanju, znači poprimiti kri-stoliko lice idući putem blaženstava (usp. Mt 5, 1-12). To lice postaje vidljivo u svakodne-vici i to u načinu postupanja, stilu života, sta-vovima, duhu koji osobu vodi, logici kojom se ravna, ljestvici vrijednosti po kojoj donosi odluke i djeluje, dosljednosti koju iskazuje, velikodušnosti, … posvemašnjem predanju

„Radujte se…“

DOKUMENTI Naša Družba br. 1/2014.

5

u kojem se Kristovu licu suobličuje. Stoga, Crkva u ovom Pismu sve posvećene poziva: „Nađi se, dohvati se, preobrazi se“. To je mo-guće samo u osobnom susretanju Boga ko-jeg je indikator valjanosti izlaženje iz sebe u najširem značenju tog izraza, budući da tko Krista stavi u centar života, sebe sigurno de-centralizira. Svima je dana mogućnost sresti ga, dovoljno je tražiti ga iskrena srca. To je jedini put po kojem dolazi radost vjernoga „da“ u pozivu koji je proces s otajstvenim početkom i isto takvim završetkom. Zbog očite nedosljednosti u tom pozivu, neovisno o dobi, pozivaju se svi posvećeni da se vrate u središte osobnog života, tamo gdje osoba pronalazi značenje i istinu temeljne motiva-cije posvećenja – a ta bi trebala biti slijediti Učitelja. Vjerno učeništvo je milost i vježba ljubavi koju ne mimoilazi križ (usp. Gal 5, 15). Ljubav nije nikada zaključena ni dovršena, ona se preobražava, sazrijeva, i stoga, ostaje vjerna sebi. Kad god da je netko krenuo na to „životno hodočašće“ putem posvećenog života, ono uvijek iznova započinje u molitvi koja bi, prije svih mogućih oblika i sadržaja, trebala biti vrijeme s Isusom. Po ispravnoj molitvi posvećena osoba poprima kontem-plativni pogled – pogled vjere bez kojega se postupno gubi smisao, u bližnjima postaje nemoguće otkriti lice Krista, a događaji po-staju dvoznačni. Štoviše, bez tog pogleda po-svećena osoba gubi svoj identitet, ona nije proročki znak u svijetu, ona nema prodorne oči za stvarnost, jer ne sluša i ne govori ono što Bog želi.

Dok se vjernost u nasljedovanju Učitelja obnavlja u molitvi, ona se živi i kuša u isku-stvu zajedništva koje je „teološko mjesto“ na kojem se živi radosni odaziv na pozive Evanđelja. Polazeći od tog mjesta prelazi se u služenje na koje potiče drugi dio Pisma pod naslovom: „Tješite, tješite moj narod“ (usp. Iz 40,1-2). Opet na temelju biblijskih slika koje tumače Božju intervenciju kako bi utješio svoje izabrane i otvorio njihova srca za nadu, Pismo donosi poziv na svjedočenje koje papa Franjo očekuje od posvećenih oso-ba – pronaći Gospodina koji tješi kao majka i nositi ljudima našeg vremena Božju utjehu svjedočeći njegovo milosrđe.

Ništa posve novoga, možda će reći net-ko, no preduvjeti za takvu misiju još uvijek izgledaju novina u redovničkim zajednicama. Prvi među njima je potreba da se naše za-jednice humaniziraju. Kako? Nježnošću i to euharistijskom. Papa Franjo piše vrlo otvo-reno: „Njegovati međusobno prijateljstvo, život obitelji, međusobnu ljubav. I neka sa-mostan ne bude čistilište, nego jedna obi-telj. Problemi postoje i postojat će, ali kao i u obitelji, s ljubavlju, treba tražiti rješenje s ljubavlju, ne ovu ništiti da bi se riješilo nešto, ne se natjecati. Treba njegovati život zajedni-ce, stoga što kada je u životu zajednice tako, kao u obitelji, u njezinoj je sredini Duh Sveti. Uvijek velika srca. Puštajući da prođe, ne se uzdizati, podnijeti sve, smijati se od srca. A znak toga je radost.“

Samo tako, po svjedočanstvu „zarazne radosti“, smirenosti, plodnosti, nježnosti, po-


6

niznog služenja bez prepotentnosti, moguće je odgovoriti zadatku što ga pred sve posve-ćene stavlja papa Franjo – biti poslužitelji zajedništva i kulture susreta. To je put evan-gelizacije kojim je pozvana proći cijela Crkva – put privlačnosti Evanđelja kojem sve treba podložiti. Tim putem zasigurno nije moguće proći ostajući nepomični, potrebno je „izići iz gnijezda“ kako bismo druge sreli u kon-kretnim situacijama života kao duhovni oče-vi i majke. Upravo u tome papa Franjo vidi korijen žalosti posvećenih. A i stara latinska poslovica kaže da onaj tko je poništio korije-nje uzalud čeka plodove. Što činiti? – Nešto od puta kojim se treba zaputiti, osobno i na razini života unutar zajednica, prethodno je već naznačeno.

Taj put, međutim, nije cjelovit ako po-svećeni život privatizira ljubav i zanemari pe-

riferije: zemljopisne, gradske i životne; one u grijehu, boli, nepravdama i bijedi, sve do skrivenih predjela duše ljudi našeg vremena, na svim razinama kulture i znanja. Samo se tako napreduje u posvećenom životu i ide prema Kristovu tijelu – ostvarujući kulturu blizine, susreta i dijaloga, spuštajući obrane, otvarajući vrata i gradeći mostove.

Kako bi ti poticaji naišli na konkretan odjek, potrebno je da svatko, osobno i za-jednice u cjelini, odgovore na neka temelj-na pitanja koja se donose u trećem dijelu Pisma pod naslovom „Pitanja pape Franje“. Cilj im je da svaka posvećena osoba pogleda na sebe i na svijet te ostane uznemirena sve do donošenja odgovora i odluka koje donose istinski mir života po Evanđelju.

„Pitanja pape Franje“• „Htio sam vam reći jednu riječ, a riječ je radost. Gdje god su posvećeni, gdje god

su sjemeništarci, redovnici i redovnice, gdje god su mladi, tamo je radost, tamo je uvijek radost! To je radost svježine, radost u slijeđenju Isusa; radost koju nam daje Duh Sveti, a ne radost koju nam nudi svijet! Postoji radost! Ali gdje izvire ta radost?

• Pogledaj u dubinu svog srca, uroni u svoju intimu i zapitaj se: Imaš li srce koje želi ne-što veliko ili srce koje je uspavano stvarima? Je li tvoje srce sačuvalo nemir potrage ili si ga zagušio stvarima (zbog kojih će atrofirati)? Bog te čeka, traži te: što ćeš mu odgovoriti? Jesi li primijetio u kakvom je stanju tvoja duša? Ili spavaš? Vjeruješ li da te Bog očekuje ili su za tebe to samo 'riječi'?

• Mi smo žrtve ove kulture privremenosti. Volio bih da razmislite o sljedećem: Kako mogu biti slobodan, kako se mogu osloboditi ove kulture privremenosti?

• To je ponajprije dužnost odraslih, odgajatelja: Biti primjer dosljednosti mlađim na-raštajima. Želimo li dosljedne mlade ljude? Budimo sami dosljedni! Inače će nam Gospodin reći ono što je govorio Božjem narodu o farizejima: 'Radite ono što kažu, ali ne ono što rade!' Dosljednost i autentičnost!

• Možemo se zapitati: Jesam li nemiran zbog Boga, da ga navijestim, da ga drugima predstavim? Ili sam opijen svjetovnim stvarima koje nas potiču da sve činimo iz lju-bavi prema sebi? Mi posvećeni razmišljamo o osobnim interesima, o učinkovitosti nekog djela, o karijeri. Ah, možemo razmišljati o mnogo čemu… možemo reći da sam se 'udobno smjestio' u naslonjaču svog kršćanskog života, u svom svećeničkom


7

životu, u svom redovničkom životu, čak i u životu svoje zajednice ili čuvam snagu nemira za Boga, za njegovu Riječ koja me vodi da 'izađem', da idem prema drugima?

• A kako stojimo s nemirom u lju-bavi? Vjerujemo li u ljubav prema Bogu i u ljubav prema drugima? Ili su i to samo 'riječi'? Ne u ap-straktnom obliku, ne samo riječi nego konkretno brat kojeg su-srećemo, brat koji nam je blizu! Uznemiruju li nas njihove potre-be ili se zatvaramo u sebe, u svoje zajednice koje su često 'zajednice – komocije'?

• To je stvarno lijepi put do svetosti! Ne govoriti loše o drugima. 'Ali, oče, ima pro-blema…': reci to nadređenima, glavnoj sestri, biskupu, onima koji mogu pomoći, a ne onima koji ne mogu pomoći. To je važno: Bratstvo! Reci, bi li ogovarao svoju majku, oca, sestru ili brata? Nikada. A zašto to onda činiš u posvećenom životu, u sjemeništu, u prezbiteriju? Samo ovo: razmišljajte, razmišljajte… Bratstvo! Ta brat-ska i sestrinska ljubav.

• Podno križa, Marija je žena patnje i istovremeno budna iščekuje misterij, mnogo veći od bola koji će se dogoditi. Izgleda da je zaista sve gotovo; i posljednja nada čini se da je ugasnula. I ona je u tom trenutku, prisjećajući se obećanja Blagovijesti, mogla reći: Nije se obistinilo, prevarena sam. Ali nije rekla. Naprotiv, ona je, blažena jer je vjerovala i iz te vjere vidjela kako se rađa nova budućnost i čeka s nadom Božje sutra. Ponekad pomislim: znamo li čekati Božje sutra? Ili želimo danas? Božje sutra za nju je bila zora Uskrsnog jutra, tog prvog dana u tjednu. Dobro će nam doći ako razmislimo, u kontemplaciji, o zagrljaju Sina s Majkom. Jedino upaljeno svjetlo na Isusovu grobu je nada jedne Majke koja je u tom trenutku nada čitava čovječanstva. Pitam sebe i vas: U samostanima je još uvijek upaljena ova svjetiljka? Iščekuje li se u samostanima Božje sutra?

• Nemir ljubavi potiče nas da idemo ususret drugome, ne čekajući da drugi pokaže po-trebu za tim. Nemir ljubavi nam poklanja dar pastoralne plodnosti, a mi se trebamo zapitati, svatko od nas: Kako stojim sa svojom pastoralnom plodnošću, kakva je moja pastoralna plodnost?

• Istinska vjera podrazumijeva istinski željeti promijeniti svijet. Evo pitanja koje si mo-ramo postaviti: Imamo li i mi velike vizije i poletnost? Jesmo li i mi hrabri? Leti li i naš san visoko? Jesmo li revni (usp. Ps 69, 10)? Ili smo osrednji i zadovoljavamo se našim apostolskim programima u laboratoriju?“

Neka nas u donošenju odgovora na pitanja i u provođenju odluka sukladnih s Evanđe-ljem, crkvenim naukom i znakovima vremena prati zagovor Djevice Marije, Majke radosti i naše utemeljiteljice Majke Marije Krucifikse Kozulić.

s. Marijana Mohorić


8

Prečasni oče,

ovaj je dikasterij putem Apostolske nuncijatu-re primio godišnje Izvješće o aktivnostima Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) te Zapisnik s 44. godišnje skupštine, koja je održana u Zagrebu 16. i 17. listopada 2014.

Sa živim smo zanimanjem čitali Izvješće, koje ističe bogatstvo i životnost posvećenog života u Hr-vatskoj. U godini o kojoj je riječ ostvarene su brojne i vrlo zanimljive inicijative: tome se iskreno radujemo i pozivamo Vas da nastavite tim putem, trudeći se da svjedočanstvo evanđeoskog života sve većim sjajem zablista u kršćanskom narodu drage hrvatske zemlje.

Posebno nam je drago istaknuti lijepu suradnju HKVRPP-a s mjesnim ordinarijima, razne obljetnice, među kojima je čak mnogo i stogodišnjica, koje su slavile redovničke ustanove, učinkovit rad raznih povjerenstava i Stalnog vijeća ne za-nemarujući pritom duhovne i odgojno-obrazovne programe za redovnike i redovnice i nadasve dragocjenu suradnju s udrugom RENATE (Religious in Europe Networking Against Traffic and Exploitation). Pozivamo vas također da sve više rastete u zajedniš-tvu s pastirima krajevne Crkve i sa svima onima koji, na bilo koji način, traže istinu i trude se unositi mir i pravdu u svijet.

Jedan od najzanimljivijih događaja na zasjedanju, kako nam se čini, bio je susret s prof. dr. Zdravom Tomcem koji vam je govorio na temu „Hrvatska u Europskoj Uniji: novi izazovi i mogućnosti za našu Crkvu i redovništvo“. Nema sumnje da je ulazak Hrvatske u zajednicu europskih naroda bio događaj bremenit važnim posljedicama i mogućnostima. Ali, kao što je s pravom istaknuo predavač, ne smiju se podcijeniti ni opasnosti koje to za sobom povlači, a to je prije svega gubljenje vlastitog identi-teta. Nažalost se dogodilo također u drugim zemljama da su ljudi, zaslijepljeni laž-nim i često kratkotrajnim blagostanjem, pohrlili prema materijalnim vrijednostima,

Pismo kardinala João Braz de Aviza predsjedniku HKVRPP-a

Prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kardinal João Braz de Aviz uputio je predsjedniku Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica o. Vinku Mamiću pismo kojim se osvrće na prošlogodišnju Plenarnu skupštinu HKVRPP-a.


9

zaboravljajući duhovne. Čini se da, u nekim slučajevima, ni posvećeni život nije ostao imun na tu opasnu tendenciju: poput tihog i smrtonosnog otrova širile su se navike i zastranjenja, ti izdanci sekularizacije, koji su doveli u opasnost pravi i duboki smisao redovničkog života, a to je radikalno nasljedovanje izbliza Krista čista, siromašna i po-slušna. Vjera kršćana i radosno svjedočanstvo posvećenih muškaraca i žena spasit će svijet, stvarajući kulturu životu, utemeljenu na ljubavi prema Bogu. Stoga nam se čini da je poziv prof. Tomca prikladan i koristan.

Uvjerenja smo da se s tim izazovima treba uhvatiti u koštac sveobuhvatnom iz-gradnjom (formacijom) koja će pomoći posvećenim osobama da budu muškarci i žene sposobni za dijalog, prihvaćanje i dijeljenje. Zbog toga, dok pohvaljujemo pokretanje inicijative za pokretanje studija „Teologije posvećenog života“, pozivamo Vas da ulaže-te snage i resurse za trajnu izgradnju koja će moći ponuditi redovnicima i redovnicama jednu biblijsku, teološku, povijesno-kulturnu, psiho-sociološku i pravnu perspektivu.

Za vrijeme zasjedanja spomenulo se također neke susrete s Hrvatskom biskup-skom konferencijom, koje držimo osobito važnim. Ističemo susret na kojem su sudje-lovali provincijalni ministri, koji je imao za temu „Nove zajednice u Crkvi – razlikovanje duhova“, u kojem je s velikom oštroumnošću dotaknuta jedna od iznimno aktualnih tema o kojoj treba jasno govoriti te je sve više rasvijetliti. Ništa manje važan nije bio ni susret između HKVRP i Konferencije viših poglavara Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) o pastoralu zvanja što i nadalje predstavlja jedno od veoma gorućih pitanja na razini čitave Crkve zbog krize zvanja u kojoj se nalazi posvećeni život. Zanimljivo je primijetiti kako je za to pitanje zanimanje pokazalo također Mješovito povjerenstvo osnovano s ciljem uspostave djelotvornije suradnje između dviju konferencija.

Gotovo na samom kraju zasjedanja sudionike je posjetio apostolski nuncij u Repu-blici Hrvatskoj mons. Alessandro D'Errico, koji je također slavio euharistiju, zadržavši se zatim s redovnicima i redovnicama. Nuncij cijeni i poštuje posvećeni život u Hr-vatskoj, zbog djelotvornog doprinosa partikularnoj Crkvi. Sviđa nam se na kraju ovog pisma, kao zaključak, ponoviti lijepe riječi mons. D'Errica, koji je pozvao čitavu Crkvu, a na poseban način posvećeni život, „da se ne zatvori u sebe samu, da ne postane samodostatna. Crkva mora izići na rubove, materijalne i duhovne rubove, ali i prema onima koji ne mitsle kao mi, niti imaju vjeru kao mi. U svemu tome treba imati veliko povjerenje da možemo i trebamo služiti narodu kojemu smo poslani.“

Koristim ovu priliku da uputim srdačan pozdrav svim posvećenim muškarcima i ženama u Hrvatskoj koje od svega srca blagoslivljam.

Iz Vatikana, 28. veljače 2014.

João Braz Kard. de Aviz, pročelnik Kongregacije

Izvor: www.redovnistvo.hr


10

Poruka pape Franje o upravljanju ekonomskim i baštinjenim dobrima instituta i družba posvećenog života

Na Papinskom sveučilištu Antonia-num u Rimu, od 8. do 9. ožujka 2014. god. održan je međunarodni simpozij o upravljanju crkvenim dobrima instituta posvećenog života i družba apostolskog života u službi crkvene humanosti i misije. Simpozij je održan na zahtjev Svetog Oca u organizaciji Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, a bili su pozvani vrhovni ekonomi i ekonome iz više od 500 redovničkih za-jednica iz cijelog svijeta.

U subotu 8. ožujka, simpozij je otvorio pročelnik Kongregacije kardinal João Braz de Aviz. Slijedila su izlaganja mons. Joséa Rodrígueza Carballa, tajnika Kongregacije o ekleziološkim naglascima rukovođenja crkvenim dobrima; mons. Josepha Tobina o karizmi i dobrima u od-nosu na lokalnu Crkvu; o. Yujia Sugaware, SJ o dobrima i njihovoj svrsi u Zakoniku kanonskog prava; o. Miroslava Konštanc Adama, OP o dobrima u državnom pravu; br. Álvara Rodrígueza Echeverríe, FSC o odnosu služenja autoriteta i službi ekonoma u upravljanju; o. Santiaga Gonzáleza Silve, CMF o upravljanju dobrima u odnosu na misiju i s. Yvonne Reungoat, FMA o misijskom projektu i ekonomskim izborima. Nakon izlaganja raspravljalo se po jezičnim sku-pinama iza zatvorenih vrata. U nedjelju 9. ožujka rad je otvorio kardinal Giuseppe Versaldi, predsjednik prefekture za ekonomske poslove Svete Stolice. Nakon izlaganja prof. Stefana Zamagnia o ekonomskom ponašanju unutar društva koje se mijenja, bio je okrugli stol na temu: „Prema proročkoj, solidarnoj i zajedničarskoj ekonomiji“. U poslijepodnevnom dijelu raspravljalo se o otvorenim ekonomskim pitanjima, a simpozij je zaključio mons. José Rodrí-guez Carballo, tajnik.

Tom prigodom papa Franjo nazočnima je uputio Poruku s nekoliko vrlo značajnih misli u svrhu podlaganja ekonomije izvornoj karizmi zajednica polazeći od konkretne situacije ko-jom upravlja „ekonomija isključivanja i nejednakosti“, a na koju treba odgovoriti proročkim svjedočanstvom redovničkog života. S obzirom na stanje u kojem živi većina ljudi našeg vre-mena, kao i pred činjenicom duhovne i moralne ranjivosti mnogih osoba, napose mladih, kao kršćanska zajednica svi bismo se trebali osjetiti izazvanima. Nasuprot takvoj kulturi koju određuje ekonomski profit, redovnici mogu i moraju biti protagonisti življenja i svjedočenja „principa besplatnosti i logike darivanja“. Prema riječima pape Franje, karizma osnutka svake zajednice temelji se na logici: „biti-dar“. Vjernost toj karizmi i susljednoj duhovnoj baštini, za-jedno s ostalim svrhama svojstvenima svakom od instituta/družbi posvećenog života, ostaju prvi kriteriji za vrjednovanje administracije i upravljanja, kao i svega što institut/družba čini na bilo kojoj razini, a nad čime treba „pozorno bdjeti“, poziva papa Franjo.

U Poruci Papa podsjeća i na potrebu o kojoj je još sedamdesetih godina govorio papa Pavao VI., tj. o nužnosti da se o evanđeoskom siromaštvu ne samo govori nego da ga se i vidi.


11

Papina poruka za Svjetski misijski danSvi su Gospodinovi učenici pozvani poticati radost evangelizacije, istaknuo je papa Franjo

u poruci za ovogodišnji Svjetski misijski dan, koji će biti proslavljen 19. listopada. S Isusom Kristom radost se rađa, i uvijek ponovno rađa, poručio je Papa, prenosi Radio Vatikan. Mno-go ljudi ne poznaje Krista. Stoga je i dalje potrebna misija "ad gentes". Bog objavljuje i skriva otajstva svojega Kraljevstva, napomenuo je Sveti Otac. Skriva to pred onima koji su prepuni sebe i zaslijepljeni umišljenošću, ne ostavljaju prostor za Gospodina. Naprotiv, blaženi su ponizni, jednostavni i siromašni, oni stavljeni na rub društva i bez glasa, oni izmučeni i po-tlačeni, napisao je Papa te istaknuo da radost Evanđelja ispunja srce i cijeli život onih koji se susretnu s Isusom. U današnjem svijetu, uz njegovu mnogostruku i mučnu ponudu potroš-nje, postoji jedna velika opasnost, a to je potištenost pojedinaca, koja izvire iz komotnoga i lakoma srca, iz bolesnoga traženja površnih spoznaja, te izolirane savjesti. Ljudskom je rodu stoga, prema Papinim riječima, potrebno spasenje koje nam donosi Krist. A svi su Gospodi-novi učenici pozvani poticati radost evangelizacije, napomenuo je Papa te primijetio kako u brojnim krajevima nedostaju zvanja. Međutim, često je to tako zbog toga što u zajednicama nema onoga apostolskog žara koji se lako prenosi, koji je Papa nazvao "zaraznim". Sveti Otac stoga je potaknuo na življenje snažnoga bratskog života, utemeljenoga na ljubavi prema Isu-su, i pozornoga na potrebe najsiromašnijih. Prava se zvanja rađaju tamo gdje vladaju radost, zanos i volja da se Krista ponese drugim ljudima, zaključio je papa Franjo.

Izvor: www.ika.hr

Redovnici bi trebali biti proročki znak te potrebe, živo svjedočanstvo te novine koja je Krist, svjedočanstvo suobličenja s njim koji se učinio siromašnim da bi nas obogatio. To siromaštvo iz ljubavi čine solidarnost, podjela i ljubav, a izražavaju se u trijeznosti života, u traženju pra-vednosti i radosti u onom nužnom i bitnom. Nikome ne služi teoretsko siromaštvo, a svima služi ono siromaštvo koje se uči dirajući tijelo Krista siromašnoga, u poniznima, siromašnima, bolesnima, u djeci. Stoga papa Franjo poziva: „Budite i danas, za Crkvu i za svijet, oni koji prednjače u pozornosti na sve siromahe i sve bijede, materijalne, moralne i duhovne, u znak nadilaženja svakog egoizma u logici Evanđelja koje uči pouzdavati se u Božju providnost.“ (usp. http://vd.pcn.net/it i http://w2.vatican.va)


“Svako jutro molim časoslov. Volim moliti psalmima. Tada, nakon toga, slavim misu. Molim krunicu. Ono što doista volim večernje je klanjanje, čak i kada sam rastresen i mislim na nešto drugo ili čak zaspim moleći. Na večer sam, dakle, između sedam i osam, pred Presvetim na satu klanjanja. No molim i mislima, kad čekam kod zubara ili u drugim trenutcima dana.”

Papa Franjo

STRANICE SLUŽBENICE BOŽJE MARIJE KRUCIFIKSENaša Družba br. 1/2014.

12

„Želi vas u svojim grudima, zove vas glasom Oca ljubavi“

Čovjek je oduvijek tragao za imenom kojim bi nazvao Boga. U Starom zavjetu postojala su mnoga imena kojima je izabrani Božji narod nazivao svog Boga. Bog se Mojsiju objavio pod imenom: „Ja sam koji jesam“ (Izl 3, 14). Isus je za vrijeme svoga jav-nog djelovanja često govorio o svome Ocu i njegovoj ljubavi prema svakom čovjeku. Apostol Ivan dao je najljepšu definiciju Boga: „Bog je ljubav!“ (1 Iv 4, 8). U tom izričaju rečeno je sve. Sav Isusov život, muka, smrt i uskrsnuće bili su nadahnuti, prožeti ljubavlju prema Bogu Ocu i braći ljudima. Ljubav je savršenstvo svih krjeposti - vrhunac i izvor Božjeg djelovanja, ali i poziv i poslanje svakoga od nas. Ljubav svakom djelu, pa i onom najmanjem, daje veliku vrijednost. Što je iz ljubavi učinjeno nije maleno. „Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.“ (1 Sam 16, 7).

U mjesecu lipnju častimo posebno ljubav Božjega Srca koje se dalo probosti za sve nas. Ta rana (reći će neki duhovni pisci) su vrata kroz koja možemo ući u to Svetište i trajno se u njemu nastaniti. Isus nas poziva da prođemo kroz ta vrata i sa sobom ponesemo sve koji su nam stavljeni na životni put. To je sklonište od svih nevolja, sigurno boravište. To je znala i službenica Božja Majka Krucifiksa kada je uskliknula: „Želi vas u svojim grudima, zove vas glasom Oca ljubavi.“ Zašto nas Isus želi u svojim grudi-ma? On zna koliko svaki čovjek čezne za istinskom i pravom ljubavlju koja ide do kraja, do poništenja svoga bića kako bi drugi živjeli. Isus nas želi poučiti tako važnoj krjeposti. Najbolji Učitelj ljubavi je on koji se sam poništio do smrti na križu. „Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2, 9).

Iz iskustva znamo da ljudska ljubav, koliko god bila duboka, nije vječna. Isus nas poziva: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti!“ (Mt 12, 28). Srce Isusovo vrelo je iz kojega uvijek možemo zahvaćati i koje nikada neće presušiti ljubavlju.

Marija Kozulić - Mima u svojem je djetinjstvu i mladosti iskusila pozornost i ljubav svoga zemaljskog oca koji ju je pratio molitvom, savjetom, brigom i ljubavlju. To iskustvo ljubavi zemaljskog oca pomoglo joj je da u Bogu prepozna Oca ljubavi koji se brine za svoju posinje-nu djecu. U svom redovničkom životu bila je često u teškim životnim situacijama, ali nikada nije posumnjala, nego se svim bićem pouzdavala i oslanjala na Očevu ljubav koja ju je snažila i poticala na sve veće predanje jedinoj Ljubavi njezina života. Iz te uzajamne ljubavi Boga i Majke Krucifikse rodila se Družba Njegova Srca koja je tijekom povijesti svjedočila o Ljubavi koja ljubi. I danas nas Bog po Majci Krucifiksi potiče da prihvatimo poziv ljubavi i budemo ljubav u ovom svijetu riječju i djelom.


STRANICE SLUŽBENICE BOŽJE MARIJE KRUCIFIKSE Naša Družba br. 1/2014.

13

Predstavljen prvi broj „Riječke Majke“U petak 10. siječnja, u povodu dvadesete

obljetnice Kvarnerskoga radija i godišnjice duhov-ne emisije Emaus, u Gradskoj vijećnici u Crikvenici predstavljen je prvi broj glasila Postulature služ-benice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić. Tom je prigodom održan religiozno kulturno-medijski program, a voditelj je bio mons. Dinko Popović. Uime duhovne emisije Emaus oduševljeno je sve okupljene pozdravio član organizacijskog odbora Graciano Čop upoznavši ih s vremenom i datu-mom ove duhovne emisije. O osnutku i radu Kvarnerskoga radija kroz dvadeset godina sve je okupljene upoznala direktorica Marija Andrić, a prvi broj glasila „Riječka Majka“ skupu je predstavila s. Dobroslava Mlakić, postulatorica.

Više u sljedećem broju „Riječke Majke“

Posjetila nas je rodbina Majke UtemeljiteljiceU nedjelju 12. siječnja posjetila nas je pranećakinja naše Majke Utemeljiteljice, gospođa

Tatiana Cosulich sa suprugom generalom Silviom Mazzarolijem. S njima je bila i Isabella Her-linger, kći Tatianine sestre Emanuele, sa suprugom Massimom Clagnaz.

Gosti su se najprije uputili u Nadbiskupski dom u Rijeci na susret s riječkim nadbisku-pom mons. dr. Ivanom Devčićem u pratnji vrhovne glavarice Družbe s. Nives Stubičar i s. Dobroslave Mlakić, postulatorice. Nadbiskup Devčić upoznao je gđu Tatianu prigodom otvo-renja postupka u katedrali sv. Vida, a ovo je bio prvi njezin posjet riječkom nadbiskupu. Tom je prigodom gospođa Tatiana izjavila kako je pokretanje postupka za proglašenje blaženom Majke Marije Krucifikse Kozulić radost i čast, ali i odgovornost za cijelu njezinu obitelj i sav rod Kozulića.

Više u sljedećem broju „Riječke Majke“

STRANICE SLUŽBENICE BOŽJE MARIJE KRUCIFIKSENaša Družba br. 1/2014.

14

110. obljetnica redovničkih zavjeta Majke Krucifikse

U kapeli Presvetog Srca Isusova u Rijeci 8. svibnja proslavljena je 110. obljetnica redov-ničkih zavjeta službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić, utemeljiteljice Družbe sesta-ra Presv. Srca Isusova. Prigodnu riječ o Utemeljiteljici izrekla je postulatorica kauze s. Dobro-slava Mlakić.

Majka Marija Krucifiksa Kozulić prije 110 godina polaganjem redovničkih zavjeta po-svjedočila je kako treba ljubiti i vršiti svoje zavjete, rekla je s. Dobroslava, dodajući kako je to učinila na spomendan Gospe od sv. Krunice (Pompejske), 8. svibnja 1904. godine. Odje-nuvši redovničko odijelo uzela je ime Krucifiksa, što znači Raspeta, a njezine zavjete primio

je glasoviti riječki kapucin fra Bernardin Škrivanić. „Zajedno s Majkom zavjete su položile i njezine prve suradnice, prve četiri sestre: Jezualda De Zorzi, Margareta Rosović, Gertruda Diracca i Olga Ubaldini. Za zavjete su se pripremale duhov-nom obnovom koju im je održao isusovac o. Ambrossini iz Kraljevice, a duhovne vježbe održao im je fra Bernardin, koji je na dan zavjeta objavio i proglasio s. Mariju Krucifiksu Kozu-lić utemeljiteljicom Družbe i generalnom glavaricom“, rekla je s. Dobroslava.

Euharistijsko klanjanje predvodile su sestre iz Kuće ma-tice, a svetu misu s obredom obnove redovničkih zavjeta sestara Presvetog Srca Isusova predvodio je fra Ivica Peta-njak, župnik župe Gospe Lurdske u Rijeci. U propovijedi je istaknuo kako je službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić osnivanje Družbe pripremala osam godina te su danas no-vicijati potrebni da bi kandidati u godinu ili dvije shvatili

STRANICE SLUŽBENICE BOŽJE MARIJE KRUCIFIKSE Naša Družba br. 1/2014.

15

jesu li ili nisu za taj poziv. Novicijat je put koji se mora proći jer zavjeti obvezuju. I ne samo redovnički zavjeti, istaknuo je fra Ivi-ca, nego i zavjeti koji se daju pri sklapanju braka. Jedni drugima postajemo križevi, a onaj koji ne želi križ u životu neka se ne redi i neka se ne ženi ili udaje, poručio je. „Ljubav se ne događa spontano, ona se uči. Isus nam poručuje da ljubimo svoje nepri-jatelje. Čovjek se ne može prisiliti ljubiti ne-prijatelja. To se uči.“ Fra Ivica je u nastavku poručio kako su redovnici i redovnice križ

jedni drugima - kao i supružnici jedno dru-gome - i nužno je naučiti praštati i ljubiti.

Sestre su tom prigodom obnovile svo-je redovničke zavjete koji, kako je istaknuo fra Ivica Petanjak, nisu svrha i cilj sami sebi, oni su put i način kako se ostvaruje svetost.

Prije misnog slavlja sve nazočne je po-zdravila s. Nives Stubičar, vrhovna glavari-ca i obratila se posebno sestrama pozvavši ih na zdušno življenje zavjeta i služenje bli-žnjemu.

Helena Anušić

"Riječka Majka" očima učenicaUčenice Škole za primijenjenu umjetnost Rijeka u srijedu 18. lipnja darovale su Postula-

turi Marije Krucifikse Kozulić portrete buduće blaženice. Danica Baf, Katarina Kuljanski, Mar-tina Brkić i Anamaria Vrbeta korisnice su Ženskog učeničkog doma "Marija Krucifiksa Kozulić" gdje se Postulatura nalazi te su na ovaj način željele redovnicama i postulatorici s. Dobroslavi Mlakić, zahvaliti za sve što čine za njih i sve djevojke u Domu.

Postulatorica Mlakić zahvalila je učenicama, otkrivši kako je i utemeljiteljica Družbe slika-la. "Slikanje joj je bilo velika ljubav, a jednu svoju sliku Majke Božje odnijela je u Sloveniju na Sve-tu Goru gdje se nalazi marijansko svetište iz 17. stoljeća. Njemu je tu sliku i darovala." Djevojke je podsjetila i na riječi Marije Krucifikse Kozulić da tko štuje Majku Božju taj se neće izgubiti ni za života ni za smrti. Dodala je kako će slike koje su djevojke darovale Postulaturi zauzeti poseb-na mjesta u samostanu, te da će biti objavljene na naslovnicama časopisa "Riječka Majka" koji Postulatura izdaje.

Izvor: www.ika.hr

DOGAĐAJI U DRUŽBI I CRKVINaša Družba br. 1/2014.

16

Najavljena Godina posvećenog životaNa spomendan sv. Ivana Bosca, u

petak 31. siječnja 2014. godine pročel-nik Kongregacije za ustanove posveće-nog života i družbe apostolskog života kardinal João Braz de Aviz i tajnik mons. Jose Rodríguez Carballo održali su u Ti-skovnom uredu Svete Stolice, tj. Auli pape Ivana Pavla II. konferenciju za novi-nare na kojoj su objavljeni ciljevi Godine posvećenog života i neke inicijative koje će se organizirati tijekom njezina trajanja. Naime, na prijedlog spomenute Kongregacije papa Franjo je najavio 29. studenog 2013. godine u Sinodalnoj dvorani u Vatikanu, na završetku susreta s višim redovničkim poglavarima i po-glavaricama, da će 2015. godina biti proglašena Godinom posvećenog života. Tijekom kon-ferencije kardinal Braz de Aviz naglasio je kako u Godini posvećenog života treba prepoznati i ispovijedati slabosti koje prate posvećeni život, no također „viknuti“ svijetu, i to snažno i radosno, o svetosti i životnosti koje su prisutne u njemu. Tom prilikom predstavljena su i tri cilja Godine posvećenog života.

Prvi se cilj odnosi na prošlost, jer proteklih 50 godina koje nas dijele od Koncila, prepo-znajemo kao milosno vrijeme za posvećeni život, budući da su postkoncilske godine bile na poseban način označene prisutnošću Duha koji pomaže da se slabosti i nevjernosti dožive kao iskustvo milosrđa i ljubavi Božje. Upravo stoga želi se da Godina posvećenog života bude prilika da se svi posvećeni sa zahvalnošću spomenu prošlosti.

S pozitivnim pogledom na to vrijeme milosti, sve se želi potaknuti da s nadom prigrle budućnost, bio bi to drugi cilj Godine posvećenog života. Svjesni smo da je sadašnji trenu-tak „delikatan i težak“ (usp. VC 13) i da kriza kroz koju prolazi društvo i sama Crkva dotiče u punini i posvećeni život. No tu krizu ne bi trebalo prihvaćati kao „predsoblje smrti, nego kao kairos, kao pravu prigodu koja pogoduje rasti u dubinu, a s time i za nadu, potaknutu sigur-nošću da posvećeni život nikada neće moći nestati iz Crkve jer ga je želio sam Isus kao nei-zostavan dio svoje Crkve“ (Benedikt XVI). Nasuprot mnogim „prorocima nesreće“ redovnike se želi potaknuti da budu muškarci i žene nade; nade koja se ne temelji na našim snagama i statistikama, nego na Onome u koga je svaki posvećeni povjerovao i stavio svoju nadu. U njemu nam nitko neće ukrasti nadu.

Treći cilj usmjerava posvećene da snažnim duhovnim oduševljenjem žive sadašnjost. Oduševljenje govori o zaljubljenosti te istinskom prijateljstvu i dubokom zajedništvu. Sve to što čini lijepim život tolikih muškaraca i žena koji zavjetuju evanđeoske savjete i izbliže slijede Krista u posvećenom životnom staležu. Godina posvećenog života je važan trenutak da bi se „evangelizirao“ vlastiti poziv i svjedočila ljepota nasljedovanja Krista u mnogostrukim forma-ma u kojima se izražava posvećeni život, kao i poziv da se prikupe svjedočanstva koje su osta-vili utemeljitelji i utemeljiteljice. U traženju odgovora na te pozive po primjeru pape Franje posvećene se potiče da požele „probuditi svijet“ svojim proročkim svjedočanstvom, napose svojom prisutnošću u egzistencijalnim periferijama siromaštva. Sve to uvest će redovništvo u daljnji tijek obnove koja je predložena na Koncilu kako bi hrabro i nanovo predstavili i živjeli, u dinamičnoj vjernosti, iskustvo utemeljitelja i utemeljiteljica (usp. http://press.vatican.va).

DOGAĐAJI U DRUŽBI I CRKVI Naša Družba br. 1/2014.

17

Tijekom iste konferencije tajnik Kongregacije, mons. José Rodríguez Carballo predstavio je okvirni program Godine. Datumi pojedinih inicijativa najavljeni su prilikom predstavljanja okružnog pisma „Radujte se…“, krajem veljače o. g. Među glavnim aktivnostima predviđaju se sljedeći susreti:

• od 22. do 24. siječnja 2015. god.: Ekumenski kongres posvećenih;• od 8. do 11. travnja 2015. god.: Kongres odgajatelja i odgajateljica;• od 23. do 26. rujna 2015. god.: Kongres mlađih redovnika i redovnica;• od 18. do 21. studenog 2015. god.: Kongres o monaškom životu, svjetovnim institutima

i redu djevica;• od 28. siječnja do 1. veljače 2016. god.: Međunarodni simpozij o posvećenom životu;• 2. veljače 2016. god.: Završetak Godine posvećenog života. (usp. http://vd.pcn.net/it)

Prema riječima mons. Carballa, sve te inicijative imat će formativno značenje, budući da formacija „igra“ odlučujuću ulogu za sadašnjost i budućnost evanđeoske znakovitosti po-svećenog života. Susreti će se organizirati u suradnji s unijama viših redovničkih poglavara i poglavarica, a po završetku svakog od njih predviđa se audijencija kod Svetog Oca. Pored toga, Kongregacija se obvezala objaviti svaka četiri mjeseca jedno okružno pismo s temama posvećenog života, a najavljene su i dorade, izmjene nekih postojećih dokumenata koji se bave odnosima između biskupa i redovnika (-ica), te nastanak novih koji će se baviti upravlja-njem dobrima od strane posvećenih osoba. (usp. http://press.vatican.va)


Dan posvećenog životaUoči blagdana Prikazanja Gospodinova

u Hramu, 1. veljače u riječkoj prvostolnici sv. Vida, okupili su se redovnice, redovnici, udruge posvećenog života i vjernici laici.

Susret je započeo pjevanom Večernjom Svijećnice, a zatim je uslijedio blagoslov svi-jeća i svečano euharistijsko slavlje predvo-đeno riječkim nadbiskupom Ivanom Devči-ćem. Slavlje je svojom pjesmom uzveličao i animirao katedralni zbor pod ravnanjem

sestre Regine Kristanić. U homiliji je nadbiskup Devčić istaknuo kako je svaki vjernik po krštenju prikazan i posvećen Gospodinu. Zbog toga se trebamo sa zahvalnošću sjetiti svih onih koji su nam na našem životnom putu dali dobar primjer, a istodobno se treba-mo ispitati kakav primjer mi dajemo jedni drugima, kao i svima onima koji nas susreću.

„Kakav ćemo primjer davati, ovisi o tome kako živimo i kako se služimo onim što smo od Gospodina primili“, poručio je nadbiskup Devčić, dodavši da samo ono što s evanđe-oskom ljubavlju činimo, što je njome nadahnuto i motivirano, ima neprolaznu vrijednost pred Bogom te samo to neće nagristi zub vremena, nego će, kao Kristova ljubav, trajati svu vječnost. Riječki nadbiskup je na kraju zaključio da je sve drugo ispraznost.

s. Anita Crnković


18

Korizmeno hodočašće u riječku katedraluU riječkoj katedrali sv. Vida, u nedjelju 23. ožujka 2014., umjesto mjesečne konferen-

cije redovnice Riječke nadbiskupije sudjelovale su u pobožnosti križnoga puta, a orga-nizirano je i pokorničko bogoslužje koje je predvodio fra Zoran Bibić, magistar trsatskih novaka. Kao pripremu za sakrament pomirenja koji je uslijedio, prikladnim razmišljanjem o odnosu prema sebi, drugima, stvarima i Bogu, potaknuo je okupljene na istinsko pro-mišljanje o vlastitom životu. Za to vrijeme fra Žarko Lučić, kapucin, predvodio je križni put, a postaje križnoga puta animirali su redovnice i redovnički kandidati.

Potom je riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić predslavio euharistijsko slavlje te se u prigodnoj homiliji okupljenima obratio poticajnim riječima osvrćući se na evanđeoski ulomak o susretu Isusa i Samarijanke na zdencu. Isus je taj koji nadilazi za-kon, koji započinje proces oslobođenja i pomirenja jer je Mesija i kao takvog ga na kraju Samarijanka i prepoznaje. Tako i ovaj svijet može biti spašen po ljudima koji su spremni biti uz Isusa, koji će se znati izdići iznad nepravda, iznad osuda, koji će svoje kršćanstvo živjeti. Novi život, to je ta nova voda koju Isus nudi, koja nas čini ljudima nade u ovome svijetu.

Vjerujemo i molimo da ćemo i mi iz svakoga susreta s Isusom u sakramentalnom i u svakodnevnom životu postajati sve više ljudi nade, pomirenja i oslobođenja u svojim zajednicama i među ljudima s kojima se susrećemo, poput Krista koji je za nas umro i uskrsnuo te zauvijek otvorio pristup k vječnom Izvoru.

s. Tajana Hrvatin

Trodnevna priprava uoči proslave Blagovijesti u samostanu „Nazaret“

U samostanu Sestara Presvetog Srca Isusova „Nazaret“ od 22. ožujka do 24. ožujka ove godine održana je trodnevnica kao duhovna priprava za proslavu blagdana Blago-vijesti. Kapela samostana posvećena je Navještenju pa je stoga ovaj blagdan i velik dan za naše sestre i vjernike koji često u njoj slave Gospodina. Prvi dan duhovne obnove za mame, tate, djedove i bake vodio je prof. dr. Jerko Valković. Obnovu smo započeli u 16,30 sati u samostanskoj dvorani, dok su se dječica mogla nesmetano igrati u obližnjem dječjem vrtiću.

Svojim izlaganjem o nekim temeljnim pitanjima vjere uopće i one življene u obitelji, dr. Valković uveo nas je u trodnevnu pripremu. U izlaganju je posebno istaknuo kako je za vjeru bitno iskustvo povjerenja. Prvo iskustvo povjerenja čovjek doživljava svojim dolaskom na svijet – povjerenjem u majku. Kriza u vjeri i životu čovjeka započinje razoča-ranjem u to temeljno povjerenje. Budući da je povjerenje u čovjeka na krhkim nogama, kod nas se počinje javljati čežnja za Bogom. Čovjek žudi za njegovom blizinom, povje-renjem i potpunim predanjem. No ono što dolazi prije te naše čežnje je Božja čežnja za nama - „Bog čovjeka traži“, daje se u potragu za njim. Pronalazi ga i čeka njegov odgovor. Slobodnim pristankom počinje se uspostavljati odnos s Bogom. Iz toga odnosa živimo i djelujemo. Tako shvaćamo da je vjera dar, iskorak Boga prema čovjeku. Razmišljajući o


19

pojmu dara shvaćamo da dar uspostavlja odnos. Bog daruje čovjeka, ali zastaje pred njegovom slobodom. Slobodom pristaja-nja na osluškivanje. Marija nam je primjer osluškivanja i sazrijevanja vjere u tišini i jednostavnosti. Po njoj smo i mi pozvani na rast i hod u vjeri u kojoj otkrivamo bo-gatstvo i radost života. Temeljno pitanje je: „Prepoznajemo li Božju prisutnost u svome životu?“ Nakon izlaganja uslijedila je ispovijed i euharistijsko slavlje, u kojem nas je vlč. Jerko pozvao na istinsko življenje vjere u našim obiteljima i životima koje se očituje u djetinjem odnosu povjerenja u Božju ljubav i vodstvo.

Drugi dan trodnevnice imao je filmsko-meditativni karakter. U samostanskoj dvorani prikazan je film o sv. Josipu. To je film koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Upoznali smo sv. Josipa kao temperamentnog i borbenog čovjeka. Kao takav on je živio svoju vjeru i kada je bio slab i kada je bio pun pouzdanja u Božju riječ. Kroz cijeli film isprepliću se scene Josipova straha i nevjerice oko Marijina začeća, njegove pravednosti u odlukama, očinske zaštite prema Mariji i Isusu, svakodnevne brige te na koncu njegove smrti i pi-tanja upravljena Isusu: „Čiji si ti sin?“ Gledano iz Josipove perspektive postavlja nam se pitanje kolika je bila vjera toga čovjeka? Povjerovao je, činio je sve što je mogao kako bi zaštitio obitelj i neizmjerno je ljubio u svojoj skromnosti i jednostavnosti. Kakav uzor!

Treći dan trodnevnice uoči blagdana Blagovijesti bila je predblagdanska molitvena večer „S Marijom na putu križa.“ Marijanski križni put animirale su s. Tajana Hrvatin i s. Martina Vlahović. Nakon križnoga puta uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvo-dio o. Zvonko Vlah, DI. Na samom početku o. Zvonko nas je uputio da se zapitamo: Što nam to Bog želi reći svetkovinom Blagovijesti i na što nas poziva? Ono što nam Bog želi reći, napomenuo je o. Zvonko, može se opisati trima riječima. Prva riječ je – Božja naklo-njenost. Bog je bio naklonjen i Blaženoj Djevici Mariji, što je bilo postupno objavljivano kroz Stari zavjet.

I nama danas Bog progovara ovom svetkovinom tako što nam uvijek iskazuje svoju naklonost i brigu, bez obzira što mi mislili o sebi i okolnostima u kojima živimo. On se brine za nas. Druga riječ kroz koju nam Bog govori je - Božja milina. Želi svakome dati do znanja da je njegova milina, ljupkost i želi se nad svakim smilovati, jer se utjelovio da

spasi izgubljene, ozdravi bolesne i oslobodi grešne. I treća riječ je - zahvala. To što Bog čini u našim životima, čini besplatno, jer sve od njega i primamo besplatno. Sve što ima-mo pripada Gospodinu. Kako bismo potpu-nije doživjeli ovaj blagdan o. Zvonko nas je upoznao i sa stavom Marije pred tim trima porukama. „Kako će to biti?“ Ovim pitanjem Marija je pokazala koliko je shvaćala ozbilj-nost situacije i razlučila je tko je na djelu. Taj Marijin stav nam poručuje kako i mi u svojim životnim situacijama moramo biti oprezni u


20

načinu govora i slušanja. „Evo službenice Gospodnje.“ Ovom rečenicom Marija nam po-ručuje da nam Bog svima daje poslanje bez obzira na stalež kojem pripadamo. Na kraju je o. Zvonko spomenuo i rečenicu koja nije iz događaja Navještenja, ali je bliska poruci Navještenja: „Sve što vam rekne, učinite.“ Marija nas upućuje da pozorno slušamo na što nas to Gospodin poziva tako da prije svakog djelovanja osluškujemo njegovu volju.

Ovom trodnevnicom nastojali smo se približiti Božjoj riječi, razumjeti je i na kraju dopustiti da nas sila Svevišnjeg osjeni i vodi našim životnim stazama.

Drage sestre, od srca vam hvala što ste nas obogatile toplinom Božje riječi i srdačno-šću susreta u vašem domu. Uvijek se radujemo i veselimo susretima s vama.

Milva Plišić

Proslava Navještenja GospodinovaSvetkovinu Navještenja Gospodinova 25.

ožujka u našem samostanu „Nazaret“ i isto-imenom dječjem vrtiću u Rijeci na Drenovi proslavili smo euharistijskim slavljem u 10 sati koje je predvodio mons. Gabrijel Bratina u koncelebraciji s o. Vatroslavom Halambekom, DI. U prigodnoj propovijedi mons. Bratina je prisutnima približio poruku svetkovine tuma-čeći je kroz prikaze vitraja samostanske kapele koje je izradio o. Marijan Gajšak, DI.

Kako je to umjetnički prikazano na de-snom vitraju, Bog zahvaća u ljudski kaos po-malo stvarajući red prikazan koncentričnim kružnicama čija je centralna figura nazaret-ska Djevica u čijem je središtu Krist. Taj središnji događaj ljudske povijesti - utjelovljenje Boga - naviješta grandiozna figura arkanđela Gabrijela koji u stavu naklonjenosti prilazi Blaženoj Djevici Mariji, kako to prikazuje lijevi vitraj ponad kojeg se nadvija simbol treće božanske osobe u obliku goluba koji izlazi iz prikaza savršenosti Božjega života u ljudsku stvarnost donoseći novi život u Kristu. U tom tumačenju poruke svetkovine sudjelovala su i djeca iz DV „Nazaret“ koja su svojim raspjevanim glasovima animirala liturgijsko slav-lje u prisutnosti odgajateljica i sestara koje ih prate na putu odrastanja.

U večernjim satima zajedno s pristiglim vjernicima sestre su molile Večernju svet-kovine, a potom je euharistijsko slavlje pred-vodio fra Ivan Miklenić, OFM, u koncelebraciji s mons. Gabrijelom Bratinom i vlč. Nikicom Jurićem. Svojim pjevanjem slavlje je uzveličao župni zbor BDM Karmelske „Lahor“. O svetkovi-ni božićnog sadržaja koju ove godine slavimo u vrijeme korizme propovjednik je istaknuo važ-nost pitanja koliko u nama zapravo ima želje da budemo u milosti Božjoj jednostavno zato što nas Bog ljubi. Koliko god je Bog svemoguć, to-liko on bez nas ne želi ništa, i to je jedan velik


21

izvor radosti. U tom smislu kršćansko življenje je, prije svega, primanje dara Božje blizine, naklonosti, spasenja u tišini i skrovitosti. Tome se učimo od Marije. „U kršćanskom životu jedna od najtežih stvari je duboko vjerovati da ima smisla činiti male stvari. Samo one osobe koje poput Marije znaju prihvatiti skrovitost, koje s puno ljubavi znaju činiti ono što drugi ne vide i što ne cijene, samo te osobe ispunjavaju ovaj svijet životom“, zaključio je fra Ivan. Potaknuti ovim porukama i osnaženi na izvoru i vrhuncu kršćanskog života i djelovanja nastavimo otvarati Bogu vrata ovoga svijeta surađujući u djelu spasenja. Na-zaretska Djevica učinila je to svojim „Da“.


Susret s papom FranjomNerijetko znam čuti riječi na povratku u Rim: „Po-

zdravi mi Papu!“, a moj odgovor ponekad bude, možda više u šali: „Hoću, vrlo rado, čim ga vidim.“ Kada smo primili obavijest da će studenti Papinskoga sveučilišta Gregoriana, Papinskoga biblijskog instituta i Papinsko-ga istočnog instituta, imati susret s papom Franjom 10. travnja u auli Pavla VI., nisam ni sanjala kako ću ga do-ista uspjeti vidjeti izbliza i pozdraviti ga te mu prenijeti pozdrave svih onih koji ga pozdravljaju.

Program je započeo dva sata prije dolaska Sveto-ga Oca. Raspjevani studenti predstavili su raznolike glazbene izričaje svojih zemalja i obogatili nas razdraganim, ali i meditativnim melodijama. U molitvenom raspoloženju i pjesmama u kojima su sudjelovali svi okupljeni studenti dočekali smo Kristova namjesni-ka na zemlji. Poslije pozdrava o. Adolfa Nicolasa, vrhovnoga poglavara Družbe Isusove, okupljene kardinale i biskupe, profesore i studente te osoblje spomenutih ustanova po-vjerenih Družbi Isusovoj, papa Franjo pozvao je na vrjednovanje mjesta gdje rade i uče, grada i nadasve Crkve u Rimu koja čuva prošlost i sadašnjost te korijene vjere. Podsjetio je kako svi donose raznolikost Crkava iz kojih potječu, kao i svojih kultura što je jedno od neprocjenjivih bogatstava rimskih ustanova. Sve to „pruža dragocjenu prigodu rasta u vjeri i otvorenosti uma i srca prema obzorju katoličanstva“, istaknuo je Sveti Otac. Potom se osvrnuo na odnos studija i duhovnoga života naglasivši: „Vaša intelektualna zauzetost u poučavanju i istraživanju, u studiju i u široj formaciji, bit će toliko plodnija i djelotvor-nija koliko bude nadahnuta ljubavlju prema Kristu i Crkvi“ te nadodao ono već poznato kako se istinska teologija studira na koljenima bez uznositosti i samodostatnosti. „Istra-živanje i studij trebaju biti upotpunjeni osobnim i zajedničkim životom, misionarskom zauzetošću, bratskom ljubavlju i u dijeljenju sa siromašnima, njegovanjem unutarnjega života u odnosu s Gospodinom“, zaključio je papa Franjo. Nakon službenoga dijela, Papa se uputio prema studentima koji su ga, dok se približavao laganim korakom, dočekivali ispruženim rukama koje su ga željele dotaknuti, pozdraviti… „Papa, papa“, bilo je sve što se moglo čuti. Napokon je došao i do mjesta gdje sam stajala, ruke i pogled su nam se susreli. I uspjela sam mu reći: „Sveti Oče, pozdravlja Vas Hrvatska!“ Čuo me i nasmiješio se. Lijepo je bilo, makar i na trenutak, susresti i pozdraviti Petra naših dana.

s. Lidija Turić


22

Večer sjećanja na bl. papu Ivana Pavla II.U srijedu 24. travnja u Auli pape Iva-

na Pavla II. na Trsatu novinar Domagoj Pejić i s. Dobroslava Mlakić na osobit na-čin prisjetili su se bl. pape Ivana Pavla II. On svojom novom knjigom „Dom pokraj Visle“, a ona svjedočanstvom o trenuci-ma provedenim u Bogoslovnom sjeme-ništu koje danas nosi ime Pape, kada ga je na porti u lipnju 2003. svakoga dana dočekivala i ispraćala na njegov put pre-ma drugim hrvatskim gradovima gdje je Sveti Otac služio misu.

Nosila ga je ljubav prema Bogu i našem narodu„Papa Ivan Pavao II. izabran je za papu u istoj godini kada sam i ja položila svoje doživot-

ne redovničke zavjete i veći dio mog redovničkog života on je bio na čelu Petrove stolice. Sto-ga je on Papa mog života“, rekla je s. Dobroslava na samom početku emotivne večeri održane u Auli koja danas nosi ime budućeg sveca. Zajedno s njegovateljicom s. Tobianom Sobotkom posluživala je Svetoga Oca noseći mu večeru ili doručak u sobu na prvom katu koja je danas otvorena za posjetitelje. „Divila sam se njegovoj velikodušnosti i spremnosti da je slab i ne-moćan došao u našu Domovinu. Bio je nošen snagom Duha Svetoga da nam do posljednjih svojih snaga navijesti evanđeosku radost i nadu“, istaknula je s. Dobroslava.

U nastavku se prisjetila da je Papa Rijeku svako jutro napuštao lošeg zdravstvenog stanja, molili su se da izdrži i preživi, a navečer se na iznenađenje svih vraćao vedra lica, smiren i pun snage Duha Svetoga. „Nosila ga je ljubav prema Bogu i našem narodu.“ Sveti Otac ju je svako jutro pozdravljao hrvatskim pozdravom: Hvaljen Isus i Marija! Također, za svaku gestu je govorio: Hvala! Trenutak koji joj se na osobit način urezao u pamćenje je dan kada je Papa išao u Zadar. „Ujutro sam krenula prema Papinoj sobi da vidim mogu li mu odnijeti doručak i susrela sam mons. Renata Boccarda koji mi je dao znak da odem prema kapeli. Ušavši u ka-pelu vidjela sam Papu, samog u molitvi poslije svete mise. Taj trenutak mi se duboko urezao u pamćenje i mnogo mi je značio. Promatrajući Papu dublje sam shvatila odakle mu snaga. Od susreta s Bogom u molitvi.“ S. Dobroslava u nastavku se prisjetila suradnje s Papinom pratnjom, ali i dežurnim djelatnicima osiguranja MUP-a iz Rijeke i Zagreba kojima je podijelila krunice dobivene od Papine pratnje. „Svi smo zajedno radili, ali i disali za isti cilj. Poželjela bih da takvom složnošću svi živimo i radimo, ali baš svi u našoj Domovini“, rekla je s. Dobroslava.

„Dom pokraj Visle“Svoja sjećanja na Papu ukoričio je u nekoliko knjiga novinar HKR-a Domagoj Pejić koji je

ovom prigodom predstavio „Dom pokraj Visle“. Utišajte mobitel, skuhajte kavu i pročitajte knjigu za 70 minuta, rekao je autor na samom početku otkrivajući da je riječ o djelu koje se čita „u dahu“.

„Kako se približavala granica mog zemaljskog života, sjećanjem se vraćam na početak, do svojih roditelja, brata i sestre koju nisam upoznao jer je umrla prije nego sam se rodio,


23

na župu Wadowice u kojoj sam kršten, na taj grad moje ljubavi, na moje vršnjake, prijatelje i prijateljice iz osnovne škole, gimnazije, sveučilišta, sve do doba okupacije kada sam radio kao radnik i kasnije u župi Niegowić, u onoj krakovskoj sv. Florijana, u pastoralu sveučilištaraca, na okruženja... na sva okruženja... na Krakow i na Rim...“ Ove riječi iz oporuke Ivana Pavla II. potaknule su ga da se uputi u Poljsku na manje poznata turistička mjesta, ona koja su vezana uz život Karola Wojtyle.

Papa je umjesto Poljske odabrao Hrvatsku za svoje 100. apostolsko putovanje čime je pokazao koliko voli Hrvatsku, rekao je Pejić dodajući kako je na putovanju stoga posjetio mjesta koja su obilježila život blaženoga Pape. Obišao je prostor nekadašnje tvornice „Sol-vay“ i kamenolom Zakrzowek u kojemu je Wojtyla radio za vrijeme Drugoga svjetskog rata, ulicu u kojoj je živio s ocem, sveučilište gdje je studirao, ali i crkvu u kojoj je krštena njegova majka Emilia Kaczorowska. O svemu tome emotivno je posvjedočio kao i programu „Karolu s ljubavlju“ kojega organizira i u kojemu se na osobit način obilježava dan kada je Papa umro.

Okupljene je uime organizatora, Riječke nadbiskupije, Akademskoga katoličkog društva „Jeronim“ i Bogoslovnoga sjemeništa „Ivan Pavao II.“ pozdravio rektor Sjemeništa vlč. Sanjin Francetić, dok je program glazbom animirao band Assunta.

Helena Anušić

Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. proglašeni svetimaRadost opće Crkve, iščekivanje toli-

kih ljudi koji su došli u Rim na kanoni-zaciju, ljubav prema dvojici papa Ivanu XXIII. i Ivanu Pavlu II. koji su ostavili neiz-brisive tragove u nedavnoj povijesti Cr-kve, već su se osjećali i na neki poseban način bili vidljivi ovih dana u Rimu. Srce svakoga čovjeka na svoj način doživjelo je ove dane, no ona jedna riječ koja bi svima mogla biti zajednička zasigurno je riječ - svetost.

„Sveci su naši prijatelji i uzori života“, istaknuo je jednom papa u miru Benedikt XVI. Samo sveci mogu imati toliko prijatelja koji su spremni ostaviti udobnost svojih domova i uputiti se u Vječni Grad kako bi zajedno s papom Franjom i papom u miru Benediktom XVI. slavili Gospodina i zahvalili mu na daru dvojice Papa, prijatelja Božjega milosrđa, upravo na nedjelju Božjega milosrđa, 27. travnja 2014.

Lijepo je bilo osjetiti snagu zajedništva i svjedočanstvo pripadnosti Kristu ljudi iz čitava svijeta već od ranih večernjih sati 26. travnja koja je bila vidljiva i u našoj maloj zajednici se-stara različitih redovničkih družbi: s. Danijela, klanjateljica Krvi Kristove, s. Marina, služavka Maloga Isusa, s. Maja, franjevka Krista Kralja i s. Lidija, sestra Presv. Srca Isusova. Nešto više od petnaest sati čekanja čak je i brzo prošlo u zajedništvu, molitvi psalama, pjevanju duhov-nih pjesama te molitvi krunice. Noć probdjevena pod vedrim nebom dozivala je riječi psalma „Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš?“ (Ps 8, 2-5).


24

Ulica pomirenja (Via della Concili-azione) koja vodi prema Trgu sv. Petra na trenutke se činila kilometrima da-leko, a jedini jezik koji se mogao čuti kao da je bio poljski. Poneka prepre-ka, umor, mnogo ljudi na tako malo prostora, pa čak i guranje, nervoza…, ipak ne mogu baciti sjenu na ljepotu i veličinu događaja. Na licima mladih, staraca, bolesnika, roditelja s djecom, kao da su bili urezani razlozi i neka od-lučnost zašto baš i oni žele probdjeti uza svoje Prijatelje.

Napokon smo i mi odahnule na Trgu sv. Petra u molitvi krunice milosrđa prije svečanoga misnog slavlja. Poslije Litanija sve-taca započelo je euharistijsko slavlje koje su izravno prenosili svjetski mediji, a na kojem su proglašeni svetima bl. Ivan XXIII. i bl. Ivan Pavao II. riječima pape Franje: „proglašavamo i definiramo svetima blažene Ivana XXIII. i Ivana Pavla II., uvrštavamo ih u Popis svetih te odre-đujemo da u cijeloj Crkvi budu pobožno čašćeni među svetima“.

„Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. imali su hrabrosti gledati Isusove rane, doticati njegove ra-njene ruke i proboden bok. Nisu se stidjeli Kristova tijela; nisu se Njime sablaznili, Njegovim križem; nisu se sramili bratova tijela (usp. Iz 58, 7), jer su u svakoj osobi koja trpi, vidjeli Isusa. Bila su to dva hrabra čovjeka, otvorena Duhu Svetomu, i Crkvi su i svijetu dali svjedočanstvo Božje dobrote i njegova milosrđa“, istaknuo je papa Franjo u svojoj propovijedi te zaključio: „Neka obojica svetih Pastira Božjega naroda posreduju za Crkvu kako bi, tijekom dvogodiš-njega sinodalnog hoda, bila poslušna Duhu Svetom u pastoralnom služenju obitelji. Neka nas obojica pouče da se ne sablaznimo Kristovim ranama, da uronimo u misterij Božjega milosr-đa, koje se uvijek nada, uvijek prašta, jer uvijek ljubi.“

Hvala Gospodinu na ovom daru, sestrama na zajedništvu, a našim Prijateljima ostaje nam trajno govoriti: sveti Ivane XXIII. i sveti Ivane Pavle II., molite za nas!

s. Lidija Turić


25

Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku

Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM) je susret mladih katolika koji se održava svake druge godine u jed-nom od gradova Republike Hrvatske. Deveti po redu SHKM održao se u Du-brovniku 26. i 27. travnja 2014. godi-ne. Prethodili su mu Susreti hrvatske katoličke mladeži u Splitu (1996.), Rijeci (2000.), Osijeku (2002.), Šibe-niku (2004.), Puli (2006.), Varaždinu (2008.), Zadru (2010.) i Sisku (2012.). U Dubrovniku se na susretu okupilo više od trideset i pet tisuća mladih iz Hrvatske, BiH, Austrije, Njemačke, Italije, Mađarske i Makedonije te je unatoč teškim vre-menskim uvjetima ipak protekao veličanstveno i dostojanstveno u vjeri. Susret je započeo svečanim otvorenjem u prekrasnoj staroj gradskoj jezgri Dubrovnika riječima dubrovačkog biskupa Mate Uzinića: „Prije dvije godine preuzeli smo križ u Sisku. Ali pokazalo se da taj križ nije križ nego blagoslov. A taj naš blagoslov ste zapravo vi, naši mladi – dobro došli!“ Izved-bom himne „Na slobodu pozvani“ susret je i službeno započeo.

Zahvaljujući trudu organizatora, istovremeno su se odvijali zabavni programi na seda-mnaest lokacija dubrovačkih ulica. Nakon nekog vremena provedenog u zajedništvu i radosti započela je procesija uz desetak tisuća mladih iz dubrovačke katedrale prema Gruškoj luci gdje je u 17 sati bilo predviđeno euharistijsko slavlje. Svečanu svetu misu predvodio je du-brovački biskup mons. Mate Uzinić. S posebnom pozornošću te dostojanstveno u vjeri mladi su bili svjedoci emotivne propovijedi mons. Mate Uzinića iz koje bih izdvojila: „Na slobodu pozvani“ geslo je dubrovačkog susreta. Bog nas nije stvorio kao robove, On nas uvijek ljubi, ne pamti naše grijehe, sve oprašta i zaboravlja. On nas ljubi neovisno o tome kakvi smo, i uvijek nas iznova oslobađa. Isus nikoga ne prisiljava na vjeru, ali uvijek nudi sebe. On vas je oslobodio i darovao vam slobodu za dobro, iskoristite je. Također je pozvao mlade da svi-jet i Crkvu ne gledaju kao na nešto tuđe, nego da prepoznaju svoju ulogu aktivnih članova društva i Crkve, dok je biskupe i svećenike pozvao da širom otvore vrata laičkom angažmanu mladih. „Pozvani ste biti odgovorni članovi svog društva, onako kako je Krist to učinio. (…) Hrabro!“ zaključio je dubrovački biskup. Na kraju svečanoga misnog slavlja mladi su odušev-ljenim poklicima pozdravili najavu Vukovara kao mjesta sljedećeg susreta koji će se održati 2017. godine.

I ja, ispunjena radošću zbog nadolazećeg susreta, smjestila sam se u autobus zajedno s prijateljima iz svoje matične župe BDM Karmelske. S nama su putovali i framaši iz župe Gospe Lurdske te nekoliko učenica Ženskog učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić u pratnji s. Tajane, s. Martine i Ivane te voditeljice grupe s. Marijane. Bilo nas je ukupno četrdeset i pet. Uz pozitivno ozračje protekao je poduži put do Dubrovnika u trajanju od dvanaest sati gdje nas je u jutarnjim satima dočekala volonterka Ilinka koja nas je pratila i upućivala tijekom našeg boravka u Dubrovniku. Umorni, ali i unatoč tomu ipak spremni proslaviti ovaj događaj


26

veličanstveno, krenuli smo u razgledavanje grada Dubrovnika. Zbog obilne kiše i nismo bili previše zadovoljni ishodom našega razgledavanja stare jezgre. Srećom kiša je oslabila tije-kom euharistijskog slavlja te je potpuno zamijenjena suncem pred kraj istoga. Uslijedio je polazak prema Malom Zatonu u kojem smo bili smješteni kod obitelji koje su nas ugodno i velikodušno ugostile. Nakon prospavane noći, napokon odmorni, prisustvovali smo misnom slavlju koje je predvodio župnik u Zatonu Velikom fra Ivica Karatović, OFM. U nedjelju nas je dočekalo sunce i lijepo vrijeme. Nakon svete mise domaćini su nas počastili bogatom tr-pezom kolača i pića. U pozitivnom ozračju, ispunjeni pozitivnim duhom i slaveći Gospodina, pozdravili smo se s domaćinima te uputili natrag u svoj voljeni grad Rijeku. Atmosfera na povratku je bila i više nego opuštajuća. Sljedećih osam sati proveli smo igrajući razne igre i pjevajući himnu susreta „Na slobodu pozvani“ kroz smijeh i radost. Nažalost, kako to uvijek i biva, sve što je lijepo kratko traje. No, srećom, stekla sam nove prijatelje i, naravno, nadam se da ćemo druženje nastaviti na katehezama koje će slijediti. Za kraj bih nadodala da se svakako vidimo na sljedećem Susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru 2017. godine!

„Razvijmo jedra i kroz oluje, Kristove čekaju nas ruke! Na slobodu pozvani!“

Ursula Radonić

DojmoviOvo je moj prvi posjet Dubrovniku i veoma mi se svidio. Nažalost čim smo došli u grad

dočekala nas je kiša. Početak razgledavanja započeli smo starim gradom. Stari grad je stvarno predivan, a zgrade su jako stare, ali još se „drže“. Zanimljivo je razmišljati koliko je generacija onuda prolazilo, što je taj grad sve prošao i pomisliti na brojne turiste koji su ga posjetili. Kao da nas taj grad sve na neki način povezuje. U starom gradu vidjeli smo lijepu katedralu i tvr-đavu Revelin. Šetali smo po zidinama i divili se čistoći mora. Kasnije smo svi prošetali prema luci Gruž. Tamo smo imali euharistijsko slavlje. Misu je predvodio dubrovački biskup. Imao je jednu od ljepših propovijedi koje sam ikad čula, osmišljenu na temelju ankete i promišlja-nja nad biblijskim tekstovima i potrebama našega društva. Kiša je prestala (uslišane su nam molitve), sunce se pojavilo. Kao da su sam duh mladih i himna susreta dozvali lijepo vrijeme. Ugodno su nas iznenadili obaviješću da se sljedeći susret održava u Vukovaru. Nakon toga nas je čekao razmještaj po obiteljima. Smještaj je bio lijep. Jako mi je drago što sam upoznala te ljude. Vrlo su nas ljubazno ugostili i prihvatili kao dio obitelji. Sljedeće jutro smo išli na misu u crkvu sv. Stjepana. Župnik mi se svidio. Prilično je otvoren i zrači pozitivnom ener-gijom koju je uspio prenijeti na mene, nadam se da su i ostali to prihvatili. Nažalost našem putovanju je došao kraj. Drago mi je što sam išla, jer sam upoznala mnogo novih i zanimljivih ljudi s kojima se nadam ostati u kontaktu. Vidjela sam Dubrovnik prvi put i uživala u dobrom društvu. Hvala svima koji su nam omogućili ovo lijepo iskustvo.

Katarina Puljić

Bog mi je otvorio oči na ovogodišnjem Susretu hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku. U srcu sam čula jasno njegovu poruku. Rekao mi je: „Nemoj pronalaziti ništa loše na ovom susretu. Nemoj biti negativna. Da je moglo gore, moglo je, ali ja to nisam dopustio. Budi mi zahvalna. Pronađi nešto pozitivno. Traži i naći ćeš. Ima dobroga.“ Dobroga od susreta u Dubrovniku kojeg ću pamtiti i koji ce ostati u srcu zauvijek. Prvo kiša. Koliki je to blagoslov


27

bio za sve nas. Božji blagoslov. Meni je značio Božju prisutnost. Bog je s nama, Bog nas čuva. Ne bojte se! Bila sam mokra od glave do pete, smrzavala sam se, tresla, … Mislila sam da ću biti bolesna idući dan, ali nisam. Bogu hvala! No biti mokra nije ništa naspram onoga što smo mi koji smo bili tamo doživjeli. Doživjeti radost. Radost putovanja, druženja, molitve, zajedničkog hoda s drugima. Slaviti Isusa. Doživjeti ljubav. Ljubav koju ja nisam očekivala. Ljubav prema bližnjima. Iskazati svoju dobrotu drugima, poniziti se. O toliko lijepoga je bilo na ovom susretu. Pjesma, veselje, osmijeh, igre, nova prijateljstva, novo iskustvo, još bolje upoznavanje svojih prijatelja, … To mi je sve donio ovaj predivni susret. Susret s puno kiše, a na kraju predivni zalazak sunca. Moram priznati da sam malo bila ljuta na sunce. Toliko da sam mu rekla: „Gdje si bilo kad sam te trebala, što si se tako skrilo? No sad, sad sam zahvalna suncu što ga nije bilo. Toliko toga se promijenilo u meni zbog ovog tako predivnog susreta.

Marija Begović

Dan prije odlaska u Dubrovnik na Susret hrvat-ske katoličke mladeži u sebi sam za vrijeme svete mise pomislio kako bi bilo lijepo otići tamo, jer sam imao neka pitanja u sebi i mislio sam da je „Du-brovnik odgovor“. Razgovarao sam sa župnikom i rekao mi je kako postoji mogućnost da odem, ali još moram sačekati. U petak na dan polaska sa-znao sam da mogu ići i bio sam jako sretan, jer u dubini srca želio sam ići. Navečer kad smo se sku-pili i ušli u autobus, nisam bio ni svjestan kako će Gospodin preko mladih koji su sa mnom putovali preokrenuti moj život u ljepoti vjere, zajedništva, molitve i radosti. Ono što želim podijeliti s vama jest radost predivnoga vikenda provedenog u Dubrovniku. Predivnog upravo zato jer sam bio okružen predivnim ljudima!

Aleksandar Stojčić

Druga godišnja skupština DružbeNa spomendan sv. Josipa Radnika, u četvrtak 1. svibnja ove godine održana je u Domu

pastoralnih susreta u Lovranu Druga godišnja skupština Družbe sestara Presv. Srca Isusova. Na skupštini se okupilo sedamdesetak sestara, a sudjelovale su i četiri članice sestrinske zajednice Kćeri Presvetog Srca Isusova iz Terontole, Italija. Susret je započeo u jutarnjim sa-tima molitvom Srednjeg časa, nakon čega su slijedili uvodni pozdravi i izvješća o učinjenim koracima na putu zajedništva između Kćeri i Sestara Presvetog Srca Isusova, koje su održale vrhovne glavarice dviju družbi s. Nives Stubičar, SCJ i s. Elena Agosto, FSC.

Radnom i slavljeničkom susretu sestara i duhovnih kćeri iste Majke utemeljiteljice, služ-benice Božje Marije Krucifikse Kozulić, prethodilo je niz susreta i dogovora na razini uprava družbi, a potom, tijekom korizmenog vremena, i (in)formativnih susreta za sve sestre. Svrha tih nastojanja jest samo središte Isusove velikosvećeničke molitve za jedinstvo (usp. Iv 17, 21-23). Isusova molitva nastavlja se u molitvi i djelovanju Crkve i kako bi se mogli ne osjetiti uvučenima u nju kao osobe pozvane u posvećeni život? (usp. VC, br. 100) Budući da jedinstvo


28

u Isusovu duhu nije plod samo ljudskih nastojanja, nego proizlazi od Boga, nastojali smo od-govoriti na tu Isusovu želju prvenstveno molitvom. No istodobno - kako piše papa Benedikt XVI - jedinstvo se mora sa svom jasnoćom pokazati u povijesti, mora se pojaviti da bi svijet povjerovao, ima jednu vrlo praktičnu i konkretnu svrhu, mora se pojaviti da svi stvarno budu jedno. Jedinstvo budućih učenikâ, budući da je to jedinstvo s Isusom - kojega je Otac poslao u svijet - je također izvorište djelotvornosti kršćanskog poslanja u svijetu (Benedikt XVI.). Za prijeđeni put do toga cilja zahvalile smo Gospodinu u euharistijskom slavlju koje je u 11,30 sati predvodio fra Žarko Lučić, OFMCap iz Rijeke. U prigodnoj propovijedi fra Žarko je ista-knuo ljepotu jednostavnosti redovničkoga života u zajednici, kao i neke moguće smetnje koje je mogu narušiti ili priječiti.

Poslijepodnevni dio programa započeo je rekreacijom koju su priredile sestre Tajana Hr-vatin, Tereza Gojani, Martina Vlahović i Ana Kapular te kandidatica Ivana Matijević. Temeljna poruka kratkog, ali vrlo simboličnog scenskog prikaza bila je ona evanđeoska - „pšeničnoga zrna“ (usp. Iv 12, 24-26). Potom se radilo u skupinama, a tema je bila „Majka Utemeljiteljica i sedam darova Duha Svetoga“ prema tekstovima koje su pripremile s. Dobroslava Mlakić, s. Felicita Špehar i s. Marijana Mohorić, dok je sedam simbola za tu prigodu izradila s. Kristina Tunić. Rad sestara koordinirale su, uz vrhovnu glavaricu s. Nives Stubičar, sestre Lidija Turić, Dobroslava Mlakić i Felicita Špehar, Silvana Fužinato, Nikodema Stojak, Marija Žderić i Ber-nardina Maslać. U dvojezičnim skupinama sudjelovale su, uz vrhovnu glavaricu s. Elenu Ago-sto, sestre Kćeri Presvetog Srca Isusova Elisabetta Polici, Gabriella Corva i Grazia Copparoni.

U izvješćima je došlo do izražaja bogatstvo života po Duhu u primjeru službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić, kao i ljepota izbora nekih konkretnih odluka za nasljedovanje Isusa čista, siromašna i poslušna u otvorenosti nadahnućima Duha Svetoga i po primjeru Majke Utemeljiteljice. Pri završetku godišnje skupštine, s. Nives Stubičar uputila je nazočnima za-hvalu i završnu riječ ukazujući na neke od temeljnih krjeposti koje su resile Majku Krucifiksu, poželjevši da one rese svaku Kći i Sestru Presvetog Srca Isusova, jer nam se darovi Duha daju upravo stoga da podrže i do savršenstva razviju u nama krjeposni život. Polazeći od poruke „pšeničnoga zrna“, s. Elena Agosto zahvalila je sestrama na iskustvu zajedništva i poželjela svima plodonosnu suradnju s darovima Duha Svetoga i nadahnućima koje je tijekom susreta Gospodin „posijao“ u srce svake sestre kako bi nastavile odvažno kročiti na putu zajedništva i donijele rod u izobilju. Na samom kraju svima su uručene prigodne uspomene sa simbolič-nim prikazom Duha Svetoga kao poticaj za daljnji hod u snazi i duhu uskrsnuloga Isusa.



29

Hodočasnički dan redovnicaNa Trsatu je 7. svibnja započela blagdanska trodnevnica za

svetkovinu Majke Božje Trsatske, Čuvarice grada Rijeke. U petak 9. svibnja u trsatskom svetištu okupile su se redovnice da proslave svoj tradicionalni hodočasnički dan.

Susret je započeo molitvom svete krunice i pjevanim litanijama Majke Božje. Zatim je slijedilo svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Darko Tepert uz sudjelovanje voditelja Povjerenstva za redovnice mons. Nikole Uravića i ostalih svećenika. Predvodi-telj je pozvao prisutne da otvore svoje srce i dušu kako bi dostojno mogli slaviti Službu riječi i blagovati s euharistijskog stola koji nam je Uskrsli Gospodin pripravio. U propovijedi je istaknuo kako smo i mi, poput apostola, pozvani uvijek iznova uzlaziti u gornju sobu - dvoranu posljednje večere - gdje je mjesto iščekivanja, mjesto razočaranja i mjesto trajne nade, da zajedno s Marijom čekamo silazak Duha Svetoga koji će nas poučiti i upućivati u svu istinu kako bismo mogli biti njegovi svjedoci u ovome svijetu. Stoga u raznim životnim situacijama i okolnostima, trebamo biti trajno budni i raspoloživi čuti, prepoznati i odgovoriti, i na govor tihog lahora, i na govor grmljavine i oluje koji je uvi-jek zov Božje ljubavi koja nas želi preobražavati u nove ljude koji na Ljubav odgovaraju ljubavlju, zaključio je fra Darko.Na kraju euharistijskoga slavlja gvardijan samostana fra Antun Jesenović pozvao je redovnice na zajedničko druženje u Aulu Ivana Pavla II.

s. Anita Crnković

Bdjenje u katedrali sv. Vida za duhovna zvanjaU riječkoj katedrali sv. Vida u nedje-

lju 11. svibnja u 20 sati započelo je mo-litveno bdjenje za duhovna zvanja na ko-jem su sudjelovali bogoslovi i redovnice. Predvoditelj bdjenja rektor Bogoslovnog sjemeništa Ivana Pavla II. vlč. Sanjin Fran-cetić pozdravio je okupljene te ih ohrabrio poticajnim riječima u nasljedovanju Krista istaknuvši da nas papa Franjo „poziva da oraspoložimo svoja srca da budu ‘dobro tlo’, da slušamo, prihvaćamo i živimo Bož-ju riječ i tako donosimo rod“. Za vrijeme dok se svečano pjevala pjesma „Krist na žalu“, koju je napisao sv. Ivan Pavao II., zaštitnik Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci gdje je ne-koliko dana boravio, unesena je i stavljena pred oltar slika novoga sveca Katoličke Crkve pro-glašenog svetim prije tri tjedna.

U molitvi pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom pjevali smo himan Večernje nakon koje je slijedila meditacija. Tekstove sv. Ivana Pavla II. o euharistiji i njezinu odnosu prema Crkvi čitao je bogoslov Mišel Grgurić, a poruku pape Franje za 51. svjetski dan molitve


30

za duhovna zvanja naizmjenično s. Nives Stubičar, vrhovna glavarica, mons. Nikola Imbrišak, s. Kri-stina Tunić i Ivana Matijević. „Obraćam se sada onima koji su spremni čuti Kristov glas koji odzva-nja u Crkvi i shvatiti koji je njihov poziv. Pozivam vas da slušate i slijedite Isusa i da dopustite da vas iznutra preobraze njegove riječi koje ‘duh su i život su’ (Iv 6, 63)“, napisao je Sveti Otac u svojoj poruci.

Poslije Večernje bogoslov Ivan Marković pro-čitao je molitvu u kojoj smo potpuno bili povezani s Isusom Kristom našim vječnim Svećenikom i Do-brim pastirom. „Moje ovce čuju glas moj, i ja, Gospodin, poznam ih.“ Zaista u trenutku kad je bio blagoslov s Presvetim, kao da smo čuli glas: „Vi ste djeca moja ljubljena. Nikada vas neću ostaviti. Idite samo hrabro i svjedočite za istinu.“ Nezaboravne trenutke tog susreta s Isusom na molitvenom bdjenju za duhovna zvanja završili smo pjesmom „Ostani s nama“.

Ivana Matijević, kandidatica

Susret članova HBK s redovničkim provincijalima, članovima HKVRPP-a

Redoviti godišnji susret biskupa, članova Hrvatske biskupske konferencije, s redovničkim provincijalima, članovima Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, koji imaju sjedište na području HBK održan je 2. lipnja 2014., u Zagrebu, u sjedištu HBK. Na početku susreta nazočne su pozdravili predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica o. Vinko Mamić, izvijestio je Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije.

U prvoj točki radnog dijela susreta biskupi i redovnički poglavari promišljali su o pasto-ralnim smjernicama pape Franje o čemu je uvodno izlaganje održao prof. dr. Marijan Stei-ner, DI. Papa se ističe kao poglavar cijele Crkve kojemu je jako stalo do snage, uvjerljivosti, raznolikosti, i uspješnosti pastorala u čijem je središtu naviještanje Radosne vijesti, istaknuo je prof. Steiner, sažimajući glavne naglaske Papinih govora, propovijedi, intervjua i doku-menata. Kod Svetog Oca jasno se nazire određeni crkveni i pastoralni put, čija je okosnica ključna riječ: milosrđe. U viziji pape Franje Crkva treba biti prepoznatljiva kao kuća milosrđa, koja u dijalogu između slabosti ljudi i Božje strpljivosti pomaže pronaći radosnu vijest velike kršćanske nade. Sveti Otac neumorno preporučuje evangelizaciju svima, počevši od biskupa i svećenika, koji su pozvani prihvaćati i služiti, osokoljeni da se ne boje ići prema granicama i periferijama života, tamo gdje su siromašni, marginalizirani, posljednji. Siromašna Crkva za siromašne - misao je vodilja pape Franje, primijetio je prof. Steiner, koja usmjerava i određu-je u evanđeoskom smislu opredjeljenje za siromaštvo i služenje siromašnima. Time ona ne pruža samo konkretnu, stalnu i velikodušnu solidarnost, već preuzima djelatnu brigu također oko potvrđivanja dostojanstva osobe, postizanja pravde kao i izgrađivanja civilizacije koja se s punim pravom može nazvati humanom. Prof. Steiner je upozorio i na najčešće riječi pape Franje koje se odnose na pastoral kao što su: briga za siromašne, biti na granicama, rado-


31

sno naviještanje, misionarska Crkva, milosrđe s nježnošću, otvorenost, prihvaćanje, izlazak… Sažeto rečeno: pokret i dinamizam. Zaključeno je da Sveti Otac daje vrlo važne poticaje, naznačuje putove, korigira stavove i hrabro označuje moguće prepreke na putu Crkve prema njezinoj preobrazbi i evangelizacijskoj službi u današnjem svijetu.

Kako mnoge biskupije i redovničke zajednice preko svojih osnovnih i srednjih škola daju važan doprinos na području odgoja i obrazovanja te se na tom području susreću s mno-gim izazovima, na zasjedanju se o toj tematici promišljalo na temelju Odredaba o osnovnim i srednjim katoličkim školama koje je HBK odobrila u listopadu 2013. godine. Govoreći o glavnim naglascima toga dokumenta predsjednik Vijeća HBK za odgoj i obrazovanje požeški biskup Antun Škvorčević istaknuo je da je njegovo glavno polazište temeljno demokratsko pravo roditelja, zajamčeno međunarodnim dokumentima i Ustavom Republike Hrvatske, da odgajaju djecu po vlastitoj savjesti i sukladno svojim vjerskim uvjerenjima, iz čega proizlazi i njihovo zauzimanje da javne i druge škole osiguraju katolički odgoj njihovoj djeci te da se osnivaju katoličke škole. Posebnost katoličkih škola je u tome što s jedne strane imaju zna-čajke zajedničke sa svakom drugom školom dok su s druge strane one kršćanske zajednice koje provode odgojno-obrazovni projekt utemeljen u Kristu i njegovu Evanđelju. One su i od-gojno-obrazovne ustanove i mjesto evangelizacije, apostolata i pastoralnog djelovanja. Kato-ličke škole ostvaruju jedinstveni odgojno-obrazovni projekt čije je osnovno obilježje sinteza vjere i kulture, znanja i mudrosti te potraga za istinom. Biskup Škvorčević je naglasio važnost stalnog usavršavanja plana i programa katoličkih škola koji na poseban način treba odraža-vati njihovu posebnost kao i potrebu trajne formacije i stručnog osposobljavanja učitelja jer se kroz njih zrcali identitet katoličkih škola u kojima oni nisu samo puki namještenici nego vrše važno crkveno poslanje. U Hrvatskoj trenutno djeluju tri osnovne i 12 srednjih katoličkih škola, a od jeseni bi trebala započeti s radom još jedna katolička osnovna škola. Na kraju je biskup Škvorčević zaključio da treba još mnogo učiniti oko osnivanja novih kao i oko profili-ranja postojećih katoličkih škola i jasnijeg definiranja njihova statusa unutar školskog sustava te je izrazio zahvalnost biskupima i provincijalima koji su unatoč brojnim poteškoćama imali hrabrosti upustiti se u osnivanje škola. Uslijedila je bogata rasprava u kojoj je izražena radost zbog ovakvog susreta kao i svijest o zajedničkoj odgovornosti svih ordinarija, biskupa i pro-vincijala, za boljitak i napredak, i Katoličke Crkve i cjelokupnog hrvatskoga društva u kojem je Crkva duboko prisutna.

U nastavku zasjedanja bilo je govora o dokumentu koji su biskupi izradili prema uputama Kongregacije za nauk vjere pod naslovom: „Smjernice za postupanje u slučajevima spolno-ga zlostavljanja maloljetnika“. Smjernice su predviđene kao pomoć crkvenim poglavarima u traženju istine i pravde, kažnjavanju počinitelja te liječenju nanesenih rana. One su također izraz brige koju Crkva pokazuje prema žrtvama spolnog zlostavljanja i prema svakom drugom obliku nasilja i iskorištavanja. Smjernice su poslane mjerodavnoj Kongregaciji na odobrenje.

Svoj zajednički susret biskupi i redovnički poglavari iskoristili su i za razmatranje prijed-loga kako u Hrvatskoj obilježiti Godinu posvećenog života koja će po odluci pape Franje biti proslavljena sljedeće godine. Naime, 2015. godine bit će jubilarna 50. obljetnica donošenja Dekreta Drugog vatikanskog sabora o obnovi redovničkog života „Perfectae caritatis“. Izme-đu ostaloga odlučeno je da se održi nacionalni susret redovnika, redovnica i Bogu posveće-nih laika, kao i laika povezanih s redovničkim zajednicama preko svjetovnih redova, u Mariji Bistrici, 14. ožujka 2015.

Tajništvo Hrvatske biskupske konferencijeIzvor: www.redovnistvo.hr


32

Bdjenje mladih uoči svetkovine DuhovaU riječkoj katedrali sv. Vida zajednice mladih riječke nadbiskupije okupile su se u subotu

7. lipnja na slavlje bdjenja uoči nedjelje Pedesetnice. Molitveni susret organiziralo je Povje-renstvo za sveučilišni pastoral Riječke nadbiskupije pod vodstvom vlč. Velimira Martinovića. Bdjenje se sastojalo od Službe riječi, kateheze i Službe svjetla, nakon koje smo sudjelovali u slavlju sv. mise.

Poslije uvodne pjesme, s kojom smo zazivali Duha Svetoga započeo je bogati duhovni program koji su animirali mladi iz sedam riječkih molitvenih zajednica i neokatekumenskog puta. „Sve je izabrao Otac već od vječnosti ‘unaprijed poznavao i predodredio ih da budu suobličeni slici njegova Sina, da on bude Prvorođenac među mnogom braćom’ (Rim 8, 29). One, pak, koji vjeruju u Krista odlučio je sazvati u svetu Crkvu, koja je već od postanka svijeta bila unaprijed slikovito prikazivana, u povijesti izraelskog naroda i u Starom savezu čudesno pripremana, u posljednja vremena ustanovljena te izlijevanjem Duha Svetoga očitovana, a na koncu će vjekova biti slavno dovršena“, naglasio je vlč. Martinović. Posebno je bila lijepa Služba svjetla u kojoj su mladi izricali iskustva i molitve za jedan od sedam darova Duha Svetoga paleći svijeću svoje zajednice na uskrsnoj svijeći. Glazbeni dio programa animirali su mladi iz Zajednice Krista Kralja i band Assunta. Za vrijeme bdjenja bilo je prilike za slavlje sakramenta pomirenja.

Slijedilo je misno slavlje koje je predvodio vlč. Mario Gerić, župnik u župi Uznesenja Bl. Dj. Marije i prvostolni dekan. „Blagdan Duhova je blagdan Crkve, Isusove muke i uskrsnuća. Poslanjem Duha ispunja se Isusovo pashalno otajstvo.“ Duh Sveti je Branitelj, onaj koji čini da ono u što vjerujemo ne bude samo jedna od mnogih informacija, poručio je u nastavku dodavši kako smo mi nositelji Duha Svetoga po sakramentima krštenja, potvrde i drugih sa-kramenata. „Sakramenti su način da povijest spasenja postane stvarnost mog života i Crkve.“ U prigodnoj propovijedi vlč. Mario je naglasio važnost kršćanskog života u Duhu koji vjernika potiče da ostvaruje onu istu zadaću koju Duh Sveti na savršen način ispunjava – biti s onima koji su sami i glas onih koji glasa nemaju. Sve do iza 23 sata katedralom je odjekivala mlade-načka pjesma i molitva, a za raspoloživost i sve što je bilo potrebno pripremiti organizatori su se posebno zahvalili rektoru katedrale i našim sestrama koje tamo djeluju.

Ivana Matijević, kandidatica


33

Putopis s mjesta runolistaKao i svake godine, i ove smo išle na zajednički izlet, odnosno na hodočašće, ovoga puta

na Sveto brdo Lussari u Italiji. Ono se nalazi na tromeđi Austrije, Italije i Slovenije i omiljeno je hodočasničko mjesto Slovenaca već od 14. stoljeća. Prema staroj predaji jedan je pastir iz Camporossa svoje ovce pronašao kako kleče pred grmom tise na brdu Lussari. U grmu je našao kipić Majke Božje, odnio ga u dolinu Camparosso i predao župniku. Drugo se jutro kipić opet našao na istom mjestu, okružen ovcama na koljenima. Župnik je o tome izvijestio akvilejskog patrijarha, koji je odredio da se na mjestu gdje je nađen kipić izgradi crkva. Prvot-ne crkvice sagrađene oko 1360. godine više nema, a u današnjoj crkvi izgrađenoj oko 1500. godine i kasnije tijekom stoljeća te-meljito obnavljanoj, nalazi se i slika pape Benedikta XVI. kako uspravan stoji pred kipom Majke Božje prigo-dom proslave 650. obljetnice sveti-šta, 10. studenoga 2010. Toliko o samom svetištu.

O našem putovanju napisat ću nekoliko redaka. U subotu 7. lipnja autobusom Autotransa nas 37 se-stara krenulo je na put. Mnoge se nisu usudile putovati zbog vrućine, zdravstvenih problema, starosti ili zbog zauzetosti. Iz naše zajednice bilo je 15 hrabrih. U autobusu nas je pratio vođa puta vlč. N. Ilijić. Moleći časoslov te sluša-jući opise pojedinih mjesta, odnosno o Svetom brdu Lussari, približavali smo se podnožju Alpa. S. Renata Vugdelija otišla je kupiti karte za uspinjaču, koja se ne zaustavlja ako nema nikoga da „uskoči“ u kabinu, nego ide dalje prazna pa se baš treba požuriti ući u nju u grupici od osam članova koliko u kabinu stane. Nama je uspjelo „uskočiti“, no s. Natalija s još dvije sestre nije uspjela ući pa je hrabro krenula sama. Nakon vožnje uspinjačom (oko 15 minuta), stigle smo u crkvu. Mali kipić na glavnom oltaru, crkva skromno okićena, trojezična sv. misa upravo je završavala... Pomislila sam kako to da je na oltaru mali, neugledan buket cvijeća. Kad sam se približila vidjela sam da je to dragocjen buket - od runolista. Pao mi je na pamet jedan stih pjesme koji sam uspjela zapamtiti: „Runolist, ti si čist!“. Slikala sam buketić svojim mobitelom, no na moju žalost kasnije sam ustanovila da mi se slučajno izbrisao.

Naša sv. misa je također bila dvojezična, s njemačkim hodočasnicima i svećenikom Po-ljakom koji je vodio hodočasnike iz Melitza. Po zaduženju koje sam u crkvi dobila imala sam čast voditi pjevanje. Bilo mi je drago, kao i sestrama koje su dugo bile u Njemačkoj ili Austriji, da smo mogle pjevati i moliti zajedno s njihovim hodočasnicima. U crkvi je bilo jako hladno, tražile su se tapecirane stolice te smo nakon obilaska oltara, ne samo zato što je slijedila dru-ga sv. misa, nego i zbog hladnoće, brzo napustile crkvu. Ugodno je bilo osjetiti sunce i gledati snježne Alpe „na dohvat ruke“. Čudesno!

Tamošnji župnik pozvao je sestre u župni stan gdje nam je njegova domaćica ponudila kavu. Brzo sam napustila župnu kuću, ne dočekavši kavu, jer je u njoj bilo isto tako hladno kao i u crkvi.Mogle smo još sat vremena uživati u alpskom suncu, pogledu u dolinu i na vrhove Alpa.


34

Uslijedilo je vraćanje istom uspinjačom, kako je tko stigao uskočiti u kabine, te ulazak u autobus gdje nam je s. Renata najavila iznenađenje. No budući da su i sestre bile nestrpljive, nije mogla dugo izdržati te je otkrila da ćemo posjetiti crkvu sv. Ante u Trstu. Razgledavanjem Ponte Rossa (Crveni most), kao i ponude svakojakih predmeta na tržnici te pravoslavne cr-kve u blizini, brzo nam je prošlo vrijeme. Na povratku je uslijedila zahvala svim sudionicima, posebno onima koji su podnijeli najveći teret dana, odnosno organizacije. Na kraju je i s. Anita zahvalila Bogu za prekrasan dan i doživljaj te odsutnom mons. Nikoli Uraviću koji je bio spriječen voditi ovo hodočašće.

Ostaje mi samo zahvaliti organizatorima – mons. Uraviću, s. Renati, milosrdnici, našoj s. Aniti te vlč. N. Ilijiću za sav trud uložen u ovo putovanje. Zahvaljujem s. Piji na poslanim slika-ma u prilogu. Nadam se da će blagodati naše molitve osjetiti svi za koje smo molili.

s. Bernardina Maslać

Hodočašće nadeU ranim jutarnjim satima 14.

lipnja 2014., iz Rijeke prema Sla-vonskom Brodu krenulo je pet se-stara i gosp. Luka u želji da svoju kršćansku ljubav i blizinu posvje-dočimo ljudima koji su u nedavnim poplavama izgubili sve materijalno, ali ne i duhovno. Naime šezdesetak vjernika iz Gunje koji su sada smje-šteni u raznim župama Slavonije, predvođeni svojim svećenikom vlč. Josipom Semialjcem, okupili su se u župi i svetištu Gospe brze pomoći u Slavonskom Brodu na „Hodoča-šću nade“. To je bila prigoda za duhovno osnaženje u njihovoj kušnji i svjedočanstvo među-sobnog zajedništva.

Susret je počeo okupljanjem ispred pastoralnog centra župe Gospe brze pomoći, a u 10,30 sati u crkvi smo molili krunicu. U 11 sati započela je sv. misa koju je predslavio vlč. Josip Semialjac u koncelebraciji s bivšim župnicima župe sv. Jakova u Gunji vlč. Matom Matasovi-ćem i vlč. Ivanom Lenićem te vlč. Jakobom Šunjarom, župnim vikarom. Poslije mise održana je zavjetna procesija oko crkve. Na početku i na kraju sv. mise vlč. Josip Semialjac pojasnio je i razloge našega dolaska, a to su: molitvena blizina i humanitarna pomoć koju smo donijeli i dio toga stavili na raspolaganje prisutnim župljanima Gunje. Veliki dio gosp. Luka i s. Ber-nardina odvezli su u skladište u Županju odakle će sve to biti podijeljeno najpotrebnijima s poplavljenih područja. Sestra Viktorina, s. Velimira, s. Marija i s. Nives zajedno s vjernicima posjetile su župnu crkvu sv. Nikole Tavelića te nakon molitve krenule u Rijeku zahvalne Bogu, sestrama iz Kuće matice i riječkom Caritasu za sve što su duhovno i materijalno podijelili s potrebnima.


ODJECI APOSTOLATA Naša Družba br. 1/2014.

35

IZ DJEČJEG VRTIĆA „NAZARET“Vrline – vrtićki projekt u pedagoškoj 2013./2014. godini

U listopadu prošle godine prihvatili smo rado projekt o vrlinama. Sve tri odgojne skupine: „Leptirići“, „Ribice“ i „Anđeli“ prionule su na otkrivanje vrlina. Svaka skupina na svoj način. Ovdje ću ukratko prikazati kako su „Anđeli“ otkrivali vrline tijekom tekuće pedagoške godine. Velika pomoć u tome bila je knjiga „Otkrivamo vrline“ Karela Gržana, u izdanju Verbuma. Već na samom početku, u ovoj vrlo lijepo ilustriranoj knjizi za djecu, celjski biskup Stanislav Lipovšek poziva i potiče da što dublje i šire prionemo uz otkrivanje vrlina kako bismo ih usa-đivali u svoj karakter i oblikovali karaktere djece s kojom radimo. Vrline nam pružaju osjećaj ispunjenosti i radosti, a čovjek koji ih posjeduje širi oko sebe mir i zadovoljstvo. Pojedine vrline pronašli smo u spomenutoj knjizi namijenjenoj djeci. Ostale vrline tražili smo i nalazili u osobama koje nas okružuju, a naposljetku prekrasne vrline iščitavali smo iz života svetaca.

Svaka vrlina istaknuta je u prostoru gdje borave odgojne skupine „ Anđeli“. Prostor je naime treći odgojitelj, kako kazuje naša struka, stoga je vrlo važno što se u njemu nalazi te koliko se djeca u njemu slobodno kreću i ugodno osjećaju. Vrlo često, tijekom dana, čujem kako jedni drugima ukazuju na vrline koje smo do sada istraživali. Prilikom jedne aktivnosti djeca su sama zaključila kako nas vrline „vuku“ naprijed dok nas mane unazađuju. Tada je na-stala i lijepa društvena igra kockom kojom se djeca rado igraju. (Kada dijete svojim pijunom stane na polje s vrlinom ono ga povede naprijed za nekoliko polja, ako li pak pijun nagazi na manu ona ga vraća unatrag). Ovu igru osmislili su sami uz moju podršku i pomoć. Zanimljivo je kako poruku koju ta igra šalje oni često koriste i u raznim drugim istraživanjima i aktiv-nostima. Povremeno podsjećaju jedni druge riječima: „Pazi, znaš, mane te vuku natrag!“ I kakvi bismo to bili „Anđeli“ kada svatko od nas ne bi imao svoju najdražu vrlinu? Stoga su na pitanje o najdražoj im vrlini, žurno odgovarali (ovdje iznosim samo neke od odgovora zbog ograničenosti prostora):

• Vita (6 g.): Moja je najdraža vrlina – pouzdanje u anđele.• Martin (6 g.): Ja volim - strpljivost.• Benjamin (7 g.): Sjećam se odgovornosti, jer smo to zadnje radili.• Karla (6 g.): Bili smo velikodušni kad smo skupljali hranu i bombone za siromašne,

i opet smo velikodušni jer skupljamo za one ljude koje je poplava potjerala iz kuća.• Karlo (6 g.): Ako imaš vrlinu – poštovanje prirode, možeš se spasiti od poplave i po-

tresa.

Kad su nas nedavno posjetile Kćeri Presvetog Srca Isusova iz Italije bile su ugodno iznena-đene projektom. Jedna od njih rekla je kako je divno što se djeci već od najranije dobi nude tako kvalitetne poruke koje će se ugraditi u njihov karakter. Rekla je, kako smo s. Tereza, teta Tamara i ja, poput Kristovih pomagača koji mu pomažu lijepo oblikovati te male dječje duše.

Nastojimo biti odgovorne prema zadaći koju nam je naš Gospodin povjerio. Budemo li mi odgajateljice nastojale vrlinama obogatiti sebe i vršiti odgovorno svoju zadaću, onda će u nama i oko nas vladati mir i zadovoljstvo.

Valentina Jerković, odgajateljica

ODJECI APOSTOLATANaša Družba br. 1/2014.

36

Što znaju „Ribice“U odgojnoj skupini „Ribice“ ove pedagoške godine provodili smo projekt „Vrjednote“.

Nastojali smo vrjednote utkati u aktivnosti koje provodimo u radu s djecom: poštenje, hra-brost, iskrenost, skromnost,vjernost, ljubav, prijateljstvo, darežljivost, suosjećanje i drugo - stavili smo u odnos prema Bogu, roditeljima, prijateljima u vrtiću, prirodi i slično. Dijete odgojnim djelovanjem, igrom i vježbanjem, doživljava, primjenjuje i živi te vrjednote. Odgoj djece u duhu kršćanskih vrjednota temelj je za izgradnju cjelovite osobe. Razgovorom i po-ticajnim pitanjima dobili smo od djece zanimljive i mudre odgovore. Evo nekoliko primjera dječjih razmišljanja o:

DAREŽLJIVOSTIViktorija (4 g.): „darežljivost je osmijeh i srce“Duje (5 g.): „darežljivost je da se volimo i da poklonimo jedni druge“Loreta (4 g.): „kad svima dajemo hranu“

UREDNOSTIMarta (3 g.): „urednost je kad nakon igre pospremimo igračke“Vito (4 g.): „da pospremiš sobu i igračke staviš u ormar“Korina (4 g.): „da bude uredna soba i ljudi, a ruke oprane i čiste zbog opasnosti od bakterija“

ISTINI I POŠTENJUFran (4 g.): „poštenje je da se dobro igramo i ne svađamo“Anja (5 g.): „kad netko govori istinu, to je pošteno“Luka Š. (3 g.): „lagati je ružno i nije pošteno, rekao mi je tata“

NESEBIČNOSTIAnna (5 g.): „da si dobar, da pustiš nekog k sebi u kuću, a ne reći odi ća“Bartol (5 g.): „kad pomažeš drugima“

POSLUŠNOSTINika H. (4 g.): „kad slušaš mamu i tatu iz prve kad ti reknu“Filip M. (4 g.): „da budeš lijep, da slušaš tete kad te čuvaju i složiš stolice“

LJUBAVIViktorija (4 g.): „ljubav je kad te mama poljubi“Ivano S. (4 g.): „ljubav je da se volimo“Bartol (5 g.): „Bog je najveća ljubav“

PRIJATELJSTVU – ISUS JE MOJ PRIJATELJ, ZATO:Nika P. (5 g.): „on mi je u srcu“Nika H. (4 g.): „volim Isusa i dajem mu svoju ljubav kad pjevam i molim se njemu“Ivano S. (4 g.): „Prijatelj je kad se ne tučemo. To je govorio Isus. On je na nebu, volim ga i on voli mene.“Anja (5 g.): „Prijatelj je onaj s kojim se igraš. Naš prijatelj je Bog jer nas voli.“

Karmen Butorac i Marija Narelić, odgajateljice


37

Priredba za Majčin danZnati se zajednički radovati i razveseliti, to je prava radost koja se dijeli, gradi i učvršćuje

zajedništvo. Zato smo zajedničkim snagama, s djecom našega Dječjeg vrtića „Nazaret“, or-ganizirali dječje priredbe kojima su djeca razveselila svoje najmilije. Uvježbavali su marljivo razne recitacije, molitve, plesove, pjesme i igrokaze.

Školarci iz skupine „Anđeli“ svoje sposobnosti i znanje pokazali su na završnoj priredbi, u petak 16. svibnja, održanoj u predvorju Kuće matice na Drenovi s početkom u 17 sati. Krea-tivnim programom i poučnim igrokazima koje su uvježbali sa svojim voditeljicama s. Terezom Gojani i tetom Valentinom Jerković, oduševili su prisutne. Na kraju priredbe uručene su im zaslužene diplome.

Za djecu mlađih mješovitih skupina „Ribice“ i „Leptirići“, priredba je održana također u predvorju samostana, u subotu 17. svibnja, s početkom u 16,30 sati. I oni su pokazali svoje znanje i vještine raznim recitacijama, pjesmama i plesom u znaku proljeća, prijateljstva i ljubavi prema mamama, tatama, dragom Bogu i Blaženoj Djevici Mariji. Pokazali su i znanje iz engleskog jezika pod vodstvom Mirele Puljek. Prisutne je dirnuo igrokaz „Ti si jedinstveno biće“, a govori o dostojanstvu i vrijednosti svakog čovjeka u Božjim očima i o Božjoj ljubavi prema čovjeku. Izvela su ga djeca iz „Ribica“ i „Leptirića“ zajedničkim snagama.

Radost roditelja bila je velika, kao i ponos na svoje mališane. Druženje smo nastavili uz zakusku u dvorani Dječjeg vrtića. I dalje ćemo nastojati, kao i do sada, učiti, usvajati vrline, priređivati ovakve prigodne programe i radovati se zajedno.

s. Tajana Hrvatin

IZ ŽENSKOG UČENIČKOG DOMA MARIJE KRUCIFIKSE KOZULIĆ

Dobrotvorna večer „Radost darivanja“Pod nazivom „Radost darivanja“, 15. prosinca 2013. u 17 sati u našem Domu održana

je dobrotvorna večer. Prigodni scensko-glazbeno-multimedijalni program priredile su s. Marijana Mohorić, voditeljica duhovno-kreativnih večeri srijedom, s. Ana Kapular, pri-vremena odgajateljica te učenice Mikela O., Martina B., Katarina P. i Danica M., od kojih su posljednje tri ujedno bile i voditeljice ve-čeri. Tom prekrasnom događaju prethodila su četiri tjedna priprema na duhovno-kre-ativnim radionicama, na kojima su učenice izrađivale prigodne božićne ukrase.

Osim učenica, plemenitoj akciji s ciljem novčane pomoći jednoj potrebitoj mnogo-članoj obitelji pridružile su se i časne sestre Družbe te mnogi njezini dobrotvori i surad-nici. Nakon uvodnoga pozdrava vrhovne glavarice s. Nives Stubičar, slijedio je scenski


38

prikaz u izvedbi učenice Tine Galant, a u glazbenom dijelu programa nastupili su Ana-stazia Šantov Učkar na violini, vokalna skupina KUD-a Zvir te Liberata, djevojački zbor našega Doma. Bilo je prekrasno jer se karitativni duh Riječke Majke osjetio u svakome od nazočnih, kako i Isus kaza: „Tko god učini nešto jednom od moje najmanje braće, meni je učinio.“

Katarina Štambuk, odgajateljica

Dosad sam vodila, pripremala ili sudjelovala na mnogim prigodnim programima ili ra-dionicama, ali ovo mi je prvi put da sam bila dio nečega tako plemenitog, štoviše, da smo imali tu čast pomoći jednoj potrebitoj obitelji. Mislim da, nažalost, takve večeri nisu dovoljno česte u današnjem društvu. Nadam se da ćemo još koji put biti u mogućnosti organizirati ovakvo što, jer koliko god da je ova naša zajednička gesta usrećila tu obitelj, toliko je radosti donijela i mojoj duši.

Katarina P., 2. r. Medicinske škole

Uživala sam u izrađivanju i ukrašavanju svijećnjaka, i osjećala se ponosnom što sam mo-gla pomoći obitelji u nevolji. Nikad neću zaboraviti radosni osmijeh na dječjim licima te ve-čeri.

Kristina Ž., 2. r. Škole za primijenjenu umjetnost

Te večeri nastupala sam kao solist odsviravši kratki stavak jednog kraćeg klasika u pred-božićnom ozračju. Nadam se da je i obitelj kojoj smo nastojali bar malo olakšati svakodnevni život osjetila nakratko pravi duh Božića, koji se sastoji u pomaganju i zajedništvu, a ne u bje-somučnom kupovanju kako bi se ispunila vlastita praznina.

Anastazia Š. U., 1. r. Glazbene škole

Svaka učenica je te večeri dala sve od sebe: u zraku se moglo osjetiti posebno ozračje. Svi nazočni su bili nasmijani, veseli, prijateljski raspoloženi. Iako se odazvao velik broj ljudi, nije nas bilo strah, bile smo potpuno opuštene. Mislim da smo te večeri dokazali kako nitko ne može ostati ravnodušan prema čovjeku u nevolji. Neopisivo je lijep osjećaj činiti dobro - to je jedini način da postanemo istinski sretni.

Matea J., 1. r. Graditeljske škole za industriju i obrt

Proslava dana sv. Valentina u DomuLjubav... Koliko li samo značenja krije ta moćna ri-

ječ: žrtvu, borbu, povjerenje, iskrenost, prijateljstvo, davanje, uzimanje, međusobno prihvaćanje, nesebič-nost...

S takvim mislima započeli smo prigodno obilježa-vanje Valentinova u našem Domu, 13. veljače 2014. godine s početkom u 20,30 sati. Slavlju su, osim učeni-ca, bile nazočne obje odgajateljice, kao i ravnateljica s. Anita Crnković.


39

Marija M., učenica 3. r. Medicinske škole u Rijeci, izražajno je pročitala jedan od najljep-ših bisera svjetske ljubavne poezije, novozavjetni Hvalospjev ljubavi sv. Pavla, a Danica M. i Matilda B., učenice 1. r. Medicinske škole u Rijeci, dojmljivo su izrecitirale pjesmu Ljubav na domski način, autorsko djelo samih učenica po uzoru na spomenuti hvalospjev sv. Pavla.

Večer je završila podjelom slatkih prigodnih poklona „začinjenih“ druženjem u zajednič-koj ljubavi. Na samom kraju, istaknula bih nekoliko prekrasnih misli o ljubavi, proizašlih iz pera naših učenica:

Ljubav je osjećaj kada nam je nebo premalo, a svemir prevelik.Ljubav je savršenstvo.

Ljubav je međusobno prihvaćanje, razumijevanje i žrtva.Ljubav ne zna što je ponos.

Ljubav je naš izbor, ali i izvor svega.Ljubav je tvrđava.

Ljubav znači da je 1 plus 1 = sve, a 2 minus 1 = ništa.

Katarina Štambuk, prof. i Dolores Crnjac, dipl. theol.; odgajateljice

Proljetni šahovski turnirU Učeničkom domu Kvarner 18. ožujka od

9,30 do 14 sati održan je proljetni šahovski tur-nir. Ekipu našega Doma, pod vodstvom odgaja-teljice Katarine Štambuk, predvodila je šahovska „majstorica“ Antonela Bogdanić, učenica 1. ra-zreda Gimnazije Andrije Mohorovičića, a ništa manje važne karike u pobjedničkom lancu bile su i Mikela Oklen, učenica 1. razreda Medicinske škole u Rijeci, kao i Katarina J. Kuljanski, učeni-ca 2. razreda Škole za primijenjenu umjetnost, dakle isti onaj tim koji je doživio „premijeru“ na Zimskom turniru krajem studenoga prošle godi-ne u Učeničkom domu Podmurvice.

Teško je opisati sve nijanse osjećaja koji su nas obuzimali toga dana: sve je započelo malom dozom straha i pozitivne treme, a završilo je osjećajima ponosa i sreće zbog činjenice što smo u konkurenciji od ukupno pet domova regije opet osvojili 1. mjesto, prijelazni pehar i četiri zlatne medalje.

Naša kapetanica Antonela Bogdanić još jednom je osvojila pehar za najbolju šahisti-cu turnira. Ovo je bila itekako dobra priprema, odnosno generalna proba za predstojeći sportski dio 39. međužupanijske domijade, na kojoj se, uz Božju pomoć i zagovor Majke Božje, sv. Josipa i naše Majke Krucifikse, nadamo uspješnom nastupu.

Drage moje učenice, jako se ponosim vama i vašim neprestanim trudom, zalaganjem, odricanjem i ljubavlju koju gajite jedna prema drugoj i prema vašem i našem Domu. No svega toga ne bi bilo bez nježnog vodstva našega jedinog „Kapetana“, Oca na nebesima. Čuda su nemoguća samo onima koji se ne znaju diviti.

Katarina Štambuk, odgajateljica


40

Dojmovi s 39. regionalne domijadeKao i svake godine, tako je i ove, nekako s proljeća, stigao i taj dan: subota 22. ožujka.

Kišna i nekako sumorna, no jedina poveznica između našega unutarnjeg stanja i vanjskih vremenskih prilika je bila oluja emocija, uzbuđenja, zahvale Bogu što smo uspjeli dovršiti sve na vrijeme.

Domijada se održavala pod pokroviteljstvom Uče-ničkog doma Lovran u opatij-skom Grand Hotelu Adriatic, u trajanju od 8 do 20 sati, a naš Dom se okušao u tri kulturna područja: likovnom, glazbe-nom i scenskom izričaju.

Zahvaljujemo svim učeni-cama koje su žrtvovale djelić svoga slobodnog vremena za sudjelovanje na ovom veli-čanstvenom događaju: Marti-ni Brkić, Katarini Puljić, Moniki Malović, Katarini J. Kuljanski, Mariji Mačić, Martini Henc, Anamariji Vrbeta, Višnji Kova-čić, Donati Vukadinović, Danieli Zgrablić, Dori Karamatić, Anastaziji Šantov Učkar, Danici Matijević i Danici Baf. Vaša strast, trud, upornost i entuzijazam bili su „zarazni“ i puni pozitivne energije, pravi Božji blagoslov! Naš zajednički trud se itekako isplatio, budući da smo, sudeći po statistikama, Dom s najviše osvojenih nagrada po broju učenika. Evo našega „lovorova“ vijenca:

Martina Brkić je dvaput osvojila 1. mjesto Učeničkog žirija u kategorijama slike („Ma-damme Madeleine“) i crteža („Nostalgija“);

Scenska skupina „The Shadows“ u sastavu: Martina Brkić, Monika Malović, Marija Mačić, Katarina Puljić, Katarina J. Kuljanski i Danica Matijević, osvojila je 2. mjesto po odluci Učeničkog žirija u kategoriji scenskog izraza za izvedbu Andersenove Djevojčice sa šibicama u stilu tzv. teatra sjena;

Glazbena skupina „Sedam manje jedan“ u sastavu: Karla Šain, Dora Karamatić, Do-nata Vukadinović, Višnja Kovačić, Anastazia Šantov Učkar i Daniela Zgrablić, osvojila je 3. mjesto Stručnog žirija u kategoriji glazbenog izraza za izvedbu pjesme „Rolling in the party“;

Anamarija Vrbeta je osvojila 1. mjesto Stručnog žirija u kategoriji fotografije za svoju kolekciju od sedam fotografskih uradaka pod nazivom „Slide and grind“ te će sudjelovati na Državnoj domijadi.

Bravo, drage naše učenice, još ste jednom dokazale da čovjek može ostvariti svoje snove uz malo žrtve, puno truda i volje te uz neizostavnu Božju pomoć.

Hvala vam na svemu!Vaše odgajateljice Katarina i Dolores te ravnateljica s. Anita


41

Dojmovi učenica s 39. međužupanijske domijadeKišovit dan, ali divan ambijent, puno dobre volje, nestrpljiva lica, ljubazni voditelji, odga-

jateljice koje pažljivo motre na sve strane. Svi čekaju početak 39. regionalne domijade koja je ove godine bila održana u Opatiji, točnije u Grand Hotelu Adriatic, gostoljubivošću Učeničkog doma Lovran.

Ovo je bila prva domijada na kojoj sam imala priliku sudjelovati. Zadaća mi je bila pregle-dati sve radove, tvorevine, crteže i fotografije, ali i poslušati te doživjeti dramske i glazbene scene. Naime, bila sam članica Učeničkog žirija. Vrlo lijepo iskustvo i prilika da vidite radove svojih vršnjaka koji ulažu mnogo truda u što vjernije izražavanje vlastitih osjećaja, doživljaja, kreativnosti, znanja i vještina. Mogućnost da vidite uratke koji vas mogu ostaviti bez riječi.

Nešto kasnije, ulazite u dvoranu, prepuštajući se u potpunosti u ruke učenika, koji su se potrudili napisati, osmisliti, uglazbiti ili odglumiti svoju točku na što bolji način. Svjetla se gase. Svi plješću. Nastupaju voditelji. Počinje. Ovo nisam mogla ni zamisliti. Prelijepo!

Želite li da vam otkrijem što me toliko oduševilo? A ne, ne! Pridružite nam se iduće go-dine i sami pogledajte što čini zajedništvo, sloga i zajednički rad odgajatelja i učenika, jer kad se „male ruke slože, sve se može“... Nećete požaliti!

Martina H., 3. r. Medicinske škole

Na Domijadi sam se osjećala nekako posebno, ponosno, najviše zbog činjenice što smo svi dali sve od sebe da budemo dobri i potrudili se da atmosfera bude odlična. Jedva čekam iduću Domijadu, tko zna, možda dogodine i pobijedimo!

Anastazia Š. U., 1. r. Glazbene škole

Jako mi je drago što sam sudjelovala... Sve smo bile pune snage i poleta, dale smo sve od sebe radeći ono što volimo. Drage moje, zakon smo, volim vas, napravile smo odličnu atmosferu!

Donata V., 1. r. Glazbene škole

Super društvo, odlična atmosfera, dobar provod, prilika da upoznamo vršnjake i sudjelu-jemo na tako posebnoj manifestaciji... Sve u svemu, bilo je genijalno!

Dora K., 3. r. Glazbene škole

Najljepše od svega bilo mi je druženje s drugim učenicama u opuštenoj, ali i napetoj atmosferi. Timski rad i nagrade... Uz Božju i pomoć Majke Krucifikse, provele smo vrlo lijepu subotu kakvu bih svakako opet željela doživjeti!

Daniela Z., 2. r. Glazbene škole

Druženje sa starim prijateljima i upoznavanje novih - to je bit svake domijade, pa i ovo-godišnje... Bilo mi je prekrasno i to iskustvo ne bih mijenjala ni za što!

Danica B., 3. r. Škole za primijenjenu umjetnost


42

Ovo je drugi put što sudjelujem na Domijadi, no za razliku od prošle, ove sam dobila „veću“ i jako zanimljivu ulogu. Naime, naš igrokaz je bio napravljen u maniri divno smišljenog teatra sjena, nastalog u razdoblju od samo nekoliko dana. No nije sve u samom nastupu, do-duše, nismo napravile niti jednu grešku, ali najdraže mi je to što sam osjetila bliskost s nekim djevojkama iz Doma koje inače samo pozdravljam. Nakon niza zajedničkih proba i nastupa, bolje sam upoznala i ja njih i one mene. Divno iskustvo je vidjeti toliko mladih ljudi na okupu. Rado bih sudjelovala i iduće godine...

Marija M., 3. r. Medicinske škole

Dojmovi s Državne domijadeOd petka 9. svibnja do nedjelje 11. svibnja odvijala

se Državna domijada u Baškom Polju. Naš mali, slatki Dom krenuo je u sastavu Antonele Bogdanić i Mikele Oklen u kategoriji ženskoga šaha. Putovali smo autobu-som s ostalim domovima, učenicima i odgajateljima iz naše regije. Pred nama je bio naporan i dug put, ali se isplatilo. Prekrasna priroda, puno mladih, radosna i uz-buđena lica pratili su nas te dane.

Naše učenice koje su vrijedno pobijedile sve par-tije, dogurale su do prvoga mjesta. Ponos, ali i zahvala dragomu Bogu na tom daru te našoj vjernoj zagovornici Mariji Krucifiksi Kozulić, čije ime se često spominjalo, bili su jedni od mnogobrojnih osjećaja tih dana. Bilo je lijepo gledati snagu, kreativnost i polet mladih koji su svoj talent pokazali na najljepšem dijelu hrvatske obale. Ono što će nam ostati kao trajna uspomena na te dane je pehar, ali pamtit ćemo i razne dogodovštine koje smo prepričavali na povratku u Rijeku te nova poznanstva

koja su, među ostalim, dio takvih okupljanja. Našim dvjema učenicama sve čestitke i pohvale na lijepoj suradnji, trudu i ljubavi!

Dolores Crnjac, odgajateljica

Plasman na Državnu domijadu me se dojmio i jedva sam je čekala, no istovremeno, osjećala sam se nervozno što se ona više približavala. Kad smo stigle u Baško Polje i otvorile turnir, sve se doimalo tako lijepo i nadala sam se dobrom uspjehu. Partija za partijom, sve smo pobjeđivale i bile sve više nadomak prvom mjestu. Bila sam tako sretna i ponosna na Mikelu. Ostvarile smo nešto čemu se nisam nadala. Na dan proglašenja još nisam bila ni svjesna da smo prve na razini cijele države, shvatila sam to tek treći dan po povratku. U Baškoj Vodi sam uživala i super se zaba-vila. Upoznali smo dobru ekipu s kojom smo igrali šah i smijali se do suza. Nadam se da ćemo ići i na sljedeću Državnu domijadu.

Antonela Bogdanić, 1. r. Gimnazije A. Mohorovičića


43

Iako umorne od puta, imale smo dovoljno snage osvojiti prvo mjesto i učiniti sve ponosni-ma, a posebno našu odgajateljicu Dolores, koja je bila s nama neprestano nas bodreći i moleći za nas. Mnogo nam je ljudi govorilo da ne bri-nemo jer imaju osjećaj da ćemo sve pobijedi-ti, no kad smo to zaista učinile, nismo mogle vjerovati. No nije samo taj dio bitan. Upoznale smo divne ljude i uživale u lijepom vremenu i okolišu. Druge godine ćemo ponijeti i kupaće kostime. Ove godine nam je to promaknulo, jer ipak nam je bio prvi put da idemo na Državnu domijadu.

Mikela Oklen, 1. r. Medicinske škole

Iskustvo proslave mature u DomuU srijedu 28. svibnja i službeno smo

se oprostili od naše tri ovogodišnje ma-turantice: Mije Marenić (4. r. Glazbene škole I. M. Ronjgova), Ane Grdić (4. r. Prve riječke hrvatske gimnazije) i Ivane Keser (4. r. Ekonomske škole M. Mirko-vića).

No uz ovogodišnju proslavu mature odlučili smo nagraditi i dvije učenice za-služne za izniman uspjeh našega Doma na ovogodišnjoj Državnoj domijadi, tj. za osvajanje 1. mjesta u kategoriji šaha, a riječ je o Antoneli Bogdanić (1. r. Gimna-zije A. Mohorovičića) i Mikeli Oklen (1. r. Medicinske škole).

Uz djelatnike i učenice Doma, slavlju su nazočili i njihovi roditelji, razrednici te ravna-telji škola koje su maturantice pohađale, zatim sestre iz samostana Presvetog Srca Isusova

te sestre iz Kuće matice na Drenovi, ujedno i vo-diteljice duhovno-kre-ativnih večeri srijedom s. Marijana Mohorić i s. Tajana Hrvatin. Sve je započelo svetom misom zahvalnicom za učenice, koje su, dakako, aktivno sudjelovale u liturgij-skom slavlju, za njihove obitelji i sve one koji su na bilo koji način sudje-


44

lovali u procesu njihova odgojno-obrazov-nog rasta i razvoja, nakon čega je uslijedio svečani prigodni program u domskoj dvo-rani te druženje uz domjenak.

Osim nekoliko govora i pozdravnih ri-ječi prepunih uzbuđenja, treme, ponosa, ljubavi, ali i svojevrsne tuge zbog odlaska, program su dodatno uveličale naše glazbe-nice svojim vrsnim vokalno-instrumental-nim nastupima te dvije recitatorice. Matu-ranticama je, uime Doma, uručen najljepši mogući dar: Biblija, kao simbol i podsjetnik da i svoj daljnji život grade na vrjednota-ma Božje riječi. Antonela Bogdanić i Mikela Oklen dobile na dar knjigu poznatoga belgijskog svećenika Phila Bosmansa. Ne možemo ne zaključiti da je matura ispit ne samo one školske nego i životne zrelosti; to je doba kada se mladi čovjek nalazi na raskršću svoga života, birajući pritom put kojim će krenuti...

Drage maturantice, neka vas i dalje u životu obasjava svjetlo Duha Svetoga. Želimo da i dalje kročite stazom našega Gospodina Isusa Krista, koji je uvijek bio, jest i uvijek će biti jedi-na prava Istina, Put i Život!

Djelatnici Doma

Govor zahvale o proslavi matureHvaljen Isus i Marija! Pozdravljam sve nazočne večeras: ravnatelje naših škola, naše ra-

zrednike, roditelje, učenice Doma, djelatnike te posebno ravnateljicu s. Anitu Crnković kao i odgajateljice, Katarinu i Dolores.

Lijepo je kad je čovjek zahvalan u životu... Zahvalan Bogu za svoje postojanje, za rodite-lje, prijatelje, profesore, svećenike, vjeroučitelje, odgajatelje. Za sve one koji su nam svojim životima, ljubavlju i potporom pomogli da se izgradimo u zrele i odgovorne osobe, u ljude sa zdravim pogledima na svijet i plemenitim vrijednostima. Zahvalni smo za određeno vre-mensko razdoblje, koje je bilo ispunjeno radom, trudom i naporima, ali i radošću, veseljem i mladenačkim snovima. Uime svih ovogodišnjih maturantica želim zahvaliti našem Gospodi-nu i službenici Božjoj Mariji Krucifiksi Kozulić, za sve dobro koje nam je dao, predajući mu u molitvama i sve naše patnje, nadanja, htijenja, želje i čežnje. Zahvaljujem i našoj ravnateljici s. Aniti, na zalaganju i naporima koje čini za ovaj Dom i učenice u njemu, kao i odgajatelji-cama, koje su bile uz nas u trenucima radosti, ali i patnje. Hvala našim roditeljima na bezu-vjetnoj ljubavi i podršci! Pred nama su još mnoge obveze, iskušenja, nepoznanice... ali sve to nije razlog za strah, jer imamo povjerenja u Jedinoga koji nas štiti i jača, kojem se utječemo. Imamo povjerenja u ljude, jer kao prijatelji možemo jedni drugima reći: hvala! Najviše pak povjerenja poklanjamo našem najboljem Prijatelju, kojem i sada kažemo: hvala Ti, Bože!

Ana Grdić, maturantica Prve riječke hrvatske gimnazije


45

Moja prva godina u DomuMoja prva godina u Domu protekla je jako brzo: početak je bio tužan zbog rastanka

s roditeljima, no djelatnici su se u svim prigodama trudili da se ni u jednom trenutku ne osjetimo osamljenima i ostavljenima. Svi su uvijek bili ljubazni i nasmijani. Sve pohvale odgajateljicama!

Moram pohvaliti i učenice koje su uvijek bile spremne pomoći oko učenja ili svlada-vanja nekih zadataka. Bio je to dio života koji će mi ostati u vrlo lijepom sjećanju. Vidimo seee!

Martina J., 1. r. Graditeljske škole za industriju i obrt

U početku nisam mislila da ću se moći naviknuti - bilo je to nešto novo, potpuno drukčije nego kod kuće (osim pravila!), no danas znam da sam mnogo toga naučila, zavoljevši pritom i ovaj Dom...

Donata V., 1. r. Glazbene škole

U Domu sam upoznala najbolju prijateljicu, sve mi je lijepo, a mnogo nam pomažu i odgajateljice. U početku su mi nedostajali roditelji i rodni grad, no čovjek se na sve u životu navikne, pa i na to.

Emina K., 1. r. Ekonomske škole

Mislila sam da nikad neću živjeti na tako lijepom mjestu... Zaista, slike prelijepoga vrta i spilje Majke Božje Lurdske odavale su božansku radost i prizor života u Bogu. S vremena na vrijeme, s. Anita i ja, budući da sam je poznala otprije, znale smo razgovarati o mome studentskom životu i boravku u Rijeci. Uz 3. godinu studija teologije u Rijeci upisala sam i 1. razred Srednje glazbene škole pa sam stekla pravo upisa u Dom. Mogu reći da je bilo lijepih i svečanih trenutaka, ali i onih tužnijih, u kojima je svatko iznio svoje misli i osjećaje. Sve je to život, zar ne?

Tina G., 1. r. Glazbene škole

Ovdje sam pronašla nove prijatelje i društvo. Iskreno, mislim da ovaj Dom nije nešto pretjerano strog, takvi bi trebali biti uglavnom svi domovi i voljela bih i sljedeće godine biti ovdje. Ova prva je prošla odlično, naravno, uz Božju pomoć.

Daniela Z., 2. r. Glazbene škole

Ova godina je za mene bila veliko iskustvo budući da sam iz svoga doma došla u novu sredinu. Upoznala sam simpatične učenice iz raznih hrvatskih krajeva, odgajateljice, koje su me naučile odgovornosti. Najviše mi se sviđa činjenica što imam mir za učenje i odmaranje. Sve je čisto i uredno, a odgajateljice se trude kako bi nam ovdje bilo što ljepše i kako bismo se osjećale kao kod kuće, brinu se o našem uspjehu i u Domu i u školi, poput roditelja. Tako-đer, cijenim i kuharice koje nam svaki dan pripremaju obroke te sestru Anitu koja nam sve to omogućuje. Nadam se da ću i sljedeće godine biti ovdje.

Blanka P., 1. r. Medicinske škole


46

Iz velikog oceana punog ljubavi bijah poslana u jednu veliku „pustinju“, punu stranaca i novoga načina života... U početku sam se osjećala izgubljeno, tragavši za nekim starim prija-teljskim licem koje bi mi moglo pružiti ljubav. Najednom je moja „pustinja“ dobila oazu: od-gajateljica je pomalo počela preuzimati mjesto zamjenskoga roditelja, iako mi je to u početku bilo vrlo neobično. Prvi put u životu bila sam prepuštena sama sebi i povjerenju u dotad nepoznato, ali prijateljsko lice moje odgajateljice. Malo-pomalo počela sam se navikavati na nova prijateljstva, i u Domu i u školi, no još uvijek je u meni jaka nostalgija za starim društvom i roditeljskom ljubavi koja je ipak nezamjenjiva.

Danica M., 1. r. Medicinske škole

Kad sam prvi put došla u ovaj Dom, osjećala sam se kao da sam u nekom dvorcu iz bajke, sva sretna što ću ovdje biti sa svojim sestričnama. Sve mi se sviđa: hrana, sobe, čistoća, ali od svega najviše volim boraviti u prekrasnom domskom parku. Ovaj bih Dom svima prepo-ručila, od svih se može mnogo toga naučiti! Lijepo je biti na mjestu gdje si okružen ljubavlju i toplinom...

Snježana M., 2. r. Trgovačke i tekstilne škole

Sviđa mi se što u Domu imamo mnogo vremena i mira za učenje; nisam mogla vjerovati da se toliko pažnje pridaje miru za vrijeme učenja i noćnog počinka te čistoći i urednosti zajedničkih te osobnih prostora. Odgajateljice su super i brinu se o nama, šale se i nisu jako stroge, a i svi drugi su s nama ljubazni.

Antonela B., 1. r. Gimnazije A. Mohorovičića

Za ovaj Dom prvi put sam čula od svoje sestre koja je već drugu godinu ovdje i koja mi je mnogo pomogla da se snađem i da mi ovdje bude ugodno. Naša ravnateljica Anita me je lijepo dočekala i jako mi se svidjela. Moja odgajateljica je dobra i uvijek je spremna pomoći ako nas nešto muči.

Josipa L., 1. r. Trgovačke i tekstilne škole


47

PASTORAL MLADIHVečeri s mladima

U prostorima Ženskog učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić tijekom školske godine 2013./2014. organizirali smo srijedom u 20 sati, od početka listo-pada 2013. godine do kraja travnja 2014. godine, formativne večeri s mladima. Program se odvijao u tri ciklusa. Glavni cilj ovih susreta bio je pomoći mladima sazrijevati osobno i kršćanski na njihovu životnom putu polazeći od životnih situ-acija, želja i pitanja, omogućujući im da u traganju za vlastitim životnim putem i uvjerljivim odgovorima mogu prepoznati onaj Put koji životu daje puninu smisla i radosti. Svaki susret imao je neki drugi naglasak, ovi-sno o cilju pojedinog ciklusa. Radilo se o različitim tipovima večeri, kao npr. kreativnim radionicama, meditativno-liturgijskim susretima, katehetskim slavljima, rekreativnim i filmskim večerima, itd.

Nakon prvog ciklusa od sedam večeri koji je bio posvećen međusobnom upoznavanju sudje-lovatelja i voditeljica – sestara iz Družbina Povje-renstva za pastoral mladih i animaciju zvanja te ispitivanju interesnih tema učenica Doma i osta-lih koji su povremeno sudjelovali, kroz ponudu različitih metodologija i sadržaja, sljedeća dva susreta temeljila su se na rezultatima ispitiva-nja i uključivanja mladih u susret organiziran za njih na razini Hrvatske biskupske konferencije. U predbožićnom ciklusu od pet večeri posvećenih

pripremi dobrotvorne akcije za potrebite pod nazivom „Radost darivanja“ mladima je omogućeno sudjelovanje u ovom projektu kroz četiri vrste kreativnih radionica. Susrete u 2013. godini zaključili smo molitveno-liturgijskim i rekreativnim slavljem 18. prosinca.

U treće radno razdoblje krenuli smo početkom veljače 2014. godine s ciljem pripreme za sudjelovanje na Susretu hr-vatske katoličke mladeži od 26. do 27. travnja u Dubrovniku. Niz od devet pri-premnih večeri slijedio je u sadržajnom smislu katehetski predložak: „Na slobo-du pozvani“, što je odgovaralo i intere-snoj temi sudjelovateljica, dok je meto-dološki pristup bio osmišljen s obzirom na konkretne osobe i ostale čimbenike. Sudjelovanje na susretu mladih u Du-


48

brovniku bio je drugi slavljenički vrhunac naših ovogodišnjih susreta koji su nastojali od-govoriti potrebama mladih na putu odrastanja u konkretnim životnim prilikama. Susreti su također bili usklađeni s temeljnim odrednicama karizme Družbe i pozivom koji je u poruci za ovogodišnji 29. svjetski dan mladih, početkom veljače, izrekao papa Franjo: „Imajte hrabrosti plivati protiv struje! Imajte hrabrosti za pravu sreću! Recite ‘ne’ kulturi prolaznog, površnosti i odbacivanja, koja smatra da niste sposobni preuzeti na sebe od-govornost i suočiti se s velikim životnim izazovima.“

Zahvaljujemo svima koji su se svojim molitvama, prijedlozima, prilozima i ulaganjem svoga vremena, umijeća i truda, uključili i tako potpomogli ovaj odsječak pastorala mla-dih na razini apostolata naše Družbe.


„Dragocjeni i ljubljeni“Svaka osoba na ovome svijetu za-

vrjeđuje biti voljena, ponajprije zato što je Bog voli. Dragocjeni smo upra-vo stoga što nas Bog ljubi. Zato svatko zavrjeđuje živjeti u nadi koja pruža i otvara uvijek nove mogućnosti. Tako je u subotu 1. veljače u Kući matici održana duhovna obnova za mla-de s temom „Dragocjeni i ljubljeni“. Model, koji nam je poslužio približiti mladima vrijednost njihova postoja-nja i njihovih snova, jest lik sveca don Ivana Bosca, osnivača salezijanske družbe. Okupivši se u samostanskoj kapeli, susret smo započeli u 10 sati pjesmom uz meditativni navještaj Božje riječi, nakon čega se mladima obratio vlč. Velimir Martinović, studentski kapelan u Rijeci, koji im je poticajnim razmišljanjem dao upute za ispit savjesti. Nakon sakramenta pomirenja, prvi dio susreta zaključili smo euharistijskim slavljem koje su animirali mladi sa s. Tajanom.

Potrebnu snagu za popodnevni dio susreta dala nam je, uz duhovnu, i tjelesna okrepa, ali i prigoda za šetnju na svježem zraku. U 14 sati u samostanskoj dvorani nastavili smo s radnim dijelom susreta. Mladima je prikazan dio filma o liku i životu sv. Ivana don Bosca, koji je na njih, što se vidjelo iz kasnijeg izlaganja rada u parovima, ostavio dubok dojam.

1. IZ ŽIVOTA ZA ŽIVOTDogađaj koji me je fascinirao je don Boscov odnos s Enricom. Pokazao je razumijevanje i

potporu koju on nikada nije imao. Zaista je dirljivo kako je don Bosco nastojao pomoći mu da počne mijenjati svoje loše navike, a da ga pritom nije osuđivao. Smatram da nama, mladim ljudima, treba mnogo razumijevanja, strpljenja i ljubavi, kako se nikada ne bismo osjećali od-bačenima ili osuđenima. Više od događaja dojmilo me se don Boscovo ophođenje s mladima i odraslima u kojem je on prema nekim svojim suvremenicima „izgubio“ ustaljeno poimanje


49

svećeničke časti. Mislim da je za don Bosca odlučujući događaj života bio susret s don Carlo-som, u kojem je on pronašao utjehu, a poslije vidio svoj uzor.

Marija i Damir

2. SRCEM KROZ ŽIVOT „LJUBITI I BITI LJUBLJENI!“Odlučujući primjer iz života don Bosca u kojem se on osjetio ljubljenim je susret s don

Carlosom. Iz toga susreta proizašlo je mnogo ljubavi za druge, sve do darivanja sebe siromaš-nim dječacima koje je pronalazio u zatvoru ili po ulicama.

S obzirom na Pavlov hvalospjev ljubavi (1 Kor 13), izdvajamo ove oznake don Boscove ljubavi: velikodušna, ne traži svoje i ne pamti zlo.

Snježana i Andrijana

3. OD PORUKA DO MOLITAVA• „Kada netko viče to čini samo zato jer se boji.“ Don Bosco

Gospodine, molimo Te, budi uz nas u trenucima nevolje. Pomozi nam da, uz Tvoju pomoć, lakše svladamo strahove, teškoće i prepreke, molimo Te!

• „Dignite pogled! Ne gubite nadu!“ Don BoscoGospodine, molimo Te, u trenucima sumnje, očaja ili gubitka povjerenja budi uz nas i pokaži nam da uvijek postoji bolje sutra, molimo Te!

• „Prava sloboda je vidjeti Boga u svemu što nas okružuje.“ Don BoscoGospodine, podari nam dar vjere, da uvijek prepoznamo Tebe u svemu što nas okružuje, molimo Te!

• “Prava sloboda je osjetiti se da smo djeca Božja.“ Don BoscoGospodine, po krštenju smo postali Božja djeca. Hvala Ti na tome daru i molimo Te da ga razvijamo i životom svjedočimo, molimo Te!

Kristina i Dino

4. OD SNA DO ŽIVOTASlika stabla sa simbolikom ostvarenog sna don Bosca

Ida i Monika

Mladi su „izvukli“ iz filma zaista važne poticajne poruke za svoj osobni život, za rast u ljubavi, jer život svakog od nas, kako je rekla i s. Marijana Mohorić u dijaloškoj katehezi, nije ništa drugo doli poziv na ljubav.

s. Tajana Hrvatin

„Kao što cvijet treba sunce da bi postao cvijetom, tako i čovjek treba ljubavi da bi postao čovjekom.“

Phil Bosmans


50

Korizmeno „putovanje“ krizmanica i vicekrizmanica iz OgulinaU subotu 29. ožujka naš samostan „Na-

zaret“ otvorio je vrata ovogodišnjim krizma-nicama i vicekrizmanicama iz Ogulina koje su u jutarnjim satima pristigle u pratnji vje-roučiteljice gđe Ivone Rendulić i animatorica Petre Brozović i Karle Tripalo na jednodnevnu duhovnu obnovu. Susret je započeo u 9 sati u samostanskom predvorju i kapeli Navje-štenja Gospodinova gdje im je dobrodošlicu poželjela vrhovna glavarica Družbe s. Nives Stubičar. Uslijedilo je upoznavanje zajednice sestara Presvetog Srca Isusova i katehetski dio susreta u samostanskoj dvorani s temom

„Putovanje pustinjom“ u kojem nam se pridružila i nekolicina krizmanica iz Donje Drenove u pratnji gđe Marine Mištrafović, župne katehistice. Susret su animirale sestre iz Povjerenstva za pastoral mladih i animaciju zvanja. Prijepodnevni dio susreta sastojao se od meditacije, razgovora, zajedničkog promišljanja te rada u pet skupina i molitve.

Nakon ručka uputili smo se na drugi dio našega „putovanja“, u središte grada Rijeke, u kuću službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić, istoimeni Ženski učenički dom i samostan Presv. Srca Isusova gdje je sve prisutne sa životom Riječke Majke upoznala postulatorica ka-uze s. Dobroslava Mlakić. Slijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio don Robert Zubo-vić, župnik Župe Sv. Križa u Ogulinu. Upoznavši se sa životom Marije Kozulić i razgledavši sobu gdje je preminula na glasu svetosti, nakon slatke okrepe u samostanskom dvorištu krenuli smo na završni dio „putovanja“.

Nakon što smo prošetale riječkim Korzom, pred nama je bilo uspeti se do Trsata, mjesta molitve i milosti na koje je hodočastila i Marija Kozulić. Hodočašće trsatskim stubama do sve-tišta Gospe Trsatske bio je izazovno i lijepo. Bilo je to vrijeme za osobnije upoznavanje, dru-


51

ženje i podjelu iskustava. Uspevši se na trsatski brijeg okupili smo se na zajedničku molitvu Gospine krunice, a preostalo slobodno vrijeme do povratka iskoristilo se za šetnju perivojem i Forticom. Za daljnje korake na životnom „putovanju“ svim sudionicama uručeno je pismo potpore „Kreni s Isusom“.

Vjerujemo da je ovo korizmeno „putovanje“ s tri stajališta u Rijeci bilo posuto milostima primljenima u dobrim i plemenitim srcima. Hvala svima koji su nas na našem „putovanju“ od stajališta do stajališta čekali, pomagali i ispraćali! Ovo je bilo jedno stvarno i duhovno jednodnevno putovanje, a životna se putovanja nastavljaju u svakodnevici gdje smo pozvani gledati srcem kako bismo bolje vidjeli. S tim pogledom svaka stvarnost otkrit će nam svoju ljepotu pa i ona nalik pustinji, a onda će svatko, kao Mali princ, moći ustvrditi: „Ono što pusti-nju čini lijepom je saznanje da se u njoj negdje skriva izvor.“ Tražimo taj izvor ustrajno i svim srcem, Gospodin je obećao da se tako pronalazi život (usp. Jer 29, 13).

s. Marijana Mohorić i s. Tajana Hrvatin

Svjedočanstvo o pozivuSvjedočanstvo je dar kojim obogaćujemo jed-

ni druge, vraćamo nadu i radost u neprestanu pri-sutnost neizmjerne Božje ljubavi. Svjedočanstvo je poziv na opredjeljenje i nasljedovanje Onoga koji poziva na odgovornost odabira. Ono je poziv na radostan odgovor, odgovor ljubavi za životno ostvarenje Božjega plana u stvarnosti konkret-ne sadašnjice. O svomu životnom opredjeljenju, opredjeljenju na Bogu posvećeni život u Družbi sestara Presvetog Srca Isusova, s. Marijana Mo-horić i s. Tajana Hrvatin, 11. svibnja 2014., na po-ziv vlč. Rikarda Lekaja, župnika u Poreču, svjedočile su na svim nedjeljnim euharistijskim slavljima toga dana.

U prijepodnevnim satima svjedočile su na tri sv. mise, u 9 i 10 sati u crkvi Gospe od An-đela i u 11 sati u Eufrazijevoj bazilici te u 19 sati također u bazilici. Na svim euharistijskim slavljima crkve su bile ispunjene brojnim vjernicima, djecom i mladima koji su pjesmom i sviranjem animirali slavlja. Za sestre je bilo posebno iskustvo i sudjelovanje u molitvi Ve-černje i navještaju karigme neokatekumenskog puta, na trgu ispred crkve Gospe od Anđela s početkom u 17 sati. Zanimljivo je bilo čuti svjedočanstva članova toga puta i biti dio te posebne radosti navještaja riječi Božje koja se toga dana naviještala na više od 500 trgova u cijelomu svijetu. Kako je župnik i sam rekao u svojim homilijama, ova je nedjelja bila obi-lježena znakom Dobroga pastira, Pastira kojem je stalo do svakoga čovjeka, kojega poznaje i zove po imenu, ujedno i nedjelja molitve za nova duhovna zvanja u cijeloj Crkvi. Potaknuo je okupljene vjernike da mole jedni za druge, osobito za mlade, da imaju hrabrosti odazvati se Božjem glasu. Na to isto potakle su ih sestre iznoseći konkretne primjere iz vlastita života o važnosti molitve u obitelji. Jer odazvati se Božjem glasu u pozivu koji Gospodin želi za svakog ponaosob, znači odabrati put ostvarenja vlastite sreće.

Ispunjene novim darivanjem i obogaćene novim iskustvom, imale su razloga reći Gospo-dinu „Hvala“ za milosni dar poziva.

s. Tajana Hrvatin


52

Pastoralne aktivnosti sestara u župi Presvetog Trojstva u Otočcu

Sestre iz samostana sv. Josipa Radnika u Otočcu aktivno djeluju u župi Presv. Trojstva. Re-dovito sudjeluju na svakodnevnim i blagdanskim bogoslužjima, a prije svetih misa organizi-raju i predvode molitvu sv. krunice, posebno tijekom svibnja i svibanjskih pobožnosti. Sestra Ljubomira animira svakodnevnu sv. misu s nekoliko pjesama. Također petkom sudjeluje u vježbanju veli-kog zbora, a subotom dječjeg zbora za nedjeljna misna slavlja te sudje-luje na nastupima, a na orguljama ih prati prof. Branka Bernardi.

Vjernici Gospićko-senjske bi-skupije tijekom korizme, treću go-dinu za redom, svake nedjelje po jedan dekanat, hodočastili su u Crkvu hrvatskih mučenika na Ud-bini. Na drugu korizmenu nedjelju, 16. ožujka 2014. u Crkvu hrvatskih mučenika, hodočastili su vjernici Otočkog dekanata. Hodočastilo je oko 250 vjernika u 5 au-tobusa, među njima i ovogodišnji kandidati za krizmu. Hodočasnici su najprije u crkvi obavili pobožnost križnoga puta koju su predvodili župnik iz Sinca vlč. Stanko Smiljanić i župnik Kute-reva i Krasna vlč. Šimo Božić, a tekstove postaja čitali su vjernici iz pojedinih župa. Na početku euharistijskoga slavlja biskupa, svećenike i sve hodočasnike pozdravio je mons. Šporčić, koji je predstavio dekanat i iznio značajne događaje za dekanat. Pjevanje na sv. misi predvodio je župni zbor „Sv. Cecilija“ iz Otočca pod vodstvom s. Ljubomire Lešić. U korizmi bile su redovito probe za korizmene nedjelje, posebno za Veliki tjedan i Uskrs. Mali zbor predvodi redovito pjevanje na nedjeljnoj sv. misi u 9 sati. Vjeroučenici su se tijekom korizme pripremali za

korizmenu ispovijed i tu je s. Ljubomira kao vjerouči-teljica dala veliki doprinos. Isto tako potaknula je dje-cu na prikupljanje darova za potrebe Caritasa. Po-dijelila im je kutijice koje su s prikupljenim novcem prinijeli na sv. misi Veli-kog četvrtka. To je osobito bilo zapaženo te se dobro uklopilo u smisao blagdan-skog bogoslužja. Na misi Cvjetnice i na procesiji djeca su sudjelovala u ve-likom broju, a nadarenijih


53

su čitali Muku Gospodnju po ulogama. U pripremama i u izvođenju programa zajedno sa s. Ljubomirom redovito sudjeluje i Gabrijela Degoricija. Župnik i dekan otočki mons. mr. Tomi-slav Šporčić inzistirao je da vjeroučenici obvezno sudjeluju na obredima Svetog trodnevlja, posebno ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici. Vjeroučitelji su ih uspjeli za to animirati.

U subotu 3. svibnja Gospićko-senjska biskupija proslavila je u Crkvi hrvatskih mučenika Dan obitelji pod vodstvom Povjerenstva za obitelj. Okupilo se oko 500 djece s roditeljima iz Slunja, Ogulina, Otočca, Gospića, Senja i drugih župa. Nakon uvodne molitve djeca su išla u prostorije Pastoralnog centra, a roditelji na predavanja. Dr. Petar Krešimir Hodžić govorio je o roditeljskoj ulozi u spolnom odgoju djece, a mr. Zrinka Gregov o odgoju za ispravan odnos prema materijalnim stvarima. Nakon kratkog odmora slijedila je misa koju je predvodio bi-skup mons. Mile Bogović u zajedništvu s desetak prisutnih svećenika. Pjevanje su vodile s. Ljubomira Lešić i Gabrijela Degoricija. Sudjelovanje malih zborova, među kojima je Otočki prednjačio brojem i spremnošću, dalo je posebno ozračje radosti i raspjevanosti.

Na svetkovinu Duhova u župi se slavila Prva pričest pa je s. Ljubomira bila zauzeta oko pripremanja programa, pojačanog ponavljanja vjeronauka, kao i oko uređenja crkve. Pored pripreme Prve pričesti, župa je proslavila svog zaštitnika Presveto Trojstvo. Toga dana bila je i svečanost primanja sakramenta sv. potvrde po rukama biskupa mons. Mile Bogovića. I u tome aktivno i zauzeto trebaju sudjelovati časne sestre. Nakon toga slijedio je Biskupijski susret ministranata, također u Otočcu, 17. lipnja. I to je bilo potrebno pripremiti: Mali zbor je i na ovom susretu predvodio pjevanje. Za sve treba dobar dogovor, organiziranje i priprema programa.

U Otočcu se, uz pastoralne aktivnosti župe, često događaju programi koji imaju bisku-pijsko značenje. Tako se, među ostalim, u Otočcu održavaju Tečajevi o braku za zaručnike, i to u tri turnusa godišnje. Kroz dvije pastoralne godine (2012. - 2014.) održan je u Otočcu Tečaj vjere za župne suradnike u župnoj katehezi, uz ostale pastoralne aktivnosti u župi. Ove godine bilo je upisanih (u I. i II. godini) ukupno 65 osoba s područja biskupije. Najveći broj iz Otočca, zatim iz Senja, Oštarija, Cerovnika te po dvoje do troje iz Gospića, Ogulina, Korenice i Rakovice. Oni koji su završili drugu godinu, njih petnaestak, dobili su službeni certifikat. S ovakvim Tečajem namjerava se nastaviti i iduće godine, posebno za one koji su sudjelovali samo jednu godinu. I u ovakvim programima sestre pomažu i sudjeluju na razne načine.

s. Ljubomira Lešić

Odjeci iz župe sv. Križa u OgulinuVolim čitati, ali se teško odlučim pisati. Hvala Bogu i Presvetom Srcu Isusovu, mi smo

još u Ogulinu. „Jedan je dan u Gospodina, kao tisuća godina, a tisuću godina kao jedan dan“ (2 Pt 3, 8). Najprije ću se malo vratiti u prošlost. Ljeta Gospodnjega 1956. pomoćni biskup mons. J. Pavlišić imenovan je župnikom Župe Sv. Križa u Ogulinu i zamolio Vrhovnu upravu sestara Presvetog Srca Isusova u Crikvenici da se župi dodijele sestre. Molba je uslišana i 9. kolovoza 1956. godine naše sestre Celina Mušak i Imakulata Auguštin doseliše se u Ogulin, a dopratila ih je časna majka Antonija. Tako su naše sestre u župi Ogulin, s biskupom Pavli-šićem i drugim svećenicima, započele rad u pastoralu, domaćinstvu i u ostalim dužnostima. Sestra Celina okupljala je zdušno djecu, mlade, sve staleže župe i osnovala župne zborove. Profinjenog ukusa i dobre duhovnosti ulaže sebe u nesebičan rad i postiže lijepe rezultate, što je župi donijelo bogatiji liturgijski život koji se i danas osjeća. Često mi vjernici, pjevači


54

i pjevačice, znaju reći kako su se-stre imale veliko srce i ljubav za potrebne i siromašne. Kasnije su dolazile druge sestre i kandidatice i mnoge započele svoj redovnički život u župi. Vjernici i dobri ljudi rado se sjećaju sestara, s ljubav-lju i poštovanjem, jer su uvijek tražile i davale ono najljepše za Boga i duše! Da se ne bih zamjeri-la sestrama i kandidaticama neću iznositi kronologiju pa s velikim poštovanjem izričem zahvalnost svoju i ovog naroda kojemu sada služimo. Gospodin obdario žive zdravljem i blagostanjem, a preminulima udijelio pokoj u kraljevstvu Božjem! Danas, nakon toliko godina, u župi sv. Križa djeluju dvije sestre, Miranda i Pankracija. Župa je dobro organizirana, molitva i liturgija također, mogu ustvrditi kao i u redovničkoj zajednici. Ovaj svijet prepoznaje potrebe duše; molitve, pjesme, hodočašća, duhovne obnove, misijske nagovore, kateheze, te razvija zdrav duhovni i kulturni život.

Pastoralna godina započinje pripremom za naš blagdan Uzvišenja Sv. Križa koji prati ve-lika dinamika, zauzetost i rad. U tome su sestre do maksimuma uključene sa svojim suradni-cima i suradnicama. Župa dugi niz godina njeguje pobožnost prvih petaka i veliku devetnicu Presvetom Srcu Isusovu, što nas sestre Presvetog Srca Isusova jako veseli! Srce Isusovo se časti u župi oduvijek, a posebno po dolasku sestara. Slaveći blagdan Presvetog Srca Isusova i prve petke, Crkva nas uvodi u središte otajstva Božje ljubavi prema nama. Daje nam osjetiti koliko nas Bog ljubi, unatoč našoj grješnosti. Daje nam osjetiti njegovu milosnu dobrotu, unatoč našoj čestoj hladnoći i nezahvalnosti. Srce je simbol onog najdragocjenijeg u čovjeku - središte i izvor ljubavi. Budimo dobrog srca, tj. dobre osobe. Čisto, plemenito i dobro srce, nešto je najvrjednije što može resiti čovjeka, a posebno sestru, jer iz milosrdnog Srca izvire milosrđe i ljubav te radost da nas Bog ljubi i ima Srca za nas. Srce Isusovo je veliko srce koje ljubi grješnike, traži nas kao što pastir traži izgubljenu ovcu, i sretan je kad je nađe.

„Adame gdje si, čovječe gdje si, majko i oče gdje ste, dragi mladi gdje ste, djeco gdje ste?“ Isus nas treba. Ne bojmo se njegova veli-kodušnog poziva: „Slijedi me!“ Odazovite se u duhov-ni poziv i ne bojte se baciti u avanturu Kristove ljubavi. Tu je i njegova Majka koja nas prati svojom majčin-skom ljubavlju. Naša Majka Utemeljiteljica divan je pri-mjer današnjoj mladeži pa molimo njezin zagovor da


55

se i danas probude srca koja će imati ljubav prema malenima, siromašnima i napuštenima. Svoje pisanje nastavit ću, nadam se, drugi put. Do skorog čitanja neka nas sve prati Božja ljubav i dobrota Presvetog Srca Isusova. Zagledajmo se često u Srce koje je bilo probodeno, a ljubilo je svijet!

s. Pankracija Žižić

Prva Sveta pričest i Majčin dan u župnoj crkvi u Omišlju

Omišaljska župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, u nedjelju 11. svibnja, odisala je posebnim, svečanim tonom. Naime pred oltarom se na središnjoj svetoj misi u 10,30 sati okupilo 26 prvopričesnika koji su, nakon dugih priprema i prvoga sakramenta pomirenja, ove nedjelje po prvi puta primili svetu pričest. Pod motom „Ja sam kruh života“ primili su kruh za život vječni te su se na ovu nedjelju Dobrog pastira pomolili i za duhovna zvanja.

Ovog iznimno važnog dana, i za njih i za njihove roditelje, ali i cijelu župnu zajednicu, prvopričesnici su tradicionalno najprije pozdravili svoju nebesku Majku Mariju, zapjevavši joj pjesmu „Hvalite Mariju“ i okitivši njezin lik cvijećem. Kako se tog dana obilježavao i Majčin dan, omišaljski župnik vlč. Anton Bozanić pozdravio je i sve „zemaljske“ majke te krasnoslo-vio stihove posvećene njima. Koliko im majka znači u životu, djeca su iskrena i radosna srca izrekla pjesmom na kraju euharistijskog slavlja. Zahvalu za svaki mili pogled, svaki topli zagr-ljaj, iskren osmijeh i neprospavanu noć uputili su nazočnim majkama pjesmama „Ruke moje majke“, „Osmijeh majke“ i „Ljubav je pronašla put“, koje je s njima uvježbala časna sestra Valentina Marinović. Svako dijete je na kraju poklonilo ružu svojoj majci i time zaključilo svoj velik dan još jednim slavljem.

Ema Č.


56

Hospicij u mojim očimaNjega teških i umirućih bolesnika jedan je od najtežih oblika rada u sestrinskom zani-

manju. Pacijentima njegujemo i tijelo i dušu, poštujući njihovo dostojanstvo, promatrajući i osluškujući u svakom trenutku osjećaje koje, možda, neće izreći, ali su prisutni. To i nije tako teško, ako se stavimo u njihov položaj i pitamo, kako bi nama bilo u ovakvom stanju. Mi, za-ista, nastojimo stvoriti toplo i ugodno ozračje, koliko je to u ovakvim prilikama moguće, jer radimo iz ljubavi i želimo učiniti sve kako bismo im olakšali u svakom pogledu. Mnogo puta govore o boli, ali to su, zapravo, i osjećaji bezvrijednosti, beznađa i brige za svoje najmilije. Možete misliti što sve čovjek teško bolestan, nemoćan, dok leži sam u sobi, suočen s bolnom istinom umiranja, tom najtežom i neminovnom stvarnošću života, u mislima prolazi i osjeća… Nitko od njih to ne želi skrivati, ali s obzirom na različite crte osobnosti, karaktera, odgoj, način života i dosadašnje odnose, mnogi su zatvoreni u sebe, poput školjke. Kad uočimo takvog pacijenta, posebno odvojimo vrijeme za njega da osjeti podršku i potvrdu o svojoj vrijednosti, da izrazi osjećaje koji ga muče, podijeli ih i time si olakša teret na srcu. Tada u zatvorenoj školjci pronalazimo biser… gradimo odnos uzajamnog povjerenja, prijateljstva i osjećaj pripadnosti pacijenta… Pored rada s pacijentom, izgrađujemo i odnos s obiteljima…

Nije uvijek lako nositi se sa svim raznoli-kim i burnim emocijama i pacijenta i obitelji koja gubi svog voljenog člana. Njih gledamo kao heroje koji se svjesno pripremaju za gu-bitak i drukčiji život te im pružamo utjehu i toplu riječ i puno im je lakše kad priznaju svoje teške osjećaje i obrambene mehaniz-me koje nose u sebi. Od njih učimo nositi se u najtežim životnim situacijama kada čo-vjek neminovno gubi tlo pod nogama i kada ga prati osjećaj da hoda po ruševinama svo-jih jučerašnjih temelja… Nakon smrti volje-nog člana obitelji teško pronalazimo riječi koje bi bile dobra utjeha, ali oko traženja tih

riječi nije potreban trud, jer oni će ionako, najviše pamtiti da smo bili uz njih… Poseban osje-ćaj ugodnosti i radosti donosi ispunjenje želja pacijentu koje izražava, vjerojatno, kao svoje posljednje želje. Uzmimo onda u obzir koliku vrijednost imaju u njegovim očima i srcu baš one određene koje izabere između svih stvari što ih može poželjeti kao zadnje i najvažnije.

Nedavno smo imali priliku prisustvovati predivnom vjenčanju u našem Hospiciju. Primili smo pacijenta izrazito lošeg općeg stanja, pri svijesti. Supruga je bila uz njega i govorila nam o njihovu prekrasnom zajedničkom životu, o obitelji i dvoje djece. U braku su bili 50 godina, ali nisu se crkveno vjenčali. Svjesni rastanka, molili su da im se ispuni zadnja želja, da sklope sakrament ženidbe. Okupili smo se oko bolesnikove postelje. Nakon što je supruga stavila prsten na suprugovu ruku i na svoju, bogoslovi su zapjevali i svi smo zapljeskali sa suzama u očima gledajući njihovu sreću i osmijeh. Često se sjetimo toga dana, njihova vjenčanja i važnosti ispunjenja zadnje želje. Nakon vjenčanja gospodin je primio bolesničko pomazanje. Drugi dan je preminuo. Supruga često dođe k nama i rado se zajedno s njom prisjetimo tog divnog čovjeka i njihova vjenčanja.


57

Budući da svi naši voljeni vječno žive u nebeskom Kra-ljevstvu, ali i u našem sjeća-nju, na ulazu u Hospicij stoji velika „knjiga sjećanja“ za sve naše pacijente koji su ovdje preminuli. Ova tužna supruga uredila je stranicu svog volje-nog supruga stavivši zajednič-ku fotografiju i riječi zahvale. Svakog 12. u mjesecu slavimo u Hospiciju svetu misu za naše pokojne. Okupljaju se člano-vi obitelji i prijatelji, a nakon mise ostaju u kratkom druže-nju. Uvijek nam je drago vidjeti ih i još jednom im pružiti utje-hu, jer smo s njima proživjeli najbolnija iskustva koja čovjek može proživjeti. Ne samo s pacijentima i obiteljima nego i me-đusobno unutar našeg tima, moramo njegovati odnose. Dajemo toliko ljubavi pacijentima, a isto tako i jedni drugima. Snagu nam ulijevaju i odnose uljepšavaju naša mala zajednička izletnička druženja.

Prošli vikend zaputili smo se u Istru. Posjetili smo Svetvinčenat, Eufrazijevu baziliku u Poreču, a na povratku obitelj naše ravnateljice s. Danijele Orbanić koja se potrudila i priredila nam slasni domaći objed. Cijelim putem pratila nas je kiša, ali to nam nije umanjilo izletničku radost. Bilo je to druženje puno smijeha, zajedništva i topline. Svaki dan u Hospiciju donosi nove životne lekcije i proširuje definicije svega što smo naučili, a ono najvažnije što smo stekli radeći ovaj posao je ona „druga dimenzija“ života i vrijednosti, uvažavajući međusob-ne odnose i odnose vlastitih obitelji i prijateljstava, dajući prednost pred svim materijalnim vrijednostima. Učimo da ono što je u životu najvažnije, najmanje košta i u svakom trenutku možemo to dati. Naučili smo kako nam pacijenti omogućuju da kao učenici sudjelujemo u rastu i sazrijevanju života. Pratnja umirućeg čovjeka postaje osobni susret. Znamo, da brinući za druge, imamo Božji blagoslov. Svako jutro se pitamo, po čemu će ovaj dan biti poseban i koje ćemo lekcije naučiti…

Marina Petrović

„Ako će sestre u svom poslu uvijek imati pred očima Boga i sjetiti se da njemu služe, posljedica će toga biti točnost i brižnost, jer ljubav daje krila nogama.“

Sl. Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić

TRAJNA FORMACIJA Naša Družba br. 1/2014.

58

Duhovne vježbe u Kući maticiDuhovne vježbe u Kući matici se-

stara Presvetog Srca Isusova na Dre-novi, od 2. do 8. siječnja 2014., održao je rektor Russicuma u Rimu o. Anto Lozuk, DI. U ovom prvom terminu du-hovnih vježbi sudjelovalo je trideset sestara koje je na početku pozdravila vrhovna glavarica Družbe s. Nives Stu-bičar. Nakon zaziva Duha Svetoga usli-jedilo je uvodno razmatranje o cilju i uvjetima za plodonosno sudjelovanje u duhovnim vježbama. Po uputama vo-

ditelja bile smo pozvane uspeti se na „brdo“ susreta s Bogom, na mjesto gdje nam Bog želi iznova uputiti riječ istine o sebi, o svijetu i nama samima. Točke za meditaciju bile su prožete poticajima za obnovljeni „skok vjere“ kroz sadržaje, primjere, uvjete, načine i mogućnosti koje pretpostavlja hod na putu obraćenja. Iako za nama, Godina vjere ostaje trajno aktualna u zahtjevima koji se na putu sazrijevanja u vjeri stavljaju pred svakoga kršćanina, a osobito pred redovnicu kao ženu posvećenu Gospodinu u bližnjima, ženu vjere, nade, ljubavi, rado-sti, poniznosti, rada, trpljenja, skrovitosti i nepodijeljenosti.

Budući da su duhovne vježbe održane u božićnom vremenu, osobitom pozornošću o. Lo-zuk nas je uveo u razmišljanje o otajstvu i značenju Božjega utjelovljenja te istaknuo da i mi, poglavito tijekom duhovnih vježbi, u vjeri trebamo prepoznati vlastiti problem redovničke krize, hladnoće, patnje, nesigurnosti, opterećenosti, poniženja, nepovjerenja, nemira, ne-stabilnosti i krize zajedništva. Na tom putu vođene smo primjerom Isusove dinamike života, njegove otvorenosti za ljubav i odno-sa s Ocem i Duhom Svetim. Poziv na odluku za Krista bio je temeljni poziv ovih duhovnih vježbi. Uvijek iznova pred nas su stavljana pitanja i poticaji koji to temeljno opredjelje-nje mogu potaknuti, učvrstiti i obnoviti, a da bi ono bilo trajno, i na kraju vježbi preporu-čili smo se vodstvu Duha Svetoga, tj. vodstvu onoga koji nam je, osobito u ovim kriznim danima za Crkvu i svijet, toliko potreban kako bi sve nas ojačao svojim darovima, izveo nas iz izolacije u zdrav život koji u služenju donosi plodove Duha i zrači velikodušnošću, hrabrošću, vedrinom, radošću i mirom.

Taj preokret života, sukladan temeljnom opredjeljenju, nije moguće ostvarivati bez sva-kodnevnih „malih“ opredjeljenja sukladnih evanđeoskim zahtjevima na putu nasljedovanja Isusa poslušna, čista, siromašna, krotka i ponizna, ponižena i uskrišena. S njim nam je pri-hvatiti što se na tom putu od nas traži - svakodnevno nositi svoj križ u miru i predanosti, u međusobnoj suradnji i potpomaganju, u radosti i teškoćama, onako kako nam je On pokazao svojim primjerom i kako nas po Riječi i Duhu svakodnevno upućuje. Snagom takvoga opre-djeljenja naš hod vjere ostvaruje se od betlehemskih jaslica do Golgote, a na tom putu ko-


59

rake nam prati i snaži euharistijski Isus. Ispunjene ljubavlju njegova Presvetog Srca i praćene zagovorom naše Majke Utemeljiteljice, službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić, možemo služiti malenima, siromašnima i neprihvaćenima nadilazeći ovo krizno vrijeme, koje je zapra-vo jedna velika mogućnost za obnovljeno služenje.

Zahvaljujemo svima koji su nam omogućili sudjelovanje u godišnjim duhovnim vježbama na početku nove građanske godine, o. Lozuku, svim sestrama u Kući matici i onima koje su nas zamijenile na našim dužnostima u zajednicama te svima koji su nas pratili molitvom.

s. Stjepanka Hodić

Formativni susret sestara u Kući maticiU našoj Kući matici na

Drenovi održan je u subotu 8. veljače prvi formativni susret za sestre naše Družbe. Misao vodilja susreta bila je godiš-nja tema naše ovogodišnje trajne formacije: „Obraćenje – mogućnost preobrazbe za-jednice“. Susret je vodio fra Krunoslav Kolarić, OFM s Tr-sata. Na susretu koji je trajao od 9 do 18 sati sudjelovala je 41 sestra. Na početku susreta sestre je pozdravila vrhovna glavarica Družbe s. Nives Stu-bičar. U prijepodnevnom dije-lu promišljali smo o biblijskim osobama, sv. Petru i Pavlu,

njihovim, a onda i našim, pozitivnim i negativnim stranama osobnosti i života, osobnoga i zajedničkoga. Za uvodni poticaj poslužio nam je prozor s otvorenim vratnicama i natpis: Gle-dati kroz tuđi prozor. Taj simbol, kao i prigodna priča, potaknuo nas je pogledati u sebe, ući u kontakt s istinom o sebi i izići iz nas samih na način koji omogućuje razumijevanje bližnjega. U opuštenosti i miru slušale smo jedna drugu i pratile se molitvom te riječima razumijevanja i prihvaćanja prilikom iznošenja osobnih doživljaja i zapažanja. U podne smo se družile za obiteljskim stolom naše redovničke zajednice, a potom smo imale mogućnost za razgovor, odmor i slavlje sakramenta pomirenja. U poslijepodnevnim satima bavile smo se biblijskom prispodobom o milosrdnom ocu i dvojici sinova te na temelju toga evanđeoskoga teksta razgovarale u skupinama. Nakon završne meditacije donijele smo odluke koje smatramo važ-nima za naš osobni život i život naše Družbe. Susret smo završili euharistijskim klanjanjem i molitvom prve večernje u samostanskoj kapelici Navještenja.

Zahvaljujemo fra Krunoslavu kao voditelju susreta, sestrama iz uprave Družbe i svim se-strama koje su sudjelovale u susretu, na ovom danu sestrinskog zajedništva u zajedničkom nastojanju oko naše redovničke formacije.

s. Velimira Marinović


60

Formativni susret za predstojnice zajednicaU subotu 1. ožujka 2014. u našoj

Kući matici održan je formativni susret „Obraćenje – mogućnost preobraz-be zajednice“ za predstojnice samo-stanskih zajednica i odgovorne sestre u ostalim zajednicama naše Družbe. Susret je vodio o. Marijan Steiner, isu-sovac, a sudjelovalo je sedamnaest se-stara. Na samom početku sve nazočne pozdravila je vrhovna glavarica Družbe s. Nives Stubičar. Naš radni susret sasto-jao se od molitve, izlaganja, osobnog i zajedničkog promišljanja, slavljenja sakramenata pomirenja i euharistije te druženja. Uvod-no izlaganje bilo je usmjereno na promišljanje o stvarnostima redovničkoga života koji se temelji na primjeru Isusova života i predanosti u Očevu volju. Bilo je tu doticanja nekih na-glasaka iz teologije posvećenog života, napose o redovničkim zavjetima i životu zajedništva.

„Kako biste u konkretnoj stvarnosti u kakvoj živimo bili na visini nije dovoljna samo ljud-ska mudrost, potrebna je i vjera u misterij križa. Vjera da su Božji putovi pri ostvarivanju tajanstvenih i vječnih planova Boga živoga vrlo često ljudima bez vjere obična ludost. Vaša vjera jedini je temelj vašega zvanja, a ta vjera uključuje i otajstvo križa, patnje, boli“, istaknuo je o. Steiner.

Daljnja izlaganja voditelj je temeljio na biblijskim odlomcima, tj. paraboli o milosrdnom ocu i dvojici sinova te Isusovoj kušnji kao paradigmi nadvladavanja životnih kušnji. Bila je to lijepa prilika za obnovu, međusobno druženje i izmjenu iskustava te učvršćivanje ili donoše-nje nekih novih odluka za hod na putu trajnog obraćenja na kojem nam je živjeti posvećenost u zajedništvu života i apostolata svjedočeći ljubav Kristova Srca na uvijek bolji i savršeniji na-čin. Neka nam u tome pomogne zagovor naše utemeljiteljice Majke Marije Krucifikse Kozulić koja je svu sebe predala Gospodinu i najpotrebnijima svoga vremena.

s. Krešimira Vuleta

Božje milosrđe daje životSam Krist – Bog, došao je na zgarište ljudskosti, stoga i čovjek mora odbaciti logiku ovoga

svijeta da bi se istinski mogao susresti sa samim sobom i s Bogom. Zato korizma i počinje činom pepeljenja, kako bi se čovjek prisjetio svoje ništavosti i oslobodio svega što ga veže za ovaj svijet. Ove misli bile su polazna točka korizmene duhovne obnove za odgajatelje i djelatnike Dječjeg vrtića „Nazaret“ i područnog objekta „Mima“, održane u subotu 8. ožujka 2014. u Kući matici na Drenovi, s početkom u 9 sati. O. Marko Stipetić, misionar Srca Isusova i vicerektor Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ u Rijeci, vrlo je životno okupljene na-stojao uvesti u bit korizme kao priprave za blagdan najvećega kršćanskog blagdana Uskrsa, tumačeći biblijski tekst o Isusovu četrdesetodnevnom boravku u pustinji. U svom predavanju često je naglašavao kako Isus nikada nije tražio savršene ljude, nego ih je susretao u njihovoj slomljenosti i izranjenosti te ih mijenjao u njihovoj biti kako bi postali sol zemlje i svjetlo svi-


61

jeta. Stoga se ne smijemo bojati pogledati na svoje pogreške ako želimo da Gospodin mijenja našu nutrinu. Naša nutrina, naša je pustinja. Isus je u pustinji susreo zvijeri, ali i anđele. To je stvarnost svakoga od nas. Zvijeri u nama često su naše rane koje trebamo prepoznati i znati ih imenovati kako bi nam Bog poslao anđele koji su bili uz njega. Imati povjerenje u Boga zna-či biti u kontaktu sa samim sobom i uhvatiti se u koštac sa svojim strahovima. Put svakoga od nas Bogu jest jedinstven. Moramo moliti Gos-podina da nas nauči kako mu uzvratiti ljubav i

kako, iz dana u dan, staviti život u Božju službu. Moramo moliti Gospodina za ono što je njegova volja kako bismo uzmogli biti poput njive na kojoj će On uzgajati najljepše plodove i dopustiti drugima da rastu uz nas.

Isus nam je dao tri prokušana lijeka kojima čovjek može pobijediti čovjeka u sebi:Post kao sredstvo kojim čovjek od roba postaje gospodarom svoga tijela. No i post od

lažnih ideala kako bismo skinuli pred Bogom sve maske.Molitvu kao sredstvo koje otvara naše srce za Božju ljubav i zahvalnost. Molitva nije mo-

ljakanje kao što ni Bog nije automat. Bog je Bog i on zna što nam je potrebno.Djela milosrđa kao sredstvo skrovitosti i povjerenja u Boga kroz koje jača naša vjera, a

naše kameno srce preobražava se u srce od mesa.Nakon predavanja uputili smo se u samostansku kapelu na ispit savjesti i priliku za su-

sret sa živim Bogom u sakramentu svete ispovijedi. Kroz biblijski tekst o grešnici zatečenoj u preljubu i Isusu koji prstom piše po pijesku, o. Marko nam je približio lik Boga koji se sagiba nad zgaženim ljudskim životom ne osuđujući, ostvarujući tako plan svoga nebeskog Oca ne zakonom, nego milošću. „Božje milosrđe daje život“, zaključio je.

Obnovljene duše mogli smo potom radosno sudjelovati u euharistijskom slavlju gdje nam se o. Marko ponovno obratio prigodnim riječima u homiliji. Tumačeći evanđeoski odlomak o pozivu levita Mateja potaknuo nas je da imamo hrabrosti poput Isusa činiti iskorake koji su drugačiji, koji ruše ljudske predrasude bez kompromisa, iskorake u kojima nema isključivosti jer nema čovjeka koji nije čovjek i nema čovjeka koji nije žedan vode Života. Moramo poput Mateja dopustiti da nas Isusov pogled zahvati, bez pitanja „Što će biti...?“. A to možemo samo uz pomoć Duha Svetoga, bez kojeg ni mi kao pojedinci, ni Crkva ne bi bila ništa. Život nije crno-bijel i nije tuđinski. On ima širok spektar boja, a upravo Duh Sveti daje nam da možemo živjeti tu ljepotu ovoga svijeta s Gospodinom. Upravo je ovo vrijeme najljepše vrijeme i ovaj svijet najljepši svijet.

Dirnuti ovim jednostavnim i ujedno dubokim riječima, o kojima ćemo zasigurno razmi-šljati kroz vrijeme korizme, naše smo zajedništvo nastavili u druženju kod stola, razgovoru i smijehu. Neka ova duhovna obnova urodi plodom u našim srcima i životima.

s. Tajana Hrvatin


62

Prvi ciklus susreta „Hodimo u istini“U našim samostanima u Rijeci, Crikve-

nici, Otočcu i Zagrebu od 16. veljače do 16. ožujka ove godine održano je pet susreta sestara naše Družbe s vrhovnom glavaricom s. Nives Stubičar i članicama Vrhovnoga vije-ća s. Felicitom Špehar, s. Kristinom Tunić i s. Marijanom Mohorić. Susreti su se održavali pod geslom „Hodimo u istini“, a plod su do-govora koraka u hodu prema zajedništvu sa sestrinskom zajednicom Kćeri Presvetog Srca Isusova koje žive i djeluju u Italiji. Temeljna svrha susreta bila je i ostaje odgovoriti na Isusovu želja za jedinstvom (usp. Iv 17, 11).

Odgovor na taj poziv, neosporno zahtijeva trajno nastojanje oko promjene mentaliteta kako bi bio što usklađeniji sa zahtjevima evanđelja i redovničkog posvećenja. Upravo sto-ga dogovorena tema animacije zajednica sestara obiju Družbi bila je: „Osobno i zajedničko obraćenje kako nam ga predlažu evanđelja i Majka Krucifiksa“. U našoj su Družbi susreti planirani na tri razine, a održavaju se tijekom dva ciklusa u pet samostanskih sjedišta. Nakon završenoga prvog ciklusa susreta predviđen je drugi ciklus koji će animirati s. Dobroslava Mlakić, zamjenica Vrhovne glavarice i postulatorica kauze za proglašenje blaženom službe-nice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić (usp. Okružnica Vrhovne glavarice svim sestrama, br. 27/2014.).

Susret sestara u samostanu „Nazaret“ na DrenoviU nedjelju 16. veljače, u Kući matici

na Drenovi započeo je prvi ciklus susreta „Hodimo u istini“. Na susretu je sudjelo-valo tridesetak sestara. Nakon uvodnog izlaganja, predavanje o temi „Osobno i zajedničko obraćenje“ u 15 sati održala je s. Nives Stubičar, vrhovna glavarica. Tom prilikom posebno je naglašen cilj obraćenja – biti trajno uz Isusa, tj. rasti u nasljedovanju Isusa kroz redovničke zavjete i karizmu po uzoru na Majku Ma-riju Krucifiksu Kozulić. Prema riječima

Vrhovne glavarice, temeljno polazište obraćenja jest raspoloživost svake pojedine osobe na suradnju i promjenu kroz trajno nastojanje rasta u svetosti, a to je moguće samo ako se oso-ba dopusti voditi Duhom Svetim. Prvotni korak bila bi svjesnost o vlastitom stanju grešnosti iz koje svatko može zavapiti Gospodinu: „Obrati nas i bit ćemo obraćeni.“ Ta svijest trebala bi prožimati osobnu molitvu za novo srce i nov duh. Takva poniznost uvijek privlači Boga, stoga svatko treba krenuti od sebe i priznati istinu o samome sebi pred Gospodinom, jer samo nas


63

je Božja ljubav kadra očistiti i posvetiti sve predjele čovjekova bića. Suradnja s milošću jedini je istinski pokretački duh života jedne redovnice, a ona se očituje u sestrinskoj ljubavi koja je odraz našega odnosa s Bogom, naše kontemplacije koja prelazi u akciju. U biti sve ovisi o stanju našega srca, koje nužno traži svoje blago, a naše bi blago trebalo uvijek biti na nebu, što se onda očituje u radosnom i vjernom nošenju životnog križa, a ne u mlakosti. Učitelj nam prethodi, a on jest bio i ostao blaga i ponizna srca. Nakon predavanja dano je vrijeme za međusobni dijalog, nakon čega je u kapeli samostana s. Kristina Tunić animirala klanjanje s molitvom za istinsko obraćenje.

s. Tajana Hrvatin

Susret sestara u samostanu Presvetog Srca Isusova u CrikveniciU sklopu prvog ciklusa susre-

ta „Hodimo u istini“, okupljenim sestrama u samostanu Presvetog Srca Isusova u Crikvenici, gdje su se tamošnjoj zajednici pridružile i se-stre iz Grižana, Kraljevice, Dobrinja i Omišlja, ukupno njih 16, izlaganje o temi obraćenja održala je 23. velja-če vrhovna glavarica Družbe s. Nives Stubičar, nakon čega je uslijedila dis-kusija. Iza stanke i ugodne atmosfe-re sestrinskog zajedništva kod stola uslijedilo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim, koje je vodila s. Kristina Tunić. U duhu predavanja o obraćenju i klanjanje je bilo na temu „Milost obraćenja“ prema evanđeoskom odlomku iz Lukina evanđelja (usp. Lk 15, 11-32). Nastojale smo prepoznati i otkriti i kod nas često skrivene sklonosti i želje mlađeg sina, ali i pasivnost, ljubomoru i hladnoću starijeg sina. Utjehu i sigurnost mogle smo pronaći u toplom zagrljaju nebeskoga Oca koji nas uvijek čeka da mu se vratimo. Povratak, odnosno, obraćenje moguće je tek kad se u istini vidi vlastiti život i kad se u toj istini hoda na životnom putu do konačnog zagrljaja s našim nebeskim Ocem u vječnosti. Zamolile smo milosrdnog Oca da u nama osnaži vjeru da nas On traži, da je spreman poći bilo kamo samo da nas pronađe, da vjerujemo kako nas neizmjerno ljubi i da povjerenje u njega, koji nas traži, bude veće od bilo kakvog osjećaja izgubljenosti.

s. Kristina Tunić

Susret sestara u samostanu sv. Josipa u OtočcuU nedjelju 2. ožujka, po dosta neugodnom, kišovitom i prohladnom vremenu došle su

iz Rijeke naša vrhovna glavarica s. Nives Stubičar i tajnica Družbe s. Marijana Mohorić radi susreta sa sestrama. Iz Gospića su došle sestre Amalija Budimir, Robertina Medven i Viliberta Čepelja, a dočekale su ih sestre Ciprijana Košćak, Pavlinka Barić, Judita Podnar i Ljubomira Lešić. Program smo započele nešto poslije 14 sati izlaganjem Vrhovne glavarice popraćenim prezentacijom o temi obraćenja prilagođenim našem konkretnom redovničkom životu i po-trebama. Istaknuta je potreba razumijevanja zahtjeva za obraćenjem uopće, a ne samo kao


64

korizmenog zahtjeva ili pak onoga koji obraćenje tumači kao jednokratan životni obrat u procesu kršćanske inicijacije. To je trajan proces i rast koji nas prati kroz sva razdoblja našega života. Ne bi nam mno-go vrijedio uzvišeni položaj djeteta Bož-jega kojeg smo po krštenju zadobili ako naše životno stanje ne bismo dovodili u sklad s tim položajem. Praksom - životom po Isusovoj riječi i trajnim napredova-njem na tom putu - zadobiva se cjelovi-tost odgovora na milosne poticaje.

Slijedila je stanka u kojoj smo uz okre-pu nastavile dijalog u radosnom druženju. Drugi dio susreta molitvenog karaktera održala je s. Marijana. Na temelju evanđeoskih tekstova promišljali smo o liku Šimuna Petra, a na-kon osobne meditacije mogle smo se uključiti svojim komentarima iznoseći vlastita iskustva Božjih zahvata u naše živote, od iskustva duhovnog poziva pa do uvijek aktualnog poziva na trajno obraćenje u svim životnim situacijama. Primjer postupnog životnog obraćenja sv. Petra apostola i razmjena o našim iskustvima i životnim situacijama dovela nas je do moli-tvenog završetka susreta. Mogle smo doživjeti radost zajedništva koja se očituje i onda kada se slobodno iznose iskustva i potrebe pred Gospodinom i bližnjima. Upitamo li se na kraju o nekoj temeljnoj poruci ovoga susreta, rekla bih da je to zahtjev – slušati Isusa, a to slušanje je ujedno i vršenje djela propovijedanja i služenja drugima. Bio je ovo lijep doživljaj puta s Isusom poput malog Emausa gdje nam je Isus govorio, gdje smo slušali Pisma, ali i na njih odgovarali. Zahvaljujemo vrhovnoj glavarici s. Nives i s. Marijani, ali i svim sestrama koje su doputovale, sudjelovale u zajedništvu i otvorile dušu za Gospodnju riječ. Bilo nam je zaista lijepo. S radošću očekujemo sljedeći susret sa sestrama za sestre.

s. Ljubomira Lešić

Susret sestara u Kući novicijata u ZagrebuNa prvu korizmenu nedjelju, 9.

ožujka, u popodnevnim satima sastale smo se u Kući novicijata radi susreta s vrhovnom glavaricom naše Družbe s. Nives Stubičar i članicom Vrhovnog vi-jeća s. Felicitom Špehar. Na susretu su se okupile sestre iz zajednice u Slatini i sa zagrebačkog područja. Nakon uvod-ne pjesme slijedila je prezentacija teme o procesu čišćenja srca, tj. procesu traj-nog obraćenja koji se predstavlja kao preduvjet za življenje dara zajedništva dviju družbi sestara iste utemeljiteljice, službenice Božje Majke Marije Krucifik-se Kozulić. Ponajviše smo bile pozvane


65

prisjetiti se nekih temeljnih stavova u duhovnom životu koji su primjereni tom procesu, kao i sredstava koje na tom putu mogu pomoći našim nastojanjima. Nakon kratkog predaha i okrepe, u kapelici pred Presvetim započeo je molitveni pristup evanđeoskim tekstovima o obraćenju kojeg je pripremila i vodila s. Felicita. Susret smo završile molitvom Večernje. Za-hvalne smo svima koji su se potrudili spremiti i osmisliti susret u želji da donese obilje ploda.

s. Rozalija Težak

Susret sestara u samostanu Presvetog Srca Isusova u RijeciPrvi ciklus susreta „Hodimo u isti-

ni“ zaključen je u nedjelju 16. ožujka u samostanu Presvetog Srca Isusova u Rijeci. Dvorana područnog Dječjeg vrtića „Nazaret“ i jaslica „Mima“ bila je mjesto susreta sestara koje djeluju na području Rijeke i Lovrana. Kao i na prethodnim susretima, u prvom dijelu sestre su bile upoznate sa svrhom, ci-ljem i tematikom susreta organiziranog u okviru godišnje trajne formacije se-stara. Prvi dio susreta vodila je Vrhovna glavarica. Polazište njezina promišlja-nja o nužnosti obraćenja na osobnom i zajedničkom planu bilo je određeno shvaćanje duhovnog života u znaku procesa čišćenja srca i zauzimanja određenih stavova na putu koje pretpostavlja „duhovnu borbu“. Bilo je i govora o određenim sredstvima potpore na tom putu te etapama duhovnog života kako se one definiraju i tumače u ignacijanskoj duhovnosti. Neupitno je isticana i različitim navodima podupirana misao o važnosti osobnog opredjeljenja za taj proces, kao i o utjecaju osobe, koja se beskompromisno odazove pozivu na obraćenje, i na zajednicu u kojoj je pozvana živjeti i djelovati. Sestre su pozorno pratile predavanje, a potom u razgovoru za obiteljskim stolom podijelile svoja zapažanja.

Nakon kraće stanke drugi dio susreta bio je posvećen susretu s Božjom riječju u molitvi lectio divina. Naš odabrani „evanđeoski obraćenik“ bio je Šimun Petar o čijem smo čude-snom početku obraćenja i postupnom zaokretanju na Isusovu stanu, sve do puta mučeništva, zajedno promišljale i molile. U tome nam je poslužila „karta“ Šimunova trajnog obraćenja, u kojoj smo, na temelju određenih evanđeoskih tekstova, mogle uočiti i svoju vlastitu poziciju u odnosu na svakodnevne evanđeoske poticaje. U Šimunovoj ruti rasta u vjeri i predanju prepoznavali smo korake vrijedne pozornosti i nasljedovanja i u našim nastojanjima na putu k radikalnijim, osobnim i zajedničkim, zaokretima k Isusu čistom, siromašnom i poslušnom. Obraćenje ne postoji kao nekakvo stanje, postoji samo (ne)stalna aktivnost prepuštanja Bogu i (ne)hodanje ususret Bogu.

Neka nas na tom putu prati zagovor utemeljiteljice Marije Krucifikse Kozulić koja je za-jednicu prvih sestara, bez obzira na njihove oblike služenja i apostolata, upućivala k jednom jedinom cilju – suobličiti se iz ljubavi za Boga i najpotrebnije Kristu i to Raspetom.



66

Korizmene duhovne obnoveKorizma je milosno vrijeme kada je

svatko pozvan zapitati se kako pripraviti srce za susret s Uskrslim. Svaka korizma uvijek je nova prilika povući se u skrovi-tost, pogledati, upoznati i nastojati, sura-đujući s milošću, promijeniti svoju nutrinu kako bismo se susrele s uskrslim Gospodi-nom i tu radost širile u našim zajednicama i izvan njih. Stoga ove korizme, za sestre koje žive i djeluju na riječkom području, organizirane su u samostanu „Nazaret“

na Drenovi dvije duhovne obnove koje je predvodio fra Krunoslav Kolarić, OFM. Na svakoj od obnova okupilo se četrdesetak sestara. Razmišljanja voditelja temeljila su se na godišnjoj temi trajne duhovne formacije sestara o osobnom i zajedničkom obraćenju.

U subotu 8. ožujka održana je prva duhovna obnova. Poslijepodnevni susret i promišlja-nje bilo je usmjereno poticajima na svakodnevno življenje obraćenja i savjetima koji u tom nastojanju mogu biti od koristi u dinamikama zajedničkoga života, posebice s obzirom na temu nenavezanosti. Druga duhovna obnova, koja je održana 5. travnja, bila je posvećena temi obraćenja srca kao procesu trajnog napredovanja na putu posvećenja koje traži ustraj-nost, samosvijest, suočavanje, prihvaćanje i ispravljanje svega što nije usklađeno s Evanđe-ljem i Pravilom života u zajednici kojoj je uzor života i djelovanja utemeljiteljica, službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić.

Obnove su omogućile sestrama izmjenu mišljenja o doživljenom i dijaloško promišljanje o mogućim novim zaokretima na putu redovništva prema identitetu i karizmi naše Družbe. Bilo je mogućnosti i za slavljenje sakramenta pomirenja, osobnu molitvu pred Presvetim Ol-tarskim Sakramentom i susrete sa sestrama u zajedništvu oko obiteljskog stola.

Neka nam ovi prigodni susreti pomognu kako bismo odgovorile poticajima Duha Svetoga u svakodnevici i, po primjeru i uputstvima Majke Krucifikse, utažile čežnju Isusova Srca.

s. Martina Vlahović i s. Marijana Mohorić

Obraćenje po primjeru Majke Krucifikse U prekrasnom ambijentu Doma pastoralnih susreta u Lovranu okupilo se, na Uskrsni

ponedjeljak, 21. travnja 2014. navečer, na duhovne vježbe naših trideset pet sestara i sedam sestara milosrdnica. Kao i svake godine, ovdje nas s ljubavlju i uslužnošću ugošćuju naše sestre Benigna, Helena i Tomislava te gospođe Dara i Ana. Nakon srdačnih susreta, pozdrav-ljanja, izručivanja pozdrava, došlo je i vrijeme početka duhovnih vježbi. Voditelj je o. Zvonko Šeremet, iz Družbe svećenika Srca Isusova. Bio je to dobar znak da ćemo u ovim duhovnim vježbama usklađivati svoj život sa svjetlom i ljubavlju Srca Isusova koje nas zove: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti“ (Mt 11, 28). A koju od nas ne pri-tišću neke nemoći, obveze, poteškoće od kojih nas može rasteretiti i iscijeliti samo Isusovo Srce – vrelo milosrđa i Ljubavi!


67

Nosiva tema duhovnih vježbi bila je „Obraćenje“ kroz zagledanost u Zaručnika Isusa Kri-sta, slijedeći predanja, sebedarja i krjeposti naše Majke Marije Krucifikse, Male Terezije i drugih svetaca kojima se ona nadahnjivala za velika djela. Apostol Petar nas u svojoj Prvoj poslanici potiče: „Kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju“ (1 Pt 1, 15s). Ključ svetosti je Duh Sveti, posvetitelj. Isus nam je u Govoru na Gori pokazao program svetosti. Ljubav Božja je izvor svetosti. Sebe pobjeđujemo postom, molitvom, slušanjem i razmatranjem Božje riječi otkrivajući tako Boga, milost, vrhunaravni život i stičemo životno iskustvo vjere u Krista - Boga i Čovjeka, Boga našeg Spasitelja. Imale smo priliku u tišini doći do raznih situacija svog života, otkriti u njima Božju istinu i ljepotu, novi Božji poziv i dati pozitivni odaziv. Uskrs nas je obasjao toplinom i radošću Uskrsnog jutra, činjenicom - grob je prazan, Isus je živ…! S Njime smo bile i na brdu Uzašašća! Isus je došao na ovaj svijet da nam približi Oca, da nas upozna s Njime, da nam dokaže koliko nas Otac ljubi da bismo i mi ljubili Njega. Poučava nas da ćemo se otvoriti Božjoj ljubavi, ako se otvorimo Duhu Svetome kad kaže: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“ (Iv 14, 23-26).

Ljubav prema Bogu obvezuje nas bezuvjetnom ljubavlju prema bližnjima, po riječima sv. Ivana evanđeliste: „Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se oči-tova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu“ (1 Iv 4, 7-9). Bog nam se u Isusu Kristu vidljivo objavio kao Srce. To Božje Srce je i ljudsko srce, srce koje nas ljubi i onda kad nismo dostojni zvati se njegovom djecom. Posvijestile smo si obvezu da smo i mi pozvane na ljubav, na uzdarje: u svim svojim mislima, osjećajima, djeli-ma, riječima - biti na zadatku ljubavi! Ne smijemo dopustiti da nas sebeljublje izbaci iz takta samo zato što nas drugi ogovaraju, krivo osuđuju, ne priznaju, onemogućuju raznim podva-lama i neistinama… Isusu su to isto činili, a On je vršio samo volju nebeskog Oca. Iznenadni nemiri, svađe… svjedoče kako se nije lako oduprijeti Sotoninu zavođenju, stoga se trebamo odlučno odupirati i doći do potpunog slobodnog predanja Bogu kroz duboku poniznost i mi-losrdnu ljubav, kao što je to činila Majka Krucifiksa. Ljubav rađa dobrotu, blagost, poniznost…

Zaustavljale smo pogled na Raspetoj Ljubavi - Isusu na križu, pokušale smo mu zaviti rane, u ranu Srca položiti sebe i svoje sestre, a On nam je pripremio novu odjeću, kao „otac izgubljenom sinu“. Našli smo se u molitvi tražeći se međusobno! Na zemlji imamo još jedno neizmjerno Srce - Majku Mariju koju nam je Isus ostavio da nam bude MAJKA.

Voditelj je češće u svojim izlaganjima citirao papu Franju, a za vrijeme objeda čitali smo Papinu Apostolsku pobudnicu „Radost evanđelja“ u kojoj nas poziva na evangelizacijsko dje-lovanje i sebedarje.

Duhovne vježbe završile smo svečanije nego obično, jer je bio Mali Uskrs, Bijela nedjelja, Nedjelja Božjeg milosrđa, proglašenje dvojice papa svetima, obnova zavjeta, Tebe Boga hva-limo! Zapravo ih nismo završile, nego nastavile u svagdašnjici.

Zahvaljujemo o. Zvonku za bogato vođenje duhovnih vježbi. Objavio je više knjiga du-hovnog sadržaja, među kojima i poezije. Završit ću ovaj prikaz pjesmom o. Šeremeta iz zbirke „Navjestitelj“ (Požeške Sesvete, 2014., str. 92.-93.).

s. Robertina Medven


68

Seminar za sestre juniorkeU organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica 16. i 17.

svibnja održan je seminar za sestre juniorke u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici pored Zaprešića. Tema je bila „Novost Evanđelja u redovništvu i u svijetu“, a predavač o. Zvonko Šeremet, SCJ. Na seminaru se okupio velik broj sestara juniorki i njihovih odgaja-teljica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije, među kojima smo prvi put bile i mi, s. Martina i s. Ana.

Boga možemo dodirnutijedino srcem koje vjerujei nesebično ljubi.

Biblijskim, obraćenim srcemkoje ne robujepožudama i ovisnostima.

Boga se ne može prevariti!Možda će se čovjek zadovoljitigovornom molitvom.Ali Bog neće. Traži više.On razotkriva laž ineiskrenost molitelja:Što će mu usne, kad jesrce daleko od Njega?

Izvanjska vjerai površna molitva ne dopirudo Božjega Srca.Umjesto kamena ineosjetljiva srca,On hoće srce od mesa.

Naše srce je buntovno,svjetovno i strastveno.Umjesto da vjerujemo Bogu,klanjamo se lažnim idolima.Ne pomaže ni kadrazdiremo haljine svoje,a srca ostavljamo netaknuta.

Bog želi s nama sklopitiNovi Savez ljubavi,u kome više nećemo bitibuntovnici i idolopoklonici,nego slobodnim pristankom,Njegovi sretni podanici.

Srce Isusovo

o. Zvonko Šeremet


69

„Posvećeni život je proroštvo. Bog od nas traži da izađemo iz gnijezda u kojem jesmo i da se zaputimo prema granicama svijeta, kloneći se pritom napasti da ih 'pripitomimo'. To je najkonkretniji način nasljedovanja Gospodina.“

Papa Franjo

U uvodnom predavanju o. Zvonko je naglasio kako nam je svaka duhovna obnova i svaki seminar prilika za obraćenje, ali o nama ovisi koliko smo otvorene Duhu Svetom. Pred nas je stavio zadatak da promislimo kakve smo bile prije samostana, kakve smo sada, ali i kakvu bu-dućnost zamišljamo. Jednostavnim i otvorenim pristupom govorio nam je o bitnim temama redovničkog života i odgoja naglasivši posebno karakter našeg poziva. Mi nismo od svijeta, ali smo pozvane živjeti u svijetu, biti znak Božje blizine ovome svijetu. Međusobnim razgo-vorom i razmjenom iskustava pokušale smo odgovoriti na pitanja koja današnji svijet stavlja pred nas. Jedno od njih bilo je kako danas naviještati Božju riječ. Ne smijemo ostati zatvorene u naše samostane kad toliko ljudi čeka da im se navijesti Evanđelje. Trebamo izići u susret drugima, a ne čekati da oni dođu k nama. Za vrijeme odmora dio sestara je išao u obilazak dvorca, dok je drugi dio, unatoč kišnom vremenu i blatu, igrao nogomet. Sve u svemu bio je ovo prekrasan susret ispunjen molitvom, radom, ali i smijehom i zabavom.

Zahvaljujemo svima koji su nam omogućili sudjelovati na ovom seminaru koji je važan za nas i našu osobnu izgradnju.

s. Ana Kapular

Duhovne vježbe o vazmenoj radostiU Domu pastoralnih susreta u Lovranu od 18. do 24. svibnja 2014. održane su duhovne

vježbe na kojima je sudjelovalo tridesetak sestara. Tema duhovnih vježbi bila je Uskrsna ra-dost, a kroz duhovne vježbe vodio nas je o. Jozo Milanović, OSB. U ovih šest dana molitve i razmatranja pratile smo Isusa na njegovu putu svjetla razmatrajući posebno evanđeoske tek-stove koji svjedoče o ukazanjima uskrslog Gospodina. On nam je kao putokaz ostavio vazme-no pravilo: po smrti u život, po žrtvi do slave. Otac Jozo nas je potaknuo da razmislimo koliko i kako živimo vazmeno pravilo. Odsijeva li u našem životu radost ili žalost, jesmo li, možda, previše zaustavljene pred križem, a da u njemu ne prepoznajemo riječi anđela: „Uskrsnuo je, ide pred vama“. Priznavanje Isusova uskrsnuća za nas kršćane je izraz radosti koja vodi u život vječni. To je onaj znak po kojem nas svijet treba uvijek prepoznavati, jer uskrsna radost nije kao radost ovoga svijeta. Ona preobražava onoga koji vjeruje. Ako je bilo dovoljno da dva-naest apostola snagom Duha Svetoga pronesu radost Uskrsa po čitavom svijetu, onda smo i mi, prepuštajući se vodstvu Duha Svetoga, dovoljne preobraziti svoj život u radost i tako ovaj svijet učiniti još ljepšim mjestom za život.

s. Martina Vlahović

POTICAJNA RAZMIŠLJANJA I DUHOVNI ZAPISINaša Družba br. 1/2014.

70

1. Samo danas potrudit ću se proživjeti dan pozitivno. Ne pokušavajući odjednom riješiti probleme svoga života.

2. Samo danas posvetit ću najveću pažnju svomu izgledu i nastupu: odjenut ću se skromno, neću podizati glas, ponašat ću se ljubazno, neću nikoga kritizirati, neću nikoga pokušavati ispravljati ili dovoditi u red osim samoga sebe.

3. Samo danas bit ću sretan jer sam siguran da sam stvoren za sreću, ne samo na drugome svijetu već i na ovome.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću deset minuta svoga vremena dobromu štivu; kao što je hrana potrebna za život tijela, tako je i dobro štivo potrebno za život duše.

6. Samo danas učinit ću jedno dobro djelo i to neću nikomu reći.

7. Samo danas napravit ću barem jednu stvar koju inače ne činim rado; i ako se budem osjećao povrijeđeno, pobrinut ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas napravit ću svoj dnevni plan: možda ga se neću točno pridržavati, ali ću ga ipak napraviti. I izbjegavat ću dva zla: užurbanost i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati, unatoč izvanjskim okolnostima, da se dragocjena Božja providnost brine o meni kao da ne postoji nitko drugi na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Osobito se neću bojati uživati u onome što je lijepo i vjerovati u dobrotu.

Ne znamo što nam život donosi. U rukama smo dobroga Boga i to je izvor radosti i mira!1

sveti Ivan XXIII.

1 10 navika sretnih ljudi. Tajna svakodnevnog mira i radosti, Verbum, Split, 2014.

Navike sretnih ljudi

POTICAJNA RAZMIŠLJANJA I DUHOVNI ZAPISI Naša Družba br. 1/2014.

71

“Oče, proslavi ime svoje!“

„Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati. Evo glavnih točaka: vjera u Boga, poštovanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik. tDobro je znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju negoli izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi.

Nije bio sam u tome hrabrom svjedočenju. Uz njega su bile i druge odvažne osobe, koje su, da bi sačuvale jedinstvo Crkve i branile njezinu slobodu, prihvatile da zajedno s njim plate teški danak tamnice, zlostavljanja, pa čak i krvi. Danas se tomu mnoštvu nesebičnih duša – biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima svjetovnjacima – divimo i zahvaljujemo im. Slušamo njihov snažni poziv na praštanje i pomirbu. Oprostiti i pomiriti se znači očistiti sjećanje od mržnje, zavade, želje za osvetom, znači priznati bratom čak i onoga koji nam je nanio zlo, znači ne dopustiti da nas zlo pobijedi, nego zlo svladavati dobrom (usp. Rim 12, 21).

Blagoslovljen budi ‘Oče Gospodina našega Isusa Krista, Oče milosrđa i Bože svake utjehe’ (2 Kor 1, 3) za ovaj novi dar Tvoje milosti.

Blagoslovljen budi, Jedinorođeni Sine Božji i Spasitelju svijeta, zbog tvojega slavnog Križa, koji je u zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Alojziju Stepincu postigao divnu pobjedu.

Blagoslovljen budi, Duše Oca i Sina, Duše Tješitelju, koji nastavljaš očitovati svoju svetost u ljudima i koji ne prestaješ djelovati kako bi napredovalo djelo spasenja.

Trojedini Bože, danas Ti želim zahvaliti za čvrstu vjeru ovoga Tvojeg puka unatoč nemalim protivštinama što ih je susretao tijekom stoljećâ. Želim Ti zahvaliti za nebrojene mučenike i ispovjednike vjere, muževe i žene svih životnih dobi, koji su živjeli u ovoj blagoslovljenoj zemlji!

‘Oče, proslavi ime svoje!’ (Iv 12, 28). Hvaljen Isus i Marija!”1

sveti Ivan Pavao II.

1 Iz Propovijedi Svetog Oca Ivana Pavla II. na svečanome euharistijskom slavlju proglašenja blaženim sluge Božje-ga kardinala Alojzija Stepinca, Marija Bistrica, 3. listopada 1998., Izvor: www.vatican.va

(Iv 12, 24.28)

POTICAJNA RAZMIŠLJANJA I DUHOVNI ZAPISINaša Družba br. 1/2014.

72

HVALA ZA SVAKU RIJEČ Samo jedna riječ trebala bi biti dostatna da u nju stane cijeli ljudski život, jer sve ono opipljivo i ono neobuhvatno može se sažeti u samo jednu riječ: JEDNOSTAVNOST.

Živjeti jednostavno umiju ljudi koji oko sebe šire OPTIMIZAM otvarajući tako nove perspektive i bolji pogled na svijet.

Optimizam širi čovjekov duh i izvlači ga iz skučenosti i strahova. On je čudesan lijek protiv uskogrudnosti sa samo jednom nuspojavom, a to je: NADA.

Bez nade čovjek je odviše lomljiv i bez pouzdanja. A s nadom se vraća VJERA koja daje snagu uspraviti se nakon svakog pada.

Vjera izgrađuje čovjeka u dubokoj PONIZNOSTI. Poniznost je štit ljudskog dostojanstva u koje čovjek treba vjerovati.

Nema poniznosti bez bezuvjetne ljubavi, a takva se ljubav očituje u pogledu Boga koji gleda na srce svakog stvorenja. Učimo gledati očima Boga koji je LJUBAV.

Gledati Božjim očima znači biti istinoljubiv. ISTINA poput sunca grije ljudsku dušu i oslobađa je za nove zrake Božje milosti.

Tko je otvoren daru odozgor kadar je Božju misao pretočiti u djelo DOBROTE. Božja je volja najveće dobro za svakog čovjeka.

Dobar čovjek jest lud u ljubavi za dobro bližnjega, ali ne i u razboritosti. On vrlo jasno razlikuje dobro od zla, zahvalnost od koristoljublja,... Bez RAZBORITOSTI čovjek lako izgubi svoj JA i postaje instrumentom ljudskog poigravanja.

Birati dobro stav je unutarnjeg stanja duše koje zovemo SLOBODA. Čovjek je sretan kada je slobodan od tolikih zamamnih „sloboda” koje zasljepljuju razum i ogoljuju dušu.

POTICAJNA RAZMIŠLJANJA I DUHOVNI ZAPISI Naša Družba br. 1/2014.

73

Sreća se ostvaruje u zajedništvu, nikada u osamljenosti.

No, ono treba graditi na čvrstom temelju POVJERENJA kao bazi istinskog susreta dviju duša.

Povjerenje iziskuje ISKRENOST. Čovjek se može skrivati iza neiskrenosti,

ali ne i pobjeći od vlastite istine. Blažen čovjek koji shvati

da je bez obzira na vlastitu bijedu ljubljeno dijete milosrdnog Boga.

Iskren čovjek ne strahuje pred izazovima budućnosti. On ih prihvaća kao avanturu svog života

jer u srcu nosi MIR koji daje Bog, a ne čovjek.

Mir duše čovjeka čini BLAGIM. To dvoje se međusobno prožima.

Jedno je i preduvjet i posljedica drugoga.

U dubini ljudskog srca trajno je utisnut Božji zakon. POSLUŠNOST Božjem glasu poziv je kršćaninu današnjice

na autentičan iskorak djelatnog svjedočanstva. Sve ima svoje vrijeme.

No, biti otvoreno evanđelje moramo u svako vrijeme.

Radost evanđelja plod je PREDANJA.

U životu je važno napraviti pravi izbor. U potpunom predanju se očituje LJEPOTA duše.

Otvorenost pred Bogom i skrovitost pred čovjekom karakteristike su MUDROSTI na koju nas sam Isus poziva:

„Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi.”

Bez molitve nemoguće je održati tu ravnotežu ni u sebi samima, ni pred drugima.

MOLITVA je snaga svakog djelovanja.

Čovjek molitve, čovjek je BLIZINE. Za njega ni jedna udaljenost,

ni jedna prepreka nije prevelika.

ZAHVALNOST je izričaj blizine bez obzira na udaljenost. Ono je prisutnost drugoga u ljudskome srcu.

Biti prisutan znači biti tu, biti za čovjeka u njegovoj radosti, jednako kao i u nevolji.

To se zove PRIJATELJSTVO.

s. Tajana Hrvatin

SLUŽBENE OBAVIJESTINaša Družba br. 1/2014.

74

Prvi petak u mjesecu

U Kući matici - Samostan „Nazaret“ (Ri - Cvetkov trg 5)Euharistijsko slavlje: u 7 sati

Euharistijsko klanjanje: od 9 do 12 sati♦

U samostanu Presv. Srca Isusova (Ri - Pomerio 17)Euharistijsko slavlje: u 18 sati

Euharistijsko klanjanje♦

U Kući novicijata (Zg – A. Alagovića 44)Euharistijsko klanjanje: od 8,30 do 12,00 sati

♦U crkvi sv. Josipa (Slatina)

Euharistijsko slavlje: u 17 sati Euharistijsko klanjanje

♦U katedrali Navještenja BDM (Gospić)

Euharistijsko slavlje: u 18 sati; ljeti u 19 sati Euharistijsko klanjanje

♦U crkvi Uznesenja BDM (Crikvenica)

Euharistijsko slavlje: u 18 sati Euharistijsko klanjanje

Prigodni molitveni predlošci nalaze se na mrežnoj stranici naše Družbe: www.sestre-scj.hr (Rubrika: Duhovnost – Molitveni život)

„O divno Srce mog Isusa, Ti si moj život. Promijeni moje

srce i ispuni ga svojom svetom ljubavlju.“

Sl. Božja

Majka Marija Krucifiksa Kozulić

SLUŽBENE OBAVIJESTI Naša Družba br. 1/2014.

75

Dan službenice Božje Marije KrucifiksePrigodnim duhovno-formativnim sadržajem svakog 29. u mjesecu obilježavamo u

našim zajednicama Dan naše utemeljiteljice službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić.

U Kući matici - Samostan „Nazaret“ (Ri - Cvetkov trg 5)Euharistijsko slavlje: u 7 sati

Euharistijsko klanjanje: od 9 do 12 sati♦

U samostanu Presv. Srca Isusova (Ri - Pomerio 17)Krunica: u 17,30 sati

Euharistijsko slavlje: u 18 sati♦

U Kući novicijata (Zg – A. Alagovića 44)Euharistijsko klanjanje: od 8,30 do 12,00 sati

♦U samostanu Gospe Lurdske (Slatina - Braće Radića 19)

Večernja i euharistijsko klanjanje: od 18 sati

U katedrali Navještenja BDM (Gospić)Euharistijsko slavlje: u 18 sati; ljeti u 19 sati

Euharistijsko klanjanje♦

Milosti primljene zagovorom službenice BožjeMajke Marije Krucifikse Kozulić možete javiti

s. Dobroslavi Mlakić, postulatorici kauze za proglašenje blaženom Utemeljiteljice

Družbe sestara Presvetog Srca IsusovaPomerio 17, 51 000 Rijeka

tel./faks: 051/325 936e-adresa: [email protected]

[email protected]

„Božanska ljubav dar je Duha Svetoga; to je ona svemoćna

krepost koja pretvara i najsiromašniju kuću sestara

u nebeski stan, u mjesto nebeskih slasti.“

Sl. Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić

SLUŽBENE OBAVIJESTINaša Družba br. 1/2014.

76

Dani molitve za duhovna zvanja„Molitva koju Isus traži od Crkve je molitva da se poveća broj onih koji su u službi njegova Kraljevstva. Što se budemo bolje znali sjediniti s Isusom kroz molitvu, Sveto pismo, euharistiju i sakramente slavljene i življene u Crkvi i živom bratstvu, to će više u nama rasti radost suradnje s Bogom u službi Kraljevstva

milosrđa i istine, pravde i mira. I žetva će biti obilna, razmjerna milosti koju budemo s poučljivošću znali primiti u sebe.“

Papa Franjo

Ovdje je i program molitve za nova duhovna zvanja po našim zajednicama.

DAN U MJESECU

ZAJEDNICE SESTARA

1. Samostan Presvetog Srca Isusova, Rijeka2. Samostan sv. Josipa, Otočac3. Sestre na studiju, Rim4. Dom pastoralnih susreta, Lovran5. Bogoslovno sjemenište i hospicij, Rijeka6. Samostan BDM Bezgrješne, Kraljevica7. Biskupski dom, Gospić8. Katedrala sv. Vida, Rijeka9. Samostan u Omišlju

10. Kuća matica „Nazaret“, Drenova11. Župa sv. Križa, Ogulin12. Nadbiskupski dom, Rijeka13. Samostan Uzvišenja sv. Križa, Zagreb14. „Dom starica“, Grižane15. Samostan Gospe Lurdske, Slatina16. Samostan Presvetog Srca Isusova, Crikvenica17. „Moj mir“, Dobrinj18. Kuća novicijata, Zagreb19. Zajednički dan molitve za duhovna zvanja

Prigodne materijale za molitvene susrete moguće je preuzeti na mrežnoj stranici Družbe (Rubrika: Pastoral mladeži – Molimo) uoči svakog 19. u mjesecu kada se naša Družba, prema dogovoru s Povjerenstvom za promicanje redovničkih zvanja pri HKVR-PP, pridružuje molitvi za nova duhovna zvanja u Crkvi. Za informacije o predstojećim događanjima koje organizira Družbino Povjerenstvo za pastoral mladih i animaciju zvanja, kao i za dogovor o Vašim željama i prijedlozima možete se javiti:

s. Marijani Mohorić, Mob. 098 94 44 250; e-adresa: [email protected]

SLUŽBENE OBAVIJESTI Naša Družba br. 1/2014.

77

Kalendar važnijih slavlja i događanjaSRPANJ

5. Proslava Dana DružbeKOLOVOZ

5. Dan dvostruke zahvalnosti, samostan Presv. Srca Isusova, Rijeka

8.-9. Seminar za mlađe sestre11.-13. Duhovna obnova za sestre jubilarke i sestre juniorke

14. Proslava zlatnog redovničkog jubileja: s. Bonislava Vrdoljak, s. Tadeja Nikolić i s. Vinka Paulić

15. Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, Velika GospaRUJAN

12.-13. Redovnički dani u Splitu14. Uzvišenje Sv. Križa (Samostan sestara u Zagrebu)20. Rođendan službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić19.-20. Redovnički dani u Zagrebu29. Dan preminuća službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić

LISTOPAD

2. Dan Ženskog učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić16. Sv. Margareta Marija Alacoque, spomendan – zaštitnica novicijata19. Svjetski dan misija21.-22. Plenarna skupština HKVRPP-a

STUDENI

1. Svi sveti, svetkovina2. Dušni dan – spomen svih vjernih mrtvih23. Isus Krist Kralj svega stvorenja

30. Početak liturgijske godine 2014.-2015.Svečani početak Godine posvećenog života

PROSINAC

8. Bezgrješno začeće BDM (Samostan sestara u Kraljevici)25. Rođenje Gospodnje – Božić, svetkovina

Tajništvo Družbe Tel. 051 652 197 ili 652 193

e-adresa: [email protected]

PREMINULE POVJERAVAMO BOŽJEM MILOSRĐUNaša Družba br. 1/2014.

78

+ s. Leonija RođakOkružena sestrama redovničke zajednice, u četvrtak 16. si-

ječnja 2014. godine preminula je u Kući matici sestara Presve-tog Srca Isusova, u 91. godini života i 63. godini redovništva s. Leonija Rođak. Sprovodne obrede na starom drenovskom gro-blju 17. siječnja u 12,30 sati predvodio je mons. Nikola Uravić, a svetu misu zadušnicu u samostanskoj kapeli sestara Presvetog Srca Isusova na Donjoj Drenovi slavio je potom riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić u koncelebraciji s mons. Gabrijelom Bratinom i don Nikicom Jurićem, župnikom BDM Karmelske. Na vječni po-činak s. Leoniju je ispratilo pedesetak sestara na čelu s vrhovnom glavaricom Družbe s. Nives Stubičar.

Marica s. Leonija Rođak rođena je 16. rujna 1923. godine u Feričancima kod Našica od oca Stjepana i majke Ane r. Vedriš. Krštena je dan poslije i na krštenju je dobila ime Marija. U Feri-

čancima je pohađala i završila pučku školu, a osnovni vjerski odgoj primila je u uzornoj obi-telji zajedno s još četiri brata i četiri sestre. Krizmu je primila 1936. godine od zagrebačkog nadbiskupa, sada blaženog kardinala Alojzija Stepinca.

Potaknuta Božjom milošću i osjetivši poziv da nasljeduje Isusa čista, siromašna i posluš-na, odlučila se za redovnički život u 26. godini života. U Družbu sestara Presvetog Srca Isuso-va stupila je 1949. godine u Crikvenici gdje je i započela redovničku formaciju. Nakon godinu dana priprave ušla je u novicijat. U samostanu Presvetog Srca Isusova u Crikvenici položila je prve redovničke zavjete 1951. godine, a doživotne šest godina poslije. U prvim godinama redovničkoga života s. Leonija je živjela svoje posvećenje poslužujući zajednicu sestara u Cri-kvenici. Kada su poglavarice prepoznale njezin dar za glazbu, omogućile su joj da ga razvije koliko je to tada bilo moguće. Baš u to vrijeme Družba se otvarala konkretnim potrebama Cr-kve u tadašnjoj Senjsko-modruškoj biskupiji, tj. župnom apostolatu šaljući sestre u župni pa-storal i izvan samostanskih sjedišta. Nakon osnovne poduke u liturgijskom sviranju s. Leoniji je bilo povjereno poslanje u župnom apostolatu. Štoviše, bila je jedna od prvih dviju sestara poslanih na župu Divjake u Gorski kotar, 5. studenoga 1955. godine. Prvu noć na župi s. Leo-nija je provela na tavanu zajedno sa s. Agnezom Čikole. O tome u kakvim su prilikama živjele svjedoči sama: „Trebaš kuhati, a nemaš od čega i što. S. Agneza je kuhala, a ja, jadna, znala sam svirati s dva prsta.“ Danas se možda možemo pitati kako su se „održale“ u takvim prili-kama, a svjedoci koji su s njima živjeli odgovaraju nam: „Dobrotom i molitvom!“. Ne izmičući najrazličitijima poslovima, uz najrazličitija poniženja, a ipak s uspjehom, iako nepripremljena za pastoralni rad u župama, najveći dio svoga redovničkoga života i apostolskoga djelovanja s. Leonija je provela upravo kao suradnica u župnom pastoralu u vremenu komunističkoga režima, u teškim uvjetima za život i djelovanje, koji joj, međutim, nikada nisu oduzimali ve-drinu i polet. Sigurno je toj radosti doprinosio i razvoj Družbe koja je upravo u razdoblju naj-tvrđega komunizma doživljavala procvat zvanjima, čemu je zasigurno doprinijela i prisutnost sestara u župama. Među njima je bila i s. Leonija koja je djelovala u župama u Divjakama,

PREMINULE POVJERAVAMO BOŽJEM MILOSRĐU Naša Družba br. 1/2014.

79

Brinju, Krasnu, Bakru, Cerniku, Kostreni, Pećinama, Ravnoj Gori i Kraljevici. Uređivala je crkveni prostor, osnivala ili obnavljala župne zborove, odraslih i one dječje; pomagala je u župnom kućanstvu; posjećivala je potrebite svjedočeći svojom prisutnošću i djelova-njem ljubav Kristova Srca osobito u neposrednim su-sretima i srdačnim razgovorima sa župljanima. Uz to povjeravane su joj i službe vođenja zajednice sestara u Brinju i u Crikvenici upravo u razdoblju pokoncilske obnove.

Ovozemni život naše s. Leonije bio je obilježen radosnim služenjem, neposrednošću u komunikaciji, razboritošću i umjerenošću u prosuđivanju prilika i si-tuacija. Spremno je odgovarala potrebama vremena i tako ostvarivala zvanje služeći Crkvi i narodu kao sestra Presv. Srca Isusova, prije svega onim što je ona kao redovnica bila po svojoj naravi i darovima. Oni koji su je poznavali svjedoče o njezinu prepuštanju u Božju volju s odlučnošću i vedrinom, o njezinoj požrtvovnosti, zani-manju za životnu situaciju onih s kojima je dijelila život, svjedoče o umijeću dijaloga koji je i u najtežim trenutcima završavao vedrim tonovima vjere i laganim ritmom oduševljenja kako bi se moglo uvijek ići dalje lakše i s osmjehom na licu. Ta vedrina nije s njezina lica nestajala ni u danima visoke starosti. Već onemoćala, premještena je 2009. godine iz samostana Bez-grješne Djevice Marije u Kraljevici u Kuću maticu na Drenovi gdje je noseći svoj križ nastojala živjeti prikazujući molitve i poteškoće koje sa sobom donose godine. Sve do Badnjaka 2013. godine sudjelovala je u životu zajednice na primjeran način. Posve onemoćala i bez snage, od Božića se polako, kao istrošena svijeća, „gasila“ i „ugasila“ pred očima sestara u četvrtak 16. siječnja 2014. godine u 00,30 sati.

Zahvalni za dar života i redovničkoga posvećenja s. Leonije, molimo za nju da posve oslo-bođena svega ovozemaljskoga ugleda Isusovo milosrdno lice, uđe u radost neba kojeg je bila tračak radosti na zemlji te otpočine na Isusovu Srcu kojem je za života vjerno služila. Neka joj Gospodin podari vječni mir!


+ Ruža Marić, r. MaslaćDana 17. travnja 2014. preminula je u 82. godini života

gospođa Ruža Marić, sestra naše s. Bernardine Maslać. Po-kojna Ruža sahranjena je u Wuppertalu u Njemačkoj. Neka joj Gospodin udijeli vječni mir na svome Presvetom Srcu, a svoj rodbini utjehu zbog gubitka voljene Ruže, vjeru u uskrsnuće tijela i nadu u ponovni susret kojem neće biti kraja u vječnosti.

PREMINULE POVJERAVAMO BOŽJEM MILOSRĐUNaša Družba br. 1/2014.

80

+ Jelena Petric (majka s. Dionizije)Jelena Petric, r. Gosarić,

rođena je 31. travnja 1925. g. u Goričanu od Cecilije i Fra-nje Gosarić. Imala je tri brata i sestru Anu te tri polubrata i jednu polusestru. Bila je dobra vjernica, žena i majka. Rodila je troje djece, Jelenu, Mariju i sina Josipa koji je ne-sretno preminuo u 33. godini života ostavivši troje djece. Bila je tiha, skromna, mudra i vesela, pa stoga i omiljena ukućanima i mještanima. Još je 1956. g. ostala udovica. Brinula se za svoju djecu, a kasnije za unučad i praunučad. Posebnu pobožnost gajila je pre-ma Presv. Srcu Isusovu i obavljala redovito prve petke te u tu pobožnost uvodila i unučad. Punih 68 godina primala je Glasnik Srca Isusova i rado ga čitala. Mnogo toga je u životu vidje-la, čula, naučila, ali i podnijela. Sve je nastojala prožeti kršćanskim duhom ljubavi i služenja.

U 89. godini života počela se gasiti kao svijeća, sve do zadnjega svjesna svega. Imala sam milost biti uz nju posljednjih dana njezina ovozemaljskog života.

Svoj zadnji prvi petak, 2. svibnja, obavila je velikom pobožnošću i zahvalnošću.

Okrijepljena sv. sakramentima preminula je 5. svibnja okruže-na molitvom najbližih. Zahvalni smo za Gospodinovo obećanje, da neće umrijeti bez svećenika i sakramenata onaj tko štuje nje-govo Presveto Srce. Hvala šogorici Božici i nećaku Josipu s obi-

telji, sestri Jeleni i šogoru Stjepanu te svim nećacima za pomoć i podršku. Hvala svima koji su sudjelovali na sprovodnim obredima

u Goričanu 7. svibnja 2014. godine. Hvala župniku vlč. Peri Majstoro-viću, svećenicima mons. Vladi Škrinjariću, vlč. Pavlu Markaču i vlč.

Stjepanu Markušiću. Posebna hvala vrhovnoj glavarici s. Nives Stubičar, s. Bernardini Maslać, s. Konsolati Kovačević, s. Velimiri

Marinović i s. Mariji Žderić koje su došle iz Rijeke te sestrama Kreši-miri Vuleti i Anastaziji Vukić iz samostana u Slatini za razumijevanje da

sam mogla biti uz svoju mamu u njezinim posljednjim danima života.Neka ljubav Presv. Srca svima uzvrati, a moju mamu nagradi vječ-

nim mirom i mjestom u svome nebeskom kraljevstvu.

Zahvalna

s. Dionizija Petric

Sedam darova Duha Svetoga u životu Majke Marije Krucifikse Kozulić

Prilog

Od poticaja i primjera do odluka za obnovljeni život po Duhu

„Možda ti nemaš ni jedan od nabrojenih darova, ali ako 'ljubiš', ono što posjeduješ nije malo. Ako naime ljubiš jedinstvo, sve što u njemu netko

posjeduje, posjeduješ također i ti!“ sv. Augustin

PRILOGNaša Družba br. 1/2014.

82

BIBLIJSKI TEKSTOVI ZA RAD U SKUPINAMA1

1. MudrostI. „Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla,

jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!“ (1 Kr 3, 9)2

II. „Isus joj odgovori: ‘Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: Daj mi piti, ti bi u njega zai-skala i on bi ti dao vode žive.“ (Iv 4, 10)

2. RazumI. „Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost

za svakovrsne poslove…“ (Izl 31, 3)II. „Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih

ozdravim.“ (Iv 12, 40)

3. SavjetI. „Narod dolazi k meni“, odgovori Mojsije, „da se s Bogom posavjetuje.“ (Izl 18, 15)II. „Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se

odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš.“ (Otk 3, 18)

4. JakostI. „Moji su savjet i razboritost, ja sam raz-

bor, i moja je jakost.“ (Izr 8, 14)II. „Ta još se do krvi ne oduprijeste u

borbi protiv grijeha.“ (Hebr 12, 4)

5. ZnanjeI. „Znanje to odveć mi je čudesno, previ-

soko da bih ga dokučio.“ (Ps 139, 6)II. „A vi imate Pomazanje od Svetoga, i

znanje svi imate.“ (1 Iv 2, 20)

6. PobožnostI. „Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost.“ (Sir 49, 3)II. „Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je

obećan život – sadašnji i budući.“ (1 Tim 4, 8)

7. Strah BožjiI. „Tada se proširi strah po taboru i po polju, a i stražare i četu pljačkaša obuze strava; i

zemlja zadrhta i bijaše to silan strah Božji.“ (1 Sam 14, 15)II. „Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u stra-

hu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.“ (Dj 9, 31)

Priredila: s. Felicita Špehar

1 Ovdje se donose tekstovi dani na raspolaganje sestrama za rad u skupinama tijekom II. godišnje skupštine Družbe koja je održana u Lovranu 1. svibnja 2014. godine.

2 SVETO PISMO STAROGA I NOVOGA ZAVJETA, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

PRILOG Naša Družba br. 1/2014.

83

SEDAM DAROVA DUHA SVETOGA U ŽIVOTU KRŠĆANINAKršćanski život očituje se u kristolikom zajedništvu s Bogom, s ljudima i svim stvorenim,

a proizlazi iz otajstva Kristova u kojem je kršćanin pozvan sudjelovati donoseći plodove Du-ha.3 Tu dinamiku kršćanskog života obilježava zakon dvosmjernog kretanja – dara Božjega i uzdarja čovjekova, u čijem je izvorištu utjelovljenje Božje Riječi kao početak i izvor svakog milosnog dara.4

Gledajući sa strane primatelja dara potrebna je radikalna odluka da se osoba okrene i/ili dokraja prepusti izvoru kršćanskog života ulažući sve što ima i što jest kako bi u Bogu bila novo stvorenje. U takvoj nas želji i/ili nastojanjima uvijek pretječe Gospodin svojim milosnim darovima potičući nas da odgovorimo njegovu pozivu na svetost, slobodno i s ljubavlju, kako bi primanje dara urodilo plodovima Duha.5 Taj kršćanski put usavršavanja ne događa se bez prepuštanja rukama Oca nebeskoga koji, kako to slikovito izražava sv. Irenej, čovjeka oblikuje „rukom“ svoga Sina i „rukom“ Duha Svetoga.6 Niže navedeni tekstovi pokušaj su prikaza gra-nanja tog Božjeg djelovanja i imaju za cilj potaknuti na promišljanje i obnovu raspoloživosti za stanja krjeposti koje dušu ispravljaju, za darove koji dušu oslobađaju i stanja blaženstva koja dušu usavršuju.

Sedam posebnih darova Duha Svetoga daruje Gospodin krštenicima da bi: nadvladali poroke, da bi njihove naravne moći duše bile raspoložive za dobro, a oni spremni činiti ga, da bi mogli krjeposno ispunjati dužnosti; da budu spremni u trpljenju suobličiti se s Kristom; da budu spremni kontemplirati Boga i osposobljeni djelovati promatrajući Njega koji je u trima osobama jedan.7 Takva božanska osposobljenost nužna je za međuljudske odnose po kojima se obnavlja i izgrađuje odnos s Bogom i kršćansko zajedništvo među ljudima, kojem su cilj i mjera isti - Isusovo jedinstvo s Ocem (usp. Iv 17, 21).

1. Dar mudrostiDar mudrosti očituje se u prosvjetljenju Duha Svetoga čijom snagom osoba može kon-

templirati Boga i istine naše vjere kušajući radost i slast. Uzdižući pogled od ovih zemaljskih i lomljivih stvari, osoba kontemplira one vječne, tj. vječnu Istinu koja je Bog, kušajući i ljubeći Njega u kojem je svako dobro. Bog udjeljuje taj dar onima koji ga traže u molitvi s ispravnom nakanom, osobito u „zakučastim životnim prilikama“ u kojima Bog ljude drži u stavu ljubavi prema svim ljudima. Mudra je ona osoba koja čita Božju riječ, meditira je, usvaja i živi, čineći od nje kriterij svojih misli, riječi i djela. Dar mudrosti pripisuje se ljubavi koja je glavna krje-post, „forma“ svih krjeposti.8

Po ovom daru osoba postaje sposobna gledati „Božjim očima“ povijesne i životne doga-đaje, procjenjujući sve u perspektivi vječnosti, jer samo Mudrost daje da se Božje misli i pla-novi o spasenju „vide“ u dubini i veličini njegove ljubavi za ljude.9 Mudrost nam kaže kada je naša radost površinska, zavaravajuća, a kada je istinsko zadovoljstvo koje dolazi od djetinjeg povjerenja u Boga kojem pripada punina čovjekove ljubavi.

3 Usp. T. J. ŠAGI – BUNIĆ, Živjeti Kristovim Duhom Svetim, KS, Zagreb, 1998., str. 25-26.4 Usp. A. SCHNEIDER, Na putovima Duha Svetoga, FTI DI, Zagreb, 1991., str. 36.5 Usp. A. VANHOYE, Dar, u: Rječnik biblijske teologije, KS, Zagreb, 1980., str. 183.6 Usp. Y. M. CONGAR, Karizmatička obnova i teologija Duha Svetoga, u: Svesci, god 49 (1982.), str. 5.7 Usp. BONAVENTURA, Tria opuscula. Breviloquium, KS, Zagreb, 2009., str. 299.-308.8 S. PINCKAERS, Pavlov i Tomin nauk o duhovnom životu, KS, Zagreb, 2000., str. 165.9 Usp. M. B. SCHLINK, Gdje djeluje Duh, UPT, Đakovo, 2007., str. 35.-36.


84

2. Dar razumaRazum je nadnaravni dar Duha Svetoga koji osobi daruje duboku intuiciju istina vjere.

Ovaj dar pomaže sazrijevanju teološke krjeposti vjere. Darom razuma osoba uspijeva nepo-kolebljivo vjerovati u Božja obećanja i pristajati poslušnošću vjere uz ono što je Bog o sebi objavio u Isusu Kristu. Ne radi se o tome da u potpunosti razumije, nego o tome da je sigurna kako je ono koliko razumije apsolutno istinito. Ovaj predivan dar ne samo da osobu vodi k istini putem razumijevanja Božje Riječi nego pomaže da osoba stavi Riječ Božju u središte vlastitog života relativizirajući, i tuđe i vlastite ideje o nekome ili nečemu.

Dar razuma daruje duši duboko razumijevanje vlastitog života u nedokučivosti Božjih planova i unutar vlastite ograničenosti. Boraveći u osobi, Duh čini da osoba sudjeluje u nje-govu svjetlu razumijevanja koje je usmjereno „dešifrirati“ i „čitati iznutra“ smisao događaja i stanje duša. U tom svjetlu osoba se susreće s božanskom Istinom i s njom dolazi do sigurnosti da će uistinu dostići cilj hoda i rasta u vjeri u blaženom gledanju licem u lice.10

3. Dar savjetaSavjet je dar Duha Svetoga koji usavršuje krjepost nade i osposobljuje za razboritost. Tim

darom osoba može razlikovati što je istinsko dobro i kojim ga prikladnim sredstvima može izvršiti kako se ne bi zavaravala krivim sudom savjesti i krivim opravdanjima na putu do cilja. Radi se o tome da osoba sluša, izabire i odlučuje ono što je u suglasju s Božjom voljom.11

Zahvaljujući daru savjeta i krjeposti razboritosti osoba je u stanju uskladiti svoj život i djelovanje s evanđeoskim vrednotama i moralnim načelima. Zato joj je neophodan duboki osjećaj vlastite nemoći i nesposobnosti, jednostavnost i ispravnost nakana u nadvladavanju prepreka koje bi je sprječavale da čuje Gospodinove savjete i čini što on želi. Primajući taj dar osoba je u stanju prosuđivati i donositi odluke te određivati potrebnu mjeru u vršenju bilo koje krjeposti, uključujući i ljubav.12

4. Dar jakostiJakost je dar Duha Svetoga koji usavršuje istoimenu krjepost a da, pritom, osoba ne izgu-

bi propustljivost za prisutnost i djelovanje Duha Svetoga. Taj dar čini osobu dionikom snage božanske ljubavi, kako bi mogla čvrsto, postojano i strpljivo tražiti i činiti dobro, u nadi i s lju-bavlju. Duša koja prima dar jakosti postaje velikodušna i altruistična, raspoloživa žrtvovati se sve do heroizma u ljubavi za bližnje. Taj dar daje duši snagu ne samo u graničnim situacijama svjedočenja, kao npr. onom nalik mučeništvu, nego i u svakodnevnim i redovitim uvjetima života.

Dar jakosti liječi ranjivost i malodušnost osposobljavajući osobu da može nadvladavati napasti i svladati zapreke, prihvaćati žrtvu i progonstva, ustrajati na putu krjeposti, svjedočiti hrabro vjeru u svim okolnostima sve do mučeništva, naviještati Krista i radosnu vijest djelat-nom zauzetošću, opraštati neprijateljima i moliti za one koji joj čine zlo. Dakle, ne postoji jača

10 Usp. S. PINCKAERS, Pavlov i Tomin nauk o duhovnom životu, str. 122.-123.11 Jedan mogući put razboritog razlučivanja ukazuje na sljedeće korake: 1. Predočiti si stvar o kojoj treba donijeti izbor;

2. Imati pred očima svrhu za koju smo stvoreni – slaviti Boga i spasiti dušu te bez neurednih sklonosti prihvatiti / iza-brati / odlučiti ono što je na veću slavu Božju; 3. Moliti Gospodina da usmjeri volju / osjećaje prema Njegovoj volji; 4. Razmišljati o koristi i šteti mogućeg izbora s obzirom na svrhu za koju smo stvoreni; 5. Razmotriti prema poticajima razuma mogući izbor / odluku; 6. Prikazati taj izbor Bogu u molitvi da ga On potvrdi ako je na njegovu proslavu. Usp. I. LOYOLSKI, Načela duhovnosti, Verbum, Split, 2008., str. 141.-142.

12 S. PINCKAERS, Pavlov i Tomin nauk o duhovnom životu, str. 161.


85

osoba od one koja ovim darom Duha Svetoga pobijedi sve što joj priječi dobro misliti, govoriti i činiti, tj. ne posustati na putu rasta ljubavi.13

5. Dar znanjaDar znanja je u službi sazrijevanja u vjeri koja nas sjedinjuje s osobnim Bogom i uoso-

bljenom Istinom čineći da u poslušnoj vjeri prionemo uz Riječ i one istine vjere koje se na Boga odnose.14 Dar razuma dopušta da se uđe u istine vjere, a dar znanja pomaže poznavati i ispravno prosuđivati odnose koji nastaju između određene istine vjere i naravnog života stvorenja u svijetu. Ivan Pavao II. je naglašavao kako je, zahvaljujući daru znanja, moguće razumjeti stvarnu vrijednost stvorenja u njihovu odnosu na Stvoritelja. Štoviše, da čovjek ne cijeni stvorenja više od onog što vrijede i ne vidi u njima, nego u Bogu, krajnji cilj svog života, kako je učio sv. Toma Akvinski.15

Tko ima dar znanja doživljava veličinu Božju i ništavost čovječju, ali u isto vrijeme i njego-vo veliko dostojanstvo na koje ga je Bog uzdigao stvorivši ga svojim djetetom i oslobađajući ga grijeha. U tom uvjerenju raste u poniznosti i povjerljivom usmjerenju k Bogu u svim (ne)prilikama života.

6. Dar pobožnostiPobožnost je dar Duha Svetoga, koji za razliku od razuma, savjeta i znanja, ne djeluje na

razini intelekta, nego na razini volje. „S darom pobožnosti Duh udahnjuje vjerniku jednu novu sposobnost ljubavi za bližnje, čineći njegovo srce na neki način sudionikom blagosti Srca Kri-stova“ (Ivan Pavao II.). Tko je obdaren tim prekrasnim darom Duha otkriva Božju ljubav u sebi i stvorenjima i sve veću potrebu da Boga ljubi svim srcem, jer u njemu ne prepoznaje samo Stvoritelja, nego nebeskog Oca. Dar pobožnosti oživljuje dužnosti kršćana i preobražava ih u potrebe tako da sve što osoba čini, to čini radi nastojanja da na Očevu ljubav uzvrati ljubavlju.

Po daru pobožnosti osoba ne može ne slušati Boga i ne služiti njemu u bližnjima i po-trebnima, jer želi svakome dati ono što mu pripada, s poštovanjem, dobrostivo i blago, i po Božjoj mjeri. S tog razloga pobožnost osposobljuje za istinsku pravednost koja je „opća kri-jepost“ budući da je krjepost volje.16 Osoba ne traži više ništa za samu sebe, zato što zna da već ima sve što joj je potrebno, dapače, više od potrebnog, i pouzdajući se u Očevo milosrđe, posjeduje duboko uvjerenje da joj neće ništa nedostajati, zato što nikad neće manjkati Božja providnost.

7. Dar straha BožjegaStrah Božji je dar Duha Svetoga koji se daruje onima što iznad svega ljube Boga. Radi se

o svetom i čistom strahu, punom poštovanja, vlastitom onima koji vjeruju da su neizmjerno ljubljeni od Boga i boje se da ga ne uvrijede manjkom ljubavi u mislima, riječima i djelima. Posrijedi je jedno neizmjerno pouzdanje koje duša uspostavlja s Gospodinom kao svojim Stvoriteljem i Ocem. Osoba se kloni i najmanjeg grijeha, zato što i u najmanjem propustu vidi tešku uvredu jedne tako uzvišene Svetosti koja jedina zaslužuje potpunu ljubav, savršenu

13 Usp. Isto, str. 149.-154.14 Usp. M. GIULIANI, Put ljubavi. Život po Duhu, Provincijalat hrvatske provincije DI, Zagreb, 1987., str. 124.15 Usp. C. M. MARTINI, Život po Duhu, KSC, Zagreb, 1997., str. 39.16 Usp. BONAVENTURA, Tria opuscula, str. 302.


86

i vječnu hvalu. Da ga ne bi povrijedila, osoba bdije nad sobom i nad pokretima svoje duše usklađujući ih s poticajima Duha Božjega.

Na tom putu, osoba se ne obeshrabruje padovima, nego se raduje zbog velikog Očeva milosrđa i što više raste u ljubavi, to se više čisti od straha. Upravo stoga, dar straha Božjega usavršuje krjepost nade i osposobljuje za umjerenost. Onaj koji prima taj dar Duha Svetoga raste u povjerenju u Boga, dragovoljno mu se podlaže u ljubavi i strahopoštovanju koje samo njemu pripada pouzdajući se da će po zaslugama Isusovim primiti dar života vječnoga.17


17 Usp. M. GIULIANI, Put ljubavi. Život po Duhu, str. 124.

DAROVI DUHA SVETOGA U ŽIVOTU MAJKE UTEMELJITELJICENadnaravni život kršćana podržavaju i razvijaju darovi Duha Svetoga. To su trajna raspolože-

nja duše, srca i uma koja pomažu čovjeku da sluša i spremno slijedi poticaje Duha Svetoga. „Oni upotpunjuju i vode k savršenstvu kreposti onih koji ih primaju.“1 Drugim riječima, oni vode čovje-ka k većoj savršenosti i daju mu volju i snagu misliti i djelovati po Duhu Božjemu, a Bog darove Duha Svetoga ulijeva u našu dušu na krštenju. Razlikuju se od karizmi koje su, također, besplatan dar za dobro drugih, za zajedničko dobro.

Sedam darova Duha Svetoga jesu: mudrost, razum, znanje, savjet, jakost, pobožnost i strah Božji. Međutim, tim brojem darovi Duha Svetoga nisu iscrpljeni, jer se punina otajstva Božje dobrote ne može iscrpsti. Imamo i sedam sakramenta i sedam krjeposti – tri teologalne ili bogooblične: vjeru, ufanje i ljubav i četiri stožerne: razboritost, pravednost, jakost i umje-renost itd.

Apostoli su bili sudionici Posljednje večere Gospodnje, kada su se dogodila velika Kristo-va otajstva: ustanova Euharistije i svećeničkog reda. Isus im je tada dao zapovijed ljubavi. Što su od toga razumjeli? Juda je izdao, Petar je zanijekao, a ostali su se na Veliki petak razbježali. No Isus im je obećao Duha Svetoga koji će ih upućivati u svu istinu (usp. Iv 16, 13). A nakon dolaska Duha Svetoga postali su Kristovi svjedoci do nakraj svijeta i svi su oni po snazi Duha Svetoga posvjedočili za Krista mučeničkom smrću.

Svi sveci živjeli su po Duhu Božjemu (usp. Gal 5, 16), dopustili su da ih on vodi i slijedili su poticaje Duha Svetoga. Sveci su surađivali s Božjom milošću i stoga su životom i djelovanjem istinski Kristovi nasljedovatelji. Isto se može reći i za našu utemeljiteljicu službenicu Božju Majku Mariju Krucifiksu Kozulić koja se u svomu životu i djelovanju dala voditi od Duha Svetoga (usp. Gal 5, 18), slijedila je božanske poticaje i nije se dala smesti ni u najvećim životnim kušnjama. Stoga je u svojim riječima i djelima, po snazi Duha Svetoga, bila autentična Kristova sljedbenica.

1. Dar mudrostiDar mudrosti je u uskoj povezanosti s darom razuma, a prosvjetljuje srce čovječje da može

spoznati i kontemplirati neizrecivu Božju dobrotu i ljubav. Mudrost pripada jedino Bogu, a čovjek je ne može dosegnuti svojim umom, nego samo primiti od Boga kao dar. Mudrost, dakle, ima svoj početak u Bogu ljubavi i njezina je bit spoznaja Boga koji je savršena Mudrost. Nije to intelektu-

1 Usp. KKC, br. 1830-1831.


87

alno znanje, nego spoznaja i razlučivanje po Duhu Božjemu. Onaj tko obiluje mudrošću Božjom stoji zadivljen pred Bogom Stvoriteljem i svime što je On stvorio. Taj je više kontemplativna osoba nego aktivna. Ona živi čitavim bićem u trajnom poklonstvenom stavu pred Bogom.

Eto, takva je bila naša Majka Utemeljiteljica. Ona je Božjom mudrošću znala razlikovati dobro od zla i: „Podlaganje svoje volje, volji Božjoj; kao i volji drugih tamo gdje nema zla.“2 „Da nikad ne uvrijedim Boga, nego da mu uzvratim najvećom mogućom radošću uz cijenu koje god muke i žrtve.“3 Čuvala se od svakoga zla i grijeha i željela je u svemu samo dati slavu Bogu i raditi za spa-senje duša. Ona mudrošću, od Boga darovanom, vjeru u Boga Stvoritelja izražava nježnom ljubavlju prema prirodi i svemu stvorenom, riječima pjesnika: „Kamo god pogled svoj uprem, Tebe, o silni Bože, vidim u Tvojim Ti se djelima divim, prepoznajem Tebe u sebi. Zemlja, more i nebesa o Tvojoj govore moći. Ti svuda si, i svi mi živimo u Tebi.“4 I svoj kontemplativni duh potvrđuje riječima: „Mudar i duhovan čovjek običnim okom prelazi usredotočen na tolike raznolike stvari, na Boga usmjeren uvijek, bez prekida.“5 „Vjera je prva zraka mudrosti.“6

Upravo darom Božje mudrosti Majka Utemeljiteljica dospjela je do stapanja s Božjom voljom, jer se dnevno moli Presvetom Trojstvu, Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, da uzmogne spoznati, prihvatiti i sve činiti po svetoj Božjoj volji: „Učini, moj Isuse, da moje srce bude doista sjedi-njeno s Tvojim i da Tvoja sveta volja bude moja te da moja bude uvijek u skladu s Tvojom, jer žarko želim da Tvoja volja bude uvijek pravilo svih mojih želja i svih mojih djela. Amen. Vjerujem.“7 Dakle, molila je i živjela u skladu s Božjom voljom, a to uključuje traženje mudrosti, odnosno, poznavanje i pouzdanje u Božju volju.

2. Dar razumaRazum je dar Duha Svetoga koji olakšava, koliko je to moguće smrtnom čovjeku, razumjeti istine

ili otajstva naše vjere koje svojom naravnom moći ne može dosegnuti. Jer naša se vjera ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj (usp. 1 Kor 2,5). I što je u Bogu nitko ne zna osim Duha Božje-ga (usp. 1 Kor 2, 10). Darom razuma, Duh Sveti koji proniče i dubine Božje, daje nam srcem i umom spoznati i razumjeti Božji svijet i njegove tajne (usp. 1 Kor 2, 10). Daje nam razumjeti Božju riječ i ući u zajedništvo s Bogom. Samo darom vjere moguće je žrtvovati svoj život Bogu i čak posvjedočiti za Isusa i vlastitom krvlju, kako su to učinili mnogi sveci i mučenici.

Majku Utemeljiteljicu je slušanje Božje riječi vodilo k vjeri, a njezina ju je vjera po dubokoj mo-litvi vodila k nadi i ljubavi. Ona je žrtvovala Bogu svoj život za siromašne, gotovo do mučeništva. Od vjere je živjela i umirala upirući svoj pogled u raspetu Ljubav: „Vidjet će Onoga koga su probo-li“ (usp. Iv 19, 37). „Dušo, koja uzdišeš pod teretom svojih jada, podigni oči prema križu, evo bar-jaka tvoga spasa.“ 8 „Položi svu svoju nadu u Gospodina koji daje sklonište i šumskim kozama i lastavice vodi na njihovim putovima. On je posvuda…“9 S čvrstom je vjerom, nepokolebljivim ufanjem i velikom ljubavlju nosila sve svoje križne postaje života i nije se pokolebala i više je puta zapisala: „Prihvatiti svakim danom iz Isusove ruke s veseljem vlastiti križ iz zahvalnosti za sve

2 Sv. II., 50.3 Sv. II., 71.4 Sv. II., 19. Pjesnik Pietro Trapassi zvani Metastasio (1698.-1782.).5 Sv. IV., 33.6 Sv. V., 4-6.7 Sv. II., 35.8 Sv. III., 2. 9 Sv. IV., 17.


88

što je On za nas podnio.“10 „Da nikad ne uvrijedim Boga, nego da mu uzvratim najvećom mogućom radošću uz cijenu koje god muke i žrtve.“11

Iz vjere je izrasla i njezina izjava da će „slijediti Isusa i na Kalvariji“.12 Put uspona na Kalva-riju prošla je u kušnjama ili nevoljama iznutra i izvana (usp. Dj 14, 22); kroz koje je Bog odgaja, a na koje ona pristaje poslušnošću i jobovskom strpljivošću. To su: bolest, optužbe i od najbližih, premještaj iz Rijeke i potom podjela Družbe kojom je ona, poput Joba, bila razvlaštena od svega, dakle, čak i od Družbe koju je osnovala. No sve je kušnje nosila u poslušnosti Bogu, preko crkvenih poglavara u čemu nam je postala velik i trajan uzor. Oh, da bismo i mi s njom mogli reći: „O, voljo Božja, ljubavi moja.“13

3. Dar znanjaDok darom razuma čovjek spoznaje istinu o Bogu, sv. Toma Akvinski kaže da darom znanja, tj.

vjerom, čovjek gleda sve stvoreno kako to Bog vidi. I sve stvoreno ga upravlja prema sreći i ljubavi koja je Bog. Pravo je znanje mudrosno darovano znanje, „jer mudrost se ne razlikuje od znanja”. Ulazak u bit Božjih stvari, ne postiže se učenjem, nego drugovanjem s Bogom. Nas, svoje duhovne kćeri, gotovo zaklinje da shvatimo kako je sve nebesko iznad zemaljskoga: „Moje sestre, za ljubav Onoga koji je za vas umro nastojte naći Krista iznad sviju stvari i prezrite ono što ljudi vole, tj. svijet. Upravo je vjera ona koja oplemenjuje čuvstva i usavršuje srce. Ona je prva zraka mudrosti. Zbog naših grijeha Krist je umro, a da nas spasi, on je uskrsnuo. Grijeh je razorio čovjekovu sre-ću, pa sada s naporom i bolima treba nanovo osigurati prijateljstvo sa svojim Bogom.“14 I Majka Utemeljiteljica usvojila je riječi katoličke pjesnikinje: „Kako li je predivno lice Gospodina za kojim čeznem? Nema zvijezde u svemiru koja je ravna njegovu sjaju. Ah, tko u prsima nosi srce mora ga ljubiti preko mjere. O, blažene moje sudbine! Našla sam svoje Blago.“15

4. Dar savjetaDar savjeta je u uskoj vezi s poniznošću i poslušnošću. Pomaže nam da spremno, ponizno

i poslušno slušamo Božju riječ i svoj život ravnamo po njoj, a također da slijedimo savjete drugih te da se u svjetlu i pomoći Duha Svetoga propitujemo je li sve što činimo, mislimo, go-vorimo i molimo dostojno Gospodina. Ili po primjeru Majke Utemeljiteljice da sve što činimo bude na slavu Božju, za naše spasenje i spasenje bližnjega. Radi se o tome da u svemu tre-bamo snagu, svjetlo i pomoć Duha Svetoga kako bismo ispravno duhovno razlučivali i uvijek učinili izbor koji nas približava Bogu.

Majka Marija Krucifiksa je, zasigurno, uzor i ogledalo poniznosti i poslušnosti od svoga dje-tinjstva do svoje blažene smrti. Poslušna je bila svojim roditeljima, poslušna je i vjerna bila u laičkom staležu i do u najsitnije stvari slušala je i izvršavala savjete svoga duhovnog vođe osni-vača Udruge fra Arkanđela sve do osnutka Družbe. Spremno je, rado i s ljubavlju slušala savjete poglavarice Udruge Amalije Doležal. Poslušna je bila Crkvi i njezinim predstavnicima, župnicima i duhovnicima Udruge i svojim duhovnicima. I kao redovnica, Utemeljiteljica i Generalna glavarica, poslušna je bila mjesnim crkvenim predstavnicima, prihvatila je premještaj iz Rijeke u Risiku, s

10 Bilješke, lipanj 1882.11 Sv. II., 71. 12 Pismo fra Kajetana, Verona, 11. rujna 1897. 13 Continuazione Giornaletto di Risika. Ottobre 1916, 114.– (Nastavak, Kronika Risike, listopad 1916., 114)14 Sv. II.,1715 Sv. II., 62. Poetessa Teresa Gnoli (1833.-1886.).


89

dubokim izričajem predanja Bogu: „O, voljo Božja, moja ljubavi.“ „Fiat, Amor mio, fiat!“16 Iz ljubavi prema Bogu Ocu i Kristu Spasitelju, poslušno je i predano prihvaćala križeve života, gledajući u njima izraz Božje volje, jer veli: „Sva se svetost sastoji u ovim riječima: ‘Da, Oče moj!’“17Pisma njezinih duhovnika također svjedoče o njezinoj poslušnosti. „Jako mi se sviđa Tvoja poslušnost“, pisao joj je fra Samuel, ali ne znamo o kakvoj se stvari radilo.18 I fra Arkanđeo potvrđuje Marijinu poslušnost: „Svojom poslušnošću mojim savjetima postajete draga Bogu i privlačite njegove božanske blagoslove na čitavu Pobožnu Udrugu.“19 „Nemojte nikad prestati, vlč. Oče, moliti za nas svoje Kćeri u Kristu, kako bismo uvijek mogle ostati vjerne Njemu i da zadobijemo dar konačne ustrajnosti u svetoj njegovoj ljubavi.“ I sama je svoj život ogledala na riječi Božjoj i ostavila nam je mudrosne savjete. Godine 1885. kao aktivna laikinja u duhovnom i apostolskom za-nosu, piše svojoj sestri Ireni: „Vidiš koliko nas Isus voli! Bez interesa! Oh, uronimo u najdublju poniznost, jer je to najdraža krjepost Bogu, nastojmo ispuniti njome naše duše, sjedinjujući je s najsavršenijom čistoćom!“20

U Konstitucijama preporučuje poslušnost svojim duhovnim kćerima, prema biblijskim riječima, da je to najuzvišenija žrtva i najsavršenije što se može prikazati Bogu, po kojoj redovnica postaje slična Isusu, koji radi nas i radi našega spasenja postade poslušan do smrti. „Više vrijedi poslušnost nego žrtve i poučljivost, više nego prikazivanje tovljenih jaraca“ (1 Sam 15, 22). „Sklonost, svoje-glavost, otpor, odbojnost ne smiju imati mjesta u srcu Kćeri Presv. Srca Isusova, koja ne smije ni u čemu tražiti sebe, nego uvijek veću slavu Božju, spas duša i dobrobit Družbe kojoj pripada.“21

5. Dar jakostiJakost je jedan od darova Duha Svetoga, a ubraja se i u stožerne krjeposti „koje ravnaju našim

činima, sređuju naše strasti i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri. Krjepost jakosti osigu-rava čvrstoću u poteškoćama i ustrajnost u traganju za dobrom.“22 Postoji naravna i nadnaravna jakost. Jakost je povezana s velikodušnošću, darežljivošću, strpljivošću, izdržljivošću i ustrajnošću. Najveći čin jakosti i najveće svjedočanstvo jest mučeništvo.

O daru jakosti Majke Marije Krucifikse svjedoči njezina korespondencija s roditeljima i du-hovnicima. Ona je doista, prema biblijskim riječima, bila ona jaka i hrabra, odnosno „vrsna žena“ (usp. Izr 10, 10-31), koja je u svojoj ženskoj krhkosti imala hrabrosti opredijeliti se i usuditi se stati uz siromašne živeći i solidarno dijeleći s njima najnužnije. I kao takva bila je promicateljica pravednosti u obrani prava i ljudskog dostojanstva. O tome svjedoče njezina djela koja je ostvarila kao laikinja i kao redovnica i utemeljiteljica. O njoj kao nadasve jakoj ženi imamo svjedočanstvo njezina brata Nikole: „Unatoč velikim brigama i mukama, bila je jaka. Neslomljive snage i nade u jasnoj suprotnosti s njezinom tako nedostatnom fizičkom snagom, nježnom i delikat-nom konstitucijom. Promatrajući njezin život, osobito u prvim godinama, ona je bila najdraža kći u obitelji.“23

16 Continuazione Giornaletto di Risika. Ottobre 1916, 76.– (Nastavak, Kronika Risike, listopad 1916., 76)17 Sv. IV., 3.18 Pismo fra Samuela, 25.VIII.(1885.). 19 Fra Arkanđeo, 8.IX.1890.20 Pismo Marije Kozulić 19.XII.1885. 21 Konstitucije 1904., II., 15-20. 22 KKC, br. 1834 i 1837.23 N. Cosulich,Vita della Fondatrice, 12.


90

O stjecanju jakosti i postojanosti u poteškoćama u predanju volji Božjoj, Majka Marija Kru-cifiksa naučila je to još u roditeljskom domu.24 Nakon odvajanja od roditeljskog doma, i otac i majka je češće savjetuju da bude hrabra i predana u volju Božju u novoj sredini.� Kad je njezina obitelj doživjela teške materijalne poteškoće, nakon potonuća njihova jedrenjaka, Marija hrabro i zrelo prihvaća da im pritekne u pomoć svojim fizičkim radom. No sigurno su i riječi njezina oca djelovale na nju kada se nalazila u dvojbi ostati u Trstu ili se vratiti u Rijeku. „Budi dobre volje i čvrsta kao stijena usred bjesnila nevremena. Ruka Božja koja je toliko godina držala na povr-šini oceana tvoga oca i koja ga je štitila tako lijepo kroz čitav život, sigurno me neće napustiti ni u ovoj okolnosti, stoga nemoj se bojati, nadaj se, imaj povjerenja i hladnokrvne ustrajnosti u svojoj odluci objavljujući je onima kojih se ona tiče, čim mogneš. Javi mi sviđa li ti se moje mišljenje, sve ostalo će se poravnati i na prvi tvoj znak imat ćeš tatu pokraj sebe.“25

Krjepost jakosti očituje se u duhovnom životu Majke Krucifikse u njezinim čvrstim i posto-janim osobnim odlukama od kojih nije odustajala kao i od nadahnuća za koje je vjerovala da dolaze od Boga, uz cijenu bilo kakve žrtve. Potvrda za to su fra Samuelove riječi: „Vrlo sam za-dovoljan i uvijek mi je to velika utjeha da si čvrsta u svojim dobrim odlukama, tj. da se sva svidiš svom Bogu.“26 „Zahvaljujem Bogu da te mogu vidjeti čvrstu u tvojim dobrim odlukama. Da, draga Mima! Imaš pravo kad ne želiš tražiti ništa drugo osim Isusa jer u Isusu i nalaziš sve: tko posjeduje Isusa, ima sve i ništa mu ne treba.“27 Majka Marija Krucifiksa molila je za krjepost jakosti osobito usred poteškoća, ali i svoje je duhovnike molila da joj od Boga mole tu istu krjepost. „Molim Vas za žarke molitve za mene i moje susestre, da bismo odgovorile na Božju volju te da budemo uvi-jek sve više vođene pravim duhom Isusa Krista.“28 „Nemojte nikad prestati, vlč. Oče, moliti za nas, svoje Kćeri u Kristu, kako bismo uvijek mogle ostati vjerne Njemu i da zadobijemo dar konačne ustrajnosti u svetoj njegovoj ljubavi“, pisala je fra Arkanđelu.29 Kršćanska krjepost ja-kosti očitovala se kod Majke Krucifikse u njezinoj snažnoj čvrstoći duha i srca, u velikoj ustrajnosti i izdržljivosti u poteškoćama u kojima je privela kraju sva svoja djela, svoje pothvate: Zavod za siromašne unatoč dugovima i drugim poteškoćama, Družbu, Sirotište u Risiki. I bolest je herojski podnosila i pobijedila.

U vrijeme čestih mijenjanja upravitelja Udruge u vrtlogu nacionalne naglašenosti među riječ-kim klerom u Rijeci, u kojima se Majci nije bilo nimalo lako snaći, fra Arkanđeo joj je pisao: „Vaše me je pismo jako razveselilo, jer mi je pokazalo Vaš hrabri duh i povjerenje u Boga. Odlično je. Tako ćete biti blagoslovljena od Boga i s Vama čitava Pobožna Udruga. Ako se na taj način budete oslanjali na Boga, nećete nikad propasti. Bog je neslomljiva i svemoguća potpora.“30 A kod osnut-ka Zavoda, dok je bila sva obuzeta poteškoćama oko smještaja siromašnih, dobivala je i prigovor od svojih sugrađana Riječana da prima više djece nego što ih može smjestiti te da joj stoga neće pomagati. Međutim, ona je ostala postojana. No osnutak Družbe pretpostavljao je još veće za-htjeve, ali nije odustala. O tome iz pera fra Karla: „A ja moram reći na pobudu Vašu i susestara da sjeme koje sam ja zasijao s toliko suza, žrtava i progona, ne bi donijelo nikakva roda da nije

24 Pismo Ivana Mateja Kozulića, Cos[tantino]poli, 1.VI.1866.25 Pismo Ivana Mateja Kozulića, 14.VI.1889.26 Fra Samuel, 24.II.(1879.).27 Isto, 11.II.1880.28 Pismo Marije Kozulić, 9.I.1897.29 Pismo Marije Kozulić, 30.12.1891. 30 Pismo fra Arkanđela, 27.XI.1891.


91

našlo veliku potporu, najprije u Bogu, onda u svetoj duši pokojnog vlč. P. Arkanđela kapucina i u jakoj ženi Mariji Kozulić, sada vrijednoj Utemeljiteljici.“31

6. Dar pobožnostiKršćanski i redovnički život trebao bi biti autentično klanjanje Bogu Ocu u zajedništvu s

Isusom Kristom i Duhom Svetim. Nazočnost Duha Svetoga je posvemašnja, ali Bog daje Duha „onima koji mu se pokoravaju“ (usp. Dj 5, 32). Darom pobožnosti i molitvom Duh Sveti nas uvodi u jasnije spoznaje duhovnih stvarnosti, u jasniju spoznaju Boga koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku i pomaže nam ući u dijalog s Njim.

Službenica Božja Majka Marija Krucifiksa odlikovala se od ranih godina pobožnošću i trajnom težnjom za savršenošću i svetošću. Njezine su riječi: „Želim živjeti i umrijeti sveto.“ „Težite trajno za jedinstvom s Bogom.“ „Bog nas nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. Kao što otac traži u svom djetetu vlastite crte, tako u nama, koji smo djeca Božja, svemogući Otac traži svetost. Ako želiš doći k meni, moraš biti svet.“32 Sav je život Majke Krucifikse prožet molitvom. Ona je uzor i učiteljica molitve, ali ne zato što je puno molila, nego zato što je život pretvorila u molitvu i poput sv. Pavla, kaže: „Ne živim ja, nego Bog diše u mojim grudima, poznajem ga po slatkoj ljubavi koju nosim u duši.“33 „Radi jedino iz ljubavi prema Bogu; ljubi Boga iznad svih stvorenja i svih stvari, a svoga bližnjega kao samoga sebe.“34

Darom pobožnosti očita je u životu Majke Krucifikse svijest da su Bog Otac,35 Krist Sin Božji i Duh Sveti iznad sve stvarnosti zemaljske. Obraća se i moli dnevno Presvetom Trojstvu: „O Oče, o Sine, o Duše Sveti!... isprosite mi ove milosti koje molim po predragocjenoj Krvi Isusa Krista: 1. Da uvijek vršim volju Božju; 2. Da uvijek budem sjedinjena s Bogom; 3. Da ne mislim ni na što drugo osim na Boga; 4. Da ljubim samo Boga; 5. Da činim sve za Boga; 6. Da tražim samo slavu Božju; 7. Da postanem sveta samo za Boga; 8. Da upoznam dobro svoje ništavilo; 9. Da uvijek bolje spoznam volju Božju; 10. Da... (moliti neku osobitu milost).“36

7. Dar straha BožjegaDar straha Božjega ili strahopoštovanja čini nas sposobnima da ponizno stojimo pred nedo-

stupnim i živim Bogom, najvećom i najdubljom Tajnom, Bogom koji nam je ipak bliži nego smo mi sami sebi, kao što je to rekao sv. Augustin. No imati strah Božji, znači bojati se da ne uvrijedimo svojim grijehom jedino i najveće Dobro – Ljubav – Boga. Sirah u Bibliji kaže: „Strah Gospodnji po-četak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majčinoj“ (Sir 1, 14). Boga trebamo ljubiti iznad svega i u tom smislu trebamo hoditi u strahu Božjem da ga ne vrijeđamo grijehom koji nas dijeli od Njega ovdje i u vječnosti.

Majka Utemeljiteljica bila je puna straha Božjega jer je ona doista bdjela da nikada ne uvrijedi Boga grijehom i nikakvim zlom. Čuvala je svoje srce čistim u svim svojim nakanama, u mislima, riječima i djelima: „Da moje misli budu uvijek dostojne Isusa i Marije i da nikad ne mislim na

31 Pismo fra Karla, Venecija, 31.V.1901. 32 Sv. V., 46. Friedrich von Schiller (1759.-1805.), scrittore di Germania. „Gott hat uns nicht für die Unreinigkeit, sondern

für die Heiligkeit gerufen. Wie der Vater in seinem Kinde die eigenen Züge sucht, so, wir Kinder Gottes, sucht Er der Allmachtige Vater in uns die Heiligkeit. Willst du zu Mir kommen, so musst du heilig sein.“

33 Sv. III., 64. 34 Sv. V., 30. 35 Sv. II., 19.36 Sv. II., 21-22. Molitva pape Leona XIII. koju je Majka Utemeljiteljica svojeručno zapisala i molila svaki dan.


92

stvari o kojima ne bih mogla s njima razgovarati.“37 Majka se utječe Blaženoj Djevici Mariji: „za sve krjeposti“, ali i „da nikad ne uvrijedim Boga, nego da mu se darujem s najvećom mogu-ćom radošću uz cijenu koje god muke i žrtve“. Kao sredstva za očuvanje čistoće duše i srca ona gaji intenzivan sakramentalni život i moli se Djevici Mariji: „Da se uvijek dostojno ispovijedam i pričešćujem u životu i na času smrti.“38 Evo riječi kojima se sprema za svetu misu: „Približavam se Tvomu svetom oltaru, o Bože moj, koji se nalaziš u srcu mom. Tajnim se strahom Tebi s poštovanjem ponizno klanjam, Tebe jedinoga priznajem Gospodarom svijeta.“39

Za Majku Krucifiksu čist je čovjek okrenut k nebu i traži Krista iznad svake zemaljske slasti i časti: „Sve je nesigurno i raspadljivo, pravu radost i pravi mir može nam samo Nebo dati. Prezirati zemaljska dobra i lažne slasti i privlačnosti svijeta.“40 „Strpljivost u svemu. Zauzdavati naše strasti, o kako ćemo biti zadovoljniji nakon jednog napora da se svladamo nego ako damo sebi oduška. Ovo zadovoljstvo traje samo jedan trenutak, ali ostavlja istu tugu u srcu kakvu ostavljaju svjetske slasti koje privlače naša sjetila u onom času, ali posljedice su vrlo bolne, pa odatle ona lijepa [Bossuetova] izreka: ‘Slava i čast zemaljska - smutnja vječna. Križ i mrtvenje - slava i blaženstvo vječno.’“41

s. Dobroslava Mlakić

PITANJA ZA RAD U SKUPINAMADar Duha Svetoga primili smo na krštenju kad nam je Bog po snazi Duha Svetoga darovao

da smo djeca Božja i kada smo očišćeni od istočnog grijeha. Potvrdu tog sinovstva i puninu Duha Svetoga primili smo u sakramentu sv. potvrde. U svakoj sv. ispovijedi snagom Duha Svetoga brišu nam se grijesi, a u svakoj euharistiji snagom Duha Svetoga kruh i vino postaju Tijelo i Krv Kristova. Svaka dobra misao i poticaj dolazi od Duha Svetoga.

1. Pokušajte s tri rečenice /misli odgovoriti na pitanje: Tko je za vas redovnica koja ima dar mudrosti / razuma / savjeta / jakosti / znanja / pobožnosti / straha Božjega?

2. Pročitajte tekst o daru mudrosti / razuma / savjeta / jakosti / znanja / pobožnosti / straha Božjega i odgovorite s tri rečenice / misli. Taj dar ima osoba koja: …

3. Pročitajte tekst o Majci Krucifiksi i pokušajte odgovoriti s tri rečenice / misli na pita-nje: U čemu prepoznajete dar mudrosti / razuma / savjeta / jakosti / znanja / pobož-nosti / straha Božjega kod Majke Krucifikse?

4. Na temelju biblijskog teksta napišite kratku molitvu za dar mudrosti / razuma / sa-vjeta / jakosti / znanja / pobožnosti / straha Božjega u našim zajednicama / Družbi.

5. Što bismo mogle uzeti kao zadaću na putu obraćenja po uzoru na Majku Krucifiksu s obzirom na dar mudrosti / razuma / savjeta / jakosti / znanja / pobožnosti / straha Božjega?

6. Po čemu ćeš / ćemo pamtiti Drugu godišnju skupštinu naše Družbe?


37 Sv. II., 71. 38 Isto, 36.39 Sv. III., 23.40 Sv. II., 18. 41 Sv. II., 54.

“Ljubav je jedino sredstvo kojim se sprječava zlo, a potiče dobro.”Sl. Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić

“U zajedništvu je snaga.”

Sl. Božja M

arija Krucifiksa K

ozulić

Documents

NAŠA DRUŽBA - sestre-scj.hr Druzba 1 2014 (2).pdf · ćeg dijela koji donosi pitanja za promišljanje i završne meditacije o Mariji, Majci radosti. U tekstu se nalaze brojni poticaji