Napad životinja - postupanje u situacijamanapada i prevencija

Nužno je sebe označiti kao lošu metu, odbaciti nešto što životinja želi, učiniti seneinteresantnim ili odbojnim, ne ugrožavati životinju. Ne privlačiti životinje u kamp saostatcima hrane i smeća, hranu izolirati i skladištiti dalje od kampa. Životinje se bojevatre pa je noćna vatra svakako dobra zaštita. Ne reagiraju sve životinje na isti način,stoga je nužno upoznati se sa životinjama u području kojem boravimo i sprocedurama u slučaju napada.

Boravak u prirodi, šumi, planini koja je istovremeno i stanište velikih predatora značida ste za svoj odmor i rekreaciju odabrali mjesto koje je zasad sačuvano u svomprirodnom, djelomično iskonskom obliku, a što znači da se nalazite u zdravoj okolinikoja može na mnogo načina pozitivno djelovati na vas. Čisti zrak, čista voda,sačuvana šuma su preduvjeti i za naše fizičko, ali i mentalno zdravlje. Boravak uovakvim predjelima, koji su u današnjem svijetu sve rjeđi, a time i vrjedniji imaznačajne posljedice za posjetitelje , ali isto tako i na prirodu.

Zbog svega naprijed navedenog ne treba imati strah od divljih životinja, naročitomedvjeda i vukova, već treba slobodno ići u ta područja i pokušati shvatiti prirodu injeno funkcioniranje te upoznati i divlje životinje (koje su uglavnom potpunobezopasne), a istovremeno paziti da se svojim aktivnostima ne uništava i ugrožavapriroda te ne nanosi šteta prirodi i živim bićima na druge načine naročito bukom,vikom, paležom, ostavljanjem smeća i hrane u prirodi i sl.

U našim Dinaridima postoje planine tj. područja gdje je veća vjerojatnost za susretplaninara s medvjedom i područja koja su neobično važna za ispunjavanje životnihpotreba medvjeda pa ću ih ovdje navesti, naravno, ne u želji da ih posjetitelji

izbjegavaju, već da budu svjesni u kakvu prirodnu cjelinu su zašli, da poštujuprivatnost medvjeda, da uživaju u sačuvanom staništu, da eventualno promatrajumedvjeda, ali isto tako da na tim područjima budu napose oprezni i ne ugrožavajumedvjede i prirodu bilo time što proizvode suvišnu buku, što bitnije skreću sa staza,što ostavljaju hranu i smeće i slično.

Ta iznimna područja su :

masiv Snježnika u širem smislu, Risnjak s uklopljenim livadama Lascem, Leskom i Šeginama, - Drgomalj, Bitoraj, - Bijele i Samarske stijene, - Ričičko bilo s Kolovratskim stijenama, - Cijelo područje Sjevernog Velebita, Srednji Velebit, - Lička Plješivica, neka područja u NP Plitvička jezera.

Svakako savjetujem posjetiteljima ovih područja da pročitaju poglavlja o pravilimaponašanja u susretu s medvjedom i pravila ponašanja da se ne utječe negativno namedvjede i njihovo stanište.

VUKOVI I DIVLJI PSIIzbjegavati kontakt očima (znak agresije). Umjerenim glasom i gestama dati doznanja da nismo zainteresirani za sukob. Okrenuti prema životinji uz umjerenrazgovor povlačiti se nazad. Ostati uspravan i pokušati izgledati što veći, priuzmicanju pokušati dograbiti nekakav štap ili oružje. U slučaju napada pokušati ostatina nogama, prije ugriza pokušati podmetnuti nešto u usta (cipela, namotana jakna naruku..). Udarati životinju u njušku, oči, noge su jače pa koristiti njih za udarce. Imajujak vrat pa je lomljenje vrata i davljenje loš izbor. Ako imamo štap udarati po glavi ilirebrima. Ukoliko je moguće dobro je popeti se (auto, drvo, uzbrdica).

VEPARDivlje svinje obično izbjegavaju ljude. Ukoliko ih primijetimo lagano zaobići, osobitokrmaču sa mladima. Ukoliko se životinja priprema na napad lagano se udaljavati, nepokazivati strah i pokušati izgledati što opasnije. U slučaju napada najbolje se popetina drvo. Ukoliko vidimo da prema nama juri, treba se naglo izmaknuti u stranutijekom naleta pritom se posebno paziti njegovih kljova ,iskoristiti trenutak i što prijeuhvatiti zaklon.

ZMIJELupati štapom o zemlju pri hodanju na području gdje ima zmija. Nositi zaštitu nanogama. Polagano se povući. Pridržati zmiju štapom ako krene prema nama i laganose izmaknuti. Ne sisati otrov iz rane nakon ujeda. U slučaju ujeda lagano podvezatiranu oko 8 cm iznad ujeda prema srcu, ostati pribran i ne paničariti, te što prijekontaktirati medicinsku službu i prevesti se u bolnicu.

OSE/STRŠLJENŠto dalje pobjeći, zatvoriti pri tome usta i paziti da ne uđu u nos. Po mogućnosti sezatvoriti u auto ili zgradu ili pobjeći što dalje. Dim će pomoći. U vodu skakanje nećebiti od koristi ako je preblizu. Osobito pripaziti oni koji su alergični na ubode insekata,te se o ovome dodatno educirati. Nositi sa sobom lijekove nakon uboda oni koji sualergični.

SMEĐI MEDVJEDPRAVILA PONAŠANJA U STANIŠTU MEDVJEDA DA BI SE IZBJEGAO KONFLIKTS MEDVJEDOM. Iz situacija navedenih u prethodnom poglavlju kad dolazi doneželjenog susreta s medvjedom možemo izvesti pravila ponašanja koja će spriječitineželjene susrete s ovom životinjom:- tko ne želi iznenadan susret s medvjedom treba biti, prije svega, svjestan da

se nalazi- u medvjeđem staništu, treba u hodu promatrati oko sebe, uočavati kretnje i- zvukove oko sebe,- treba se kretati po uhodanim markiranim stazama, danju, izbjegavati noćno

hodanje,- treba se kretati umjereno glasno (ne se derati i dovikivati kao što planinari

često rade),- ali razgovarati umjerenim tonom, ili ako ste sami, hodati glasno (tu i tamo

lupkati cipelom- ili štapom),- ukoliko vjetar puše u smjeru vašeg kretanja, tada ste dosta sigurni da će vas

životinje osjetiti- na vrijeme i maknuti se, ako je vjetar prema vama, tada treba biti glasniji,- ukoliko se sretnete s medvjedom na relativno bliskoj udaljenosti (20 m ili

manje) ne proizvoditi- metalne zvukove, lupkati štapovima za hodanje, škljocati fotoaparatom i

slično, ne vikati na- medvjeda i pokušavati ga otjerati bukom, ne zaopkoljavati ga,- pri ulasku u nepregledna mjesta, guštike, veće malinjake, grmlje, među

stijenje, biti- osobito glasniji jer upravo na takvim mjestima može doći do neočekivanih

susreta.

- Ukoliko ugledate medvjeda treba voditi računa o sljedećem:- svaki medvjed ima svoj sigurnosni krug. To je prostor unutar kojega smatra

svaki- ulazak čovjeka kao atak na sebe i tada se brani tj. napada. Taj sigurnosni

krug je- različit za svakog medvjeda.

Mladi, neiskusni medvjedi, zatim ženke s mladima imaju npr. širi krug unutar kojegase smatraju ugroženima od starijih, iskusnijih samaca koji su se češće sretali sljudima. Prema mom iskustvu s njima, ako ste barem 7 do 10 m udaljeni od samca,a on ima mjesta za bijeg odnosno barem 20 do 25 m od ženke s mladima nećenapasti, već se može eventualno dignuti na zadnje noge. Tada možete biti sigurni daneće napasti jer nikada nikoga (osim u filmu) ne napada u tom položaju, već to radida bolje osmotri situaciju i vas. Tada se treba lagano povući polako u smjeru iz kojegste došli i relativno tiho se javljati tako da vas čuje i može pratiti kamo se udaljavatete eventualno dignuti ruke da vas bolje vidi. Ne galamiti ili ako ste blizu škljocatimetalnim zvukom (foto-aparat) jer tako možete izazvati kontra-efekt. Samo mirno,staloženo i polagano povlačenje.

Ukoliko se gurate u grmlje, iza nekih stijenja, u procjepe, berete gljive po zaraslimmjestima, ulazite u spilje ili se probijate kroz neki labirint stijenja i krša tada možedoći do vrlo bliskog susreta u kojem možete medvjedu ući unutar onog sigurnosnogkruga i eventualno prouzročiti njegov napad. U slučaju napada treba ostati miran,napad dočekati staložen jer postoji mogućnost da se tokom kretanja prema vamapredomisli i okrene, ali ako nastavi treba se baciti na pod licem dolje i rukama pokritiglavu (prekrižiti ruke iza vrata i laktovima zaštiti lice).

On tada najčešće vas malo njuši, ili gura šapama ili vas pokušava pokriti lišćem izemljom a nakon nekog vremena ode kad shvati da mu niste opasnost. Ukoliko se snjim nađete licem u lice u neposrednoj blizini (oči u oči) što se isto zna dogoditi

pogotovo beračima plodova, tada mirno treba izdržati taj kontakt koji može trajati i dopola sata, pritom bi trebalo svrnuti pogled, jer životinje zurenje smatraju izravnomprijetnjom i izazovom, zaustaviti kretanje (pogotovo ne činiti nagle pokrete), negovoriti glasno, eventualno šaptom i čekati da medvjedu prođe šok i da se okrene iode. Tokom toga perioda on može bučno disati, puhati (najčešće), brundati, alito treba izdržati mirno, jer svaki vaš nagli pokret će izazvati napad, a zbogblizine nećete moći umaknuti kandžama i zubima.- Znači, tko ne želi sresti medvjeda, neka ne skreće s puta i neka ne ide sam ipogotovo noću kada je (primijetio sam) medvjed puno hrabriji nego danju. Moramnapomenuti da je ljeti medvjed puno aktivniji danju nego u jesen ili zimu pa ga jelakše tada sresti danju.Uglavnom, kao i sa svakom stvari i pojavom, i za medvjede vrijedi: što ju boljepoznaš, manje se bojiš i obratno. U planinu treba ići pametno i uvijek imati rezervnuvarijantu, upoznavati prirodne zakone i poštovati snagu prirode (i medvjeda) i nemaopasnosti, odnosno, mnogo manje nego u gradu.

Gdje vidite male medvjediće, oprez, medvjedica je u blizini

Razlikovanje lažnog od pravog napadaMedvjed naime, poduzima u svojoj namjeri da se odbrani ili dokaže da je gospodarsituacije dvije vrste napada: lažni i pravi.Lažni napad: kad medvjed želi dokazati da je jači, veći, kad želi otjerati čovjeka ilinajčešće drugog medvjeda, tada poduzima tzv lažni napad.Lažni napad prepoznajemo po tome što medvjed još iz daljine poskoči, napravi parbrzih, velikih, trčećih koraka prema suparniku (medvjedu ili rijetko čovjeku) dok seovaj ne okrene i počne uzmicati, a tada se zaustavi. Lažni napad možemo zaustavitienergičnom kretnjom, povikom, dizanjem ruku i slično, dok je puno opasniji pravinapad.

Pravi napad: kad ste sigurni da vas je medvjed vidio, dakle nema dileme zbog čegaide prema vama, kad se kreće korakom, ne gleda u vas nego negdje u stranu, ali idedirektno hodom na vas, glava mu je u poluspuštenom položaju s poluotvorenimustima. To je pravi napad koji može biti opasan. U toj situaciji ili ako je medvjed daljei ako se ocijeni da se može pobjeći udaljiti ili što je vjerojatnije s obzirom da je napadveć počeo baciti se na tlo i postupiti po prethodno danim uputama.

SMEĐI MEDVJED - pravila ponašanja II

PRAVILA PONAŠANJA U STANIŠTU MEDVJEDA DA SE IZBJEGNENEGATIVAN UTJECAJ NA MEDVJEDE I NJIHOVO STANIŠTE

Osim pravila ponašanja u staništu medvjeda kojima se izbjegava konfliktčovjeka i medvjeda i moguće stradavanje čovjeka, postoje i pravila ponašanja kojimase umanjuje šteta za stanište i same medvjede:- ako ugledate medvjeda s veće udaljenosti i vidite da svojom prisutnošću ne smetatenjemu tj da on ne mijenja svoje aktivnosti zbog vas tada ga možete promatrati,fotografirati, ali ne vikati i uznemiravati ga.- ako ga vidite s bliže udaljenosti, a on vas nije vidio, povucite se tiho, nemojtega plašiti i zaobiđite ga u širokom luku, ili ako je to zbog konfiguracije terenanemoguće, vratite se barem pedesetak do sto metara nazad putem kojim ste došli paglasnije ponovno krenite naprijed, jer ako vas čuje s veće udaljenosti neće seprepasti već će vam se ukloniti s puta i najvjerojatnije ga više nećete niti čuti nividjeti.- ne hranite medvjede u šumi, niti ne ostavljajte ostatke hrane u šumi, planini,mjestu gdje ste kampirali ili roštiljali, jer time, iako mislite da radite dobro djeloi da pomažete gladnim divljim životinjama, zapravo potpisujete medvjedusmrtnu presudu, nažalost.

Naime, medvjed je inteligentni oportunist i kad ga ljudi hrane izgubi urođenistrah od ljudi i počne tražiti hranu kod ljudi te počne povezivati ljudski miris s hranom,zbog toga promijeni ponašanje, počne slijediti prolaznike i izletnike, dolaziti nasmetlišta pa čak i u naselja i takvog medvjeda tada treba zbog ljudske sigurnostiodstrijeliti.- ne hodajte izvan označenih staza jer takvo hodanje uznemiruje divlje životinje kojesu već naviknute na ljude na stazi,- ne voziti se „off road“ vozilima (terencima, quadovima, motociklima) izvan cesta (pošumi, vlakama, livadama), a i izbjegavati vožnju šumskim makadamskimcestama koliko se može.- ne slijediti tragove medvjeda po snijegu u brlog jer može doći do napada medvjedaili, što je vjerojatnije, ako se u brlogu nalazi medvjedica, a to prethodno nikako nemožemo znati, možemo uzrokovati da trajno zbog uznemiravanja napusti brlog i tadaje potomstvo tj. mladunci izgubljeni tj. bivaju napušteni ili ih majka pokuša premjestiti,ali uslijed zime u tome ne uspijeva i mladunci redovno ugibaju,- osobe koje nemaju osnovnih ekoloških znanja o divljim životinjama i šumipokušavati

educirati i voditi kroz stanište upoznavajući ih s pravilima ponašanja u staništu divljih životinja i upozoravajući nesavjesne posjetitelje sa štetom koju prouzrokuju svojim

ponašanjem.

ZAKLJUČAK:

Medvjed je najveći i najvrjedniji ukras naših šuma, uz poznavanje pravila ponašanja ustaništu medvjeda opasnost za čovjeka je zanemariva, a korist koju čovjek ima odmedvjeda je ogromna;

- postojanje medvjeda u našim šumama znači da je šuma kvalitetna, zdrava, zrela i da su sve biljne i životinjske vrste tu relativno sigurne, znači da smo za izlet, planinarenje, odmor odabrali zdravo i čisto mjesto,

- eventualni susret čovjeka s ovom životinjom koja predstavlja iskonsku priroduje poseban doživljaj i svakog se izletnika, planinara duboko dojmi i obogati

doživljaj prirode,- lokalna bi zajednica (da je pravilno usmjerena i educirana) mogla od

postojanja medvjeda imati i veliku ekonomsku korist putem razvitka turizma (eko turizam, prodavanje ekoloških proizvoda s oznakom medvjeda, fotosafari i sl).

Dakle, dok mnoge kulturne zapadnoeuropske zemlje ulažu golemi napor i sredstvada vrate medvjede u svoje prostore, nikako se ne može reći da je postojanjemedvjeđe populacije u nas ostatak balkanske zaostalosti (rudiment) već prednost iznak civiliziranosti.