Narodne Lirske Pjesme - Stariji Zapisi (Do Kraja 18. Stoleca)

1

Narodne lirske pjesme - stariji zapisi

Narodne lirske pjesme

Stariji zapisi (do kraja 18. stoljea)

2


SADRAJ

Jo poidoh ravnim poljom ________________________ 4 Orao se vijae nad gradom Smederevom ____________ 4 Vila je moma tri vjenaca ________________________ 4 Nala 'e hrabra djevojica u travici spei ____________ 5 A ti, divojko egljiva ____________________________ 5 Ne daj mene staru hrabru________________________ 6 Na gospodin poljem jizdi________________________ 7 Marko Kraljevi i brat mu Andrija_________________ 7 I klie devojka_________________________________ 9 Popivka o porazu Turaka kod Siska 1593. ___________ 9 Majka Margarita ______________________________ 10 Kuliko je u Lici Gradva ________________________ 16 Boj na Krbavskom polju ________________________ 16 Balada o kneginji Vidosavi ______________________ 16 Sestra Iva Hrvaanina__________________________ 18 Iz javora suhoga uti cvijet procaptio ______________ 20 Oruan junak Dunaj prepliva ____________________ 22 Uz potok, niz potok____________________________ 22 Glas dopade mladu ____________________________ 22 Koje je drijevce sred mora ______________________ 23 Kako je Novaku utekla vila njegova ljubovca ________ 24 Kako je Marko Kraljevi poljubio vjerenicu a ona ga

nije poznala _______________________________ 25 Molitva gizdave divojke ________________________ 27 Kako planinkinja vila zavadi dva brata Jahia _______ 27 Trudan junak kroz goricu proe __________________ 29 Pokri, djevojko, koprinom kose __________________ 29 Uticali se gospodiii __________________________ 29 Hvalila se uta dunja na moru____________________ 30 Ja putovah ljetni dan do podne ___________________ 30 Vino pije kita od Senjana _______________________ 31 Gorom jezde dva mila brajana ___________________ 32 Ja usadih vitu jelu _____________________________ 33 Konj uginuo od alosti za gospodarom _____________ 34 Vino pije Dojin Patar, varadinski ban _____________ 34 Nejaka Jagoda________________________________ 35 to m' se sjaji to u Zadru gradu?__________________ 35 Lepi Ive terga roe ____________________________ 36 Popijevka Radia Vukojevia ____________________ 36 Najljepa je ta zvijezda Danica ___________________ 37 Rasla je vinja crljena __________________________ 37 Prooh kroz goru, ne znam kroz koju______________ 38 Asan-Aginica _________________________________ 38 A ja se priniknuh trudan vodu piti ________________ 40 Lipa je divojka _______________________________ 40 Ljubljena i neljubljena divojka ___________________ 41 Kletve dvoje zaljubljenih________________________ 41

3


Ivan se majci moljae __________________________ 42 Izrasla mlada travica___________________________ 42 Sidila moma kraj mora _________________________ 43 Spava Janko pod jablankom _____________________ 44 Rosna bosa, koutico __________________________ 44 Divojica vodu gazi ____________________________ 45

NAPOMENE UZ PJESME ___________________________ 46 RJENIK ________________________________________ 54 ABECEDNI POPIS PJESAMA ________________________ 57

4


Jo poidoh ravnim poljom Jo poidoh ravnim poljom, susrite me devojka, tanka boka, visoka, a na bili rumena. Jo mislit, ter pomislih: Bih li bil za divojku? Bar sad bih, neg ne bih. Za ja dam da m' ju dadu? Pojdoh sam da se minem. U Zadru, 4. XI. 1484.

Orao se vijae nad gradom Smederevom Orao se vijae nad gradom Smederevom. Niktore ne ae s njime govoriti, nego Janko vojvoda govorae iz tamnice: "Molim ti se, orle, sidi malo nie da s tobome progovoru: Bogom te brata jimaju poi do smederevske (gospode) da s' mole slavnomu despotu da m' otpusti iz tamnice smederevske; i ako mi Bog pomoe i slavni despot pusti iz smederevske tamnice, ja te u napitati rvene krvce turake, beloga tela vitekoga." Meu molikim Hrvatima, Italija, 1. VI. 1497.

Vila je moma tri vjenaca Vila je moma tri vjenaca; pelinak bere, ruicu prosiplje. Jedan je vila od tratorka; pelinak bere, ruicu prosiplje. Drugi je vila od bosioka; pelinak bere, ruicu prosiplje. Tretji je vila od ruice; pelinak bere, ruicu prosiplje. Koji je vila od tratorka; pelinak bere, ruicu prosiplje, - taj mi [je] bracu darovala; pelinak

5


bere, ruicu prosiplje. Koji je vila od bosioka, taj mi je sama pronosila; pelinak bere, ruicu prosiplje. Koji je vila od ruice, taj mi je hrabru darovala; pelinak bere, ruicu prosiplje. Dubrovaka okolica, poetkom XVI. st.

Nala 'e hrabra djevojica u travici spei Nala 'e hrabra djevojica u travici spei, prjee ga je poljubila negli probudila. Na junaku su zlate ostroge, a na djevojci tanka koulja; i zadjee se zlate ostroge za djevojinu tanku koulju. Lijepa je svila, jo ljepa vila, lijep mi je cvijet, jo ljepi svijet; a junak se strijelja iz roanca luka, djevojka ga bljula i[z] zelena luga, strjelice mu brala, na konja ih dala. Dubrovaka okolica, poetkom XVI. st.

A ti, divojko egljiva "A ti, divojko egljiva, zapni putaca do grla, da ti se dojke ne vide, da mene elja ne bude; na tvoje dojke gljedaju vranoga konja zakovah i moje drube ja ostah i mojega gospodina. A ti, divojko egljiva, vazmi vidarce na glavu a vidriicu na ruku, ter mi dva pojmo na vodu kroz te mi luge zelene na one hladne studence!" Oni jidoe na vodu

6


kroz te mi luge zelene na one hladne studence; kada dojdoe na vodu na one hladne studence, jo mi govori divojka: "Hodmo si mi dva pospati za te mi luge zelene!" Klie mi ree junak mlad: "Mi ti smo oba mlajahna i mi smo oba lujahna, mi emo zoru zaspati i nas e majka karati". Klie mi ree divojka: "Ja jimah slavja u njadrih, ti jima svoga slavia, ki e nas rano buditi, ne emo zoru zaspati, ni e nas majka karati". Oni jidoe pospati za te mi luge zelene; sfu su se nocu jigrali a pak su zoru zaspali. Karala jih je majica: "a ste toliko inili za te mi luge zelene?" Zadarska okolica, XVI. st.

Ne daj mene staru hrabru Ne daj mene staru hrabru, majko moja draga, lana bih bila s starijem hrabrom, ako i ima dosta blaga; od pogleda mlada hrabra vazda bih sita bila. Dubrovnik, XVI. st.

7


Na gospodin poljem jizdi Na gospodin poljem jizdi, jizda da mu je, na glavi mu svilan klobuk, sinca da mu je, u ruci mu zlatne knjige, druba da mu je, prid njim sluga pisan poje, na ast da mu je. Majka mu je lipo ime dila svitla sunca gledajui, ljuba mu je zlatom venac vila uz konjika potiui. Lipo ti je, brajo, pogledati lipa skoka junakoga gdino mi junak poskakuje od kamenka do kamenka, bila lica pokazuje iza itka perenoga, iza itka perenoga. S Hvara, 1557.

Marko Kraljevi i brat mu Andrija Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala, lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala, lipo plinke dilila i lipo se razdiljala, i razdiliv se, opet se sazivala. ve mi nigda zarobie tri junake dobre konje, dva siromaha, tere sta dva konjica mnoga lipo razdilila, o tretjega ne mogoe junaci se pogoditi, negli su se razgnivala i mnogo se sapsovala. Ono to mi ne bihu, druino, dva siromaha, da jedno mi bie vitez Marko Kraljeviu, vitez Marko Kraljeviu i brajen mu Andrijau, mladi vitezi, tuj si Marko potre svitlu sablju pozlaenu i udari Andrijaa brajena u srdace. On mi ranjen prionu za njegovu desnu ruku, tere knezu Marku potihora besijae: - Je da mi te mogu, mili brate, umoliti, nemoj to mi vaditi sabljice iz srdaca,

8


mili brajene, dokle ti ne naruam do dvi i do tri beside. Kada dojde, knee Marko, k naoj majci junakoj, nemoj to joj, ja te molim, kriva dila uiniti, i moj dil e podati, knee Marko, naoj majci, zato si ga nigdar vee od mene ne doeka. Ako li te bude mila majka upraati, vitee Marko: "to mi ti je, sinko, sabljica sva krvava?" Nemoj to joj, mili brate, sve istinu kazovati, ni naju majku nikako zlovoljiti, da reci to ovako naoj majci junakoj: "Susrite me, mila majko, jedan tihi jelenac, koji mi se ne hti sa drumka ukloniti. junaka majko, ni on meni, mila majko, ni ja njemu, i tuj stavi potrgoh moju sablju junaku, i udarih tihoga jelenka u srdace. I kada ja pogledah onoga tiha jelenka, gdi se htie na drumku s duicom razdiliti, vide mi ga milo bie kako mojega brajena, tihoga jelenka, i da bi mi na povrate, ne bih ti ga zagubio." I kada te joe bude naju majka upraati: "Da gdi ti je, knee Marko, tvoj brajen Andrijau?" Ne reci mi naoj majci istine ponitore: "Ostao je", reci, "junak, mila majko, u tujoj zemlji, iz koje se ne moe od milinja odiliti, Andrijau. Onde mi je obljubio jednu gizdavu devojku. I otkle je junak tuj devojku obljubio, nikad vee nije poal sa mnome vojevati I sa mnome nije vee ni plinka razdilio. Ona t' mu je dala mnoga bilja nepoznana i onoga vinca junaku od zabitja, gizdava devojka. Li uskori mu se hoe, mila majko, nadijati". A kad na te napadu gusari u crnoj gori, nemoj to se prid njimi, mili brate, pripadnuti da iz glasa poklikni brajena Andrijaa, bud' da me e zaman, brate, pri potrebi klikovati. Kada mi te zauju moje ime klikujui, kleti gusari, taj as e od tebe junaci razbignuti, kako su se vazdakrat, brajene, razbigovali kada su te zauli moje ime klikovati. A neka da ti vidi tvoja ljubima druina, koji me si, tvoga brata, bez krivine zagubio! -

S Hvara, 1557.

9


I klie devojka I klie devojka, poklie devojka, jo klie devojka, mlada mi tere gizdava, mlada tere gizdava, sa brig bela devojka Dunaja: "Stani se, imane, stani se, imane, stani se, imane, tere mi razbiraj glasove, tere razbiraj glasove a devojka mlajahta klikuje: Dva sta kraljevia, dva mi sta kraljevia, dva mi sta kraljevia od bojka ne dobegla, ali sta ubijena, ali sta iva odvedena? Nisu ti ubijena, da nisu ti ubijena, nisu ti ubijena, da iva mi sta odvedena, iva sta odvedena k caru Pajazitu na portu1. Andrija se moljae, Andrija mi se moljae, Andrija se moljae bai, alubai, subai ne toliko za sebe koliko za brata Lazara: Puaj naju, bao, puaj naju, bao, puaj naju, bao, do naju mile majke, a verom ti se mojom junakom obetuju, sabljice da ne pau, sabljice ve da ne pau, sabljice da ne pau, konjica da ne jiju, kalujer da se postavlju, Svetoj gori2 da sluu." S Hvara, 1557. godine

Popivka o porazu Turaka kod Siska 1593. Milo tue turske bule, Kupe vode gledajui, Kupe vode gledajui, Hasan-pau proklinjaju: Oh prokleta Kupa voda, koja si se izmeala, koja si se izmeala to s junakom crnum krvjum. Odbiraj se Kupa voda od junake crne krvi, naj ju budu milo bule k srdcu svomu pritiskale. Nit se Kupa odbirala od junake crne krvi, nit je bule primajui k srcam svojim pritiskale. Oh prokleti Hasan-paa, bilo ti se zahotilo tvrda grada, bila Siska, tvrda grada bila Siska, bilo ti se zahotilo Turovoga lipa polja,

1 Pajazitu na Portu - Bajezidu u Carigrad; dva su cara toga imena: Bajezid I (1347-1403), osmanski sultan, sin Murata i Bajezid II (1446-1512), koji je stolovao u Carigradu (Turci su ga osvojili 1453.); Porta, odn. Visoka Porta bio je najprije naziv za bizantsku, a kasnije za sultanovu vladu, odnosno za Carigrad 2 Sveta Gora - Athos na poluotoku Halkidici u Grkoj, samostalna monaka republika; zavjetuje se da e postati kaluer.

10


Turovoga lipa polja i Zagreba lipa mista. Bilo ti se zahotilo prelipoga Kaptoloma, prelipoga Kaptoloma, popovskoga lipa blaga. Bilo ti se zahotilo popovskoga srebra, zlata, Sveta Kralja zlata kria, Sveta Kralja zlata kria. Bilo ti se zahotilo zagrebakih mladih snaha, bilo ti se zahotilo i divojak zagrebakih. Bilo ti se zahotilo turopoljska bila hliba, prilipoga Kaptoloma, popovskoga lipa blaga. Hliba se je bil zaloil, vode Kupe se je napil, Kupe vode prez mertuka i s vnogimi vitezovi, i s vnogimi vitezovi, carovimi janiari. Oh kaurska lipa zemlja kako se ti sad veseli, lipo poju stare majke, stare majke i vdovice, stare majke i vdovice, mladi momki i divojke, mile pisme popivaju, Hasan-pau proklinjaju. Oh prokleta turska zemlja, kako se ti sad alosti! Milo tue turske majke, turske majke i starice, turske majke i starice, turske bule i divojke tune pisme popivaju, Hasan-pau proklinjaju. Oh prelipa Bosna zemlja i iroka Romanija, i iroka Romanija i bogata Natolija. Kaj se toga pornilo iz slavnoga Carigrada, kaj je toga opustilo od dolnjega Biograda. Iz Turopolja, poetkom XVII. st.

Majka Margarita Cvilu to mi cviljae drobna ptica lastovica, ona mala ptica; cvilu to mi cviljae drobna ptica lastovica, ona cvilu cviljae Zadru gradu na pridvratju ona mala ptica. Ona cvilu cviljae Zadru gradu na pridvratju. Bie mi se cvilei drobna ptica zakasnila, ona mala ptica, Bie mi se cvilei drobna ptica zakasnila, Ter ju bie pustilo arko sunce na zapadu, onu malu pticu, Ter ju bie pustilo arko sunce na zapadu, A bie ju zaskoio sjani misec na istoku, onu malu pticu. A bie ju zaskoio sjani misec na istoku,

11


Ali ono ne bie drobna ptica lastovica, ona mala ptica, Ali ono ne bie drobna ptica lastovica, Neg mi ono bie bila stara majka Ivanova, Majka Margarita; Neg mi ono bie bila stara majka Ivanova, Ona majka klikovae sinka svoga i brajenka, Majka Margarita! Ona majka klikovae sinka svoga i brajenka, Na nju mi je naetala bila vila planinkinja, ona bila vila, Na nju mi je naetala bila vila planinkinja, Ter mi side bila vila staroj majci besiditi, Majci Margariti, Ter mi side bila vila staroj majci besiditi: "a mi tako cviluje, stara majko Ivanova, Majko Margarito? a mi tako cviluje, stara majko Ivanova, Koja ti je nevolja grozne suze prolivati, Majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?" Side to mi stara majka biloj vili besiditi, Majka Margarita, Side to mi stara majka biloj vili besiditi: "Ostaf' me se, bila vilo, jadi te se ostavili, planinkinjo vilo! Ostaf me se, bila vilo, jadi te se ostavili, Dvi su meni ljute rane na mojemu eljnom srcu, planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu eljnom srcu, Obe su mi, jadovi, ljute rane otrovane, planinkinjo vilo! Obe su mi, jadovi, ljute rane otrovane, I ovo jih ne mogu, jadna majka, priboliti, posestrino vilo! I ovo jih ne mogu nikakore priboliti, A ove su ljute rane na mojemu eljnom srcu, posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu eljnom srcu: Ja t' sam majka imila mlada Petra bratca moga, posestrino vilo! Ja t' sam majka imila mlada Petra bratca moga, A Ivana hranila, mila sinka, od srdaca, jedno mlado dite. A Ivana hranila, mila sinka, od srdaca, I kad sam jih, jadna bila, do vitetva dohranila, posestrino vilo! I kad sam jih, jadna bila, do vitetva dohranila,

12


Po njih mi je svitla zora od istoka poruila, posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poruila, Obih sam jih, jadna majka, svitloj zori otpravila, Majka Margarita. Obih sam jih, jadna majka, svitloj zori otpravila, Da li evo ne znadem za njih smrti ni ivota, vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni ivota, Neg su mi se zli bilizi, jadni majci, ukazali, Majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi, jadni majci, ukazali, Gdi se gravran vijae nad merli od Zadra grada, ona rna ptica, Gdi se gravran vijae nad merli od Zadra grada, A bihu mu rna pera sva od krvi ustrapana, onoj rnoj ptici, A bihu mu rna pera sva od krvi ustrapana, Sila sam ga, jadna majka, kumiti i bratimiti, onu kobnu pticu, Sila sam ga, jadna majka, kumiti i bratimiti: "Kai meni, gravrane, te bilige do istine, ptice zlokobnice, Kai meni, gravrane, te bilige do istine, A ja ti se, jadna majka, virom mojom obituju, moj rni gravrane, A ja ti se, jadna majka, virom mojom obituju, Da ti hou trudna pera sva suzami prohladiti, ptice zlokobnice, Da ti hou trudna pera sva suzami prohladiti." Da li ne hti na mene huda ptica ni gledati, ona huda ptica, Sila mi je bila vila staroj majci besiditi: "Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule, starice nebogo! Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule, Da li u ti istinu, jadna majko, povidati, starice nebogo, Da li u ti istinu, jadna majko, povidati: Bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, Majko Margarito, Bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, Ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, starice nebogo, Ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, Da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene, Majko Margarito; Da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene,

13


A kada si od sebe sinka svoga otpravila, ono mlado dite, A kada si od sebe sinka svoga otpravila, Onda se je u tebi srdace okamenilo, starice nebogo, Onda se je u tebi srdace okamenilo, Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, ono mlado dite, Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, na to mlado dite. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, Ona venac vijae od primoga vilovita, mlada Primorkinja, Ona venac vijae od primoga vilovita, Ondi mi se oni bihu oicami sagledali, mladi i gizdavi, Ondi mi se oni bihu oicami sagledali, Oicami sagledali a srdaci zaljubili mladi i gizdavi. Da li ne hti na mene huda ptica ni gledati, Nego to mi odleti u planinu rnu goru, ona huda ptica, Nego to mi odleti u planinu rnu goru, Mene, majku, ostavi grozne suze prolijui, Majku Margaritu! Mene, majku, ostavi grozne suze prolijui." Side to mi bila vila staroj majci besiditi, planinkinja vila, Side to mi bila vila staroj majci besiditi: "Ovo u te, stara majko, radi Boga upraati, Majko Margarito, Ovo u te, stara majko, radi Boga upraati: Ako bi ti obadva turske uze dopadnuli, Majko Margarito, Ako bi ti obadva turske uze dopadnuli, Kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila, Majko Margarito, Kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?" Side to mi stara majka biloj vili besiditi, Majka Margarita, Side to mi stara majka biloj vili besiditi: "Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, posestrino vilo, Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, Lasno u jih, jadna majka, iz tamnice iskupiti, posestrino vilo, Lasno u jih, jadna majka, iz tamnice iskupiti:

14


Za bratca u mojega dati moju rusu glavu, posestrino vilo, Za bratca u mojega dati moju rusu glavu, A za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti, za to mlado dite! A za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti. Sila mi je bila vila staroj majci besiditi, Majci Margariti, Da li ne hti na mene huda ptica ni gledati, Nego to mi odleti u planinu rnu goru, ona huda ptica, Nego to mi odleti u planinu rnu goru, Mene, majku, ostavi grozne suze prolijui, Majku Margaritu! Mene, majku, ostavi grozne suze prolijui." Side to mi bila vila staroj majci besiditi, planinkinja vila, Side to mi bila vila staroj majci besiditi: "Ovo u te, stara majko, radi Boga upraati, Majko Margarito, Ovo u te, stara majko, radi Boga upraati: Ako bi ti obadva turske uze dopadnuli, Majko Margarito, Ako bi ti obadva turske uze dopadnuli, Kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila, Majko Margarito, Kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?" Side to mi stara majka biloj vili besiditi, Majka Margarita, Side to mi stara majka biloj vili besiditi: "Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, posestrino vilo, Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, Lasno u jih, jadna majka, iz tamnice iskupiti, posestrino vilo, Lasno u jih, jadna majka, iz tamnice iskupiti: Za bratca u mojega dati moju rusu glavu, posestrino vilo, Za bratca u mojega dati moju rusu glavu, A za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti, za to mlado dite! A za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti." Sila mi je bila vila staroj majci besiditi, Majci Margariti, Sila mi je bila vila staroj majci besiditi: "Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule, starice nebogo! Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule,

15


Da li u ti istinu, jadna majko, povidati, starice nebogo, Da li u ti istinu, jadna majko, povidati: Bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, Majko Margarito, Bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, Ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, starice nebogo, Ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, Da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene, Majko Margarito; Da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene, A kada si od sebe sinka svoga otpravila, ono mlado dite, A kada si od sebe sinka svoga otpravila, Onda se je u tebi srdace okamenilo, starice nebogo, Onda se je u tebi srdace okamenilo, Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, ono mlado dite, Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, na to mlado dite. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, Ona venac vijae od primoga vilovita, mlada Primorkinja, Ona venac vijae od primoga vilovita, Ondi mi se oni bihu oicami sagledali, mladi i gizdavi, Ondi mi se oni bihu oicami sagledali, Oicami sagledali a srdaci zaljubili, mladi i gizdavi. Oicami sagledali a srdaci zaljubili, Bie mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila, ono mlado dite, Bie mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila, Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati, starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati, Cvili, majko, i ali, i prolivaj grozne suze, Majko Margarito! Cvili, majko, i ali, i prolivaj grozne suze, I da ti se nikadare od suz' lica ne osue, Majko Margarito! I da ti se nikadare od suz' lica ne osue, Nit e bratca dozvati, nit e sinka doekati, starice nebogo, Nit e bratca dozvati, nit e sinka doekati!" Zadar, poetkom XVII. st.

16


Kuliko je u Lici Gradva Kuliko je u Lici Gradva, Sedamdeset i sedam Gradva, N Divoike ni Neviste mlade, Koju nie Karlovich lyubio, etc. Vitezovi, 1681.

Boj na Krbavskom polju Peljala sina Karlovika po palaah udvinskih Nigljedajui se na Krbavsko polje upita sina jom: "Je li ono sura magla ali bili labudovi?" Odgovori: "Ni, nego se sapa vidi od junakih konja i od praha pukanoga. Ono ban Derenin boja bije." Toga pravo ne izree, eto izjaha jedan samo konjanik, izie gospoja pred njega, dok pozna, da je nje diver Karlovi. Zae govoriti: "Davori mi, Karloviu, davori mi, moj divere!" Odgovori: "Nemoj od Krajine spitavati, jer da ti ponem kazivati, sobom e hitat ob crnu zemlju, ondi poginue dva brata Karlovia, dva Mrnjavia, dva Bereslavia, dva Hranilovia." Vitezoviev zapis, oko 1682.

Balada o kneginji Vidosavi Jadnu mi etu ieta knez Nikola, etu jadnu, davori mi, davori, a jadniju knez Bujae sa kneginjom, ljubi svojom, davori mi, davori. Strane doe knez Nikola s kordom na bedri, strane doe, davori mi, davori. Konja jae, kordu pae, kopje nosi, rat mi prosi, knez Nikola, s kordom na bedri. Kopje vre, kordu tre,

17


knez Nikola nasred dola. Hoja, Lero, Dolerije, Lero, Silerjane.3 Nita ree, tijekom tee, druga stie, glavu mu die knez Nikola nasred dola. Lero, Hoja, Dolerije, Lero, Silerjane. Ta knezu Bujaku, prigornjem bratu, ivot uze s glave ruse knez Nikola nasred dola, Lero, vajmeh, Dolerije, Hoja, Silerjane. A kneginja Vidosava osta, lele, tu udova, jadna kneginja, Hoja, Lero, Dolerije, Lero, Silerjane; skubui ka vlase, meu ih za se, pogledav se nase, zavapi u glase: Hoja, Lero, Dolerije, vajmeh, Silerjane, Lero, Hoja, Dolerije, vrli Silerjane; zatim procvili alosnoj u sili: "Knee Bujae, moj mili brae, Hoja, Lero, Dolerije, Lero, Silerjane, komu e t' djeica, komu li ih mlada sred ovijeh jada, tuna t' udovica? Lero, Hoja, Dolerije, Hoja, Silerjane, Hoja, Lero, Dolerije, hrli Silerjane." I to im izusti s uzdaha duh pusti, duh bijedna pusti im to izusti, jadna kneginja. Boe Lero, Dolerije, boe Silerjane, ljubka Hoja, Dolerije, silni Silerjane. Davori mi, davori, knee Nikola, davori mi, i tva sila ohola, davori mi, davori, knee Nikola. Tko zlo pone, gore svri, knee Nikola,

3 Hoja, Lero, Dolerije i Silerjan - boanstva iz stare (pra)slavenske mitologije, sauvana jedino u zakletvama.

18


davori mi, davori, ljubka Hoja, Dolerije, silni Silerjane, boe Lero, Dolerjane, boe Silerjane. Iz Dubrovnika, potkraj XVII. st.

Sestra Iva Hrvaanina Turin dvorbu dvorae u Iva Hrvaanina, hvaljena junaka, ter mi dvorbu dvorae ni za dobro ni za zlato, neg za dragu sestru Ivana Hrvaanina. Ma mu se junaku navrili devet godin, nigda nije vidio drage sestre Ivanove, vjerenice svoje. Ma ti ide Ivane u planinu lov loviti; i dvoru mi ostavlja pouzdanu slugu svoju, ma ti poe etati oko dvora Ivanova, na prozoru vidio dragu sestru Ivanovu, svoju vjerenicu, ni je moe uhititi, ni joj moe nauditi. Najbre se odvrgao u cara u estitoga, sluga Ivanova, ter mu ide laivo sv'jetlu caru govoriti: "to je bilo za mene, tebi hou darovati, moj care oholi; ma nu meni ti zajmi velikoga konja tvoga, i zajmi mi, moj care, kudu srebrom okovanu, moj dragi gospodaru, i zajmi mi, moj care, stotinu zlatnijeh dukata, da mi je kupit', moj care, na pazaru iste svile, hou tebi dobavit' l'jepe Hrvatske djevojke." Car mu bjee zajmio to bjee zapitao: a on bjee kupio sto dukata grane svile, ter je svilom oti'o u lijepu Hrvatiju, ter je ator razvrg'o posred polja hrvatskoga; a sve dobro zaule l'jepe Hrvatke djevojke, i dobro je zaula draga sestra Ivanova: "Puta' mene, Ivane moj brae, u ravno poljice, da je meni kupiti s drugam moj'jem grene svile." Ter je sestru pustio s drugama u ravno polje, a kad doe gizdava Turinu pod svilen ator, ator bjee skupio, na konja se uzmetnuo, i uza se uzvrg'o dragu sestru Ivanovu.

19


Ma kad bjehu, moj Boe, planinome zelenome, obadva mlaahna, ali poe Turine djevojci govoriti: "Kako u te provestiti kroz careve b'jele dvore, sele Ivanova?" A ona mu na temu gizdava odgovorila: "Nuto s noga ti sazuj ute izme i papue, ter ih meni ti obuj l'jepoj gizdavoj djevojci. I s glave mi ti skini tumbane od b'jele svile, ter ih meni postavi gizdavoj djevojci; na bedru mi pripai kordu srebrom okovanu, i stavi me, Turine, na tvojega konja dobra, ter stani prida mnom mlaahnom za kalauza; tako me e provestit' kroz careve b'jele dvore." Sve to je rekla djevojka, sve je Turin uinio, moj dragi gospodaru, i jo se Turine sam sobome razgovarae: "Da me hoe privariti, ne bi mene svjetovala sestra Ivanova." Ma kada je stavio mlaahnu na konja dobra, ona konja obrnu ka lijepoj Hrvatiji, ali Turin klikuje mlaahnu iz tanka grla: "Poi s Bogom, djevojko, vrati meni konja dobra, sele Ivanova!" Ona mlada djevojka ne sluae, ni hajae. Ma kad doe djevojka posred polja hrvatskoga, tu je konja odsjela prema dvoru Ivanovu, brajena svojega. Svu na kopje zatekla l'jepu hrvatsku gospodu, i na kopje zatekla Ivana Hrvaanina, brajena svoga: "Doi meni, Ivane, na kopje odgovoriti, prije hou s tobom l'jep objed objedovati!" S manje mu se ne moe Ivanu ni uiniti, neg' je po'o sestrici na l'jepi gospodski objed. A kad oni bjehu sred objeda gospodskoga, poe sestra brajenu na objedu govoriti: "Ja odovud susretoh jednu vlaku poturicu, gdje mi vodi svezanu l'jepu Hrvatku djevojku; ali koga ne ima, ali za nju i ne haju?" Tad ga suze polie Ivana niz bijel obraz, Hrvaanina, ter mi uze sestrici na temu ovako odgovarati: "Ono ti je moja bila roena draga sestrica, i ovo za nju ja kupim l'jepu hrvaku gospodu jeda bih je kako god sestru moju skapulao." Tad se njemu objesi oko grla ljutom zmijom. "Nemoj, brate, muiti l'jepe hrvatske gospode, sestra tvoja osveti i tebe i sama sebe,

20


ona ti je mlaahna bez otkupa skapulala!" Tad veliko veselje uinio junak Ivan Hrvaanin. Dubrovaka okolica, svretak XVII. st.

Iz javora suhoga uti cvijet procaptio Lijepu jeu jezdijahu dva Jakia, lijepa bratca, Oni jeu jezdijahu zelenom planinom, I onako jezdei planinom zelenom, Ode Stijepo Jakiu bratu Mitru govoriti: "Jezdi bolje prida mnom tvojega konja dobra; Koliko bih ja tebe dofatio sabljom mojom, Ja bi tebi osjek'o pri ramenom rusu glavu! Ere mi se tuila vjenana ljubovca, Da si meni pod silu ljubio ljubi moju." Kada bjee Mitre razumio brata svoga, Poe on govoriti bratu svomu: "Ako sam ti, brate, ja ljubio vjenanu ljubovcu, Saeta se sputala iz aera vedra neba, Tere mene udrila, i poda mnom konja dobra! A to li mi ti joter ne vjeruje, mili brate, Kada mi doemo sred zelene sred planine, Tu emo mi nai jedan mramor studen kami; Uza nj emo mi nai suho drvo javorovo, Tere me e ti uti, k'o ti u se oklinati!" Kada mi oni dooe sred zelene sred planine, Tu mi naoe jedan mramor studen kami, I uz kami suho drvo javorovo; Srdace je prinio ka mramoru studenomu, A rukami ophiti suho drvo javorovo. Paka mi je oti'o svomu bratu govoriti: "Posluaj mi, moj brate, k'o ti u se oklinjati: Ako ti sam, moj brate, ljubovnicu vjenanu ljubio. Srdace mi ustinulo k'o no mramor studeni, A ruke mi usahle k'o no javor suho drvo; To li ti nijesam ja ljubio vjenane ljubovce, Iz mramora studena provrela iva voda, Iz javora suhoga uti cvijet procaptio, Pod tobom se, moj brate, poplaio dobar konjic, Tere mi se ne mog'o ni uzdom ustegnuti!" I to mi se bijae udno udo uinilo: Voda iz mramora studena provrela je iva, Iz javora suhoga uti cvijet procaptio, Tere mi se pod njime dobar konjic poplaio, Ne mog'o ga leventa ni uzdom ustegnuti.

21


Neg' ono mi otide bratu Mitru govoriti: "A tako te, moj brate, ne ubio Bog veliki, Ti to meni ustegni nu mojega konja dobra, Ter emo se ja i ti povratiti k lijepu dvoru; I kada se povratimo ka naemu bijelu dvoru, Mi emo kuati nae vjenane ljubovce, Ka e ljubovca komu na dobro pristanuti." Kada mi Mitre bijae razumio brata svoga, On ti je njemu usteg'o njegova dobra konja, Paka mi se vratie ka svojemu lijepu dvoru; I kada mi dooe ka Mitrova lijepa dvora, Prid dvorom mi nahode bro Mitrovu dragu ljubi. Otide mi on Mitre govoriti dragoj ljubi: "Spravlja mi se brat Stjepan u cara za poklisara, U mene zajimava haljine i konja dobra, Hou li mu ja zajimat haljine i konja dobra?" Kad mi ona bijae gospodara razumjela, Ona mi otide gospodaru govoriti: "Zajmi mu, gospodaru, haljine i konja dobra, Ako mi se on vrati zdravo iz lijepa Carigrada, On e tebi vratiti haljine i konja dobra, On e tebi vratiti i lijepo zahvaliti." Kada bijae Stjepan razumio bro Mitrovu dragu ljubi, I on poe kuati bro njegovu dragu ljubi. Otide mi Stjepane dragoj ljubi govoriti: "Spravlja mi se, ljubovce, brat Mitar u cara za poklisara. U mene zajimava haljine i konja dobra." A kada ga bijae draga ljubi razumjela, Otide mi ona Stjepanu govoriti: "A dje mu su njegove haljine i njegov konjic dobar? A da bi mu junaku brzo puste ostanule!" Kada bijae Stjepan dragu ljubi razumio, Veoma mu se bijae junaku muno uinilo. U njega mi bijae bri njegova britka sablja, Ter mi sablju povadi s pojasa bijeloga, Ter mi ljubi udari po grlu po bijelomu. Glava joj panula na junaku crnu zemlju. Dubrovnik, svretak XVII. st.

22


Oruan junak Dunaj prepliva Oruan junak Dunaj prepliva, sedlan ga konjic pri brijegu eka. Ma se ne udim dobru junaku koji oruan Dunaj prepliva, nego se udim konju njegovu koji ga osedlan pri brijegu eka. Jote je trea, koja je najvea: doma ga ljuba s potenjem eka. Perast, svretkom XVII. st.

Uz potok, niz potok Uz potok, niz potok, e evojka sama spi! Iz njedara dunja ckli i cavti - ah da mi je pogristi! Perast, svretkom XVII. st.

Glas dopade mladu Glas dopade mladu dobromu junaku: "Ne dadu ti mladu, dokle ne ustrijeli prid gradu jabuku, u polju naranu, dokle ne donese evojci prstenak, i biser na grlo, i od zlata krunu." Kako je zaula junakova majka, uzbrinula se je. Mladi jo' govori: "Ne brini se, majko, ja sam hitar junak, ja u ustrijeliti

23


u jaer jabuku, na gradu naranu; ja u donijeti evojci prstenke, i od zlata krunu, i biser na grlo. Ma ja neu, majko, prelijepu mladu dokle ne donese sunce za kosama, mjesec za njedrima, slavja za rukavja." Tu se uzbrinula lijepe mlade majka. Mlada jo' govori: "Ne brini se, majko, ja mi imam mlada do tri mila braca: jedan ima biti sunce za kosama, drugi mi e biti mjesec za njedrima, trei mi e biti slavje za rukavje." Perast, svretkom XVII. st.

Koje je drijevce sred mora Koje je drijevce sred mora, u njem je patrun Nikola, na njem je tanka koulja od drobna bijela bisera. Mladomu druina govori: "Tako ti glave, patrune, od kud ti tanka koulja od drobna bijela bisera?" Mladi druini govori: "Tako mi glave, mrnari, vila je sina enila, mene je za kuma stavila, darovala mi koulju od drobna bijela bisera, a ja njoj prsten od zlata, u njem je oko diomanat,

24


u njem je sunce i oblak, nosi ga kuma za ljubav." Perast, svretkom XVII. st.

Kako je Novaku utekla vila njegova ljubovca Tri veselja injae Novae u bijelu dvoru: jedno ini veselje: selu svoju udavae; drugo ini veselje Grujici, sinu svojemu; tree ini veselje: er je dvore ogradio, i svak mu se veseli u njegovu bijelu dvoru. Ma se samo ne veseli lijepa ljubi Novakova. Poe ti jo govorit mlada sele Novakova: "Svak se danas veseli u veselju braca moga, a ti mi se ne veseli, ni Grujici, sinu tvomu?" Ali njome ljubovca Novakova odgovara: "Kako u se veselit u veselju braca tvoga? Kad me Novak uhitio, bijelu vilu, na Dunaju, on je meni ugrabio brza krila i oglavlja, da mi hoe vratiti brza krila i oglavlja, lijep bih tanac izvela prid dvorima njegovijem, i u tanac skupila dvanaes mladijeh djevojica, sve bi bile mlaahne jedne slike i prilike." Kad je bjee razumjela lijepa sele Novakova, ona mlada otide bracu svomu govoriti: "Svak se tebi veseli u bijelomu dvoru tvomu, samo ti se ne veseli bijela vila, ljubi tvoja, neg je meni ovako ljubi tvoja govorila: Otkad je si uhitio na tihomu Podunaju, da si njome ugrabio brza krila i oglavlja. Kad bi jom ih hotio, brate dragi povratiti, lijep bi tanac izvela prid tvojijem bijelijem dvorom, i u njemu skupila dvanaes mladijeh djevojica, sve bi bile mlaahne jedne slike i prilike." Bjee ti ga ovaka nauila huda srea, ljubi svojoj povratio brza krila i oglavlja. Ona mu je izvela lijepi tanac prid dvorovim, i u njemu bijahu dvanaes mladijeh djevojica, sve su mlade djevojke jedne slike i prilike. Pak se s krilim zavila u visinu vedra neba, a za njome Novae na svojemu dobru konju. Poe ljubi dozivat iz svojega tanka grla: "Povrati se, povrati, bijela vilo, ljubi moja! Komu, ljubi, ostavlja tvoje lijepe perivoje? A komu li ostavlja Grujicu, sina tvojega?"

25


A Novaku ovako bijela vila odgovara: "Ne bih ti se povratila za moje za crne oi; ja ti vee ne hajem za moje lijepe perivoje, a Grujicu, sina moga, esto u ga pohoditi, kad ga budem pohodit, ti me nee ni vidjeti." Kad je Novak razumio bijelu vilu, ljubi svoju, alostan se on nae u svojemu srcu ivu, zlovoljno se povrati ka svojemu bijelu dvoru. Iz dubrovake okolice, prva polovica XVIII. st.

Kako je Marko Kraljevi poljubio vjerenicu a ona ga nije poznala Svilen ator raspleo mladi Marko Kraljeviu, on je ator raspleo na livadi od Budima. Jutro rano podranile Budimke mlade djevojke, jutro rano zajedno na hladenac hladne vode. Mimo ator prohode mlada Marka Kraljevia; svaka Marku djevojka dobro jutro nazivae. Koja bjee najmlaa meu njima i najljepa, ona Marku junaku dobro jutro ne naziva; nego bjee u zemlju crne oi obrnula. Poe Marko Kraljevi toj djevojci govoriti: "Od koga si, djevojko, lijepa roda i plemena? Zato meni, mlaahna, dobro jutro ne naziva? Ali si se podnijela tvojom prelijepom ljepotom? Ali, mlada djevojko, prstencima zlaanijem? Ako si se podnijela prstencima zlaanijem, da bi tvoje prstenke druge tvoje radovale, ako li se podnosi tvojom prelijepom ljepotom, da bi tvoju ljepotu crna zemlja obljubila." Ali mlada djevojka Kraljeviu odgovara: "Hod' otole, hurjatine, nemoj vele govoriti. Ja sam draga sestrica mlada Pavla Banovia, i meni je bratued od Budima svijetli kralju i ja ti sam vjerenica mlada Marka Kraljevia. Ako k tebi, hurjatine, pod atore ja uetam, hou tebi zaisto kordu tvoju ugrabiti paka u je odnijeti roenomu bracu momu, ijem u hatrit narane po ardinu braca moga." Kad je Marko Kraljevi tu djevojku razumio, brzo bjee izio ispod svilena atora, i nju bjee uhitio, mlaahnu, za desnu ruku, tere ti je uvede pod njegov svioni ator, i jednom joj celov da u rumeno bijelo lice.

26


Tadara je djevojka mladu Marku govorila: "Neka doe, hurjatine, ka lijepu Budimu gradu, ja se hou moliti od Budima svijetlu kralju, neka tebe objesi o vratijem od Budima!" Ali Marko Kraljevi tom djevojci odgovara: "Poi, mlada djevojko, sa drugami na hladnu vodu, kad se s vode ti vrati ka lijepu Budimu gradu, ovako e ti rijeti mladu Pavlu Banoviu, mladu Pavlu Banoviu i budimskom svijetlu kralju: "Drago vas je po meni oni junak pozdravio, koji je ator raspeo na livadi od Budima, i meni je celov d'o u moje u bijelo lice!" Ona mlada izide ispod svilena atora, ali nee da ide sa drugam na hladnu vodu, neg' se brzo povrati ka Budimu bijelu gradu, tere ide ovako bracu svome govoriti: "Koji je ono hurjatin na livadi od Budima, koji svraa pod ator Budimke mlade djevojke, kad prohode donijeti sa hladenca hladne vode, jutroske me, djevojku, za desnicu uhitio i mene je uveo pod svoj ator pod svileni, pak me pita od koga sam ja roda lijepa i plemena. A kad mu sam, mlaahna, svekoliko povidjela, tada mi je celov d'o u rumeno lice moje. I jo mi je, djevojci, ove rijei govorio: "Kad se bude vratiti ka lijepu Budimu gradu, ovako e ti rijeti mladu Pavlu bracu tvomu, mladu Pavlu bracu tvomu i budimskom svijetlu kralju: drago vas je po meni ovi junak pozdravio koji je ator raspeo na livadi od Budima, i meni je celov d'o u moje u bijelo lice." Jeda ti se ja mogu, mili brate, umoliti, da se poe moliti svijetlu kralju od Budima da objesi hurjatina vratijem od bijela grada?" Ali Pavo Banovi sestri svojom odgovara: "Nije ono hurjatin na livadi pod atorom, ono ti je vjerenik junak Marko Kraljeviu." Kad je mlaa djevojka braca svoga razumjela, na to ti mu ne bjee ni rijei odgovorila, nego se je mlaahna u licu zarumenila, i ka zemlji bijae crne oi obrnula. Dubrovnik, prva polovica XVIII. st.

27


Molitva gizdave divojke Lijepu edbu etae jedna mlada Vlahinjica, gizdava divojka. edbu mi ti etae, vinjega Boga moljae: "Nemoj mene, moj Boe, ivom eljom umoriti, moj vidovni Boe, ivom eljom umoriti, ljutom strijelom ustrijeliti, neka mi se naljubim jednoga gizdava junaka, mlada Vlahinjica; na glavu mi nanosim zelen vijenac od masline, na ruci se nagledam zlatan prsten od 'iljade, ja lijepa Vlahinja. Ako ho', mili Boe, mene ivom eljom umoriti, satvori me, moj Boe, vitom jelom u planini, moj vidovni Boe! Od mojijeh lijepijeh kosah sitnu travu djetelinu, od mojijeh crnih oih dva hladjenca bistre vode, moj vidovni Boe! Kada bi mi doo moj gospodar u planini lov loviti, da bi mi on poinuo pod zelenom vitom jelom, moj mio gospodar, konje svoje napito sitnom travom etelinom, a napojit se dva hladjenca bistre vode, tej brze konje." to je Bogu molila, toj mu je i umolila. Boka kotorska, poetkom XVIII. st.

Kako planinkinja vila zavadi dva brata Jahia Lijepu jezdu jezdijahu dva Jahia mila brata, dva mila brajena, oni jezdu jezdijahu goricome zelenome, i oni se mila braa meu sobom zgovarahu, dva mila brajena. Poe ovako Mitar Jahi Stjepanu besjedovati: "Evo ti smo mi dva brata, Stjepane, neoenjeni, Jahiu brajene, srea ako nas nanese na koju gizdavu divojku, po' se jedan tad od nas, mili brate, oeniti Jahiu brajene." Tu im bjee prispjela miloj brai huda srea, jer ih bjehu zaule od planine b'jele vile,

28


planinkinje vile, i one se b'jele vile meu sobom zgovarahu: "Je li koja meu nami u planini b'jela vila, planinkinje vile, koja bi mi posvadila dva Jahia mila brata? Jer emo je postaviti kraljicome nada sv'jema, planinkinju vilu." Meu njima nae se u planini b'jela vila, i nae im ovako drugami besjedovati, planinkinja vila: "Ja ni mi u posvaditi dva Jahia mila brata." Dok se bjee Jahiima u susretu uinula planinkinja vila, ter mi poe Jahiima dobru sreu nazivati: "Dobra vami srea budi, dva Jahia, mila brata, dva mila brajena!" "Bog daj tebi, divojko, i tebi mi dobra srea!" Kako bjee vitez Mitar tu divojku sagledao, gizdavu djevojku, da ljepotom odc'jevae arkom suncu i mjesecu, poe ti mi ovako djevojci besjediti Jahi vitez Mitar: "Eto ti smo mi dva brata, djevojko, neoenjeni, jednoga od nas oberi, koga mi je tebi drago, gizdava djevojko." Tu mi bjee miloj brai prispjela huda srea, ona bjee obrala Stjepana mlada Jahia, viteza junaka. Kako bjee vitez Mitar tako udo ugledao, 'za pojasa povadi handara pozlaenoga, Jahi junak Mitar, brata svoga udari u njegovo ivo srce. Tuj ga bjee crna zemlja i bez due doekala, Jahia Stjepana. Kako vie vitez Mitar da je brata pogubio, poe ti mi vitez Mitar tuj djevojku proklinjati, gizdavu divojku: "Davori mi, djevojko, bud' prokleta srea tvoja! da li hoe ti danas do dva brata pogubiti, dva Jahia brata!" Pak je sebe handarom u srdace udario. Tu je njega crna zemlja i bez due doekala, Jahia junaka, oba ti su mila brata ci divojke poginula! Boka kotorska, poetkom XVIII. st.

29


Trudan junak kroz goricu proe Trudan junak kroz goricu proe, od truda se na ma naslanjae, a od sunca titkom zaklanjae. Divojka ga s prozora gledae, svojoj miloj majci govorae: "Majko moja, jada velikoga, trudan junak kroz goricu proe, od truda se na ma naslanjae, a od sunca titkom zaklanjae, vode edan, divojak eljan." Majka erci tiho govorae: "Crpni, erce, u konderu vode tere napoj trudahna junaka, ma mu nemoj lica sagledati." Ufatila u konderu vode, junaku je na konju dodala, bijelo mu lice sagledala: "O junae, crne oi tvoje!" Kotor, poetkom XVIII. st.

Pokri, djevojko, koprinom kose Pokri, djevojko, koprinom kose da ti od sunca biser ne puca, da ti od sunca lice ne gori, da te od draga eja ne mori. Korula, poetkom XVIII. st.

Uticali se gospodiii Uticali se gospodiii uz ravno poje, na vrane konje. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbri bude prid gospodinom, meju druinom. Korula, poetkom XVIII. st.

30


Hvalila se uta dunja na moru Hvalila se uta dunja na moru: "Od men' nema nita ljepe na sv'jetu." To zaula zelenika jabuka. Al govori zelenika jabuka: "Mala t' fala, uta dunja na moru, od men' nema nita ljepe na sv'jetu." To zaula b'jela loza vinova, govorila b'jela loza vinova: "Mala t' fala, zeleniko jabuko, od men' nema nita ljepe na sv'jetu." To zaula nekoena livada. Govorila nekoena livada: "Mala t' fala, b'jela loza vinova, od men' nema nita ljepe na sv'jetu." To zauo dobar konjic nejahan. Govorio dobar konjic nejahan: "Mala t' fala, nekoena livada, od men' nema nita ljepe na sv'jetu." To zaula neljubljena djevojka. Govorila neljubljena djevojka: "Mala t' hvala, dobar konjic nejahan, od men' nema nita ljepe na sv'jetu." To zauo dobar junak neenjen. Govorio dobar junak neenjen: "Poekaj me, neljubljena djevojko!" Pak otide dobar junak neenjen, potrgao utu dunju na moru, i uzeo zeleniku jabuku, i pobrao b'jelu lozu vinovu, pokosio nekoenu livadu, uzjahao nejahana konjica, obljubio neljubljenu djevojku. Erlangenski rukopis, oko 1720.

Ja putovah ljetni dan do podne Ja putovah ljetni dan do podne s one strane vie ibenika. Nit me srete jelen ni kouta ve lijepa gizdava djevojka. Na glavi joj dva zelena v'jenca. Jednog iskah, ne kte mi ga dati,

31


kupovah ga, ne kte ga prodati. Svrgoh s vranca, uzeh oba venca. A kad sjutra beo dan svanuo, poruuje lijepa djevojka, poruuje zlato materino: "Duo draga, mome neenjeno, jal mi doi, jal polji v'jence!" Poruuje mome neenjeno: "Ah, djevojko, materina rano, ah, djevojko, draga duo moja, dosta sam te poljubio junak ukraj druma na zelenoj travi, nit u doi ni poslati v'jence, ve poslati mog vranca na hranu. Al ga rani kako i meneka: opleti mu jasle od bosiljka, poj ga, zlato, vinom i rakijom i zobi ga sa mora biberom." Poruuje lijepa djevojka: "Jao, mome, rano materina, ako konjik na konjicu doe, plesti u mu jasle od bosiljka, poi' u ga vinom i rakijom, zobi' u ga sa mora biberom. Ako konjic bez konjika doe, plesti u mu jasle jadikove, kako mu je i srce jadovno kako, duo, moje za tobome. Poi' u ga gorkijem emerom, neka mu je i srce emerno kakono je moje za tobome." Poruuje mome neenjeno: "Ne budali, lijepa djevojko, konjik e ti na konjicu doi." Erlangenski rukopis

Vino pije kita od Senjana Vino pije kita od Senjana kod Cetine kod vode studene, meu njima Cetinka djevojka te im ona slui ladno vino. Kako komu daje au vina, svaki joj (je) junak govorio: "Ljubi mene, lijepa djevojko!"

32


Kad se mladoj dosadilo bilo, onda veli lijepa djevojka: "Tako t' Boga, eti arambaa, ne uje li to ti druba veli? Ja ne mogu svima biti ljuba, ako mogu svima biti sluga. Biu ljuba jednome junaku kojino e Cetinu priplivat, i onamo i opet ovamo, pod kalpakom i pod b'jelim perjem, (a) pod pukom i pod britkom sabljom, u izmama i u ostrugama - ja u njemu biti vjerna ljuba." Svi junaci nikom ponikoe i u crnu zemlju pogledae. Ne pogleda senjski arambaa, vee skoi u Cetinu vodu, pripliva je tamo i ovamo. Pak (on) uze Cetinku djevojku, odvede je k Senju bijelomu. Erlangenski rukopis

Gorom jezde dva mila brajana Gorom jezde dva mila brajana, jedan drugom dobra konja ljubi. Gledale i vile iz gorice. Govorila vila Mandalina: "Tko bi brau omrazio ovu?" Govorila vila Katarina: "Ja u brau lasno omraziti: stvorit u se lijepom djevojkom." I otide pred njih u goricu. A kad dojde pred njih u goricu, onda vele dva mila brajana: "Oeni me, moj mili brajane, oeni me tom l'jepom djevojkom." U tome se braa zavadie. Potrgoe svoje britke sablje. Mlai bratac starijeg pogubi. Pak uzima lijepu djevojku, te (je) mee za se na konjica. Tri je puta pasom pripasao, a etvrti od sablje kajasom i otide priko gore junak.

33


Iao je malo po gorici, a kada se natrag obazrio, ali nema lijepe djevojke. Onda mu se teko raalilo, pak se (junak) natrag povratio, povratio svomu milom bracu, te svojega braca ukopao. Pak potre noe od pojasa te udari sebe u srdace. Ondi pala do dva nova groba s kurve kuke prebijele vile. Erlangenski rukopis

Ja usadih vitu jelu Ja usadih vitu jelu i pod jelu b'jelu lozu i pod lozu b'jelu ruu i pod ruu struk bosilja: vrgoh Maru neka uva, al je Mara jo malena. Pak ja odoh na vojnicu, pak vojevah tri godine, pake pojdoh da obiem. Al' mi stie b'jela knjiga: "Vrati se natrag, mlado mome, jela ti se osanula, b'jela loza obzobana, ruiica otrgana, a bosiljak vas oblomljen!" A ja tome ne vjerovah, nego pooh i obioh. A kad dooh i obioh, ne moe konj pristupiti od visine vite jele, od rodine b'jele loze, od bjeline b'jele rue, od mirisa bosiljkova, od ljepote l'jepe Mare; ali 'e Mara dorastila ba do momka neenjena. Erlangenski rukopis

34


Konj uginuo od alosti za gospodarom to se bili kraj sinjega mora, il je pina od mora sinjega, il su ono bili labudovi, il su pale na plandiu ovce? Nije pina od mora sinjega, nisu ono bili labudovi, nit su ono ovce na plandiu, vee ono ranjen dobar junak. Na njemu se bili kouljica, kia pere a sunace sui, vie glave kopje udareno, a za kopje dobar konjic vezan. Konjic vriti, gospodara budi: "Ustan gore, gospodine dragi, pojea sam travu do korena, a uzbio blato do kolena, a popio vodu do kamena." Onda veli iz gorice vila: "Trai, konju, drugog gospodara!" Cere konjic sluajui vilu, cere vila gledajui konja. Erlangenski rukopis

Vino pije Dojin Patar, varadinski ban Vino pije Dojin Patar, varadinski ban, popio je tristo dukat sve za jedan dan, jote k tome vrana konja, zlatan buzdovan. Karao ga kralj Matija, zemlji gospodar: "Kurvo jedna, Dojin Patar, varadinski ban, jer ti popi tristo dukat sve za jedan dan, jote k tome vrana konja, zlatan buzdovan." Veli njemu Dojin Patar, varadinski ban: "Ne karaj me, kralj Matija, zemlje gospodar, da s' ti bio u krmara u koga sam ja, popio bi vie dukat nego to sam ja, jote k tome celu Petu i po Budima jer su l'jepe Petankinje, Bog ih ubio!" Erlangenski rukopis

35


Nejaka Jagoda Rano rani Jagoda na vodu. Za njom ide na konju Radonja. Gledala ga majka Jagodina, i govori majka Jagodina: "Ne id' tamo, na konju Radonja, otila je Jagoda na vodu, jo je luda pripadnu' e mi se, nejaka je zabezeknu' e mi se." Onda veli sa konja Radonja: "Ne budali, majko Jagodina, koliko je dijete Jagoda, koliko je luda i nejaka, svu no mi je na ruki prespala, desnu mi (je) ruku pritiskala, ja ne mogoh konja osedlati, ve mi braa konja osedlala, nit opasat svilena pojasa, ve su mi (ga) sestre opasale." Onda veli majka Jagodina: "O Radonja, moje drago d'jete, idi svomu dvoru bijelomu te sakupi gizdave svatove te ti vodi Jagodu djevojku." To Radonja jedva doekao. I otide dvoru bijelome i on bre svate sakupio i odvede Jagodu djevojku. Erlangenski rukopis

to m' se sjaji to u Zadru gradu? to m' se sjaji to u Zadru gradu? Il je sunce ili jasan mjesec, ili se (to) na Zadru vrata? Nit je sunce niti jasan mjesec, nit se sjaju (to) na Zadru vrata vee je ono mladi gospodar, mladi gospodar s mladom gospojom. Gospodar mi se to na put opravlja, mladu gospoju u domu ostavi. Gospodar gospoji tiho govori: "Eto ti, gospo, b'jeli dvorovi,

36


i u dvorovi starica majka, i oko dvora ruica b'jela, ispod ruice studen kladenac." Gospoa gospodaru tiho govori: "Tako mi Boga, moj gospodaru, to e meneka dvorovi b'jeli, kad po dvori paun ne eta? to li e meni ruica b'jela, kad na ruici slavuj ne poje? to li e meni studen kladenac, kad mi nije tebe, moj gospodaru?" Erlangenski rukopis

Lepi Ive terga roe Lepi Ive terga roe Tebi Lado sveti Boe Lado, sluaj nas, Lado. Pevke Lado pevamo ti, Serca naa vklanjamo ti Lado, sluaj nas, Lado. Iz Meimurja, 1752.

Popijevka Radia Vukojevia Tri mi kopja erahu Radia Vukojevia, dobroga junaka, oni mi ga erahu lijepom zelenom planinom, dobroga junaka. Nigdje mi ga, junaka, dostignuti ne mogahu. Ali mi se Radiu huda srea dogodila, nebogu junaku: Konjic mu se popuze po travi po djetelini. Pade nebog Radiu niice na crnu zemlju. Tri ga kopja bijahu ob jednome udarila. I njega mi svukoe do tanke bijele koulje. Ali mi se Radiu gulsarom drago moljae: "Nemojte mi mahrame s bijela lica podizati, da mi lice ne izgrde sivi orli i vranovi!" Dubrovnik, sredinom XVIII. st.

37


Najljepa je ta zvijezda Danica Najljepa je ta zvijezda Danica, ali joj je zaludu ljepota, er se hita sunca i mjeseca. Najljepa je trava brtanova, ali joj je zaludu ljepota, er se hita drva i kamena kako i zvijezda sunca i mjeseca. Najljepe je lice djevojako, ali joj je zaludu ljepota, er se hita lica ovjeoska kako i Danica sunca i mjeseca, kako i brtan drva i kamena. Dubrovnik, sredinom XVIII. st.

Rasla je vinja crljena Rasla je vinja crljena, a pod njom trava zelena. Na travi tanac igrae i slatke pjesni pjevae. U njem su mladi junaci kakono sinji oblaci. Vile ih gledu sa gore koijem mlade govore: "Dignite titke perene, miemo s lica koprene da mi je ljepe igrati, a nama vilam gledati." Perast, XVIII. st.

38


Prooh kroz goru, ne znam kroz koju Prooh kroz goru, ne znam kroz koju, sretoh evojku, ne znam ni koju, stah joj na nogu, ne znam na koju. Ree evojka: "Nuti idije, e ne miruje, a za muke u ja njemu dati, ja bih 'otijela s njim zaspati." Perast, XVIII. st.

Asan-Aginica (Xalostna pjesanza plemenite Asan-aghinize) to se bijeli u gori zelenoj? Al su snijezi, al su labutove? Da su snijezi, ve bi okopnuli, labutove ve bi poletjeli. Nisu snijezi, nit su labutove, nego ator age Asan-age. On boluje u ranami ljut'mi. Oblazi ga mater i sestrica, a ljubovca od stida ne mogla. Kad li mu je ranam bolje bilo, on porua vjernoj ljubi svojoj: "Ne ekaj me u dvoru bijelomu. ni u dvoru, ni u rodu momu!" Kad kaduna rijei razumjela, jo je jadna u toj misli stla jeka stade konja oko dvora; i pobjee Asan-aginica, da vrat lomi kule niz pendere. Za njom tru dvije eri djevojke: "Vrati nam se, mila majko naa, nije ovo babo Asan-ago, ve daida Pintorovi-bee!" I vrati se Asan-aginica, ter se vjea bratu oko vrata. "Da, moj brate, velike sramote, gdi me alje od petero dice!" Bee mui, ne govori nita, ve se maa u depe svione i vadi njoj knjigu oproenja4,

4 knjiga oproenja - pismo za rastavu

39


da uzimlje potpuno vjenanje, da gre s njime majci uzatrage. Kad kaduna knjigu prouila, dva je sina u elo ljubila, a dvije ere u rumena lica, a s malahnim u beici sinkom, odijelit se nikako ne mogla, ve je bratac za ruke uzeo i jedva je s sinkom rastavio, ter je mea k sebi na konjica, s njome grede dvoru bijelome. U rodu je malo vrijeme stala, malo vrijeme ni nedjelju dana, dobra kada i od roda dobra, dobru kadu prose sa svih strana, a najvee imotski kadija. Kaduna se bratu svome moli: "Aj, tako te ne elila, braco, nemoj mene davat za nikoga, da ne puca jadno srce moje gledajui sirotice svoje!" Ali bee ne hajae nita, ve nju daje imotskom kadiji. Jo kaduna bratu se moljae, da njoj pie listak bijele knjige, da je alje imotskom kadiji: "Djevojka te lijepo pozdravljae, a u knjizi lijepo te moljae, kad pokupi gospodu svatove dug potkljuvac nosi na djevojku, kada bude agi mimo dvora, nek ne vidi sirotice svoje." Kad kadiji bijela knjiga doe, gospodu je svate pokupio, svate kupi, grede po djevojku. Dobro svati doli do djevojke i zdravo se povratili s njome. A kad bili agi mimo dvora, dvije je erce s pendera gledahu, a dva sina prid nju ishoahu, tere svojoj majci govorahu: "Vrati nam se, mila majko naa, da mi tebi uinati damo!" Kad to ula Asan-aginica starjeini svatov govorila: "Bogom brate, svatov starjeina, ustavi mi konje uza dvora, da darujem sirotice moje." svoju dicu lijepo darovala: svakom sinku noe pozlaene,

40


svakoj eri ohu do poljane, a malome u beici sinku, njemu alje uboke haljine. A to gleda junak Asan-ago, ter dozivlje do dva sina svoja: "Hod'te amo, sirotice moje, kad se nee smilovati na vas majka vaa, srca araskoga!" Kad to ula Asan-aginica bijelim licem u zemlju udrila, uput se je s duom rastavila od alosti gledaju sirot. A. Fortis, 1774.

A ja se priniknuh trudan vodu piti A ja se priniknuh trudan vodu piti, draica mi klobui odnese, a ja ti se obrnuh: kamo meni bijeli klobui? Oto ti mi klobuk djevojci na glavi tere mi se mlada na mene nasmija. Dubrovnik, potkraj XVIII. st.

Lipa je divojka Lipa je divojka za gradom omrkla hrabra ekajui, prsten vraajui: "Na ti, hrabro, prsten, majka mi te nee, braa me ne dadu, rod mi te ne ljubi ni u rodu niko." Junak joj govori: "Mlaahna divojko, mimo tvoje dvore s drugom ugovori." Od jada djevojci prstenci padoe, vijenci uvehnue. Dubrovnik, potkraj XVIII. st.

41


Ljubljena i neljubljena divojka Lasno ti je poznati divojke koje ti su ljubjene u majke: crne su im oi zamuene kako voda u mutnu jezeru; crne su im kose zamrene kako svila u loa trgovca. Jo je lanje poznati divojke koje nisu ljubjene u majke: bistra im je od oka zenica ko sunace litno na istoku; crne su im kose razglaene kako perje u mlada sokola; a nadasve lice neljubjeno kako zimi nebo po vedrini. Dubrovnik, potkraj XVIII. st.

Kletve dvoje zaljubljenih Drag se i draga na livadi ljube. Oni mnidu da nitko ne vidi, ali to vidi trava ditelina. Trava kae kod sebe ovcama, ovce kau obaninu svomu, oban kae na putu putniku, putnik kae na brodu brodaru, brodar kae u sela imamu, imam kae po svemu rusagu. Vrlo kunu dva mila i draga: "Ditelina zemlju ne probila, mile ovce, poklali vas Turci, obane vam poviali Turci, putnik putu kraja ne vidio, brodar vee broda ne brodio, toga imama pritisla munara, a vas rusag kuga pomorila!" Dubrovnik, potkraj XVIII. st.

42


Ivan se majci moljae Ivan se majci moljae: "Pusti me, majko, do grada, do bila grada Budima, u njemu mi je djevojka po imenu lipa Margita." Majci se s manje ne moe neg pustit njega do grada, do bila grada Budima. Kad je Ivan doa pod Budim, trikrat je Budim obigra, etvrtim u grad uliza, a kad je u grad uliza, tot mu je zaspala divojka. Poe se Ive misliti hoe li je sankom buditi al bilo lice ljubiti. Ne ktje je sankom buditi ni bilo lice ljubiti, mee joj kupe na nidra, i zlatne jabuke u nidra. Kad se divojka prenula, poe se ona misliti: odkle joj kupa na nidri i zlatne jabuke u nidri, ter sama sebi govori: "Da bi ja rekla od Boga, od Boga nisam dostojna; da bi ja rekla od roda, od roda ne imam nikoga; da bi ja rekla od Ive, Ivan je dalek od mene koliko nebo od zemlje." Dubrovnik, potkraj XVIII. st.

Izrasla mlada travica Izrasla mlada travica, sve mi je polje prikrila. Na tem je polju zelen bor, pod borom Jeli postelja, svakoga cvitja nastrta, najvee rue rumene

43


i mre listja mirisna. Na njoj mi Jele trudna spi, ne smije je al' nitko buditi, ni mili ajko za konja, ni mila majka za doma, ni mili bratac za lova, ni mile sestre za vode. Al' duhnu vitar sa mora, ulomi granu od bora i pade Jeli na lice ter bilo lice nagrdi. Trudna se Jele prenula, ter sjede Jele pod borom, vitar joj duhnu pod kosom. Tad poe kleti zelen bor: "Ah ti moj bore, nebore, da bi ti grane uvehle, da bi ti listje odpalo, da bi ti stablo usahlo, ki mene trudnu probudi i moje lice nagrdi!" Dubrovnik, potkraj XVIII. st.

Sidila moma kraj mora Sidila moma kraj mora, momica moru govori: "Je li to ire od mora, je li to slae od meda, je li to drae od brata?" Ribica glavu promori, ribica momi govori: "ire je nebo od mora, slai je celov od meda, drai je dragi od brata!" Iz Bosne, potkraj XVIII. st.

44


Spava Janko pod jablankom Spava Janko pod jablankom, a na nyemu srebren pojas, a na perstu zlatni persten; K-nyem dolaze tri sestrice, jedna drugoj govorila: shtobi, seko, najvolila? Najstaria govorila: jabi persten najvolila; a sridnya je govorila: jabi pojas najvolila; a najmlagya govorila: jabi Janka najvolila; jerbi persten izgubila, a pojasbi poderala, a Jankabi oblybila. Slavonija, pjeva se u kolu djevojaka, XVIII. st.

Rosna bosa, koutico Rosna bosa, koutico, gdilisise rarosila? Pratilasam milog' bratca, a shtotie bratac dao? daomie devet klyucsev, da otvaram devet gradov; Ja otvorih pervog' grada, al' u gradu kolo igra; u kolu je seka Mara, Marabise udavala za junaka za oblaka; kuma zove xarko sunce, a miseca starog svata, a vlashiche barjacsiche, sitne zvizde u svatove. Slavonija, potkraj XVIII. st. ("u kolu")

45


Divojica vodu gazi Divojica vodu gazi, noge joj se bele, mimo jae mlad katana, razgotom se smeje. "Gazi, gazi, divojica, Bog daj, moja bila, ako nee moja biti, da bi se vtopila." "Ja u rada iz vesela takvoga junaka, da bi znala ter videla, da bum s tobom jaka. Svilnu halu razdrapila, konja bi pokrila, z palci bi se vupirala, da bi veka bila. Zlatem srpom travu ela, pred konja nosila, ipkom bi se prepasala, da bi tena bila. Zlatu kapu natrila, konja napojila, z mlekom bi se vumivala, da bi lepa bila. Srebrn pas bi raskovala, vuzdu napravila, samo da bi kada z tobom vu ivljenju bila. Lance zlate raznizala, konje okinila, da bi meni znati moi, da bi tvoja bila." Kajkavska iz XVIII. st

46


NAPOMENE UZ PJESME

Jo poidoh ravnim poljom Dr. fra Petar Runje: Hrvatska Lirska pjesma u Zadru, "Maruli" 20/1987., 5, 610-612. Zapisao Franjo Minucij, sveenik, kanonik i biljenik u Zadru, na omotu jedne oporuke 4. studenoga 1484. Orao se vijae nad gradom Smederevom Miroslav Panti: Nepoznata bugartica o despotu uru i Sibinjanin Janku iz XV veka, Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik, 1977., knj. XXV, sv. 3, 421-439. Rije je o najstarijem zapisu neke hrvatske bugartice, a zapisana je pod vrlo neobinim okolnostima u junotalijanskoj pokrajini Pugliji u gradiu Gioa del Colle 1497. godine. Skupina hrvatskih izbjeglica pred Turcima pred napuljskom kraljicom Izabelom "buno" je pjevajui i pleui prikazala neki knjievni tekst. Nazoni dvorski pjesnik Ruggero del Pazienza zapisao je ono to je uo, svojom grafijom, premda nita nije razumio. "Dugo se nije znalo to taj zapis, inae pohranjen u Perugi, uope znai. Nije se znalo ni njegovo porijeklo a ni kako je dospio u veu talijanskim jezikom napisanu epsku tvorevinu u koju su stihovi bili uvrteni. Poslije, kada je sadraj toga samo naoko tajnovita teksta, proitan, ukazali su se pred suvremenim itateljem stihovi najstarijeg zapisa neke hrvatske bugartice." (S. Prosperov Novak). Izvorni zapis izgleda ovako:

Orauias natgradum smereuo nit core nichiasce snime gouorithi nego Jamco goiuoda gouorasce istmize molimtise orle sidi maolonisce dastobogme progouoru bigomte bratta zimaiu pogi dosmederesche dasmole slauono mo despostu damosposti istamice smederesche Jacomi bopomoste Jslaui dispot pusti Jsmederesche tamice Jatechui napitati seruene creucze turesche bellocatela vitesco cha.

(Prema: Slobodan Prosperov Novak: Povijest hrvatske knjievnosti, I. knjiga (Od poetaka do Krbavske bitke), Antibarbarus, Zagreb, 1996, str. 217. Vila je moma tri vjenaca Pjesme . Menetia i Gjore ria i ostale pjesme Ranjinina zbornika (priredio Milan Reetar), knj. 2, JAZU, Zagreb 1937.

47


Nala 'e hrabra djevojica u travici spei Pjesme . Menetia i Gjore ria i ostale pjesme Ranjinina zbornika (priredio Milan Reetar), knj. 2, JAZU, Zagreb 1937. A ti divojko egljiva Prvi stih pjesme naveo je P. Zorani u romanu Planine (tiskan 1569.), kao uzorak pastirske pjesme, na rubu XIII. poglavlja. Pjesma se smatrala izgubljenom dok je nije pronaao F. Fancev u zadarskom rukopisu iz XVII. stoljea i objavio 1929. godine. Ne daj mene staru hrabru M. Dri, Skup. Na gospodin poljem jizdi Petar Hektorovi: Ribanje i ribarsko prigovaranje (1568.). Svoje je djelo dovrio 1557, kada je i zapisao, "ne pridavi ni ri najmanju", tekstove usmene knjievnosti. Ova poasnica ima zapravo tri cjeline: uz otisnuti naslov i Majka mu je lipo ime dila te Lipo ti je, brajo, pogledati, koje su naizmjenice pjevali njegovi ribari Nikola i Paskoje. Marko Kraljevi i brat mu Andrija Petar Hektorovi: Ribanje i ribarsko prigovaranje (1568.); uzorak bugarikog stilskog postupka. I klie devojka, poklie devojka Petar Hektorovi: Ribanje i ribarsko prigovaranje (1568.). Popivka o porazu Turaka kod Siska 1593 Pjesmu je objavio Radoslav Lopai ("Vijenac", br. 43, 1875), a zapisao ju je poetkom XVII. stoljea prabiljenik Trojedne Kraljevine Petar Znika.

48


Majka Margarita Juraj Barakovi, Vila Slovinka, 1614. Kuliko je u Liki Gradva Pavao Ritter Vitezovi; Apographum ex Ioahne Lucio, 1681. Boj na Krbavskom polju Vitezoviev zapis iz 1682. Balada o kneginji Vidosavi Zapis Iva Aletina (1670.-1743.) tiskao je i komentirao M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 73-74), a uva se u Arhivu HAZU, IV. p 87. Sestra Iva Hrvaanina Zapis ure Matijaevia, sauvan u opsenom zborniku Popjevke Slovinske iz 1758. (Zbirka rijetkosti Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, sign. R 4091). Pjesme otisnuo Baltazar Bogii 1878., br. 38. Iz javora suhoga uti cvijet procaptio Zapis ure Matijaevia u zborniku Popjevke Slovinske (zove se i Dubrovaki rukopis jer se najprije uvao u Knjinici Male brae u Dubrovniku). To je najvei rukopisni zbornik zapisa usmene knjievnosti starijih razdoblja. Oruan junak Dunaj prepliva Zapis Peratanina Nikole Burovia, uva se u Bogiievu arhivu i knjinici u Cavtatu. Uz potok, niz potok Zapis Nikole Burovia.

49


Glas dopade mladu Zapis Nikole Burovia. Koje je drijevce sred mora Zapis Nikole Burovia. Kako je Novaku utekla vila njegova ljubovca Zapis Joze Betondia (1709.-1764.). Otisnuta u Bogiievoj zbirci, br. 39. Kako je Marko Kraljevi poljubio vjerenicu, a ona ga nije poznala Zapis Joze Betondia u Dubrovakom rukopisu. Molitva gizdave divojke Zapis nepoznatoga Bokelja u Bokeljskom rukopisu (Arhiv HAZU, Ib 80). Kako planinkinja vila zavadi dva brata Jahia Zapis iz Kotorskog rukopisa (Arhiv HAZU, Ia 27). Otisnut je i u Bogiievoj zbirci, br. 43. Trudan junak kroz goricu proe Zapis iz Kotorskog rukopisa, otisnuo ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 160). Pokri, djevojko, koprinom kose Zapis nepoznatog Korulanina, otisnuo ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 169). Korulanski je rukopis otisnuo i komentirao Vid Vuleti Vukasovi u dubrovakom asopisu Slovinac br. 4., 1881, 497-500.

50


Uticali se gospodiii Zapis nepoznatog Korulanina, otisnuo ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 170). Hvalila se uta dunja na moru Zapis u Erlangenskom rukopisu, br. 7, zborniku to ga otkrio, komentirao i objavio Gerhard Gesemann: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama, Srijemski Karlovci 1925. Drugo izdanje istog zbornika (Niki 1987., priredili R. Medenica i D. Aranitovi) donosi i opsenu bibliografiju i manje promjene u pjesmama. Pjesma je preuzeta iz drugog izdanja. Ja putovah ljetni dan do podne Erlangenski rukopis, br. 69. Vino pije kita od Senjana Erlangenski rukopis, br. 100. U ovome zborniku ima dvadesetak pjesma o Senjanima i preteito su lirsko-epske strukture. Gorom jezde dva mila brajana Erlangenski rukopis, br. 132. Ja usadih vitu jelu Erlangenski rukopis, br. 174. to se bili kraj sinjega mora (Konj uginuo od alosti za gospodarom) Erlangenski rukopis, br. 177. U pjesmama Erlangenskog rukopisa po prvi put se javlja stilski postupak slavenske antiteze. Vino pije Dojin Patar, varadinski ban Erlangenski rukopis, br. 178.

51


Rano rani Jagoda na vodu (Nejaka Jagoda) Erlangenski rukopis, br. 189. to m' se sjaji to u Zadru gradu Erlangenski rukopis, br. 211. Lepi Ive terga Rose Ova se pjesma nalazi u knjizi Josipa Bedekovia Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi in ruderibus Stridonis, Wiener-Neustadt 1752., str. 238. Ovaj je zapis najstarija tampana kajkavska narodna pjesma. Bedekovi ju je preveo i na latinski jezik. Popijevka Radia Vukojevia Zapis iz Dubrovakog rukopisa, vjerojatno rukom Ivana Marija Matijaevia. Otisnuo ga je Bogii 1878., br. 48. Najljepa je zvijezda Danica Zapis iz Dubrovakoga rukopisa, otisnuo ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 195). Rasla je vinja crljena Zapis perakog patricija Nikole Mazarovia (na koricama pie: 1774. uva se u Nadupskoj biblioteci u Perastu). Prooh kroz goru, ne znam kroz koju Iz Mazarovieve zbirke, br. 24.

52


Xalostna pjesanza plernenite Asan-Aghinize (Asan- Aginica) Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, 1774. Usmena balada o obiteljskoj tragediji u muslimanskoj aginskoj porodici. Sastoji se od 92 deseteraka stiha. Prvi ju je objavio talijanski prirodnjak i knjievnik A. Fortis u knjizi Viaggio in Dalmazia (Venecija, 1774.) u poglavlju o obiajima Morlaka, pod naslovom Xalostna pjesanza plemenite Asan-aghinize, uz talijanski prijevod i kratki sadraj. ini se da je prvi kaziva Asan-aginice bila ena. Varijanta imena Hasanaginica potjee od Vuka Stefanovia Karadia, koji ju je znaajno redigirao. (Mi se drimo izvornog teksta i naslova.) Ve 1775. na njemaki je prevodi J. W. Goethe, a njegov prijevod objavljuje J. G. Herder 1778. u zbirci Volkslieder. Prevoena je na njemaki, francuski, engleski, maarski, eki, poljski, vedski i druge jezike - ukupno na preko 30 jezika. Prevodili su je i takva poznata imena kao primjerice P. Mrime, G. de Nerval, W. Scott, N. Tommaseo, A. Pukin, A. Mickiewicz. Popularnost Asan-aginice moe se dijelom objasniti primjerenosti ukusu europske publike u doba prvog objavljivanja (dirljivost tematike, bol, suicid...). To je prema formi i sadraju izrazita balada, sa tragikim nesporazumom, skokovitim tijekom radnje i smru junakinje. Asan-aginica je vie puta dramatizirana, prema njoj je snimljen film i TV-drama, te izvoen balet. A ja se priniknuh trudan vodu piti Zapis ure Feria (1739.-1820.), objavio ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 221). Lipa je divojka Zapis ure Feria, objavio ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 225). Lasno ti je poznati divojke (Ljubljena i neljubljena divojka) Zapis ure Feria, objavio ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 235) Drag se i draga na livadi ljube (Kletve dvoje zaljubljenih) Zapis ure Feria, objavio ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 236). Umjesto rijei "Turci" u stihu "mile ovce poklali vam Turci", logino bi bilo "vuci".

53


Ivan se majci moljae Zapis ure Feria, objavio ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 237-238). Izrasla mlada travica Zapis ure Feria, objavio ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 239). Sidila moma kraj mora Zapis Marka Bruerevia (Marc Ren Bruere Desrivaux, 1770.-1823.), nastao negdje u Bosni, moda oko Travnika. Bruerevi je prijateljevao s Feriem i Appendinijem. Spava Janko pod jablankom Matija Petar Katani, De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, Budae 1817. (pretisak i hrvatski prijevod, prijevod S. Sran, pogovor S. Marijanovi, Izdavaki centar "Revija", Osijek 1984., str. 45 (transkribirano str. 146). Rosna bosa, koutico M. P. Katani, De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, Budae 1817. (pretisak i hrvatski prijevod, prijevod S. Sran, pogovor S. Marijanovi, Izdavaki centar "Revija", Osijek 1984, str. 31 (transkribirano str. 134). Divojica vodu gazi Milivoj repel, Kajkavska pjesmarica, "Graa za povijet knjievnosti hrvatske", knj. 2, Zagreb 1899.

54


RJENIK

aer (gr.) - zrak alubaa (tur.) - hrabri paa (v. baa) baa (tur.) - turski glavar, starjeina Berislavii - hrvatska plemika obitelj, iz doba kralja Matijaa Korvina i Jagelovia. Potjeu iz Bosne, pred Turcima pobjegli u Slavoniju. beika (tur.) - kolijevka bljusti - uvati, paziti bosilak (genitiv bosioka) - bosiljak bri (tur.) - ta bro - v. bri brtan - brljan bula (tur.) - muslimanska ena u dimijama i feredi cavtiti - cvjetati ci - radi, zbog ckliti - cakliti se, stakliti se, sijati se oha (tur.) - vrsta sukna ajko - otac daida (tur.) - ujak davoriti - govoriti Derenin ban - hrvatski ban Emerik Derenin, zapovjednik hrvatske vojske koju su Turci teko porazili na Krbavskom polju 1493. godine Umro je u turskom zatoenitvu diomanat - dijamant Dojin, Petar (Dczy Peter) - uspjean vojskovoa i jajaki ban iz druge polovice XV. stoljea drijevce - brodi, laica droban - malen, sitan idija (tur.) - junak er, ere - jer gulsar - gusar hala - halja, haljina handar (tur.) - vrsta orijentalnog dvosjeklog

noa hatriti (prez. hatrim) - rezati, istiti, kresati hladjenac - kladenac, studenac hlib - hljeb hrabar - suprug, zarunik, momak hurjatin - hulja, lopov, horjat, horjatin imam (tur.) - muslimanski sveenik jaer - v. aer Jakii, Stjepan i Mitar, sinovi vojvode Jake. U borbama se posebice istakao Mitar, umro 1486. Janko vojvoda - Janko Sibinjanin (ili Hunyadi Jnos), ugarski vojskovoa, potomak velikake obitelji iz Erdelja. Uspjean ratnik, potukao Turke kod Beograda, kod Sibinja, u Transilvaniji, osvojio Ni i prodro do Sofije. Od 1446.-1452. bio je regent za malodobnog kralja Ladislava V. Posthumusa. Poraen je od Turaka 1448. na Kosovu jea - v. jizda jizda - jeenje, jahanje kadija (tur.) - sudac kaduna (tur.) - kada, gospoa kajas (tur.) - remen, pojas od sablje, uzda kalauz (tur.) - vodi, putovoa kalpak (tur.) - kapa od krzna Karlovi, Ivan (Ivo) - Krbavski knez, posljednji potomak kneevske obitelji Kurjakovia, ban. Poto Turci osvojie njegova brojna imanja i gradove, poput progranika umro je na Medvedgradu ponad Zagreba 1531. katana (ma.) - vojnik, konjanik, husar kaur (tur.) - nevjernik, muslimanski naziv za kranina klikovati - vikati, klicati, zvati knjiga oproenja - pismo za rastavu konder (gr.) - posuda iz koje se toi pie, kondijer koprina - rubac za pokrivanje lica i glave korda (gr.) - struna, ue, konopac; stega Korvin, Matija (1440-1490) - hrvatsko-

55


ugarski kralj od 1458, sin J. Hunyadija (v. Janko vojvoda). Uspio je slomiti oligarhijsku anarhiju krupnih feudalaca i organizirati prvu centraliziranu dravu u srednjoj Europi. Vodio je uspjene borbe protiv Turaka. Osvojivi 1485. Be, prenio je tamo i svoj dvor. kteti - htjeti kuda - vrsta oruja laan - gladan lanji - laki leventa (tur.) - hvalisav vojnik lujahni - ludasti ljubovca - ljuba, ena mahrama (tur.) - rubac Matija, kralj - v. Korvin, Matija meju - meu merlo (tal.) - zupano krunite, zupci na vrhu zidina mertuk (ma.) - mjera za ito ili vino moma - djevojka momica - djevojica mra - mirta, ljekovita biljka Mrnjavii - vlasteoska obitelj, zatim dinastija u Makedoniji. munara (ar.-tur.) - minaret, toranj damije nadijati se - nadati se naju - nau; nas (ostatak duala) napitati - nahraniti naruati - kazati, objaviti, predati naetati - naii, susresti Natolija - Anadolija, nekadanji naziv za Malu Aziju natriti - staviti nikakore - nikako niktore - nitko njadra - njedra ob - u obetati - obeati, zavjetovati se, obvezati se odbirati se - odvojiti se oglavlje - dio konjske opreme koja je konjima na glavi okiniti (ma. kin - nakit, ures) - uresiti oto - evo

patrun (tal.) - upravitelj, zapovjednik broda pender (tur.) - prozor peren - pernat, iskien perjem pina - pjena pisan - pjesma plandie - plandite, mjesto gdje se odmara, poiva plinak - plijen, pljeni ponitore - nipoto, nikako poticati - trati prez - bez prjee - prije, prvo procaptiti - procvjetati razbirati - tumaiti, prepoznavati, itati razdiljati se - razdijeliti se rusag (ma. orszag) - kraj, drava saeta (tal.) - grom, munja sapsovati se - svaati se sinca - sjena skapulati se (tal.) - osloboditi se, izbaviti se skubiti - ljubiti spenza (lat.) - novac, hrana spitavati - ispitivati sta - su (dual) subaa - zamjenik bae (v.) svioni - svileni itak - mali tit edba - etnja egljiv - nestaan ipka - pojas ta - tako tadara - tada teni - tanji tratorak - mediteranska biljka, primog, akant tumban (tur.) - turban, vrsta pokrivala za glavu u muslimana uboka haljina - od boa (tur.) - komad platna, umatanje upraati - upitati uput - odmah ustrapan - uprskan, poprskan, namoen uzmetnuti - popeti uzvrgnuti - podii

56


vazdakrat - uvijek, svaki put vijati se - lebdjeti, nadlijetati, lutati vnogo - mnogo vojnica - bojinica, mjesto bitke vuzda - uzda

zabitje - zaborav zabitljiv - zaboravan zahotiti - zahtjeti zaman - uzalud eja - elja

57


ABECEDNI POPIS PJESAMA

A ja se priniknuh trudan vodu piti 40 A ti, divojko egljiva 5 Asan-Aginica 38 Balada o kneginji Vidosavi 16 Boj na Krbavskom polju 16 Divojica vodu gazi 45 Glas dopade mladu 22 Gorom jezde dva mila brajana 32 Hvalila se uta dunja na moru 30 I klie devojka 9 Ivan se majci moljae 42 Iz javora suhoga uti cvijet procaptio 20 Izrasla mlada travica 42 Ja putovah ljetni dan do podne 30 Ja usadih vitu jelu 33 Jo poidoh ravnim poljom 4 Kako je Marko Kraljevi poljubio

vjerenicu a ona ga nije poznala 25 Kako je Novaku utekla vila njegova

ljubovca 24 Kako planinkinja vila zavadi dva brata

Jahia 27 Kletve dvoje zaljubljenih 41 Koje je drijevce sred mora 23 Konj uginuo od alosti za gospodarom 34 Kuliko je u Lici Gradva 16 Lepi Ive terga roe 36 Lipa je divojka 40 Ljubljena i neljubljena divojka 41 Majka Margarita 10 Marko Kraljevi i brat mu Andrija 7 Molitva gizdave divojke 27 Najljepa je ta zvijezda Danica 37 Na gospodin poljem jizdi 7 Nala 'e hrabra djevojica u travici spei 5 Ne daj mene staru hrabru 6 Nejaka Jagoda 35 Orao se vijae nad gradom Smederevom 4 Oruan junak Dunaj prepliva 22 Pokri, djevojko, koprinom kose 29 Popijevka Radia Vukojevia 36 Popivka o porazu Turaka kod Siska 1593. 9 Prooh kroz goru, ne znam kroz koju 38 Rasla je vinja crljena 37 Rosna bosa, koutico 44

Sestra Iva Hrvaanina 18 Sidila moma kraj mora 43 Spava Janko pod jablankom 44 to m' se sjaji to u Zadru gradu? 35 Trudan junak kroz goricu proe 29 Uticali se gospodiii 29 Uz potok, niz potok 22 Vila je moma tri vjenaca 4 Vino pije Dojin Patar, varadinski ban 34 Vino pije kita od Senjana 31

SADRZAJNAPOMENE UZ PJESMERJECNIKABECEDNI POPIS PJESAMA

Documents

Narodne Lirske Pjesme - Stariji Zapisi (Do Kraja 18. Stoleca)