SADRAJGodina Caritasa Znaenje rijei caritas ................................................. 4 O kranskoj ljubavi ................................................... 5 to je to Caritas? ......................................................... 8 Zato ba Godina Caritasa? ......................................... 8 Kako zapoeti sa upnim Caritasom ........................... 9 Sveto Pismo o pomaganju potrebnih ........................ 10 Sve je podijelio siromasima ...................................... 12 U ime svih siromaha ................................................. 14 Blaenije je davati nego primati ................................ 14 idovstvo: dobra djela izvor trajne ivotne sree ..... 14 Boino otajstvo Kako to da se Boi slavi 25. prosinca ..................... 17 Zato su na Boi tri razliite mise? ......................... 19 Pastorale .................................................................... 19 Obitelj je put oovjeenja ......................................... 20 Stari dubrovaki obiaji o nastanku novoga ivota .. 21 Po emu ovjek vrijedi .............................................. 21 Boi poziv u odnos ............................................... 22 Uoi 1041. sveanosti naega Parca O brojanju fest svetoga Vlaha ................................. 23 Svjedok, utjeha, utoite i zdravlje ........................... 27 Grlianje .................................................................... 28 Opaanja jednoga vjernika Nai sprovodi mogu biti uzorniji .............................. 29 Odgoj u koli S rukom na srcu ......................................................... 30 Vjera i batina emu kosti svetaca i Monik u Katedrali ................. 31 O aenju zemnih ostataka svetaca ......................... 35 Iz ivota Katedralne upe Projekt o depopulaciji povijesne jezgre Dubrovnika 36 Misal dubrovake Katedrale iz XII. stoljea ............. 40 Gospi od Oraca molitvom i pjesmom ...................... 41

Hodoae sv. Liberanu u Ston ................................. Zlatna obljetnica mature ........................................... Posebni dogaaji u Katedrali 2011. .......................... Obitelj glazbenika u Gospe od Rozarija ................... Suoiti se s izazovima dananjice ............................. Uspostavljeno novo upno Pastoralno vijee ........... Zabrinutost za Dubrovane u Janjevu i Letnici ........ Hodoae u Siracusu ............................................... Povijest HKD-a Napredak u Dubrovniku ................. Koprivniko hodoae sv. Maloj Tereziji ................ O kultu sv. Luke i bratovtini iz Karmena ................ Biti bogobojazan pred ivotom ................................. Hodoae Gospi od krpjela i blaenoj Ozani ........ Sjeanja iz djetinjstva ............................................... Znanstveni skup o naem upljaninu ........................ Slike iz Gospe na izlobi o renesansnom slikarstvu . estitka za imendan .................................................. Zahvala za ljetovanje i poziv na susret u Sisak ......... Imenovan katedralni ispovjednik .............................. Na 20. obljetnicu obrane Grada ................................ Iz upnih matica Krteni, vjenani, pokopani ...................................... Mladencima Primati, davati, ivjeti ............................................... Ljudi koje pamtimo Frano Lederer ............................................................ Antun Gjivanovi ...................................................... Nai pokojnici Jela Buri .................................................................. Sestra Agneza egvi ................................................ Pravo na roenje u uenju Crkve (6) Osnovno ovjekovo pravo ........................................ Rije je o pravednosti i potenju ............................... Glazbeni kutak Kog ste vidjeli pastijeri ............................................. Blagoslov kua i obitelji u Gradskoj upi 2011. .......

41 41 41 43 43 44 45 46 47 48 49 51 54 54 57 57 57 57 58 59 60 61 62 63 64 64 65 67 68 70

AutoriBari, Stjepan ................................. 57-58 Benedikt XVI. .................................... 5-7 Berner, Josip ......................................... 32 Dor, Paul Gustave ........................ 15, 17 Dubran, Halil ...................................... 14 Gjivanovi, Niko .................................. 27 Gjuki, Boo 10,21-28,31,37,49,50,53,72 Grazio, Ileana ....................................... 40 Grbi, Ivo ....................................... 54-56 Gri, Marko ........................................ 14 Jaklin, Ivana ................................... 48-49 Jozi, Tomislav ............................. 65-67 Kaznai, Mirjana ........................ 30-31 Kolimbatovi, Drago .................... 12-13 Koroman, Zorana .............................. 54 Ko, Julija .................................... 14-16 Kouti, Sida ..................................... 14 Kupareo, Rajmund ............................ 19 Kusti, ivko ..................................... 28 Lasi, Stanko 20-22,41-43,45-48,59,64-65 Lederer, Frano ............................. 68-69 Lui, Toma ..................................... 61 Mandac, Marijan ............................ 17-19 Marlais, Ivo .... 2, 9, 41, 42, 47, 48, 61, 71 Marti, Vjeran ...................................... 22 Peri, Ratko .................................... 51-53 Prohaska, Ana ................................ 36-39 kvorevi, Antun ................................ 57 Toma Akvinski ............................... 19, 35 Turinovi, Ivica ............................ 29-30 Uzini, Mate ....................................... 8-9 Vien, Ivan ..................................... 62-64 ivkovi, Marije ................................. 67

Naa Gospa, list Katedralne upe Gospe Velike u Dubrovniku, izlazi od travnja 1995. ISSN 1330-7908. Nakladnik: Gradski upni ured, Kneza Damjana Jude 1, 20000 Dubrovnik; nasa.gospa@gmail.com. Glavni i odgovorni urednik: don Stanko Lasi (stanko. lasic@du.t-com.hr). Urednitvo: Ivo Marlais (foto.studio.placa@du.t-com.hr), Ljiljana Stjepanovi, Berta Kopi, Mirjana Kaznai, Viktor Lenert, Erebet ani i Toni Batini. Prijelom: Daniel Bubnjari. Tisak: Tonimir, Varadinske Toplice. Zadnji brojevi Nae Gospe dostupni su na internetu: www.tonimir.hr - asopisi ili: www.tonimir.hr/NasaGospa40.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa41.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa42.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa43.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa44.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa45.pdf.Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

3

Godina Caritasa u Dubrovakoj biskupiji 11. XII. 2011. 11. X. 2012.

Znaenje rijei caritasCaritas (ita se: kritas), pisano malim poetnim slovom, jest latinska rije za ljubav. Njome je sveti Jeronim u Vulgati preveo hebrejsku rije ahab i grku agp, izraze karakteristine za biblijsko shvaanje ljubavi: stanje i iskustvo takvog otkrivanja drugoga koje nadilazi sebinost: skrb o drugome i za njega; ljubav koja ne trai vie samu sebe, nije uranjanje u opijenost sreom, nego, naprotiv, trai dobro drugoga: postaje radost darivanja, predanost odricanja i spremnost na rtvu. Ljubav je ekstaza, ali ne u smislu opijenosti, nego kao putovanje, trajno izlaenje iz sebe; oslobaanje kroz sebedarje i tako ponovno otkrivanje samoga sebe, tovie, Boga. Prvim kranima agape ili caritas bila je gozba na koju su se primali prijatelji i siromasi. U dubrovakome govoru od rijei caritas, osim novopridole imenice mukoga roda (kritas), postoji i rije kartt koja je, kao i u latinskom, enskoga roda, a znai milosrdnu ljubav (Dj mi t nto za kartt! Unila san t is kartti). Svojim ivotom za druge blaena Marija Propetoga Petkovi (1892.-1966.) nedavni je i domai primjer toga. Karitat osim toga znai i suutnu ljubav zbog koje prijatelji i rodbina na vijest o ijoj smrti odmah dolaze u pokojnikovu kuu i tamo budu do dana ukopa, pa se govori: Skpili su se na kartt. Stari su Rimljani ljubav definirali kao isto eljeti, isto odbacivati. Rije ljubav danas je postala jedna od najkoritenijih, ali i najvie zloupotrebljavanih rijei, uz koju se povezuju razliita znaenja. Podlogu za to predstavljaju razliiti sadraji koji se podvode pod rije ljubav, a u davnini su ih jasno razlikovali. Tako grki jezik ima tri izraza za ljubav: ros (putena, tjelesna ljubav, pohota, pouda), fila (prijateljska ljubav) i agp (zajednika gozba). Slino i latinski: mor (koja moe biti dobrohotna ljubav amor benevolentiae, dopadna ljubav amor complacentiae, nezasluena ljubav amor gratuitus, domoljublje amor patriae, ljubav prema roditeljima amor parentium, prema knjievnosti amor literarum, branih drugova meusobno; engleski love, affection, infatuation, passion), pts (pobonost, ljubaznost, osjeaj dunost; roditeljska, djetinja, bratska ljubav; engleski dutifulness, piety, devotion, kindness) i crts (potovanje, tovanje, odanost, dragost, dobroinstvo, dobrotvornost, dareljivost, milosre; ljubav prema djeci, roditeljima, Bogu; engleski dearness, affection, charity). Caritas se od drugih ljubavi razlikuje po nesebinosti, to je izraz ljubavi zasnovane na vjeri i njome oblikovane (bogoslovna krjepost). Utoliko je danas oprean erosu koji, sveden na isti seks, kako istie Benedikt XVI., postaje roba, puka stvar koja se moe kupiti i prodati, pa i sm ovjek postaje roba; u stvarnosti se to teko moe4

nazvati ovjekovim prihvaanjem tijela. Danas se tijelo i spolnost esto promatraju kao materijalni dio ljudi koji treba proraunato upotrijebiti i iskoristiti. ovjek tada tijelo ne promatra kao podruje ostvarenja vlastite slobode, nego kao neto to pokuava uiniti ugodnim i nekodljivim. Takvim ponienjem ljudskoga tijela, koje vie nije ukljueno u potpunu slobodu ivljenja, ono prestaje biti ivi izraz naega cijelog bia i svodi nas na golo bioloko podruje. Prividno uzdizanje tijela moe se brzo pretvoriti u mrnju prema tjelesnosti. Kranska vjera, naprotiv, promatra ovjeka kao bie jedinstva i dvojnosti, u kojem se dua i tijelo uzajamno proimaju i u kojem se oboje oplemenjuje. Istina, eros nas hoe uzdii u ekstazi prema boanskom, povesti nas izvan nas samih, ali upravo zbog toga zahtijeva put uzdizanja, odricanja, ienja i ozdravljenja. Premda je eros u poetku oznaen poudom i uzlazan zbog oaranosti velikim obeanjem sree u pribliavanju drugom sve e manje i manje postavljati pitanje o samome sebi, trait e sve vie sreu drugoga, sve e se vie brinuti za njega, darovat e se i eljet e biti ondje za drugoga. Na taj nain eros prerasta u agape. Ako to nije sluaj, ljubav osiromauje, propada i gubi se. S druge strane, ovjek ne moe ivjeti iskljuivo u nesebinoj ljubavi. Ne moe uvijek samo darivati, mora i primati. Onaj koji hoe davati ljubav, mora je i sam primati kao dar. Eros je sadran u samoj ovjekovoj naravi. Adam je onaj koji trai i ostavlja oca i majku da pronae enu; samo e zajedno oni predstavljati ovjetvo u njegovoj punini i cjelovitosti i postati jedno tijelo. Eros usmjerava ovjeka prema braku, prema vezi koja je jedna i konana; tako, i samo tako, ostvaruje se njegova najdublja svrha. Slici jednoga (monoteistikog) Boga odgovara jednoenstvo (monogamija). Brak zasnovan na iskljuivoj i pravoj ljubavi postaje slika odnosa Boga i njegova naroda i obratno: nain na koji Bog ljubi postaje mjera ljudske ljubavi. U osnovi ljubav je jedna stvarnost, ali s razliitim dimenzijama koje, ovisno o prilikama, mogu jasnije doi do izraaja. Kad se taj opseg potpuno odjeljuje jedan od drugoga, dolazi do izoblienja ili osiromaenja ljubavi. Biblijska vjera ne gradi paralelan svijet, suprotan onom iskonskom ljudskom fenomenu ljubavi, nego prihvaa itava ovjeka intervenirajui u njegovu traenju ljubavi kako bi je proistila i otkrila mu njezine nove dimenzije.Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

O kranskoj ljubavipapa

Benedikt XVi.* 1. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu te rijei iz Prve Ivanove poslanice (4, 16) vrlo jasno izraavaju sredite kranske vjere: kransku sliku o Bogu i sliku ovjeka i njegova puta koja iz toga proizlazi. Osim toga, u istom retku, Ivan nudi saeti obrazac kranskog ivota: I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Povjerovali smo Bojoj ljubavi tako kranin moe izraziti svoje temeljno ivotno opredjeljenje. Biti kranin nije rezultat neke etike odluke ili neke velike ideje, nego je to susret s dogaajem, s Osobom, koja ivotu daje novi obzor i time konani pravac. U svojoj poslanici Ivan je izrazio taj dogaaj sljedeim rijeima: Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas poloio ivot svoj. I mi smo duni ivote poloiti za brau (Prva Ivanova 3, 16). Pridajui ljubavi sredinje mjesto, kranska je vjera prihvatila i ouvala sr Izraelove vjere i istodobno toj sri dala novu dubinu i irinu. Poboni je idov svakoga dana molio rijei iz Ponovljenog zakona, koje izraavaju sredite njegova ivota: uj, Izraele! Gospodin je Bog na, Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duom svojom i svom snagom svojom! (6, 4-5). Isus je u jednu zapovijed povezao zapovijed ljubavi prema Bogu i zapovijed ljubavi prema blinjemu, sadranu u Levitskom zakoniku: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe (19, 18; usp. Marko 12, 29-31). Budui da je Bog prvo ljubio nas (usp. Prva Ivanova 4, 10), ljubav sada nije samo zapovijed, nego je odgovor na dar ljubavi kojom nam Bog dolazi ususret. U svijetu u kojem se uz Boje ime poneki put povezuje osveta ili ak dunost da se mrzi i ini nasilje, ta je poruka vrlo aktualna i ima vrlo konkretno znaenje. Zbog toga elim govoriti o ljubavi kojom nas Bog ispunja i koju moramo drugima prenositi i s njima dijeliti. 18. Ljubav prema blinjemu, kakvu Isus navijeta u Bibliji, sastoji se u injenici da ljubim, u Bogu i s Bogom, i osobu koja mi se ne svia ili koju uope ni ne poznajem. To se moe ostvariti samo na temelju dubokoga susreta s Bogom, susreta koji se pretvorio u zajednitvo volje te zahvatio ak i osjeaje. Tada nauim promatrati drugu osobu ne vie samo svojim oima i svojim osjeajima, nego s vidika Isusa Krista. Njegov prijatelj je i moj prijatelj. Ispod povrine vanjskoga izgleda uoavam kod drugih duboku elju za znakom ljubavi i panje. To im mogu ponuditi ne samo preko organizacija koje imaju tu specifinu zadau, prihvaajui ih moda zbog politike nunosti. Promatram ih Kristovim oima i mogu im dati puno vie od njihovih izvanjskih potreba: mogu im darovati pogled ljubavi koji trebaju. Ako u mojem ivotu nedostaje svaki dodir s Bogom, mogu u drugome vidjeti samo drugoga i ne uspijevam u njemu prepoznati boansku sliku. Ako pak u svojem ivotu ne pridajem nikakvu pozornost drugome i elim biti samo poboan i vriti * iz okrunice Deus caritas est (25. prosinca 2005.)Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

Papa Benedikt XVI. meu vjernicima na Trgu sv. Petra 2. lipnja 2010. Snimio Piotr Spalek.

svoje vjerske dunosti, i moj odnos s Bogom postat e sve neplodniji. Tada je taj odnos samo korektan, ali lien ljubavi. Samo me moja raspoloivost da izaem ususret blinjemu i pokaem mu ljubav, ini osjetljivim i za Boga. Jedino mi sluenje blinjemu otvara oi da mogu vidjeti ono to Bog ini za mene i kako me ljubi. Svetci kao blaena Terezija Kalkutska crpili su sposobnost da ljube blinjega iz susreta s Gospodinom u Euharistiji i, obratno, taj je susret zadobio svoj konkretan oblik i dubinu upravo u sluenju drugima. Ljubav prema Bogu i prema blinjemu nerazdvojne su; tvore jednu te istu zapovijed. Ali obje se napajaju na ivom izvoru ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio. Tako nije vie rije o izvana nametnutoj zapovijedi koja nam nalae neto to je izvan nae moi, nego o iskustvu ljubavi koja se slobodno i iz dubine srca daje, o ljubavi koja se, po svojoj naravi, mora dalje dijeliti s drugima. Ljubav raste po ljubavi. Ljubav je boanska jer dolazi od Boga i sjedinjuje nas s Bogom i, po tom postupnom sjedinjenju, preobraava nas u jedno mi, koje nadilazi nae podjele i daje da postanemo jedno, sve dok, na kraju, Bog ne bude sve u svemu.

Karitativni rad kao zadaa Crkve 20. Ljubav prema blinjemu, ukorijenjena u ljubavi prema Bogu, na prvome je mjestu i nadasve zadaa svakoga pojedinog vjernika, ali je i cijele crkvene zajednice, i to na svim njezinim razinama: od mjesnih zajednica do partikularne Crkve i sve do ope Crkve u cjelini. Crkva i kao zajednica mora initi ljubav. To ima za posljedicu da ljubav treba takoer biti organizirana kako bi predstavljala ureen oblik sluenja. Svijest o toj odgovornosti imala je konstitutivnu vanost u Crkvi od samih njezinih poetaka: Svi koji prigrlie vjeru bijahu zdrueni i sve im bijae zajedniko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao (Djela apostolska 2, 44-45). Tim rijeima Luka donosi neku vrstu definicije Crkve, meu ije konstitutivne sastavnice ubraja prianjanje uz apostolski nauk, zajednitvo, lomljenje kruha i molitvu (Djela apostolska 2, 42). Element zajednitva sastoji se upravo u injenici da vjernici sve5

dijele i da meu njima nema vie razlike izmeu bogatih i siromanih (usp. Djela apostolska 4, 32-37). Kako je Crkva rasla, taj radikalni oblik materijalnoga zajednitva nije bilo mogue odrati, ali je ipak ouvana osnovna jezgra: u zajednici vjernika ne smije biti takva siromatva koje bilo komu uskrauje dobra potrebna za dostojanstven ivot. 22. Kako su godine prolazile i Crkva se postupno irila, injenje djel ljubavi potvrdilo se kao jedno od njezinih bitnih podruja, zajedno s podjeljivanjem sakramenata i navijetanjem rijei: ljubav prema udovicama i siroadi, prema zatvorenicima, bolesnima i onima koji su u bilo kojoj potrebi za Crkvu je bitna koliko i podjeljivanje sakramenata i navjetaj Evanelja. Crkva ne moe zanemariti sluenje ljubavi kao to ne moe zanemariti sakramente i Rije. Muenik Justin (155.), dok opisuje kako krani slave nedjelje, spominje i njihovo karitativno djelovanje, povezano s Euharistijom kao takvom. Imuniji daju svoj prilog u granicama svojih mogunosti, svatko koliko hoe; biskup zatim ta sredstva koristi za pruanje pomoi siroadi, udovicama i onima koji su se zbog svoje bolesti ili zbog drugih razloga nali u potrebi, poput zatvorenika i stranaca. Veliki kranski pisac Tertulijan (220.) pripovijeda kako je skrb krana za sve koji su se nalazili u potrebi pobuivala divljenje pogana. A kad Ignacije Antiohijski (117.) opisuje Crkvu kao onu koja prednjai u ljubavi (agape), moe se rei kako on tom definicijom eli na neki nain izraziti i konkretno karitativno djelovanje. 23. Oko sredine IV. st. u Egiptu se poinje razvijati diaconia (sluenje ljubavi prema blinjemu): sluba koja je postojala u svim samostanima, a bila je odgovorna za sve djelovanje vezano uz karitativno sluenje. Iz tih se poetaka u Egiptu sve do VI. st. razvilo tijelo koje je uivalo puni pravni status i kojem su graanske vlasti povjeravale dio ita namijenjenog za javnu raspodjelu. U Egiptu je na kraju vlastitu dijakoniju imao ne samo svaki samostan, nego i svaka biskupija. To se tijelo razvilo kasnije i na Istoku i na Zapadu. Papa Grgur Veliki ( 604.) spominje dijakoniju u Napulju. No, pruanje karitativne pomoi siromanima i onima koji trpe, utemeljeno na naelima kranskoga ivota izloenim u Djelima apostolskim, bilo je naravno od samog poetka bitni dio Crkve u Rimu. Ono ima ivi izraz u primjeru akona Lovra (258.). Kao jednomu od onih kojima je bila povjerena briga za siromane u Rimu, bilo mu je dano odreeno vrijeme, nakon uhienja pape i njegove subrae akona, da skupi crkveno blago i preda ga civilnim vlastima. Lovro je sva raspoloiva sredstva podijelio siromasima te ih predstavio vlastima kao pravo blago Crkve. 25. Duboka narav Crkve izraava se u trostrukoj zadai: navijetanju Boje rijei (kerygma- artyria), slavljenju sakramenata (leiturgia), sluenju ljubavi (diakonia). Te se zadae uzajamno pretpostavljaju i ne mogu se razdvajati jedna od druge. Za Crkvu ljubav nije neka vrsta drutvenog dobroinstva koje se moe mirne due prepustiti i drugima, nego je dio njezine naravi i nuni izraz samoga njezina bia.6

Crkva je Boja obitelj u svijetu. U toj obitelji nikomu ne smije nedostajati ono to je nuno za ivot. Istodobno ipak caritas-agape nadilazi granice Crkve. Prispodoba o milosrdnom Samarijancu ostaje kao neko mjerilo koje nalae univerzalnu ljubav prema svakom potrebitom ovjeku kojega sluajno susretnemo (usp. Luka 10,31), tko god on bio. Ni na koji nain ne osporavajui tu univerzalnu dimenziju ljubavi, Crkva ima takoer jednu specifinu odgovornost: u Crkvi, kao obitelji, niti jedan njezin lan ne smije trpjeti oskudicu. U tome smislu vrijedi istaknuti uenje iz Poslanice Galaanima: Dakle, dok imamo vremena, inimo dobro svima, ponajpae domaima u vjeri (6, 10).

Posebna obiljeja karitativne djelatnosti Crkve 31. Sve vei broj razliitih organizacija koje izlaze ususret ovjeku u najrazliitijim potrebama, moe se u konanici zahvaliti injenici da je zapovijed ljubavi prema blinjemu Stvoritelj upisao u samu ljudsku narav. To je i rezultat nazonosti kranstva u svijetu koje neprestano oivljava i provodi u djelo tu zapovijed, koja je tijekom povijesti bila esto duboko potamnjivana. Tu vidimo kako se snaga kranstva iri daleko izvan kranskih granica. Zbog toga je vrlo vano da karitativna djelatnost Crkve ouva sav svoj sjaj i ne postane tek jedan od oblika pruanja socijalne pomoi. Koji su, dakle, bitni elementi kranske i crkvene karitativne djelatnosti? a) Slijedei primjer prispodobe o milosrdnom Samarijancu, kranski je karitativni rad u prvom redu jednostavno odgovor na ono to predstavlja neposrednu potrebu u odreenim prilikama: gladne nahraniti, gole odjenuti, skrbiti za bolesne i lijeiti ih da ozdrave, zatvorenike pohoditi, i tako dalje. Crkvene karitativne organizacije, poevi od onih koje potpadaju pod Caritas (dijecezanski, nacionalni, meunarodni), moraju uiniti sve to je u njihovoj moi da osiguraju sredstva, a nadasve da pronau mukarce i ene potrebne za taj rad. Osobe koje skrbe za one koji su u potrebi moraju biti primjereno osposobljene da znaju to uiniti i kako to uiniti te preuzeti na sebe zadau nastavljanja te skrbi. Struna je osposobljenost vrlo vana, ali sama nije dovoljna. Rije je, naime, o ljudskim biima, a ljudska bia trebaju uvijek neto vie od tehniki pravilne skrbi. Trebaju srdanu panju. Oni koji rade u crkvenim karitativnim ustanovama moraju se isticati po tome da se ne ograniavaju samo na to da izau ususret trenutanoj potrebi, nego da se posveuju drugima s iskrenom panjom koja izvire iz srca, tako da oni osjete bogatstvo njihova ovjetva. Zbog toga je tim karitativnim djelatnicima nuna i izobrazba srca. Trebaju biti dovedeni do iskustva susreta s Bogom u Kristu koje e u njima pobuditi ljubav i otvoriti im srce za drugoga. Tako zapovijed ljubavi prema blinjemu za njih ne e vie biti zapovijed koja im je naloena izvana, nego posljedica njihove vjere koja se odjelotvoruje kroz ljubav (usp. Galaanima 5, 6). b) Kransko karitativno djelovanje mora biti neovisno o strankama i ideologijama. Ono nije sredstvo zaNaa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

postizanje ideolokih promjena u svijetu i nije u slubi svjetskih strategija, nego je ponazoenje ovdje i sada ljubavi koju ovjek uvijek treba. Izgradnji boljega svijeta pridonosimo samo kad inimo dobro sada i osobno, s punom zauzetou i ljubavlju ondje gdje za tim postoji potreba. Kraninov program program milosrdnog Samarijanca, Isusov program jest srce koje vidi. To srce vidi gdje je potrebna ljubav i djeluje u skladu s time. Kad karitativno djelovanje Crkva ostvaruje kao zajedniku inicijativu, jasno je da dragovoljnost pojedinaca mora biti povezana s planiranjem, predvianjem i suradnjom s drugim slinim ustanovama. c) Karitativni se rad, nadalje, ne smije koristiti kao sredstvo u slubi onoga to se danas oznauje kao prozelitizam [vrbovanje da se promijeni vjeru]. Ljubav je besplatna; djela ljubavi ne ine se radi postizanja drugih ciljeva. Ali to ne znai da karitativna djelatnost mora ostaviti Boga i Krista po strani. U igri je cijeli ovjek. esto je najdublji uzrok ovjekova trpljenja upravo odsutnost Boga. Tko ostvaruje ljubav u ime Crkve, ne e nikada pokuati nametnuti drugima vjeru Crkve. On je svjestan da je ljubav u svojoj istoi i u besplatnosti najbolje svjedoanstvo Boga u kojeg vjerujemo i koji nas potie ljubiti. Kranin zna kad je vrijeme za govor o Bogu i kada je bolje utjeti o njemu i prepustiti samoj ljubavi da govori. On zna da je Bog ljubav (usp. Prva Ivanova 4, 8) i da se njegova prisutnost osjea upravo u trenutcima u kojima ne inimo nita drugo nego ljubimo. On zna da prezirati ljubav znai prezirati Boga i ovjeka; to je napast djelovati bez Boga. Prema tome, najbolja obrana Boga i ovjeka upravo je u ljubavi. Zadaa je crkvenih karitativnih organizacija ojaati tu svijest u svojih lanova, tako da oni svojim djelovanjem kao i svojim govorom, utnjom i primjerom mogu biti vjerodostojni Kristovi svjedoci.

Odgovorni za karitativno djelovanje Crkve 32. Istinski je nositelj razliitih katolikih organizacija koje obavljaju slubu ljubavi sama Crkva i to na svim razinama, poevi od upa, preko partikularnih crkava pa sve do sveope Crkve. Biskupi, kao nasljednici apostola, odgovorni su za ostvarenje programa zacrtanog u Djelima apostolskim (usp. 2, 42-44): Crkva kao Boja obitelj, danas kao i u prolosti, mora biti mjesto gdje se pomo daje i prima, i istodobno mjesto gdje su ljudi spremni sluiti i onima koji su izvan nje, a nalaze se u potrebi. 33. Suradnici koji u praksi provode karitativno sluenje moraju biti osobe koje nadasve pokree Kristova ljubav, osobe ije je srce Krist osvojio svojom ljubavlju, probudivi u njemu ljubav prema blinjemu. Mjerilo na kojem se nadahnjuje njihovo djelovanje mora biti Pavlova tvrdnja iz Druge poslanice Korinanima 5, 14: ljubav nas Kristova obuzima. Svijest da se u Kristu sam Bog darovao za nas sve do smrti, mora nas potaknuti da vie ne ivimo za same sebe, nego za njega i, s njim, za druge. Tko ljubi Krista, ljubi Crkvu i eli da ona uvijekNaa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

bude sve vie izraz i orue ljubavi koja od njega dolazi. Djelatnici svake katolike karitativne organizacije ele raditi s Crkvom i samim tim s biskupom, kako bi se Boja ljubav mogla iriti svijetom. Svojim dionitvom u crkvenom djelu ljubavi, oni ele biti svjedoci Boga i Krista i upravo zbog toga ele dragovoljno initi dobro ljudima. 34. Unutarnja otvorenost katolikoj dimenziji Crkve nuno e u karitativnim djelatnicima pobuditi spremnost na suradnju s ostalim organizacijama zauzetim u rjeavanju razliitih potreba. Praktino e djelovanje uvijek biti nedovoljno ako ne bude vidljiv izraz ljubavi prema ovjeku, ljubavi koja se hrani susretom s Kristom. Moje duboko dionitvo u potrebama i trpljenjima drugih tako postaje darivanje mene sama drugome: kako moj dar ne bi ponizio drugoga, moram mu dati ne samo neto to je moje nego mu moram dati sama sebe, moram biti osobno prisutan u tome daru. 35. Taj ispravan nain sluenja ini djelatnika poniznim. On se ne uznosi nad drugim, koliko god da je bijedno stanje u kojem se ovaj nalazio. Krist je uzeo posljednje mjesto na svijetu kri i upravo nas je tom krajnjom poniznou otkupio i trajno nam pritjee u pomo. Tko pomae drugima, uvia da na taj nain biva i sam pomognut; to to moe pomoi drugome, nije njegova zasluga ili postignue. Ta je dunost milost. to vie inimo za druge, to vie shvaamo i posvajamo Kristove rijei: Sluge smo beskorisne (Luka 17,10). Shvaamo da to ne inimo zbog toga to smo bolji ili sposobniji to initi, nego zato to nas je Gospodin svojom milou osposobio da to moemo initi. Pokatkad nas prevelike potrebe i vlastite ogranienosti mogu obeshrabriti. Ali upravo e nam tada pomoi spoznaja da, u konanici, nismo nita drugo nego sredstvo u Bojim rukama, a ta nas spoznaja oslobaa preuzetosti da smo mi sami i osobno odgovorni za izgradnju boljega svijeta. U poniznosti emo initi ono to je u naoj moi i u poniznosti se pouzdati u Gospodina. Bog je taj koji upravlja svijetom, ne mi. Mi mu sluimo samo toliko koliko moemo i dok nam on za to daje snage. initi, ipak, koliko nam je mogue snagama kojima raspolaemo, zadaa je koja uvijek pokree dobroga slugu Isusa Krista. 36. Dok promatramo beskrajne potrebe, moemo, s jedne strane, podlei ideologiji koja tei uiniti sada ono to Bog u svojem upravljanju svijetom naizgled ne ini: rijeiti sve probleme u svijetu. S druge strane, to moe dovesti do toga da podlegnemo napasti besposlenosti, jer nam se moe initi da se u svakom sluaju nita ne moe uiniti. U toj je situaciji ivi susret s Kristom od presudne pomoi da se ostane na pravom putu kako se ne bi podleglo oholom preziru ovjeka koji ne samo da nije konstruktivan nego je destruktivan niti se predalo ravnodunosti koja prijei da se prepustimo da nas ljubav vodi i tako sluimo ovjeku. Molitva, kao sredstvo za crpljenje uvijek nove snage od Krista, tako postaje urna i sasvim konkretna potreba. Tko moli, ne troi vrijeme uzalud, ak i ako je stanje oajno i kao da potie iskljuivo na djelovanje.7

to je to Caritas?Caritas, pisano velikim poetnim slovom, je katolika dobrotvorna organizacija; ljubav Crkve kao zajednice ljubavi; ljubav prema Bogu kao vrhovnom dobru to potie portvovnost, ljubav i nesebinu brigu o drugom; djelotvorna ljubav prema blinjemu; prikupljanje, upravljanje i dijeljenje onoga to se daje iz ljubavi, mkte, bez obveze, milosrdno. Siromatvo i drutvena nepravda imaju brojne uzroke, a postali su i pravo oruje za masovno unitavanje. Caritas ustrojen na razini svake upe, biskupije i drave, a na kraju udruen u Meunarodni Caritas, vjeruje da moe uiniti vie na suzbijanju bijede i nepravde primjenjujui resurse svojih lanica. Caritas osigurava brz odgovor, profesionalnost i koordinaciju u hitnim stanjima i spremnost na katastrofe kad je rije o osiguranju hrane, sklonita, vode i lijeka, o pandemiji HIV-a i posljedicama klimatskih promjena. Djelatnici Caritasa trude se i znaju pomoi najzapostavljenijima da postanu pobornici vlastitoga razvoja. Caritas ne stoji skrtenih ruku tamo gdje treba uvjebavati suivot, graditi mir i uspostavljati jedinstvo nakon podjela. Zalae se za nenasilno rjeavanje sukoba i promicanje ovjenosti kroz meureligijski dijalog. U stanjima gospodarske nepravde ili iseljavanja, Caritas hrabri siromane ljude i zajednice da budu pravi izazov nepravednoj meunarodnoj politici, praksi i stajalitima. Nacionalni Caritasi postoje u 165 zemalja, ali Caritas djeluje na puno vie mjesta, bez obzira na rasu ili religiju. Caritas neposredno pomae 24 milijuna ljudi godinje u 200 drava i podruja. Caritas u svijetu zapoljava 440 tisua ljudi i ima 625 tisua dragovoljaca. Djelovanje Caritasa na kugli zemaljskoj procjenjuje se na vrijednost od 5,5 milijardi dolara. U Proglasu od 4. prosinca 2011. dubrovaki biskup Mate Uzini istie: Crkva nema smisao u samoj sebi, nego je njezina sredinja zadaa, temelj i opravdanje u tome da unutar odreenih povijesno-drutvenih okolnosti bude znak Isusove nazonosti i orue Njegova spasiteljskoga i oslobaajueg djela. Karitas je temeljni kriterij vjerodostojnosti one istine za koju se Crkva zauzima, na koju opominje, koju ponazouje, koju slavi i koju obeava kao nadu. Karitas je, nadalje, buenje vlastite svijesti, ali i svijesti onih koji su nam povjereni, o potrebi stavljanja samoga sebe i onoga to imamo na raspolaganje onima koji su potrebiti, a mi im svojom djelotvornom ljubavlju moemo prii blizu i pomoi.

Zato ba Godina Caritasa?Mate uzini* Prvi razlog je to to je Godina Caritasa na odgovor na svetopisamsku, osobito evaneosku poruku koja nas poziva na djelotvornu ljubav, solidarnost i portvovnost. Sjetimo se: to god uiniste jednomu od ove moje najmanje brae, meni uiniste! (Matej 25, 31-46) ili razmiljanja sv. Ivana koji u djelotvornoj ljubavi prepoznaje nasljedovanje Boje ljubavi i znak prepoznavanja da smo Boji: Ljubite jedni druge kao to sam ja ljubio vas (Ivan 13, 34). Sve ovo proizlazi iz injenice da je u Bogu zadnji temelj svake ljubavi: Kao to je Otac ljubio mene, tako sam ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi (Ivan 15, 9-10). Drugi razlog je to to je djelotvorna ljubav, solidarnost i portvovnost bitna dimenzija Crkve. Djelotvorna ljubav postavila se Crkvi kao zahtjev na samom njezinu poetku: Pronaite, brao, izmeu sebe sedam mueva na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih emo postaviti nad ovom slubom, a mi emo se posvetiti molitvi i posluivanju Rijei (Djela apostolska 6, 3-4). Pavao usporeuje Crkvu s tijelom i udovima. Tom tijelu je glava Krist (Prva Korinanima 12, 26; Efeanima 5, 30), a Duh Sveti je onaj koji sve udove meusobno povezuje i ujedinjuje, oivljuje i uvodi u istinu evanelja, obogauje raznolikim darovima, ali i budi svijest da ako jedan ud trpi, trpe i svi udovi, ako je jedan poaen, poaeni su i svi ostali. Ta svijest o osjeaju udova jednih za druge u tijelu Crkve kojemu je Glava Krist posebno dolazi do izraaja na Drugom vatikanskom saboru koji je na nov nain utisnuo u nau svijest odgovornost Crkve i svakoga pojedinog vjernika za svijet u kojemu ivimo, pozvao nas na dijalog i odgovornost za gorue probleme svijeta u kojemu ivimo, ali i da svoj pogled podignemo s vlastitog dvorita na cijeli svijet kako bismo mogli postati djelotvorni graditelji civilizacije ljubavi. Karitativna djelatnost danas moe i treba obuhvatiti sve ljude i sve ljudske potrebe. Posvuda ima ljudi kojima nedostaje hrane i pia, odjea, stan, lijekovi, rad, pouka, sredstva nuno potrebita za doista ljudski ivot onih koje tare bijeda ili slabo zdravlje, trpe progonstvo ili su u tamnici tu ih kranska ljubav treba traiti i nai, tjeiti zauzetom skrbi i pridii pruanjem pomoi (dekret Apostolicam actuositatem o apostolatu laika, 8). Trei je razlog to to unato brojnim problemima u naoj Biskupiji koliko-toliko funkcioniraju druge dvije dimenzije kranskog djelovanja slube navjeivanja i posveivanja dok je ova dimenzija gotovo potpuno zanemarena. Budui da je djelotvorna ljubav teoloki imperativ i nezaobilazan zahtjev prave crkvenosti bez nje nije mogue vriti nikakvu evangelizaciju. Crkva se moe potpunije ostvariti tek u onim zajednicama koje ozbiljno shvaaju svoje sluiteljsko djelovanje i nastoje ga provoditi kao bitnu dimenziju svoje crkvenosti i svoBiskup

8

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

Dubrovaki biskup Mate Uzini. Snimio Ivo Marlais 21. travnja 2011.

ga identiteta. Zbog ovoga se moramo upitati nije li vrlo manjkava crkvenost onih upnih zajednica, pa i cijele mjesne Crkve jer smo mi odraz jedni drugih, koje imaju slabo i nikako razvijenu ili uope ne postoji karitativna djelatnost? (Ante Ani). Osim ovih temeljnih odgovora zato ba Caritas postoje i neki praktini razlozi. Prije nego ih spomenem elio bih da se prisjetimo ratnih godina ili potresa u Dubrovniku 15. travnja 1979. ili u Stonu 5. rujna 1996. i pomoi koju smo primali i dijelili. I to nam je pomoglo da preivimo. Imamo li nakon ovoga pravo ne primijetiti potrebu drugih, bez obzira o kome i gdje se radilo? Budui da nas sline nepogode mogu opet snai, sebi jednostavno ne smijemo dopustiti luksuz da ne primijetimo one koji su u nevolji i ne organiziramo im nekakvu pomo, ali i molitvenu potporu i suosjeanje. Sve to moe nam posluiti kao poticaj otkrivanja situacije u kojoj e se vrlo brzo od nas traiti kvalitetan karitativni angaman na naem podruju. O emu je rije? O injenici da e Republika Hrvatska vjerojatno uskoro ui u Europsku uniju to e nau Biskupiju staviti u posebnu situaciju. Mi smo na granici i okrueni granicama to znai da smo prvi na udaru buduega velikog priljeva izbjeglica. Kao Crkva moramo biti spremni na tu situaciju, a to ne emo biti ako se prethodno, prije svega stvaranjem vrlo dobro organizirane i uhodane mree upnih karitasa u kojima emo nadam se uspjeti angairati dovoljan broj dragovoljaca, na to ne pripremimo. Osobno mislim da je za to krajnji as. Jedan od problema nedjelotvornosti naega dosadanjeg djelovanja na tom planu bio je u tome to smo kariNaa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

tativnu ljubav shvaali iskljuivo kao dijeljenje pomoi koju nam je dostavila ova ili ona organizacija, kasnije se to pretvorilo u pisanje potvrda kako bi Biskupija iz svojih fondova tu pomo dala onima koje smo mi ocijenili kao one koji su potrebni puno puta je to bilo pilatovsko pranje ruku i prebacivanje odgovornosti na drugoga a zaboravili smo da je karitas puno vie od toga, da je on buenje vlastite svijesti, a zatim i svijesti onih koji su nam povjereni o potrebi stavljanja sebe samoga i onog to imam na raspolaganju, najprije onima koji su potrebni pokraj mene prvotna dunost je upne zajednice da se pobrine za potrebne na podruju svoje upne zajednice a onda i za one koji su daleko od mene, ali im ja svojom ljubavlju mogu prii blizu. Podsjeam na akciju skupljanja pomoi za gladne u Africi, uz zahvalu svima koji su se angairali, kako bih iznio misao da bi mnogi nai vjernici doista htjeli pomoi i sudjelovati u razliitim karitativnim akcijama, ali ne znaju kako. Mi smo oni koji im trebaju rei kako e i koji trebaju prednjaiti svojim primjerom. Vezano uz prvotnu odgovornost upne zajednice podsjetio bih na naelo supsidijarnosti koje, kako istie papa Benedikt XVI. u okrunici Caritas in veritate (br. 58), treba ostati vrsto povezano s naelom solidarnosti i obrnuto, jer supsidijarnost bez solidarnosti upada u drutveni partikularizam, dok solidarnost bez supsidijarnosti upada u sustav pomoi koji poniava potrebitoga. Iako Papa u prvom redu misli na meunarodne odnose i pomo, isto vrijedi i na naim razinama. Cijela Biskupija treba biti solidarna s onima koji su potrebni, ali je jedino naelo supsidijarnosti (koje zahtjeva prvotnu odgovornost upne zajednice), sposobno ouvati potrebitog od ponienja koje se sigurno dogaa ako mu se jednostavno napie potvrda i s njom ga se otpravi u svijet i onima koji se po tom pitanju osjeaju manje odgovorni.U Dubrovniku 27. rujna 2011. dubrovaki biskup

Kako zapoeti sa upnim CaritasomU ovom ivotu ne moemo initi velike stvari. Moemo initi male stvari s velikom ljubavi. bl. Terezija Kalkutska Glavni cilj upnoga Caritasa jest probuditi zanimanje i svijest vjernika o potrebi pomaganja potrebnih te uskladiti njihovo djelovanje sa ivotom upne zajednice odnosno pothvatima koji se provode. upni Caritas djeluje u ime upe, a njegove zadae su odgajanje vjernika za svjedoenje djelotvorne ljubavi, prepoznavanje potreba i konkretan odgovor na njih te koordinacija inicijativa koje ve postoje. Mnogim rtvama potresa, poplava, gladi, ei, nezaposlenosti i bolesti ne moemo stubokom promijeniti ivot, ali im moemo ublaiti nevolju. Biskup Mate Uzini u poruci od 4. prosinca 2011. poziva: Ljudima je ponekad potrebna samo aa vode, lijepa rije, spremnost da ih se saslua. Vjernici bolje od svee9

Karitas Dubrovake biskupije dijeli pomo u Stupi nakon ratnih razaranja i osloboenja. Snimio Boo Gjuki.

nika mogu primijetiti one koji su potrebiti. Imate mogunost doi onamo kamo mi ne moemo, uiniti ono to mi ne moemo. Darujte potrebitima malo sebe, darujte malo svojega vremena! Darujte im i neto od sebe! Glavna zadaa upnih zajednica u Godini Caritasa bit e oivljavanje i ustroj upnih Caritasa, a samim tim i posvjeivanje naela preuzimanja odgovornosti u meusobnim odnosima i radu, nastavak i bolje osmiljavanje postojeih projekata koje provodi Biskupijski Caritas. to se tie zajednikoga djelovanja, dubrovaki biskup i muenik Josip Marija Carevi u okrunici od 16. studenoga 1931. dao je najjednostavniji prijedlog odakle poeti: U svim vjerskim udrugama u Biskupiji neka se odmah osnuju karitativni odsjeci koji e vriti djela duhovna i tjelesna milosra. Znai: u svakom pjevakom zboru, svakoj molitvenoj zajednici, svakoj vjeronaunoj skupini, svakom bratstvu i bratovtini, svakom upnom vijeu odabrati nekoga tko e se brinuti da kao krani svjedoimo i iskazujemo ljubav za potrebne. Sljedei korak bilo bi koordinirano djelovanje tih povjerenika za karitas jer je jedan od vanih ciljeva stvaranje mree dobrovoljaca u upnim zajednicama, prireivanje godinje kole volontiranja i njihovo trajno usavravanje. Primjer djelovanja moe biti prikupljanje pomoi za djelovanje pukih kuhinja, ogrjev siromanijima, posebno samcima, potpore kunoj skrbi o starijima i nemonima, pruanje repeticija za djecu iji roditelji to ne mogu platiti, prigodna odricanja u vrijeme doaa i korizme. Pred Boi, Svetoga Vlaha i Uskrs mlai i stariji kuhari mogu napraviti kolae, pecivo, kontonjatu, mantalu, marmelatu i druge slastice; djeca, uenici i studenti, ali i obrtnici i umjetnici razne rukotvorine i sve njih prodati na upnom ili gradskom boinom i uskrsnom sajmu, pa da novac od toga bude za Karitas. Najbolji oblik potpore je dodjela konkretne pomoi koja vodi gospodarskom jaanju obitelji i izlasku iz zaaranoga kruga siromatva. Tako na selima izvrstan oblik pomoi moe biti darivanje stoke i poljoprivrednog materijala, a i u gradu i na selu pomo da se netko pone baviti proizvodnjom ili turizmom.10

U sklopu upnoga Caritasa moe se jako dobro utvrditi vrste i uzroke siromatva, potrebe siromanih te mogue odgovore vjernike zajednice na te potrebe. U spomenutoj poruci dubrovaki biskup Uzini pie: Bilo bi potrebno najprije ukloniti uzroke stanja u kojima se mnogi ljudi nalaze. Nekad se to moe uiniti, ali ponekad ti uzroci nadilaze nau mo i nae ovlasti. Ipak, uvijek moemo i moramo dignuti glas protiv onih koji su svojim djelovanjem ili nedjelovanjem doveli i dovode druge u stanje bijede i siromatva, one kojima je osobna dobit vanija od prava radnika. Gospodarska je kriza ponajprije kriza duha! Svjedoci smo doslovnoga izrabljivanja radnika koji ponekad ive ispod svake razine ljudskoga dostojanstva. Suoeni smo s krizom, mnogima je teko, ali smijemo li krizu ublaivati zakidajui druge u njihovim pravima, poniavajui ih u njihovu ljudskome dostojanstvu? Ovo je samo jedna strana problema. Postoje i druge posljedice krize duha koja se oituje u pretjeranome individualizmu, sebinosti, gramzljivosti, pohlepi, samodostatnosti, ravnodunosti, hedonizmu, relativizmu. Ovdje trebamo traiti uzroke korupcije, nepotovanja propisa, izigravanja zakona! Odavde proizlaze nepravde kojima je posljedica sve vei broj onih kojima je potrebna materijalna pomo jer ne mogu platiti raune, kupiti lijekove, osigurati ono najnunije za ivot, dok se drugi istodobno gue u obilju, vlastitoj bahatosti i samodostatnosti. Kranin treba biti ovjek jer ako nije ovjek, nije ni kranin! Budimo novi ljudi, ljudi koji se ne zaustavljaju na govoru o Bogu koji je ljubav, nego svjedoe da je Bog ljubav!

Sv. Pismo o pomaganju potrebnihMilostinja u skrovitosti Pazite da svoju pravednost ne inite pred ljudima da vas oni vide. Inae, nema vam plae u vaeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeli milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama ine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Doista, kaem vam, primili su svoju plau. Ti naprotiv, kada daje milostinju neka ti ne zna ljevica to ini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit e ti! (Matej 6, 1-4) Zlatno pravilo Sve to elite da ljudi ine vama, inite i vi njima. (Matej 7, 12) Ljubav prema uenicima Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit e plau proroku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit e plau pravedniku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo aom hladne vode zato to je moj uenik, doista, kaem vam, ne e mu propasti plaa. (Matej 10, 40-42)Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

Mjerila po kojima emo biti sueni Kad Sin ovjeji doe u slavi i svi aneli njegovi s njime, sjest e na prijestolje slave svoje. Tada e kralj rei onima sebi zdesna: Doite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u batinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Tada e mu pravednici odgovoriti: Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili edna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i doosmo k tebi? A kralj e im odgovoriti: Doista, kaem vam, to god uiniste jednomu od ove moje najmanje brae, meni uiniste! (Matej 25, 31.34.37-40)Siromaha svagda imate uza se i kad god hoete moete im dobro initi. (Marko 14, 7) Nainite sebi torbe koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se lupe ne pribliava i gdje moljac ne rastae. Doista, gdje vam je blago, ondje e vam biti i srce. (Luka 12, 33-34)

rotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka. (Druga Korinanima 9, 6-9)

Vjera i djela Nemilosrdan je sud onomu tko ne ini milosra; a milosre likuje nad sudom. to koristi, brao moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Moe li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: Hajdete u miru, grijte se i sitite, a ne date im to je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. (Jakovljeva 2, 13-17) udoredni zakoni Ako uzajmi novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne namei mu kamata! Uzme li svome susjedu ogrta u zalog, mora mu ga vratiti prije zalaza sunca. T to mu je jedini pokriva kojim omata svoje tijelo i u kojem moe lei. Ako k meni zavapi, usliat u ga jer sam ja milostiv! (Izlazak 22, 24-26) Pravinost i ovjenost Kada blinjemu svome daje bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu kuu da mu uzme zalog. Stoj vani, a ovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van. A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom; o zalasku sunca mora mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome ogrtau i tebe blagoslivljati. To e ti biti dobro djelo pred Gospodinom, Bogom tvojim. Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili doljak iz kojega grada u tvojoj zemlji. Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zae, jer je siromah i za njom uzdie. Tako ne e na te vapiti Gospodinu i ne e sagrijeiti. (Ponovljeni zakon 24, 10-15) Tobitova oporuka Svakoga dana, sine, sjeti se Gospodina Boga naega; nemoj grijeiti ili kriti njegove zapovijedi. ini pravedna djela svega svog vijeka i ne kroi putovima nepravde. Jer ako ini po istini, uspijevat e u djelima svojim, kao svi oni koji ine pravdu. Dijeli milostinju od svoga dobra: kad dijeli milostinju, neka ti oko ne bude stisnuto. Ne okrei lica od siromaha, pa ni Bog ne e okrenuti lica od tebe. Od onoga to ima i prema tome koliko ima dijeli milostinju: ima li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju. Jer dobar polog sprema sebi za dan potrebe. Udijeljena milostinja oslobaa od smrti i ne doputa da ode u mrak. Jer milostinja je mio dar pred licem Svevinjega. U oholosti lei mnoga propast i nemir, a od dangube samo je teta i bijeda, jer je nerad majka gladi. Neka niija zarada ne prenoi kod tebe, nego je isplati odmah. Bude li sluio Bogu, platit e ti se. (Tobija 4, 5-11.13-14) Rijei anela Rafaela inite dobro, i ne e vas zlo snai. Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednou. Bolje je malo s11

Poticaji na dareljivost Priopujemo vam, brao, milost Boju koja je dana Crkvama makedonskim: unato mnogim kunjama i nevoljama izobilna njihova radost i krajnje siromatvo prelilo se u bogatstvo dareljivosti. Stoga kao to se u svemu odlikujete u vjeri, i rijei, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama odlikujte se i u ovoj dareljivosti. Ne zapovijedam, nego gorljivou drugih prokuavam istinitost vae ljubavi. Ta poznate dareljivost Gospodina naega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromaan, da se vi njegovim siromatvom obogatite. Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji ve prole godine prvi to zapoeste, ne samo inom nego i odlukom. Sada dovrite to djelo da kao to spremno odluiste, tako prema mogunostima i dovrite. Jer ima li spremnosti, mila je po onom to ima, a ne po onom ega nema. Ne dakako: drugima olakica, vama oskudica, nego jednakost! U sadanjem trenutku va suviak za njihovu oskudicu da jednom njihov suviak bude za vau oskudicu te bude jednakost, kao to je pisano: Nije nita preteklo onome koji bijae nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijae nakupio manje. (Druga Korinanima 8, 1-2.7-15) Korist dareljivosti Tko sije oskudno, oskudno e i eti; a tko sije obilato, obilato e i eti. Svatko neka dade kako je srcem odluio; ne sa alou ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. A Bog vas moe obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo kao to je pisano: Rasipno dijeli, daje siNaa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

pravednou nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato. Milostinja oslobaa od smrti, ona isti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i ine pravednost napunit e se ivota, a koji grijee bit e dumani ivotu svome. (Tobija 12, 7-10)

od njegova tlaitelja i ne budi podao u svojoj presudi. Budi kao otac sirotama i kao mu budi na pomo udovicama. I bit e kao sin Svevinjemu, koji e te ljubiti vie nego tvoja majka. (Sirah 3, 30 - 4, 10)

Pohvala pravednika Aleluja! Blago ovjeku koji se boji Gospodina i koji uiva u naredbama njegovim: mono e mu biti na zemlji potomstvo, na pravednu e pokoljenju poivati blagoslov. Blagostanje i bogatstvo bit e u domu njegovu, njegova pravednost ostaje dovijeka. estitima svie ko svjetlost u tami: blag, milosrdan i pravedan Gospodin. Dobro je ovjeku koji je milostiv i daje u zajam, koji poslove svoje obavlja pravedno. Dovijeka ne e on posrnuti: u vjenome e spomenu biti pravednik. alosne se vijesti ne e bojati, mirno je njegovo srce uzdaju se u Gospodina. Hrabro mu je srce, nieg se ne boji, neprijatelje svoje prezire. On prosipa, daje sirotinji: pravednost njegova ostaje dovijeka, njegovo e se elo slavno uzdii. Ljutito e to gledati bezbonik, krgutat e zubima i venuti, propast e elja opakih. (Psalam 112) Iz Mudrih izreka Ne uskrati dobroinstva potrebitim kad god to moe uiniti. Ne reci svome blinjemu: Idi i doi opet, ujutro u ti dati, kad moe ve sada. (2, 27-28) Tko tlai siromaha huli na stvoritelja, a asti ga tko je milostiv ubogomu. (14, 31) Gospodinu pozaima tko je siromahu milostiv i On e mu platiti dobroinstvo. (19, 17) Draest je ovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od laljivca. (19, 22) Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam e vikati, ali ga ne e nitko usliati. (21, 13) Bogata se i siromah sreu: obojicu ih Gospodin stvori. (22, 2) Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu. (22, 9) Bolji je siromah koji ivi bezazleno nego bogata koji kroi krivim putem. (28, 6) Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraa oi svoje, bit e proklet. (28, 27)Nije druge sree ovjeku osim da se veseli i ini dobro za svojega ivota. (Propovjednik 3, 12)

Siroti i potiteni Siromahu prui ruku da bude savren tvoj blagoslov. Budi dareljiv svakomu ivom stvoru, pa ni mrtvomu ne uskrati milosti. Ne uklanjaj se od onih koji plau, nego s tunim tuguj. Ne zaboravi posjetiti bolesnika, jer e te za to ljubiti. U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa ne e nikada grijeiti. (Sirah 7, 32-36) Milostinja Radije izgubi novce na brata ili prijatelja nego da ti propadaju hrajui pod kamenom. Uloi blago svoje po zapovijedima Svevinjega, i bit e ti probitanije nego samo zlato. Uloi milostinju u svoje riznice, i ona e te izbaviti od svake nevolje: bolje e se boriti za te pred neprijateljem negoli vrsti tit i teko koplje. (Sirah 29, 10-13) Braa i pomonici u nevolji dobro dou, ali od obojih bolje izbavlja milostinja. (Sirah 40, 24) to je Bogu milo? Ovo je post koji mi je po volji, rije je Gospodina Boga: kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, putati na slobodu potlaene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskunike, odjenuti onog koga vidi gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Ukloni li iz svoje sredine jaram, ispruen prst i besjedu bezbonu, da li kruha gladnome, nasiti li potlaena, tvoja e svjetlost zasjati u tmini i tama e tvoja kao podne postati. (Izaija 58, 6-7.9-10)

Sve je podijelio siromasimadrago koliMBatoVi* Pdre, uvajte ga se! To vam je stara komunjara, zadrti ateist. Taj vam ne vjeruje ni u palicu! Tako su mi, u povjerenju, znali apnuti za gospara Iva. Nikad nisam bio sklon vjerovati takvim aputanjima jer sam se vodio onom narodnom mudrou da ni vrag nije crn kako ga crtaju, odnosno da u svakom zlu ima barem trunak dobra. Da, i u avlu! Ako nita drugo, a ono da je i on stvorenje Boje. A to nije mala stvar! Uglavnom, polazei s toga stajalita, nastojao sam se odnositi prema gosparu Ivu ba kao to se odnosim i prema ostalima, ako ne i srdanije. Kad god sam ga susreo, javio bih mu se: Dobro jitro, gspru!, Dobri dan!, ivjeli!, Kako ste, gspru?. Bio sam uvjeren da u na taj nain, prije ili kasnije, pokrenuti u njemu ono dobro kojim ga je Bog obdario, a koje je sada zacijelo zapretano, poput eravice u pepelu, nekim loim iskustvom, nekom tragedijom ili razoaranjem u neko bie od kojega je oekivao samo doNaa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45fr.

Milosre prema siromasima Kao to voda gasi uzbuktali oganj, tako i milosre isti od grijeha. Tko dobroinstva uzvraa misli na budunost, i u asu svojega pada nai e potporu. Sine moj, ne uskrauj milodara siromahu i ne daj da dugo iekuju oi ubogoga. Ne alosti duu gladnu i ne drai ovjeka u oskudici njegovoj. Ne razdrauj srca ogorena i ne pusti uboga da eka na dan tvoj. Ne odbij molbe nevoljnika i ne odvraaj lice svoje od siromaha. Ne odvrati pogled svoj od potrebita i ne daj nikomu prilike da te kune. Sasluaj siromaha i uljudno mu odzdravi; izbavi potlaena12

bro. I nisam trebao dugo ekati da doivim prve znakove uspjeha u tom nastojanju. Dom u kojem je gospar Ivo bio jedan od tienika, posjeivao sam po slubenoj dunosti svake nedjelje, a esto i tijekom tjedna. Sjeo bih na proirenu dijelu hodnika meu tienice i tienike, s njima bih priao o kojeemu, a katkada bismo i zapjevali, ve prema raspoloenju. Za jedna takva posjeta primijetim da nam se pribliava i gospar Ivo, ali nekako bojaljivo. Da ga malo raskuraim, sa svom u mu srdanou: Gosparu moj! Kad god vas vidim, sjetim se naega padra ira Duhovia. I on je bio, sto [ba] ko i vi visok, ko svijea ravan, dotjeran, prpito elganat [upravo vitak]! Jednom su ga ak i zapitali: Padre iro, kako ste uspjeli do tzijh gdt [te dobi] ostat tako drt [nepogrbljen]? A on e ko s nokta: Jer se nijesam nikomu klnj! Svi prasnu u smijeh, a s njima i gospar Ivo. Od tada je i on prema meni bio sve prijazniji. Kao puki misionar ee sam morao odlaziti u misije. Tad me je u Domu mijenjao na padre Mijo [Horvat, 1941.-2005.]. On na prvi pogled djeluje kao da je malo otkaen, ali moda je ba to bilo presudno da mu se gospar Ivo pribliio i djelomino mu otvorio svoju duu. Znate, padre Mijo, mene svi dre ateistom. To nije istina! Ja vjerujem u Boga, ali u popove ne vjerujem! Kad mi je padre Mijo ovo ispripovjedio, spontano sam uskliknuo: Velik je Bog! jer sam na temelju toga zakljuio da je u dui gospara Iva Bog ve na djelu. Nakon dvije-tri setemane opet sam morao u misije. I ovoga me puta zamijenio padre Mijo. ini se da je gospar Ivo to jedva doekao. Padre Mijo, poeo je bez posebna uvoda, onu izjavu od naega prolog susreta moram djelomino ispraviti. Otkako su bijeli fratri poeli dolaziti u na dom, uvjerio sam se da ni svi popovi nisu jednaki i da ih ne smijem trpat sve u isti ko! Samo tri-etiri dana poslije ovoga razgovora gospar Ivo je iznenada umro. Za njega sam, po povratku iz misija, prikazao svetu Misu prve slobodne nedjelje zajedno sa svima koji su mogli prisustvovati, kao to to i inae inim kad netko u Domu umre. U propovijedi sam iznio bitne toke iz ovoga napisa, kao i svoje duboko uvjerenje da izjave koje je gospar Ivo rekao pred naim padre Mijom treba shvatiti kao njegovu svojevrsnu ispovijed. Takoer sam nadodao: Moda je u ivotu gospara Iva bilo jo neto znaajno zbog ega mu je Bog udijelio tu milost. U svakom sluaju Bogu sam i na tome od srca zahvalan jer, naalost, mnogi i bez toga odlaze s ovoga svijeta. A jer smo svi mi grjeni i potrebiti Bojeg milosra, molit emo da i naem pokojnom Ivu bude milostiv, da ne gleda na njegove slabosti i grijehe, nego da se sjeti krvave muke svoga Sina koju je i za njega podnio.Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

U lanku spomenuti fr. iril Duhovi (24.3.1867.-21.2.1942.) bio je neumorni propovjednik i ispovjednik, a ambicija njegova ivota bilo je milosre prema potrebnima. Svakomu je pripomagao gdje je znao da treba, bila bijeda moralna ili materijalna. Nakon to ga je 1889. Mato Vodopi zaredio za sveenika, bio je dugogodinji samostanski kantor i odgojitelj mladih hrvatskih dominikanaca u Dubrovniku (1893.-96. i 1908.-18.). Godine 1910. naruio je od Vlaha Bukovca oltarnu palu sv. Dominika. S talijanskoga je preveo i u Dubrovniku 1925. objavio knjigu Put mira Anela Zacchija. Pokopan je na Danama.

Ovaj je prikaz o gosparu Ivu ve davno bio dovren, kad sam posve neoekivano doznao nekoliko dragocjenih pojedinosti iz njegova ivota koje posve razjanjavaju zato je Bog dopustio da pokojni Ivo prije smrti uini onu svojevrsnu ispovijed. ujte ih! Vraao sam se iz Termoterapije u Mokoici. U njoj sam prikazao svetu Misu za sve one koji su u tome ljeilitu preminuli minulih pet godina, to jest od njezina utemeljenja. U autu, osim vozaa i mene, nalazila se ekonoma iz Doma i jedna tienica. Razgovor se povede o pokojnomu gosparu Ivu. Kad sam i pred njima zahvalio Bogu na milosti koju mu je udijelio, prisutna mi tienica gotovo upadne u rije: Vi, Padre, oito ne znate to se dogodilo neposredno poslije njegove smrti! I nastavi: Jedna bolniarka i ja pole smo pripremiti pknjka za ukop. Iz ormara smo izvadili sve to je bilo potrebno, pa tako i crni vstt [odijelo], gotovo posve nov, kadarke u sobu upadne ravnateljica naega Doma. Ne oblaite ga, gotovo je zapovjedila, jer je oporuno odredio da ga se ukopa u pidami, a odijelo i sve to je vrijedno da se podijeli siromasima. Ja znam jo jedan dragocjen podatak, javi se ekonoma. Kad se gospar Ivo sa enom uselio u na Dom, svoj je golemi stan zamijenio s malenim stanom jedne obitelji s dosta djece. A kad mu je ena umrla, i taj je mali stan darovao jednoj siromanoj obitelji. Zar je mogue poslije ovoga saznanja ne sjetiti se Kristovih rijei: Doista, kaem vam, to god uiniste jednome od moje najmanje brae, meni uiniste! (Matej 25, 40). Na temelju tih rijei gospar Ivo je, oito, samome Kristu iskazao ljubav kad je sva svoja zemaljska dobra podijelio siromasima. Takoer nam je sad jasno zato je dobri Bog dopustio da na gospar Ivo prije smrti uini onu ispovijed. A da lijepa rije i gvozdena vrata otvara, takoer je razvidno iz ovoga opisa.

Dominikanac (86) iz Supetra, ivio u Dubrovniku (1947.-56., 85.-90. i 2000.-3.), kapelan Doma za starije (2001.-3.); pouzdano se nada da ga milosrdni Sudac ne e odbaciti kad ga pozove. 13

U ime svih siromahasida kouti (1902.-1965.)* Ove ljute zime molim Ti se, Gospodine, u ime svih siromaha. U ime onih koji spavaju po tuim sjenicima, gladni, prozebli i ostavljeni. Davno su prestali eljeti sreu, njihova je sva tenja zaboravit da ive. Na tuim pragovima za njih nema kruha, pa danom i noi napreu mozak, gdje da ukradu. Oprosti im, Gospodine. Oni su samo gladni. Molim Ti se u ime onih, to bane noima uz vino i svirku. Njihov je ivot gnjile ljepota, Tvoje ime spominju samo u kletvi. Oprosti im, Gospodine. Oni padaju od vatre nigda utaive ei i zaboravili su na Te. Molim Ti se u ime svih onih ena koje ast prodae za nakit i slast. Njihov je dan jednak noi, grijehom se ponose i ivei tijelom svaki dan dublje umiru duom. Oprosti im, Gospodine. Zaboravile su na Te i eka ih bezdan uasne bijede. Molim Ti se za onu djecu ubogu to lunjaju cestom preputena sebi. Nekome su na teret da bude u kui, netko ih zlostavlja i psovkom i kletvom ubija im stid. Zato i ona, kad ih tko dirne na cesti, psuju i proklinju kao sveiskusni starci. Oprosti im, Gospodine. Njih si prve pozvao za nebo, al ve im je proljee ivota promrzlo od bijede. Molim Ti se, Gospodine, u ime onih presienih siromaha, koji Te spominju jer su siti. Oni la zamjenjuju istinom, i itav ivot misle da je Tvoja volja da ba oni ive u izobilju. Pa Te ustima hvale pokraj krcata svagdanjeg stola. A kad siromah ite mrvicu njihova suvika, nadare ga savjetom da poe drugamo. Oprosti im, Gospodine. Oni u obilju ne znaju kako je teko biti gladan. I jo Ti se molim za sve one kojih ja ne znam, al Ti ih zna. Molim Te da nemirnima udijeli mir, Gospodine mira; da osvetnicima oduzme snagu, Gospodine blagosti; da klevetnike naorua krotkou, Gospodine ljepote. Ove ljute zime molim Ti se, Gospodine, u ime svih siromaha.

koji daju mrviak od mnogoga to imaju i daju to da bi ih drugi prepoznali, i njihova skrivena elja obezvrjeuje njihove darove. A ima ih koji imaju malo i sve daju. To su vjernici ivota i dareljivosti ivota, i njihova krinja nikad nije prazna. Ima ih koji daju s radou, i ta je radost njima nagrada. Ima ih koji daju s boli, i ta je bol njihovo krtenje. Ima ih koji daju ne upoznavi boli davanja, niti trae radosti, niti daju opominjui se vrline; oni daju kao to u dolini mra iri miomiris u prostor. Rukama takvih govori Bog, i na njihove se oi smijei na zemlju. Dobro je dati kad tko moli, ali je bolje dati nezamoljen, razumijevanjem. I ovjeku iroke ruke vea je radost nai onoga tko e primiti nego samo davanje. A ima li ita to ete zadrati? Sve to imate jednog e se dana razdati. Stoga, dajte sada, da doba davanja pripadne vama, a ne vaim batinicima. esto kaete: Dao bih, ali samo potrebitima. Ali voke u vaem vonjaku ne kau tako, ni stada na vaem panjaku. Daju da bi mogli ivjeti, jer zadravati znai propadati. Zacijelo, tko je vrijedan da primi svoje dane i noi, vrijedan je svega to vi imate. I onaj koji je zasluio piti iz oceana ivota zasluuje napuniti au i iz vaega potoia. I koja zasluga moe biti vea od one to lei u hrabrosti i povjerenju, dapae u milosru, primanja? I tko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgolititi svoj ponos da biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov ponos postien? Prvo gledajte da sami zasluite biti davatelji, i orue davanja. Jer, odista, ivot daje ivotu dok ste vi, koji se smatrate davateljima, samo svjedoci. I vi primatelji a svi ste vi primatelji ne prihvaajte nikakva tereta zahvalnosti, da ne biste podjarmili sebe i onoga tko daje. Radije se dignite zajedno s davateljem na njegovim darovima kao na krilima. Jer, previe se sjeati svojega duha jest sumnjati u plemenitost onoga koji ima prostoduniju zemlju za majku, i Boga za oca.maronitski kranin, libanonski pjesnik s engleskoga preveo Marko Gri

idovstvo: dobra djela kao izvor trajne ivotne sreeJuliJa ko* Tri stvari opozivaju [Boju] kaznenu presudu: molitva, cedaka [davanje milostinje] i teuva [trajno pokajanje izlazak na pravi put]. Talmud, Bereit raba 44, 12 Je li ovjek po naravi dobar ili zao pitaju umnici, sebe i nas, ve gotovo tri tisuljea, od ranih grkih filozofa do naega doba. Odgovaraju razliito, jednostavno i sloeno obrazlaui stajalita u velikome rasponu od najdublje sigurnosti u ovjekovu prirodnu dobrotu do potpune uvjerenosti u neizljeivost njegove zloe. Zakljuak veine jest da je ovjekova narav zla ili barem uglavnom zla. Jer i svakome ovjeku, a ne samo filozofu,Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

hrvatska knjievnica

Blaenije je davati nego primatiHalil duBran (1883.-1931.)* Tada ree bogata: Govori nam o Davanju. A Uitelj odvrati: Dajete samo mrviak ako dajete od bogatstva svoga. Kad od sebe dajete, istinski dajete. Jer, to je vae bogatstvo nego stvari koje uvate i pazite iz straha da vam sutra ne zatrebaju? A sutra, to e sutra donijeti preopreznome psu koji zakopava kosti u neutrtu pijesku dok hodoasnike prati do svetoga grada? I to je strah od nude nego nuda sama? Nije li e, koje se straite dok vam se izvor prelijeva, neutaiva? Ima ih14

Paul Gustave Dor (1832.-1883.), Ruta Moapka pabiri po Boazovu polju (Ruta 2, 3-20)

nemogue je ne spoznati svu mrnju i okrutnost koju ljudi svakodnevno pruaju jedni drugima, bezbrojne ratove, organizirane masovne zloine, masovna ratna i mirnodopska silovanja, zlokobno posvudanje nasilje nad djecom i openito zlostavljanje i unitavanje nemonih i siromanih, onih koji se ne mogu braniti. Vjernik gotovo svake svjetske religije, a osobito triju jednoboakih idovstva, kranstva i islama to osnovno pitanje ovjekovog umovanja o sebi moe promatrati i kroz promiljanje o ovjekovoj slobodnoj volji. Jer religije openito, a i naravni ljudski moralni osjeaj i ovjekova savjest, zabranjuju injenje zla, izravno i neizravno nalaui injenje dobrih djela i pruanje dobrote blinjemu. Ali, budui da je (ne)pridravanje odredaba o injenju dobra preputeno pojedinevu slobodnom izboru, mnogi od nas ipak slobodnom voljom biraju biti na strani zla. Za svoja dobra djela kranski i islamski vjernik dobit e nagradu nakon smrti, u vjenome ivotu. U idovstvu pak, vjernik koji ispunjava odredbe o injenju dobra ne uiva i obeanje o nagradi nakon svoje smrti. Posebnu nagradu zasluuje samo onaj koji ini vie od nareenog minimuma, odnosno koji ispunjava odredbe o injenju dobra koje osobno nije obvezan ispuniti, a za obavljanje (ili proputanje obavljanja) dunosti injenja dobra vjernik svoju plau dobiva u ovome ivotu. Najveom nagradom smatra se dug ivot u miru i zdravlju, s mnogobrojnom obitelji, uz uspjeh u uenju i radu. idov smatra takoer da je za svoja dobra djela unaprijed nagraenNaa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

time to je roen u narodu kojega je Bog izabrao za svoj narod i sklopio s njime vjeni savez ili zavjet. Samo idovstvo je poput koordinatnoga sustava s vrstim naputkom za voenje uspjenoga, zadovoljnog, ispunjenog i nagraenog ivota. Taj sustav sastoji se od 613 zapovijedi ili micvot (hebrejski: Tarjag micvot), kako su ih u starini idovski uenjaci nabrojali u Tori (Petoknjije - prvih pet biblijskih knjiga). Meu njima, naredaba je 248 (prema tradicijskom idovskom vjerovanju da je toliko organa u ljudskome tijelu), a zabrana je 365 (koliko je dana u godini). Od prestanka hramske slube 396 zapovijedi nije u funkciji, a i preostalih 217 nisu namijenjene svima: neke se odnose na ene, neke na mukarce, neke na potomke sveenika, neke na razliita ivotna stanja. Smatra se da ni jedan idov ne e skrenuti s pravoga puta ako se doslovno pridrava svih njemu namijenjenih naredaba i zabrana iz 613 zapovijedi. Nagrada takvome vjerniku dolazi ve za zemaljskoga ivota, jer idovstvo nije snano usmjereno na eshatoloka pitanja, svakako mnogo manje nego islam i, osobito, kranstvo. Ispunjavanje ovih odredaba smanjuje ljudsku sebinost putem svakodnevnoga iskustva pruanja dobra blinjima. Ovo, pak, i samome vjerniku koji ini dobro prua osjeaj zadovoljenosti i ivotnu radost, onu istu, najuzvieniju, nematerijalnu radost, koja je nagrada sama sobom. Micvot odnosno Boje zapovijedi smiju se i moraju initi samo radosna srca i drage volje, kako navodi Talmud u traktatu abat 30b. Najviu ivotnu radost doivljava vjernik upravo samim inom injenja dobra stoga to time sudjeluje u procesu kojega idovstvo naziva tikun olam, usavravanje svijeta. Jer dri se da je Bog koji je svijet stvorio prema svojoj volji svijet stvorio nesavrenim upravo stoga da bi ga ljudi svojim djelovanjem mogli popravljati i usavravati. Time se ovjek prikljuuje samome boanskom inu stvaranja posveujui sebe kao Bojeg suradnika, ime in pruanja dobra dobiva i peat svetosti. Sam in davanja milostinje na hebrejskom se naziva cedaka, a korijen te rijei su slova c-d-k, koja su i osnova rijei povezanih s pojmom pravednosti. Tako je iz istoga izdanka nastalo i ime Cadik (Pravedni) i imenica koja oznaava pojam pravednosti i pravednika. Stoga sama Tora, kao Boja rije, trai od vjernika: Zatekne li se u tebe kakav siromah, netko od tvoje brae u kojem god gradu u zemlji to ti je dade Gospodin, Bog tvoj, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromanome bratu, nego mu irom rastvori svoju ruku i spremno mu daj to mu nedostaje. Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daje, jer e te zbog toga blagoslivljati Gospodin, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u svakom pothvatu ruku tvojih. Siromaha nikad ne e nestati sa zemlje, pa ti zapovijedam: irom otvaraj ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji svojoj (Ponovljeni zakon 15, 7-8.10-11). I proroci su pozivali na injenje dobrih djela, to nalazimo i u knji15

gama Tuvija (Tobija) i Sirah, koje konanom redakcijom nisu obuhvaene u kanon hebrejske Biblije. Tako Sirah 29, 8-9 kae: Sa siromahom budi velikoduan i ne pusti ga da eka na tvoj milodar. Zbog Boje zapovijedi pomozi siromahu; potrebitoga ne pusti da ode praznih ruku. A knjiga proroka Tuvije 4, 14-16 upozorava i savjetuje: Razmiljaj, sine, o svakome svom djelu i lijepo se vladaj. Ne ini nikome to bi tebi samomu bilo mrsko... Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odjeom odjeni gologa. Sve to ti je suvino daj drugima, a kada dijeli milostinju, neka ti oko ne bude stisnuto. Uz Toru i Tanah (hebrejsku Bibliju odnosno Stari Zavjet), i neusporedivo opseniji Talmud (hebrejski: studij, uenje, prouavanje) temeljna je knjiga idovske religije, nastala 500. godine u Babilonu. Talmudski propisi su obvezujui za svakodnevni ivot prenosei vjerniku biblijske poruke. Veliki idovski mudrac Hilel Stariji onima koji mrze blinjega (to Talmud zabranjuje) ili mu na bilo koji nain nanose zlo, u Talmudu (abat 31a) saeto poruuje: Ono to je tebi mrsko kada ti uine, nemoj uiniti ni blinjemu. Ta se reenica smatra saetkom itave Tore, pa i samoga idovstva. idovska religijska praksa vrsto je normirana: odreeno je kada se mora uiniti najmanja propisana mjera injenja dobrih djela i prema komu moraju biti usmjerena. idovstvo je vrlo osjetljivo na siromane i nemone, a u drevno doba, kada je nastalo, to su bili prije svega udovice, siroad i stranci-pridolice. Prema tim kategorijama stanovnitva mora se imati najvie obzira i treba im pruiti najvie potpore, emu su brojni primjeri u literaturi i obiajima. U biblijskoj knjizi o Rut (Ruta) prikazan je drevni obiaj ostavljanja uglova itnoga polja neponjevenima, kako bi siromani i udovice sa svojom siroadi sebi mogli priskrbiti hranu: Kad etvu anjete po svojoj zemlji, ne anjite dokraja svoju njivu; niti pabirite ostatke poslije svoje etve. Ne paljetkuj svoj vinograd; ne kupi po svom vinogradu pale jagode, nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! (Levitski zakonik 19, 9-10); Kad budete eli etvu sa svoje zemlje, nemoj eti dokraja svoju njivu niti pabiriti poslije svoje etve. Ostavi to sirotinji i strancu. (Levitski zakonik 23, 22); Kad anje ito na svojoj njivi pa zaboravi koji snop, ne vraaj se po nj; neka ostane doljaku, siroti i udovici da te Gospodin, Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih. Kad jednom omlati svoje masline, vie iza sebe ne pretrauj; neka to ostane doljaku, siroti i udovici. Kad obere svoj vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to bude za doljaka, sirotu i udovicu. (Ponovljeni zakon 24, 19-21) Te Torine odredbe u Knjizi o Rut sreemo kao primjer primjene Zakona u ranoj praksi idovskoga stanovnitva u drevnoj domovini. Pojava ovoga motiva upravo u Knjizi o Rut bitna je za budunost, povijesnu i eshatoloku, jer Rut je prabaka kralja Davida, iz ije loze e biti oekivani Mesija izbavitelj. Tako je u ovoj biblijskoj knjizi, kao16

u svojevrsnome prorokom tekstu, zajedno obuhvaeno milosre prema slabima s izbavljenjem na ovome i u buduem svijetu: put u konano izbavljenje vodi prije svega milosrem. Obiaji injenja dobrih djela i darivanja blinjih prigodom nekih blagdana ouvali su se do danas, te je u vie prigoda obvezno darivanje potrebitih. Primjerice, uz proslavu blagdana Purima obvezno je darivanje hrane prijateljima i siromanim sugraanima. Danas na svijetu gotovo i nema idova koji gladuju, ali obiaj meusobnog darivanja hrane se zadrao, jer se u tradicijskome idovstvu obiaji ne gase prestankom okolnosti koje su ih izazvale, a teka neimatina je u siromanim istonoeuropskim idovskim zajednicama bila viestoljetni svakodnevni teret. I uz mnoge druge dane, blagdanske i radne, vezano je obvezno davanje milostinje, primjerice uz novogodinje blagdane Ro Haanu i Jom Kipur, te u vrijeme kada se dogodi smrt u obitelji. Milostinju treba dati i mukarac ako mu pri stavljanju ili skidanju tefilina (molitvenog remenja na glavi i miici ruke), koji sadravaju Boje rijei, ono padne na pod. I u branim odnosima propisano je dobro ponaanje, osobito mua prema eni: to nije pitanje njegove ili njezine vie ili manje dobre volje, nego vjerska obveza. Stoga Talmud opominjui navodi da Bog broji enske suze, pa e mu ve u zemaljskom ivotu biti kanjen ako sa svojom suprugom ne postupa na nain pun potovanja i ljubavi. Veliko potovanje osoba duguje i svojim roditeljima, prijateljima i znancima, susjedima i sugraanima, te se prema svima mora obzirno odnositi. Kada izmeu ljudi ve doe do nesuglasica, prigodom posta na dan Jom Kipura obvezno je traiti oprost od blinjega kojega je vjernik povrijedio, ali je jednako obvezno i davanje oprosta molitelju. Sve je ovo vezano uz nagradu na ovome svijetu. Od idovskoga vjernika zahtijeva se prije svega tono i dosljedno potovanje 613 zapovijedi radi ostvarenja dobroga zemaljskog ivota, jer e se u doba Olam haba (Buduega svijeta) svaki pripadnik idovskoga naroda sigurno spasiti ve samo stoga to je dio toga naroda. To bi se nekome moglo uiniti nepravednim, pa je dobro znati i to da idovstvo ui kako e se spasiti i svi pripadnici drugih naroda (religija), ako se za ivota dre naela njima namijenjenih u Sedam zapovijedi za Noine sinove (Sanhedrin 56b prema Postanak 9, 3-6). Njima su zabranjeni idolopoklonstvo, bogohuljenje i svako nasilje. Samo injenje dobrih djela u idovstvu ne predstavlja ulaznicu u nebo, nego je zapravo nagrada samo po sebi, jer obveza injenja dobrih djela vjernika podsjea na sreu to se rodio u krugu Izabranoga naroda, kojemu je Bog povjerio ulogu uitelja etike meu narodima.knjiniarka idovske opine Zagreb, 7palmtrees@gmail.com

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

Boino otajstvo

Kako to da se Boi slavi 25. prosincaGodina Isusova roenja Naoko je udno, ali je povijesna istina da se jo uvijek ne zna koje je godine roen Isus iz Nazareta. Nema pouzdane predaje o tomu ni u novozavjetnim vrelima ni u otakim spisima. Naznaka u Hipolitovu tumaenju Daniela, da je Isus roen u srijedu 25. prosinca 42. godine vladanja cara Augusta, naknadni je umetak. Polazei od pribiljebi u Matej 2, 1 (Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja) i Luka 2, 2 (Bijae to prvi popis izvren za Kvirinijeva upravljanja Sirijom), znanstvenici zakljuuju da se Isus rodio izmeu 7. i 6. godine prije Krista. Drugo to pouzdanije o tomu se ne moe rei. Iako krani nikada nisu sa sigurnou znali kad je Krist kao ovjek ugledao svjetlo dana, ipak su odavna slavili njegov roendan. To se nekako nametnulo samo od sebe. Niknulo je iz ve ustaljenih onodobnih obiaja. Grci i Rimljani odvazda su slavili roendane svojih vladara i odlinika. inili su to na njihov zbiljski roendan, ali su jo ee odabirali koju posebnu prigodu za to slavlje. Tako su vladarev roendan esto proslavljali na dan kad je stupio na prijestolje. Slavnim bi muevima roendansko slavlje upriliili na koji vaan nadnevak iz njihova ivota i djelovanja. U Postanak 40, 20 spominje se ope slavlje o faraonovu roendanu, u Drugoj Makabejcima 6, 7 mjesene rtvene gozbe u spomen roendana kralja Antioha IV. Epifana, a u Matej 14, 6 i Marko 6, 21 Herodov roendan. Sve to ponukalo je krane da slave roendan svojega utemeljitelja i kralja, Gospodina Isusa Krista. Dan Isusova roenja Krani nisu znali na koji se dan u godini Isus rodio. Novozavjetna vrela i o tomu ute. Rana je predaja, kako svjedoe Klement Aleksandrijski (150.-215.) i Hipolit (170.-235.), dugo oklijevala i predlagala vrlo razliite nadnevke. Dok je Ignacije Antiohijski (107.) nekako neodreeno nasluivao da se Isus rodio u proljee, ostali su navodili: 6. sijenja, 10. sijenja, 25. oujka, 28. oujka, 2. travnja i 20. svibnja. Vidi se, dakle, da je tu od poetka vladala posvemanja neslonost. 25. prosinca Ipak se nijedan od gore predloenih datuma nije konano nametnuo. Kao bogosluni dan proslave Kristova roenja odabran je 25. prosinca. Pravo je pitanje zato je izbor pao upravo na taj dan. Jo se uvijek ne da svom jasnoom utvrditi koji su razlozi ponukali krane da se opredijele upravo za 25. XII. Nekad je vladalo uvjerenje da je Crkva prigrlila 25. XII. jer je bila osvjedoena da se ba na taj dan Isus pojavio meu ljudima. Tako je tvrdio ve Ivan ZlatoustiNaa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

Paul Gustave Dor (1832.-1883.), Kristovo roenje od Marije po kojem je doao svima: Pastiri stanu poticati jedni druge: Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo to se to dogodilo I pohite te pronau Mariju, Josipa i novoroene gdje lei u jaslama (Luka 2, 15-16).

(347.-407.) na osnovi novozavjetnih izvjea o zaeu i roenju Ivana Krstitelja. Naime, Isusovo zaee (Luka 1, 26) navijeteno je tijekom estoga mjeseca Elizabetine trudnoe s Ivanom Krstiteljem (Luka 1, 10-13), a ono je Zahariji najavljeno dok je obavljao slubu u Hramu o Danu pomirenja (Luka 1, 9) koji se slavi desetoga dana sedmoga mjeseca prema hebrejskome kalendaru (Levitski zakonik 16, 29; Prva o kraljevima 8, 2) i prema naem kalendaru moe pasti izmeu 24. rujna ili 24. listopada. U jeruzalemskom Hramu sluila su 24 razreda idovskih sveenika, naizmjence po tjedan dana. Zaharija je pripadao osmom razredu, Abijinom (Luka 1, 5). Kasnorabinska predaja kae da je Hram uniten 29. srpnja 70. po Kristu dok je u njemu sluio prvi, Jojaribov razred, pa uz pretpostavku da je Krist roen 749. godine od osnutka Rima (6. godine prije Krista), i da je se sluba prethodnih desetljea odvijala redovito, osmi je razred sluio u Hramu u tjednu 2.-9. listopada 748. od osnutka Rima (7. godine prije Krista). Tako bi Ivan Krstitelj bio zaet nakon 9. listopada sedme pr. Kr., a Isus est mjeseci kasnije, u oujku 6. godine pr. Kr.; Krstitelj roen u lipnju, a Isus roen u prosincu 6. godine prije Krista. Jednako je sudio i Augustin (354.-430.). On kae da nitko ne moe odabrati dan kad e se roditi, samo je Krist bio u stanju to uiniti jer je stvorio svaki dan, pa i onaj kad je doao na svijet. To to od 25. prosinca dan postaje dui, a no kraa Augustinu je znak da od Kristova roenja poinje opadati nevjera koja je poput noi pre17

krivala itav svijet. Ta e se no zbog boine skraivati dok posve ne svane vjeni dan. Kraa no od Boia Augustinu je nagovjetaj unitenja vanjskoga ovjeka, tjelesnoga, putenog, punog mana i poroka, a dan to raste znak je unutarnjega ovjeka u kojem je ieznula tama grijeha. Svojim dolaskom na svijet Krist poinje ostvarivati prijelaz od noi grijeha u dan milosti. Roen je kad dan poinje rasti i no opadati da se ve otuda vidi kako njegovim dolaskom meu ljude u ovjeku nestaje grijeh, a poveava se milost. I konano, Krist se pojavio na ovoj zemlji da se snizi, a ne da se uzdigne nad ostale. Vanjsko oitovanje toga snienja je injenica to je 25. XII. nadnevak najmanjega dana i najvee noi. Do 25. prosinca kao Boia krani su dolazili preko isto teolokih razmiljanja. Taj datum nisu uzimali kao strogo odreen nego kao prikladan da se proslavi Kristov dolazak na svijet. Tu je presudnu ulogu odigao 25. oujka. Vjerovalo se da se Krist na taj dan zaeo. Mnogo je razloga krane upuivalo na to. Dvadeset peti oujka uzima se kao dan proljetne ravnodnevnice. Taj dan, naime, svjetlost toliko svlada tamu da dan konano postane jednak noi i unaprijed je do nje dui. Ve se u spisu O suncostaju i ravnodnevnicama koji potjee iz IV. st. istie da Isusov zemaljski ivot, a Isus je pravo sunce, u bitnome donekle treba doticati prijelomna zbivanja u tijeku godine. Pobjeda dana nad noi svakako je takav dogaaj. Tako se uvrijeilo miljenje kako je dolikovalo da se Isus zane 25. III. On je zapravo sunce to tjera svaku tamu. Osim toga, tada je vladalo osvjedoenje da je 25. oujka dan kad je poelo stvaranje svijeta. Svijet je pak sazdala i

Betlem u dubrovakoj Katedrali za Boi 2006. 18

rasporedila Boja Rije. Zato prilii da i ona postane ovjekom upravo 25. oujka. Njezinim, naime, Utjelovljenjem poinje obnova paloga ovjeanstva. Ta je obnova do te mjere korjenita da se moe drati novim stvaranjem. Prema tome, Utjelovljenjem poinje preobrazba koja stari svijet pretvara u novi. Krani su zakljuili da je i zato bilo dolino da se Rije utjelovi 25. oujka. ak je i Kristova smrt traila da se njegovo zaee odredi za 25. III. Jo je Tertulijan (160.-240.) zabiljeio kako se u Crkvi vjerovalo da je Isus preminuo upravo 25. oujka. Po drevnome pak nainu shvaanja punina ivota iziskuje da umiranje nastupi na dan kad tko pone ivjeti, dakle na dan zaea. Poto su, dakle, krani prihvatili 25. oujka kao dan Isusova zaea, nije bilo teko izraunati da je roen devet mjeseci kasnije, 25. prosinca, kad dan poinje duljiti, a no se skraivati. Raunajui od prvoga dana posljednje mjesenice ljudska trudnoa traje 40 tjedana ili 280 dana, za razliku od noenja koje od oplodnje do djetetova roenja obino traje 38 tjedana ili 266 dana. Izmeu 25. oujka i 25. prosinca tono su 274 dana, sredina od ta dva roka, ili kad bi to bili toni datumi zaea i roenja, Isus bi kasnio tjedan dana, ali bi jo uvijek ipak bio donoe, a ne prenoe. No, u antiko vrijeme trudnou nisu raunali na dane (a ni danas se ne moe biti siguran hoe li dijete doi tono na vrijeme ili koji dan prije ili kasnije), nego su uzimali da trudnoa traje devet mjeseci. Ipak se openito smatra da je Crkva svjesno odabrala 25. prosinca da bi posvojila, preobratila i pokranila pogansko tovanje nepobjedivoga sunca. U drevnom se Egiptu 6. sijenja slavila kratkodnevnica, zimski suncostaj. Zbog razliita raunanja prijestupnih godina u Rimu je to 25. prosinca. Egipat je prireivao velianstvene sveanosti danu kad se dan prestao skraivati, a no prestajala biti dulja. Posvuda se klicalo i pjevalo: Djevica je rodila sunce i Svjetlo raste. I Mitrini su se poklonici klanjali suncu kao boanstvu. Drevni Istok bio je kolijevka zanosna tovanja sunce koje donosi sreu i svakovrsne blagodati. Klanjanje suncu je zajednika batina i ope obiljeje svih pradavnih istonih religija. U egipatskome gradu Kanoposu pronaen je kalendar iz 239. godine prije Krista koji na 25. prosinca ima: Roendan sunca i svjetlo raste. I u arabijskome mjesta Petra 25. prosinca slavilo se roenje od djevice stanovitoga boanstva koje je vezano uz svijetli i sunani dan. Za pojanjenje kranskoga Boia vaan je rimski car Aurelijan (214.-275.). On je 274. po Kristu osvojio Palmirsko carstvo i ponovno Rimu pripojio Egipat i Bliski Istok. Tada se upoznao se s tamonjim oboavanjem sunca koje ga je osvojilo i oduevilo. Stoga je odredio je da se 25. prosinca uspostavi sveanost sunca koje se ne da pobijediti i proglasio Dan sunca opim dravnim blagdanom. U Rimu je podigao sjajan hram suncu. Oboavanje sunca zadnji je veliki proplamsaj poganske religioznosti u rimskome drutvu.Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

Car Julijan Otpadnik (331.-363.) napisao je 362. govor O kralju suncu i zapovjedio da se u Rimu ita 25. prosinca u poast suncu koje kao kralj ravna svime. Pri tome nije imao pred oima nebesko tijelo nego i ljudski razum koji kao duhovno sunce osvjetljava i upravlja ovjekovim ivotom i sveukupnom povijeu. Redovito se misli da je Crkva odabrala 25. prosinca za svetkovinu Kristova roenja jer vjeruje da je Isus pravo nepobjedivo sunce. Sam je Gospodin rekao da je svjetlo svijeta (Ivan 8, 12). U Luki 1, 78 za nj pie da je mlado sunce s visine. A Malahija 3, 20 je prorekao da e Mesija kao sunce pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama.

Zato su na Boi tri razliite mise?Raa se od Oca u vjenosti, od Majke u tijelu, po milosti u vjernikoj dui sV. toMa akVinski (1225.-1274.)* Na Boi se slavi nekoliko misa zbog Kristova trostrukoga roenja. Od tih je jedno Njegovo roenje u vjenosti koje je skriveno naem pogledu. Stoga se jedna Misa pjeva nou, a njezina ulazna pjesma kae: Gospodin mi ree: Ti si sin moj, danas te rodih (Psalam 2, 7). Drugo je roenje vremenito, ali duhovno, po kojem se Krist raa kao Danica u naim srcima, kao to se kae u Drugoj Petrovoj 1, 19. Zbog toga se pjeva Misa zornica, a u njezinoj ulaznoj pjesmi: Svjetlost e nas danas obasjati. Tree je roenje vremenito i tjelesno, po kojem nam postaje vidljiv, uzevi na se meso iz djevianske maternice. Zbog toga se pjeva trea Misa usred bijela dana, a u njezinoj se ulaznoj pjesmi kae: Dijete nam se rodilo (Izaija 9, 5). Ipak i obratno moe se rei da se vjeno raanje, po sebi, dogaa u punome svjetlu, i zbog toga se u evanelju tree Mise spominje roenje u poetku. A po tjelesnom roenju, doslovce, roen je po noi, kao znak da je doao k tminama nae nemoi, stoga se na Polnoki navijeta evanelje o Kristovu roenju u tijelu.

Upravo se 25. prosinca odluivalo pripada li u Rimskome carstvu budunost suncu koje oboavaju pogani ili Suncu kojem se klanjaju krani. Nasuprot poganskom prazniku kranski blagdan. Rimskom se bljetavilu suprotstavilo kransko otajstvo. Spor oko 25. prosinca posljednji je veliki sudar izmeu rimskoga poganstva i kranstva na bogoslunoj razini.

Suma teologije, III, pitanje 83, lanak 2, odgovor na 2

Zbog greke u raunanju ispada da je Isus roen prije Krista Dionizije Mali (470.-544.) uveo je brojanje godina prije Krista i po Kristu uzevi kao prvu po Kristu 754. godinu od osnutka Rima. Premda je htio postii da se godine raunaju od Kristova utjelovljenja, preraunavajui kad se tono to dogodilo vie od pet stoljea nakon samoga povijesnog dogaaja, malo je pogrijeio te je danas sigurno da se Isusovo zaee u Nazaretu i roenje u Betlehemu dogodilo koju godinu prije Krista. Kralj Herod Veliki, krvnik Nevine djeice koji je dao poubijati sve djeake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine nanie prema vremenu [roenja novoga idovskoga kralja] to ga razazna od mudraca (Matej 1, 16), umro je 750. godine od osnutka Rima tj. etvrte godine prije Krista. To znai da se zvijezda koju su slijedili mudraci (Matej 2, 2) pojavila sedme ili najkasnije este godine prije Krista. Sulpicije Kvirinije bio je namjesnik Sirije od 12. do 6. godine prije Krista, a prema Luki 2, 2 Josip i Marija poli su iz Nazareta u Betlehem odazivajui se na njegov popis puanstva koji je on provodio.Prema uvodnoj raspravi fr. Marijana Mandaca u knjizi sv. Augustin, Govori, 1, Makarska, 1990.Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45

Pastoralefr.

raJMund kupareo (1914.-1996.)*

O, kad bi nam, Isuse, anelak mio Tvoga djetinjstva tajne odao, Znali bismo odmah koji dan je bio Kad si prohodao. I koje veselje Tvojih je bilo, Dok si od radosti buio; I dok se nestalan iz krila u krilo Hodati uio. Zacijelo si pao kao svako dijete, Al se nisi htio jadati; Tada si ve znao da e prepun sjete Pod kriem padati. Kada Ti odraste, mi emo bit stari... O, da zna kako e nam goditi Da nas Ti (prosjake za koje nitko ne mari) Moe za ruku voditi!dominikanac, estetiar i pjesnik s Hvara, ivio u Dubrovniku od 1930. do 1937. 19

Obitelj je put oovjeenjastanko lasi* Poruka boine svetkovine vrlo je jednostavna: Dijete nam se rodilo, Sina dobismo (Izaija 9, 5). U tome Djetetu ovjeku je ususret doao Bog. Odrekao se svoje uzvienosti i svemogustva i prepustio se ljubavi i skrbi slabih ljudi. U nemoi djeteta treba prepoznati snagu Bojeg pratanja, a u njegovoj draesti veliinu Boje ljubavi prema ovjeku. Otkad je u Isusu Bog postao dijete on je svemogu onoliko koliko nae ljudi slinih betlehemskim pastirima i mudracima s Istoka koji e prepoznati znakove njegova dolaska i poi traiti ga ne bojei se ni naporna puta ni iskuenja koja vrebaju na njemu kao ni Herodove krvolone prijetnje. Boi zato nije samo lijepi blagdan obiteljske radosti, on je dogaaj koji traje, program za ivot svakog ovjeka. Isus nije ostao dijete, nego je odrastao i ljude suoio s novom do tada neuvenom porukom o Bogu i ovjeku: Ako ne postanete kao djeca ne ete ui u kraljevstvo nebesko (Matej 13, 3). Drugim rijeima, ako se ne odreete dvolinosti i pokvarenosti i ne prihvatite djetinju jednostavnost, ako se ne odreete mrnje i prijetnje silom i ne prepustite Bojemu vodstvu kao to se dijete preputa vodstvu svojih roditelja, ne ete doi u raj. To je vijest koja od ovjeka trai da se suoi sa samim sobom, poziv da u ivotu ostvari nevinost i dobrotu koju je Stvoritelj stavio u svako ljudsko dijete. Boi nas poziva da u sebi ostvarimo Boju sliku prema kojoj smo i stvoreni (Postanak 1, 26-27; Sirah 17, 3). Boji je promisao da ovjek ne dolazi na svijet gotov, nego da se kao maleno dijete raa u obitelji gdje ga se njeguje i voli. Tu stjee prva ljudska iskustva, ui prve vrjednote, postaje i ui biti ovjek. Obitelj je kolijevka i najdjelotvornije sredstvo za oovjeenje i uosobljenje drutva, ona na izvoran i dubok nain sudjeluje u izgradnji svijeta. Obitelj ne smije biti samo mjesto raanja osobe nego prije svega toplo okruenje ljudskoga razumijevanja i potovanja osobe. Za stvaranje zdravoga ozraja roditelji moraju znati prihvatiti i potovati svoje dijete, postupajui s njim kao s osobom jednaka dostojanstva i kao s nositeljem temeljnih ljudskih prava. Dijete treba prihvatiti u njegovoj izvornosti i posebnosti. Prihvaanjem djece roditelji u isto vrijeme poveavaju prostor obiteljskoga prihvaanja jer onda djeca poinju vie prihvaati roditelje i postaju paljiviji prema njima. Nije odgojno neprestano kritizirati. Treba naprotiv ohrabriti i pohvaliti svaki pozitivan korak. Obitelj je prvotno mjesto meusobnih odnosa, prva i ivotna stanica drutva: ona je boanska ustanova koja je temelj ivota osoba kao prototip svakoga drutvenog poretka. Kranska vjera stoga istie drutvenu vanost obitelji budui da se obitelj pokazuje kao prostor zajednitva, toliko potrebnog u drutvu koje je sve vie individualistiko. U obitelji se od prvih godina ivota unosedon

382_395_life_after_birth.indd 382

08/10/2009 15:49

udoredne vrijednosti, prenosi duhovna i kulturna batina naroda. U njoj se ui o drutvenoj odgovornosti i solidarnosti. Bitni i sastavni dio odgoja jest prenoenje vjere. Ako u obitelji roditelji ive kao krani oni su prvi i najvaniji navjestitelji vjere. Vjera proima cjelokupni obiteljski ivot: zajedniko blagovanje, dijalog, igru i zabavu, slavljenje sveanosti, obiteljsku molit