Embed Size (px)
Citation preview
NASTANAK KONCEPTA ODRŽIVOG RAZVOJA NAPRIMJERU ODRŽIVOG RAZVOJA U PLIVI HRVATSKAD.O.O.
Kosanović, Natalija
Master's thesis / Specijalistički diplomski stručni
2019
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Karlovac University of Applied Sciences / Veleučilište u Karlovcu
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:128:342050
Rights / Prava: In copyright
Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-09
Repository / Repozitorij:
Repository of Karlovac University of Applied Sciences - Institutional Repository
VELEUČILIŠTE U KARLOVCU
POSLOVNI ODJEL
SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ POSLOVNO
UPRAVLJANJE
NATALIJA KOSANOVIĆ
NASTANAK KONCEPTA ODRŽIVOG RAZVOJA NA
PRIMJERU ODRŽIVOG RAZVOJA U PLIVI HRVATSKA
D.O.O.
ZAVRŠNI RAD
Karlovac, prosinac 2019.
Natalija Kosanović
NASTANAK KONCEPTA ODRŽIVOG RAZVOJA NA PRIMJERU
ODRŽIVOG RAZVOJA U PLIVI HRVATSKA D.O.O.
ZAVRŠNI RAD
Veleučilište u Karlovcu
Poslovni odjel
Specijalistički diplomski stručni studij Poslovno upravljanje
Kolegij: Globalna ekonomija i održivi razvoj
Mentor: dr.sc. Branko Wasserbauer, prof.v.š.
Matični broj: 0619417020
Karlovac, 2019.
ZAHVALA
Zahvaljujem se mentoru dr.sc. Branku Wasserbauer, prof.v.š. na odličnim predavanjima
tijekom studiranja te ukazanom povjerenju i pomoći tijekom izrade diplomskog rada.
Zahvaljujem se mojoj obitelji, mami Mirjani i Zvonimiru. Hvala vam na strpljenju i
svesrdnoj podršci.
Hvala Vam!
SAŽETAK
Održivi razvoj, složeni proces koji je utemeljen na savjesnom iskorištavanju prirodnih
resursa s ciljem održavanja prirodnih kapaciteta u opstojnosti kako bismo u nasljeđe budućim
generacijama ostavili prirodnih resursa u tolikoj mjeri da mogu nastaviti dostatan život na
zemlji kao što živi sadašnja generacija. To je proces koji vodi brigu o uravnoteženom
djelovanju ekonomskih, društvenih i okolišnih faktora s temeljnim ciljem brige o dobrobiti
čovječanstva. Održivo gospodarenje prirodnim resursima zabilježeno je još u Starom vijeku
čija civilizacija je bila utemeljena na poljoprivredi, no prvi ozbiljni temelji pojma održivosti
potječu iz šumarstva kroz održivo gospodarenje šumama u osamnaestom stoljeću. Industrijska
revolucija donosi nova velika otkrića čijom uporabom se povećava proizvodnost. Sve do
šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, imperativ poslovanja bio je ostvariti što veći profit
odnosno biti bolji od konkurencije. Kraj šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, označen je
kao prekretnica gdje čovjek počinje biti svjesan da prirodni resursi nisu neograničeni, kako se
do tada mislilo, te da je potrebno iznaći alternativna rješenja koja bi pridonijela daljnjem
napretku čovječanstvu. Od 1972. godine do danas organizirane su mnogobrojne Međunarodne
konferencije s Ujedinjenim narodima na čelu. Doneseni su brojni Programi, Konvencije i
Dokumenti, a čiji temeljni cilj je održivi razvoj i ravnomjerni razvitak svijeta.
Pliva Hrvatska d.o.o. ( u nastavku Pliva ) vodi brigu o održivom i ravnomjernom
razvoju što se pozitivno odražava kroz ekonomski, društveni i okolišni učinak. Potpisnica je
sporazuma, Globalnog ugovora Ujedinjenih naroda te ima obavezu promicati i ostvariti Deset
načela Globalnog ugovora iz područja ljudskih prava, rada, okoliša i borbe protiv korupcije.
Postignute i provedene ciljeve Pliva objavljuje u godišnjem Izvješću o održivom razvoju. U
ovom diplomskom radu analizom Izvješća o održivom razvoju utvrdit će se zajednički cilj
održivog razvoja Plive, a to je pozitivni ekonomski, društveni i ekološki učinak s ciljem
postizanja dobrobiti čovječanstva.
Ključne riječi: Globalni sporazum Ujedinjenih naroda, Godišnje Izvješće o Održivom
razvoju, Održivi razvoj, održivost, Pliva Hrvatska d.o.o.
SUMMARY
Sustainable development is a multiple process based on responsible exploitation of
natural resources to provide the resources needed for this and future generation. It is balance
between economic growth and care for the social and environmental well - being. Importance
of sustainable management of natural resources has been figured out in the Middle Ages
whose civilization was based on agriculture but the main base of term sustainability are found
in forestry according to the sustainable forest managment in the eighteenth century. The
Industrial revolution brought the significant changes such as major innovation which has
increased productivity. Up until the sixties of the twentieth century was based to the
accelerated economic growth. Since the sixties twenties century is started turning point,
instead of paradigm of economic growth paradigm sustainable development tries to provide
us to thrive while saving the natural resources. Since 1972 to the present is being organized
many Conference by the United Nations, many Programs, Conventions and Documents have
been adopted whose the main aim is sustainable and steady development.
Pliva Croatia Ltd.( hereinafter referred to as Pliva ) takes care about sustainable and
steady development which positively affected through the economic, the social and the
environmental well - being. Pliva is the Member of the United Nations Global Compact and
has the obligation to implementation Ten Principles of the United Nations Global Compact
which referres in the field of the Human Rights, the Labor, the Enviromental and the Fight
Against the Corruptions. Achieved aims are published in the annual Sustainable Development
Reports by Pliva. In these Master's thesis the analysis of the annual Sustainable Development
Reports will determine that the main aims of Pliva's Sustainable Development are the
economic, the social and the enviromental affects in the favor of the mankind.
Keywords: Pliva Croatia Ltd., Sustainable Development, Sustainability, The United
Nations Global Compact, The Annual Sustainable Development Report
SADRŽAJ
1. UVOD ............................................................................................................... 1
1.1. Predmet i cilj rada ......................................................................................................................... 1
1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja .......................................................................................... 2
1.3. Struktura rada ............................................................................................................................... 2
2. ODRŽIVI RAZVOJ ........................................................................................ 4
2.1. Održivi razvoj i okoliš .................................................................................................................. 8
2.2. Paradigma ekonomskog rasta i paradigma održivog razvoja .................................................... 11
3. NASTANAK I RAZVOJ KONCEPTA ODRŽIVI RAZVOJ .................. 13
3.1. Stockholmska konferencija ........................................................................................................ 14
3.2. Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača i Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju
ozonski omotač .................................................................................................................................. 15
3.3. Svjetska komisija za okoliš i razvoj ( Brundtladnova komisija ) ............................................... 15
3.4. Konferencija u Rio de Janeiru .................................................................................................... 16
3.5. Kyoto protokol – Kyoto 1 .......................................................................................................... 18
3.6. Milenijska deklaracija ................................................................................................................ 18
3.7. Svjetski skup na vrhu o održivom razvoju u Johannesburgu ( Rio 10 +) ................................... 19
3.8. Konferencija o klimatskim promjenama u Kopenhagenu .......................................................... 20
3.9. Konferencija u Cancunu ............................................................................................................. 20
3.10. Konferencija u Durbanu ........................................................................................................... 21
3.11. Konferencija u Dohi ................................................................................................................. 21
3.12. Konferencija u Rio de Janeiru ( Rio 20 + ) .............................................................................. 22
3.13. Promijenimo naš svijet – Agenda 2030 za održivi razvoj ........................................................ 22
3.14. Globalni ugovor Ujedinjenih naroda ( UN Global Compact ) ................................................. 24
3.15. Konferencija u Parizu ............................................................................................................... 26
3.16. Međunarodne aktivnosti nakon Pariškog sporazuma ............................................................... 26
4. EUROPSKA UNIJA I ODRŽIVI RAZVOJ ............................................... 28
4.1. Akcijski programi o okolišu ....................................................................................................... 28
4.1. Ugovor iz Amsterdama .............................................................................................................. 29
4.2. Lisabonska strategija .................................................................................................................. 30
4.3. Gothenburška strategija .............................................................................................................. 30
4.4. Europa 2020 ............................................................................................................................... 31
5. ODRŽIVI RAZVOJ U REPUBLICI HRVATSKOJ ................................. 32
5.1. Strateški okvir za razvoj 2006. – 2013. godine .......................................................................... 33
5.2. Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske ....................................................................... 33
5.3. Dobrovoljni nacionalni pregled o provedbi Programa Ujedinjenih naroda za održivi razvoj
2030 ................................................................................................................................................... 34
6. ANALIZA IZVJEŠĆA O ODRŽIVOM RAZVOJU PLIVA HRVATSKA
D.O.O. ................................................................................................................. 35
7.1. Pokazatelji ekonomskog učinka ................................................................................................. 37
7.2. Pokazatelji društvenog učinka .................................................................................................... 39
7.2.1. Ljudska prava i rad .............................................................................................................. 40
7.2.2. Borba protiv korupcije ......................................................................................................... 41
7.2.3 Društvena odgovornost ......................................................................................................... 42
7.3. Pokazatelji okolišnih učinaka ..................................................................................................... 43
7.3.1. Potrošnja vode ..................................................................................................................... 43
7.3.2. Otpadne vode ....................................................................................................................... 45
7.3.3. Emisija ugljičnog dioksida ( CO2 ) ...................................................................................... 46
7.4. Gospodarenje otpadom ............................................................................................................... 48
7. ZAKLJUČAK ................................................................................................ 52
POPIS LITERATURE ...................................................................................... 54
POPIS ILUSTRACIJA ..................................................................................... 56
1
1. UVOD
Elementi pojma održivosti prisutni su još od Starog vijeka kada su poljoprivrednici
unaprjeđivali i poboljšavali poljoprivredne tehnike u cilju povećanja prinosa. Tehnološka
otkrića uzrokovala su povijesni zaokret, dolazi do deagrarizacije. Industrijska revolucija
donosi niz promjena, a poglavito promjene u poslovnim procesima i načinu rada što je imalo
za uzrok niz ekonomskih, društvenih i okolišnih promjena. Odgovor na gospodarska kretanja
dvadesetog stoljeća je nastanak koncepta održivog razvoja čiji zadatak je uravnotežiti
ekonomski, društveni i okolišni učinak u korist čovječanstva. Suočeni s ekonomskim,
društvenim i ekološkim izazovima, dokučeno je da svi, od vlada do privatnog sektora, moraju
sudjelovati u cilju dostizanja održivog razvoja jer samo suradnjom i ulaganjem u ljude i
inovacije može se postići gospodarstvo budućnosti.
1.1. Predmet i cilj rada
Održivi razvoj je proces nastao pod utjecajem niza kretanja poglavito gospodarskih.
Naime, kraj devetnaestog i početak dvadesetog stoljeća obilježen je nizom tehnoloških
otkrića. Primjenom otkrića dolazi do promjene načina rada što za sobom vodi povećanju
proizvodnosti. Shodno tome, dolazi do želje za postizanjem što većeg profita, a to za
posljedicu nosi nekontrolirano iskorištavanje prirodnih resursa. Istodobno ekonomski rast i
razvoj je tekao nejednako, intenzivirale su se podjele u društvu na bogate i siromašne što je
još više dovelo do razdvojenosti svijeta. Krajem šezdesetih godina dvadesetog stoljeća jačala
je svijest o potrebi promjene ekonomskog, društvenog i okolišnog sustava. Shvatilo se da su
prirodni kapaciteti zemlje ograničeni te da je potrebno pronaći alternativna rješenja kako bi se
nastavila daljnja gospodarska aktivnost. U cilju pronalaska zajedničkog rješenja za opstojnost
života na zemlji, održale su se mnogobrojne Međunarodne konferencije s Ujedinjenim
narodima na čelu. Predmet rada je objasniti nastanak koncepta održivog razvoja od samog
začetka do danas, a što će se predočiti vremenskim pregledom najvažnijih Međunarodnih
2
konferencija koje se odnose na koncept održivog razvoja. U praktičnom dijelu napravljena je
analiza održivog razvoja u Plivi te je izveden zaključak.
Cilj rada je prikaz važnosti koncept održivog razvoja za čovječanstvo te kakvu ulogu
u promicanju održivog razvoja imaju privatne tvrtke.
1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja
Prikupljeni podatci nastali su proučavanjem i analiziranjem stručne literature, članaka
te internetskih stranica. Podatci iz rada nastali su prikupljanjem i obradom stručne literature,
analizom statističkih podataka te međusobnim uvrštavanjem u jednu cjelinu. Korištena je
stručna literatura koja obrađuje područje održivog razvoja, a prilikom analize održivog
razvoja Plive korišteni su podatci sa službene internetske stranice Plive, na kojoj se nalaze
Izvješća o održivom razvoju. Korišten je niz znanstvenih metoda. Metoda kompilacije gdje su
preuzeti odgovarajući podatci iz znanstvene i stručne literature i članaka dostupnih na
Internetu pri čemu se pazilo na vjerodostojnost prenošenja i citiranja izvora. Popis izvora
nalazi se na kraju rada. Metodom analize i sinteze prikupljeni i obrađeni podatci sastavljeni su
u jednu cjelinu pri čemu je na kraju izveden zaključak o važnosti održivog razvoja. Uz
pokazatelje deskriptivne statistike korišteni su grafikoni kako bi se izvršio prikaz podataka.
1.3. Struktura rada
Rad je koncipiran u sedam poglavlja. Prvo poglavlje je uvod gdje se predočava
predmet i cilj rada, izvori podataka i metode prikupljanja te struktura rada. Drugo poglavlje
definira pojam održivog razvoja te utvrđuje povezanost između održivog razvoja i okoliša te
razlika između Paradigme ekonomskog rasta i Paradigme održivog razvoja. U trećem
poglavlje opisuje se nastanak koncepta održivog razvoja te vremenski pregled najvažnijih
Međunarodnih konferencija koje se odnose na stvaranje i razvoj koncepta održivog razvoja.
Četvrto poglavlje odnosi se na Održivi razvoj u Europskoj uniji pri čemu su navedeni i
objašnjeni ključni dokumenti čiji je temeljni cilj održivi razvoj. Peto poglavlje odnosi se na
Održivi razvoj u Republici Hrvatskoj s ključnim dokumentima koji se odnose na održivi
3
razvoj. U šestom poglavlju analiza je Održivog razvoja Plive. U sedmom poglavlju izveden je
zaključak te rezultati i spoznaje do kojih se je došlo tokom pisanja rada.
4
2. ODRŽIVI RAZVOJ
Značenje pojma održivi razvoj istovremeno je jednostavno i kompleksno. Jednostavno
jer se jednostavnim riječima može shvatiti kompletna filozofija koncepta održivog razvoja:
»Ne smijemo zaklati kravu od koje sutra očekujemo da će dati mlijeko«. Kompleksnost pojma
održivog razvoja dolazi do izražaja kad se shvati da njegova materijalizacija podrazumijeva
promjenu ponašanja u svim segmentima čovjekovog djelovanja, kad se shvati da se radi o
temeljitoj reviziji i promjeni sustava vrednota.1 Održivi razvoj je složeni proces čiji je
temeljni zadatak osiguranje ravnoteže u svijetu kroz ekonomske, društvene i okolišne učinke s
temeljnim ciljem, a to je briga za dobrobit čovječanstva. Zajednički cilj održivog razvoja je
pozitivni ekološki, društveni i ekonomski učinak. Ekonomska održivost se definira kao
ostvarivanje rasta, učinkovitost i pravedna distribucija bogatstva. Društvena održivost se
opisuje kao sudjelovanje u donošenju odluka, mobilnost i kohezija, te ostvarivanje društvenog
identiteta. Ekološka održivost predstavlja cjelovitost ekosustava, kapaciteta i zaštitu prirodnih
resursa.2
Iako se pojam održivosti susreće još u Starom vijeku, ozbiljni temelji pojma održivosti
zabilježeni su u osamnaestom stoljeću, a odnosi se na održivog gospodarenja šumama. Proces
održivog razvoja otpočinje kao odgovor na ekonomska i politička kretanja u dvadesetom
stoljeću. Koncept održivog razvoja nastaje osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Prvi puta
je objavljen u Izvještaju „Naša zajednička budućnost“ ( Our Common Future ) Svjetske
komisije za okoliš i razvoj iz 1987. godine. Prema njoj, održivi je razvoj »razvoj kojim se
zadovoljavaju potrebe današnjih naraštaja, a da se pritom ne ugrožava mogućnost budućih
naraštaja uz zadovoljavanje njihovih potreba«.3 Drugim riječima, održivi razvoj jest način
proizvodnje i potrošnje koji vodi računa o prirodnim resursima ekosustava unutar kojeg se ti
procesi odvijaju. Održivost se odnosi na održavanje ravnoteže između razvijenih i
nerazvijenih, ravnoteže u uporabi prirodnih resursa te ravnoteža u održavanju svjetskog mira.
Znanost razlikuje strogi/snažni i blagi/slabi održivi razvoj. Kod blage varijante
održivog razvoja polazi se od činjenice da se priroda može zamijeniti kapitalom i da se, na
1 Koncept održivog razvoja i sustav upravljanja, dr.sc. Miroslav Drljača, 2012., dostupno na
https://bib.irb.hr/datoteka/580157.Koncept_odrivog_razvoja_i_sustav_upravljanja.pdf, preuzeto 16.07.2017. 2 Bilas Vlatko, Franc Sanja, Ostojić Rajko: Višedimenzionalost održivog razvoja, Udžbenici Sveučilišta u
Zagrebu, Notitia d.o.o., 2017., str. 4 3 Bačun Dubravka, Matešić Mirjana, Omazić Mislav Ante: Leksikon Održivog razvoja, Hrvatski poslovni savjet
za održivi razvoj, 2012. , str 195
5
kraju krajeva, sve može svesti na pitanje efikasnosti energije.4 Slabu održivost karakterizira
jače iskorištavanje prirodnih resursa u sadašnjosti, u korist sadašnjih generacija, što znači da
će manje ostati budućim generacijama, a nedostatak prirodnih resursa nadoknadit će se
kapitalom odnosno znanjem. Kod stroge/snažne odnosno dosljedne varijante održivog
razvoja, priroda se s ničim ne može nadomjestiti odnosno treba uzeti u obzir oskudnost
prirodnih izvora.5 Za razliku od slabe održivosti snažnu održivost karakterizira savjesnost i
kontrola, što znači da se prirodni resursi iskorištavaju ograničeno te se ekonomski rast ne
smije zasnivati na isključivom iskorištavanju prirodnih resursa poglavito neobnovljivih izvora
energije.
Koncept održivog razvoja je složen proces čija namjera nije jednoznačna stoga su se, tijekom
vremena, razvile razne teorije i pristupi konceptu održivog razvoja. Složenost koncepta
održivog razvoja potkrijepljuje činjenica da postoji šest različitih teorija i pristupa, a koje su
se razvile tijekom razvoja koncepta održivog razvoja.
To su sljedeće teorije:6
1. Teorija Brundtlandine komisije
Počiva na povezivanju održivog razvoja i budućnosti novih generacija te zagovara
dugoročne promjene u pristupu prirodnim dobrima i njihovoj raspodjeli između
sadašnjih i budućih generacija. Naročito se inzistira na zadovoljavanju životnih
potreba u najsiromašnijim dijelovima svijeta.
2. Teorija kvantifikacije pojma održivog razvoja
Prema ovoj teoriji ekonomski razvoj u jednom posebnom području ( regiji ili državi )
održiv je ako ukupne rezerve ljudskog kapitala i prirodnog bogatstva ne opadaju
tijekom vremena. Ovaj pristup održivosti vodi više računa o ekonomskim učincima
nego o ljudskim potrebama.
3. Neomarksistička teorija
Zastupaju je uglavnom predstavnici država » trećeg svijeta «, prema kojima okoliš i
prirodna bogatstva nisu odlučujući čimbenici održivog razvoja, nego je to politička
moć. Uporište za ovu teoriju nalaze u činjenici da je eksploatacija prirodnih izvora u
nerazvijenim državama od strane visoko razvijenih država još uvijek vrlo velika te se
zalažu za preraspodjelu ekonomske i političke moći.
4 Müller Hansruedi: Turizam i ekologija, Masmedia, Zagreb, 2004., str. 42
5 Müller Hansruedi: Turizam i ekologija, Masmedia, Zagreb, 2004., str. 42
6 Herceg Nevenko: Okoliš i održivi razvoj, Synopsis d.o.o., Zagreb, 2013.., str 264
6
4. Ekološka teorija
Prema ovoj teoriji zaštita okoliša je najznačajniji vid održivosti. Održivost se
podrazumijeva kao uvažavanje ograničenja prirode i nužnosti uklapanja u njezine
okvire.
5. Ekonomsko – ekološka teorija
Cilj ekonomsko – ekološke teorije jest živjeti dobro i dostojanstveno u okviru uvjeta
koje nam pruža planeta Zemlja.
6. Holistička teorija
Društveni se razvoj treba zasnivati na principu jednakosti te nastojanju da se političke,
ekonomske, obrazovne i kulturne orijentacije u društvu usmjere prema uvažavanju
okolišnih vrijednosti.
7
Slika 1. Gospodarska, društvena i okolišna dimenzija održivosti
DOBROBIT ČOVJEKA
Izvor: Vlastita izrada autorice prema Herceg Nevenko: Okoliš i održivi razvoj, Synopsis d.o.o.,
Zagreb, 2013., str.259
OKOLIŠ
Okolišna održivost
Integritet ekosustava
Nosivi kapacitet
Biološka raznovrsnost
GOSPODARSTVO
Gospodarska održivost
Rast
Razvoj
Produktivnost
Trickle – down teorija
( teorija kapanja )
DRUŠTVO
Kulturna i socijalna održivost
Kulturni identitet
Osposobljavanje
Pristupačnost
Stabilnost
jednakost
8
Temeljni zadatak održivog razvoja je boljitak čovjeka. U cilju postizanja održivog razvoja
i ostvarenja boljitka čovjeka potrebno je zadovoljiti tri dimenzije održivog razvoja. ( Slika 1. )
Dimenzije su sljedeće:7
1. Gospodarska dimenzija osigurava gospodarski rast i razvoj. Smanjivanje siromaštva i
ravnomjerni razvoj ostvario bi se smanjivanjem poreza na dobit tvrtki, što bi u
konačnici vodilo preljevanju bogatstva na niže društvene slojeve. Time bi se smanjilo
siromaštvo i ublažila društvena nejednakost.
2. Društvena dimenzija osigurava razvoj usklađen s kulturnim i tradicionalnim
vrijednostima ljudskih zajednica i pridonosi jačanju njihova identiteta.
3. Okolišna dimenzija osigurava razvoj usklađen sa zahtjevom održavanja vitalnih
okolišnih procesa, poštujući biološku raznolikost i kontroliranu i uravnoteženu
uporaba bioloških resursa.
2.1. Održivi razvoj i okoliš
Aktivnost čovjeka na okoliš nije odražavala značajne promjene na okolišu sve do
dvadesetog stoljeća kada se uslijed Industrijske revolucije, poglavito druge Industrijske
revolucije, demografskog rasta i urbanizacije promijenila cjelokupna ljudska aktivnosti čije je
djelovanje uzrokovalo zabrinjavajuću štetu i ekološke probleme. Industrijsko društvo vođeno
idejom slobodnog tržišta i poticano profitom kojim se sve može kupiti i prodati razvilo je
svjetsku trgovinu prirodnim resursima pritom zanemarujući8 njihovu kvantitetu.
Do sredine osamnaestog stoljeća drvo je osnovni materijal za gorivo, gradnju, taljenje
metala i brodogradnju.9 Međutim, uslijed prekomjerne i nekontrolirane sječe šuma, počelo se
promišljati o odgovornom planskom gospodarenju šumama. Autor Hans Carl von Carlowitz u
knjizi Sylvicultura oeconomica, oder haußwirthliche Nachricht und Naturmäßige Anweisung
zur wilden BaumZucht ili Sylvicultura oeconomica ( Gospodarska poruka i upute za prirodni
uzgoj divljih stabala ) objavljenoj 1713. godine prvi puta je definirao pojam potrajnosti ili
7 Herceg Nevenko: Okoliš i održivi razvoj, Synopsis d.o.o., Zagreb, 2013., str.259
8Cifrić Ivan: Bioetika i ekologija, Matica Hrvatska Zaprešić, Zaprešić, 2000., str. 67
9 Blewitt John: Razumijevanje održivog razvoja, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2017., str. 21
9
održivo gospodarenje šumama.10
Potrajnost definiramo kao korištenje šuma i šumskih
zemljišta na način i u takvoj mjeri da se održi njihova biološka raznolikost, produktivnost,
sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal te da ispune, sada i u budućnosti, bitne
gospodarske, ekološke i socijalne funkcije na lokalnoj i globalnoj razini, a da to ne šteti
drugim ekosustavima. Načelo potrajnosti u šumarstvu ostaje jedini pravi primjer održivoga
razvoja.11
Načelo potrajnosti odnosno održivosti ne znači da se ograničava uporaba šumskog
bogatstva već da se vodi računa o ravnomjernoj i uravnoteženoj sječi stabala.
U Hrvatskoj, kraljevsko hrvatsko vijeće pribralo je mišljenja triju županija te su
iznijeli prijedloge carici Mariji Tereziji, 1768. godine.12
Carica Marija Terezija uvodi načelo
potrajnosti ili održivosti objavom 1769. godine Uredbe o šumama13
, što se može smatrati
prvim zakonom o šumama objavljenog na hrvatskom jeziku.
Sve do dvadesetog stoljeća u politici i pravu vladajuća misao bila je osigurati apsolutni
suverenitet14
i teritorijalni integritet neke države. Neograničeni suverenitet i teritorijalni
integritet omogućavao je svakoj suverenoj državi neograničeno pravo raspolaganja i
korištenja prirodnih dobara na njezinu teritoriju i to onako kako je to htjela i tehnički mogla
izvoditi. Pored toga, prirodna dobra i posljedice njezine eksploatacije nisu imale toliko
egzistencijalnu važnost za ljudsku vrstu. S druge strane, zajamčeno privatno vlasništvo u
građanskom društvu, kao osnova društvenog poretka, jednako je tako osiguravalo privatnim
vlasnicima raspolaganje s privatnim dobrima u njihovom posjedu. Glede okoliša, vlasnik
prirodnih dobara imao je samostalnost i sva prava u odnosu na druge vlasnike. Vlasnik, kao i
država nisu morali nikome polagati račune o tome što čine u okolišu i s njim na svom
teritoriju.15
Ljudska djelatnost i napredak ovisio je o prirodnim resursima, no zasigurno što
10
Hans Carl von Carlowitz, dostupno na https://www.sumari.hr/sumlist/201203.pdf#page=60, preuzeto
11.09.2019. 11
Načelo potrajnosti, dostupno na https://www.sumari.hr/prosilva/ZagrebackaSkola.pdf, preuzeto 11.09.2019. 12
Šumarski list, br.8, Zagreb, 1902., str. 483 13
Dio Zakonske uredbe koja se odnosi na skrbnu brigu o šumama glasi: » Mi Marija Therezija z božjom milošću
rimska cesarica udovica, Ugerska, Pemska, Dalmatinska, Horvatska itd. Kraljica apostolska itd. Materinskom
prigledbum i osebujno milostivnom skrbljivošćum, koju imamo za hasen, i dobro obcinsko predragoga nam
kraljevstva Ugarskoga pretegnuti, i povekšati; vpameti v žele i spoznale jesmo, kulike vrednosti i hasnovitosti je
stalno neprestano lugov, gajov, dubrav i loz, vu dobrom i cvetućem stalištu začuvanje, i z deržavanje škodljivo
pako suprotivnem načinom, ako zmešano, i prez reda sečeju se, njihovo na nikaj spravljanje i opušćenje. Radi
toga znašle jesmo osobujuu potreboću prez v sakoga izpričavanja, dobroga reda vu sečenju i uživanju loz, vu
ovo kraljevstvo taki v peljati i početi...« ( dostupno na www.sumari.hr preuzeto 11.09.2019. ) 14
Primjer apsolutnog suvereniteta u zaštiti okoliša je Harmonov teorem ( doktrina ). Američki ministar
pravosuđa presudio je 1895. godine da SAD - e na svom teritoriju ima apsolutno pravo koristiti » svoj « okoliš
kako žele, pa nisu odgovori za zagađivanje meksičke obale prljavim vodama rijeke Rio Grande, što nastaju u
SAD – u. ( Cifrić Ivan: Bioetika i ekologija, Matica Hrvatska Zaprešić, Zaprešić, 2000. , str. 128 ) 15
Cifrić Ivan: Bioetika i ekologija, Matica Hrvatska Zaprešić, Zaprešić, 2000., str 127
10
čovjek nije računao jest da prirodni resursi, poglavito neobnovljivi, neće biti zauvijek
dostupni, u količinama koje su potrebne za dostatan razvoj. Nakon što su uočeni prvi ekološki
problemi, bilo je potrebno promišljati o alternativnim načinima kako se ne bi ugrozio bitak
čovječanstva. Shvatilo se da čovjek mora odgovorno gospodariti » okolišem « jer je i sam dio
njega. U suvremenim uvjetima globalizacije nije više moguć apsolutni suverenitet16
i
apsolutni integritet. Djelovanjem tih posljedica i njihovim globalnim širenjem na tlo, more i
atmosferu, problem ekološkog suvereniteta i zaštite okoliša postao je relevantna tema svjetske
ekološke politike i međudržavnih odnosa.17
U cilju ostvarivanja održivog razvoja i pitanja koja se odnose na zaštitu okoliša
donesena su zajednička i osnovna načela međunarodne politike zaštite okoliša. Načela su
sljedeća:18
Načelo prevencije podrazumijeva procjenu rizika kako bi se izbjegle štetne posljedice
na okoliš;
Načelo opreza zahtjeva poduzimanje mjera za sprječavanje i kontrolu mogućih štetnih
posljedica već i u slučaju sumnje da takve posljedice mogu nastupiti, iako još uvijek
ne postoje sigurni znanstveni dokazi;
Načelo onečišćivać plaća podrazumijeva izvorno da će onečišćivać platiti troškove
sprječavanja i nadziranja onečišćenja. Poslije Stockholmske konferencije, to je načelo
prošireno na plaćanje troškova za umanjenje onečišćenja te na troškove naknade štete.
Načelo zajedničke ili diferencijalne odgovornosti društva ukazuje na različiti udio
razvijenih zemalja i zemalja u razvoju u degradaciji okoliša o čemu treba voditi računa
i prilikom definiranja obaveza svake od tih zemalja.
16
Zagađivanje zraka štetnim plinovima iz grada Trail u Kanadi, što ih je vjetar nosio na teritorij SAD – a. U
sporu SAD – Kanada 1938. – 1941. godine presuda je glasila da ni jedna država nema pravo koristiti svoj
teritorij tako da plinovi zagađuju teritorij druge države – Smelterova arbitraža (Cifrić Ivan: Bioetika i ekologija,
Matica Hrvatska Zaprešić, Zaprešić, 2000., str. 128) 17
Cifrić Ivan: Bioetika i ekologija, Matica Hrvatska Zaprešić, Zaprešić, 2000. str. 127 18
Črnjar Mladen: Ekonomija i zaštita okoliša, Školska knjiga, Zagreb, Glosa, Rijeka, 1997., str.271
11
2.2. Paradigma ekonomskog rasta i paradigma održivog razvoja
Pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, zabilježen je značajniji ekonomski
rast. Temeljni cilj ekonomskog rasta je ostvariti maksimalan profit, veći od konkurencije.
Paradigma ekonomskog rasta je izrasla na etici efikasnosti i njenom podupiranju pod svaku
cijenu.19
Uz ekonomski rast podrazumijevao se i ekonomski razvoj, tako da se unatoč
različitim teorijskim objašnjenjima nije uspjela uspostaviti kvalitativna razlika između ta dva
pojma20
sve do kraja šezdesetih godina dvadesetog stoljeća kada je postalo jasno da
ekonomski rast ne znači automatski i jednakost te da rast može imati štetne društvene
posljedice kao što su podijeljenost svijeta na razvijeni i nerazvijeni. Potrebno je prevladati
prepreke kako bi se ostvario razvoj.
Paradigmu ekonomskog rasta zamijenjuje paradigma novog održivog razvoja koja
nastaje kao odgovor na globalne probleme koji zahtjevaju sudjelovanje svih zemalja svijeta u
njihovu rješavanju, a koji proizlaze iz ekonomskih, političkih, kulturnih i etničkih
diferencijalnih potreba ljudi i profiliraju pogled na svijet - odozdo iz društvene baze, poštujući
pritom dugoročne, globalne tendencije, istodobno tih novih i starih razvojnih trendova.21
Uzevši u obzir da je temeljna razlika između ekonomskog rasta i razvoja u tome što je
ekonomski rast definiran kao rast realnog bruto domaćeg proizvoda u određenom
promatranom vremenu i rast realnog bruto domaćeg proizvoda po stanovniku u određenom
promatranom vremenu dok je ekonomski razvoj širi pojam koji iskazuje poboljšanja kroz
indikatore poput prosječne životne dobi stanovnika, prosječnog trajanja života,
institucionalnog razvoja, ekonomskih i političkih sloboda, socijalne pravde, kvalitete života,
stabilnog i kvalitetnog okruženja22
javlja se potreba održivog razvoja kao odgovor na svjetska
gospodarska zbivanja u dvadesetom stoljeću. Cilj održivog razvoja je postići ravnotežu
između ekonomskog rasta i razvoja.
19
Gospodarski rast – lice i naličje, Dragičević Mirjana, Održivi razvoj – koncepcija gospodarskog razvoja
Hrvatske, članak, 1996., preuzeto 17.07.2019. 20
Dragičević Mirjana: Ekonomija i novi razvoj, Alinea, Zagreb, 1996.,str. 79 21
Dragičević Mirjana: Ekonomija i novi razvoj, Alinea, Zagreb, 1996, str.111 22
Ekonomski razvoj, dostupno na www.efos.unios.hr/regionalna-ekonomija/wp-
content/uploads/sites/182/2013/04/Reg.No_.1.-O-ekonomskom-razvoju.pdf, preuzeto 16.07.2019.
12
Tablica 1. Razlika između Paradigme ekonomskog rasta i Paradigme novog razvoja
PARADIGMA EKONOMSKOG
RASTA PARADIGMA NOVOG, ODRŽIVOG RAZVOJA
EKONOMSKI RAST
EKONOMSKI, EKOLOŠKI, POLITIČKI, KULTURNI,
ETIČKI, SOCIJALNI RAZVOJ
( nova ekonomska strategija – nova etika )
Maksimalne stope rasta BDP –
a/maksimalna ekonomska efikasnost:
Maksimum društvenog blagostanja, maksimum ekonomske
efikasnosti i humanog razvoja:
IMATI IMATI I BITI
konkurencija suradnja, međuzavisnost ( timovi, savezi )
nacionalna korporacija/hijearhijska
piramida transnacionalna korporacija ( globalne mreže )
centralističko upravljanje i
odlučivanje vodoravna koordinacija strategijskih odluka
moć temeljena na formalnom
autoritetu
moć temeljena na doprinosu novoj vrijednosti
mreže
kontrola vodstva vodstvo s vizijom, međusobna odgovornost –
povjerenje zaposlenih
trgovina nacionalnim proizvodima,
kapitalom...
trgovina specifičnim problemima, znanjem,
informacijama
standardizirana proizvodnja,
zaposlenost, obrazovanje
idejna rješenja, simbol analitičara, konceptualnost,
koordinacija, konsolidacija – nova kvaliteta
proizvoda, usluga, znanja, zaposlenost, obrazovanje
lojalnost, dužnost sloboda, izbor
NACIONALNA DRŽAVA
nositelj rasta/razvoja
REGIJA, LOKALNA ZAJEDNICA, NACIONALNA
DRŽAVA, uzajamnost nositelja razvoja
STRATEGIJA NACIONALNOG
RASTA / RAZVOJA
STRATEGIJA NACIONALNOG RAZVOJA sukladna
lokalnim, regionalnim, globalnim razvojnim trendovima
HEGEMONIJA – BLOKOVI
hijerarhija / subordinacija / centri
moći, centralizacija
politički ciljevi: vođa – karizma,
jednostranački politički sustavi
POSTHEGEMONIJA, SVIJET REGIJA
međuzavisnost, različitost, kooperacija, autonomija,
participacija, decentralizacija
politički ciljevi: demokracija, višestranački sustav i
neinstitucionalizirani politički pokreti
Izvor: vlastita izrada autorice prema Dragičević Mirjana: Ekonomija i novi razvoj, Alinea,
Zagreb, 1996, str. 116
13
3. NASTANAK I RAZVOJ KONCEPTA ODRŽIVI RAZVOJ
Nastanku koncepta održivog razvoja prethodio je niz gospodarskih kretanja
dvadesetog stoljeća. Međunarodni odnosi obilježeni su napetošću u odnosima između
Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza, a očitovao se u skupoj i opasnoj utrci u
naoružanju, polarizaciji unutrašnje i vanjske politike, podjele svijeta na gospodarske sfere te
suparništvo i sukobi u zemljama Trećeg svijeta.23
Uvidjevši da je potreban zaokret u međunarodnim odnosima nevladine organizacije
među prvima upozoravaju i poduzimaju određene akcije u cilju smanjivanja napetosti te
ravnotežnog rasta i razvoja s fokusom na dobrobit čovječanstva. Prilikom prvog službenog
sastanka 1970. godine, Rimski klub24
upozorava da postoje granice ekonomskog rasta koji se
temelji na iskorištavanju neobnovljivih prirodnih izvora te da postoje razne vrste onečišćenja
tla, rijeka i zraka kao popratnih pojava u proizvodnim procesima i uporabi novih
tehnologija.25
Grupa aktivista, 1971. godine započinje svoj prvi prosvjed protiv američkih
vojnih ispitivanja na Amchitki, malom vulkanskom otoku, zapadno od Aljaske. Iako su
spriječeni, nastavili su djelovati pod imenom Greenpeace.26
Iste godine osniva se Friends of
Earth sačinjena od četiri organizacije iz Francuske, Švedske, Engleske i Sjedinjenih
Američkih Država.27
Friends of Earth i Greenpeace su nevladine organizacije čija namjera je
nenasilnim djelovanjem ukazati važnost prirode te promijeniti pogrešan odnos prema prirodi.
Međunarodna unija za očuvanje prirode ( The Internation Union for Conservation of
Nature – IUCN ) je tijelo osnovano nakon Drugog svjetskog rata. Zajedno sa Svjetskim
fondom za zaštitu okoliša kasnije Svjetska organizacija za zaštitu prirode ( World Wildlife
Fund – WWF ) razvija novo strateško razmišljanje namijenjeno očuvanju životinja i staništa te
dobrobit ljudi. Međunarodna unija za očuvanje prirode 1980. godine objavljuje Strategiju za
očuvanje svijeta, lansiravši u globalnu javnu sferu novu ideju i potencijalnu buduću praksu
23
David S. Painter: Hladni rat. Povijest međunarodnih odnosa, Srednja Europa, Zagreb, 2002., str. 11 24
Rimski klub je nevladina organizacija intelektualaca različitih profila koji se zajednički bore za rješavanje
gorućih političkih, socijalnih, ekonomskih, tehnoloških i drugih problema koji prelaze nacionalnu razinu. Cilj je
konstruktivno djelovanje na kompleksnu mrežu najvažnijih političkih, društvenih, ekonomskih, okolišnih,
tehnoloških i kulturoloških problema. (Bačun Dubravka, Matešić Mirjana, Omazić Mislav Ante: Leksikon
Održivog razvoja, Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, 2012., str. 255 25
Herceg Nevenko: Okoliš i održivi razvoj, Synopsis d.o.o., Zagreb, 2013., str. 255 26
Greenpeace, dostupno na www.greenpeace.org/eastasia/about/history/, preuzeto 10.09.2019. 27
Friend of Earth, dostupno na www.foei.org/about-foei/history preuzeto 10.09.2019.
14
održivog razvoja. U strategiji tvrdi da će se odnos čovječanstva i biosfere nastaviti kvariti sve
dok se ne uspostavi novi međunarodni ekonomski poredak i nova etika zaštite okoliša.28
Iako se prvotno potencijalna praksa održivog razvoja razvila na inicijativu nevladinih
organizacija s ciljem očuvanja okoliša i zaštite prirode, tijekom vremena ideja održivog
razvoja prerasla je u proces akcija i izdanim mjera s ciljem ispunjavanja temeljnog zadatka
sadašnjost, postizanje održivog i uravnoteženog razvoja. Od 1972. godine do danas održale su
se brojne Međunarodne konferencije s Ujedinjenim narodima na čelu, a koje su iznjedrile niz
ciljeva i mjera čija su nastojanja usmjerena u postizanje ravnoteže između ekonomskog,
društvenog i okolišnog učinka u cilju postizanja dobrobiti čovječanstva.
3.1. Stockholmska konferencija
Konferencija Ujedinjenih naroda o okolišu održala se 1972. godine u Stockholmu,
Švedska, a javlja se nastavno na potrebu podizanja čovjekove svijesti o nužnoj potrebe
očuvanja i zaštite okoliša. Na Konferenciji je usvojena Stockholmska deklaracija o
čovjekovom okolišu koja čini dvadesetšest načela očuvanja i poboljšana okoliša, čime je
postavljen temelj održivom razvoju. Osniva se Program Ujedinjenih naroda za okoliš ( UNEP
– United Nations Enviroment Programme ). Program u sustavu Ujedinjenih naroda, UNEP
kroz rad s mnogobrojnim partnerima kao što su tijela Ujedinjenih naroda, međunarodne
organizacije, vlade, nevladine organizacije, poslovni sektor, industrija, mediji i civilno
društvo, sudjeluje u zaštiti okoliša te razvija i provodi politiku zaštite okoliša na regionalnoj i
globalnoj razini.29
28
Blewitt John: Razumijevanje održivog razvoja, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2017., str 24 29
UNEP, dostupno na https://mzoe.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug-4925/medjunarodna-suradnja/unep-
program-ujedinjenih-naroda-za-okolis/1134 preuzeto 13.09.2019.
15
3.2. Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača i Montrealski protokol o
tvarima koje oštećuju ozonski omotač
Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća prvi puta je primjećena »Ozonska rupa«, a
utvrđeno je da su uzroci njenog nastanka fizikalno-kemijski procesi, u kojima atomi klora i
broma iz plinovitih freona i halona cijepaju molekule ozona.30
Konvencija o zaštiti ozonskog omotača donesena je 1985. godine u Beču. Ugovorne
strane obvezuju se da će istraživati i surađivati izravno ili preko nadležnih međunarodnih
tijela u znanstvenom i istraživačkom utvrđivanju fizikalnih i kemijskih procesa koji mogu
utjecati na ozonski omotač31
te koje posljedice donose promjene ozonskog omotača.
U cilju smanjenja emisije tvari koje oštećuju ozonski omotač, u kanadskom gradu
Montreal, 1987. godine potpisan je Montrealski protokol.
3.3. Svjetska komisija za okoliš i razvoj ( Brundtladnova komisija )
Svjetska komisija za okoliš i razvoj ( World Commission on Environment and
Development – WCED ) je osnovana 1983. godine od strane Ujedinjenih naroda. Komisija je
osnovana kako bi istražila brojne pokazatelje » ubrzane degradacije ljudskog okoliša i
prirodnih resursa i posljedicama degradacije na ekonomski i društveni razvoj«.32
Pod
predsjedavanjem norveške premijerke Gro Harlem Brundtland, 1987. godine Komisija
podnosi Izvještaj pod nazivom Naša zajednička budućnost ( Our Common Future ) gdje
upozorava na svjetske probleme stanovništva i ljudskih resursa, sigurnost prehrane, probleme
ekosustava kao izvora razvoja, izvore energije, industrijsku i drugu proizvodnju koja treba
proizvesti više koristeći manje resursa te urbane izazove.33
Izvješće aplicira važnost
sadašnjosti u korist budućnosti gdje rast i razvoj nikako se ne smije realizirati na štetu budućih
generacija.
30
Ozonska rupa, dostupno na www.hzjz.hr/sluzba-zdravstvena-ekologija/svjetski-dan-ozona/ preuzeto
10.09.2019. 31
Črnjar Mladen: Ekonomija i zaštita okoliša, Školska knjiga, Zagreb, Glosa, Rijeka, 1997., str. 279 32
Bruntladnova komisija, dostupno na www.dop.hr/?p=681 preuzeto 21.11.2019. 33
Dragičević Mirjana: Ekonomija i novi razvoj, Alinea, Zagreb, 1996., str. 88
16
3.4. Konferencija u Rio de Janeiru
Izvještaj Naša zajednička budućnost, Brundtlandine komisije, pridonio je Konferenciji
Ujedinjenih naroda o okoliš i razvoju, neformalno, prvi Summit o Zemlji, 1992. godine u Rio
de Janeiro, Brazila, a čija tema je bila održivi razvoj.
Na Konferenciji su donesene Deklaracija o okolišu i razvoju, Okvirna konvenciju o
promjeni klime, Konvencija o biološkoj raznolikosti, pravno neobavezajuća izjava o načelima
šumarstva i Program za 21. stoljeće (Agenda 21).34
Deklaracija o okolišu i razvoju ( Deklaracija iz Rija ) sadrži dvadesetsedam načela koja
definiraju prava ljudi na razvoj i obaveze u očuvanju zajedničkog okoliša te obaveze države u
postizanju održivog razvoja, uzimajući u obzir cjelovitost i međuovisnost planeta Zemlje.35
Okvirna konvencija o promjeni klime ( UNFCCC – the United Nations Framework
Convention on Climate Change ) je glavni međunarodni sporazum o klimatskoj politici.36
Cilj
je uspostaviti ravnotežu i stabilnost emisije stakleničkih plinova u atmosferu na razini koja
neće narušavati klimatski sustav.
Cilj Konvencije o biološkoj raznolikosti je očuvanje biološke raznolikosti odnosno živih bića
na Zemlji, održivo korištenje komponenti biološke raznolikosti te poštena i pravična podjela
dobiti koja proizlazi iz korištenja genetskih izvora.
Program za 21. stoljeće ( Agenda 21 ) je dokument čije je zadatak usmjeravanje dionika
društva na održivo i brižno gospodarenje okolišem. Program obuhvaća ciljeve, potrebne mjere
i osnove djelovanja u četrdeset poglavlja, podijeljena u četiri dijela.37
34
Blewitt John: Razumijevanje održivog razvoja, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2017., str 26 35
Održivi razvoj, dostupno na www.odraz.hr/media/21831/odrzivi_razvoj.pdf, preuzeto 17.07.2019. 36
Međunarodni sporazum o klimatskim promjenama, dostupno na
https://www.consilium.europa.eu/hr/policies/climate-change/international-agreements-climate-action/, preuzeto
17.07.2019. 37
Bačun Dubravka, Matešić Mirjana, Omazić Mislav Ante: Leksikon Održivog razvoja, Hrvatski poslovni savjet
za održivi razvoj, 2012., str. 240
17
Tablica 2. Program za 21. stoljeće - Agenda 21
AGENDA 21
1.
međunarodna suradnja
borba protiv siromaštva
promjene porošačkog obrasca
populacijske dinamike
zdravlje
razvoj naselja
2. gospodarenje resursima: atmosfera, tlo, šume, dezertifikacija, rudarenje,
poljoprivreda, raznolikost vrsta, voda, kemikalije, zbrinjavanje otpada
3.
uloga važnijih društvenih skupina ( žene, mladi i djeca )
organizacija civilnog društva, komune
posloprimci i sindikati
poljoprivrednici
privatnici
znanost i tehnika
4. preporuke za promjene: financiranja, razvoj tehnologije, znanost, obrazovanje,
pravni instrumenti, međunarodne institucije i pronalaženje odluka
Izvor: Vlastita izrada autorice prema Bačun Dubravka, Matešić Mirjana, Omazić Mislav
Ante: Leksikon Održivog razvoja, Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, 2012., str. 240
18
3.5. Kyoto protokol – Kyoto 1
Okvirna konvencija o promjeni klime dobila je svoju detaljnu razradu Kyoto
protokolom donesenim 1997. godine u japanskom gradu Kyoto. Protokol utvrđuje da
industrijalizirane zemlje u razdoblju od 2008. do 2012. godine moraju smanjiti ispuštanje
stakleničkih plinova za pet posto u odnosu na vrijednosti izmjerene 1990. godine. Smanjenje
se odnosi na šest stakleničkih plinova: Ugljikov dioksid ( CO2 ), Metan ( NH4 ), Dušikov
oksid ( N2O ), fluorougljikovodici ( HFC ), perfluorugljici ( PFC ) i Sumporov heksafluorid
(SF6).38
Glavni nedostatak Kyoto protokola je nepristupanje Sjedinjenih Američkih Država te
Kine i Indije. Protokol iz Kyota stupio je na snagu 16. veljače 2005.
3.6. Milenijska deklaracija
Milenijsko zasjedanje Opće skupštine Ujedinjenih naroda održano je u sjedištu
Ujedinjenih naroda u New Yorku, 2000. godine. Na zasjedanju je usvojena Milenijska
deklaracija. Tim dokumentom utvrđuju se ciljevi razvoja na područjima koja su od interesa za
cjelokupnu međunarodnu zajednicu te aktivnosti koje trebaju pridonijeti njenom ostvarivanju.
Deklaracija daje potporu i načelu održivog razvoja koji postaje ključni element u osiguravanju
održivosti okoliša – jednog od ukupno osam Milenijskih razvojnih ciljeva koje su se države
članice Ujedinjenih naroda obavezale da će ih ostvariti do 2015. godine.39
38
Ciljevi za prvo obvezujuće razdoblje Kyoto protokola, dostupna na https://unfccc.int/process-and-
meetings/the-kyoto-protocol/what-is-the-kyoto-protocol/kyoto-protocol-targets-for-the-first-commitment-period
, preuzeto 18.07.2019. 39
Bilas Vlatko, Franc Sanja, Ostojić Rajko: Višedimenzionalost održivog razvoja, Udžbenici Sveučilišta u
Zagrebu, Notitia d.o.o., 2017., str. 58
19
Tablica 3. Milenijski razvojni ciljevi
MILENIJSKI RAZVOJNI CILJEVI
1. iskorjenjivanje ekstremnog siromaštva i gladi;
2. postizanje općeg primarnog obrazovanja;
3. promicanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena;
4. smanjivanje mortaliteta djece;
5. poboljšanje zdravlja majki;
6. borba s HIV – om / AIDS – om, malarijom i drugim bolestima;
7. osiguravanje održivosti okoliša;
8. uspostavljanje globalnog partnerstva za razvoj.
Izvor: Vlastita izrada autorice prema Bilas Vlatko, Franc Sanja, Ostojić Rajko:
Višedimenzionalost održivog razvoja, Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, Notitia d.o.o.2017.,
str. 58
3.7. Svjetski skup na vrhu o održivom razvoju u Johannesburgu ( Rio 10 +)
Načelo održivog razvoja dobiva snažnu političku podršku na Svjetskom sastanku o
održivom razvoju, poznat pod nazivom Rio 10+, koji se održao 2002. godine u
južnoafričkom gradu Johannesburgu. Cilj Skupa na vrhu bio je učiniti desetogodišnji pregled
od Konferencije o okolišu i razvoju Ujedinjenih naroda, koja se održala 1992. godine u Riu,
do danas te ojačati globalnu obavezu prema održivom razvoju, uvažavajući tehnološki
napredak i nove izazove »svjetskog gospodarskog poretka«.40
Na sastanku su usvojena dva dokumenta, Deklaracija iz Johannesburga i Lokalni plan
za 21. stoljeće.
40
Izvješće o UN Svjetskom skupu na vrhu o održivom razvoju u Johannesburgu, dostupno na
www.mvep.hr/print.aspx?id=18&itemId=0, preuzeto 19.07.2019.
20
Deklaracijom iz Johannesburga ukazuje na dosad učinjeno od Rija do Johannesburga,
upozorava na aktualne izazove, izražava predanost održivom razvoju, naglašava važnost
multilaterale te nužnost djelovanja. Lokalni plan za 21. stoljeće ( Local Agenda 21 ) kao
nastavak ciljeva i zadataka iz Rija, teži usklađivanju lokalnog gospodarskog i društvenog
razvitka s trajnim očuvanjem zdravog životnog okoliša ne samo na lokalnoj razini, nego
predstavlja i temelj za takav način života na regionalnoj i globalnoj razini. Predstavlja proces
u kojem mjesne uprave, u partnerskom odnosu sa svim sektorima lokalne zajednice, rade na
izradi akcijskih planova za provedbu ideja održivog razvoja na lokalnoj razini.41
3.8. Konferencija o klimatskim promjenama u Kopenhagenu
Konferencija o klimatskim promjena u Kopenhagenu, Danska, održala se 2009. godine.
Na Konferenciji se trebalo odlučiti o sporazumu koji bi naslijedio sporazum iz Kyota, no iz
kompliciranih pregovora koji su često zapadali u »slijepu ulicu« nije proizišao nikakav pravno
obavezujući ugovor...Izaslanici se jesu usuglasili oko toga da se globalno zagrijavanje ne bi
smjelo povećati za više od dva ºC, ali nisu definirali stvarne ciljeve za smanjenje štetnih
emisija.
3.9. Konferencija u Cancunu
Konferencija u Cancunu, Meksiko održala se 2010. godine s ciljem osiguravanja
nastavka pregovora pod Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime i
uspostava pravno obvezujućeg dokumenta na međunarodnoj razini nakon 2012. godine.
Postignuta je suglasnost oko pokretanja Zelenog klimatskog fonda za pomoć zemljama u
razvoju pri čemu bi se podupirale projekti, programi i druge aktivnosti.42
41
Herceg Nevenko: Okoliš i održivi razvoj, Synopsis d.o.o., Zagreb,2013., str. 257 42
Konferencija u Cancunu, dostupno na
https://unfccc.int/sites/default/files/resource/docs/2010/cop16/eng/07a01.pdf, preuzeto 19.07.2019.
21
3.10. Konferencija u Durbanu
Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, održala se u Durbanu,
Južna Afrika 2011. godine. Konferencija poznata pod nazivom »Durbanska platforma«,
predstavlja prekretnicu po pitanju klimatskih promjena. Vlade su jasno iskazale potrebu
izrade nacrta pravnog sporazuma koji bi se bavio klimatskim promjenama nakon 2020. godine
gdje bi se zajedničkim snagama borili protiv klimatskih promjena. Sve Vlade su se obvezale
na sveobuhvatan plan koji bi pomogao da se s vremenom postigne temeljni cilj Okvirne
konvencije o klimatskim promjenama, a to je stabilizirati koncentracije stakleničkih plinova u
atmosferi na razinu koja neće ugrožavati klimatski sustav, a pritom u isto vrijeme će podržati
održivi razvoj. Na Konferenciji je dogovoreno nastavak Kyoto protokola kroz drugo
obvezajuće razdoblje ( 2013. – 2020. ) prema kojem se razvijene zemlje obvezuju na
smanjenje emisije stakleničkih plinova. Zaključili su da je potrebno revidirati postojeće
globalno stanje kako bi se suočili s klimatskim izazovima.43
3.11. Konferencija u Dohi
Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama održala se u Dohi, Katar
2012. godine gdje su stranke Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda
o promjeni klime usvojile izmjenu iz Dohe Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju
Ujedinjenih naroda o promjeni klime. Izmjenom iz Dohe uspostavlja se drugo obvezujuće
razdoblje Kyotskog protokola koje je počelo 1. siječnja 2013. godine, a završava 31. prosinca
2020. godine s pravno obvezujućim obvezama smanjenja emisija. Prema Izmjeni iz Dohe,
Europska unija, njezine države članice i Island obvezuju se ograničiti svoje prosječne godišnje
emisije stakleničkih plinova u razdoblju od 2013. do 2020. godine na osamdeset posto svojih
emisija u odnosu na baznu 1990. godinu. Globalni doseg ciljeva smanjenja emisije ugljikovog
dioksida ograničen je na petnaest posto zbog nesudjelovanja Japana, Rusije, Kanade i
43
Konferencija u Durbanu, dostupno na https://unfccc.int/process/conferences/the-big-
picture/milestones/outcomes-of-the-durban-conference, preuzeto 19.07.2019.
22
Sjedinjenih Američkih Država i zbog toga što su Kina, Indije i Brazil još u Kyotu
kategorizirane kao zemlje u razvoju pa nisu potpadale pod te ciljeve.44
3.12. Konferencija u Rio de Janeiru ( Rio 20 + )
Konferencija Ujedinjeni naroda o održivom razvoju ( Rio 20+ ) održala se u Rio de
Janeiru, Brazil, 2012. godine, pri čemu je donesen zaključni dokument » Budućnost koju
želimo «. Na Konferenciji Rio 20 + sastali su se svjetski čelnici, zajedno s tisućama sudionika
iz privatnog sektora, nevladinih organizacija i drugih skupina, kako bi zajedno oblikovali
rješenja za smanjenje siromaštva, poboljšanja socijalne pravednosti i osigurali zaštitu
okoliša.45
Odlučeno je da će neposredan budući zadatak biti izrada niza ciljeva održivog
razvoja ( Sustainable Development Goals, SDGs ) koji bi zamijenili Milenijske ciljeve
( Millennium Development Goals, MDGs ).46
3.13. Promijenimo naš svijet – Agenda 2030 za održivi razvoj
Nakon tri godine pregovora, u rujnu 2015. godine u New Yorku, na sastanku
Ujedinjenih naroda o održivom razvoju usvojen je Okvir za održivi razvoj nakon 2015.
godine koji je utvrđen novim Ciljevima održivog razvoja ( Agenda 2030 ). Time su Milenijski
ciljevi razvoja koji su trebali biti ispunjeni do 2015. godine zamijenjuju s Ciljevima održivog
razvoja. Agendom 2030 nastojat će se graditi na temeljima Milenijskih ciljeva razvoja i
završiti ono što nije ostvareno osobito glede ljudskih prava, ravnopravnosti spolova i
osnaživanja žena i djevojaka.47
Programom održivog razvoja do 2030. godine odgovara se na
globalne izazove radom na iskorjenjivanju siromaštva, kako i radom na ekonomskim,
socijalnim i okolišnim dimenzijama održivog razvoja na sveobuhvatan način. Novih
sedamnaest ciljeva i stošezdesetdevet povezanih podciljeva obuhvaćaju ključna područja
44
Blewitt John: Razumijevanje održivog razvoja, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2017., str. 31 45
Bilas Vlatko, Franc Sanja, Ostojić Rajko: Višedimenzionalost održivog razvoja, Udžbenici Sveučilišta u
Zagrebu, Notitia d.o.o., 2017., str. 58 46
Blewitt John: Razumijevanje održivog razvoja, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2017., str. 32 47
Bilas Vlatko, Franc Sanja, Ostojić Rajko: Višedimenzionalost održivog razvoja, Udžbenici Sveučilišta u
Zagrebu, Notitia d.o.o., 2017., str. 59
23
poput siromaštva, ljudskih prava, nejednakosti, prehrambene sigurnosti, zdravlja, održive
potrošnje i proizvodnje, rasta, zapošljavanja, infrastrukture, održivog upravljanja prirodnim
resursima, oceanima, klimatskim promjenama i ravnopravnosti spolova.48
Tablica 4. Ciljevi održivog razvoja – Agenda 2030
CILJEVI ODRŽIVOG RAZVOJA – AGENDA 2030
1. Iskorijeniti sve oblike siromaštva svuda u svijetu
2. Iskorijeniti glad, postići sigurnost hrane i poboljšanu ishranu te promicati održivu
poljoprivredu
3. Osigurati zdrav život promicati blagostanje za ljude svih generacija
4. Osigurati uključivo i pravedno kvalitetno obrazovanje te promicati mogućnosti cjeloživotnog
učenja za sve
5. Postići rodnu ravnopravnost i osnažiti sve žene i djevojčice
6. Osigurati pristup pitkoj vodi za sve, održivo upravljati vodama te osigurati higijenske uvjete
za sve
7. Osigurati pristup pouzdanoj, održivoj, suvremenoj energiji po pristupačnim cijenama za sve
8. Promicati kontinuiran, uključiv i održiv gospodarski rast, punu i produktivnu zaposlenost i
dostojanstven rad za sve
9. Izgraditi prilagodljivu infrastrukturu, promicati uključivu i održivu industrijalizaciju i poticati
inovativnost
10. Smanjiti nejednakosti unutar i između država
11. Učiniti gradove i naselja uključivim, sigurnim, prilagodljivim i održivim
12. Osigurati održive oblike potrošnje i proizvodnje
13. Poduzeti hitna djelovanja u borbi protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica
14. Očuvati i održivo koristiti oceane, mora i morske resurse za održivi razvoj
15. Očuvati, ponovno uspostaviti i promicati održivo korištenje kopnenih ekosustava, održivo
upravljati šumama, suzbiti dezertifikaciju, zaustaviti degradaciju tla te spriječiti uništavanje
biološke raznolikosti
16. Promicati, u svrhu održivog razvoja, miroljubiva i uključiva društva, osigurati pristup
pravosuđu za sve i izgraditi učinkovite, odgovorne i uključive institucije na svim razinama
17. Ojačati načine provedbe te učvrstiti globalno partnerstvo za održivi razvoj
Izvor: Vlastita izrada autorice prema Promijenimo naš svijet: Agenda 2030 za održivi razvoj,
dostupno na www.mvep.hr, preuzeto 20.07.2019.
48
Program održivog razvoja do 2030., dostupno na www.consilium.europa.eu/hr/press/press-
releases/2017/06/20/agenda-sustainable-development/, preuzeto 20.07.2019.
24
3.14. Globalni ugovor Ujedinjenih naroda ( UN Global Compact )
Nakon zasjedanja Skupštine Ujedinjenih naroda u rujnu 2015. godine, i usvajanja
Programa za održivi razvoj, odgovorno poslovanje postalo je imperativ za sve tvrtke.49
Godine 2000. na inicijativu generalnog tajnika Ujedinjenih naroda Kofi Annan
pokrenut je Globalni sporazum Ujedinjenih naroda ( UN Global Compact ) čiji je temeljni cilj
usklađivanje poslovanja i strategije tvrtki s deset univerzalnih principa u oblasti ljudskih
prava, rada, okoliša i borbe protiv korupcije. Vođenje i podržavanje međunarodnih poslovnih
organizacija s ciljem dostizanja ciljeva i vrijednosti Ujedinjenih naroda kroz društveno
odgovorno poslovanje. UN Global Compact najveća je svjetska inicijativa koja okuplja preko
trinaest tisuća članica u stošezdeset zemalja i više od sedamdeset lokalnih mreža diljem
svijeta, a čija je inicijativa utemeljena na promicanju održivog razvoja i korporativne
održivosti.50
Tvrtke članice i potpisnice ovog Globalnog sporazuma dužne su poslovati
poštujući Deset načela UN Global Compact koja uzimaju u obzir temeljne odgovornosti
poslovanja u području ljudskih prava, rada, okoliša i borbe protiv korupcije, a koja se temelji
na međunarodno prihvaćenim deklaracijama i konvencijama Ujedinjenih naroda.51
Deset
načela su univerzalni okvir za odgovorno i održivo poslovanje usmjereno prema praksama
koje osiguravaju da se financijska dobit ne generira na uštrb ljudi, društva ili okoliša. Načela
su proizašla su iz Opće deklaracije o ljudskim pravima, Deklaracije Međunarodne
organizacije rada o temeljnim načelima i pravima na radu, Deklaracije iz Rija o okolišu i
razvoju i Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije. Ugradnjom Načela u strategije,
politike i procedure te uspostavljanjem kulture integriteta, tvrtke ne samo da podupiru svoje
osnovne odgovornosti prema ljudima i planetu, već i osiguravaju korporativnu održivost i
dugoročni uspjeh.52
49
Ciljevi održivog razvoja, www.hup.hr/ciljevi-odrzivog-razvoja-2030.aspx, preuzeto 27.07.2019. 50
UN Global Compact, www.unglobalcompact.org/news/4460-07-23-2019/, preuzeto 27.07.2019. 51
UN Global Compact, https://www.hup.hr/global-compact-hrvatska.aspx, preuzeto 27.07.2019. 52
Deset načela UN Global Compact, https://www.hup.hr/program-rada-13.aspx, preuzeto 27.07.2019.
25
Tablica 5. Deset Načela UN Global Compact
LJUDSKA
PRAVA RAD OKOLIŠ
BORBA PROTIV
KORUPCIJE
Načelo 1. Načelo 3. Načelo 7. Načelo 10.
Poslovne
organizacije bi
trebale podupirati i
poštivati zaštitu
međunarodno
priznatih ljudskih
prava
Poslovne organizacije
trebale bi podržavati
slobodu udruživanja i
stvarno priznavanje
prava na kolektivno
pregovaranje
Od poslovnih
organizacija se
zahtjeva da podrže
pristup predostrožnosti
kako bi odgovorile
izazovima na području
okoliša
Poslovne
organizacije trebaju
raditi na suzbijanju
korupcije u svim
oblicima uključujući
iznude i
podmićivanje
Načelo 2. Načelo 4. Načelo 8.
Osigurati da se ne
sudjeluje u kršenju
ljudskih prava
Uklanjanje svih
oblika prisilnog i
obaveznog rada
pokrenuti inicijative za
promicanje veće
odgovornosti prema
okolišu
Načelo 5. Načelo 9.
Stvarno ukidanje
dječjeg rada
Poticati razvoj i širenje
ekološki prihvatljivih
tehnologija
Načelo 6.
Ukidanje
diskriminacije u
pogledu
zapošljavanja i
zanimanja
Izvor: Vlastita izrada autorice prema www.unido.org, preuzeto 27.07.2019.
26
3.15. Konferencija u Parizu
Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama održala je zasjedanje
Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i sastanka stranaka Kyotskog
protokola u Parizu, 2015. godine. Konferencija je rezultirala novim globalnim sporazumom o
klimatskim promjenama, a glavni detalji sporazuma su sljedeći: 53
Vlade su postignule dogovor da će porast prosječne svjetske temperature zadržati na
razini manjoj od dva ºC u usporedbi s predindustrijskim razinama te da će ulagati
napore da se taj porast ograniči na jedan i pol ºC.
Prije Pariške konferencije i za vrijeme njezina trajanja zemlje su podnijele
sveobuhvatne nacionalne planove klimatskog djelovanja za smanjivanja emisija.
Vlade su se složile da će svakih pet godina obavještavati o svojim doprinosima za
postavljanje ambicioznijih ciljeva.
Vlade su prihvatile da će se međusobno izvještavati uključujući i javnosti, o tome
kako napreduju u provedbi svojih ciljeva kako bi se osigurala transparentnost i nadzor
Europska unija i ostale razvijene zemlje i dalje će financirati borbu protiv klimatskih
promjena kako bi zemljama pomogle da smanje emisije i izgrade otpornost na učinke
klimatskih promjena.
3.16. Međunarodne aktivnosti nakon Pariškog sporazuma
Nakon Konferencije u Parizu i sklopljenog Pariškog sporazuma uslijedila je
Konferencija u Marakešu ( Maroko ) održana 2016. godine. Na Konferenciji stranaka Okvirne
konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime najavljeno je puno provođenje Pariškog
sporazuma te ističu » iznimni zamah u borbi protiv klimatskih promjena diljem svijeta «.54
Godinu dana poslije Konferencije u Marakešu, održala se Konferencija stranaka
Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime u Bonnu ( Njemačka ) pod
53
Pariška konferencija UN – a o klimatskim promjenama, dostupno na
www.consilium.europa.eu/hr/meetings/international-summit/2015/11/30-12/, preuzeto 20.07.2019. 54
Vodič kroz pregovore o klimatskim promjenama, dostupno nawww.europarl.europa.eu/infographic/climate-
negotiations-timeline/index_hr.html#event-2016-11-07, preuzeto 20.07.2019.
27
predsjedavanjem otočne države Fidži. Znakovito je da su po prvi puta pravo glasa dobili
gradovi i općine, predstavnici industrije te nevladine organizacije. Nakon konzultacija
najavljena je implementacija Talanoa dijaloga, participativni proces koji omogućuje
strankama i nevladinim organizacijama da podjele iskustva te prezentiraju najbolju praksu.
Cilj je ubrzano podizanje ambicija država stranaka što se tiče zasebnih nacionalnih doprinosa
u ograničavanju povećanja globalne prosječne temperature na jedan i pol ºC.55
U poljskom gradu Katowice, 2018. održala se Konferencija stranaka Okvirne
konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime. Prihvaćen je niz mjera pod nazivom
» Katawice klimatski paket « čiji je smjer rada transparetnost i promicanje povjerenja u borbi
protiv klimatskih promjena te definira pravila svjetske klimatske politike. Njime se utvrđuju
pravila na koji će način zemlje izvještavati o svojim nacionalnim planovima što uključuje
smanjenje emisije stakleničkih plinova. Značajno postignuće Konferencije je dogovor da će
zemlje zajednički ocijeniti učinkovitost borbe protiv klimatskih promjena 2023. godine
prateći razvoj tehnologije. Na Konferenciji se posebno istaknuo privatni sektor pridruživši se
pokretnu kako bi uskladili svoju poslovnu praksu s ciljevima Pariškog sporazuma.56
55
Svjetska klimatska konferencija u Bonnu dostupno na www.ekovjesnik.hr/clanak/226/donosimo-zakljucke-s-
nedavno-zavrsene-konferencije-o-promjeni-klime, preuzeto 21.07.2019. 56
Svjetska klimatska konferencija o Bonnu, dostupno na https://news.un.org/en/story/2018/12/1028681,
preuzeto 21.07.2019
28
4. EUROPSKA UNIJA I ODRŽIVI RAZVOJ
Razvojni principi Europske unije temelje se na osnovnim odrednicama održivog
razvoja, a to je ravnoteža gospodarskog i društvenog rasta uz brigu o svim aspektima okoliša s
posebnim naglaskom na štednji resursa i zaštiti klime.57
Ključnim dokumentima postavlja se
potreba očuvanja, zaštite i poboljšanja okoliša te promicanje održivog razvoja kao temeljnog
cilja.
4.1. Akcijski programi o okolišu
Nakon prve konferencije Ujedinjenih naroda koja je održana u Stockholmu 1972.
godine, Europska zajednica je usvojila svoj prvi od ukupno sedam Akcijskih programa
vezanih za okoliš (1973. – 1976.), te postavila načela i prioritete koji će u budućnosti voditi
politiku koja je vezana za okoliš. Drugi Akcijski program vezan za okoliš (1977. – 1981.)
uslijedio je nakon prvog i bio je više vezan za pristup problemu okoliša i ciljeve, te je
obuhvaćao veći raspon problema s kojima se treba baviti. Prvi i drugi Akcijski programi
vezani za okoliš postavili su detaljne liste akcija koje treba provesti kako bi se u većoj mjeri
kontroliralo probleme zagađenja. Nabrojano je jedanaest načela i prioriteta vezanih za politiku
zagađenja koji su ostali na snazi i u kasnijim akcijskim programima. Treći Akcijski program
vezan za okoliš (1982. -1986.) usvojen je 1982. godine i njime se pokušalo napraviti
sveobuhvatnu strategiju za zaštitu okoliša i prirodnih resursa u Europskoj zajednici. Taj
program je prebacio naglasak s kontrole zagađenja na zaštitu od zagađenja i proširio koncept
zaštite okoliša te je uključio i planiranje korištenja zemljišta i integraciju okoliša u ostale
politike Europske unije. Četvrti Akcijski program vezan za okoliš (1987. -1992. ) dao je novo
značenje obvezama vezanim za integraciju dimenzije okoliša u ostale politike zajednice
naglašavajući četiri područja aktivnosti, a to su efikasna provedba zakonodavstva zajednice,
Uredba o svim utjecajima tvari i izvora zagađenja na okoliš, povećanje pristupa javnosti,
širenje informacija i stvaranje poslova. To je bila inicijalna ideja za stratešku preorijentaciju
politike okoliša u Europskoj zajednici. Strateška preorijentacija koja se mogla vidjeti na kraju
četvrtog akcijskog programa formulirana je u petom Akcijskom programu (1993. -2000. ) 57
Matešić Mirjana: Strategija održivog razvoja: krovni razvojni dokument RH, Soc.ekol.Zagreb, Vol.17, članak
( 2008., No. 4, preuzeto 25.07.2019. )
29
vezanom za okoliš. Opći pristup i strategija petog Akcijskog programa su se razlikovali od
prethodnih programa. Program » Prema održivosti « je postavio dugoročne ciljeve i više se
usredotočio na globalni pristup. Priprema politike na razini Europske unije postala je više
participativna te je pozivala nevladine organizacije na sudjelovanje i dala im ulogu u
vijećima. Šesti Akcijski program o okolišu odluka je Europskog parlamenta i Vijeća, te je
usvojen 22. srpnja 2002. godine. Postavlja okvir za stvaranje politike o okolišu u Europskoj
uniji za razdoblje od 2002. – 2012. godine i naglašava akcije koje treba provesti da bi se
postigli ciljevi. Šesti Akcijski program o okolišu definira četiri prioritetna područja: klimatske
promjene, prirodu i biološku raznolikost, okoliš i zdravlje te prirodne resurse i otpad. Šesti
Akcijski program o okolišu promovira potpunu integraciju zahtjeva o zaštiti okoliša u sve
politike Zajednice i akcije, te pruža Strategiju o održivom razvoju Zajednice s komponentom
vezanom za okoliš.58
Sedmi Akcijski program djelovanja za okoliš ( 2013. – 2020. ) pod
nazivom » Živjeti dobro unutar granica našeg planeta « dogovoreno je da će uz istovremeno
poštivanje prirodnih granica Zemlje, povećati svoj trud u zaštiti prirodnog kapitala te
potaknuti rad s niskim emisijama ugljičnog dioksida ( CO2 ), razvoj tehnologije i inovacije te
zaštiti zdravlje i blagostanje svojih građana.59
4.1. Ugovor iz Amsterdama
Ugovor iz Amsterdama je potpisan 1997. godine, a stupio je na snagu 1999. godine.
Ugovorom su postavljeni ciljevi Europske unije čiji je temeljni zadatak promicanje održivog
razvoja. Ciljevi se odnose na promicanje gospodarskog i socijalnog napretka i visoki stupanj
zaposlenosti te postizanje uravnoteženog održivog razvoja stvaranjem područja bez unutarnjih
granica, jačanjem ekonomske i socijalne kohezije te uspostava ekonomske i monetarne
unije.60
Ugovorom je uvedena obaveza prema kojoj zaštita okoliša mora postati sastavnim
dijelom svih sektorskih politika Europske unije u svrhu promicanja održivog razvoja.61
58
Povijest EU zakonodavstva vezano uz okoliš, dostupno na www.hiz.hr/icttrain/hr/trainings/01/01.html,
preuzeto 01.08.2019. 59
Sedmi Akcijski program EU, dostupno na https://ec.europa.eu/environment/pubs/pdf/factsheets/7eap/hr.pdf,
preuzeto 01.08.2019. 60
Ugovor iz Amsterdama, dostupno na www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2019-01-
18/080309/5_17_UGOVOR_IZ_AMSTERDAMA.pdf, preuzeto 25.07.2019. 61
Politika zaštite okoliša: Opća načela i osnovni okvir, www.europarl.europa.eu/ftu/pdf/hr/FTU_2.5.1.pdf,
preuzeto 25.07.2019.
30
4.2. Lisabonska strategija
Na sastanku Europskog vijeća održanom 2000. godine u Lisabonu, čelnici vlada i
država članica Europske unije postignuli su dogovor o zajedničkom strateškom cilju prema
kojem bi Europska Unija do 2010. godine trebala postati najkonkurentnije i najdinamičnije
gospodarstvo svijeta utemeljeno na znanju, te sposobno za održivi gospodarski rast s
najvećom stopom zaposlenosti i snažnom gospodarskom i socijalnom kohezijom. Radi
postizanja tog cilja usvojena je Lisabonska strategija odnosno Lisabonska agenda s
programom koji povezuje kratkoročne političke inicijative te srednjeročne i dugoročne
gospodarske reforme. Strategija se zasniva na ekonomskom, socijalnom i ekološkom
segmentu. 62
Europsko vijeće je 2005. godine odlučilo da Europa mora obnoviti temelje svoje
konkurentnosti, povećati potencijal rasta i produktivnosti te ojačati socijalnu koheziju,
stavljajući glavni naglasak na znanje, inovacije i optimalizaciju ljudskog kapitala. Revidirana
Lisabonska strategija preusmjerila je prioritete na rast i zapošljavanje.63
4.3. Gothenburška strategija
Na sastanku vijeća Europe, 2001. godine, u Götenborgu usvojena je Strategija održivog
razvoja Europske unije, a 2006. godine Europska unija je prihvatila revidiranu Strategiju
održivog razvoja za proširenu Europu. Strategija je usmjerena na potrebu postupne promjene
sadašnjeg neodrživog načina proizvodnje i potrošnje te integriranog pristupa u izradi
smjernica i politika, s naglaskom na potrebi za solidarnošću i jačanjem partnerstva.64
62
Lisabonska strategija, dostupno na www.ijf.hr/pojmovnik/lisabon.htm, preuzeto 25.07.2019. 63
Lisabonska strategija, dostupno na http://web3.ijf.hr/Eu4/boromisa-samardzija.pdf, preuzeto 25.07.2019. 64
Održivi razvoj, www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/globalne-teme/odrzivi-razvoj/,
preuzeto 25.07.2019.
31
4.4. Europa 2020
Strategija Europa 2020 je program Europske unije za rast i otvaranje radnih mjesta u
ovom desetljeću. Njome se naglašava pametan, održiv i uključiv rast kao način prevladavanja
strukturnih slabosti europskog gospodarstva i poboljšanja njegove konkurentnosti i
produktivnosti te podupiranja održivog socijalnog tržišnog gospodarstva.65
Tablica 6. Pet temeljnih ciljeva održivog razvoja EU do 2020. godine
Izvor: vlastita izrada autorice prema Europa 2020, dostupno na http://publications.europa.eu,
preuzeto 25.07.2019.
65
Strategija Europa 2020, dostupno na https://ec.europa.eu/info/business-economy-euro/economic-and-fiscal-
policy-coordination/eu-economic-governance-monitoring-prevention-correction/european-
semester/framework/europe-2020-strategy_hr, preuzeto 25.07.2019.
5 TEMELJNIH CILJEVA DO 2020. GODINE
1. Povećanje stope zaposlenosti stanovništva u dobi od 20 do 64 godine na najmanje 75
posto
2. Ulaganje 3 posto bruto domaćeg proizvoda u istraživanje i razvoj
3. Smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 20 posto , povećanje udjela
obnovljivih energija na 20 posto i povećanje energetske učinkovitosti na 20 posto
4. Smanjenje stope napuštanja škole na manje od 10 posto i povećanje udjela tercijarnih
diploma na najmanje 40 posto
5. Smanjenje broja ljudi kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost za 20
milijuna.
32
5. ODRŽIVI RAZVOJ U REPUBLICI HRVATSKOJ
Jedan od prvih dokumenata koje je donio Hrvatski sabor, a u kojem se spominje
važnost održivog razvoja je Deklaracija o zaštiti okoliša Republike Hrvatske usvojena 1992.
godine na međunarodnoj razini. Republika Hrvatska je podržala Agendu 21 i Plan djelovanja
usvojeni na Konferenciji u Riju 1992. godine te preuzela obveze koje proizlaze iz Milenijske
deklaracije usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2000. godine. S tim u vezi
Republika Hrvatska je izradila Nacionalno izvješće o provedbi ciljeva Milenijske deklaracije
koje je Vlada usvojila u kolovozu 2004. godine, a koje je Ujedinjenim narodima podneseno u
rujnu iste godine. 66
Temeljem Strategije održivog razvitka Europske unije, obveza svih zemalja članica, jest
da donesu nacionalne Strategije održivog razvoja67
, stoga Republika Hrvatska temeljem
Zakona o okolišu ( Narodne novine br. 110/07 ) 2009. godine donosi Strategiju održivog
razvitka Republike Hrvatske.
Republika Hrvatska sudjelovala je na Konferenciji u Riju, 2012. godine. te je podržala
Zaključni dokument » Budućnost kakvu želimo «. Temeljem iskustva iz procesa nacionalne
provedbe osam Milenijskih razvojnih ciljeva do kraja 2015. godine kao i neposrednih
iskustava iz međuvladinih pregovora na razini Ujedinjeni naroda koji su rezultirali usvajanjem
Ciljeva održivog razvoja.68
Na sjednici Vlade Republike Hrvatske održanoj u siječnju 2018. godine osnovano je
Nacionalno vijeće za održivi razvoj kojim predsjedava predsjednik Vlade Republike
Hrvatske, a u slučaju njegove odsutnosti zamjenjuje ga potpredsjednik Vlade Republike
Hrvatske i ministar vanjskih i europskih poslova. Stručne i administrativne poslove za vijeće
obavljat će Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. 69
Republika Hrvatska, kao i Europska Unija u svojoj razvojnoj osnovi opredijelila se za
održivi razvoj. Ključni dokumenti za održivi razvoj u Republici Hrvatskoj postavljanju
66
Strategija održivog razvoja Republike Hrvatske, https://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_03_30_658.html, preuzeto 25.07.2019. 67
Matešić Mirjana: Strategija održivog razvoja: krovni razvojni dokument RH, Soc.ekol.Zagreb, Vol.17, članak
( 2008., No. 4, preuzeto 25.07.2019. ) 68
Održivi razvoj, dostupno na www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/globalne-teme/odrzivi-
razvoj/ preuzeto 25.07.2019. 69
Odluka o osnivanju Nacionalnog vijeća za održivi razvoj dostupno na https://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2018_01_7_188.html preuzeto 26.07.2019.
33
temeljni okvir za razvoj kojem je cilj ostvarivanje ujednačenog ekonomskog, društvenog i
okolišnog razvoja.
5.1. Strateški okvir za razvoj 2006. – 2013. godine
Strateški okvir za razvoj do 2013. godine postavlja opći okvir za razvoj. Opisuje kako
Hrvatskoj osigurati napredak u konkurentnom tržišnom gospodarstvu u okvirima socijalne
države prilagođene uvjetima dvadesetprvog stoljeća. Opća su polazišta otvorenost i članstvo u
Europskoj uniji, konkurentnost i primjerena razina socijalne sigurnosti. Temeljno je polazište,
ali i poruka ove strategije da se ostvarivanje rasta, razvoja, zapošljavanja, socijalne
uključenosti i pravednosti može postići samo istovremenim i usklađenim djelovanjem na nizu
strateških područja. To su ljudi, znanje i obrazovanje, infrastruktura, informacijska
povezanost i socijalna kohezija, makroekonomska stabilnost i djelotvorno financijsko tržište,
održiv i ujednačen regionalni razvoj.70
5.2. Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske
Temeljem Zakona o zaštiti okoliša ( Narodne novine br. 110/07 ) Hrvatski sabor je
donio 2009. godine Strategiju održivog razvitka Hrvatske koja zauzima ključno mjesto u
dugoročnom usmjeravanju gospodarskog i socijalnog razvitka te zaštitu okoliša prema
održivom razvitku Hrvatske. Sadrži temeljna načela i mjerila za određivanje ciljeva i
prioriteta u promišljanju dugoročne preobrazbe prema održivom razvitku Republike
Hrvatske.71
70
Strateški okvir 2006. – 2013., https://razvoj.gov.hr/istaknute-teme/publikacije/strateski-okvir-za-razvoj-2006-
2013/1262, preuzeto 25.07.2019. 71
Strategija održivog razvitka RH, https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_03_30_658.html, preuzeto
25.07.2019.
34
5.3. Dobrovoljni nacionalni pregled o provedbi Programa Ujedinjenih naroda za
održivi razvoj 2030
Na prvoj sjednici Nacionalnog vijeća za održivi razvoj koja se održala 4. srpnju 2019.
godine usvojen je prvi Dobrovoljni nacionalni pregled Republike Hrvatske o provedbi
sedamnaest ciljeva Programa Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030.72
U sjedištu
Ujedinjenih naroda u New Yorku 16. srpnja 2019. godine predstavljen je prvi Dobrovoljni
nacionalni pregled Republike Hrvatske.73
To je prigoda vrednovanja dosadašnjih postignuća u
ispunjavanju ciljeva održivog razvoja. Imajući u vidu integrirani pristup održivom razvoju
Republika Hrvatska pristupila je izradi Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine koja će
biti usvojena u prvoj polovici 2020. godine. Nacionalna razvojna strategija je strateški
dokument Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. godine, koji će činiti temelj za
oblikovanje i provedbu svih javnih politika na nacionalnoj i subnacionalnoj razini, a
uspostavom integriranog sustava strateškog planiranja omogućit će se ostvarivanje vizije
Hrvatske kao otvorene i globalno konkurentne zemlje koja svoj gospodarski rast i razvoj
temelji na Ciljevima održivog razvoja Programa Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030.74
72
Nacionalno vijeće za održivi razvoj, https://vlada.gov.hr/vijesti/usvojen-prvi-dobrovoljni-nacionalni-pregled-
republike-hrvatske-o-provedbi-ciljeva-odrzivog-razvoja/26297, preuzeto 25.07.2019. 73
Dobrovoljni nacionalni pregled postignuća u provedbi ciljeva održivog razvoja,
http://www.mvep.hr/hr/mediji/priopcenja/republika-hrvatska-predstavila-postignuca-u-provedbi-ciljeva-
odrzivog-razvoja,32128.html, preuzeto 25.07.2019. 74
Dobrovoljni nacionalni pregled postignuća u provedbi ciljeva održivog razvoja, dostupno na
https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/2016/Sjednice/2019/Srpanj/164%20sjednica%20VRH/UN%20Final/UN%
20-%20zadnja%20-%20hrvatska%20verzija.pdf, preuzeto 25.07.2019.
35
6. ANALIZA IZVJEŠĆA O ODRŽIVOM RAZVOJU PLIVA HRVATSKA
D.O.O.
Pliva je najveća farmaceutska kompanija u Republici Hrvatskoj i jedna od vodećih u
regiji Jugoistočne Europe, zahvaljujući velikom broju stručnjaka, inovativnoj tehnologiji i
kontinuiranom ulaganju u proizvodni sustav. Od 2008. godine članica je Teva grupe, globalne
farmaceutske kompanije specijalizirane za razvoj, proizvodnju i prodaju generičkih i
inovativnih lijekova i aktivnih farmaceutskih supstancija. Preuzimanjem Plive od Teve (Teva
Pharmaceutical Industries Ltd.) dolazi do unaprjeđivanja i povećanja proizvodnje. Godine
2012. u Plivi se osniva Odbor za održivi razvoj, a čija je glavna zadaća planiranje,
usmjeravanje i kordiniranje svih djelatnosti koje su vezane uz održivi razvoj unutar Plive.
Pliva je član Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj ( HRPSOR ) te se zajedno s
ostalim članicama zalaže za gospodarski rast s društvenom odgovornošću i brigom za okoliš,
podupire usmjerenja prema održivom razvoju u gospodarskom, političkom, pravnom i
socijalnom životu. Kao potpisnik Globalnog ugovora Ujedinjenih naroda
( UN Global Compact ) Pliva svake godine ulaže trud u promicanje i ostvarivanje Deset
načela Globalnog ugovora iz područja ljudskih prava, radnih prava i zaštite okoliša.75
Provedene aktivnosti Pliva iznosi u Izvješću o održivom razvoju koje izrađuje prema
Smjernicama za izvještavanje o održivosti Globalne inicijative za izvještavanje. Poslovanje
Plive se temelji na nastojanjima da se postigne zajednički cilj održivog razvoja, a to je
povoljni ekonomski, društveni i okolišni učinak.
75
PLIVA HRVATSKA, dostupno na www.pliva.hr/zajednica/izvjesce-o-odrzivom-razvoju#, preuzeto
27.07.2019.
36
Tablica 7. Popis članova UN Global Compact
Tvrtka, institucija, organizacija
AD Plastik Hrvatska poštanska banka Grad Dubrovnik
Crocon INA – industrija nafte d.d. Saponia
Allianz Zagreb d.d. Heineken Hrvatska d.o.o. Winerberger
Američka trgovačka komora u Hrvatskoj Končar – Elektroindustrija d.d. Raifeissenbank
Američki koledž za managment i
tehnologiju Kopun i Kopun
Pokreni ideuju – Udruga za
promicanje socijalnih inovacija
Atlantic Grupa d.d. Labud Ltd. F.O. Development
CEMEX Hrvatska d.d. Nestle Adriatic d.o.o. Freewa Project d.o.o.
COMBIS d.o.o. OptimIT BKS
Coca – Cola HBC Hrvatska d.o.o. Pliva Croatia Ltd. MEP d.o.o.
Dalekovod d.o.o. Privredna Banka Zagreb Design Plus
Dukat d.d. Promocija plus d.o.o. Alfa Analitika d.o.o.
Esplanade Zagreb Hotel SCOTT BADER d.o.o. Nimar Consulting
Ernst&Young Swing Informatika d.o.o. Unicef
EVN Croatia Plin d.o.o. T – Hrvatski Telekom Zaklada znanje na djelu
Grad Pula Tele2 d.o.o. Spona Code
Mozaik Poslovne Usluge Vindija d.d. Dhar media
Hendal d.o.o. VIPnet d.o.o.
Institut za društveno odgovorno
poslovanje
Hrvatska udruga stručnjaka zaštite
prirode i okoliša Zaklada Sveučilišta u Rijeci
HRPSOR Bina Istra
Hrvatska gospodarska komora Siemens
Hrvatska udruga poslodavaca Ikea
Hrvatska banka za obnovu i razvitak
Hrvatska udruga žena u pravnoj
profesiji
Hrvatska udruga za odnose s javnošću Tagoras d.o.o.
Izvor: Vlastita izrada autorice prema www.hup.hr, preuzeto 27.07.2019.
37
7.1. Pokazatelji ekonomskog učinka
Poslovanje Plive suočavalo se s poteškoćama poput pada cijene, problema
naplate zbog zaduženosti zdravstenog sustava, no unatoč tome uspješno je zaustavljen
dugoročni trend pada. Iako je pad cijena uvjetovao smanjenu prodaje generičkih lijekova,
razvojem inovativnih i bezreceptnih lijekova te bolničkih proizvoda ostvaruje se rast. Rast
Plivinih prihoda postignut je zahvaljujući izvozu, koji čini najveći dio prihoda, gotovo
devedeset posto, na inozemna tržišta, poglavito Sjedinjene Američke Države i Rusija. 76
Tablica 8. Ukupni prihod Plive i zaposleni za razdoblje 2012. do 2017. godine
Godina Ukupni prihod ( mil.kuna ) Ukupni broj zaposlenih
2012. 3.130,20 1824
2013. 3.069,30 1931
2014. 3.798,50 1998
2015. 3.971,40 2119
2016. 4.082,70 2213
2017. 4.368,90 2372
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
76
PLIVA HRVATSKA, dostupno na www.pliva.hr/zajednica/izvjesce-o-odrzivom-razvoju#, preuzeto
27.07.2019
38
Grafikon 1. Ukupni prihod Plive za razdoblje 2012. do 2017. godine
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
U vremenskom periodu od 2012. do 2017. godine, Pliva je uložila značajna financijska
sredstva u nova proizvodna postrojenja i rast proizvodnje čime je ostvaren rast prihoda i
zapošljavanje. Uslijed pada prodaje lijekova, Pliva bilježi pad prihoda u 2013. godine. U
narednim godinama, Pliva ostvaruje rast prihoda zahvaljujući razvoju novih inovativnih i
bezreceptnih lijekova. ( Grafikon 1. )
0,00
1.000,00
2.000,00
3.000,00
4.000,00
5.000,00
2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.
39
Grafikon 2. Ukupni broj zaposlenih u Plivi za razdoblje 2012. do 2017. godine
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
Unatoč zabilježenom padu prihoda 2013. godine, broj zaposlenih u Plivi nije se smanjivao niti
stagnirao već se kontinuirano nastavilo povećanje broja zaposlenih. Dakle, Pliva je prepoznala
važnost zapošljavanja kao generator znanja i inovativnosti s ciljem postizanja pozitivnog
ekonomskog učinka. ( Grafikon 2. )
7.2. Pokazatelji društvenog učinka
Društveni učinak je posljedica na ljude, bilo koja javna ili privatna djelovanja koja
mijenjaju način na koje ljudi žive, rade, međusobno se povezuju, organiziraju kako bi ostvarili
svoje potrebe i općenito da žive kao članovi društva.77
Održivi razvoj Plive temelji se na postizanju društvenog učinka unutar zajednice u kojoj
djeluje, međusobnim povezivanjem kroz poboljšanja kvalitete života dionika društva.
Društveni učinci Plive vrednuju se kroz postizanje ljudskih prava i rada, borbe protiv
korupcije i društvene odgovornosti.
77
Društveni učinak, www.mobilnost.hr/cms_files/2018/09/1537254670_drustveni-ucinak.pdf, preuzeto
29.08.2019.
0
2000
4000
2012. 2013. 2014.2015.
2016.2017.
broj zaposlenih
40
7.2.1. Ljudska prava i rad
Pliva ulaže značajna sredstva u razvoj svojih zaposlenika. Istodobno potiče raznolikost
među svojim zaposlenicima jer je upravo raznolikost jedna od temeljnih vrijednosti modernog
društva, ali i preduvjet veće kreativnosti, dostizanja punog potencijala i ostvarenja
individualnih talenata svakog zaposlenika. Podržavanjem koncepta cjeloživotnog učenja
odnosno stalne nadogradnje znanja, vještina i sposobnosti osigurava zaposlenike brzom
prilagođavanju tehnološkim i drugim promjenama. Uz standardne načina provođenja
programa, Pliva na stipendiranje studenata gleda kao na investiciju. Stipendiranjem se
podržava razvoj mladih perspektivnih ljudi čime se potiče njhova izvrsnost.78
Tablica 7. Udio muškaraca i žena u Upravi Plive za razdoblje 2012. – 2017. godine
Godina Žene ( % ) Muškarci ( % )
2012. 0 100
2013. 25 75
2014. 25 75
2015. 50 50
2016. 50 50
2017. 50 50
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
78
PLIVA HRVATSKA, dostupno na www.pliva.hr/zajednica/izvjesce-o-odrzivom-razvoju#, preuzeto
27.07.2019
41
Grafikon 4. Udio muškaraca i žena u Upravi Plive za razdoblje od 2012. do 2017. godine
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
Uprava PLIVE sastoji se od 4 člana. Grafikon 4. prikazuje udio muškaraca i žena u
Upravi u razdoblju od 2012. do 2017. godine. U 2012. godini Upravu su sačinjavala četiri
člana od čega su svi bili muškog spola, 2013. i 2014. godine u Upravi su bila tri člana muškog
spola, te jedan član ženskog. Od 2015. godine u Upravi su zastupljena oba spola jednako.79
Navedeno prikazuje uravnoteženu zastupljenost spolova i poticanje jednakosti u Upravi.
7.2.2. Borba protiv korupcije
Kao članica Teva grupe Pliva uz sve relevantne hrvatske zakone i propise strogo
poštuje i primjenjuje Tevinu Globalnu politiku o suzbijanju korupcije. Politika definira
globalne standarde i kontrolne mehanizme kojima se osigurava integritet Tevinog poslovanja i
suzbija korupcija. Funkcija Usklađenosti ( Compliance ) promiče organizaciju kulturnog
79
PLIVA HRVATSKA, dostupno na www.pliva.hr/zajednica/izvjesce-o-odrzivom-razvoju#, preuzeto
27.07.2019
0
20
40
60
80
100
2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.
Muškarci
Žene
42
etičkog ponašanja i pruža podršku zaposlenicima kako bi oni u svom radu primjenjivali
integritet i radili sukladno propisima koji reguliraju farmaceutsku industriju.80
Tablica 10. Tevina temeljna Načela Usklađenosti ( Compliance )
TEMELJNA NAČELA USKLAĐENOSTI ( COMPLIANCE )
Ne » kupujemo « poslove
Ne koristimo se trećim stranama kako bismo činili ono što ne smijemo sami učiniti
Poštujemo privatnost
Kvalitetno i pouzdano izrađujemo vlastite proizvode
Prijavljujemo nusppojave i pritužbe na proizvod
Izbjegavamo ili razotkrivamo sukobe interesa
Pridržavamo se Kodeksa poslovnog ponašanja, važećih zakona, propisa, pravila i postupaka
Transparentno i precizno vodimo poslovne knjige i evidencije
Ostajemo vjerni Tevinim vrijednostima
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
7.2.3 Društvena odgovornost
Pliva kontinuirano ulaže u zajednicu izdvajajući sredstva za javnozdravstvene akcije,
sponzorstva i donacije zdravstvenim i odgojno – obrazovnim ustanovama, financiranje
projekata neprofitnih, nevladinih i humanitarnih udruga te udruga osoba s posebnim
potrebama. Najveći dio sredstava usmjerava se u projekte vezane za edukaciju, prevenciju,
zaštitu i očuvanje zdravlja.81
80
PLIVA HRVATSKA, dostupno na www.pliva.hr/zajednica/izvjesce-o-odrzivom-razvoju#, preuzeto
27.07.2019 81
PLIVA HRVATSKA, dostupna na
http://www.pliva.hr/img/themes/pcfrontend/brosure/hr/03/03_JucerDanasSutra.pdf, preuzeto 03.08.2019.
43
7.3. Pokazatelji okolišnih učinaka
Pliva provodi niz mjere očuvanja i zaštite okoliša kroz praćenje, nadzor i optimiranje
postojećih poslovnih aktivnosti posebice optimiranje najznačajnijih okolišnih problema
vezanih za proces proizvodnje osnovnih farmaceutskih proizvoda kao što su emisije u zraku,
potrošnja vode i energije, te količine organskog i anorganskog otpada. Pliva nastoji održati
pod nadzorom emisije štetnih tvari u okoliš, sustavno raditi na smanjenju otpadnih tvari, te
smanjivati potrošnju energije i drugih neobnovljivih resursa. Tvrtka je podijeljena na dvije
proizvodne cjeline, Teva Pharma i Teva Tapi Hrvatska. Teva Pharma je orjentirana na
proizvodnju gotovih oblika lijekova i na Istraživanje i razvoj dok Teva Tapi Hrvatska ima
ulogu proizvodnje isključivo aktivnih farmaceutskih supstanci.82
7.3.1. Potrošnja vode
Farmaceutska industrija zbog strogih zahtjeva za kvalitetom proizvoda veliki je
potrošač vode pa je stoga potrebna stalna briga o racionalnom gospodarenju vodom. Narasle
potrebe za vodom optimiraju se zahvaljujući mjerama koje se poduzimaju u cilju efikasnijeg
korištenja vode i smanjenja gubitaka vode u distribuciji.83
82
PLIVA HRVATSKA, dostupno na www.pliva.hr/zajednica/izvjesce-o-odrzivom-razvoju#, preuzeto
27.07.2019 83
PLIVA HRVATSKA, dostupno na www.pliva.hr/zajednica/izvjesce-o-odrzivom-razvoju#, preuzeto
27.07.2019
44
Tablica 11. Ukupna potrošnja vode u Plivi za razdoblje 2011. do 2017. godine
Godina
Ukupna potrošnja vode
( m2 )
Prilaz baruna Filipovića
( m2 )
Savski Marof
( m2 )
2011. 995.375 395.920 599.452
2012. 849.317 343.244 506.073
2013. 694.224 386.681 307.543
2014. 597.031 326.293 270.738
2015. 565.095 279.310 285.785
2016. 585.498 307.840 277.658
2017. 697.972 410.710 287.262
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019
Grafikon 5. Ukupna potrošnja vode u Plivi za razdoblje 2011. do 2017. godine
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
0
500000
1000000
1500000
2000000
2500000
2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.
Ukupna potrošnja vode (m²)
Savski Marof
Prilaz baruna Filipovića
45
Ukupna potrošnja vode u promatranom razdoblju od 2011. do 2017. godine ( Grafikon 5. )
rasla je sukladno povećanju proizvodnje stoga se u 2016. i 2017. godini bilježi blagi rast
potrošnje vode jer je došlo do većeg obima proizvodnje. Gledano na ukupnu količinu
potrošnje vode u promatranom razdoblju, dolazi do pada potrošnje vode iako je proizvodnja
rasla izuzevši 2017. godinu kada je došlo do blagog porasta potrošnje vode.
7.3.2. Otpadne vode
Otpadne vode s Plivinih lokacija ispuštaju se sukladno uvjetima iz vodopravnih dozvola.
Izvješća o količini otpadnih voda, njenom sastavu i svojstvima dostavljaju se Hrvatskim
vodama i ostalim nadležnim tijelima. Mjerenje protoka kao i ispitivanje otpadnih voda obavlja
vanjski i interni ovlašteni laboratorij dinamikom određenoj u vodopravnoj dozvoli.84
Pliva
neprestanim poboljšanjem tehnologije nastoji poboljšati kvalitetu ispuštenih otpadnih voda.
Tablica 12. Ukupna količina ispuštene tehnološke vode u razdoblju 2015. – 2017. godine
Godina Ukupna količina otpadnih voda
2015. 515.006
2016. 538.309
2017. 600.969
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
84
PLIVA HRVATSKA, dostupno na www.pliva.hr/zajednica/izvjesce-o-odrzivom-razvoju#, preuzeto
27.07.2019
46
Grafikon 6. Ukupna količina ispuštene tehnološke vode u razdoblju 2015. – 2017. godine
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
Ukupna količina otpadnih voda u korelativnom je odnosu s ukupnom potrošnjom vode kojom
je ostvarena proizvodnja. Uslijed povećanja proizvodnje u 2016. i 2017. godini dolazi do
povećanja ukupna količine ispuštenih otpadnih voda. ( Grafikon 6. )
7.3.3. Emisija ugljičnog dioksida ( CO2 )
Ugljični dioksid nastaje izgaranjem goriva te ima najveći udio u antropogenom efektu
staklenika koji uzrokuje globalno zatopljenje. Uslijed povećanja proizvodnje, povećana je
potreba za energijom stoga je prisutan trend povećanja emisije ugljičnog dioksida, s time da
se nastoji poboljšati efikasnost proizvodnje energije i podići energetska efikasnost gorenja.85
85
PLIVA HRVATSKA, dostupno na www.pliva.hr/zajednica/izvjesce-o-odrzivom-razvoju#, preuzeto
27.07.2019
450.000
500.000
550.000
600.000
650.000
2015.2016.
2017.
Količina ispuštene otpadnevode( m³/god )
47
Tablica 13. Emisija ugljičnog dioksida u razdoblju 2011. – 2015. godine
Godina Emisija CO2
2011. 6.960,16
2012. 5.427,00
2013. 6.960,16
2014. 5.350,89
2015. 6.505,69
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
Grafikon 7. Emisija ugljičnog dioksida u razdoblju 2011. – 2015. godine
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
0,00
2.000,00
4.000,00
6.000,00
8.000,00
2011. 2012. 2013. 2014. 2015.
Emisija ugljikovog dioksida (kg/god )
48
U promatranom razdoblju od 2011. do 2015. godine ( Grafikon 7. ) razvidno je da dolazi do
povećanja koncentracije ispuštenog ugljičnog dioksida ( CO2 ) zbog povećane potrebe za
energijom uslijed povećanja proizvodnje. Sve emisije ispuštene u zrak nalaze se unutar
propisanih vrijednosti
7.4. Gospodarenje otpadom
Glavni prioritet je smanjenje nastanka otpada ( Waste minimizationa ) te su sve
aktivnosti usmjerene u tom smjeru.
Najveće količine opasnog otpada nastaje u proizvodnji, a to se odnosi na otapala i matične
otopine. Cilj je pronaći dodatna rješenja iskorištavanja ove vrste otpada, tako da bi se više
otpada iskoristilo u osnovnoj proizvodnji za razliku od klasičnog zbrinjavanja otpada
termičkom obradom u spalionicama. Time bi se ostvario pozitivan financijski i ekološki efekt.
Pliva sav svoj otpad odvozi na zbrinjavanje u Austriju, Njemačku i Mađarsku obzirom da u
Hrvatskoj ne postoji spalionica za zbrinjavanje opasnog otpada.
49
Tablica 14. Ukupna količine ( opasnog i neopasnog otpada ) nastalog i zbrinutog otpada
u Plivi u razdoblju 2012. – 2017. godine
Godina Neopasni otpad ( t/god) Opasni otpad ( t/god) Ukupno ( t/god )
2012. 1289,4 1471,8 2761,2
2013. 1492,4 1604,4 3096,8
2014. 1331,0 2434,0 3765,0
2015. 1530,3 2492,6 4022,9
2016. 1485,5 2686,5 4172,0
2017. 1303,6 2940,2 4243,8
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
Grafikon 8. Ukupna količine nastalog i zbrinutog otpada u Plivi
Izvor: vlastita izrada autorice prema Pliva Hrvatska, dostupno na www.pliva.hr, preuzeto
01.08.2019.
0
1000
2000
3000
4000
5000
2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.
Neopasni otpad ( t/god )
Opasni otpad ( t/god)
Ukupno ( t/god)
50
Na grafikonu 8. prikazan je trend rasta količina proizvedenog i opasnog otpada. U razdoblju
od 2012. do 2017. godine primjetan je rast količina opasnog otpada zbog povećane
proizvodnje, dok je neopasni otpad ujednačen zbog boljeg izdvajanja i ponovne uporabe u
pogonima određenih vrsta sekundarne ambalaže koja je ranije završavala kao neopasni otpad.
Slika 2. Održivi razvoj Plive
Izvor: vlastita izrada autorice prema www.pliva.hr, preuzeto 01.08.2019.
EKONOMSKI UČINAK
Ulaganje u istraživanje i razvoj
godišnje se završi dvadesetak
projekata za ciljana tržišta EU, SAD i
Hrvatske
DRUŠTVENI UČINAK
dugogodišnja izgradnja
odnosa s kupcima,
korisnicima i njihovim
poslovnim partnerima
unutar zdravstvenog sustava
kvaliteta odnosa prema
svojim zaposlenicima,
okolišu i cjelokupnom
društvenom i gospodarskom
okruženju
OKOLIŠNI UČINAK
Razvoj i širenje ekološki
prihvatljivih tehnologija
51
Održivi razvoj je ugrađen u temeljne postavke poslovanja Plive. U cilju ostvarivanja
održivog razvoja Pliva ispunjava tri temeljna zahtjeva – pozitivan ekonomski, društveni i
okolišni učinka. Ekonomski učinak ogleda se u raspodjeli profita na Istraživanje i razvoj gdje
se vezano razvijaju projekti, zahvaljujući kojih se zapošljavaju stručnjaci. Razvojem i
širenjem pozitivne i prihvatljive tehnologije ostvaruje se pozitivan okolišni učinak. Ujedno,
ostvaruje se pozitivan društveni učinka što se očituje kvalitetnim odnosom prema
zaposlenicima, okolišu i cjelokupnom društvenom okruženju u kojem Pliva posluje. (Slika 2.)
52
7. ZAKLJUČAK
Održivi razvoj je način promišljanja, življenja i djelovanja čiji napori su usmjereni na
smanjivanje ekonomskih, društvenih i okolišnih nejednakosti uzrokovanih nekontroliranim
ljudskim djelovanjem. Temeljni cilj je ublažavanje nejednakosti što dovodi do ekonomske,
socijalne i društvene pravednosti i održivosti.
Sve do Industrijske revolucije stanovništvo je živjelo u ruralnim područjima te se bavilo
poljoprivrednom. Iako se ekonomski rast nije mijenjao, održivost je bila prisutna, štoviše
održivost je prisutna još od Starog vijeka. To pokrijepljuje činjenica da je čovjek još u Starom
vijeku poljoprivrednim tehnikama pokušavao poboljšati prinose. U neprekidnom istraživanju,
tražeći način kako poboljšati kvalitetu života i radnih procesa, tehnološki napredak i inovacije
dovode do Industrijske revolucije, koja donosi strojeve čijom primjenom dolazi do povećanja
proizvodnje. Radnici, koji su do tada živjeli u ruralnim sredinama i bavili se poljoprivredom,
odlaze u gradove raditi u velike tvornice. Razvojem željeznica i parobroda, povezana su
udaljena mjesta sa kojih su se dopremali resursi potrebni za proizvodnju. Čelik, željezo i
fosilna goriva kao važan prirodni resurs omogućavao je energiju koja je bila potrebna za
snažne strojeve.
Sve do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća imperativ poslovanja je bio postići što
veći ekonomski rast, bolji od konkurencije. Paradigma ekonomskog rasta vođena je za tim da
između ekonomskog rasta i razvoja nema razlike te da ne isključuju jedno drugo. Ekonomski
rast je porast proizvodnosti u nekom gospodarstvu što je i ujedno cilj ekonomskog razvoja u
to vrijeme. Temeljni cilj bio je postići maksimalnu ekonomsku učinkovitost. U utrci za
profitom dolazi do prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa što vodi degradaciji okoliša.
Gospodarstvo temeljeno na konkurenciji za sobom je ostavljalo nejednaki ekonomski rast i
razvoj stoga se javlja potreba za promjenom Paradigme. Nova paradigma održivog razvoja
izrasla je iz potrebe za smanjivanjem nejednakosti pri čemu se nastoji uz maksimalni
ekonomski učinak osigurati maksimalno društveno blagostanje i ljudski razvoj. Maksimalna
ekonomska učinkovitost nastoji se postići bez da poremeti društveni i okolišni aspekt.
Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća spoznaje se činjenica da su tijekom
dvadesetog stoljeća čovjekove aktivnosti negativno utjecale na okoliš. Podiže se svijesti o
djelovanju i suzbijanju daljnje štete. Među prvim zagovarateljima su nevladine organizacije,
53
koje upozoravaju na nužnost poduzimanja mjera. Od 1972. godine do danas održale su se
mnogobrojne Međunarodne konferencije s Ujedinjenim narodima na čelu, a rezultirale su
Konvencijama, Dokumentima i Programima. Prvotna uloga, očuvanja okoliša izrasla je u
Program Promijenimo naš svijet – Agenda 2030 za održivi razvoj čiji ciljevi su suzbijanje
siromaštva, poštivanje ljudskih prava, smanjvanje nejednakosti, osiguravanje prehrambene
sigurnosti, zdravlja, održive potrošnje i proizvodnje, rasta, zapošljavanja, infrastrukture,
održivog upravljanja prirodnim resursima, oceana, klimatskih promjena i ravnopravnosti
spolova. Usvojeni Ciljevi održivog razvoja – Agenda 2030 obuhvaćaju široki raspon izazova,
povezanih ekonomskih, društvenih i okolišnih aspekata održivog razvoja. U skladu s
Ciljevima održivog razvoja – Agenda 2030, pokrenut je Globalni sporazum Ujedinjenih
naroda. Temeljni cilj Globalnog sporazuma Ujedinjenih naroda je usklađivanje poslovanja i
strategije tvrtka s Deset načela Globalnog sporazuma Ujedinjenih naroda. Uključivanjem
Deset načela u svoje poslovanje, tvrtke osiguravaju dobrobit za zemlju i ljude, a ujedno i
korporativnu održivost. Europska unija, kao i Republika Hrvatska, opredijelili su za održivi
razvoj kao osnovnu odrednicu pri čemu se naglasak stavlja na ravnoteži gospodarskog i
društvenog rasta uz brigu o okolišu.
Društveno odgovorno poslovanje imperativ je za sve tvrtke. U fokusu Plive su Ciljevi
održivog razvoja stoga Pliva kao potpisnica Globalnog sporazuma Ujedinjenih naroda
obavezala se da će u svoje poslovanje i strategije implementirati Deset načela Globalnog
sporazuma Ujedinjenih naroda. Zajednički cilj održivog razvoja u Plivi je postići ravnotežu
između ekonomskog, društvenog i okolišnog učinak. Analizom Izvješća o održivom razvoju
utvrđeno je da Pliva u svoje poslovanje implementira Deset načela Globalnog sporazuma kroz
ekonomski, društveni i okolišni učinak. Postignuta je ekonomska efikasnost, društveno
blagostanje i ljudski razvoj te razvoj prihvatljive ekološke tehnologije. Ostvaren je zajednički
cilj održivog razvoja, a to je ravnoteža između ekonomskog, društvenog i okolišnog učinka.
Neminovno je da će se uslijed gospodarske aktivnosti doći do zagađenja ili gubitka
prirodnog resursa, no kako bi se doskočilo tom gubitku potrebno je promišljati na način da se
prirodni resursi mogu zamijeniti novim tehnologijama, obnovljivim energijama te ljudskom
kreativnošću. Potrebna je suradnja i partnerstvo te uključivanje svih dionika društva kako
bismo ostvarili budućnost kakvu želimo – dovoljno da zadovoljimo potrebe sadašnje
generacije, a da pritom ostane dovoljno za buduće generacije.
54
POPIS LITERATURE
Knjige
1. Bačun Dubravka, Matešić Mirjana, Omazić Mislav Ante: Leksikon Održivog razvoja,
Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, 2012.
2. Bilas Vlatko, Franc Sanja, Ostojić Rajko: Višedimenzionalost održivog razvoja,
Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, Notitia d.o.o., 2017.
3. Blewitt John: Razumijevanje održivog razvoja, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb,
2017.
4. Cifrić Ivan: Bioetika i ekologija, Matica Hrvatska Zaprešić, Zaprešić, 2000.
5. Črnjar Mladen: Ekonomija i zaštita okoliša, Školska knjiga, Zagreb, Glosa, Rijeka,
1997.
6. Dragičević Mirjana: Ekonomija i novi razvoj, Alinea, Zagreb, 1996.
7. Herceg Nevenko: Okoliš i održivi razvoj, Synopsis d.o.o., Zagreb, 2013.
8. Müller Hansruedi: Turizam i ekologija, Masmedia, Zagreb, 2004.
9. Painter, S. David: Hladni rat. Povijest međunarodnih odnosa, Srednja Europa, Zagreb,
2002.
Internet
1. Ciljevi održivog razvoja, https://sustainabledevelopment.un.org, preuzeo 19.07.2019.
2. E – savjetovanje, https://esavjetovanja.gov.hr, preuzeto 19.07.2019.
3. Effect d.o.o.za reviziju i ekonomski konzalting - Dubrovnik, www.effect.hr , preuzeto
17.07.2019.
4. Ekovjesnik – portal za održivi razvoj i uspješnu zajednicu, www.ekovjesnik.hr,
preuzeto 21.07.2019.
5. Ekonomski razvoj, www.efos.unios.hr , preuzeto 16.07.2019
6. Europska komisija, https://ec.europa.eu, preuzeto 01.08.2019.
7. Europski parlament, nawww.europarl.europa.eu, preuzeto 20.07.2019.
8. Europsko vijeće, www.consilium.europa.eu/hr, preuzeto 17.07.2019.
9. Friend of Earth, dostupno na www.foei.org/about-foei/history preuzeto 10.09.2019.
55
10. Globalni ugovor Ujedinjenih naroda, www.unglobalcompact.org, preuzeto
27.07.2019.
11. Greenpeace, dostupno na www.greenpeace.org/eastasia/about/history/, preuzeto
10.09.2019
12. Institut za javne financije, www.ijf.hr, preuzeto 25.07.2019.
13. Institut za javne financije, http://web3.ijf.hr, preuzeto 25.07.2019.
14. Hrčak – portal hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa, https://hrcak.srce.hr, preuzeto
17.07.2019.
15. Hrvatski informatički zbor, www.hiz.hr/, preuzeto 01.08.2019.
16. Hrvatska udruga poslodavaca, www.hup.hr, preuzeto 27.07.2019.
17. Hrvatski sabor, www.sabor.hr, preuzeto 25.07.2019.
18. Hrvatska znanstvena bibliografija, https://www.bib.irb.hr, preuzeto 16.07.2019.
19. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, https://razvoj.gov.hr,
preuzeto 25.07.2019.
20. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, www.mvep.hr, preuzeto 20.07.2019.
21. Načelo potrajnosti, dostupno na https://www.sumari.hr/sumlist/201203.pdf#page=60,
preuzeto 11.09.2019.
22. Narodne novine, https://narodne-novine.nn.hr, preuzeto 17.07.2019.
23. ODRAZ – održivi razvoj zajednice, www.odraz.hr, preuzeto 17.07.2019.
Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime, https://unfccc.int, preuzeto
18.07.2019.
24. PLIVA HRVATSKA, www.pliva.hr, preuzeto 27.07.2019.
25. Publikacije Europska Unije, https://publications.europa.eu/en/home, preuzeto
17.07.2019.
26. Rimski klub, www.clubofrome.org preuzeto 17.07.2019.
27. Ujedinjeni narodi, https://news.un.org/en/, preuzeto 21.07.2019.
28. Vlada Republike Hrvatske, https://vlada.gov.hr, preuzeto 25.07.2019.
56
POPIS ILUSTRACIJA
Popis grafikona
Grafikon 1. Ukupni prihod Plivi za razdoblju od 2012. do 2017.
godine........................................................................................................................................38
Grafikon 2. Ukupni broj zaposlenih u Plivi za razdoblje 2012. do 2017.
godine........................................................................................................................................39
Grafikon 4. Udio muškaraca i žena u Upravi Plive za razdoblje od 2012. do 2017.
godine........................................................................................................................................41
Grafikon 5. Ukupna potrošnja vode u Plivi za razdoblje 2011. do 2017. godine
...................................................................................................................................................44
Grafikon 6. Ukupna količina ispuštene tehnološke vode u razdoblju 2015. – 2017.
godine........................................................................................................................................46
Grafikon 7. Emisija ugljičnog dioksida u razdoblju 2011. – 2015. godine .............................47
Grafikon 8. Ukupna količine nastalog i zbrinutog otpada u Plivi............................................49
Popis tablica
Tablica 1. Razlika između Paradigme ekonomskog rasta i Paradigme novog razvoja.............12
Tablica 2. Program za 21. stoljeće - Agenda 21......................................................................17
Tablica 3. Milenijski razvojni ciljevi........................................................................................19
Tablica 4. Ciljevi održivog razvoja – Agenda 2030.................................................................23
Tablica 5. Deset Načela UN Global Compact..........................................................................25
57
Tablica 6. Pet temeljnih ciljeva održivog razvoja EU do 2020. Godine...................................31
Tablica 7. Popis članova UN Global Compact.........................................................................36
Tablica 8. Ukupni prihod Plive u razdoblju od 2012. do 2017. godine....................................37
Tablica 9. Udio muškaraca i žena u Upravi Plive prema razdoblju 2012. – 2017.
godine........................................................................................................................................40
Tablica 10. Tevina temeljna Načela Usklađenosti ( Compliance )...........................................42
Tablica 11. Ukupna potrošnja vode u Plivi za razdoblje 2011. do 2017. godine.....................44
Tablica 12. Ukupna količina ispuštene tehnološke vode u razdoblju 2015. – 2017.
godine........................................................................................................................................45
Tablica 13. Emisija ugljičnog dioksida u razdoblju 2011. – 2015. godine...............................47
Tablica 14. Ukupna količine ( opasnog i neopasnog otpada ) nastalog i zbrinutog otpada u
Plivi u razdoblju 2012. – 2017. Godine....................................................................................49
Popis slika
Slika 1. Gospodarska, društvena i okolišna dimenzija održivosti..............................................7
Slika 2. Održivi razvoj Plive.....................................................................................................50
