71
Prof.dr Vladimir Papić SISTEM ZA ODRŽAVANJE VOZILA materijal namenjen studentima IX semestra smera za drumski saobraćaj i transport sa ciljem da olakša pripremu ispita - nije udžbenik

Nastavni_materijal

Embed Size (px)

DESCRIPTION

s

Citation preview

SISTEM ZA ODRZAVANJE VOZILA

Prof.dr Vladimir PapiSISTEM ZA ODRAVANJE VOZILA

materijal namenjen studentima IX semestra smera za drumski saobraaj i transport sa ciljem da olaka pripremu ispita - nije udbenik

Sadraj

1UVOD

1.ODRAVANJE VOZILA - PODSISTEM U OKVIRU SISTEMA TRANSPORTNOG PREDUZEA11.1CILJ SISTEMA ODRAVANJA21.2ALTERNATIVNE MOGUNOSTI POSTIZANJA CILJA31.3KRITERIJUM OCENE VARIJANTI SISTEMA41.4KVALITET SISTEMA ODRAVANJA41.5PARAMETRI KVALITETA SISTEMA ODRAVANJA51.5.1Strukturni parametri51.5.2Parametri nematerijalnih elemenata91.5.3Organizacijski parametri111.5.4Informacijski parametri121.6VARIJABLE FUNKCIONISANJA SISTEMA121.7VARIJABLE OKOLINE SISTEMA171.8UPRAVLJANJE PARAMETRIMA SISTEMA ODRAVANJA182.ODRAVANJE VOZILA - PROIZVODNI SISTEM193.METODE ODRAVANJA203.1IZBOR METODA ODRAVANJA213.2OPIS METODA ODRAVANJA213.2.1Metoda odravanja po pojavi otkaza223.2.2Metod odravanja prema programu sa utvrenim ciklusom233.2.2.1Odravanje prema programu sa utvrenim ciklusom prema verovatnoi bezotkaznog rada243.2.2.2Odravanje prema programu sa utvrenim ciklusom prema minimalnim trokovima253.2.2.3Odravanje prema programu sa utvrenim ciklusom prema optimalnoj raspoloivosti253.2.3Odravanje prema ispitivanju253.2.4Individualno odravanje273.2.5Kompleksno odravanje283.3SVOJSTVA I OBLAST PRIMENE283.4MODELI PRORAUNA324.KVANTIFIKOVANJE UTICAJA PARAMETARA KVALITETA SISTEMA ODRAVANJA354.1ANALIZA USLOVA ZA KVANTIFIKOVANJE UTICAJA PARAMETARA KVALITETA354.1.1Koncepcija metoda kojim se kvantifikuju uticaji parametara kvaliteta364.2INTEGRALNI DINAMIKO-STOHASTIKI MODEL ZA KVANTIFIKOVANJE UTICAJA PARAMETARA KVALITETA384.2.1DEFINISANJE CILJEVA IDSM-a384.2.2PLANIRANJE ISTRAIVANJA394.2.3FORMULACIJA PROBLEMA394.2.4GRADNJA MODELA394.2.5IZBOR METODA REALIZACIJE MODELA424.2.6PROGRAMIRANJE I TESTIRANJE434.2.7PRIKUPLJANJE PODATAKA434.2.8VALIDACIJA MODELA434.2.9IMPLEMENTACIJA MODELA445.PROCES IZRADE TEHNOLOKOG PROJEKTA SISTEMA ODRVANJA MOTORNIH VOZILA TP-a44

UVOD

Na osnovu razmatranja zahteva za odravanjem po strukturi i obimu i moguih tehnologija njihove realizacije pristupa se definisanju sistema za odravanje vozila. Postoje u osnovi dva karakteristina sluaja sistema za odravanje vozila:

kada ovaj sistem podrava prvenstveno konkretan vozni park jednog transportnog preduzea (TP) i

kada ovaj sistem podrava vozila jednog ili vie proizvoaa.

Zavisno od sluaja kome pripada sistem, vri se njegovo definisanje, realizacija i razvoj.

Cilj ovog kursa je da da osnovna znanja neophodna za definisanje, realizaciju i razvoj sistema za odravanje vozila.

1. ODRAVANJE VOZILA - PODSISTEM U OKVIRU SISTEMA TRANSPORTNOG PREDUZEA

U sluaju transportnog preduzea koje raspolaze svojim voznim parkom, moe da se realizuje sistem za odravanje koji e bilo u celosti bilo delom da izvri zahteve za odravanjem vozila tog voznog parka.

U okviru sistema transportnog preduzea, podsistem odravanja realizuje zahteve za odravanjem motornih vozila. Sredstva za rad, kadrovi i finansijska sredstva neophodna za redovno poslovanje i investicione poduhvate su resursi kojima ovaj sistem u najveem broju sluajeva raspolae, ali je neophodno njihovo neprestano prilagoavanje potrebama sistema (proirivanje, odravanje, menjanje, usavravanje u interakciji sa okolinom: drugi delovi TP-a, banke, obrazovne institucije i sl.). Ovi resursi se u tom smislu mogu posmatrati kao ulazi (U1 - slika 1.1.) u sistem odravanja.

Polazei od injenica:

da se tokom transportnog procesa odvija promena tehnikog stanja i transformacija energije, da transportni proces ima primarni uticaj na proces formiranja zahteva za odravanjem,

smatra se da se vozila sa zahtevom za opslugu (predmet rada) mogu posmatrati kao ulazi (U2 na slici 1.1.) u sistem odravanja.

Predmet rada, u ovom sistemu, su i novonabavljeni rezervni agregati, sklopovi i delovi, energija, kao i sav potrebni materijal (U2 - slika 1.1.).

U1U2I1I2 sredstva za rad, kadrovi, finansijski resursi, energija

vozila "nespremna za rad"

vozila "spremna za rad"

informacije

Slika 1.1.

Izlaz (I2 - slika 1.1.) iz sistema odravanja su motorna vozila iji su zahtevi za opslugom realizovani. Kao izlaz posmatraju se i informacije i direktni uticaji na okolinu (I1). Informacije se, globalno posmatrano, odnose na potrebe sistema vezane za njegov rad, mogunosti obavljanja rada sistema kao i na ostvareni rad. Direktan uticaj sistema na okolinu ine otpisana vozila, delovi i materijal, upotrebljena voda i slino.

Na tok procesa utiu promene samog sistema (tehnologija, organizacija i slino) i okruenje koje ovde na prvom mestu ine drugi delovi TP-a u okviru kojih se generiu zahtevi za opslugom i ira okolina TP-a iz koje se dopunjavaju resursi i permanentno nabavlja energija, rezervni delovi, materijal i slino. Okolinu sistema tako ine ostali delovi TP-a i okolina TP-a (drutveno-politiki sistem, trite, konkurencija - preko uticaja na proizvodni proces, priroda).

1.1 CILJ SISTEMA ODRAVANJA

Polazei od definicije da cilj predstavlja eljeni podskup u prostoru stanja sistema (izlaza) potrebno je da se odredi ta je eljeni podskup stanja i ime je odreen.

Osnovna injenica od koje se mora poi pri analizi je da je sistem odravanja podsistem velikog sistema TP-a. Sa druge strane, potujui sistemski prilaz, optimalno poslovanje velikog sistema TP-a moe da se ostvari jedino uzajamnim usklaivanjem rada svih funkcija, imajui na umu neprestano ciljeve celine, a ne njenih delova. Kako je cilj TP-a u odreenom vremenskom periodu da realizuje odreeni plan, to se ire posmatrano, odravanjem mora da obezbedi neophodan broj vozila u stanju "spremno za rad" u planski odreenom vremenu sa dovoljno visokom pouzdanou u vremenskom intervalu izmeu preventivnih intervencija odravanja.

Ukoliko je plan kratkoroniji, egzaktniji su odreeni zahtevi u odnosu na neophodan broj vozila (Nn(t)) odnosno mogue je egzaktnije odrediti ovaj elemenat cilja. U najpovoljnijem sluaju, kada se pristupa realizaciji kratkoronog plana, radni proces je odreen operativnim programom rada (OPR). Tada je cilj sistema egzaktno odreen nesluajnom fremenskom funkcijom broja neophodnih vozila u oznaci N(i)n(t) (i se odnosi na odgovarajuu KE grupu vozila) koja je determinisana OPR-om (sluaj A slika 1.2.). Povoljan sluaj je ako je mogue definisati dozvoljeno odstupanje ove funkcije. Tipian primer ovog sluaja je javni gradski prevoz i linijski meugradski putniki prevoz. Tu je i period trajanja jednog OPR-a relativno dug. Kod transporta tereta egzaktnost programa rada smanjuje se na prvom mestu zbog rada sa veim intervalima mogueg ekanja na vozilo (sluaj B na slici 1.2.). Dalje, postoje radne organizacije koje delom svojih kapaciteta ispunjavaju sluajne zahteve trita iji je period planiranja realizacije relativno kratak. U ovim sluajevima se obino javlja zahtev za odreenim brojem spremnih vozila u odreenom periodu vremena (sluaj C - slika 1.2.).

Slika 1.2. Funkcija broja neophodnih vozila

Funkcija broja neophodnih vozila esto ima ciklian karakter. Ciklus je najee dan odnosno nedelja dana. (Ostvarenje svakog postavljenog cilja ima, naravno, neku svoju minimalnu cenu u odreenim uslovima to je obraeno u poglavlju 1.3.)

Znai, cilj sistema odravanja je da kroz obezbeenje vozila odgovarajue KE grupe u stanju "spremno za rad" u periodu kada su potrebna i dokle su potrebna sa odreenim nivoom pouzdanosti omogui realizaciju cilja sistema TP-a.

eljeni skup stanja predstavljaju odreene vrednosti parametara sistema odravanja kojima se realizuje postavljani cilj. Postavlja se pitanje da li su jedino parametri sistema odravanja ti koji utiu na ostvarenje cilja?

Ovde sada dobija izuzetan znaaj integralno posmatranje raspoloivog voznog parka (po KE grupama) TP-a, pouzdanost vozila i parametara sistema odravanja.

Neka se posmatra ekstremni sluaj: u okviru TP-a ne postoji sistem odravanja vozila. Sa svakim otkazom broj potrebnih vozila (Np), za dostizanje N n u odreenom momentu vremena, poveae se za jedan. Trokovi nabavke vozila e intezivno rasti. Uvoenjem samo korektivnih intervencija vozila e se posle odreenog perioda opsluivanja opet vraati u proizvodni proces te e se smanjiti potreba za nabavkom novih vozila.

Ekstremni sluaj u drugom smeru bi bio maksimalno razvijen sistem odravanja: maksimalno razvijen program preventivnih intervencija - postignut je vrlo visok nivo pouzdanosti i praktino se javljaju samo "iznenadni otkazi" i otkazi usled udesa; kapaciteti za otklanjanje ovih otkaza su veoma veliki (nema ekanja na opslugu). U tom sluaju je broj Np blizak broju Nn ali su ulaganja u sistem odravanja izuzetno velika.

Znai da se pri posmatranju cilja sistema odravanja i mogunosti njegove realizacije moraju uporedno ili iterativno da usklauju obim i struktura voznog parka, nivo pouzdanosti vozila i parametri sistema odravanja, a sve u odnosu na usvojeni cilj TP-a.

Cilj TP-a se samo uslovno smatra utvrenim. Rezultat je procesa optimizacije koji iterativno ukljuuje dejstvo sistema odravanja, a obavlja se u pravcu definisane funkcije cilja TP-a. U ovom smislu, u jednom periodu rada sistema TP-a podsistem odravanja moe da bude praktino doveden u optimalno stanje (daje dobar efekat u odnosu na cilj sistema TP-a, prilagoenou procesa, organizacijom; dobra je proizvodnost procesa, dobra iskorienost kapaciteta, prihvatljivo ekanje vozila na opslugu i slino). U sledeem periodu vremena, npr. razvojem TP-a poveava se obim plana to uslovljava prilagoevanje celog sistema novom planu (ovde je mogue da doe do iterativnog korigovanja plana). Ako se ne bi menjao sistem odravanja ve se npr. samo poveao broj vozila, sistem odravanja, koji bi i dalje "po sebi" dobro radio i zadrao dobru proizvodnost i sl., ne bi se vie nalazio u optimalnom stanju u odnosu na TP: postao bi ograniavajui element velikog sistema i zahtevao "prekomernu" nabavku vozila kao kompenzaciju njegovog npr. nedovoljnog kapaciteta. Ili suprotan sluaj: vozni park je delom obnovljen vozilima nove tehnoloke generacije. Sistem odravanja sad nije osposobljen da vri neke intervencije (plastika, aluminijum,...), a npr. znatno vii kvalitet vozila dovodi do poveanja pouzdanosti i do znaajnog smanjenja frekvencije obima zahteva za intervencijama. Postojei kapaciteti sistema odravanja postaju balast (znatno su vei od potrebnih i delom neprilagoeni novim zahtevima). Njihovi trokovi i dalje optereuju rad TP-a.

1.2 ALTERNATIVNE MOGUNOSTI POSTIZANJA CILJA

U predhodnom poglavlju uoene su dve osnovne alternative postizanja cilja sistema za odravanje vozila:

razvoj sistema za odravanje vozila i

nabavka novih vozila.

Karakteristika ovih alternativa je da nisu ni potpuno supstitutivne ni potpuno iskljuive.

Razvoj sistema odravanja, kao alternativa, u sebi sadri veliki broj moguih varijanti. Varijantna reenja su mogua kako u odnosu na tok pojedinih funkcija, tako i u odnosu na korienje resursa i primenjenu organizaciju rada. I ovde vai princip da se alternative niti potpuno supstituiu, niti potpuno iskljuuju.

Varijante e se znatno jasnije izdiferencirati pri obradi parametara sistema.

I kod nabavke vozila su mogue varijante: izmeu moguih tipova vozila postoje razlike u ET svojstvima, posebno u pouzdanosti i naravno u ceni.

Jedna kombinacija navedenih varijanti koja ostvaruje postavljeni cilj nazvae se ovde jednom varijantom sistema za odravanje vozila. Ovih varijanti postoji praktino neogranien broj.

Svaku od moguih varijanti karakteriu odreeni ukupni trokovi koje je potrebno odrediti. Pored problema odreivanja trokova ovde je izraen i problem posmatranja trokova (krediti, inflacija i slino).

Pri razmatranju varijanti potrebno je u konkretnom sluaju odrediti ogranienja kako unutar sistema tako i u njegovoj okolini: kakve su mogunosti nabavke odreenih resursa, karakteristike raspoloive opreme, raspoloive zalihe rezervnih delova i materijala, raspoloiva novana sredstva i slino.

Stupanj postizanja cilja odreenom varijantom odreuje se izradom pogodnog modela sistema.

1.3 KRITERIJUM OCENE VARIJANTI SISTEMA

Izbor najpovoljnije izmeu niza modeliranih varijani predstavlja znaajan problem. Da bi se on reio potrebno je utvrditi kriterijum ocene. Tim kriterijumom meri se uspenost konkretne varijante, utvruje se, tj. odreuje stepen zadovoljenja cilja u poreenju sa trokovima upotrebljenih resursa.

Kako je reeno, stepen zadovoljenja cilja sistema odravanja moe da se posmatra samo u odnosu na realizaciju cilja poslovnog sistema TP-a.

Ako je u nekom vremenskom periodu cilj TP-a obavljanje odreenog obima transportnog rada, stepen zadovoljenja cilja bie odreen stepenom realizacije plana (OPR-a ako postoji). Postavlja se pitanje od ega zavisi realizacija odreenog plana? U principu moe da se kae da zavisi od:

raspolaganja potrebnim vozilom sa vozaem u stanju "spremno za rad" u periodu kada je potrebno i

delovanja spoljnih uticaja: otkazi nekih radnih zadataka od strane naruioca, sudari, klimatski uticaji i slino.

Ovi uticaji se mogu obuhvatiti verovatnoama:

P', koja odreuje verovatnou realizacije postavljanog plana obuhvatajui uticaje voznog parka i sistema odravanja i

P'', koja odreuje verovatnou realizacije postavljenog plana obuhvatajui uticaje spoljnih faktora.

Kako ovi uticaji deluju nezavisno, verovatnoa realizacije postavljanog plana bie:

.

Pri oceni varijanti sistema za odravanje vozila nee se pogreiti ako se usvoji da je P''=1 jer obuhvata uticaje koji su uglavnom van dometa TP-a. Sada se moe prihvatiti izraz za uinak TP-a u posmatranom periodu:

(tkm, pkm(gde je sa EPi oznaen planirani transportni rad i-tog zadatka.

Ovde je Uk odreen kako parametrima posmatranog sistema za odravanje vozila, tako i parametrima transportnog procesa i procesa promene tehnikog stanja u okviru velikog sistema TP-a. Analogno se i kod trokovnog izraza konkretne varijante, integralno posmatraju trokovi kapitalnih ulaganja, eksploatacije vozila i odravanja vozila.

Alternativna reenja sistema za odravanje vozila, znai, mogu da se uporeuju samo i jedino prema njihovom dejstvu u okviru velikog sistema, odnosno, prema tome kako odreena varijanta utie na ostvarenje postavljenog plana i sa kojim trokovima. (Svaka varijanta se optimizira "po sebi" u odnosu na minimalne trokove.) U tom smislu moraju se koristiti kriterijumi koji se koriste pri upravljanju velikim sistemom TP-a: pokazatelj ekonomske efektivnosti, dohodak, dohodak po zaposlenom i profit.

1.4 KVALITET SISTEMA ODRAVANJA

Polazei od injenice da je za sistem odravanja vozila okolina veliki sistem TP-a i od definisanog odravanja kao i postavljenih kriterijuma, moe se kvalitet sistema za odravanje vozila definisati kao mera uticaja ovog sistema na poslovanje velikog sistema TP-a. Odraz je, znai, usklaenosti sistema odravanja sa ostalim elementima velikog sistema.

Ako je cilj velikog sistema TP-a maksimalni dohodak po zaposlenom, maksimalni kvalitet ima reenje sistem odravanja cijom realizacijom e da se ostvari najvei dohodak po zaposlenom. Tako do najkvalitetnijeg sistema odravanja dolazimo primenom datih kriterijuma ocene varijanti.

Na ovaj nain posmatran kvalitet sistema odravanja u sebi sadri:

A - "uinak sistema" ali ne u apsolutnom smislu ve u smislu realizacije zahteva koje u odreenom stanju sistema TP-a (OPR, broj i struktura voznog parka, tehniko stanje vozila i sl.) stohastiki ispostavlja vozni park: mogunost i intenzitet realizacije zahteva;B - "kvalitet sistema" u smislu: da se zahtevi za opslugom realizuju do momenta kada je prema planu rada potrebno vozilo odreene KE grupe i da vozilo potom radi sa odreenim nivoom pouzdanosti; sistem odravanja ovaj kvalitet direktno obezbeuje svojim resursima i organizacijom rada, ali i, to je karakteristino za posmatrani sluaj, indirektno kroz primenjeni program preventivnih intervencija i kvalitet izvrenja samih intervenicja odravanja ime se utie na intenzitet i obim zahteva za opslugom pa time i na ukupne mogunosti sistema, a ire na potreban broj vozila (Np);C - "ekonominost sistema" kao: trokovno optereenje velikog sistema odravanjem vozila (ljudski rad, investicije, materijal) i uticajem odravanja na ukupne eksploatacione trokove voznog parka (na prvom mestu potronja goriva) u okviru kojih su i trokovi potrebnih resursa voznog parka ((Npi((Nni).Parametrima sistema odravanja, u okviru konkretnog okruenja, odreen je kvalitet sistema, a njegova vrednost se meri varijablama funkcionisanja sistema (praktino su izraz: "uinka sistema" i "kvaliteta sistema") i "ekonominou sistema" za ije odreivanje je neophodno poznavanje vrednosnih izraza svih parametara i varijabli sistema.

1.5 PARAMETRI KVALITETA SISTEMA ODRAVANJA

Polazei od postavljenog cilja: da obezbedi neophodan broj vozila (po KE grupama) u stanju "spremno za rad" u planski odreenom periodu vremena sa dovoljno visokom pouzdanou, sistem odravanja mora svojom funkcijom da realizuje zahteve za opslugom vozila. Kompleksna analiza realizacije zahteva za opslugom data je u knjizi "Tehnologija odravanja transportnih sredstava". Tu je sistem odravanja razmatran po funkcijama i pri tome su utvreni faktori koji odreuju stanje delova sistema (podsistema) koji obavljaju pojedine funkcije odravanja. Time su sagledani parametri sistema (po podsistemima - funkcijama) od ije vrednosti zavisi verovatnoa opsluge koja je znaajna komponenta kvaliteta sistema odravanja.

Skup utvrenih parametara pogodno je posmatrati po podskupovima u koje su parametri grupisani po svojoj prirodi (tabela broj 1.1.):

strukturni: odreuju strukturu sistema i veze u sistemu,

nematerijalni: metode, modeli, programi, postupci,

organizacijski: odreuju organizacione postupke, metode i nain rada,

informacijski: parametri informacionog sistema.

Parametri se u okviru svakog ovog podskupa mogu da posmatraju na raznim nivoima strukture sistema:

sistema kao celine,

glavnih podsistema, i

osnovnih komponenata sistema.

1.5.1 Strukturni parametri

Prema prirodi i tehnolokim specifinostima pojedinih grupa zahteva razvijaju se proizvodne funkcije sistema odravanja. Da bi funkcije mogle da obave zahtevane intevencije, tehnoloki se prilagoavaju delovi pogona, odnosno specijalizuju, ime se razvijaju tehnoloki podsistemi. Kako e i dokle e tei ovaj proces specijalizacije problem je upravljanja u svakom konkretnom TP-u.

Rad proizvodnih funkcija nije mogu bez rezervnih delova, materijala, vode, energije, opsluivanja opreme i pomonih funkcija. To uslovljava dalji razvoj funkcija sistema, odnosno formiranje grupe podsistema kojima se obezbeuju uslovi za tok procesa odravanja.

Ovde je mogue definisati prvi strukturni parametar na nivou sistema odravanja kao celine: vrste podsistema. On odreuje koji su podsistemi razvijeni u okviru sistema odravanja. Kvalitativna i kvantitativna struktura ovog parametra, kao i veine ostalih parametara, rezultat je iskustva i procesa optimizacije. Jedan mogui sluaj je da se sistem odravanja sastoji od sledeih podsistema (slika 1.3.):

prijem-otprema,

snabdevanje gorivom,

nega i kontrola,

radovi sa fluidima (FL), dijagnostika - I nivo (D1), podeavanja - I nivo (P1), zamena - I nivo (Z1),

podeavanja - II nivo (P2), dijagnostika - II nivo (D2), zamena - II nivo (Z2),

limarski (L) i farbarski (F) radovi,

mainska obrada (MO),

generalne opravke agregata (GOA),

dijagnostika - III nivo (D3),

smetaj,

snabdevanje rezervnim delovima, materijalom i vodom,

snabdevanje energijom,

opsluivanje pogona i opreme,

pomone funkcije higijena ...

Tabela 1.1. Parametri kvaliteta sistema odravanjaNIVO POSMATRANJA

SISTEMPODSISTEMIKOMPONENTE

VRSTA PARAMETRASTRUKTURNI Podsistemi vrste

Podsistemi veze:

kretanje vozila

kretanje rezervnih delova i materijala

energetske veze

kretanje radnika

tokovi informacija

Podsistemi ispomaganje Komponente vrste

Komponente veze

Komponente ispomaganje Elementi vrsta i broj:

radnici

radna mesta za vozila

specijalizovane radionice

radne prostorije

oprema na RmV-ima

oprema u radionicama

instalacije prikljuci

skladita (stanje rezervnih delova i materijala)

energija

Elementi ispomaganje

NEMATERIJALNI Eksploatacioni vek vozila program Prijema-otprema i kontrola postupak

Preventivne intervencije program

Strategija zamene program

Tehniki pregled program

Agregatna zamena program Intervencije tehnikog opsluivanja mikrotehnoloki postupci sa normama

ORGANIZACIJSKI Tehnoloki redosled obavljanja zahteva program

Prioriteti pri opsluzi program Radni dani u nedelji za komponente program

Vremenski period radnih smena program Broj radnika po smenama, po strukama, po komponentama program

INFORMACIJSKI Strukturni

Nematerijalni

Organizacijski Strukturni

Nematerijalni

Organizacijski Strukturni

Nematerijalni

Organizacijski

Slika 1.3. Sistem odravanja

Tehnologija realizacije zahteva, njihove strukture na konkretnom radnom nalogu kao i ispunjenje uslova za rad pojedinih funkcija odreuje vezu izmeu pojedinih podsistema. Meusobna povezanost pojedinih podsistema moe da se definie strukturnim parametrom sistema kao celine: veze podsistema. Ovaj parametar se posebno odreuje za pojedine vrste veza. Tako ovde praktino postoji skup parametara koji odreuje veze izmeu podsistema u odnosu na:

kretanje vozila,

kretanje rezervnih delova i materijala,

tokove energije (esto po vrstama energije),

kretanje radnika,

kretanje informacija (za proces upravljanja je znaajna matrica koja ukljuuje i upravljaki deo sistema-matrica komunikacijskih veza),...

Specijaliziranost podsistema za obavljanje odreenih grupa intervencija esto ne iskljuuje tehnoloku mogunost da se neke ili sve intervencije usmerene jednom podsistemu obave na drugom podsistemu (preventivne intervencije - korektivne intervencije). Problem je organizacije rada da li e ova mogunost biti iskoriena ili ne.

Da li se vre ispomaganja ili ne izmeu pojedinih podsistema odreuje parametar: ispomaganje podsistema.

Posmatrajui grupe intervencija koje se obavljaju u okviru pojedinih pomenutih podsistema uoavaju se dalje specifinosti pojedinih podgrupa intervencija koje uslovljavaju odreeno tehnoloko prilagoavanje delova podsistema, a kod dovoljno velikih pogona postaje korisna njihova specijalizacija, odnosno razvoj tehnolokih komponenti podsistema. U ovom smislu odreuju se strukturni parametri na nivou glavnih podsistema.

Prvi strukturni parametar na nivou glavnih podsistema odreuje vrste komponenata. Odreuje koje komponente su razvijene u okviru svakog od formiranih podsistema (primer je prikazan na slici 1.3.). Na primer za podsistem koji obavlja limarske i farbarske intervencije mogu se formirati komponente za obavljanje:

limarskih radova, i

farbarskih radova.

Svakom podsistemu odgovara jedan parametar "vrste komponenata".

Meusobna povezanost pojedinih komponenti u okviru podsistema odreuje se drugim strukturnim parametrom glavnih podsistema veze komponenata.

Svaka od komponenata sistema je prilagoena intervencijama koje se na njoj obavljaju. To ne iskljuuje povremeno ispomaganje izmeu komponenata kada je to tehnoloki mogue: jedna komponenta obavlja radove iz domena specijalizacije druge komponente. Mogunost ispomaganja izmeu komponenata odreuje trei strukturni parametar podsistema: ispomaganje komponenata.

Da bi mogao da se obavlja rad, svaka komponenta mora da raspolae: kvalifikovanim radnicima, prilagoenim prostorom za rad i potrebnom opremom. Tako je komponenta, u pogledu strukture, odreena sa (slika 1.3.):

brojem radnika po strukama,

brojem RMV-a po vrstama,

vrstama specijalizovanih radionica i njihovim povrinama,

brojem i povrinom radnih i pomonih prostorija po vrstama,

brojem elemenata opreme na RMV-ima po vrstama i tipovima,

brojem elemenata opreme po specijalizovanim radionicama i ostalim prostorijama po vrstama i tipovima,

brojem prikljuaka instalacija po vrstama i tipovima,

brojem (koliinama) rezervnih delova (materijala) po vrstama,

asovnim koliinama energije (potencijal) po vrstama.

Ovim pristupom svaka komponenta je u smislu strukture odreena sa devet grupa podataka kojima je definisano devet strukturnih parametara na nivou komponenti: broj elemenata po vrstama.

Ovde postoji veliki prostor za tipizaciju, unifikaciju i posebno standardizaciju niza elemenata ime bi se znaajno poveala ekonominost kako projektovanja tako i realizacije sistema za odravanje vozila.

Znaajan problem pri definisanju sistema za odravanje vozila predstavlja odreivanje uticaja mogueg ispomaganja izmeu elemenata jedne komponente i odgovarajuih elemenata drugih komponenata. Mogunost ispomaganja izmeu pojedinih elemenata iste vrste (9 navedenih parametara - 9 vrsta elemenata) moe da bude jednosmerna (naprimer: radovi sa obinog RMV-a mogu da se obave na specijalnom RMV-u, a obrnuto ne) i dvosmerna a odreena je sa 9 parametara ispomaganje elemenata.

Navedenim parametrima nije iscrpljen ukupan njihov broj ve su obuhvaeni samo najbitniji koji su neophodni za prvi prilaz izuavanju sistema. Tako bi sledei korak bilo uvoenje niza dopunskih parametara kao naprimer: parametar kojim se definie struktura radnih mesta vozila na pojedinim podsistemima u odnosu na njihovu specijaliziranost (specijalizovana na liniji, univerzalna), a odreivao bi: broj linija, broj RMV-a na liniji, broj univerzalnih RMV-a.

1.5.2 Parametri nematerijalnih elemenata

Strukturnim parametrima odreena je materijalna osnova i kadrovi u sistemu odravanja vozila. iroko polje tzv. nematerijalnih elemenata (software) ima, takoe, znaajan uticaj na kvalitet sistema. Ovo polje obuhvata niz metoda, modela, programa, postupaka i sl. Primenom konkretnih metoda i pogodnih modela sprovode se optimizacije. Programi i postupci su rezultat optimizacije u okviru procesa upravljanja sistemom. Istraivanjima koja se sprovode u okviru procesa upravljanja prilagoavaju se, usavravaju, modernizuju postojee i uvode nove metode i modeli. Odreenim organizacionim odlukama postupci i programi se uvode u proces odravanja.

Ovde je mogue razluiti dva nivoa posmatranja:

primenjene metode i model koji su rezultat generisanog znanja i

rezultati primene konkretnih metoda: programi, postupci i slino.

Kao parametri kvaliteta sistema posmatrae se rezultati dobijeni primenom konkretnih metoda i modela: razraeni i u potpunosti definisani programi i postupci rada. Broj, vrsta i struktura konkretnih programa i postupaka zavisi od programa obavljanja transportnog rada, obima, strukture i tehnikog stanja voznog parka, od strukturnih parametara sistema odravanja i primenjenih metoda i modela u procesu upravljanja. Sam oblik pojedinih parametara mora da bude prilagoen konkretnom sluaju.

Karakteristino je da primena programa i postupaka odreenih ovim parametrima pored direktnog dejstva na "izlaze" sistema (varijable funkcionisanja sistema) moe veoma intezivno da deluje na "ulaze" u sistem (varijable okoline sistema). Ovo se ogleda u promeni "potencijala" stanja vozila "spremno za rad". "Potencijal" je odreen pouzdanou vozila po obavljanju intervencija odravanja. Tako postupci optimizacije kojima se odreuju parametri nematerijalni elemenata moraju da (iterativno) obuhvate vrednovanje uticaja odreenih vrednosti ovih parametara na kvalitet sistema i to u duem vremenskom periodu.

Polazei od procesa odravanja njegovog toka i funkcija koje utiu na tok kao i od postojeih iskustava na ovom podruju, odredie se vaniji parametari nematerijalnih elemenata.

Postupak pri ulasku vozila u sistem odravanja mora biti definisan na odreeni nain: vozilo mora da bude identifikovano, da se registruje da je stiglo, utvrdi u kakvom je stanju stiglo, izvre odreene administrativne operacije, preda od strane vozaa radniku sistema i po postizanju spremnosti za rad i dolasku momenta otpoinjanja rada preda opet vozau. Da bi se sve ovo dobro obavilo u skladu sa ciljem sistema razrauje se postupak prijema-otpreme (PO) koji obuhvata sve intervencije koje prate ulazak i izlazak vozila iz sistema odravanja. Ovim postupkom odreuju se intervencije po vrsti i sadraju.

Tako se, kao prvi parametar nematerijalnih elemenata moe da definie: postupak prijema-otpreme i kontrole vozila.

Jedna od osnovnih postavki teorije odravanja vozila je da se intervencije na vozilima mogu da obavljaju po nastanku otkaza (korektivno) i pre pojave otkaza (preventivno). Preventivne intervencije trebaju da odloe ili spree pojavu otkaza, odnosno da uspore promenu tehnikog stanja ili da zamenom preduprede pojavu otkaza i time odre zahtevanu pouzdanost.

Nizom tehnoekonomskih metoda odreuje se optimalan odnos izmeu korektivnih i preventivnih intervencija. Ove metode su danas u praksi relativno teko primenljive u kompleksnom obliku. Bazirane su prvenstveno na pokazateljima pouzdanosti vozila kao tehnikih sistema.

U najveem broju sluajeva, danas se u praksi primenjuju programi preventivnih intervencija koje daje proizvoa (za garantni period, prvenstveno). Nastavljanjem istraivanja na programu preventivnih intervencija i uzimanjem u obzir bitnih parametara sistema TP-a, program moe bolje da se prilagodi konkretnim uslovima.

Usvojeni program preventivnih intervencija odreuje drugi parametar nematerijalnih elemenata: program preventivnih intervencija (PPI) grupisan po stepenima i posebno izraen za svaku KE grupu vozila.

Zakonom o bezbednosti saobraaja na putevima odreena je grupa dijagnostikih intervencija koje se moraju periodino (u odnosu na kalendarsko vreme) obavljati na vozilima. Odreeno je, takoe, i tolerantno podruje u kome se moraju nai izmereni parametri.

Skup svih zakonom odreenih dijagnostikih intervencija naziva se tehnikim pregledom (TP) koji sigurno utie na kvalitet sistema odravanja (eventualna poboljanja tehnikog stanja, zaposedanje RMV-a, zadravanje vozila na opsluzi i sl.). Tako bi se kao parametar nematerijalnih elemenata mogao da usvoji: program intervencija tehnikog pregleda.

Svaka intervencija koja se obavlja u okviru sistema odravanja, na svakom tipu vozila mora da bude definisana odreenim tehnolokim postupkom. Ovim postupkom su definisane sve operacije koje se pri intervenciji obavljaju, sredstva rada koja se pri tome koriste, potrebna struna osposobljenost radnika koji je obavlja. Za najvei broj tehnikih intervencija tehnoloki postupak razrauje proizvoa vozila. U konkretnom pogonu se mora izvriti usaglaavanje sa raspoloivim sredstvima za rad i dopunjavanje intervencijama koje nisu obuhvaene. Neophodno je, dalje, izmeriti potreban obim rada za obavljanje konkretnih intervencija. Ovaj deo posla, takoe, inicijalno obavlja proizvoa vozila, a u okviru sistema odravanja vri se usklaivanje i dopunjavanje normi obima rada (uobiajeni naziv: normativi vremena). Izvesni problemi se javljaju kod obrade korektivnih intervencija. Veliki broj razliitih intervencija u razliitim pojavnim oblicima onemoguava egzaktno obuhvatanje svih moguih intervencija ve samo najveeg dela. Ovo u izvesnoj meri utie na tanost daljih postupaka sa ovim podacima. Posebno je znaajno da se pri uvoenju novih savremenijih i najee produktivnijih sredstava rada izvri prilagoavanje normi obima rada.

U ovom smislu, kao parametar nematerijalnih elemenata mogu da se definiu: mikrotehnoloki postupci obavljanja intervencija odravanja sa odgovarajuim normama obima rada - intervencije svakog podsistema za svaki tip vozila posebno.

U cilju skraenja vremena zadravanja vozila na RMV-u sve iru primenu, posebno u veim TP-ima sa manjim brojem tipova vozila, nalazi program agregatne zamene (AZ). Na agregatima obuhvaenim programom agregatne zamene svaka neispravnost i otkaz ije vreme otklanjanja prevazilazi montano-demontano vreme za taj agregat otklanja se na skinutom agregatu u odgovarajuoj specijalizovanoj radionici, a na vozilo se montira rezervni agregat. Uvoenjem postupka AZ vreme obavljanja intervencije na agregatima, dok se vozilo nalazi na RMV-u, smanjuje se na samo montano-demontano vreme. Rezultat je brzi prelazak vozila iz stanja "nespremno" u stanje "spremno za rad", smanjenje potrebnog broja RMV-a, radovi na agregatima u specijalizovanoj radionici imaju vii kvalitet i veu produktivnost. Problem je to je potrebno uloiti odreena sredstva u rezervne agregate koja se sa brojem tipova vozila multipliciraju. Tako je primena programa AZ, odnosno njegova irina (koji su agregati, kojih tipova vozila obuhvaeni AZ-om i koja je zahtevana verovatnoa raspolaganja rezervnim agregatom) rezultat procesa optimizacije (koji je kao i svi ranije navedeni postupci optimizacije u ovom poglavlju iterativne prirode - uzima u obzir uticaj rezultata optimizacije na postavljene kriterijume). Parametar ovog programa odreuje na kojim tipovima vozila na kojim agregatima se primenjuje AZ i naziva se: program agregatne zamene. Ovaj parametar je, izmeu ostalog, vaan "ulaz" u procesu odreivanja potrebnih zaliha agregata.

Za odvijanje transportnog procesa kao i za obim i strukturu zahteva u odnosu na sistem odravanja, a time i njegov kvalitet, veliki znaaj ima momenat iskljuenja vozila (agregata) iz eksploatacije.

Izlazak vozila (agregata) iz eksploatacije vri se radi otpisa ili radi obavljanja kompleksnih tehnikih intervencija na obnavljanju tehnikog stanja (generalne opravke). Sve ira praktina primena AZ ima za posledicu homogenizaciju tehnikog stanja grupe vozila istog tipa, te se sve tee primenjuje dosad najee korieni kriterijum "prema tehnikom stanju". Na bazi trokovnog modela "metodom snienja efektivnosti" mogue je odrediti optimalni trenutak iskljuenja vozila, odnosno agregata, iz eksploatacije. Metod se zasniva na postavci da se maksimalna ekonomska efektivnost postie pri minimalnim ukupnim trokovima svedenim na jedinicu obavljanja rada (minimalni ukupni specifini trokovi). Najbolji rezultati se postiu kada se metod primenjuje za svako konkretno vozilo. Rezultati ovog postupka optimizacije odreuju sledei parametar kvaliteta sistema tehnikog opsluivanja: program veka eksploatacije. svako vozilo (agregat) ima svoju poziciju u okviru ovog parametra.

Na kraju, kako su prametri kvaliteta u sistemu odravanja vozila (strukturni, nematerijalni, organizacijski, informacijski ...) rezultat primene metoda i postupaka koji se koriste pri projektovanju i u procesu upravljanja u cilju odreivanja optimalnog toka procesa, optimalne raspodele resursa i optimalne organizacije, navee se najbitnije od ovih metoda i postupaka.

Metod optimizacije kapaciteta i tehnoloke strukture pogona za odravanje motornih vozila. Odreuje strukturne parametre: "vrste podsistema" i "broj RMV-a po podsistemima" i koriguje parametar nematerijalnog elementa: "program preventivnih intervencija".

Metod izbora i postupak primene konkretne strategije zaliha. Odreuje se strukturni parametar: "broj (koliina) i vrste rezervnih delova (materijala)".

Metod kontrole kvaliteta obavljene tehnike intervencije vozila. Ovde je potrebno pristupiti istraivanjima sa ciljem da se formiraju pogodne i efikasne metode kontrole kvaliteta. Neosporno je da je uticaj primenjenog metoda kontrole, odnosno parametara koji su njegov izraz, na kvalitet sistema znaajan.

1.5.3 Organizacijski parametri

Materijalna osnova sistema odravanja vozila (odreena je delom strukturnih parametara), kadrovska baza (odreena je drugim delom strukturnih parametara) i nematerijalni elementi (odreeni su parametrima nematerijalnih elemenata), da bi sistem uspeno delovao, moraju da budu povezani u skladnu, funkcionalnu, ekonominu i delotvornu celinu.

Usklaivanje i povezivanje navedenih elemenata se vri odgovarajuim organizacijskim postupcima, metodama i nainima rada (orgware) koji su rezultat procesa optimizacije u okviru procesa upravljanja sistemom.

Zadravanje na objektu upravljanja pri razmatranju parametara kvaliteta u sistemu odravanja uslovljava i ovde da se parametrima kvaliteta u sistemu obuhvate organizacijski elementi objekta upravljanja koji bitno utiu na kvalitet sistema. Pod organizacijskim elementima ovde se podrazumevaju elementi ORGWARE-a.

Strukturnim parametrima i posebno, parametrima nematerijalnih elemenata uslovljeni su mnogi organizacijski postupci koji se sad odgovarajuim organizacionim odlukama uvode u proces odravanja (PO, PPI, TP, AZ, mikrotehnologija, eksploatacioni vek i slino). Ukupan broj organizacionih mera i postupaka koji se primenjuju u sistemu odravanja je izuzetno veliki.

Svi oni imaju uticaj na kvalitet sistema, neki manji neki vei. Ovde e se iz velikog skupa organizacionih parametara identifikovati samo izvestan broj za koje je sprovedenom analizom funkcionisanja sistema i iskustvom utvreno da svojom promenom bitno utiu na kvalitet posmatranog sistema.

Posmatrajui kretanje vozila od momenta ulaska u sistem odravanja i utvrivanja skupa zahteva za opslugom pa do prelaska vozila u stanje "spremno za rad", uoava se da uz tehnoloki uslovljen redosled obavljanja pojedinih zahteva sa radnog naloga jednog vozila znaajnu ulogu imaju pravila o prioritetima pri realizaciji zahteva.

Prioriteti mogu da budu utvreni u odnosu na pripadnost vozila konkretnim KE grupama (prioritetni redosled KE grupa - kad je tranja za vozilima odreenih KE grupa vea), kao i u odnosu na obim zahteva za konkretnom funkcijom (izvravanjem prvo manjih zahteva do breg poveanja broja vozila u stanju "spremno za rad"), a prema ukupnoj strukturi i obimu preostalih radova na radnom nalogu. Osmiljeno reavanje problema prioriteta u konkretnoj situaciji moe da ima znaajan uticaj na spremnost vozila za rad, odnosno na kvalitet sistema odravanja vozila.

Nuno je, znai, da se prvo utvrdi tehnoloki uslovljen redosled obavljanja skupa zahteva koji se nalaze na RN-u jednog konkretnog vozila. Time se praktino odreuju tokovi vozila u okviru sistema. Ovaj redosled moe da bude odreen prvim organizacionim parametrom: tehnoloki redosled obavljanja zahteva. Ovde je mogue postojanje jednog ili nekoliko alternativnih redosleda od kojih bi se izabrao i usvojio najpovoljniji.

Kod obavljanja skupa zahteva koje je ispostavio vozni park i u jednom momentu eka na izvrenje, program koji bi definisao prioritete pri opsluzi mogao bi da bude odreen drugim organizacionim parametrom: prioriteti pri opsluzi.

Mogue je postojanje vie prioriteta:

prioriteti niz KE grupa vozila,

prioritetna struktura radnog naloga,

prioritetni obim rada (min) na funkciji pred kojom ekaju vozila ...

Po svakom od navedenih prioriteta (koji se rangiraju) postoji vie alternativnih prioritetnih nizova od kojih se bira (u procesu upravljanja) onaj koji e dati najbolji efekat u konkretnoj situaciji. To uslovljava i da se oblik ovog parametra povremeno menja i na najniem nivou odluivanja u sluaju ekcesnih zahteva za odreenim tipom vozila.

Rad pogona za odravanje koji je odreen strukturnim i nematerijalnim parametrima nee biti identian tokom 24h u jednom danu i tokom 7 dana u nedelji. Ujednaenost rada pogona je znatno vea ako se posmatra u odnosu na ciklus od 7 dana. U okviru ciklusa od 7 dana karakteristini su dani u kojima pojedine komponente ne rade. Tokom 24h jednog dana, takoe, povremeno neke komponente ne rade ili rade smanjenim intenzitetom. Ove promene se odvijaju obino u okviru pojedinih radnih smena: u jednoj smeni rade, u drugoj ne i slino.

Strukturni parametar "broj elemenata po vrstama" odreuje ukupan broj radnika po strukama po pojedinim komponentama. Za rad pogona je bitno kojim danima u nedelji oni rade, kako su rasporeeni po smenama i koliko asova traje smena.

Bitno je da se uoi da kod svakog parametra postoji praktino beskonaan broj varijanti i da e samo jedna od njih u konkretnoj situaciji (konkretni potoci zahteva) dati najpovoljniji rezultat u odnosu na funkciju cilja TP-a.

U ovom smislu, trei organizacijski parametar bi odreivao dane u nedelji u kojima pojedine komponente (mogua je varijanta ovog parametra u kojoj se posmatra svako RMV posebno) rade: radni dani u nedelji po komponentama.

etvrtim organizacionim parametrom pogodno je da se odredi broj i vremenski period rada u toku dana pojedinih smena: vremenski period radnih smena.

Petim parametrom odreuje se broj radnika po pojedinim smenama, po strukama po komponentama (ili po RMV-ima): broj radnika po smenama, po strukama, po komponentama.

Daljim nizom organizacionih parametara odreuju se tokovi radnika, rezervnih delova i materijala, dokumenata i slino. Na ovom mestu nije izvodljivo razmatranje ove grupe parametara.

1.5.4 Informacijski parametri

Funkcionisanje jednog velikog kibernetskog sistema kakav je sistem odravanja motornih vozila uslovljeno je postojanjem komuniciranja. Formalizacija komunikacijskih procesa u preduzeu se naziva informacionim sistemom koji treba da proizvodi informacijsku podlogu za upravljanje i odluivanje.

U okviru informacionog sistema mogu se razlikovati etiri osnovne aktivnosti: prikupljanje podataka, obrada podataka, memorisanje podataka i informacija i dostavljanje podataka i informacija korisnicima. Time izgraeni informacioni sistem predstavlja osnovnu predpostavku za nauni pristup odluivanju.

Parametri informacionog sistema mogu po obliku biti analogni ve spomenutim strukturnim, nematerijalnim i organizacionim parametrima.

1.6 VARIJABLE FUNKCIONISANJA SISTEMA

Varijable funkcionisanja sistema, po definiciji, opisuju rezultate delovanja sistema u odnosu na njegove ciljeve. Stoga one predstavljaju osnovu za odreivanje definisanog kvaliteta sistema. Odreene su konkretnim vrednostima parametara sistema i varijablama okoline sistema. Njihovo prouavanje moe da se obavlja sa razliitih aspekata: konkretizovani ciljevi sistema (planovi), glavne funkcije, aktivnosti i procesi sistema, i sl.

Pri oceni funkcionisanja sistema odravanja shodno postavkama sistemske analize, polo se od cilja podsistema odravanja: da obezbedi vozila odgovarajue KE grupe (ili alternativne) u stanju "spremno za rad" u periodu kada su potrebna i dokle su potrebna (sa odreenim nivoom pouzdanosti) i time omogui realizaciju cilja sistema TP-a.

Prvi zahtev cilja podsistema: obezbeenje vozila odgovarajue KE grupe (ili alternativne) u stanju "spremno za rad" u periodu kada je potrebno odreen je nesluajnom vremenskom funkcijom broja neophodnih vozila u oznaci Nn(i)(t) (i=1,2,... oznaka KE grupe) sa eventualno utvrenim dozvoljenim odstupanjima. Nunost opsluivanja uslovljava da broj potrebnih vozila Np(i) bude najee vei od broja neophodnih:

Praktino je, znai, nuno postojanje rezervne grupe vozila:

,

po svakoj KE grupi vozila. Veliina Nr(i) direktno zavisi od dosad obraenih parametara sistema odravanja. U ovom smislu, jedan od zadataka procesa upravljanja je odreivanje optimalnog odnosa veliine voznog parka (Np(i)) i parametara sistema odravanja koje e za rezultat imati realizaciju zadatog transportnog rada sa najmanjim trokovima (ekonominost sistema kao svojstvo kvaliteta).

Od posebnog znaaja kod rada vozila u okviru TP-a je to kad doe momenat realizacije konkretnog radnog zadatka iz OPR-a nije potrebno da bude spremno konkretno vozilo, ve bar jedno iz skupa vozila odreene ili alterativne KE grupe. Proizilazi da je za obavljanje rada u TP-u bitno stanje skupa vozila kao sistema u pogledu spremnosti za rad.

Da bi moglo da se sprovede upravljanje spremnou ovako shvaenog skupa vozila u funkciji zahteva definisanih OPR-om neophodno je posmatrati uporedno i kontinualno dva procesa:

diskretni sluajni proces koji definie stanje sistema u pogledu spremnosti po KE grupama, u oznaci NS(i)(t) i

nesluajnu funkciju vremena kojom je determinisan OPR brojem neophodnih vozila u oznaci Nn(i)(t).

Cilj procesa operativnog upravljanja je da bude ispunjeno:

, za svako t.

Posmatrajui proces NS i funkciju Nn na slici 1.4. moe da se izvede zakljuak da je prvi uslov za ispunjenje gornjeg izraza da u momentu planiranog polaska bude spremno odgovarajue vozilo. Kvantitativno se ispunjenje ovog uslova moe da oceni verovatnoom:

gde je AS broj polazaka kod kojih je bilo spremno odgovarajue vozilo (u okviru eventualnog tolerantnog vremenskog podruja) i Au ukupan planirani broj polazaka.

Slika 1.4.

Vano je, dalje, da vozila koja su pola iz baze obave planirani transportni rad u celosti bez zastoja. Naj-optije posma-trano to je ispunjenje gor-njeg uslova ili ako se uvede, zbog pogodnijeg praenja, novi pokazatelj S(i)(t) ispunjenje uslova:

, za svako t.

Ovde se sada javlja problem obuhvatanja uticaja "otkaza na liniji" (OL i OLU) jer eventualni viak "spremnih" vozila u bazi, pri ovakvom posmatranju, moe fiktivno da pokrije vozila koja su otkazala na liniji . ire posmatrano, problem je kako da se uopte tretiraju neispravnosti i otkazi na vozilima. Efekti procesa promene tehnikog stanja, njegovi parametri, su prvenstveno "ulaz" u sistem odravanja. Sa druge strane, kako je reeno, proces odravanja utie na proces promene tehnikog stanja i u tom smislu posmatraju se parametri promene tehnikog stanja kao "izlazi" iz sistema odravanja (slika 1.5.).

Uticaj neispravnosti "bitnih" i otkaza i neispravnosti "nebitnih" elemenata na postavljeni cilj sistema ispoljava se preko vremena provedenog na opsluzi i na ovom stepenu posmatranja obuhvaen je diskretnom sluajnom promenljivom NS(t). Za ovo razmatranje od znaaja je da se obuhvate otkazi "bitnih" elemenata ija je posledica prekid u obavljanju transportnog rada (OL i OLU). Pojava ovih otkaza odreena je parametrima procesa obnavljanja (OL i (OLU.

Slika 1.5.

Kako su OPR-om odreeni periodi rada vozila, indikativan pokazatelj na ovom mestu je varijabla: verovatnoa bezotkaznog rada na intervalu radnog zadatka t:

Za sluaj eksponencijalne raspodele bie:

Ovde je (i=1,2,..., oznaka KE grupe).

Napominje se da je pod znaajnim uticajem sistema odravanja za razliku koji u veoj meri zavisi od vozaa i od spoljnih uticaja.

Na ovaj nain je odreen drugi deo cilja sistema: obezbeenje rada vozila tokom realizacije radnog zadatka. Znai, ako je poznata verovatnoa da e biti "spremno" vozilo odgovarajue KE grupe (funkcionalno prilagoeno zadatku) u momentu kada je potrebno (sa tolerantnim podrujem) i verovatnoa pojave otkaza bitnog elementa na posmatranom intervalu radnog zadatka, moe da se zakljui da je time odreena verovatnoa izvrenja postavljenog transportnog zadatka.

Specifinost problema u ovon sluaju je to se ne posmatra pojedinano vozilo kao tehniki sistem i njegova sposobnost vrenja funkcije kriterijuma, ve heterogeni vozni park kome je funkcija kriterijuma odreena OPR-om (kojim su planski odreeni radni zadaci i ET svojstva vozila koja izvravaju konkretne radne zadatke). Polazei od definicije efektivnosti tehnikog sistema, a posmatrajui jednu KE grupu vozila (ili ceo vozni park TP-a) ija je funkcija kriterijuma postavljeni OPR, moe se verovatnoa realizacije zadatog OPR-a, POPR(t), posmatrati kao efektivnost posmatrane grupe vozila (voznog parka, sistema TP-a) sa odreenom logistikom podrkom.

Tako je efektivnost KE grupe vozila (voznog parka, sistema TP-a) odreena verovatnoom da e u bilo kome momentu kada je to planski potrebno u skupu "spremnih" vozila voznog parka biti vozilo odgovarajue ili alternativne KE grupe, da e vozilo da krene na obavljanje tog radnog zadatka i da e uspeno da ga izvri. Prema tome, efektivnost zavisi od voznog parka, njegove logistike podrke i postavljenog OPR-a.

Kako su verovatnoe Ppol(i) i R RZ(i) meusobno nezavisne za jedno stanje, verovatnoa realizacije zadatog OPR bi se mogla napisati u obliku:

gde je sa ROPR oznaena verovatnoa bezotkaznog rada na intervalu koji odgovara OPR-u i-te KE grupe vozila (ROPR=RRZ), a sa FP oznaena verovatnoa da vozilo funkcionalno odgovara zadatku; ovde je FP=1 jer je definicijom prva dva lana ve iskljueno posmatranje funkcionalno nepodobnih vozila. Ovaj izraz po svom obliku i po svojoj sutini odgovara izrazu za efektivnost tehnikih sistema:

, gde je

R(()-pouzdanost, odnosno verovatnoa rada bez otkaza na intervalu duine ,

A(t)-raspoloivost, odnosno verovatnoa da e sistem u bilo kom trenutku vremena biti raspoloiv,

FP-funkcionalna podobnost.

Znai, pristupom koji je ovde prihvaen osnovna varijabla funkcionisanja sistema odravanja je efektivnost transportnog sistema (voznog parka) pri realizaciji funkcije kriterijuma koja je odreena OPR-om ili kako je u knjizi "Tehnologija odravanja transportnih sredstava" nazvana: verovatnoa realizacije OPR-a (POPR)(odgovara veliini P' u poglavlju 1.3.). Na analogan nain se odreuje za pojedine KE grupe (POPRT(i), POPRA(i)).

Ona daje informaciju o radu sistema kao celine u okviru TP-a. Dovoenjem u vezu ove varijable sa funkcijom kriterijuma koja moe da bude izraena npr. planiranom kilometraom (CPi) dobija se kilometraa koju e da realizuje veliki sistem TP uz podrku sistema odravanja:

,

CRi predstavlja znaajan pokazatelj funkcionisanja sistema TP-a. Odgovarajui pokazatelj, kad se posmatra planirani transportni rad (EPi) je transportni rad (ERi) koji e sistem TP-a da realizuje, odnosno uinak sistema Uk.

Da bi moglo uspeno da se utie na sistem odravanja u smislu izmene POPR-a (posebno pri izmenama cilja, i uticaja okoline) potrebno je definisati pokazatelje koji odreuju rad samog sistema, njegovih podsistema i komponenata.

Najoptije posmatrano sistem odravanja prevodi vozilo iz stanja "nespremno" u stanje "spremno za rad". U stanju "nespremno" vozilo se nalazi odreeni period vremena tokom koga eka na rezervne delove ili opslugu i opsluuje se na pojedinim funkcijama prema radnom nalogu. Znai period vremena tokom koga se vozilo nalazi u stanju "nespremno" (TNS) po strukturi je sloen a po prirodi sluajan. Najoptiji pokazatelj koji odreuje boravak vozila u stanju "nespremno" predstavlja raspodela F(i)(tNS)(i=1,2,..., oznaka KE grupe).

Ova raspodela moe da se odreuje aposteriorno snimanjem zadravanja vozila pojedinih KE grupa na opsluzi to za proces upravljanja moe da bude od izvesne koristi u smislu formiranja slike stanja. Znatno vei znaaj ima ulazak u strukturu ove raspodele i njeno analitiko odreivanje na osnovu vrednosti uticajnih parametara. Period TNS (sematski prikaz dat je na slici 1.6.) sastoji se od:

ekanja na nabavku rezervnog dela neophodnog za rad na pojedinim funkcijama (trd),

ekanja na odgovarajue slobodno RMV koje radi sa odreenim radnikom (t),

vreme pomeranja vozila (tm),

vreme pripreme za rad (tp),

vreme opsluge vozila na RMV-u (to).

Slika 1.6.

Prolaskom kroz sve funkcije navedene na posmatranom radnom nalogu jednog vozila praktino se generie TNS. TNS moe da se posmatra po KE grupama vozila. Za izvesne analize moe da bude zanimljivo posmatranje TNS po kalendarskim danima u nedelji. Za proces upravljanja ima poseban znaaj analiza komponenti TNS.

Raspodela trd po KE grupama predstavlja osnov za ulazak u sledeu iteraciju optimizacije zaliha rezervnih delova i materijala.

Raspodela t po funkcijama i po KE grupama vozila je osnova za prilaz korekciji ukupnih realnih kapaciteta funkcija.

Raspodelama tm izmeu pojedinih funkcija stie se slika o kvalitetu razmetaja pojedinih funkcija.

O organizaciji pripremnih radova i njihovom uticaju na proces opsluivanja govore raspodele tp po pojedinim funkcijama sistema.

Naravno, primaran znaaj za posmatranje i optimizaciju parametara sistema odravanja ima raspodela to po pojedinim komponentama sistema (i po KE grupama).

Za konkretnu intervenciju ili grupu intervencija na jednom vozilu, koje se obavljaju na istom RMV-u, vrednost to se odreuje prema izrazu:

[as]gde je RK realni kapacitet RMV-a na kojima se obavljaju intervencije opsluge.

Predpostavljajui da jedan radnik radi tok [as] na konkretnoj intervenciji, NO za tu (k-tu) intervenciju je srednja vrednost to skupa vrednosti tok pomnoena sa radnikom.

[rad(as]Skup NOi-a svih intervencija na jednoj funkciji (j) na jednom tipu vozila (i-te KE grupe) koje se jave u konkretnim uslovima tokom posmatranog dovoljno dugog perioda vremena mogao bi da se posmatra kao jedna funkcionalna varijabla sistema koja ima oblik raspodele sluajne promenljive NO:

gde je i=1,2,...,n broj KE grupe i j=1,2,...,m oznaka funkcije.

Indikativne pokazatelje i znaajan element za dalje istraivanje predstavljaju:

raspodele ukupno ispostavljenog NO pojedinim funkcijama (podsistema) u toku dana Fi(NO),

raspodele ukupno ispostavljenog NO specijalizovanim radionicama u toku dana FSPI(NO). (U oba sluaja odvojeno se tretira NO koji se odnosi na radove u specijalizovanim radionicama pri AZ).

Odreivanje vrednosti RK u konkretnom sluaju predstavlja sloen problem. Jedan od moguih pristupa izraunavaju RK je da se, za konkretno RMV (kanal opsluge) odreene komponente sistema odravanja rauna prema izrazu:

Uvedene oznake imaju sledea znaenja:

TR-tehnoloki kapacitet kanala za opslugu (RMV-a)(po strukama),

R1-faktor uticaja na realizaciju tehnolokog kapaciteta koji obuhvata tehnoloku mogunost ukljuenja svih radnika koji ine TR u realizaciju radova sa radnog naloga te funkcije (tehnoloki ne mogu zajedno da rade ili nisu odgovarajue struke)

R2-faktor uticaja na realizaciju tehnolokog kapaciteta koji obuhvata uticaj raspoloivosti potrebnog elementa opreme na mogunost obavljanja radova sa konkretnog radnog naloga te funkcije (nema slobodnog potrebnog elementa opreme jer je neispravan, u otkazu ili na drugom RMV-u),

R3-faktor uticaja za realizaciju TR-a koji obuhvata uticaj nedostatka energije na mogunost obavljanja radova sa konkretnog radnog naloga,

R4-faktor uticaja na realizaciju TR-a koji obuhvata uticaj odsutnosti nekog od tehnoloki predvienih radnika sa RMV-a na mogunost obavljanja radova sa konkretnog radnog naloga,

R5-faktor uticaja na realizaciju TR-a koji obuhvata uticaj kapaciteta u specijalizovanim radionicama na mogunost obavljanja radova sa konkretnog radnog naloga (uzima u obzir odnos RK radionice i RK RMV-a i, eventualno, ekanje na opslugu u specijalizovanoj radionici - sve vreme vozilo stoji na RMV-u),

R6- faktor uticaja na realizaciju TR-a koji obuhvata uticaj poremeaja u radu informacionog sistema na mogunost obavljanja radova sa konkretnog radnog naloga,

R7- faktor uticaja na realizaciju TR-a koji obuhvata uticaj poremeaja u organizaciji rada za mogunost obavljanja radova sa konkretnog radnog naloga.

Tehnoloki kapacitet RMV-a jednak je broju radnika koji prema postavljenoj organizaciji rade na tom RMV-u. Kako pojedini radnici mogu da rade na vie RMV-a ova veliina ne mora da bude celobrojna. Povoljno je ako je TR odreen po pojedinim strukama radnika, pa bi za jedno RMV bilo:

, gde je n broj struka radnika.

Teoretski, vrednosti navedenih faktora Ri nalaze se u podruju izmeu nule i jedinice. Svaki od uticajnih faktora direktno zavisi od potoka zahteva za odravanjem.

Za razliku od dosadanjeg posmatranja kapaciteta kao konstantnih veliina izloeno stanje navodi na zkljuak da je potrebno uiniti napor da se kapaciteti sistema odravanja posmatraju kao sluajni procesi koji su direktno uslovljeni stanjem na RMV-ima, i njihovom podrkom sa jedne strane i potokom zahteva za odravanjem sa druge strane.

Da bi se dobila objektivna slika stanja na RMV-ima nuno je definisati jo jedan pokazatelj: zauzetost RMV-a (kanala za opslugu ili kod smetaja: mesta za smetaj) u periodu kad se nalaze u radnom stanju. Moe da se odreuje preko sledeeg izraza:

,

gde je:

Z-ukupno vreme (u vremenu rada) tokom koga su se nalazila vozila na RMV-ima posmatrane komponente u periodu posmatranja,

K-ukupno vreme rada posmatrane funkcije (broj kanala ( dnevno radno vreme funkcije ( broj dana posmatranja),

j-oznaka funkcije.

Zanimljiv pokazatelj funkcionisanja sistema odravanja su i raspodele ukupno realizovanog NO po pojedinim podsistemima (RMV-ima) u toku jednog dana FRi(NO).

Navedene varijable funkcionisanja trebaju se smatrati samo osnovnim. Postoji praktino neogranien broj njihovih komponenti. Do koje e se mere ii u detalje zavisi pre svega od postavljenog problema pred proces upravljanja, ali takoe i od cene i mogunosti odreivanja.

1.7 VARIJABLE OKOLINE SISTEMA

Pod okolinom sistema podrazumevaju se sve pojave i objekti koji su relevantni za funkcionisanje sistema, ali nisu pod njegovom kontrolom.

U ovom smislu varijablama okoline nazivaju se one karakteristike okoline sistema koje su od uticaja na sistem i njegovo funkcionisanje.

Na sistem odravanja primaran uticaj imaju: transportni proces koji se realizuje odgovarajuim voznim parkom i proces promene tehnikog stanja vozila. Faktori koji odreuju ove procese u najveoj meri uslovljavaju funkcionisanje sistema odravanja i ine njegove varijable okoline, a navedeni su u knjizi "Tehnologija odravanja transportnih sredstava".

Kao uticaj okoline TP-a bitna je mogunost i vreme nabavke rezervnih delova i materijala ukljuujui i pogonske (gorivo, mazivo, pneumatici) kao i njihov kvalitet i cena. Bitna je i pouzdanost snabdevanja energijom.

Varijable okoline koje bi ovo odreivale mogu da budu u sledeem obliku:

verovatnoa nabavke konkretnog rezervnog dela - PRDi, odnosno odreenog materijala, u funkciji perioda ekanja na nabavku; moe da se odreuje za grupe delova ili prosena vrednost za KE grupe vozila,

verovatnoa da stie energija potrebnog oblika u potrebnoj koliini:

, gde je

i-oznaka funkcije,

TE-period radnog vremena i-te funkcije u kome je normalno snabdevanje energijom,

Tu-ukupan period posmatranja radnog vremena.

Veliki znaaj ima mogunost: odlaska i dolaska kadrova potrebnog profila, nabavka potrebne opreme i alata, izvoenje neophodnih graevinskih radova, obezbeenje potrebnih finansijskih sredstava, nabavka softvera itd. To su ogranienja sistema.

1.8 UPRAVLJANJE PARAMETRIMA SISTEMA ODRAVANJA

Polazei od injenice da se posmatra sistem sa upravljanjem, potrebno je da se definie proces upravljanja. Naelno, proces upravljanja bi mogao da se ralani u 7 osnovnih faza koje se ciklino ponavljaju:

1. Odreivanje cilja sistema, kriterijuma upravljanja i skupa moguih vrednosti parametara sistema (skup moguih stanja sistema).

2. Odreivanje varijabli funkcionisanja za pojedina mogua stanja sistema (trajektorija stanja) korienjem adekvatnih modela pri definisanim varijablama okoline sistema.

3. Odreivanje ekonomske efektivnosti, dohodka, prosene produktivnosti koje realizuje sistem TP-a pri posmatranim moguim stanjima sistema odravanja.

4. Odreivanje najpovoljnijeg stanja sistema odravanja - jedan skup vrednosti parametara ovog sistema - eljena taka na trajektoriji stanja.

5. Definisanje potrebnih mera za realizaciju eljenih vrednosti parametara, donoenje odluka.

6. Dovoenje sistema u eljeno stanje i odravanje sistema u tom stanju (u podruju doputenih devijacija funkcionisanja - operativno upravljanje).

7. Praenje realizovanih varijabli funkcionisanja (kvaliteta) i varijabli okoline sistema; poreenje sa zadatim stanjem.

Skup moguih vrednosti parametara uslovljava realno stanje sistema, pre svega postojea raspodela resursa, finansijske mogunosti preduzea, pozitivne zakonske norme i sl. Prikazani proces upravljanja odnosi se prevashodno na najvii nivo upravljanja. Tu je skup moguih vrednosti parametara najiri - veina parametara moe da se menja u relativno irokom opsegu. Na niim nivoima upravljanja deluje se u okviru ograniene grupe parametara, esto samo jednog (to je prvenstveno sluaj na nivou operativnog upravljanja).

Pristup odreivanju ekonomske efektivnosti je uslovljen uz odreivanje uinka i odreivanjem trokova konkretnih stanja sistema. Svi trokovi jednog stanja mogu uslovno da se grupiu u 2 osnovne grupe: fiksni i varijabilni.

Fiksni trokovi se prvenstveno odnose na ulaganja koja nisu direktno vezana za realizaciju odreenog zahteva: ulaganja u objekte, saobraajnice, opremu itd. Radi pogodnog korienja potrebno je ove trokove svesti na vremensku jedinicu (dan, mesec) tokom koje se posmatra uinak Uk.

Varijabilni trokovi su direktno vezani za realizaciju konkretnih zahteva: trokovi ivog rada, rezervnih delova, materijala, energije, ... Njihov nivo zavisi od vrednosti parametara sistema (primenjena tehnologija rada, organizacija, oprema ...).

I ova grupa trokova mora da se, prema ukupno obavljenim intervencijama svede na vremensku jedinicu tokom koje se posmatra uinak sistema TP-a.

Raunajui efektivnost sa ovim vrednostima trokova dobie se kao rezultat samo trokovno optereenje jedinice uinka (tkm, pkm) sistema TP-a od strane sistema odravanja. Realan podatak dobie se tek kada se u navedene grupe trokova ukljue ukupni trokovi sistema TP.

Mnoenjem realizovanog uinka sa postignutim jedininim cenama transportnog rada odreuje se prihod to sa ranije dobijenim trokovima omoguava raunanje dohodka i, dalje, prosene produktivnosti.

Kako se praktino upravljanjem dostie i odrava eljeni kvalitet u odreenom podruju dozvoljenih odstupanja, izlazak kvaliteta iz ovog podruja aktivira povratnom spregom proces upravljanja.

Poto se odluke donose na osnovu njihovih predvienih efekata ovde veliki znaaj ima sigurnost predvianja kako e se ponaati posmatrani stohastiki sistem u vremenu. Sigurnost predvianja prvenstveno zavisi od mogunosti obezbeenja relevantnih informacija o strukturi i funkcionisanju sistema. to je sistem kompleksniji tee se predvia njegovo ponaanje, a rezultat je da se tee kontrolie.

2. ODRAVANJE VOZILA - PROIZVODNI SISTEM

Radovi odravanja se esto realizuju u okviru samostalnih poslovnih jedinica - preduzea. Nekad se odravaju vozila jednog ili vie proizvoaa, a nekad se obavljaju samo pojedine specijalne intervencije ili grupe intervencija.

U ovom sluaju sistem za odravanje vozila nije ogranien na konkretni vozni park ve realizuje zahteve za odravanjem na:

vozilima konkretnog proizvoaa (jednog ili vie),

na odreenim agregatima (konkretnih proizvoaa: pumpe visokog pritiska, motori, elektrini agregati, karoserije i sl.,

odreene intervencije na svim vozilima: pranje, mazaki radovi, dijagnostiki radovi.

Osnovna postavka za poslovanje preduzea koja pruaju usluge iz oblasti odravanja vozila je da su otvorena tritu i da se razvijaju prema zahtevima i mogunostima trita. U manjoj meri ispunjavaju ugovorne obaveze proizvoaa vozila prema korisnicima vozila.

Proizvodni sistem, na ovaj nain postavljenog preduzea, ini sistem za odravanje. Osnovna koncepcija i mogua struktura ovog sistema je analogna sistemu koji je obraen u 1. poglavlju. Ovde e se obraditi samo bitne specifinosti ovog sluaja.

Vozila sa zahtevom za opslugu koja su posmatrana kao ulaz U2 u sistem (poglavlje 1, slika 1.1.), ulaze u sistem sa svojim zahtevima, a da sistem za odravanje nije u direktnoj vezi sa transportnim procesom koji je jedan od glavnih uticajnih inilaca u procesu generisanja zahteva za odravanjem. Mogu je sluaj vre poslovne veze izmeu korisnika vozila i preduzea koje odrava vozila u kom sluaju transportni proces intenzivnije utie na proces odravanja. Ovaj sistem je po svojim karakteristikama blii sistemu koji je opisan u 1. poglavlju.

Cilj sistema za odravanje vozila u ovom sluaju je znatno jednostavniji: da se kvalitetno obavi maksimalna koliina rada u jedinici vremena. Time se klijenti brzo i kvalitetno opsluuju to utie na njihov ponovni dolazak i na irenje kruga klijenata. Kvalitet obavljenih intervencija uticae na dva naina na poslovanje preduzea:

smanjuje broj dolazaka vozila na intervencije, i

iri krug klijenata.

Na taj nain se i kvalitet intervencija javlja kao trina kategorija: sa malo viim kvalitetom od prosenog u posmatranoj sredini moe se doi do pozitivnih efekata. Znai da nema definisanih zahteva u odnosu na kvalitet (izuzetak su preduzea koja rade pod ugovorom sa proizvoaima vozila kada oni definiu minimalno prihvatljiv nivo kvaliteta).

U odnosu na alternative postizanja cilja, u ovom sluaju postoje samo varijante u razvoju sistema za odravanje. Slino kao kod sistema odravanja u okviru TP-a (poglavlje 1.2.) ovde postoji veliki broj moguih varijanti koje ostvaruju postavljeni cilj, a definisane su vrednostima parametara sistema.

Kriterijum ocene varijanti sistema je ovde neto jednostavnije definisati jer se ne posmatra uspenost voznog parka, ve samo uspenost sistema za odravanje. Za svaku definisanu varijantu potrebno je, pored odreivanja njenih tehnolokih mogunosti pri punoj zaposlenosti kapaciteta, izvriti procenu potencijalnog potoka zahteva (obim i struktura) i poslovnu atraktivnost na tritu u odnosu na mogunost privlaenja dela potencijalnih zahteva. Tada se kao kruterijum koriste pokazatelji ekonomske efektivnosti, dohodak, dohodak po zaposlenom i kao odluujui: profit.

Kvalitet sistema odravanja se, kako je reeno, definie kao mera uticaja procesa odravanja na poslovanje preduzea. Ako je cilj najvei profit, najvii kvalitet sistem odravanja dostie kada se realizuje varijanta koja je izabrana primenom postavljenog kriterijuma ocene.

Kvalitet sistema u ovom sluaju u sebi sadri:

A - "Uinak sistema" u apsolutnom smislu: ukupan obim realizovanih zahteva u posmatranom periodu vremena.B - "Kvalitet sistema" koji obuhvata realizaciju zahteva u definisanom roku (treba biti to krai) uz postizanje trino prihvatljivog nivoa pouzdanosti objekta intervencije.C - "Ekonominost sistema" koja obuhvata trokove sistema odravanja (ljudski rad, investicije, materijal).Kvalitet je odreen parametrima sistema odravanja koji su definisani u poglavlju 1.5. i konkretnim okruenjem.

Definicija parametara kvaliteta je analogna datim definicijama u poglavlju 1.5. Bitna razlika je kod definisanja varijabli funkcionisanja. One moraju biti prilagoene odreivanju kvaliteta sistema koji je ovde definisan na sutinski drugaiji nain. Sada nije bitno funkcionisanje voznog parka ve samog sistema za odravanje.

Od obraenih varijabli pogodne su:

raspodela vremena tokom koga je vozilo u stanju "nespremno za rad" Fi(TNS),

raspodela ukupno ispostavljenog NO po pojedinim funkcijama u toku dana Fi(NO),

raspodela ukupno ispostavljenog NO po specijalizovanim radionicama u toku dana FSPi(NO),

zauzetost RMV-a ZKj i

raspodela ukupno realizovanog NO po pojedinim funkcijama (RMV-ima) u toku jednog dana FRi(NO).

Izmeu niza pogodnih varijabli za analizu funkcionisanja ovog sistema istiu se sledee:

iskorienost radnog vremena radnika po danima:

, gde je

RVR-radno vreme radnika

n

-broj radnika

RNO-realizovani norma-obim

m

-broj realizacija norma-obima.

iskorienost radnog vremena RMV-a:

, gde je

i-oznaka RMV-a

VR-vreme rada na RMV-u

n-broj radova na RMV-u u toku posmatranog perioda

RVR-radno vreme radnog mesta u posmatranom periodu.

Sem navedenih, naravno, postoji neogranien broj varijabli koje se definiu zavisno od cilja analize koja se sprovodi.

U odnosu na varijable okoline u ovom sluaju, od ranije razmotrenih mogu se zadrati samo:

verovatnoa nabavke konkretnog rezervnog dela (PRDi) i

verovatnoa da stie energija potrebnog oblika (PEi).

Sada poseban znaaj dobijaju varijable koje opisuju potok zahteva za opslugom:

karakteristike potoka zahteva za opslugom po tipovima vozila, po vrstama zahteva, po vremenu ispostavljanja i slino.

Ukupan broj varijabli okoline, takoe, je neogranien i definie se prema analizi koja se sprovodi i nivou upravljanja koji se posmatra.

3. METODE ODRAVANJA

Odreivanje parametara nematerijalnih elemenata, na nivou koji predhodi procesu optimizacije sistema za odravanje vozila, vri se primenom postojeih i razvojem novih metoda i modela. Ovde e se razmotriti samo neke karakteristine metode odravanja.

Metoda odravanja je algoritam za sprovoenje mera odravanja vozila ili drugih tehnikih radnih sredstava. Nain i momenat primene ovih mera odreuje se na osnovu promene tehnikog stanja, uslova eksploatacije i samih radova odravanja. Metod odravanja, dakle, odreuje karakter i vreme primene mera odravanja.

Razvijen je znaajan broj metoda, te se javlja problem izbora optimalne metode za konkretan sluaj.

3.1 IZBOR METODA ODRAVANJA

Poznato je da tok promene tehnikog stanja znaajno karakterie konstrukcija i eksploatacijski uslovi. Za odvijanje procesa odravanja znaajna je prilagoenost konstrukcije ovom procesu. Sa druge strane, organizacione, tehnike i tehnoloke mogunosti odravanja ine novu grupu uticajnih veliina.

Osnovni model metoda odravanja proizilazi iz funkcije cilja ponaanja maine.

Vreme i nain izvoenja mera odravanja (trokovni izraz) uporeuju se sa gubicima usled zastoja za odravanje. Od metoda odravanja koje se nalaze na raspolaganju, primenie se ona koja daje minimalne trokove (slika 3.1.).

Slika 3.1. Odreivanje optimalne metode odravanja

U principu se tei da se kao kriterijum optimizacije usvoje trokovi.

Mogunost ocene posledica zastoja za obavljanje odravanja u transportnom procesu prua raspoloivost:

, gde je

T-vreme korienja,

Ti-gubitak vremena za vreme mogueg vremena korienja usled otkaza.

Ona moe da bude kao "maksimalno zahtevana", takoe, kriterijum za optimizaciju.

U sluajevima posebnih zahteva u odnosu na sigurnost, kao trei kriterijum moe da se usvoji: "maksimalna pouzdanost".

U posebnim sluajevima mogue je i kombinovanje navedenih kriterijuma.

3.2 OPIS METODA ODRAVANJA

Pri izradi metoda odravanja za tehnika sredstva rada mora da se poe od elemenata. Smiljeno objedinjavanje metoda odravanja za sve elemente jednog vozila pod funkcijom cilja daje optimalnu metodu odravanja sistema.

Postoje tri klasina sluaja (metode) odravanja (slika 3.2.):

odravanje po pojavi otkaza (korektivno),

odravanje prema programu sa utvrenim ciklusom (preventivno),

odravanje prema ispitivanju (preventivno).

Metode odravanja prema programu i prema ispitivanju imaju preventivni karakter. Klasine metode odravanja imaju svoje varijante razvijene na bazi usvojenih kriterijuma. Odatle proizilazi i oblast njihove primene.

Slika 3.2. Pregled metoda odravanja za elemente

Primenjuju se tri naina odravanja jednog sistema:

svaki element se posebno odrava u terminu koji je za njega optimalan,

na vie elemenata sistema istovremeno se vode mere odravanja,

na svim elementima sistema se istovremeno sprovode mere odravanja.

Tako praktino postoji individualno odravanje i kompleksno odravanje sistema. Naravno, na elementima moe da bude primenjeno vie ili sve klasine metode odravanja.

3.2.1 Metoda odravanja po pojavi otkaza

Ovo je metoda korektivnog odravanja kod koje se intervenise na nekom elementu tek po pojavi otkaza. Proces je na slici 3.3. prikazan kao prost proces obnavljanja.

t1, t2, ..., tk

t0-t1, t'n-tn+1t1-t'1, tn-t'n(((pojava iznenadnog otkazastohastiki rasturene granice vremena korienja

stohastiki rasturena vremena stajanja zbog opravke

Slika 3.3. Metod zamene (po otkazu)

Periodi vremena trajanja (t'i do t i+1) i periodi vremena stajanja (ti do t'i) su stohastike veliine, nezavisne jedna od druge. Relativno velika disperzija ovih veliina direktno smanjuje mogunost organizacione i tehnike pripreme za intervenciju. Ako se posmatra samo prvo obnavljanje nekog elementa, ova metoda moe da se predstavi u funkciji verovatnoe bezotkaznog rada (slika 3.4.). Poto se element koristi do pojave otkaza, u potpunosti se iskoriava njegov resurs. Ukupan resurs jednog elementa moe da se predstavi kao povrina ispod funkcije bezotkaznog rada (pouzdanosti):

Ako bi se element menjao u trenutku ti posle perioda rada Ti, kada je jo sposoban za rad deo skupa posmatranih elemenata, verovatnoa bezotkaznog rada bila bi R(ti), a iskorieni resurs Ai:

Slika 3.4. Metoda zamene po otkazu i preostali resurs u funkciji verovatnoe bezotkaznog rada

Mera iskorienja resursa je koeficijent iskorienja resursa: . Kod posmatranog metoda je (=1.

Za ovu metodu se moe zakljuiti da su:

Prednosti:potpuno iskorienje resursa,

poznavanje toka promene stanja nije neophodno,

jednostavna primena.

Mane:sva sredstva rada otkazuju u relativno malim, stohastiki rasturenim intervalima sa pojedinano nepredvidljivim terminima,

sve se opravke moraju operativno sprovesti po pojavi otkaza to uslovljava veliku verovatnou dueg vremena ekanja na opravku,

nema mogunosti planiranja prema trenutku potrebe za opravkom; mogue je sprovesti samo globalno planiranje kapaciteta u odnosu na vee intervale,

pojava posrednih teta na drugim elementima.

3.2.2 Metod odravanja prema programu sa utvrenim ciklusom

U okviru ove metode, na elementima koji su izloeni promeni tehnikog stanja, vre se intervencije prema planski utvrenim terminima, najee pre pojave otkaza, nezavisno od stepena promene tehnikog stanja u konkretnom sluaju. Kako su u pitanju planirane intervencije, tei se da se obavljaju u okviru tehnoloki uslovljenih zastoja u transportnom procesu i da po vremenu izvoenja budu krae od ovih zastoja.

Polazei od razliitih kriterijuma koji proizilaze iz glavnog proizvodnog procesa javljaju se tri osnovne varijante ovog metoda odravanja (slika 3.2.):

prema verovatnoi bezotkaznog rada,

prema minimalnim trokovima, i

prema maksimalnoj raspoloivosti.

Sve tri varijante mogu biti realizovane u zavisnosti od vremena rada ili ne.

3.2.2.1 Odravanje prema programu sa utvrenim ciklusom prema verovatnoi bezotkaznog rada

Tok procesa ove varijante odravanja prikazan je na slici 3.5. Na slici 3.4. je predstavljena varijanta za prvo obnavljanje na krivoj pouzdanosti. Od glavnog procesa se ispostavlja zahtev za odreenom verovatnoom bezotkaznog rada Rg. Sa slike se vidi da toj verovatnoi bezotkaznog rada odgovara moment ti.

t1, t2 , ..., tk - preventivne zamene utvrene prema zahtevanoj pouzdanosti prema osnovnom sistemu

t0-t1 = t'1-t2 = ... = t'n-tn+1

t1-t'1, tn-t'n - stohastiki rasturena vremena rada na odravanju

posle iznenadnog otkaza na slici b) poinje novi TP

Slika 3.5. Odravanje prema utvrenom ciklusu

a) koji ne zavisi od starosti

b) koji zavisi od starosti

Za svako t>ti je R(t)0 jednaka Rdef. Verovatnoa da e se do sledeeg ispitivanja (kod tu2) dostii kritina granica je: .

Prednosti:bolje se koristi preostali resurs,

dobro se ekonomie sa materijalom i

konstantna verovatnoa bezotkaznog rada.

Mane:neophodna je tehnika dijagnostika,

neophodna je visoka kvalifikacija radnika,

neophodno je pratiti kod svakog elementa i svake maine tok promene njenog stanja, i tok promene stanja mora biti poznat sa visokom tanou.

Odravanje sa zadatim periodinim ili aperiodinim terminima ispitivanja zavisno od eksploatacije

Kod ove varijante, termin ispitivanja je zavisan od radnog procesa vozila. Naprimer u poljoprivredi, termin ispitivanja uslovljava oekivani vremenski poloaj kampanje. Zavisno od planirane duine kampanje Tka i duine preostalog resursa odreuju se elementi za zamenu. Samo izuzetno se uvodi ispitivanje u periodu trajanja kampanje koje se obavlja u periodu tehnoloki neophodnog vremena stajanja. Naravno, i u sluaju kada se pred poetak kampanje zamene svi elementi iji je preostali resurs manji od duine sledee kampanje, tokom kampanje moe da doe do iznenadnih otkaza usled: preoptereenja, greki u rukovanju, greki kod prognoze preostalog resursa i slino. Ukupno se postie vee iskorienje resursa nego kod fiksnog ciklusa.

Prednosti:povoljno je korienje resursa,

iznenadni otkazi se smanjuju,

nema planskih zastoja uslovljenih odravanjem za vreme kampanje.

Mane:dostignuta verovatnoa bezotkaznog rada zavisi od duine kampanje,

neophodna je tehnika dijagnostika,

neophodna je visoka kvalifikacija ljudi,

trokovi odravanja zavise od toka promene stanja i duine kampanje.

Odravanje prema ispitivanju sa minimalnim trokovima

Osnova je isti mehanizam kao u predhodnoj varijanti. Razlika je u definisanju termina ispitivanja koji se odreuje na analogan nain kao kod odgovarajue varijante fiksnog ciklusa. Uslov je da ukupni trokovi kao funkcija perioda ispitivanja postanu minimalni. Time se dobije optimalna pouzdanost.

Odravanje prema ispitivanju sa optimalnom raspoloivou

Ovaj metod se primenjuje samo za sisteme. Interval ispitivanja se utvruje analogno opisanoj varijanti sa fiksnim ciklusom. Cilj je postizanje to vee raspoloivosti.

Odravanje prema tekuim ispitivanjima

Ova metoda se zasniva na stalnom praenju promene tehnikog stanja elemenata. U tom cilju postavljaju se odgovarajui merni ureaji na vozila. Stalno ili u definisanim intervalima poredi se izmerena vrednost sa graninom vrednou te merni ureaj signalizira blizinu pojave otkaza. Zavisno od rezultata obrade signala, vozilo se iskljuuje iz eksploatacije i pristupa se intervenciji. Na ovaj nain se postie puno korienje resursa uz visoku pouzdanost rada. Naravno, padrazumeva se visoka pouzdanost mernih ureaja. Cena mernih ureaja mora biti kompezovana bezotkaznou i iskorienjem resursa.

Prednosti:dobra ekonomija materijalom zbog visokog iskorienja resursa,

dobra osnova za princip materijalnih interesa kod odravanja.

Mane:visoki zahtevi u pogledu na tehniki nivo, postupak dijagnoze, mogunost planiranja, kritine vrednosti granica tehnikog stanja,

termini intervencija (odravanja) mogu se samo kratkorono planirati. Dugorono je mogue planirati samo kapacitete preko relativne veliine intervala.

3.2.4 Individualno odravanje

Kod individualnog odravanja radovi odravanja se sprovode na svakom elementu motornog vozila (tehnikog sistema) posebno u terminu koji je za taj elemenat optimalan. Povod za individualnu intervenciju na jednom elementu moe da bude pojava iznenadnog otkaza ili momenat odreen programom preventivnih intervencija ili rezultatima ispitivanja.

U sluaju primene individualnih intervencija po pojavi otkaza, svaki element se koristi do kraja svog eksploatacionog veka. Otkaz svakog "bitnog" elementa izaziva iznenadni otkaz sistema. Vreme stajanja koje je uslovljeno obavljanjem opravke je stohastika veliina. Broj otkaza je veliki, kratki su periodi rada bez otkaza i ukupno vreme stajanja usled opravki je veliko u odnosu na vreme eksploatacije: mala je raspoloivost.

Primenom individualnog odravanja prema programu sa utvrenim ciklusom, za svaki element se utvruje i posebno sprovodi optimalni fiksni ciklus. U odnosu na predhodni sluaj, sada je bolje planiranje intervencija i manji broj iznenadnih otkaza. Rezultat je neto bolja raspoloivost, ali uz manju iskorienost resursa.

Individualne intervencije prema ispitivanjima, ako se pravilno sprovede, mogu da vode povoljnijem iskorienju resursa iz ranije pomenuti problem uestanih dolazaka na intervencije. Bitno je to vreme preventivne intervencije, u oba pomenuta sluaja, moe da bude izvan ili unutar perioda mogue eksploatacije vozila.

Za svaki elemenat jednog sistema optimalna moe da bude druga metoda odravanja. Znai da e se najee primenjivati meovita strategija. Meovite strategije su znatno komplikovanije od istih strategija ali esto donose ekonomski povoljnije rezultate.

Prednosti:jednostavno rukovanje,

veoma dobro iskorienje resursa,

manji trokovi odravanja.

Mane:relativno manja raspoloivost,

manje vreme korienja izmeu intervencija,

velike potonje tete uslovljene opravkom.

3.2.5 Kompleksno odravanje

Kod kompleksnog odravanja radovi odravanja se sprovode istovremeno na dva ili vie elemenata jednog sistema. Termin primene mera odravanja na jednom sistemu odreen je na dva mogua naina:

terminom intervencije na elementu sa najkraim periodom izmeu intervencija (otkaz, ciklus, ispitivanje), ili

prosenim terminom intervencije koji moe da bude odreen naprimer prema kriterijumu minimalnih trokova odravanja.

Kod primene mera kompleksnog odravanja, neophodno je da se vodi rauna da one budu ekonomine i povoljne za osnovni, transportni, proces. Istovremenim sprovoenjem mera odravanja na veem broju elemenata postie se via produktivnost rada odravanja nego kod individualne metode. Ova prednost se, sa druge strane, smanjuje najpovoljnijim korienjem resursa kod n-1 elemenata od n elemenata kojima se sprovode mere odravanja.

Mere odravanja na n-1 drugih elemenata mogu biti prema istoj metodi odravanja kao kod prvog (inicijalnog) elementa (sluaj iste strategije) ili prema metodama odravanja koje su za te elemente individualno optimalne (sluaj meovite strategije). Mogu je sluaj, naprimer, da se kod komplesnih intervencija prema otkazu ostalih n-1 elemenata u istom terminu preventivno zamene nezavisno od njihovog tehnikog stanja ili da se ispita njihovo tehniko stanje i da se donese odluka da li su preventivne intervencije neophodne. Mogua je, takoe, varijanta da se u jednom terminu svi elementi sistema ispitaju ili varijanta da se deo elemenata ispituje, deo menja bez provere.

Prednosti:manje vreme zadravanja uslovljeno odravanjem nego kod individualnog odravanja,

broj zastoja koji su uslovljeni obavljanjem intervencija odravanja moe da bude znatno manji nego pri individualnom odravanju,

vea je produktivnost kod sprovoenja mera odravanja.

Mane:komplikovano je planiranje i proraun zajedniki optimalnih termina,

nepovoljnija je ekonomija materijalom u odnosu na metodu individualnog odravanja.

3.3 SVOJSTVA I OBLAST PRIMENE

U zavisnosti od principa delovanja, toka promene stanja, uslova eksploatacije, zahteva transportnog procesa, tehnolokih mogunosti samog procesa odravanja, naroito u odnosu na tehniku dijagnostiku, metode odravanja imaju specifine osobine i oblasti primene. Tabela 3.1 daje opti pregled osobina i oblasti primene nekih vanijih metoda odravanja.

Metode odravanja imaju razliit stepen teine. Dok je metoda otkaza jednostavna za rukovanje, metode preventivnog odravanja postavljaju vie zahteva u pogledu poznavanja toka promene stanja, tehnikih mogunosti i nivoa rukovoenja (upravljanja).

Metoda otkaza ima naroito znaaj za elemente koji brzo mogu da se zamene, bez posledinih teta sa malim prosenim vekom trajanja, velikim koeficijentom varijacije granice trajanja eksploatacije i malim gubicima usled otkaza.

Odravanje prema fiksnom ciklusu donosi, posebno pri manjim koeficijentima varijacije za fiksni ciklus sa optimalnim trokovima, viu pouzdanost. Ima, takoe, vei znaaj zbog jednostavnosti organizacije. Znaajna je pre svega kod novorazvijenih sredstava i tehnikih sredstava koja se proizvode u malim serijama.

Odravanje prema ispitivanju pretpostavlja primenjivi postupak tehnike dijagnostike. Ova metoda ima poseban znaaj kod veoma irokog rasturanja toka promene stanja ( > 0,3). Ona zahteva najvii nivo u ukupnoj tehnici odravanja. Ona je, takoe, primenjiva kod najjednostavnijih elemenata.

Individualno i kompleksno odravanje imaju u pravom odnosu podjednako pravo na egzistenciju. Izmeu mera kompleksnog odravanja koje se sprovede u veim intervalima, nalaze se sigurno u znaajnom obimu mere individualnog odravanja. Kao vrednost za ocenu moe da se uzme da je oko 40 do 70% svih intervencija podesno obavljati kao individualne intervencije i da za te intervencije treba da bude predvieno 20 do 40% ukupnih kapaciteta za obavljanje intervencija.

Sve metode odravanja imaju u svojim oblastima primene svoje opravdanje postojanja. Izbor metode odravanja treba da ima za osnovu sopstvena istraivanja.

Tabela 3.1. Metode odravanja

METODA ZAMENE PO OTKAZUODRAVANJE PREMA FIKSNOM CIKLUSUODRAVANJE PREMA STANJU

sa garantovanjem

traene verovatnoe bezotkaznog radaprema

minimalnim trokovimasa obezbeenjem

traene verovatnoe bezotkaznog radasa fiksno unapred datim terminima ispitivanja koji su uslovljeni kampanjomsa kontinuiranim ispitivanjima

ObelejeElement se koristi do otkaza i tada se zamenjuje novim ili opravljenim delom.U planskom, fiksno utvrenom trenutku vremena element se zamenjuje novim ili opravljenim.Polazei od zadate verovatnoe bezotkaznog rada odreuje se termin ispitivanja stanja. U zavisnosti od preostalih resursa utvruje se individualni ili grupni termin odravanja.U zavisnosti od duine kampanje koja sledi utvruju se termini u kojima se ispituje stanje. Svi elementi sa preostalim resursom koji je manji od trajanja kampanje se menjaju ili opravljaju.Neposredno pre nastupa otkaza prema signalu davaa stanja vri se izmena elementa.

Trenutak kada se interveniePo nastupu otkaza.Pre nastupa otkaza, zavisno od traene pouzdanosti.Pre nastupa otkaza, zavisno od vrednosti neiskorienog resursa i od trokova stajanja usled iznenadnih otkaza.Blizu nastupa otkaza, zavisno od zahtevane pouzdanosti i tanosti ispitivanja.Maksimalno period jedne kampanje pre nastupa otkaza.Neposredno pre nastupa otkaza.

Element za utvrivanje momenta intervencije odravanjaNastup otkaza.Traena pouzdanost.Minimalni trokovi intervencije (ekonomsko trajanje eksploatacije).Preostali resurs.Trajanje kampanje.Granino stanje u odnosu na pojavu otkaza.

Broj iznenadnih otkaza u %100Manje od 100, zavisno od zahtevane pouzdanosti.Manje od 100, zavisno od ekonomskog kriterijuma.Znatno manje od 100, zavisno od zahtevane pouzdanosti i tanosti ispitivanja.Manje od 100, zavisno od duine kampanje, disperzije ove duine i tanosti ispitivanja.Tei 0, zavisno od tanosti i pouzdanosti ureaja za ispitivanje.

Iskorienje resursa1Manje od 1, opada sa porastom zahteva za pouzdanou.Manje od 1, opada sa porastom trokova za vreme zastoja koje je uslovljeno odravanjem.Veliko, sa porastom tanosti ispitivanja raste prema 1.Veliko, raste sa porastom tanosti ispitivanja i opadanjem duine (intenziteta) kampanje.Sa porastom kvaliteta ureaja za ispitivanje tei 1.

Verovatnoa bezotkaznog radaNije utvrena.Na traenom nivou.Proizilazi iz minimalnih trokova odravanja za zadati vek trajanja.Na traenom nivou.Proizilazi iz zahtevanog intenziteta i trajanja sledee kampanje.Visoka i konstantna.

Trokovi ispitivanjaNemaNemaPostojea i obimna dijagnostika.Postojea i obimna dijagnostika izvan kampanje.Postojea, ugraena dijagnostika.

Zahtevi u odnosu na granino stanjeNemaNemaPoznati

Zahtevi u odnosu na poznavanje toka promene stanjaNemaPoznatiPoznati

Tabela 3.1. Metode odravanja - nastavak

METODA ZAMENE PO OTKAZUODRAVANJE PREMA FIKSNOM CIKLUSUODRAVANJE PREMA STANJU

sa garantovanjem

traene verovatnoe bezotkaznog radaprema

minimalnim trokovimasa obezbeenjem

traene verovatnoe bezotkaznog radasa fiksno unapred datim terminima ispitivanja koji su uslovljeni kampanjomsa kontinuiranim ispitivanjima

Zahtevi u pogledu mogunosti odreivanja nivoa promene stanja (dijagnostika)NemaNemaVisoki

Zahtevi u pogledu mogunosti odreivanja preostalog resursaNemaNemaVisoki

Zahtevi u pogledu kvalifikacije radnika na odravanjuMaliMaliVisoki

Neophodni pripremni radoviMaliMaliProraunVeliki

Posebne osobineNemaPeriodinost intervencija se skrauje sa starou.Pouzdanost se smanjuje sa starou.Intervali ispitivanja se skrauju sa starou.Pouzdanost opada sa porastom intenziteta kampanje.Nema

Mogunost planiranjaLoaPri poznatom toku promene stanja i vremenski konstantnom korienju dobra, inae dovoljna.Globalno dovoljna.

Ekonomski uslovi primeneTrokovi koji su nastali usled iznenandnih otkaza moraju da budu manji nego profilaktiki trokovi za ispitivanje neiskorienog resursa.Gubici koji nastaju usled neiskorienja celog resursa moraju da budu manji od trokova iznenadnih otkaza, ispitivanja, odreivanja preostalih resursa.Suma gubitaka usled iznenadnih otkaza i neiskorienja resursa obrazuje minimum i mora da bude manja od trokova preventive.Trokovi ispitivanja i odreivanja preostalih resursa moraju biti manji od utede koja se postie visokim iskorienjem resursa.Trokovi ispitivanja i odreivanja preostalih resursa moraju biti manji od gubitaka proizvodnosti usled zastoja koji su uslovljeni opravkama usled iznenadnog otkaza u kampanji.Trokovi za ispitni ureaj moraju da budu manji nego trokovi za iznenadne otkaze.

Tehniki uslovi primeneOtkazi moraju odmah da se prepoznaju ne smeju da izazovu dalje tete. Bez eksploatacionih zahteva u pogledu raspoloivosti.Eksploatacioni zahtevi prema odreenoj raspoloivosti stoje nasuprot trokovnim zahtevima.Traena raspoloivost ne sme biti vea nego ona koja je dobijena na osnovu minimuma trokova.Primenjive metode dijagnostike i poznavanje toka promene stanja.Pogodna metoda dijagnostike i poznat tok promene stanja.Pogodna indikacija stanja.

Podruje primeneElementi i sklopovi do ije izmene esto dolazi, a brzo su izmenjivi od strane radnika odravanja. Kada je granino stanje, tok promene