SLIDE 3:

O drevnom babilonu govore nam sljedeći izvori: različiti ljetopisi ( babilonski,kraljevski), kraljevski natpisi.- topografski zapisi: datiraju iz 1. tisućljeća pr. Kr. niz tekstova koji opisuju izgled grada Babilona,to su planovi / zapisi o podizanju bedema,zidova,vrata i drugih građevina, pisani na glinenim pločicama (klinastim pismom), akadski/babilonski/sumerski jezik. - Tintir: Babilon: napisan u slavu svetog grada Babilona, duga spomenica napisana na 4 ili 5 pločica.kratke vjerske i topografske bilješke; opis sakralne topografija Babilona-hramova, kapela, oltara

- književno djelo Ep o stvaranju/ Enuma eliš; su prve riječi spjeva jer je u Mezopotamiji bio običaj da se djelu daje naslov po prvim riječima teksta,ep je dugačak 7 pločica a govori o Mardukovoj pobjedi i izgradnji nebeskog Babilona.* Marduk- Prvo je bio lokalni bog Babilona, no kasnije je bio štovan kao božanstvo u cijeloj Babiloniji. Prema mitu, on je stvorio cijeli svemir, čovjeka od svoga mesa. Prikazivan je sa sabljom u ruci, kako ubija božanstvo Tiamat u liku rogatog zmaja.

- Biblijski izvori: Knjiga Postanka (Babilonska Kula),druga knjiga o kraljevima,druga knjiga ljetopisa te različita proročanstva proroka Jeremije (divi se gradu,prikazujepolitičku situaciju i odnose između Babilona i Judejskoga kraljevstva), Izaije (govori o padu babilona , povratku izgnanika i obnovi jeruzalema) i Ezekiela (živio u Babilonu, daje sliku babilonskog društva)

- Klasični izvori: klasični grčki i latinski pisci,pisali nakon najvećeg procvata babilona, opisivali Babilon po legendi što nam daje iskrivljenu sliku o babilonu. Herodot,Ptolomej…

- arapski izvori- arapski srednjovjekovni geografi.

Slike prikazuju: 1. Marduk se bori protiv Tiamata (zmaja) uvjek prisuna borba između dobra i zla

2.Pieter Bruegel stariji: Babilonska kula

SLIDE 4:

Sa dolaskom cara Hamurabija na vlast, Babilon se počinje uvelike razvijati pogotovo na područjima književnosti filozofije teologije te matematike.Uporaba cijelih brojeva, razlomaka i kvadratnih korijena; gradnja kanala; napredovanje trgovine i obrta, vrijeme procvata babilonske književnosti: napisan je "Ep o Gilgamešu".

1728.–1686. Kralj Hamurabi određuje Babilon za glavni grad Mezopotamije i piše svoj "zakonik" (oko ← 1760.) - strogo zakonodavstvo na osnovi načela: "Oko za oko, zub za zub".

Iako ističe da je nastao kao zaštita slabih od jakih, podržava tradicionalnu klasnu podjelu jer su kazne pripadnicima nižih klasa za isti zločin oštrije.

Zakonik, pisan klinastim pismom na akadskom jeziku u 300 izreka u 51 stupcu, ima 282 člana. Zakonik je predviđao vrlo stroge kazne. Tri vrste kazni se ističu u zakonu: Talionsko pravo, ekvivalentno biblijskom "oko za oko" važilo je na primjer u smrtnoj kazni za graditelja čija kuća bi se srušila i ubila vlasnika.

Ponekad su kazne bile zločinačke – npr. U slučaju da pacijent umre na operacijskom stolu, doktoru bi bila odsječena ruka.

Najnelogičnije kazne su bile u slučajevima nevjere gdje bi se krivica mjerila jedino mogućnošću okrivljene osobe da pluta na vodi.

Hamurabijeva stela je crna bazaltna stela visoka 213 cm koja je pronađena u Suzi u današnjem Iranu, a danas se čuva u muzeju Louvre u Parizu. Na njenom vrhu se nalazi reljef visok 71,1 cm s prikazom cara Hamurabija ispred akadskog boga sunca Šamaša koji sjedi okrunjen na simboličnoj planini. Hamurabi je prikazan kako prima blagoslov zakonika koji se nalazi ispisan ispod reljefa.

SLIDE 5:

SLIKA: Pečat u oku Mardukovog kipa u Babilonu, koji se često tumači kao prikaz Nabukodonosora II.

Babilon je često bio razaran i pustošen.Na vlast su dolazili mnogi, no svoj je vrhunac Babilon doživio vladavinom Nabukodonozora II. čija je vlast trajala 43 godine.

Lik Nabukodonosora II. Često se spominje u Bibliji.

Nabukodonosor je bio veliki osvajač. Poveo je više pohoda zapadno od Eufrata, u Siriju i protiv Jude, a osvojio je i Jeruzalem čije stanovnike odveo u babilonsko ropstvo. No pohodi na Egipat su mu bili neuspješni.

Ipak, Nabukodonozor je bio i graditelj i zaštitinik kulture, što mu je i omogućeno mirom na granicama.

Nabukodonosor II. je izgradio Ištarska vrata, obnovio nekoliko hramova, izgradio viseće vrtove Babilona (jedno od sedam svjetskih čuda) te obnovio obrambeni sustav grada.

Nakon Nabukodonosora vlast preuzima Perzijski kralj Kir Veliki.Babilon otada više neće imati domaćih vladara.Osim pod vlašću perzijanaca i grka, Babilon je bio pod vlašću Aleksandra Velikom (Makedonskog) koji je izabrao Babilon kao svoju prijestolnicu te tamo i umire.

SLIDE 6:

Proučavanjem zapisa, različitih arheoloških i topografskih dokumenata novobabilonskih kraljeva moguće je rekonstruirati veći dio grada za vrijeme vladavine Nabukodonosora II.

Ukupna površina grada u vrijeme Nabukodonosora 2. Iznosila je oko 1000 hektara od čega je 450-500 metara zauzimao unutarnji grad sa otprilike 100 000 stanovnika.

Unutarnji je grad bio podijeljen na 10 četvrti što znamo iz ugovora o kupoprodaji zemljišta sa imenomdjela grada u kojem se posjed nalazi.četvrti su bile raspoređene s obije strane rijeke Eufrat: 6 u istočnom ;najnaseljenijem dijelu grada (gdje su smještene velike javne građevine) i 4 u zapadnom dijelu grada.

Nastambe su gradili od nepečenih opeka koje bi se sušile na suncu a zatim povezivale glinenim malterom.Većina kuća nije imala više od jednog kata.

U kućama je uglavno pronađeno posuđe, kameno,glineno ukrašeno geometrijskim ili cvjetnim motivima.

Na unutarnjim zidinama bilo je 8 vrata od kojih je 5 bilo posvećemo najvećim bogovima Ištar(velika božica),Marduk( nacionalni i regionalni bog),Šamaš(Sunce),Adad(oluja,kiša),Enlil (savjetnik bogova).Jedna od njih su i napoznatija vrata velike božice Ištar.

SLIDE 7:

SLIKE PRIKAZUJU

1. matematička pločica, preteča pitagorinog poučka2. Prvi riječnih sinonima3. Prva karta svijeta

SLIDE 8:

Ona su ulazna vrata u Babilon. Nekoliko su puta obnavljana za vrijeme vladavine Nabukodonosora II.Prekrivena su tamno plavom glaziranom opekom i ukrašena reljefima bikova i zmajeva od pocakljene opeke.Na jednom zidu stoji natpis od 53 retka, kojim m se obznanjuje svima da je ovo savršeno djelo podigao kralj.

Ištar (sumeranski: Innana) je vrhovno žensko božanstvo drevne Mezopotamije, božica zaštitnica gradova Ninive i Arbele.Glavni je prikaz Ištar onaj vidljiv u sačuvanim himnima i mitovima, koji je prikazuju kao božicu ljubavi i seksualnosti no negdje i kao božicu rata.

Najpoznatiji mit o Ištar naslovljen je Ištarin silazak, a sačuvan je na akadskom jeziku. Prema tom mitu, nakon strastvene veze s Tamuzom, Ištar posjećuje »donji svijet« gdje se sukobljuje sa svojom sestrom Ereškigal. Ereškigal ubija sestru Ištar, no njezini je sluge oživljuju i vraćaju na zemlju.

Vjeruje se da svetkovina slavljenja nove godine (nogodišnje slavlje), kao početak kalendara, upravo potječe od sumerske svetkovine božice Innana (Ištar), čineći je tako najstarijom svetkovinom na svijetu.

Ep o Gilgamešu donosi sliku prilično hirovite Ištar, koja nastoji zavesti Gilgameša, no ovaj je odvraća navodeći kao razlog način kako je postupala s ostalim svojim ljubavnicima, osobito s Tamuzom.

SLIDE 9:

Nekoliko prikaza Božice Ishtar.

SLIDE 10:

Hram posvećen bogu Marduku.

Mardukov hram sastojao se od nekoliko dijelova: točnije od jednog niskog i jednog visokog dijela hrama: - esagil, „kuća na najvišem vrhu“, dignut u nebo,gornji hram udomljuje samo najveće bogove, donji hram:najviši bogovi,niži bogovi,svrgnuti bogovi, neka čusovišta koja je Marduk pobijedio.- etemenanki ; Etemenanki je poznat iz Biblije kao Kula Babilonska, od 7 katova, visok oko 90 m.

Strop hrama je obložen zlatnom bojom a na zidovima su bili orikazana čudovišta, odnosno trofeji babilonskog nacionalnog boga.

Glavni obredi u esagilu vjerovatno su se vršili u vrhovnom hramu.Pa se tako u pisanim dokumentima spominje da je ondje vršen obred sklapanja braka.potvrda toga bi mogla biti velika postelja u posebnoj odaju hrama na vrhu.

U novobabilonskom razdoblju vjerovatno je taj dio služio kao zvjezdarnica.

U mezapotamskoj religiji važne su veze između svih razina univerzuma a zigurat uspostavlja tu vezu između neba i zemlje

SLIDE 11

Slika se zove Miješanje jezika, autor: Gustave Doré

Prema 11. poglavlju Knjige Postanka, babilonska kula je bio toranj kojeg su sagradili ljudi, Noini potomci, ujedinjeni u namjeri da dosegnu nebesa. Bog se razljutio zbog ljudske oholosti i zanemarivanja vjere, te je srušio toranj i izazvao kaos time što su graditelji počeli govoriti različitim jezicima. Nakon toga su se ljudi razišli i naselili različite krajeve svijeta a kulu ostavili razorenu. Ovom pričom Biblija je nastojala objasniti raznolikost jezika i rasa.

570. godine pr. Kr., babilonski je kralj Nabukodonosor II, napisao kratki tekst o svom pothvatu obnove legendarne babilonske kule. Pritom je opisao i katastrofalno stanje u kojem se građevina nalazila.

Pošto se knjige Starog Zavjeta većim dijelom bave poviješću židovskog naroda, vrlo lako možemo povući paralelu između stvarnih povijesnih događanja i biblijskih priča. Naime, židovi su kao prognanici kojima je Nabukodonosor uništio domove na Babilon gledali kao simbol nemorala i grijeha. Tako i u pripovijesti o babilonskoj kuli pisac naglašava dekadenciju i pokvarenost babilonskog naroda koji ni Boga ne poštuje. Postojanje i činjenice babilonske kule u ovom slučaju nisu važne, več je sama građevina sredstvo kojim se pokušava prikazati iskvarenost cjelokupne jedne civilizacije.