Postoje studiji za koje znamo to jesu. tovie, zavrimo li takav studij, precizno shvaamo to moemo znati, te shodno tome postati i ostati. Pisac ovih redaka, primjerice, studirao je tota, a najdue povijest umjetnosti i povijest. U tom je smislu pisac jo kao student znao da moe biti povjesniar, profesor u kakvoj koli ili na sveuilitu (ime se trenutano bavi), arhivar, muzejski strunjak, konzervator, moda novinar (to je neko vrijeme bio), a sve to mislio je pisac mogao je ostati do kraja ivota. Bilo je to takvo vrijeme, sredina osamdesetih godina prolog stoljea, kad se u naim krajevima jo uvijek vjerovalo da ovjek na profesionalnom planu ima pravo do kraja radnog vijeka postojati u znaku jednog zanimanja. Pisac ovih redaka u to je vrijeme imao neto prijatelja koji su ivjeli u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Sjedinjenim Amerikim Dravama, i svi su se oni udili njegovom uvjerenju da e se baviti onim to je studirao: povijeu umjetnosti, ili, ako ne bude sree, istom povijeu. Jedan od njih, Englez dodue, studirao je povijest, ali je poeo raditi na burzi. Bio je broker, dobro mu je ilo, i pojma nije imao o bitci kod Zame. On i nije vaan za ovaj tekst. Neka znanica, pak, studirala je video-umjetnost i ljudska prava; puka utopija iz pieve ondanje perspektive. Ona je, s druge strane, tono znala to radi, a pisac smatra da je iznimno vana za tekst koji itate.to se ovim eli rei? Ve u ono vrijeme na bajkovitom je Zapadu vrijedilo pravilo da studirati ne znai zatvarati se u jasno omeeno polje nekog polja znanja, nego otvarati se prema to veem broju mogunosti. U meuvremenu je ta spoznaja dola i do nas. Najprije su se stidljivo pojavili studiji poput Antropologije, da bi relativno nedavno zaivjela i dva studija Kulturologije. Jedan se nalazi u Rijeci, a drugi u Osijeku. Pisac ovih redaka radi na osjekom studiju i tamo predaje svata od povijesti hrvatske kulture do filmske umjetnosti, spominje filozofiju Bekog pozitivizma, ali i video radove Nam June Paika. Zato je to tako? Zato jer je Odjel za kulturologiju na osjekom sveuilitu neto najpriblinije ideji studiranja koja polaznika studija otvara prema najveem broju mogunosti. Ondje je mogue sluati kolegije posveene autorskim pravima, javnim nastupima, filozofiji medija, kulturalnoj antropologiji ili organizaciji knjinica. tovie, na tom se Odjelu pouavaju i sasvim praktine vjetine poput snimanja televizijskog video-rada ili radijskog priloga. Rijeju, studij na Odjelu za kulturologiju Sveuilita J.J.Strossmayera u Osijeku je interdisciplinaran.Sve ovo napominjem zato jer danas rijetko tko sebi moe pridrati pravo studirati samo jednu disciplinu (to posebno vrijedi za one budue studente koji se vide u drutvenim i humanistikim znanostima), te potom oekivati da e se njome baviti do kraja svojeg produktivnog ivota. To pravo nestaje iz milijun razloga od kojih su najvaniji fleksibilizacija trita rada (to znai da e dananji studenti najvjerojatnije istovremeno raditi dva, tri ili vie poslova u skraenoj satnici) i produljenje radnog vijeka. Studij na Odjelu za kulturologiju priprema studente upravo za takvu budunost, te im u ruke daje moda najvanije orue za opstanak u drutvu sutranjice: mogunost da se mijenjaju ovisno o zahtjevima trita rada. Taj i takav Odjel postoji, dakle u susjedstvu, i ne treba odlaziti u daleki svijet traiti fleksibilne studije na kojima se mogu, recimo, sluati predavanja o video-umjetnosti i ljudskim pravima. Doslovno to isto mogue je uti i u zgradi Odjela na Trgu Sv. Trojstva br. 3 u osjekoj Tvri. Piscu ovih redaka ne treba nuno vjerovati jer on budui zaposlenik Odjela za kulturologiju moe biti subjektivan. Ipak, Odjel e na Danima otvorenih vrata (upisati datume) prezentirati sebe i svoje djelatnosti, pa se zainteresirani budui studenti mogu na licu mjesta upoznati sa stanjem stvari. I jo neto. Upravo u vrijeme odravanja Dana otvorenih vrata, na Odjelu za kulturoogiju odravat e se i znanstveni skup posveen Znanstvenim, kulturnim, obrazovnim i umjetnikim politikama, a posebno liku i djelu Josipa Jurja Strossmayera (upisati datume). Pisac ovih redaka po struci je povjesniar umjetnosti i povjesniar, pa bi u tom smislu morao znati tko je spomenuti gospodin bio. On to i zna, ali, budui je u meuvremenu postao kulturolog, pisac zna jo neto. Zna, naime, zato je Josip Juraj Strossmayer vaan za nas danas. A vaan je, moda vaniji nama danas negoli je bio vlastitom vremenu, pa ba zato i treba doi na taj znanstveni skup. Jer povijest doista ne postoji u prolosti, ve samo u mjeri u kojoj je vana suvremenosti. To je samo jedna od pouka kulturologije. Ne raunajui one s kolegija posveenim video-umjetnosti i ljudskim pravima

doc.dr.sc. Vladimir Rismondo