PORTAL VIJESTI http://www.vijesti.me/vijesti/neko-je-smjestio-rakocevicu-ili-on-naucnoj-javnosti-881092 KRIMINAL SA “KRIMINOLOGIJOM” 27.3.2016 19:30

Neko je smjestio Rakočeviću ili on naučnoj javnosti? Postoje dva različita udžbenika "Kriminologija" Velimira Rakočevića, sa istim koricama, bibliotečkim brojem i brojem strana, u kojima piše da su izdati iste godine, u istoj štampariji

7625PREGLEDA 157KOMENTARA

Velimir Rakočević

FOTO: SAVO PRELEVIĆAUTORI: Ivan Čađenović, Mihailo Jovović 0Share Profesor i nedavno izabrani dekan državnog Pravnog fakulteta (PF) u Podgorici Velimir Rakočević pod svojim imenom ima odštampane dvije knjige, sa identičnom bibliotečkom šifrom, naslovom i godinom izdanja, ali različitog sadržaja.

Njegov udžbenik “Kriminologija”, profesor sa beogradskog PF-a Đorđe Ignjatović dvije godine nakon objavljivanja opisao je kao plagijat, dok je stručna komisija podgoričkog fakulteta tvrdila da je autentičan.

“Vijesti” i Centar za građansko obrazovanje (CGO) su, međutim, utvrdili da su Ignjatović i komisija analizirali dvije različite “Kriminologije”, na kojima je Rakočević potpisan kao autor.

Podgorički profesor, koji polovinom maja stupa na funkciju dekana PF-a, kategorično negira spekulacije da je nakon optužbi Ignjatovića odštampao novu knjigu, iste forme kao prvu, kako bi imao osnov da demantuje Ignjatovića da je plagirao udžbenik i uvjeri naučnu javnost u suprotno.

On se novinarima “Vijesti” u neformalnom razgovoru kleo da to nikada ne bi učinio, da mu njegova struka i obrazovanje to ne dozvoljavaju, kao i da će tužiti svakoga ko pokušava da ga diskredituje na taj način.

“Knjiga postoji samo jedna i ona je čista kao suza, u šta su se uvjerili svi univerziteti u bivšoj Jugoslaviji. A on (Ignjatović) je napao skriptu”, više puta je ponovio Rakočević.

“Vijesti” su utvrdile da druga knjiga ipak postoji, ne kao skripta, već prelomljena i odštampana kao udžbenik, da su studenti učili iz nje i da je bila pohranjena u biblioteci PF-a u Podgorici.

Kada se uporede originali ovih knjiga vidi se da je riječ o identičnim koricama, fontu, sličnoj sistematici, prelomu, piše da su obje izdate 2007. u Podgorici, da su štampane u štampariji BD Graf, da su recezenti profesori Drago Radulović i Branislav Tomković, da imaju identičan COBISS (CG-ID 11895312), naslov, i po 441 stranu.

CIP NA ORGINALU "NEZVANIČNE" VERZIJE

Razlikuje ih, međutim, sadržaj, raspored poglavlja, u jednoj postoji ISBN kod, za koji Rakočević tvrdi da je autentičan, u drugoj ga nema. U udžbeniku koji Rakočević priznaje za svoj postoje fusnote, kojih nema u knjizi koju je Ignjatović komentarisao.

Takođe, u sada zvaničnom udžbeniku bitno su izmijenjeni djelovi za koje Ignjatović u svom eseju tvrdi da su prepisani, iako je riječ o istoj tematici i veoma sličnom sadržaju.

Komisija ranije utvrdila da je knjiga autentična

Ignjatović je u eseju “Nedozvoljeno posezanje za tuđim u nauci - Studija slučaja”, objavljenom u analima beogradskog PF-a u februaru 2009. godine (dostupno i onlajn), napisao da je Rakočević veliki dio knjige “Kriminologija” prepisao iz šest udžbenika u regionu, koji obrađuju istu tematiku. Među tim udžbenicima su, tvrdi, i dvije njegove knjige iz 2006. godine - “Kriminologija” (sedmo izdanje) i “Kriminološko nasleđe” (treće izmijenjeno izdanje). Ignjatović navodi da je budući dekan PF-a pojedine djelove tuđih udžbenika prepričao, dok je druge detaljno prepisao i preveo na “ijekavicu”.

Rakočević je, međutim, gotovo godinu dana kasnije, demantovao profesora Ignjatovića, nazivajući ga “klevetnikom” i tvrdeći da su svi njegovi navodi neistine.

U eseju “Neka se čuje i druga strana”, objavljenom januara 2010. godine u istim analima, koji izlaze tri puta godišnje i dostupni su online, Rakočević navodi da je Ignjatović komentarisao skriptu, ne udžbenik, i da njegova knjiga sadrži međunarodni standardni broj knjige - ISBN 978-9940-9020-2-5.

Podgorički PF je 24. aprila iste godine obrazovao Komisiju, čiji je zadatk bio da utvrdi da li je Rakočević zaista plagirao udžbenik.

PEČAT BIBLIOTEKE PF-A NA FOTOKOPIJI "NEZVANIČNE" VERZIJE

Na čelu komisije bio je profesor Blagota Mitrić, a članovi su bili Miloš Babović i Marija Radulović, profesori u penziji. Nakon četiri mjeseca analiziranja, komisija je 2. avgusta utvrdila da su Ignjatovićeve optužbe neutemeljene i da knjiga zadovoljava sve kriterijume za izradu udžbenika.

Međutim, sadržaj “Kriminologije” koju je opisao Ignjatović i one koju je analizirala Komisija PF-a u Podgorici, nije isti. Zbunjuje i zapisnik Komisije u kojem se navodi da je Rakočevićeva knjiga poređena sa osmim izdanjem Ignjatovićeve “Kriminologije”, umjesto sa sedmim, koje je naveo u svom eseju. “Vijesti” nijesu uspjeli da stupe u kontakt sa članovima Komisije, kako bi razjasnili ovu nedoumicu.

CGO obavijestio Univerzitet o postojanju dvije Kriminologije

Centar za građansko obrazovanje (CGO) obavijestio je 3. marta Univerzitet Crne Gore (UCG) i podgorički PF o postojanju dvije različite Rakočevićeve “Kriminologije” iz 2007. godine sa istim COBISS-om. CGO, na čijem čelu je Daliborka Uljarević, je uz dopis dostavila i kopije obje knjige.

Oni su apelovali na upravu UCG-a, na čelu sa rektorkom Radmilom Vojvodić, da preduzmu ozbiljne radnje na rasvjetljavanju ovog slučaja i pitali ih kako je moguće da postoje dva udžbenika sa istim COBISS-om a različitim sadržajem.

“Veoma je važno naglasiti da oba udžbenika nose identičan COBISS, da su prvo izdanje i da su izdati u Podgorici 2007. godine. Postavlja se logično pitanje: kako je moguće da postoje dvije verzije udžbenika, koji ima identičan COBISS, kao i kome je bilo u interesu da u verziji koja se sada nalazi u opticaju mijenja određene djelove koje problematizira profesor Ignjatović?”, navodi CGO u dopisu.

Više bibliotekara je “Vijestima” pojasnilo da svaka knjiga mora imati ISBN kod, šta je za knjige kao jedinstveni matični broj građana. Tvrde da je COBISS broj koji knjizi dodjeljuje biblioteka u svojoj bazi podataka, ali da ni taj kod ne bi trebalo da bude identičan u različitim udžbenicima.

ETI

OLOŠKA DIMENZIJA U SADRŽAJU “ZVANIČNE” VERZIJE

U kataloškom zapisu knjige (CIP), koju je Ignjatović komentarisao, upisan je samo COBISS, ali ne i ISBN broj.

Novinari “Vijesti” su, međutim, tragom fotokopija koje su nabavili od bivših studenata Kriminalistike, otkrili da je “Kriminologija”, koju je Ignjatović opisao, bila pohranjena u biblioteci PF-a u Podgorici.

Na fotokopiji verzije, koju posjeduju “Vijesti”, nalazi se pečat biblioteke PF-a i inventarski broj primjerka - 19028.

Iz Centralne univerzitetske biblioteke je, pak, saopšteno da je na PF-u od deset primjerka Rakočevićeve “Kriminologije”, ostao samo jedan primjerak. “Vijesti” su imale uvid u jedini preostali primjerak pod inventarskim brojem - 19024 i utvrdile da je riječ o verziji sa ISBN brojem.

“Pet primjerka navedene publikacije je pozajmljeno korisnicima na određeno vrijeme, dok se četiri primjerka vode kao nevraćena, odnosno izgubljena građa”, navodi se u saopštenju.

Prema nezvaničnim, ali pouzdanim informacijama, iz pomenute ustanove, primjerak “Kriminologije” sa gore navedenim inventarskim broj u biblioteci PF-a vodi se kao “izgubljen”.

ETIO

LOŠKA DIMENZIJA U SADRŽAJU “NEZVANIČNE” VERZIJE

Zbunjuje i činjenica da se u bibliografijama obje knjige, koje su štampane u januaru 2007. godine nalazi djelo Elizabet Stenli - “Towards a criminology for human rights”, Cullompton, objavljeno iste godine.

Rakočević dva puta pogazio obećanje

Novinari “Vijesti” su 8. marta razgovarali sa Rakočevićem o “Kriminologijama” potipisanim njegovim imenom, ali on nije odgovorio na pitanja koja su mu poslata elektronskom poštom 10. marta, iako je obećao da će to učiniti.

Rakočević je u razgovoru demantovao priču o dvije knjige i kazao da postoji samo jedna “Kriminologija” i to ona sa ISBN brojem, dok je druga samo skripta, u kojoj su sažeta njegova predavanja prije izlaska knjige.

Tvrdi da su studenti od materijala sa njegovih predavanja iz kriminologije pravili skriptu, koja je već 2003. godine dobila oblik knjige, koju je kasnije u analima opisao profesor Ignjatović.

“Nakon što sam 2007. godine izdao knjigu, nijesam mogao studentima zabraniti da uče iz skripte, tako da se dešava da i danas studenti štampaju i uče iz te iste skripte”, kazao je tada Rakočević.

Nakon što su mu novinari objasnili da je “skripta” sistematizovana, da ima svoj CIP, COBISS i da postoji štampana verzija u obliku knjige, Rakočević je kazao da je to neko učinio da ga diskredituje. Tvrdio je da je čuo da je ta “skripta” odštampana, ali da tu verziju nikada nije vidio i da ne zna ko stoji iza toga.

Tvrdio je da je Ignjatovića tri puta tužio za klevetu u Prvom osnovnom sudu u Beogradu, ali da se beogradski profesor nikada nije pojavljivao na ročištima. Međutim, prema nezvaničnim informacijama iz beogradskog tužilašta, krivična prijava, zavedena pod brojem K.br. 18359/10, koji Rakočević navodi u svom eseju, odbačena još 2010. godine.

Podgorički profesor je “Vijestima” tada kazao da će njegovu priču potvrditi njegov pravni zastupnik u Beogradu Igor Šćepanović, koji će novinarima omogućiti uvid u materijale povodom tužbi.

“Tri puta sam podnosio tužbu i 12 puta odlazio na ročišta u Prvom opštinskom sudu u Beogradu, kako predmet ne bi zastario, ali on (Ignjatović) se nikada nije pojavio na ročištima”, kazao je Rakočević.

Milošević je, međutim, uprkos obećanjima svog klijenta, “Vijestima” u telefonskom razgovoru kazao da mu “pravna etika” ne dozvoljava da javno govori o slučajevima koji i dalje traju.

Niko ne želi da govori javno o knjigama

Od trenutka kada su “Vijesti” saznale da postoje dvije, veoma slične “Kriminilogoije” sa istim COBISS-om, pokušavale su da utvrde kako je došlo do toga.

Međutim, od Ignjatovića, koji je pokrenuo priču o plagijatu, do Rakočevića, koji je potpisan kao autor knjiga, niko nije želio zvanično ili pisanim putem govoriti na tu temu.

Dok je Ignjatović novinaru “Vijesti” kazao da je priču o plagijatu podgoričkog profesora završio svojim esejom, Rakočević se od 10. marta povukao i prestao da komunicira sa reporterima, nakon što su mu predočili šta su do tog trenutka saznali.

Iz UCG-a od 10. marta nijesu odgovorili na pitanja vezana za dvije “Kriminologije”, između ostalog, i na pitanje šta će Rektorat preduzeti povodom prijave CGO-a i kako je moguće da su štampana dva udžbenika sa različitim sadržajem, a istim COBISS-om.

ORIGINAL KNJIGE KOJU RAKOČEVIĆ NE PRIZNAJE

CGO je u ponedjeljak ponovio dopis Rektoratu i Pravnom fakultetu vezano za ovaj slučaj.

Iz štamparije “BD Graf”, koja je u Centralnom registru privrednih subjekata upisana na ime Ivanke Vujošević, nijesu željeli da pričaju sa novinarima zbog smrtnog slučaja u porodici.

Za profesora Draga Radulovića, recenzenta knjige, ta je priča završena prije sedam godina, kada su nadležni organi utvrdili da je knjiga njegovog kolege Rakočevića “čista”.

“Postoji samo jedna knjiga koju sam ja recenzirao, ostali medijski navodi i manipulacije me ne interesuju”, kazao je Radulović “Vijestima”.

On je, međutim, odbio predlog novinara da pogleda obje knjige i javno kaže koju je recenzirao, kako bi otklonio sve sumnje sa svog kolege.

Drugi recenzent, prof. dr Branislav Tomković, preminuo je 2008. godine.

U nacionalnoj biblioteci “Đurađ Crnojević” zavedena je samo jedna “Kriminologija” pod navedenim COBISS-om i ISBN-om, a iz ove ustanove tvrde da ne be smjele biti dvije različite knjige sa istim kodovima.

“Obaveze izdavača su da na svakoj novoj publikaciji odštampaju kataloški zapis. CIP - Katalogizacija u publikaciji radi se u bazi podataka COBISS Crna Gora pa su podaci o publikaciji dostupni putem Interneta i prije njenog objavljivanja. Zapis se prenosi nepromijenjenog izgleda, pisma, nepromijenjenog redosljeda, interpunkcije, pisanja velikih slova, razmaka i sl. štampana verzija se prenosi na poleđini naslovne strane, na donjem dijelu kolofona publikacije ili na donjem dijelu sljedeće stranice iza kolofona”, piše na sajtu ove ustanove.

Rakočević će na dužnost dekana Pravnog fakulteta u Podgorici stupiti 19. maja, nakon što je za njega glasalo 19 članova vijeća pomenute univerzitetske jedinice.

CGO je apelovao na UCG da odloži izbor Rakočevića za dekana dok se ne utvrdi autentičnost knjiga, čije su im kopije dostavili. Upravni odbor UCG 3. marta je međutim, potvrdio odluku Vijeća PF-a i postavio Rakočevića za dekana te ustanove.

Rakočević: Sreća što ga je supruga našla prije mene

Prema nezvaničnim informacijama “Vijesti”, Rakočević je navodno lično i preko više posrednika, upozoravao Ignjatovića da ne objavljuje esej, a po objavljivanju i prijetio.

Rakočević je u razgovoru potvrdio “Vijestima” da je njegova supruga posjetila beogradskog profesora, ali tvrdi da je to učinila bez njegovog znanja.

“Sreća što ga je našla prije mene”, kazao je istakavši da je Ignjatović ukaljao čast cijele njegove porodice.

Rakočević FOTO: Savo Prelević

Nakon kontradiktornih odgovora u razgovoru na pitanja o kontaktima sa Ignjatovićem, Rakočević nije odgovorio na pitanja poslata elektronskom poštom da li je on ili neko u njegovo ime razgovarao sa Ignjatovićem ili mu prijetio prije ili nakon objavljivanja eseja.

On je u razgovoru negirao da ga je Ignjatović prijavljivao policiji zbog navodnih prijetnji, kao i da ga je neko povodom toga kontaktirao.

Šta nije odgovorio profesor i budući dekan Pravnog fakulteta

Rakočević više od dvije sedmice nije odgovorio na 16 pitanja “Vijesti”, kako bi razjasnio nedoumice oko dvije “Kriminologije” i njegovog konfuznog razgovora sa novinarima.

Podgorički kriminolog je više puta u razgovoru mijenjao stavove i priču, zbog čega su “Vijesti” odlučile da mu pruže priliku da na sva pitanja odgovore pisanim putem.

On, između ostalog, nije odgovorio kada i kako je prvi put čuo za postojanje još jedne knjige, niti šta je učinio kada je saznao da postoji “falsifikat”. Iako je tvrdio da prava “Kriminologija” ima ISBN kod, on nije razjasnio kako je moguće da obje knjige imaju isti COBISS.

Takođe nije razjasnio kako je moguće da se u bibliografiji nađe djelo “Towards a criminology for human rights”, koje je objavljeno iste godine kada i njegova knjiga. Nije odgovorio niti koji je po njegovom mišljenju motiv profesora Ignjatovića da ga diskredituje u analima beogradskog PF-a.

Ostalo je nejasno i zašto je objavio odgovor Ignjatoviću nakon skoro godinu dana, ako je novinarima kazao da ga je napisao istog dana.

Nije odgovorio ni da li smatra da je neko iz Podgorice štampao "skriptu" kao knjigu i poslao je Ignjatoviću samo da bi ga diskreditovao, šta je tvrdio u razgovoru sa novinarima.

Takođe nije razjasnio zašto je Komisija upoređivala njegovu knjigu sa pogrešnim izdanjem “Kriminologije” beogradskog profesora, niti nedoumice oko tužbi protiv Ignjatovića, između ostalog, zašto je obmanuo novinare da će im njegov advokat dati svu dokumentaciju oko tog slučaja.