Upload
others
View
4
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
SADRŽAJ
UVOD . . . . . . . . . .02
1. ZAKONSKA REGULATIVA I ZAŠTITA PRIRODNIH RESURSA. . . . . . .03
2. NEOBNOVLJIVI PRIRODNI RESURSI I NAČINI NJIHOVE EKSPLOATACIJE . . . . . .06
2.1 Neobnovljivi prirodni resursi . . . . . .062.1.1 Nafta. . . . . . . . . . .062.1.2 Zemni gas . . . . . . . . .072.1.3 Uljani škriljci . . . . . . . . .072.1.4 Ugalj . . . . . . . . . ..08
2.2 2.2 Eksploatacija. . . . . . . . .092.2.1 Ekspoloatacija nafte . . . . . . . .092.2.2 Ekspoloatacija zemnog gasa . . . . . . .152.2.3 Ekspoloatacija uglja . . . . . . . .16
3. UDESI I RIZIK PRI EKSPLOATACIJI RESURSA .21
3.1 Nezgode povezane sa ljudskim gubicima. . . . . 21
3.2 Ekološke posledice eksploatacije neobnovljivih prirodnih resursa .23
ZAKLJUČAK . . . . . . . . .25
1
LITERATURA . . . . . . . .26
UVOD
Prorodni resursi su opšte dobro i zajedničko bogatstvo. Njihovo korišćenje,
privredna primena i ekonomsko vrednovanje treba da budu planski usmereni i namenski
konstrolisani.
Bez obzira na vrstu, pojedinačnu količinu, oni prestavljaju postojeći privredni i
ekonomski razvoj svake zemlje. Naravno, postoji i deo prirodnih resursa koji mora ostati
izvan ekonomskih i privrednih tokova i koji treba da bude sačuvan za sadašnje i buduće
generacije, a to posebno važi za one resurse koji se teško obnavljaju i neobnovljive
prirodne resurse.
Pristup prirodnim resursima mora da obuhvati definisanje politike i strategije
njihovog održivog korišćenja, kao i definisanje zakonodavno-pravnog okvira za njihovo
efikasno sprovođenje.
Prirodnim resursom obično nazivamo sve ono što potiče od Zemlje - zemljište,
biljke, životinje, vodu, drvo, naftu, metale i ostalo. Sve ih koristimo u vrlo različite svrhe,
kao što je:
proizvodnja najraznovrsnijih proizvoda važnih za svakodnevni život,
dobijanje električne energije,
vožnju automobila,
građevinske radove...
Iz tog razloga mora se obratiti pažnja na tu činjenicu da će se neki od njih u
potpunosti iscrpeti ukoliko ne smanjimo potrošnju, što je ozbiljan problem, zato što živi
svet na Zemlji zavisi od ovih resursa.
2
1. ZAKONSKA REGULATIVA I ZAŠTITA
PRIRODNIH RESURSA
Zakonodavstvo o životnoj sredini je svaki oblik zakona koji se bavi
očuvanjem, zaštitom ili obnavljanjem životne sredine i njenih prirodnih resursa.
To je zakonodavstvo koje zabranjuje ili kontroliše eksploataciju prirodnih
resursa i kontroliše zagađenje životne sredine. Ono uključuje i zakonodavstvo koje se
odnosi na opasnosti potekle iz različitih izvora, npr. izvora zračenja.
Zakonodavstvo u oblasti zaštite životne sredine vrlo je obimno i
obuhvata sledeće oblasti:
Zaštita komponenata životne sredine, npr. Zaštita kvaliteta vode i vazduha;
Zaštita ekosistema, npr. Zakonodavstvo o zaštiti prirode;
Održivo korišćrnje, npr. Zakonodavstvo o šumarstvu, poljoprivredi, lovu,
ribolovu;
Procena uticaja na životnu sredinu;
Podsticajne mere, npr. zakoni o porezima;
Podsticanje tehnološke saradnje, npr. nacionalno zakonodavstvo o
izvozu/uvozu tehnologije;
Uređivanje prirodnih resursa, npr. zakoni o rudarstvu, prikupljanju genetskih
resursa;
Odgovornost za štetu učinjenu životnoj sredini, npr. Zakon o ZŽS, Krivični
zakon;
Vlasništvo nad prirodnim resursima, npr. Ustav, Zakon o zaštiti životne sredine;
Procena rizika/upravljanje rizikom, npr. zakoni koji se odnose na biosigurnost,
hemijsku sigurnost, industrijske nesreće;
Upravljanje otpadom
3
Upravljanje zemljišta i njegovo korišćenje;
Higijena, karantin, fotosanitacija;
Obrazovanje i nauka.
Zakonodavstvo u oblasti zaštite prirodnih resursa se može svatati kao:
1. Zakon o zaštiti životne sredine
2. Zakon o zaštiti prirode
3. Zakon o izmenama i dopunama zakona o proceni uticaja na životnu
sredinu.
Uprava za zaštitu životne sredine se bavi poslovima državne uprave koji se
odnose na:
sistem zaštite i održivog korišćenja prirodnih bogatstava, odnosno resursa
(vazduha, voda, zemljišta, mineralnih sirovina, šuma, riba, divljih biljnih i
životinjskih vrsta),
izradu strateških dokumenata, planova i programa istraživanja u oblasti
održivog korišćenja prirodnih bogatstava i obnovljivih izvora energije;
izradu bilansa rezervi podzemnih voda, normativa i standarda za izradu
geoloških karata;
izradu programa istražnih radova u oblasti osnovnih geoloških istraživanja
koja se odnose na održivo korišćenje resursa, a za podzemne vode i
detaljnih istražnih radova;
obezbeđivanje materijalnih i drugih uslova za realizaciju tih programa;
sistem zaštite i unapređenja životne sredine;
osnove zaštite životne sredine;
zaštitu prirode;
zaštitu ozonskog omotača;
praćenje klimatskih promena;
prekogranično zagađenje vazduha i vode;
utvrđivanje i sprovođenje zaštite prirodnih celina od značaja za Republiku
Srbiju;
4
utvrđivanje uslova zaštite životne sredine u planiranju prostora i izgradnji
objekata;
ranu najavu mogućih incidentnih situacija;
poslove nacionalne banke podataka i podataka o kvalitetu voda i vazduha;
zaštitu od buke i vibracija;
zaštitu od jonizujućeg i nejonizujućeg zračenja;
proizvodnju, promet otrova i drugih opasnih materija, izuzev droga i
prekursora;
upravljanje hemikalijama;
upravljanje otpadom, izuzev radioaktivnim otpadom;
odobravanje prekograničnog prometa otpada i zaštićenih biljnih i
životinjskih vrsta;
uspostavljanje praćenja kvaliteta činilaca životne sredine;
funkciju nacionalnog komunikacionog centra sistema održivog korišćenja
prirodnih bogatstava i zaštite životne sredine;
uspostavljanje i razvoj informacionog sistema održivog korišćenja
prirodnih bogatstava i zaštite životne sredine;
inspekcijski nadzor u oblasti održivog korišćenja prirodnih bogatstava i
zaštite životne sredine i u drugim navedenim oblastima;
ekološki inspekcijski nadzor na granici,
druge poslove određene zakonom
Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja obavlja poslove državne
uprave koji se odnose i na:
sistem zaštite i održivog razvoja prirodnih bogatstava, odnosno resursa
(vazduha, voda, zemljišta, mineralnih sirovina, šuma, riba, divljih biljnih i
životinjskih vrsta);
inspekcijski nadzor u oblasti održivog korišćenja prirodnih bogatstava i
zaštite životne sredine i u drugim oblastima određenim zakonom;
izradu bilansa rezervi podzemnih voda, normativa i standarda za izradu
geoloških karata;
5
2. NEOBNOVLJIVI RESURSI I NAČINI
EKSPLOATACIJE
2.1 Neobnovljivi prirodni resursi
Neobnovljivi (ili ne kontinuirani) resursi, imaju konačna, iako ponekad
nepoznata, ograničenja.
Ogroman deo ukupne proizvedene energije u svetu dobija se sagorevanjem
fosilnih goriva, tj. neobnovljivih vidova energije - u tečnom (nafta i njeni derivati),
čvrstom (ugalj), ili gasovitom stanju (prirodni gas).
2.1.1 Nafta
Nafta je najpoznatije tečno gorivo. Nalazi se u zemlji izmedju nepropusnih
slojeva, odakle se dovodi pomoću posebnih uredjaja. Nastanak nafte mogao je da se
ostvari na onim prostorima planete gde su postojali trajni uslovi, u toku stotina miliona
godina. Osim na kopnu i priobalnim delovima, nafta može da se nadje i u slojevima ispod
morskog dna. Glavni sastojak nafte sačinjavaju ugljovodonici. Danas je nafta zastupljena
u svetskoj potrošnji energije sa oko 50% u ukupnoj primarnoj energiji. Smatra se da
danas u svetu ima oko 100 milijardi tona nafte. Godišnje u svetu se troši oko 3 milijarde
6
tona nafte i iz toga proizilazi da će se svetske rezerve nafte iscrpiti za vremenski period
od 30 godina.
2.1.2 Zemni gas
Zemni gas (plin) nastao je pod istim uslovima i paralelno sa nastankom nafte. On
ima široku upotrebu u sistemima zagrevanja prostorija, i kao toplotna energija u
ugostiteljstvu i domaćinstvima. Prirodni gas se računa kao treće (posle uglja i nafte)
glavno gorivo i zastupljen je medju primarnim izvorima energije sa oko 19%, ali se još
nedovoljno koristi. Zalihe zemnog gasa nisu još dovoljno ispitane, ali se smatra da su
sadašnje rezerve dovoljne za vremenski period od 50 do 60 godina, prema sadašnjoj
potrošnji. Do sada poznate rezerve u svetu se u najvećim procentima nalaze u regionima:
bivšeg Sovjetskog saveza sa 44%, Iranu 15%, SAD-u 6%, Saudijskoj Arabiji 4%, Alžiru i
svim ostalim 28%.
2.1.3 Uljani škriljci
To je materijal sa visokim sadržajem ugljovodonika, pa se zbog toga mogu
koristiti za dobijanje nafte, mazuta i ulja za loženje. Treba imati u vidu da je potrebno
uložiti više energije da se dobije jedna tona nafte iz uljanih škriljaca, nego što
proizvedena tona može dati korisne energije. Pa se može zaključiti da se doba nafte
neizbežno približava svome kraju.
7
2.1.4 Ugalj
Ugalj je nastao evolucijom ogromnih količina biljne mase nastale od ostataka
kopnene vegetacije u močvarama tokom 400 miliona godina. Složenim biohemijskim i
hemijskim preobražajima biljaka u geološkom vremenu u zemljinim slojevima nastala su
ležišta uglja. Pre 50 godina ugalj je bio zastupljen sa 80% medju izvorima primarne
energije, dok danas njegova zastupljenost iznosi samo 30%. Ovo jasno pokazuje da je u
toku poslednjih 50 godina sve više trošena nafta na račun uglja, što danas ima vrlo štetne
posledice.
Vek trajanja svetskih zaliha uglja nije tačno odredjen i računa se na 70-100
godina. Još pre 40 godina rešen je problem dobijanja nafte iz uglja i tako pretvaranjem
uglja u naftu, ugalj nafti vraća dug. Medjutim pretvaranje uglja u naftu je vrlo skupo
pošto je tehnologija ovog pretvaranja komplikovana. Ova proizvodnja zagadjuje životnu
sredinu i stvara dopunsko zagrevanje zemlje i njene atmosfere, što se htelo smanjiti i
izbeći upotrebom nafte. Samo solarna energija može produžiti vek nafti i uglju i tako
obezbediti dovoljno vremena da se primene i nove energije kao što je, na primer,
termonuklearna.
Slika 1. Rudnik uglja u Ukrajini, Krasnolimansk
8
2.2 Eksploatacija
2.2.1 Ekspoloatacija nafte
Prva naftna bušotina je izbušena 1859. g. u Pensilvaniji.
Do povećanja proizvodnje dolazi posle pronalaska derivata petroleja, a zatim
benzinskog motora. Tridesetih godina 20. v. Posle pronalaska veštačkih vlakana (najlon)
razvija se petrohemija.
Svetska proizvodnja nafte 1999. g. iznosila je 3283385000 t .
Naftne bušotine idu do 6 000 m, na podmorskim šelfovima do 400 m. Cena jedne
bušotine iznosi od 25 000 do 1 miliona dolara. Iz jedne bušotine na Bliskom istoku se
dobija prosečno 115000 t, dok u u Severnoj americi taj 816 t. Uz to, na Bliskom istoku
nafta izbija kao fontana, tako da nije potrebno ispumpavanje u prvim fazam
eksploatacije, dok pritisak ne oslabi.
Proizvodna cena jedne tone nafte na Bliskom istoku iznosi oko 7-8 eura, u
Nigeriji 8-9, u Severnom moru 30-40 eura. Najskuplja prozvodnja nafte je Meksičkom
zalivu i na Aljasci.
Pre upotrebe nafta treba da se rafinira, tj. raščlanjuje na pojedine skupine
ugljovodonika, od kojih se dobijaju derivati za upotrebu
Nafta je transportabilna cevovodima, tankerima i cisternama.
9
Kretanje nafte
Slika 2. Globalna važnost Srednjeg Istoka kao izvora energije, prikazana kroz distribuciju nafte u celom svetu
10
Najveći naftni regioni sveta su:
1. Bliski istok oko velike geosinklinale Persijskog zaliva,od kirkuka i Mosula na
severu Iraka, preko Kuvajta, iranskog Kuzistana i s-z ruba Arabijskog poluostrva (Al
Hasa u Saudijskoj Arabiji, Neutralna zona) do Omana i katara na istoku Arabijskog pol.
Godišnja proizvodnja 917 mil. t ili 29,5% svetske proizvodnje. Najveći proizvođači su
Saudijska Arabija (403 mil. t), Iran (180), Kuvajt (100), UAE (103 mil. t., 1996.g.).
2. Severnoamerički region, 557 mil. ili 17,9% svetske proizvodnje. Duž velike
geosinklinale od meksičkog zaliva na jugu preko Teksasa, Luizijane, Oklahome, kanzasa,
Arkanzasa, kanadskih provincija alberte, Saskačevana i Manitobe do aljaske (Pradho Bej)
i porečja reke Makenzi na severu. SAD proizv. 319 mil. T, Kanada 80 i Meksiko 148. U
Južnoj americi su najbogatija naftna nalazišta u Venecueli (146 mil.t) pre svega u zalivu
Marakaibo i na trinidadu. Ima manjih nalazišta u Kolumbiji, ekvadoru, argentini i
Brazilu.
3. ZND1: Rusija (Povolžje, zap. Sibir), Kazahstan, Azerbejdžan (Baku), i Uzbekistan.
Proizvodnja 362 mil t ili 11,7% svetske proizvodnje.
1 Zajednica nezavisnih država
11
4. Afrika: 325 mil t, 10,5% svetske proizvodnje. Severna Afrika: Libija, Alžir (Hasi
Mesaud), Egipat. Zapadna Afrika: Nigerija (delta Nigera). Jugozapadna Afrika: Angola
(Kabinda, Luanda), i Gabon.
5. Istočna i jugoistočna Azija: 323 mil.t, 10,4% svetske proizvodnje. Kina (područje
pustinje Gobi, Sinkjang), Indonezija (Sumatra, Borneo), Brunej i malezija.
6. Evropa: 310 mil.t, ili 10% sv. Proizvodnje. Naftna polja u Rumuniji i Galiciji su
uglavnom iscrpljena. Glavna nalazišta su u Severnom moru, koja eksploatišu uglavnom
V. Britanija i Norveška.
Prodaja i cena nafte na svetskom tržištu
Nafta donosi, onima koji je imaju, ogromne prihode. Zbog toga je došlo do
koncentracije kapitala, konkurencije i borbe za nalazišta i sfere uticaja. Prve tri
kompanije: Standard oil Kompani (osnovao Rokfeler 1870), Rojal Dač šel (osnovana
1907) i anglo-persian oil Kompani (osnovana 1908) su u Ahnakari (Škotska) potpisale
kartelsku ugovor o podeli sfera svog uticaja u svetu, o racionalizaciji proizvodnje i
transporta, i o principima određivanja cena nafte. Od tada cene nisu realne tj., vezane za
troškove proizvodnje, već uslovne svetske cene koje podležu veštačkoj regulaciji naftnog
kartela.
Enriko Matei, veliki borac protiv naftnih kartela, izveo je podelu na “SEDAM
SESTARA”2:
1. Ekson,
2. Rojal Dač Šel
3. Britiš Petroleum
4. Teksako
5. Mobil Oil
6. SOKAL
7. Galf Oil
2 Izveo je 1960 godine
12
Osim multinacionalnih postoji i veliki broj nacionalnih (državnih ili privatnih)
kompanija: Lukoil (Rusija), PEMEKS (Meksiko), itd.
1960 godine u Bagdadu biva osnovan OPEK 3 i sastoji se od 11 članica
1. IRAK,
2. IRAN,
3. KUVAJT,
4. SAUDIJSKA ARABIJA,
5. VENECUELA,
6. KATAR,
7. INDONEZIJA,
8. LIBIJA,
9. ABU DABI,
10. ALŽIR,
11. NIGERIJA.
Pri kupoprodaji nafte na svetskom tržištu, primenjuju se transakcijske cene, koje
zavise od trenutnog stanja ponude i potražnje, i samo izuzetno se slažu s uslovnom
cenom.4
S obzirom na proizvodnju, preradu i potrošnju nafte sve zemlje sveta se dele na
sledeće tipove:
1. Mali proizvođači a velikiprerađivači (i veliki uvoznici) nafte. Rafinerije su
lokalizovane u u vezi s tržištem (veliki gradovi) ili položajem (luke, naftovodi).
Primeri su zemlje Zapadne Evrope i Japan.
2. Veliki proizvođači i veliki prerađivač nafte. Razmeštaj rafinerija kod njih zavisi
od tri činioca – razmeštaja nalazišta, tržišta i saobraćajno-geografskog položaja. U
tim tačkama se lokalizuju rafinerije. To se može zapaziti u SAD i Rusiji.
3. Zemlje veliki proizvođači i mali prerađivači (i veliki izvoznici) nafte. Rafinerije
se grade u izvoznim lukama kao što su Ibadan u Iranu, Ras Tanura u Saudijskoj
arabiji, Mina al ahmadi u Kuvajtu, Aden u jemenu, Port Harkurt u Nigeriji,
3 Organizacija proizvođača i izvoznica nafte4 Strane kompanije koje imaju akcije u zemljama OPEK-a, ili ugovor za proizvodnju, plaćaju tim zemljama tzv. Participativnu ili koncesijsku cenu, koja je niža od informativne.
13
Amuaj, Punta Kardon i marakaibo u Venecueli. Zemlje proizvođači nisu dugo
mogle da investiraju u prerađivačke kapacitete zato što su cene sirove nafte dugo
bile niske pa nisu imale kapitala, još uvek imaju teškoće zbog nedostatka
kvalifikovanih kadrova, tehnologije, infrastrukture, relativno malog tržišta.
5
2.2.2 Ekspoloatacija zemnog gasa
5 kretanje cene nafte i njenih derivata1. Dizel2. Benzin3. Sirova nafta4. Ulje5. Mazut
14
Udeo zemnog gasa u svetskom energetskom bilansu prelazi 24,3%.6
Najveće rezerve gasa su u Sibiru.
Najveći proizvođači zemnog gasa, mlrd. m3
1. SAD 545.32. Rusija 531.03. Kanada 158.6
4. V. Britanija 87.0
5. Indonezija 69.06. Alžir 67.5
7. Holandija 67.18. Uzbekistan 45.9
9. Saud. Arabija 43.910. Iran 43.0
SVET (1995) 2 298 000Tabela 4. Tabela 5.
Vodeći izvoznici zemnog gasa su Rusija, Kanada, Alžir, Holandija i Indonezija.
Trgovina zemnim gasom bila je iz tehničkih razloga skromnija.
SAD uvoze gas iz Kanade, Nemačka iz Rusije, Holandije i Norveške (severno
more);
Ukrajina iz Rusije i Turkmenije; Japan iz Indonezije, Malezije, Bruneja i
australije; Italija iz Alžra i Rusije;
Francuska iz Rusije, Alžira i Norveške...
2.2.3 Ekspoloatacija uglja
Vek uglja počeo je s pronalaskom parne mašine. Zatim je postao nezamenjivo
gorivo u crnoj metalurgiji i termoelektranama.6 Izvod iz 2002 godine
Najveći potrošači zemnog gasa
1. SAD 569.32. Rusija 298.0
3. Nemačka 71.14. V.
Britanija67.4
5. Kanada 67.06. Ukrajina 65.0
7. Japan 58.68. Italja 48.5
9. S. Arabija 39.510. Iran 38.6
15
Vrste uglja, razlikuju se po energetskoj vrednosti, starosti karbonifikacije.
1. kameni ugalj , potiče iz karbonske ili permske ere, kalorična vrednost preko 24
mJ/kg, 85% ugljenika, 1% pepela. Antracit je najkvaliteniji kameni ugalj.
Razlikuju se bitumenozni (masni) pogodan za koksovanje, i subbituminozni u
koje se ubrajaju i mrki ugalj i lignit.
2. mrki ugalj, iz starijeg tercijara, 70% ugljenika, 2% pepela, 16-24 mJ.
3. lignit , iz pliocena, 10-16 mJ/kg, 60% ugljenika, 25% vode, 8-13% pepela.7
4. treset , iz pleistocena, manja energetska vrednost
Bituminoznog uglja nema mnogo; u V. Britaniji je 80% uglja pogodno za
koksovanje. Najkvalitetniji je ugalj u Kuzbasu (Rusija), koji se eksploatiše površinskim,
jamskim i dubinskim kopom. Apalački basen u SAD ima takođe kvalitetan antracit,
slojevi pogodni za eksploataciju.
Zbog visokih troškova eksploatacije i ekoloških zakona nalazišta kvalitetnog uglja
u Velikoj Britaniji, Limburgu (Holandija), Ruru, Pa-de-Kaleu (Sev. Francuska) su
zatvoreni.
Medjutim i pored ovoga svetska potrošnja uglja raste.
Pet velikih proizvođača uglja u svetu su:
1. Kina (27,8%), SAD (25,3%),
2. SAD (25,3%)
3. ZND (7%)8,
4. Indija (5,5%),
5. Australija (5.5%).
Na njih otpada 72,1% ukupne proizvodnje. Ostali veliki proizvođači su Poljska,
Nemačka, Kanada, dok neki “klasični” proizvođači su smanjili ili prekinuli proizvodnju
(V. Britanija, Francuska, Belgija, nemačka i Japan),a neki zbog vlastith potreba (Kina,
7 Međunarodna klasifikacija objedinjuje mrki ugalj i lignit u “lignit”.
8 Bifši SSSR
16
Indija, DR Koreja), ili zbog izvoza (australija, , Poljska) održavaju ili povećavaju
proizvodnju
Nalazišta uglja
Evropska ležišta kamenog uglja su hercinske planine zapadne, Srednje i Istočne
Evrope: u V. Britaniji (Wels, Midlands, Lankašir, Jorkšir, Nortumberlend, Škotska
nizija), severnoj Francuskoj (Limburg), nemačkoj (Porurje, Posarje), Poljskoj i češkoj
(Gornji Šljonsk). Slični slojevi se javljaju u Ukrajini (deo donjeckog basena – Donbasa), i
Rusiji (deo Donbasa), Kuznjecka i Minusinska kotlina pod Sajanskim gorjem u južnom
Sibiru, u okolini Irkutska i Angarska te u Vorkuti na Pečori (na severu Rusije) te u
Kazahstanu (Karaganda). Najveće svetske rezerve su u rusiji, ali su većinom u Sibiru,
teško dostupne.
U Aziji kamenim ugljem bogate su:
Severna i srednja Kina (Tatung u pokajini Šan-si, Kailuan u pokrajini Hajpej, Baotou u
severozapadnoj regiji, Fu-šun, fu-sin i Đinčžou u pokrajini Ljaoning u Mandžuriji, Ping-
ding-šan u Henanu, na pol. Šandong i u brojnim manjim nalazištima.
Indija, na tromeđi država Bihar,Orisa i Bengalija, u dolinama/kotlinama Damodar, Sone,
Mahanadi i Godavari, DR Koreja i Vijetnam (Tongking).
U SAD su rudnici kamenog uglja u Apalačima (60%), na prostorima država
Pensilvanija (Pitsburg, Konelsvil, Skranton), Zapadna Virdžinija i Ohajo, u alabami, na
Srednjem zapadu (Indijana, Ilionois, Kentaki) i na Zapadu (Kolorado, Montana, Juta,
Vajoming, Arizona i Nju meksiko),(vidi atlas). Težište američke proizvodnje uglja je na
apalačima, i u manjoj meri na Srednjem zapadu (povoljan položaj u odnosu na plovne
puteve, za unutrašnje potrebe i izvoz).
U Kanadi ležišta uglja su u provincijama Saskačevan, Alberta, i na istoku u
državama Nova Škotska i Nju Bransvik.
17
Južnoafrička republika – ležišta su jugozapadno od Johanesburga (Springs-Viskvil-
Vitbenk),
Australija – Kvinslend (kotlina Boven), okolina sidneja i pre svega Novi Južni
Vels.
U međunarodnoj trgovini učestvuje kameni ugalj. Mrki ugalj i lignit se ne isplati
prevoziti na velike daljine te se koriste u termoelektranama u blizini nalazišta. Zbog
visokog kvaliteta i jeftinog prevoza u brodovima uglja iz prekomorskih zemalja, u
zapadnoj Evropi je jeftiniji uvozni ugalj nego domaći.
18
Slika 3. Rudari u rudniku u Krivelju Slika 4. Površinski kop u krivelju
19
Tabela 8. Najznačajniji ugljeni baseni u Srbiji
3. UDESI I RIZIK PRI EKSPLOATACIJI
RESURSA
20
3.1 Nezgode povezane sa ljudskim gubicima
Usled velike potražnje i prevelike želje za povećanjem profita, dolazi do
zanemarenja pravila i propisa bezbednosi , koji za mogu imati velike gubitke kako u
ljudskim životima, tako i u životnoj sredini
Ugalj prestavlja jedan od najopasnijih resursa za ekstraktovanje. Zato dolazi do
velikog broja nesreća svugde u svetu.
U SAD, Talmansvilu u Zapadnoj Virdžiniji, dvanaest od ukupno trinaest rudara
su poginuli, a većina je podlegla otrovnim gasovima. Nesreće u SAD su sve češće, jer i
pored velikog broja federalnih i državnih inspektora koji redovno kontrolišu rudnike,
njihovo zatvaranje je retko. Rudnik u Zapadnoj Virdžiniji u kojem se dogodila nesreća,
protekle godine je dobio 208 sudskih opomena zbog nedovoljne bezbednosti.
Najskoriji primer je nesreća se dogodio u Kini gde su živote izgubila 108 rudara. Do nesreće je došlo usled urušavanja tunela.
Sigurno najpoznatiji slučaj rudarskih nesreća u Srbiji prestavlja primer u
Aleksincu, gde je život izgubilo 90 rudara. Nesreća se dogodila dok su za vreme jutarnje
smene u severnom reviru jame Morava. Važno je napomenuti da je to druga po veličini
nesreća u rudniku u Aleksincu, i da su u prvoj nesreci život izgubili 34 rudara. Ali i pored
ove opomene nije povedeno računa o povećanju nivoa bezbednosti, sto je na kraju za
uzrok imalo gubitak 90 života i zatvaranje rudnika.
I ako se veliki broj nesreća svrstava u nezgode, postoje i nesreće koje su
uzrokovane ljudskim faktorom. Primer ovoga je nesreća u rudniku uglja Dongu.
21
Do nje je došlo pošto su rudari prekršili pravilo o bezbednosti, rušeći jedan zid
kako bi omogućili pristup sektoru gde se akumulirao gas. Pet lica je uhapšeno.
Kao jedni od najvecih proizvodjača uglja u svetu, kineski rudnici su među
najopasnijim rudnicima u svetu. Prošle godine stradalo je više od 3 200 rudara, prema
zvaničnim podacima. Kineska vlada je obećala da će ove godine da zatvori hiljade
rudnika zbog kršenja pravila bezbednosti. Ipak, neki tvrde da će veća tražnja i više cene
uglja biti važnije od bezbednosti. U jednom izveštaju međunarodnog sindikata rudarskih
radnika, navodi se da je u proizvodnji uglja u Kini, 2008, stradalo 4,2 rudara na svakih
milion tona iskopanog uglja.
9
3.2 Ekološke posledice eksploatacije neobnovljivih
prirodnih resursa
9 Slika je slikana prilikom nesreću u rudniku uglja Dongu
22
Iskorišćavanjem jednog prirodnog resursa, delimično ali dugotrajno, sa
tendencijom rasta, uništavamo druge prirodne resurse. To je direktna i odmah vidljiva
šteta na samom početku eksploatacije rude. Ostale štete manifestuju se kroz zagađivanje
životne sredine.
Jalovine rudnika metala izložene su neprekidnom dejstvu vetra. U njima se
odvijaju hemijski procesi rastvaranja većine prisutnih minerala teških metala i spirala
njihovih jona u vodotokove, čime se ugrožavaju, a negde i u potpunosti uništavaju biljke i
životinje. Erozijom odlagališta i jalovišta od strane površinskih voda ili od atmosferskih
padavina, takođe, nastaju ozbiljna zagađenja vodotokova. Kod nailaska velikih voda
plavi se priobalno, po pravilu, kvalitetno poljoprivredno zemljište i trajno zagađuje
štetnim jonima teških metala.
Eolska erozija (erozija delovanjem vetra) flotacijskih jalovišta izaziva zagađenje
prašinom, u krugu prečnika od nekoliko desetina kilometara.
U novije vreme su propisi u oblasti zaštite životne sredine znatno strožiji. Trošak
za zaštitu životne sredine postaje realna ekonomska kategorija, prisutna u svim tehno-
ekonomskim elaboratima za otvaranje rudnika, ali i pored preuzimanja svih mera zaštite,
apsolutna sigurnost nije zagarantovana. Havarije na flotacijskim jalovištima ne mogu se
apsolutno isključiti, zbog mogućih elementarnih nepogoda ili katastrofa, pa i mogućeg
ljudskog propusta.
Drugi veliki zagađivač životne sredine su rudnici lignita i termoelektrane u
kojima lignit sagoreva radi proizvodnje elektroenergije. Pošto u našim termoelektranama
sagorevaju niskokvalitetni ligniti sa velikim sadržajem pepela, količine pepela su velike.
Zagađivanje okoline može biti vrlo intenzivno, a ponekad i vrlo opasno za ljude i
životinje. Problem deponovanja pepela iz termoelektrana je daleko složeniji i skuplji od
deponovanja flotacijskih jalovina.
Treći po redu veliki zagađivač životne sredine je proizvodnja i transport nafte.
Zagađenje naftom najviše nastaje u njenom pomorskom ili rečnom transportu.
23
Prema tome, racionalna potrošnja i štednja mineralnih resursa je neminovnost
iz dva osnovna razloga:
1. mineralni resursi su neobnovljivi i kao takvi imaju ograničene rezerve,
2. smanjenom eksploatacijom mineralnih resursa umanjuje se zagađenje i štetne
posledice po životnu sredinu.
Slika 5. Posledice izlivanja nafte iz tankera u Slika 6. Nesreća prilikom iskopavanja nafte u
Zapadnoj Americi Saudiskoj Arabiji
ZAKLJUČAK
24
Na putu ka dobrom ekonomskom razvoju svaka država, pa tako i Republika
Srbija polazi od raspoloživih prirodnih resursa. Pri tome, deo navedenih neobnovljivih
prirodnih resursa neminovno se mora koristiti za potrebe privrede i ekonomskog rasta, ali
se jedan deo mora sačuvati za sadašnje i buduće generacije. Iako u poređenju sa drugim
zemljama, po prirodnim resursima u ekonomskom smislu, Srbija ne pripada posebno
bogatim zemljama, postoji obaveza i odgovornost racionalnog gazdovanja i upravljanja
raspoloživim prirodnim resursima u skladu sa politikom i strategijom njihovog održivog
korišćenja.
U zavisnosti od raspoloživih neobnovljivih prirodnih resursa pojedini od njih
imaju veći ili manji resursni potencijal i generalno nedovoljnu plansku i stratešku
iskorišćenost. Ovo zahteva definisanje jasnih sektorskih politika i strategija, uz
pronalaženje pravih mehanizama za njihovu implementaciju. U pojedinim slučajevima,
za određene prirodne resurse, neophodno je definisanje institucionalnih i pravnih okvira,
potrebna je organizaciona infrastruktura za primenu, kao i za strateško i operativno
upravljanje.
Moramo obratiti pažnju na činjenicu da će se neki od prirodnih resursa u
potpunosti iscrpeti ukoliko ne smanjimo potrošnju, što je ozbiljan problem, jer živi svet
zavisi od ovih resursa.
LITERATURA
www.beosim.co.yu/zastita_na_radu
25
www.wickipedia.com
www.wickipedia.rs
www.citizen.org/trade/nafta
http://www.naslovi.net/tema/50766
http://www.google.com
http://www.blic.rs/
www.maturski.org
26