Terry Rubin

UDARNI VAL

Terry Ferman okrenuo se i prevrnuo unutar granica svoje vrenagonski htio uspraviti u sjedećkućica premala za tako naglu kretnju.

Okrećući se, pogledao je van kroz okrugli prozorsićušne čistine uz rijeku koju je odabrao za svoj logor ocrtavale su se u boji dima na pozadini neba u svitanje. Navukao je toplu odje

UDARNI VAL

1

Terry Ferman okrenuo se i prevrnuo unutar granica svoje vreće za spavanje. Potom se nagonski htio uspraviti u sjedeći položaj, ali se suzdržao u pravi čas shvativši da

ica premala za tako naglu kretnju.

i se, pogledao je van kroz okrugli prozorčić. Konture ogromnih stabala iza istine uz rijeku koju je odabrao za svoj logor ocrtavale su se u boji dima na pozadini

vukao je toplu odjeću potrebnu u ovakvoj klimi najbrže što je mogao u

1

e za spavanje. Potom se shvativši da je kamp-

. Konture ogromnih stabala iza istine uz rijeku koju je odabrao za svoj logor ocrtavale su se u boji dima na pozadini

u potrebnu u ovakvoj klimi najbrže što je mogao u

2

tako skučenom prostoru i izašao na otvoreno da promotri vode rijeke Feather što su se kotrljale pred njim i maslinastozelene litice iza njih.

Ovo bi bio dobar dan za pecanje, odlučio je, a svom studiranju na Berkeleyju već je zaista predugo dozvoljavao da ga odvlači od planinskih potoka koji su mu bili prva ljubav. Elektrotehnici se ne bi smjelo dozvoliti da preuzme prvenstvo. No, na prvom mjestu je bio projekt zbog kojeg je izašao na teren.

Ponovno je bacio pogled na visoke zelene litice. Bit će prilično teško poslati signal iz ove doline s njegovim sićušnim tranzistorskim odašiljačem, mada bi trebao uspjeti s dovoljno dugačkom žicom emitera.

Projekt je, unatoč svim Calovim pokušajima da ga prikaže tajanstvenim, zapravo bio prilično jednostavan - trebalo je uz pomoć radiogoniometra locirati izvor nepravilnih signala različita trajanja koji su se u nepravilnim vremenskim razmacima već dugi niz godina javljali negdje iz ovog područja.

Svi su signali bili na frekvenciji od 21 Mhz, a tokom godina su ih otkrivale i različito triangulirale* različite skupine. Za vrijeme rata prilično se intenzivno radilo na otkrivanju "ilegalnog odašiljača", bez uspjeha. Onda je nastupio mir i projekt je napušten kad je netko odlučio da su se signali javili dovoljno vremena prije rata da to ukazuje na civilni aspekt, a taj je netko potkrijepio svoju odluku iznijevši mišljenje da signal vjerojatno ima prirodno izvorište.

Na tome je i ostalo sve dok Cal nije naletio na zapise o signalima kad je kopao po arhivima Sveučilišta. Cal je bio radioamater, ali studirao je političke znanosti, a bio je skloniji političkom nego znanstvenom načinu razmišljanja, zaključio je Terry zajedljivo. Cal se ponašao kao da su signali dio neke velike urote. Takav uvod u projekt bio je suvišan s obzirom na činjenice, kao i s obzirom na Terryjeve neposredne interese.

Budući da su se signali javljali sporadično, bilo je vrlo teško odrediti njihovu točnu lokaciju, pogotovo kad se još uzme u obzir da u planinama poput ovih lako može doći do odbijanja signala. Zapravo, signal je bilo nemoguće precizno triangulirati uobičajenim metodama, pa se Terry dosjetio da sustav triangulacije okrene naopako. Koristeći svoj mali prenosivi odašiljač, namjeravao je emitirati unaprijed pripremljene signale s različitih mjesta uz i niz kanjon dok ne pronađe točno ono mjesto koje će odbiti signal tako da točno ponovi izvornu snimku. Cal i neki njegovi prijatelji će na Berkeleyju primati signale i upravljati promjenama.

Iako je bio zaposlen kamperskom peći, Terry je dopustio da mu pažnja luta u metodičnom pregledu bližeg okoliša u potrazi za mjestima gdje bi bilo moguće postaviti žicu emitera. Svijetlozelene litice na drugoj strani rijeke praktički su bile okomite, a u

* Triangulacija je određivanje položaja u geodetskom mjerenju rastavljanjem mjerenog zemljišta na trokute, (op. prev.)

3

podnožju je bilo tankih svijetlih krhotina, pokazatelja da se stijene k tomu i drobe.

Bit će pravi izazov odaslati signal koji će se probiti s ovog mjesta na frekvenciji od 21 Mhz, iako će to možda biti puno lakše ako iskoristi prirodnu rezonantnost samog kanjona, ali svakako će mu biti neophodna ta duga antena. Jednom rukom jedući, uključio je uobičajeni radiokanal i opustio se, naslonivši se na prikolicu dok se radioprijamnik zagrijavao. Oči su mu ponovo potražile gotovo okomite zelene litice.

Stišćući prekidače na sad već zagrijanom prijamniku pretraživao je različite frekvencije i s olakšanjem ustanovio da ovdje pri dnevnom svjetlu ima snažan signal i iz Salt Lake Cityja i iz Chicaga. Uzevši u obzir da je oprema kojom je raspolagao bila minijaturna, samo da uspije pravilno postaviti žicu i vjerojatnost da će uz pomoć prirodnih rezonantnih efekata kanjona njegov signal putovati dovoljno daleko bit će prilična. Kakva šteta, razmišljao je, da uza svu tu današnju minijaturizaciju još nitko nije napravio dobar minijaturni emiter. Kako stvari trenutačno stoje, nema ništa bolje od ravne, duge žice.

Terry je zapazio nejasne obrise kamene izbočine na litici s druge strane rijeke, otprilike na 40 m visine. Činilo mu se da bi do nje mogao lako doći. Kad bi iskoristio veliko drvo u blizini kamp-kućice da na njega zakvači emiter, mogao bi tu žicu razvući ravno preko rijeke do izbočine, što bi bio baš pravi položaj. Dok prijeđe rijeku i popne se na izbočinu, već bi sunce trebalo zagrijati. Ako odašiljač jednostavno ponese sa sobom, moći će postaviti stanicu na drugoj obali.

Bacio je pogled dolje na rijeku. Put mu je priječila brza struja, kotrljajući se među kamenjem, ali nije bila previše duboka. Ako samo bude pažljiv, neće ni noge smočiti ... ali dok je prešao na drugu stranu otkrio je da pažnja baš i nije dovoljna da ostane suh prelazeći rijeku Feather.

Više nego lagano promočen, ali pobjedonosno, s malim vodootpornim odašiljačem zakvačenim za pojas i žicom koju je vukao sve od drveta na drugoj strani rijeke, stigao je do podnožja litice na suprotnoj strani.

Pregledavši je izbliza, ustanovio je da se litica mrvila i daje bila ljuskavo zelena, sjajna, ali lomljiva. Penjati se po njoj bi definitivno bilo opasno. No, činilo se da se izbočina spušta. Terry je krenuo uzvodno uz rijeku, tražeći pristup litici, i napokon ga našao.

Put prema gore bio je ugažen uspon, ali dugo nije bio korišten. Očito se radilo o planinskoj stazi s nasumice raspoređenim velikim kamenjem koje je, unatoč svoj nepravilnosti u razmještaju, možda moglo biti postavljeno kao stepenice. Terry je zastao i zamislio se. Da, to su stvarno bile stepenice, i to nespretno skrivene. Penjanje na liticu barem će ovaj put biti najobičnija šetnja.

Kada se popeo do izbočine uvidio je da je puno veća nego što mu se činilo dok ju je promatrao iz kanjona - širok, ravan prostor dovoljno velik da bi se na njemu mogla smjestiti jedna manja koliba, nezakrčen unatoč zelenoj drobivoj stijeni koja je nad njim visjela s gornje litice. Rub izbočine spuštao se okomito 30 metara u dubinu prema rijeci.

4

Sjajni bakar antenske žice rastezao se u dugoj lančanoj omči dolje prema drvetu u kanjonu. Kao neka naopako okrenuta antena, zaključio je Terry. Slike su uvijek prikazivale antene kako se od stanice odašiljača uzdižu prema nebu, ali za to nije postojao pravi razlog, osim što je to bila njihova uobičajena uporaba. Ovo će vjerojatno raditi.

Pogleda usredotočena na mjerač, okrenuo je prekidač. Igla se zanjihala i u istom trenutku Terry je osjetio kako se svijet zanjihao zajedno s njom.

Potres? Terry se okrenuo i zabuljio u liticu iza sebe, tijela napetog, spremnog za skok kako bi se spasio iz neizbježnog odrona kamenja.

Litice nije bilo, kao ni kamenja. Umjesto njih, ispred njega se uzdizala široka mramorna fasada, ne toliko visoka kao litica, ali jednako tako okomita.

Okrenuo se prema kanjonu. Nije bilo ni kanjona, pred njim se prostirala pustinja, prilično duboko dolje ispod kamene ploče na kojoj je stajao.

Vrtoglavom brzinom okrenuo se natrag prema litici - prema mramornoj fasadi. Bila je tamo. Ali - osvjetljenje je bilo čudno. Zelenkasto. Pogled mu je polako putovao prema gore, uz mramornu građevinu, prema mjestu gdje se sastajala s nebom, prema bolesno zelenom nebu.

Boja neonske reklame, pomislio je, ali se odmah ispravio u jednom kutku svog uma koji je, izgleda, još uvijek funkcionirao, iako se on sam osjećao utrnulo. Živine pare, a ne neon, proizvode takvu zelenu boju, rekao mu je taj kutak uma.

2

Terry je pod prstima osjetio odašiljač, što mu je privuklo pogled natrag na njega, a odatle mu je pogled odlutao prema dolje duž kratkog komada bakrene antenske žice, koji se sad vukao po tlu. Vidio je samo nekih desetak metara žice, nakon čega je bila naglo prekinuta.

Morao se zaista potruditi kako bi potisnuo poriv da ponovno dodirne prekidač odašiljača. Možda bi to značilo trenutačan povratak, ali možda bi izazvalo bilo koju iz niza drugih promjena. "Provjeri svoje pretpostavke prije nego li postupiš u skladu s njima", činilo mu se da čuje Calov glas kako govori, aksiom koji je za vrijeme njihova zajedničkog eksperimentiranja nekoliko puta naglo prekinuo Terryja u onome što je činio.

Terry se dobrano udaljio od ruba kamene ploče i okrenuo se kako bi ponovno promotrio građevinu iza sebe. Upravo kad se potpuno usredotočio na nju, u čvrstom sivom zidu se pojavila pukotina koja se ubrzo proširila u vrata. Glas koji je dolazio iz vrata govorio je čudnim i nerazumljivim jezikom, no nije bio toliko tuđ da Terry ne bi mogao prepoznati osnovno svojstvo njegova zvuka - blago nestvarnu i umjetnu prirodu čak i najboljih elektroakustičnih uređaja.

"Zdravo, pretpostavljam", rekao je provizorno, promatrajući vrata i ne mičući se.

5

Uslijedila je stanka, nakon čega je glas progovorio ponovno - ovaj put nešto razumljivije, ali još uvijek šuplje i umjetno: "Ave tebi, galaktički građanine. Tvoj numerus potreban je meni."

Sad je na Terryju bio red da zastane dok je razmatrao izjavu koja je očito predstavljala pozdrav i zahtjev. Jezik na kojem je izrečena mogao bi se nazvati engleskim. Arhaičnim, ili u svakom slučaju približno arhaičnim engleskim, s par izraza koji su upućivali na latinski. Ali traženi odgovor očigledno je bio nekakav broj, pa je Terry rekao prvi broj koji mu je pao na pamet: pozivni broj svog amaterskog radiooperatera.

Nakon nekog vremena mehanički je glas jedanput krenuo i izblebetao: "Numerus ne-numerus. Ponuđeni numerusi ne spadaju u moj djelokrug, mladi gospodičiću. Prosim vas, zakoračite preko ovih vratnica. Kad tako učinite, uočit ćete ... ovaj ... jednu ... svjetleću ploču, na koju ćete položiti svoju desnicu. Dok se ova zbrka ne raščisti, bit će vam ponuđen međuvremeni ... privremeni ... status."

Nakon što mu je Terry vedro odgovorio: "U redu, ako ti tako kažeš", u glas kao da se uvukao neki tugaljiv prizvuk. Glasnoća mu je opala za čitav jedan svijet (Ali koji svijet? zapitao se Terry zahvaćen trenutnim valom panike), kao da stroj na glas razmišlja. "Tako su rijetke prilike da mi se iskaže usluga u skladu s mojim uputama. Ipak, čini se da se u slučaju kad se takva usluga može iskazati njezin teret prihvaća s neobičnim veseljem ..."

Pomalo oklijevajući, Terry je zakoračio kroz vrata. Novi, jasniji ubod shvaćanja rekao mu je da su se vrata gotovo istog trenutka počela zatvarati za njim. Kad je ušao, stvar koju je glas označio kao "svjetleću ploču" stajala mu je ravno s lijeve strane. Iako je prostoriju osvjetljavalo nekakvo općenito svjetlo, ploča je bila jedini vidljivi predmet koji je bio blistavo osvijetljen.

"Ako izvolijevate, priđite ... plohi skenera", potaknuo ga je glas.

Tako, dakle! Sad kad je stroj pronašao odgovarajući engleski naziv, postalo je jasno da se radi o skeneru. Bila je to obična ravna ploha čvrstog izgleda, načinjena od svjetlećeg, mliječnog kvarca, ili nečega vrlo sličnog kvarcu, površine gotovo 120 četvornih centimetara.

Dok joj je Terry prilazio, ploha se izdigla iz svog položaja blizu poda na razinu koja je odgovarala njegovoj visini. Osobi iz nekog drugog vremena ovakve bi pojave mogle ulijevati strahopoštovanje, ali Terry je bio navikao na razne oblike automatizacije, pa ga ta ploha nije uplašila. Nešto novo na polju skenera, pomislio je, sjetivši se jednoga koji je ne tako davno ispitivao. Radilo se o fiberoptičkoj napravi koja je šesnaest puta za redom uspješno prepoznala njegovo ispisano ime unakrsno ga uspoređujući s nasumice zamagljenom slikom otisnutom na kontrolnim kuponima koji su išli uz njega.

Ponešto se ustručavajući, Terry je ponudio ruku plohi na pregled. Nedugo potom na plohi se pojavila nekakva oznaka, a u nasuprotnom zidu svjetlo je ocrtalo obris hodnika. U isto vrijeme ista se oznaka ispisala preko gornjeg dijela vrata.

6

"Određen razred subjekta, ali ne i identitet. Prosim ... molim ... pođite niz hodnik na lijevoj strani u sobu za orijentaciju na kojoj je prikazana oznaka."

Terry je učinio kako mu je rečeno. Čudio ga je neobičan engleski na kojem mu se stroj obraćao, ali je ipak osjećao istinsko divljenje prema konstruktoru te naprave koja je tako dobro funkcionirala, i počeo je osjećati neobičnu želju - ono što je uvijek nazivao "rastavi to" osjećajem. Bilo kakav složen mehanizam u njemu bi uvijek probudio želju da upozna njegovu unutrašnju strukturu i način na koji je mehanizam funkcionirao.

Stupio je u "sobu za orijentaciju". Prostorija je bila gola ako se izuzme jedan jedini komad pokućstva: podstavljena ploča koja se još uvijek prilagođavala njegovoj visini.

"Građanin se umoljava da se ispruži na kauč."

Terry je to i učinio, uvjeravajući samog sebe da je razlog tomu više radoznalost nego želja za pokornošću, i istovremeno se trudio da nastavi vjerovati kako je sve to samo dobro razrađena šala. Čim je legao postao je svjestan vrtloga boja koji se prometnuo u bombardiranje svih njegovih osjetila istovremeno. Činilo se da ono traje i traje, iako je bio svjestan da je zapravo bilo gotovo za nekoliko sekundi.

"Ispričavam se zbog neugodnosti." Glas je sada bio ukočen i govorio je odsječno, na način svojstven strojevima, ali jezikom koji je Terry razumio. Prepoznao ga je kao svoj. Glas je očito pretražio svoje datoteke i u njima pronašao specifični tip engleskog kojim se Terry služio.

U istom trenutku je shvatio, a ta ga je spoznaja gotovo fizički pogodila, da je ovo stvarno; da više nema nikakvog načina da samog sebe uvjeri u mogućnost suprotnog.

Kroz more proturječnih osjećaja koje je prijetilo da ga proguta, Terry je čuo glas kako nastavlja. "Upravo ste dobili temeljnu orijentaciju galaktičkog građanina. Status vaše orijentacije je obični građanin, a takav će ostati dokle god vaši numerički razredbeni podaci ne budu pronađeni, i dokle god vam ne budemo u mogućnosti odrediti primjereniju orijentaciju. Vaš građanski razred nije bilo moguće odrediti na osnovi raspoloživih podataka u vašim bankama sjećanja, budući da ih je očigledno neki traumatični događaj gadno ispremiješao. Čini se da se ne sjećate niti osnovnih galaktičkih oznaka. Međutim, liječenje ćemo morati odgoditi za neko prikladnije vrijeme.

Ovo je snimka standardne građanske orijentacije za preživljavanje. Sada molim skenirajte sadašnju orijentaciju radi prepoznavanja i provjere."

Terry se naporom uma izvukao iz mora zbunjenosti i odbacio ga naglom mentalnom gestom. Ako je ovo stvarno - budući da je ovo stvarno, strogo je rekao samom sebi - bilo bi mu bolje da se s tim suoči. "Sada molim skenirajte ..." bio je rekao glas, i Terry je novim naporom uma skrenuo pažnju na problem što bi to zapravo trebao skenirati, kojim alatom i što se uopće podrazumijeva pod "skeniranjem". Na njegovo zaprepaštenje, činilo se da mu njegov vlastiti um sređeno iznosi bujicu podataka koja je naizgled tekla i tekla.

7

Kad je shvatio da sada razmišlja potpuno u okvirima sustava galaktičkog jezika, iznenađenje je gotovo trenutačno zamijenilo zanimanje, doduše prožeto strahom. Engleskog, svog vlastitog jezika, mogao se savršeno prisjetiti nakon početnog blagog naleta smetenosti - kao da je riječ o nekom predmetu koji mu je pripadao, a kojeg je strpao nekud na visoku policu. Nije bio tamo gdje bi ga tražio, ali ipak je bio tu, i to čitav. Razlika je bila u tome što mu je to sada bio drugi jezik.

I te kakva orijentacija, pomislio je Terry. Možda je glas - računalo, odmah je konstatirao - bilo u pravu; možda je on doista bio galaktički građanin, a neki traumatični događaj ...

"Ne!" Cijelo njegovo biće navalilo je u tu jednu jedinu riječ koja mu je, na engleskom, eksplodirala s usana. Novi obrasci u njegovu mozgu kao da su se povukli pred eksplozijom i skupili u nekakvu zasebnu jedinicu, da bi se potom privremeno vratili u prve redove kako bi nastavili s iznošenjem informacija, najprije oklijevajući, a zatim sigurnije, i Terry se polako opustio i ponovo koncentrirao.

Bilo je tu čitavih skupina novih obrazaca ponašanja, stranih i poznatih u isto vrijeme; bilo je tu vještina i znanja ... i taj mali dio označen kao "podaci za preživljavanje" - sinulo mu je, što je bilo popraćeno zadovoljnim šokom, da je stekao neobične sposobnosti kao što je ostajanje pod vodom dvadeset minuta u komadu (ili još malo duže, ako je potrebno). Progutao je knedlu. Trenutačno ga je njegov mozak obavještavao kako si može nanovo izrasti - zastao je kako bi taj pojam malo bolje proučio - nanovo izgraditi bio bi prikladniji izraz - bilo koji dio svog tijela.

"A ipak sam potpuno novija!" nastavio je prijašnju misao, ali ovaj put na galaktičkom. "Ja sam Terry Ferman, a ipak..."

"Građaninu - Terryju Fermanu? - sad je vraćen nivo ovlaštenja galaktičkog građanina prvog razreda, i građanin će razumjeti da nezakonito i neovlašteno posjedovanje elektroničke opreme šteti općoj dobrobiti. Stoga će prijaviti i predati na carini sve takve naprave koje posjeduje."

Ovim zahtjevom, odmah je shvatio Terry, računalo je ciljalo na predaju njegova malog pokretnog odašiljača koji je još uvijek držao.

"To nije nezakonita imovina", odgovorio je. "Ja sam radio - amater, ovlašten od strane Sjedinjenih Država..." Nije dovršio, jer su ga novi podaci u njegovoj glavi, baš kao i računalo, uvjerili u besmislenost toga što je govorio.

"Posjedovanje neovlaštene elektronske opreme galaktičkom građaninu ne može odobriti nijedna izvansvjetovna uprava, osim u izvansvjetovnim okolnostima. Budući da se više ne nalazite unutar područja nadležnosti ni jedne terranske vlade, vaše se ovlaštenje ne može smatrati važećim."

"Ali ... ali..." Novi podaci koji su pripadali orijentaciji informirali su ga da bi bilo uzaludno raspravljati o tome. Carinski sektori računala bili su prilično tvrdoglavi po nekim pitanjima, a sve vrste nenamjerne ili nezakonite emisije elektromagnetskog signala unutar ili u

8

blizini prostora u kojem se računalo nalazilo spadale su u ta pitanja. Nije mu bilo razjašnjeno što bi to točno njegov odašiljač mogao napraviti, ali njegovo korištenje u blizini računala očito je moglo kod računala izazvati nekakve poremećaje. Terryja je prošla jeza. Poremećeno računalo, shvatio je, nije bilo nešto čime bi se u ovom trenutku želio baviti.

Bez obzira na to, instinktivno je stisnuo mali odašiljač bliže k sebi. To mu je bila posljednja veza s vlastitim svijetom. "Sve je to u redu," rekao je, cereći se kao i uvijek kad bi šala otišla dovoljno daleko, "ali ja se želim vratiti natrag na Berkeley".

"Građaninova želja je nejasna."

"Zar ne razumiješ? Izgubio sam se i želim nogama nagaziti dobru staru terru firmu, i želim to odmah!"

Uslijedila je stanka koja je nekako bila više od stanke. Nastupila je potpuna tišina. Na suprotnom zidu upalilo se crveno svjetlo. Dok su Terryja novi podaci u njegovoj glavi mirno obavještavali da će sljedeća stvar koja će mu se dogoditi biti "paraliza i sputavanje za subjektovo vlastito dobro", osjetio je val straha koji je brzo pomeo čežnju za domom koju je trenutak prije bio osjećao.

"Psihopat!" reklo je računalo.

"Ne, ne, ne", povikao je Terry. "To je više kao, ah, poezija. Pogledaj u svoje latinske banke podataka. Terra firma znači čvrsta zemlja. Savršeno sam orijentiran, ali moram zadržati odašiljač. On je jedina veza koju imam s planetom s kojeg sam upravo došao. U svakom slučaju, ti nisi ovlašten da zapljenjuješ izvansvjetovne informacije ili predmete koje sa sobom ima kvalificirani istraživač."

Računalo je nastavilo marljivo zujati. Kad je crveno svjetlo na zidu žmirnulo i ugasilo se, nestao je i Terryjev osjećaj da neće moći izbjeći katastrofu. Tišina se rastezala i rastezala.

Računalo je zvučalo poput zbunjenog policajca koji se vraća na pravu temu kad je napokon reklo: "Nezakonitu elektronsku opremu".

Terry je osjetio kako mu je ruka malo zadrhtala, ali nije odgovorio.

"Građanin, naravno, ima pravo posjedovati i koristiti predmete iz standardne opreme galaktičkog građanina. Budući da se čini da je građanin sve svoje nužne potrepštine izgubio, nove će mu na posudbu izdati ovaj terminal. Pored toga, građanin će razumjeti da posjedovanje druge opreme ovisi o razredbenom nivou građaninovog ostvarenja, koji će se utvrditi propisanim postupcima testiranja. Kad građanin bude mogao predočiti dokaze o poznavanju upotrebe ovog instrumenta i poznavanju ograničenja iste na galaktičkom području i sukladno s galaktičkim zakonima, instrument će mu biti vraćen. U ovom trenutku se od građanina zahtijeva da elektronski uređaj stavi u prorez na zidu sa svoje lijeve strane i da slijedi strelice koje će mu pokazati put do skladišnog prostora gdje će mu biti izdana nova oprema."

9

Terry se nevoljko okrenuo i stavio mali odašiljač u prorez kao što mu je naređeno. Morat će, odlučio je, igrati ovu igru onako kako računalo želi. To ga je peklo, ali prokleta stvar je u ovom trenutku držala sve karte u svojim rukama. Odašiljač ne samo da mu nije mogao biti ni od kakve koristi na ovom Svijetu Karantene, nego je još uz to bio i opasan - Karantene? Dok se još uvijek pitao otkud zna, shvatio je otkud zna. Orijentacija je bila prilično dobra.

Palo mu je na pamet da pokuša nekako nadmudriti računalo i tako ga natjerati da ga vrati na Zemlju, ali je odbacio tu pomisao. Ne bi uspjelo. Još jedna naznaka "psihopatskog" ponašanja dovela bi do "sputavanja za subjektovo vlastito dobro" sve dok se ne bi umiješao galaktički Nadzornik, a do toga bi, shvatio je, moglo proći jako puno vremena. Nitko tko bi pripadao tom razredu nije bio ovdje već gotovo četiri stotine galaktičkih godina.

Nacerivši se i slegnuvši ramenima okrenuo se i potražio put označen strelicama - i u tom trenutku mu se njegova navika pričanja sa samim sobom obila o glavu. "Čekaj samo dok ti izmjerim iznutrice ..." uhvatio se kako mrmlja.

Oko njega se opet počela spuštati tišina, a Terry se odmah počeo braniti. "Ma za Boga miloga," rekao je, "to su puste želje. Zar galaktičkim građanima nije dozvoljeno željeti? Uostalom, i ti pričaš sam sa sobom. Čuo sam te."

Prošla je cijela sekunda prije nego što je krajnja tišina popustila i prije nego što se lagano brujanje računala nastavilo, a Terry je shvatio da će svaki razgovor koji bude vodio sam sa sobom ili s računalom ono shvatiti doslovno, jer to odgovara načinu razmišljanja jednog računala, te da bi ti razgovori mogli po njega biti opasni jednako onoliko koliko su svi mogući signali iz malog odašiljača mogli biti opasni po računalo. Strojevi ne poznaju humor. Stoga će šaljive poludosjetke kojima je obično bilo prožeto Terryjevo razmišljanje na glas dok je radio računalo protumačiti samo prema njihovu doslovnom sadržaju, a ne i prema namjeri s kojom su izrečene. Neizbježna posljedica toga bit će da će ga računalo svrstati u poremećene. Terry je zadrhtao i potrudio se da svoju sljedeću misao ne izrazi na glas.

Pa, bilo je mnogo toga što prije nije znao, a sada zna, a razmišljanje o vidicima koji su pucali s one strane kratke orijentacije koju je primio izazivalo mu je vrtoglavicu. Svaki bit podataka koji je primio otvarao je tisuće putova raznim nagađanjima.

U međuvremenu, stroj je čekao. Nije to bilo pristojno čekanje, nego jednostavno ravnodušno. Terry se opet okrenuo - ovaj put u tišini - i počeo slijediti strelice dalje od sobe za orijentaciju i dublje u ogromnu građevinu.

Sad je znao da je građevina bila galaktička prijamna stanica na rubu civilizacije. Odjednom je shvatio da ona nije imala tu sposobnost da ga vrati na njegov rodni planet, niti je on uopće znao gdje se Zemlja nalazi u odnosu na ovaj planet.

Terry Ferman bio je galaktički građanin, sviđalo se to njemu ili ne.

10

3

Pokazalo se da skladište ne sadrži previše zanimljivosti. Osim prikladnijih laganih hlača, košulje i sandala koje je dobio u zamjenu za svoju glomaznu zimsku odjeću, Terryju je izdano još samo pet komada opreme. Mogao je prepoznati svaki predmet sa svoje orijentacijske obuke.

Prvi je, koliko mu je bilo poznato, vjerojatno bio i najbeskorisniji: kombinacija prevoditelja i osobnog telefona. Bila je to mala sprava namijenjena nošenju oko vrata koja je u svojoj memoriji imala tri tisuće jezika. Teoretski, mogla mu je omogućiti komunikaciju s bilo kim na planetu. Koliko je Terryju bilo poznato, a znao je to s hladnom unutrašnjom sigurnošću, on je bio jedino ljudsko biće na planetu.

Najkorisnija naprava u slučaju opasnosti bila je mali omamljivač. On nije spadao u standardnu opremu građanina, već se izdavao samo na primitivnim svjetovima na granicama galaksije, a mogao je onesvijestiti svako biće s električnim živčanim sustavom - od ljudskog bića do pokretnog robota.

Bio je tu i par sunčanih naočala; barem je Terry tako o njima razmišljao. Mogle su se podesiti na širok raspon različitih fokusa, od mikroskopskog do teleskopskog, a mogle su se koristiti jednostavno i kao filtri jakog sunčevog zračenja na kakvo se moglo naići na nekima od graničnih svjetova. Ali učinak filtra mogao se i obrnuti. Ako je svjetlo bilo previše tamno za gledanje ili je bilo pogrešne frekvencije, naočale su ga mogle pojačati. Mačje oči, pomislio je Terry, a to su zaista i bile, jer su mu njihove leće bile kadre omogućiti da vidi čak i u potpunoj odsutnosti svjetla, i to uz pomoć odraza njegove vlastite tjelesne topline.

Kronograf s jednostavnim numeričkim ispisnim brojčanikom pokazivao je standardno galaktičko vrijeme kao i mjesno vrijeme, a imao je i omjer za podešavanje uz pomoć kojeg se mogao precizno namjestiti na rotaciju bilo kojeg pojedinačnog planeta. Oznaka oko obodnice bila je stupnjevana tako da pokazuje dane, dijelove godina i godine, sve na bazi 12. Začudo, sustav se bazirao na istom broju koji su i ljudi već neko vrijeme koristili kao bazu, ali se u isto vrijeme također začuđujuće razlikovao od zemaljskog u tome što je standardni galaktički dan, izgleda, trajao 36 sati.

A godina dvanaest mjeseci, pomislio je Terry, a onda je shvatio da galaktička godina nije trajala dvanaest mjeseci - naime, ne onakvih dvanaest mjeseci kakve je on poznavao. Galaktičke godine - Terry se na trenutak izgubio u proračunima. Sustav za usporedbu galaktičkog i zemaljskog sustava računanja vremena tu se srušio. Galaktička godina nipošto nije odgovarala zemaljskoj; a dvanaest njenih dijelova o kojima bi se moglo razmišljati kao o mjesecima predstavljali su vremenske periode znatno duže od jedne zemaljske godine.

Po pet dana u trajanju od trideset šest sati bilo je spojeno u nešto što bi se moglo smatrati tjednom. Šezdeset takvih tjedana činilo je galaktički mjesec, a dvanaest galaktičkih mjeseci činilo je galaktičku godinu. Galaktička godina je, prema tome, brojala 3600 galaktičkih dana, ili 5400 zemaljskih dana. Galaktički tjedan, sačinjen od pet galaktičkih dana, trajao je 180 sati, za razliku od zemaljskog tjedna od sedam dana po 24 sata, koji traje

11

168 sati kad se sve zbroji. Na Terryjevo iznenađenje, činilo se da je galaktički sat prilično sličan zemaljskom, ako ne i istovjetan, a od te točke daljnje podjele su se zasnivale na broju 60, isto kao i poznata zemaljska podjela na minute i sekunde.

Ali taj petodnevni tjedan? Terry je pretraživao pamćenje u potrazi za podatkom koji mu je izmicao. Nije li netko negdje na Zemlji bio koristio petodnevni tjedan? No, sjećanje mu je izmaklo.

Okrenuo je instrument i na svoje iznenađenje pronašao još tri skale. Prva ga je na trenutak zbunila, a onda je shvatio da je kronograf između ostalog kadar očitati geografsku širinu na bilo kojem rotirajućem tijelu okrugla oblika. Druga je skala služila za očitavanje geografske dužine s izvornog položaja, dok je treća očito bila kompas koji je davao očitanja u desetinama stupnjeva samo kad se instrument držao nepomično. Prilično otmjena navigacijska oprema, zaključio je Terry. Dokle god imaju jedan od ovih, galaktički građani ne mogu se "izgubiti".

Četvrti predmet bio je pretvarač hrane, iako je, razmislivši o njemu, Terry ocijenio da instrument zapravo ne služi toliko za pretvaranje koliko za biranje hrane. Sam je postupak bio vrlo jednostavan: nakon što bi ga se jedanput baždarilo na Terryja kapljicom njegove krvi, instrument je mogao analizirati bilo koji jestivi proizvod kako bi utvrdio odgovara li on Terryjevu načinu prehrane. Bio je u stanju proizvesti ograničene količine tvari kao što su vitamini i odabrani tipovi bjelančevina i ugljikohidrata pogodni za njegovu prehranu. Također je mogao hranu pročistiti od otrovnih tvari ili, u slučaju da nije u mogućnosti ispuniti svoju namjenu, mogao je navesti što je još potrebno, a što je potpuno nemoguće učiniti. Kao i prevoditelj, naprava je bila kadra automatski odabrati hranu koja je zadovoljavala preko tri tisuće prehrambenih potreba isto toliko različitih oblika života. A sad je bila Terryjeva, usklađena s njegovim potrebama.

Mogao je dobiti samo pet predmeta iz cijelog ovog skladišta tajanstvenih blaga. Terryjev pogled lepršao je od police do police, pa je uzbuđeno pomislio: Samo pet! Vau! Božići i rođendani, sve u jednom ... I ne bi li Cal bio uzbuđen ...

Sa svojom novom imovinom čvrsto zataknutom za pojas, Terry je napustio skladišni prostor. Činilo se da ga računalo, zadovoljivši svoju znatiželju - ako računala imaju znatiželju, pomislio je - sada prepušta njemu samomu.

Njegova prvobitna zamisao da istraži građevinu činila se prilično besmislenom sad kad gaje uredni novi niz informacija u glavi mirno obavještavao o svim dimenzijama, svim prostorijama, svim - gotovo svemu što bi mu zatrebalo kad bi je namjeravao graditi, zaključio je. No, jedno je područje obećavalo više nego ostala, i Terry je krenuo prema restoranu.

Koračajući niz dugi hodnik na putu do tamo, iznenada je postao svjestan prisutnosti stranih emocija - napola ledene znatiželje, napola pomisli koju je prepoznao kao zmijsku.

Najprije se ukočio, a zatim se oprezno okrenuo i susreo s pogledom gmaza - ne zmije, već nečega što je dolazilo iz prošlosti tako davne da ga je Terry jedva prepoznao.

12

Biće nije bilo veliko, uzevši u obzir slike u muzejima, ali nije bilo ni malo, uzevši u obzir jedino iskustvo koje je Terry imao s gušterima na koje je donekle sličilo. Gušter je bio visok otprilike metar i osamdeset, od glave do repa. Moćne stražnje noge držale su ga u ravnoteži, dok su mu kraće prednje šape služile za prihvaćanje, ali nisu baš previše sličile na ruke.

"Dinosaur!" zaskvičao je Terry. Imao je osjećaj da mu se dlačice na vratu nisu dovoljno nakostriješile.

"Dvonožac!" izletjelo je iz onog drugoga na galaktičkom, grleno, s prizvukom očaja. Potom: "Inteligentan dvonožac? Izvanredno!" Uslijedila je stanka prije nego što je biće reklo, pažljivo, ozbiljno i formalno: "Grontunk". "Galaktički građanin Grontunk", dodalo je kako bi pojačalo dojam.

Terry je stajao i buljio u stvorenje ne odgovorivši mu. Nov ton uvukao se u glas onog drugog kad je nastavio poslije stanke.

"Pripadate li možda razredu nadzornika? Ako je tako, gospodine, želio bih podnijeti žalbu. Ja ..."

"Ne." Terry je napokon pronašao svoj glas, slabašan glas. "Obični građanin. Terry Ferman." Njegova mu je orijentacija prikazivala nekoliko obrazaca ponašanja prihvatljivih kod upoznavanja pripadnika druge vrste, obrazaca koji su postupno izgladili njegovu prvotnu borbenu reakciju. Sabravši se, Terry je potisnuo obje skupine reakcija - onu koja je potjecala od orijentacije, kao i onu koju su izazivali njegovi instinkti - i oprezno rekao: "Zaključujem da ni ti ne pripadaš razredu nadzornika?

Hajdemo onda nešto pojesti i porazgovarati o zajedničkim problemima."

Grontunk je krenuo naprijed, i dok je jedan dio Terryjeva mozga još uvijek vrištao "Bježi!", drugi je hladno analizirao Saurijančeve pokrete, a treći mu je još uvijek stavljao na znanje da se nijedno civilizirano biće nema razloga bojati drugog, dokle god su oboje dobro orijentirani galaktički građani.

Ali Grontunk je oklijevajući zastao, pa je Terry ispratio Saurijančev pogled do svoje vlastite desne ruke koja je, vrlo skliska od znoja, počivala na kundaku omamljivača.

"Pretpostavljam da građanin još nije potpuno orijentiran?" rekao je režeći glas.

S kiselim smiješkom, Terry je maknuo ruku s omamljivača. "Ja se ... ovaj ... ispričavam." Zastao je. "Na ... planetu gdje sam bio ... nekoć su postojale jedinke slične tebi koje spadaju u ponešto opasne. Ispričavam se zbog svojih nagona ..."

Grontunkov ton pokazivao je samo trunku susretljivosti. "Nagon za preživljavanjem ipak je, na kraju krajeva, postojao prije civiliziranog ponašanja. I mene je tvoj izgled uplašio, iako na svijetu s kojeg ja dolazim na dvonošce gledamo prije kao na iritantnu smetnju nego kao na opasnost. To su veliki mesožderi koji ugrožavaju naše domaće životinje, no mislim da naša mržnja prema njima i strah od njih zapravo potječu od instinktivne odvratnosti koju

13

hladnokrvni osjećaju prema toplokrvnima. Međutim, ja sam liberalan ..." Prekinuo se kao da ga je nešto zbunilo, a zatim dodao: "Uostalom, nije me previše zabrinuo tvoj mali omamljivač. Računalo bi te vrlo brzo smirilo zbog nerazumnog ponašanja."

Terry je čitavu jednu sekundu piljio u ogromnu zvijer, dok su mu se misli kovitlale. A onda je osjetio kako nastupa reakcija: reakcija na sve pomake i promjene u obrascima mišljenja koje su tako naglo i tako nezadrživo nastupile u tako kratkom vremenskom razdoblju. Činilo se da mu je smijeh, jednako nezadrživ kao što su to bile i promjene u obrascima mišljenja, krenuo iz nožnih prstiju. Shvatio je da se bespomoćno snuje, dok je Sau-rijanac samo tupo stajao, premda - nije li to na njegovu "licu" bio uznemiren izraz?

Val smijeha došao je i prošao, i Terry je još jednom potapšao omamljivač i uspostavio kontrolu nad svojim glasom.

"Ja ..." Od ispričavanja ne bi bilo nikakve koristi. "Ti si ..." ponovo je započeo, "ti si samo u prolazu? Ako je tako ..."

"Ne." Saurijanac je ponovo krenuo niz hodnik, a Terry pored njega. "Ovdje sam već gotovo pet lokalnih mjeseci. Citiram u očekivanju ponovne klasifikacije kraj citata. Iskreno rečeno, mislio sam da sam građanin planeta s kojeg sam došao, ali računalo tvrdi da sam galaktički građanin pa me zato ne može poslati natrag, a iz nekog razloga ne može me ni poslati dalje. Drugim riječima, prijatelju, zaglavio sam ovdje, a pretpostavljam da si i ti. Tvoja je nesreća, međutim, moja sreća." Činilo se kao da režeći glas postaje dobrostiv. "Već sam počeo misliti da do kraja svog prirodnog života neću upoznati više nikog osim računala i Z-9604, što me tjeralo u očaj."

" Z-9604?" upitao je Terry. "Još jedan galaktički građanin?"

"Samo u najširem mogućem smislu. To je jedan od robota za popravke - servomehanizam. Za računalo. Samo što je pretrpio ozljedu i postao dezorijentiran. Sada drži da je nezavisna - pa, jedinka. Izgubljena kao i mi. S tom razlikom što on nema neko mjesto odakle je došao i kamo bi se želio vratiti. Stoga je prilično sretan. Dakako, računalo ga je namjeravalo popraviti, ali sam mu ja ukazao na to da mu taj robot zapravo i nije potreban i rekvirirao ga na osnovi Potrebe građanina. Bolji je od nikakvog društva. No, iako je to prilično sebično od mene, drago mi je da si ti stigao."

Terry je napokon počinjao shvaćati složenost problema. Bili su zarobljeni. U tome su bili jednaki, on i taj hladnokrvni Saurijanac; zarobila ih je neizbježna dosljednost računala koje je doslovno i slijepo slijedilo upute. I opet mu se u glavi javio podatak da se na ovom području galaktički nadzornik nije pojavio već gotovo četiri stotine galaktičkih godina.

14

4

Restoran je bio duga, toplo osvijetljena prostorija koja je odisala veselim ozračjem, što je stvaralo jak kontrast s hladnom formalnošću prostorija namijenjenih računalu, te skladišta i hodnika kojima je Terry dosad prošao. Veselo ozračje vjerojatno su stvarali mali stolovi svih veličina i "stolice" raznolikih i neobičnih oblika, koji su ležali uokolo. Ili su za to možda bile zaslužne vesele boje u koje su stolice bile obojene ili tapecirane (plastikom?), ili pak toplo osvjetljenje ili blijedožuta boja triju zidova. Četvrti zid bio je posvećen otvorima kroz koje se dijelila hrana i nalikovao je na automat, pomislio je Terry dok mu je prilazio zajedno sa svojim pratiteljem - koji je bio prije krupno građen nego visok, podsjetio se, a njegov dojam da je Saurijanac ogroman potjecao je vjerojatno od predodžbi koje je sam u svom umu gajio o dinosaurima.

Terry je neko vrijeme pretraživao čudne nazive jela prije nego je pronašao sekciju koja je izgleda bila posvećena njegovoj vrsti... bića, rekao je sebi. Hrana koju je zatražio pritiskom na dugme izašla je nakon vrlo kratkog vremena, a kad se okrenuo otkrio je da ga Saurijanac čeka kod stola sa stolicama u koje su se obojica mogli udobno smjestiti. Bile su to velike, prilično teške stolice. Također i prilično udobne, zaključio je kad je sjeo.

"Dakle, zaključujem da si i ti zaglavio ovdje", započeo je Terry bez uvoda. "Što si učinio po tom pitanju?"

Primijetio je da mu počinje polaziti za rukom čitanje Grontunkovih izraza lica, jer mu se učinilo da je njegov odgovor sadržavao slabo zamaskiranu primjesu straha.

"Ništa. Što se tu može učiniti? Kao dobro orijentiran galaktički građanin ..." Započeta fraza ostala je visjeti u zraku, a Grontunk je sjedio buljeći, ne u Terryja, nego u budućnost koja nije obećavala ništa osim beskonačnog zatočeništva. I Terryju je njegova vlastita orijentacija govorila da računalo zna najbolje, i da bi njegov poriv za rješavanjem problema zatočeništva trebao pričekati dok ne stigne pomoć izvana, pomoć u obliku nekog tko će u svemu tome biti kompetentniji.

Bez da je uopće primijetio što je učinio, Terry je tu ideju izbacio iz glave.

"Ali ne možemo samo sjediti ovdje! Trebali bismo se barem pozabaviti problemom kako da steknemo bolju naobrazbu. Izgleda da je bolja naobrazba povezana s višim razredom galaktičkog građanina, pa bi nas automatski učinila sposobnijima da se sami uhvatimo u koštac s problemom."

Nije se uspio probiti kroz Grontunkovu apatiju i suzdržanost. "Pokušavao sam, prijatelju moj. Kako bi napredovao u viši razred, galaktički građanin, kao što si i sam rekao, mora steći bolju naobrazbu. Ali možeš se obrazovati samo do mjere do koje ti je omogućen pristup informacijama. A računalo odbija dati pristup određenim podacima na osnovi razreda galaktičkog građanina."

Terry se nacerio. "Kružna logika uvijek povlači krug oko praznine. A tamo odakle ja dolazim, takav je krug poznat pod imenom nula. I uvijek u sredini ima rupu."

15

Grontunk je izgledao zbunjeno.

"Ako je naš problem računalo," nastavio je Terry, "onda, dakako, moramo preorijentirati računalo".

Grontunkovo zaprepaštenje ustupilo je mjesto strahu.

"Ne, ne. Bez računala bismo pomrli. Nijedan od nas dvojice ne bi na ovom planetu mogao preživjeti bez njegove pomoći."

"Ma nemoj? Otkud ti to?"

"Bez računala ili nekog drugog tko bi upravljao stanicom ne bi bilo struje, ne bi se mogle sintetizirati namirnice, ne bi se mogla sintetizirati atmosfera pogodna za disanje, i još mnogo toga. Ovaj planet je pustinja, beživotna i lišena svih čimbenika koji omogućavaju život. Jesi li se osjećao udobno kad si stigao na rampu za pristajanje?" Grontunk je pogledao gore u Terryja. "Međutim, zrak koji si disao došao je s tobom. Rampa za pristajanje doima se otvorenom, ali nije. Jesi li primijetio da je nebo zelene boje? Nije li to malo neobična boja za atmosferu koja sadrži kisik?"

"Jest. Na mom rodnom planetu nebo je plavo."

"I na mom isto. Ali atmosfera ovog planeta ..." Grontunk je zadrhtao. "Nije pogodna za nas."

"U redu. Dakle, ovisni smo o računalu. Ali nisam ni rekao da ga trebamo uništiti. Rekao sam samo da ga moramo preorijentirati."

Grontunk je opet utonuo u apatiju i nije odgovorio.

No, Terry je čuo odgovor u vlastitoj glavi. "Orijentacija računala posao je za tehničara i može ga obavljati samo građanin razreda ..." Ti brojevi nisu Terryju ništa značili. "Obični građani", nastavio je glas, "nemaju pristup komandama za orijentaciju računala zbog njihovog nedovoljnog poznavanja tehnika koje ona uključuje i zbog posljedica pogrešne orijentacije ..."

Još jedna nula, zaključio je Terry. Ali - ako bi došlo do dovoljno ozbiljnog poremećaja u radu računala, ono bi moralo u pomoć pozvati Nadzornika. Pitanje je samo, koliko bi ozbiljan taj kvar morao biti?

Terry nije bio siguran. Nekako se činilo da taj podatak ne spada u područje temeljnog znanja galaktičkog građanina.

"Što bi se dogodilo kad bi se računalo pokvarilo?" upitao je Terry.

Na Grontunkovom licu - čudno kako ga je Terry odjednom počeo smatrati licem, bez obzira na saurijanske crte - odmah se ocrtao užas, ali ga je Terry izgladio nastavivši: "Ne kvar u njegovim osnovnim funkcijama koji bi ugrozio naš opstanak, ali koliko bi ozbiljan morao biti kvar da bi njegovo otklanjanje zahtijevalo pomoć Nadzornika? Što bi natjeralo računalo da pozove galaktičku pomoć?"

16

"Ne bih znao. Ti moraš shvatiti, Terry, da sada obojica imamo približno jednaku orijentaciju. Naravno, plus ona iskustva koja smo stekli prije dolaska ovamo, kakva god ona bila. Što se tiče mojih," samokritično je slegnuo ramenima, "ona su, blago rečeno, ograničena s obzirom na galaktičke uvjete. Moja vrsta, u usporedbi s njihovom, i nije baš napredna." U glasu mu se primjećivao tračak zlovolje. "Kako se računalo uopće moglo zabuniti i pomisliti da sam galaktički građanin, ostaje tek da se utvrdi. Iako je", nastavio je mekšim glasom, "računalo reklo da sam nekoć bio galaktički građanin, ali sam doživio nekakvo traumatično iskustvo. I stvarno se čini da sam prilično spremno primio galaktičku obuku. Možda ..."

"Kako si dospio ovamo?" naglo ga je prekinuo Terry.

Izgledalo je kao da se gmaz morao napregnuti da se vrati razgovoru. "Bila je to nesreća", rekao je polako. "U našoj ..." Uslijedila je stanka. "Školi, laboratoriju - nisam siguran kako bi se to nazvalo - uglavnom, u mjestu gdje sam studirao. Istraživali smo ... ona svojstva energije ... sada govorim više iz svog iskustva kao galaktičkog građanina nego iz onoga što sam onda znao - ona svojstva energije koja su električne prirode. Primijetili smo da trenje uzrokuje da jedni predmeti privlače druge, a od tamo smo napredovali do te točke da smo bili kadri proizvesti iskre ... malene urgsplatze." Grontunk je ponovo zastao. "Ovdje bi se to nazivalo munjama.

A ja sam uz sebe imao uređaj koji ih je proizvodio. Vraćao sam se natrag u ... domovinu, tako bi se to ovdje zvalo. Zastao sam na nekom zabačenom mjestu da provjerim uređaje. Više iz radoznalosti nego iz bilo čeg drugog. Pokrenuo sam stroj i zatim - moj je planet nestao. Još uvijek ne razumijem zašto se to dogodilo. Moja mi orijentacija govori da je urgsplatz proizveo nekakav signal tajanstvene prirode."

Terry je vlastito znanje uspoređivao s ovime što je govorio Grontunk. Bilo je sasvim sigurno da temeljna galaktička obuka ne sadrži podatke o jednadžbama elektromagnetske energije. Tu je postojala neobična praznina. Dakle, Grontunk je čak i uz opsežnu orijentaciju galaktičkog građanina ostao u potpunom mraku glede osnovne prirode svog eksperimenta.

U orijentaciji su postojali razni podaci koji su posredno upućivali na osnovne faktore jednadžbi električne energije. Pojam električne opreme mogao se susresti na nekoliko mjesta, ali osnovama elektrotehnike orijentacija se nije bavila.

"Dakle, stvorio si radiosignal?"

"Da. Tako mi je rečeno."

"Ali ne znaš zašto ili kako? Bi li mi mogao opisati svoj stroj? Ili ga još uvijek imaš kod sebe?"

Grontunk je slegnuo ramenima i citirao: '"Nezakonito posjedovanje elektroničkih uređaja od strane galaktičkih građana nižih razreda ...' Imao sam ga, ali mi ga je računalo oduzelo. I reklo mi je da bi bilo nelogično da se građanin pokuša ogriješiti o mjere koje se zasnivaju na njegovoj dobrobiti i dobrobiti njegovih bližnjih." Iznenada se Grontunk potpuno slomio i zaurlao: "Ali ja se želim vratiti kući!"

17

"Kući? Gdje je to?" prekinuo ga je dobro moduliran elektronički glas. Terry se okrenuo i ugledao svjetlucavo metalno stvorenje. "Tko ti je prijatelj, prijatelju Grontunče?"

"O, bok, Z-9604. Upoznaj našeg novog, ovaj, upoznaj pridošlicu. Obični građanin Terry Ferman, nezavisna jedinka Z-9604."

"Najsrdačnije te pozdravljam, prijatelju Jedinko." Robot je podigao obje "ruke", dlanova okrenutih prema naprijed, u gesti koju je Terry prepoznao kao gotovo univerzalni pokret kojim se pokazuje da nemaš oružje. Lažnoj gesti, shvatio je istog trenutka, jer je robot ove klase, iako nije nosio neko određeno "oružje", bio itekako u stanju primijeniti silu ako su to zahtijevale okolnosti, s kakvim god da se protivnikom suočio.

Građanska obuka, koja je dosad već postala odvojen paket u njegovoj glavi, počela ga je neutralnim tonom obavještavati o mogućnostima i ograničenjima robota opće klase, među koje je spadao i ovaj s kojim je trenutno imao posla. No Terryja je u tom trenutku više zanimala sama galaktička obuka, koja se naizgled skupila u zasebno polje u njegovu umu, a njegova se vlastita ličnost od nje odvojila. Je li to njegov um reagirao stvaranjem neke vrste imuniteta, pitao se.

"Možda mi", govorio je robot, "građanin Terry može objasniti. Što znači ta riječ 'dom' koju moj prijatelj Grontunk stalno spominje? Dobar je to momak, ali katkad spominje strašno čudne stvari. Ja kao ja sam biće skromna dosega, ali imam želju da shvatim ono što ne razumijem."

"Dom", ogovorio je Terry ozbiljno, "je tamo gdje je srce."

"Ali srce se u elektroničkom sustavu s biokemijskim kućištem nalazi unutar tijela", odgovorio je robot jednako ozbiljno.

"To je samo stilska figura - zajednička, pretpostavljam, svima nama elektroničkim sustavima s biokemijskim kućištima. Možda ti je mogu prevesti", nastavio je Terry. "Dom je mjesto gdje se osoba najbolje osjeća, gdje se najbolje snalazi, za koje je najbolje orijentirana, jer joj je to mjesto poznato."

"Tako, dakle. Ali onda je ovo dom. Je li tako?" Robot je izgledao istinski zadovoljan što je došao do tog logičnog zaključka.

"Samo limenoj konzervi poput tebe", rekao je Terry.

"Kako može za mene biti drukčiji nego za bilo kog drugog? To nije logično."

"To je stvar orijentacije", objasnio je Terry. "Grontunkova orijentacija - uostalom, i moja također - razlikuju se od tvoje svojim porijeklom i iskustvom..."

"I stoga", odgovorio je robot, "... ah, da. Shvaćam. Orijentacija je stvar razumijevanja. Svako razumno biće svakako je u stanju razumjeti činjenice koje mu se prikažu. Stoga dom nije mjesto odakle sam, nego mjesto koje razumijem?"

18

"Da. Razumiješ, a ne samo poznaješ činjenice o njemu." Terry je sjedio buljeći u metalnu figuru. Možda se iz osnovnih simetrija njegove građe mogao izvući poneki zaključak. Robot je bio dvonožan i imao je spretne gornje udove poput njega i Grontunka. Bio je malčice viši od Terryja.

"Koliko si težak?" upitao ga je Terry i dobiveni odgovor automatski preračunao u kilograme. Otprilike devedeset. Vrlo blizu Terryjevoj vlastitoj težini. "A koliko kilograma možeš podići?"

Ali ovaj put nije trebao odgovor. Prema podacima koje je sam o toj temi posjedovao, maksimalna težina koji je robot bio kadar podnijeti prelazila je njegovu vlastitu težinu za oko pet puta.

"Ali onda nisi načinjen od metala?" upitao je Terry.

"Ne. Naravno da nisam." Robot se doimao pomalo iznenađeno. "Moja metalna površina ima nekoliko korisnih funkcija, među kojima su raspoznavanje, zaštita ..."

Terry je shvatio da bi tu listu mogao i sam nadopuniti. Činjenica da je robot imao zaštitu podrazumijevala je da ima elektroničku unutrašnju organizaciju. A potom je Terry shvatio da ista činjenica neminovno podrazumijeva i to da limena konzerva ima kontrolu ne samo nad elektroničkim zračenjem vlastitih krugova, nego i nad regulacijom unutrašnje topline. Terry se uhvatio kako se prepušta divljenju prema konstruktorima tako složenog uređaja, istovremeno se pitajući tko su oni bili i gdje su se sada nalazili.

Robot mu je prekinuo misli. "I ja tvoju građu smatram prilično zanimljivom. I tvoj je konstruktor također morao biti prilično vješt."

Terry se spremao odgovoriti na ovaj komentar kad je shvatio da nije ništa rekao, i da se konstruktori nisu u razgovoru još uopće spominjali.

"Naravno da nisu", odgovorio mu je robot. "Ispričavam se što sam narušio privatnost tvojih misli, ali elektronička zračenja koja odašilješ toliko su razumljivija od zvučnih valova koje proizvodiš svojim - ustima? - da ih je meni puno lakše pratiti. Izgleda da je tvoj konstruktor pomalo škrtario na tvom kvocijentu zaštite."

"Ako me ti možeš tako dobro pročitati, onda može i računalo?" Terry se odjednom osjećao jednako uplašenim kao što je prije nekoliko trenutaka bio Grontunk.

"Odgovor je negativan", brzo mu je odvratio robot. "Računalo ne može uzimati u obzir slučajne signale, s izuzetkom onih koje prima kroz posebne kanale kao što su, na primjer, oni u sobi za orijentaciju. S moje strane, ja sam odvojen od računala zbog kvara na mojim uređajima za odašiljanje."

Terryjem je prostrujao ogroman val olakšanja, tolik da je bio siguran da će ga limena konzerva registrirati, ali je metalno biće nastavilo kao da nije ništa primijetilo.

19

"Dešifriranje tvojih električnih signala za mene je bilo popriličan uspjeh. No, moram priznati da to mogu činiti samo iz velike blizine. Naravno, takve intelektualne igrice igraju se zabave radi, a ja nisam u potpunosti uspješan. Što se toga tiče, ne raspolažem ni dovoljnom količinom podataka da bih to mogao biti. Na primjer, trenutak ranije odaslao si neobičan val koji uopće nisam mogao prevesti." Terry je osjetio kako mu se mišići brzo opuštaju u olakšanju, ali robot je nastavljao: "Osim toga, ne mogu nikako dokučiti ni što bi trebao značiti naziv kojim me u tim svojim signalima označavaš. Metalna posuda za hranu? Naravno, niti sam metalan, niti sam posuda za hranu, ali ..."

"Nisam to mislio pogrdno ..." rekao je Terry.

"Naravno da nisi. A Tinkan predstavlja znatno lakši način obraćanja nego Z-9604. Sasvim sam suglasan s tim imenom, i bit ću oduševljen ako ga pristaneš koristiti."

"Dobro. Tako je mnogo lakše."

"Mogu li i ja?" upitao je Grontunk. "Doista nekako brže dolazi na jezik ..."

Robot se naklonio, a Terry ga je upitao: "Budući da čitaš moje misli, možeš li čitati i Grontunkove?" Kad se već o tome raspravljalo, bilo je poželjno saznati što je više bilo moguće.

"Samo površno, kao i u tvom slučaju. Postoje mnoge skupine elektroničkih reakcija u vašim individualnim računalima koje se ponavljaju, a za koje nemam zadovoljavajuća objašnjenja."

"Ali ako možeš primati naše signale, kakva ti to poteškoća onemogućava komunikaciju s računalom?"

"Priroda signala koje vi odašiljete u svoju okolinu znatno se razlikuje od prirode signala uz pomoć kojih bih ja trebao komunicirati sa svojim ..." Uslijedila je izražena stanka. "... šefom? Naravno, čini se da vama nedostaje kvocijent zaštite koji ja imam, inače ne bih mogao primati vaše signale. No i bez toga, komunikacijski kanali između mene i računala čak niti ne slijede isti sustav šifriranja koji vas dvojica koristite."

Binarni sustav?, pitao se Tcrry, uhvativši se u preračunavanju binarnih brojeva.

"Ne, ne. To bi bila formalizirana verzija vašeg vlastitog oblika šifriranja."

"To je, koliko ja znam, najjednostavnija moguća elektronska šifra", odgovorio je Terry. "Je li to i Grontunkov sustav šifriranja?"

"Ne."

Terry je pokušao ponovo. Naravno, postoji velik broj drugih matematičkih šifri koje se mogu primijeniti na elektroničku strukturu. Ali najjednostavniji oblik aristotelovski da - ne logike.

20

"Može se zakomplicirati," rekao je Tinkan, "kao što si i sam rekao, bezbrojnim varijacijama. Na primjer, puls se može ponavljati u vremenu tako da njegovo vremensko trajanje postane bitna veličina, kao što je to slučaj kod Grontunka. Ili može biti prisutan ili odsutan, kao što je to slučaj kod tebe. Individualnom pulsu također može varirati raspon, čime se dobiva ono što bismo nazvali analognom veličinom informacijskog referenta, kao što je to slučaj s mojim vlastitim sposobnostima računanja."

"Ali analogna vrijednost može se protezati između nule i beskonačnosti. Možeš li raditi i decimalne proračune?"

"Smatram da je vrijednost decimalnog izračuna ograničena velikim brojem decimala", odgovorio je Tinkan, "dok u isto vrijeme analognom metodom mogu doći do puno točnijeg približnog rješenja koristeći manji broj stvarnih pretvorbi".

"I puno manje preciznog rješenja", odgovorio mu je Terry.

"Ali ..." Tinkana je u odgovoru prekinuo Grontunk.

"Gospodo, ako vas dvojica namjeravate nastaviti raspravu za koju ja nisam dovoljno orijentiran, morat ću ili zbunjeno ovdje sjediti ili se povući. Povući se ne želim, jer se počinjem nadati da će se iz ovog izroditi više nego što sam na početku smatrao da je moguće."

Tinkan se okrenuo kako bi u svoju sljedeću opasku uključio i Grontunka. "Pružio si mi krivu informaciju. Ovaj građanin očigledno ne pripada razredu običnih, jer obični galaktički građanin ne raspolaže podacima koji bi njegovo sudjelovanje u ovom razgovoru učinili logički mogućim."

"Ali njegova orijentacija pripada istom razredu kao i moja! I ... i ... Ja ne razumijem!" Grontunkov je glas dobio tugaljivu primjesu. "Kako je dvonožac mogao razviti takvu razinu inteligencije bez repa koji bi mu postavio tijelo u ravnotežu i tako oslobodio prednje udove ..."

"Biokemijski oblici života, kao i metalni, mogu se javiti u raznovrsnim obličjima", prekinuo ga je veselo Tinkan. "Ali, prijatelju Terry, koja je tvoja brojčana oznaka?"

Terry mu je dao onaj broj za koji mu je njegova orijentacija rekla da se traži. "Što u prijevodu znači", dodao je, "da sam prošao samo temeljnu građansku obuku."

"Onda ne možeš znati stvari koje si upravo izgovorio!"

"To je tvoje mišljenje", rekao je Terry. "U koji bi me razred ti svrstao?"

"Žao mi je," odgovorio je Tinkan, "ne raspolažem s dovoljno podataka da bi mogao izvršiti potpunu klasifikaciju. Ali definitivno nisi samo obični građanin."

"A nisam ni zadovoljan takvom klasifikacijom", odgovorio mu je Terry. "Naš problem, moj i Grontunkov, sastoji se u tome da razjašnjenje svog statusa trebamo zatražiti od građanina iz razreda nadzornika. Drugi problem je što, da bismo građanina iz razreda

21

nadzornika doveli ovamo, trebamo stvoriti signal kojim ćemo ga dozvati na ovu stanicu. Kakva bi izvanredna situacija bila potrebna da se ovamo pozove nadzornik?"

Tinkan je spremno odgovorio. "Pa, bilo kakva iznenadna opasnost čije tumačenje i svladavanje prelazi sposobnosti računala. Sve što ne ulazi u njegove osnovne naredbe dovelo bi do takve intervencije."

"A kako bih se ja mogao domoći primjerka tih naredaba?"

"To je barem jednostavno. Traži ih od računala."

"Zaboravljaš da sam ja obični građanin. Računalo nema obvezu dati mi bilo kakve podatke tehničke prirode ako mi moja orijentacija ne omogućava da ih razumijem. Ali nadao sam se da bi ti mogao imati kopiju tih naredaba."

"Ne potpunu. Znam neke osnove koje su u vezi s mojim bivšim poslom. Na primjer, rutinske popravke obavljaju jedinke mog tipa. Međutim, u slučaju da samo računalo ne može odrediti uzrok kvara, ili da kvar ne spada u raspon predvidljivih kvarova, mora se pozvati nadzornik kako bi procijenio vjerojatnost ponavljanja kvara i izričito zapovjedio kakve se sve promjene moraju provesti u radu računala da bi se izbjegli svi budući kvarovi."

"Bilo kakav nepredvidljiv kvar." Terry je sjedio zamišljen. Potom je rekao: "To se čini dovoljno jednostavno." Već je u glavi brzo prelazio općeniti nacrt baze i njezine različite funkcije, ne samo one o kojima je bio obaviješten, nego i one koje je mogao predvidjeti na osnovi svog prethodnog znanja.

Bilo mu je rečeno da si računalo samo dovodi struju iz nekoliko jedinica koje automatski nadzire i njima upravlja. Ali u orijentaciji običnog građanina nije bilo ničega što bi upućivalo na to kakve su operacije one obavljale.

"Tinkane, jesu li jedinice iz kojih se dovodi struja električne?"

"Da."

"Nalaze li se tu blizu, unutar ovog kompleksa? Ili su negdje dalje?"

"Postoji široka mreža stanica za prikupljanje energije koje koriste energiju sunčevog zračenja, pretvaraju je u električnu i šalju ovamo, a postavljene su na za to najprikladnija mjesta na planetu."

"A ti imaš pristup sekciji za popravke - nečemu poput centrale koja upravlja pojedinačnim stanicama?"

"Da. Kao robot opće tehničke klase imam pristup svim takvim centralama unutar ove galaktičke stanice."

"A ako ti ja dam određene upute, hoćeš li me poslušati?"

"Ukoliko se računalo ne bude usprotivilo tvojim uputama, naravno da hoću."

22

"A s računalom nisi u vezi?"

"Ne. Nisam."

"U tom slučaju, prva uputa koju ću ti dati je da mi doneseš potpun shematski dijagram svih međusobnih veza i odnosa mreže koja prikuplja energiju i njenog završetka u ovoj zgradi."

"Takvi podaci nisu dostupni ..." Tinkan je zastao. "Ali kad malo razmislim, ti im ni ne pripadaš, zar ne? To ću pitanje morati proslijediti računalu."

"Ali s računalom nisi u vezi?"

"To je točno."

"Onda ti nije poznato ni u koji građanski razred pripadam. Je li tako?"

"I to je točno."

"A u tvojim naredbama stoji da ćeš u slučaju opasnosti poslušati upute svakog razumnog građanina. Prema tome, kao razumni građanin nepoznata razreda naređujem ti da mi doneseš tražene podatke."

Tinkan je nekoliko trenutaka sjedio u tišini.

"Nisi mi otkrio faktor opasnosti. Osim toga, ne volim kad mi se ljudi počnu pozivati na svoje ovlasti. Međutim, kao nezavisna jedinka moram slijediti svoje naredbe. Dakle, pokaži mi opasnost..."

"Ovlasti, kakva glupost", promrsio je Terry. "Imamo problem koji treba riješiti. Ja samo pokušavam omogućiti njegovo rješavanje."

Razmišljao je brzo. Nije postojalo ništa što bi robotu mogao predstaviti kao opasnost, a bez toga on nije mogao učiniti ono što je Terry od njega htio. Tinkan je pokazao da može "osjetiti" logiku, vjerojatno na sličan način kao što je Terry mogao osjetiti emocije. Dakle, ako će pokušati stvoriti nekakvu opasnost, ona će morati biti stvarna. Kad bi tvrdnju da postoji nekakva opasnost samo iznio bez da ju poprati dokazima, ta tvrdnja očito ne bi bila logična, pa ne bi ni upalila kod robota.

Naglo je ustao, gurnuvši ruke u džepove kako bi prikrio njihovo lagano drhtanje.

"Vodi me u centralu za upravljanje električnom mrežom", rekao je. "Pokazat ću ti tvoju opasnost."

23

5

Tinkan je i dalje sjedio. Nije se ni pomakao.

"Mogu te odvesti do prostorije u kojoj se nalaze komandne ploče pomoću kojih se upravlja mrežom," tiho je rekao, "ali te računalo neće pustiti unutra. Kao obični građanin bez potrebnog ovlaštenja ..."

"Idemo." Kako bi prikrio vlastitu nervozu, Terry se potrudio da mu glas zazvuči čvrsto, i Tinkan je ustao bez daljnjih komentara.

Komande za mrežu nalazile su se nekoliko katova niže, pa je prošlo dosta vremena prije nego što su stigli onamo. Napokon su se našli pred vratima na kojima je stajao neizbježni natpis: "Neovlaštenom osoblju ulaz zabranjen".

Terry je gurnuo vrata i otkrio da na to ne reagiraju. "Možeš li ih ti otvoriti?" upitao je Tinkana.

Robot je pokušao, nije uspio, i okrenuo se. "Izgleda da ni ja nemam ovlaštenje da uđem ovamo."

"Pa što je potrebno da bi se dobilo to ovlaštenje?" upitao ga je Terry.

Umjesto Tinkana, odgovorio mu je Grontunk, glasom koji je zvučao kao duboko, zabrinuto režanje. "Očigledno naredba računala."

"A računalo očigledno takvu naredbu neće izdati", zaključio je Terry. "Tinkane, kakav mehanizam upravlja ovim vratima?"

"Najobičniji strujni krug." Tinkan je pokazao na malu kutiju koja je magnetsku bravu držala zatvorenom. "Naštiman je tako da reagira samo na pravu naredbu."

"A što ako se mehanizam pokvari?"

"Postoji osiguranje. U slučaju bilo kakvog kvara na tom mehanizmu, vrata se automatski otvaraju."

"U tom slučaju, ipak imamo ključ." Terry je osjetio kako mu hrabrost koju je s naporom održavao popušta, ali je ipak posegnuo za pojas i izvukao svoj mali omamljivač.

"Računalo će, dakako, primijetiti to što namjeravaš učiniti." Tinkanov glas je bio bezizražajan, kao da se povlačio u sebe.

"Ali hoće li znati da sam to ja učinio?"

"Poslat će robota za popravke čim mu vrata dojave kvar."

"A ako mi već prođemo?"

24

"Mislim", rekao je Tinkan, još uvijek hladnim, bezizražajnim glasom, "da bi se moglo dogoditi da nas ne primijeti. Ali o tome nemam točne podatke."

Terry je nakratko oklijevao. Možda kad bih pričekao nekoliko dana, pomislio je, ali onda je pred sobom ugledao dane kako prerastaju u mjesece, a mjesece ... Duboko udahnuvši, naciljao je i opalio.

Vrata su se otvorila naglo, ali tiho, i Terry je gledao u kratak hodnik koji je vodio u osvijetljenu prostoriju. Međutim, sad kad je poduzeo taj korak, kad je neopozivo pokrenuo slijed događaja koji će, ukoliko ga ne bude proveo do kraja, izazvati katastrofu, Terry je otkrio da se ne može pokrenuti, kao da je omamljen, kao da ga nije briga.

Grontunkov glas, sveden praktički na šapat, razbio je čaroliju i odvukao Terryjevu pažnju s vlastitog stanja na Grontunkove brige.

"Terry" - tihi, režeći glas je oklijevao - "možda bi bilo najbolje ... najbolje da ne uđemo svi odjednom unutra?"

Terry je kroz omamljenost čuo vlastiti glas. "U pravu si", govorio je jednako tiho. "Možda bi bilo najbolje da se ti sad vratiš u svoju sobu. Onda, ako se nama nešto dogodi ..."

Grontunk je očigledno vodio bitku sa samim sobom, nelagodno se premećući s noge na nogu. Onda je odlučio. "Ne." Glas mu je još uvijek bio skoro šapat, ali je sada zvučao sigurno.

"Sam nemam nikakvu kontrolu nad ovim računalom, a ni ne razumijem ga dovoljno da bih ti mogao biti od bilo kakve koristi. Prema tome, ako želim pobjeći, najbolje će biti da se držim tebe. Sudjelujem u svim rizičnim pothvatima tako da moje sposobnosti iskoristimo do maksimuma. Pokaži mi put, prijatelju Terry. Mi Saurijanci možda smo neznalice; kukavice nismo."

Šok i iznenađenje, koji su se javili u nekom udaljenom dijelu Terryjeva mozga, počeli su se probijati u prve redove i promatrati situaciju dok je Terry slušao Grontunka s ... s ... naravno! To je slušanje obavljao onaj dio Terryjeva mozga u kojem se smjestila orijentacija, a isti je dio bio odgovoran i za osjećaj omamljenosti.

"Dakle!" planuo je Terry, a potom je nedavno nametnutim obrascima mišljenja oduzeo kontrolu nad svojim umom i čvrsto je sam preuzeo. "Dakle!" rekao je ponovo, ovaj put tiše. Zatim se okrenuo Grontunku. "Dobra odluka," rekao je, "a pretpostavljam da si je donio na osnovu svojih saurijanskih nagona, a ne na osnovu galaktičke obuke koju si primio, inače bi bila drukčija." Omamljenosti je sada nestalo iz njegovih udova, pa je krenuo naprijed, ali je Tinkan u tom trenutku progovorio.

"I ja sam neodlučan", rekao je. "Moje bivše naredbe, kao i logika, govore mi da je ovo miješanje u poslove računala pogrešno. S druge strane, jasan mi je problem koji pokušavaš riješiti, kao i sredstva koja najvjerojatnije planiraš pri tom upotrijebiti. Uzevši u obzir problem, sredstva su logična. Stoga, ako mi možeš zajamčiti da tvoje osnovne namjere služe

25

dobrobiti jednog građanina ili više njih, te da u konačnici neće naštetiti većem broju građana, nastavit ću ti pomagati."

Terry se svečano okrenuo prema metalnom stvorenju. "Kao jedna nezavisna jedinka drugoj," rekao je ponosno, "mogu ti obećati da sve što poduzimam, poduzimam u interesu opstanka dvojice građana, te da ne namjeravam niti planiram poduzimati išta što bi išlo nauštrb opstanka bilo kojeg drugog građanina ili bića."

"U tom slučaju, ukoliko ne utvrdim da su tvoji planovi i namjere drukčiji nego što si mi rekao, moje mi osnovne naredbe govore da ti pomognem."

"Pošteno. Onda nemojmo samo stajati ovdje, nego uđimo prije nego je stigao robot za popravke." Terry je zakoračio kroz vrata, te kroz kratki hodnik ušao u jarko osvijetljenu glavnu prostoriju s komandama. "Kao robot za popravke, bi li ti pretražio ovu prostoriju kad bi bio pozvan da popraviš vrata?"

"Ne ako računalo to ne bi izričito zatražilo", odgovorio je Tinkan. "Pretpostavio bih da sve osobe koje se ovdje nalaze imaju potrebno ovlaštenje."

"Bi li izvješća koja bi slao računalu spominjala njihovo prisustvo?"

"Ne. Spomenuo bih samo stanje vrata."

"A bi li promatrajući strujni krug koji upravlja vratima mogao odrediti kako je došlo do kvara na njemu?" upitao je Terry.

"Ne. Budući da je do kvara došlo zbog izbijanja struje koje je, kao što bi ti to rekao, strujni krug zakočilo, tj. onesposobilo ga za rad, ali nije prouzročilo fizička oštećenja njegovih dijelova, bilo bi vrlo teško utvrditi od čega je 'obolio'. Vjerujem da bih ga samo popravio."

"Dobro", rekao je Terry, ali je osjetio kako mu se mišići napinju kad su izvana doprli zvuci koji su svjedočili o dolasku robota za popravke. Unatoč Tinkanovom uvjeravanju napeto je osluškivao, pokretom pokazavši ostalima da budu tiho.

Činilo mu se da popravak vrata traje čitavu vječnost, iako je kronograf na njegovu zapešću pokazivao da je proteklo samo nekoliko minuta prije nego su se vanjska vrata uz tihi uzdah zatvorila i prekinula sve druge zvukove. Terry nije preostaloj dvojici dopustio da progovore još dobre tri minute, a onda se napokon opustio i razgledao centralu za upravljanje mrežom.

Prostorija nije bila velika, ali su zidovi bili uredno obloženi skupinama uređaja za ispitivanje i upravljanje poredanim na ploče. Pored svake ploče nalazili su se radni stol i stolica tako da se onaj tko na njima bude radio može udobno smjestiti u njih kao da bi najbolje pristajala čovjekolika figura. Prema tome, galaktički su građani - barem nadzornici - najčešće bili čovjekoliki?

Tada je do Terryja doprla spoznaja koliko se skala i kontrolnih uređaja nalazilo u prostoriji, i počeo je shvaćati koliko si je težak zadatak postavio.

26

Brojila i skale bili su kalibrirani u čudne tehničke jedinice koje Terry nije poznavao, jer to znanje nije ulazilo u vidokrug običnog građanina. Brojeve je mogao prepoznati, ali mu je za tehničke skraćenice koje su uz njih išle trebao netko da mu ih prevede.

Sjevši za jednu od ploča, Terry ju je počeo detaljno proučavati i na svoje zaprepaštenje shvatio da, budući da su osnovne formule elektrotehnike uravnotežene jednadžbe, bez problema može interpretirati očitanja.

Jedni su simboli upućivali na druge i Terry je postupno počeo odgonetati njihove međusobne odnose, a nakon nekoliko trenutaka je s oklijevanjem počeo provoditi niz testova - bockati dugmad i promatrati kakve to reakcije izaziva na različitim brojčanicima.

Potom je u potrazi za bilo kakvim razlikama prešao na sljedeću ploču, povremeno od Tinkana tražeći pun prijevod nekog skraćenog simbola.

Grontunk je stajao dobrano iza njega, prema sredini prostorije, i sve promatrao očima raširenim od znatiželje, ali nije prekidao Terryjevu koncentraciju postavljanjem pitanja.

Gotovo dva sata kasnije, nakon što je pregledao sve ploče u prostoriji, Terry je imao osjećaj da je utvrdio koja je koja i koja čemu služi.

Većina ploča bila je jednaka. To će biti, zaključio je, pojedinačne komande za pojedinačne stanice, dok su dvije ploče očigledno služile kao glavne komande. Njihova svrha bila je objediniti rad pojedinačnih ploča u jednu cjelinu. Na taj su način čitavu mrežu dijelile u dvije podmreže.

Ali Terry još nije utvrdio koliko su međusobno udaljene različite pojedinačne stanice, a to je bilo važno jer se njegov plan napada nužno zasnivao na činjenici da električni prijenosi nikad nisu trenutačni, pa stoga reakcija računala ne može uslijediti u istom trenutku u kojem će doći do promjena u proizvodnji energije udaljene stanice.

Ili može? Terry nije bio siguran, a imat će samo jednu priliku da sazna.

Okrenuo se od ploče koju je pregledavao i zapazio da Grontunk zuri u Tinkana, nepomičan poput kipa. Kad mu je do svijesti prodrla činjenica da su u prostoriji prisutna dva robota, i sam se ukočio. Jedan od njih nije bio Tinkan.

Koji je bio koji? Odakle se stvorio onaj drugi?

Ali drugi robot se sam odao svojim ponašanjem. Počeo je koračati od ploče do ploče koje je Terry bio ispitivao, pregledavati ih jednu po jednu i povremeno vraćati u prvotni položaj prekidače koje je Terry vjerojatno krivo ostavio, pa se opet povukao, ničim ne pokazavši da je uopće primijetio da u prostoriji ima nekoga.

Terry ga je gledao kako se povlači s osjećajem strahopoštovanja. Jesu li ili nisu bili primijećeni? Je li im računalo već spremalo nekakvu zamku? Ili je još uvijek, što je bilo nemoguće, na neki način ostalo nesvjesno njihove prisutnosti na ovom mjestu?

27

Terry je primijetio da samo njegova vlastita čelična volja sprečava njegove noge da ga ne odnesu; sprečava ga da se povuče u smrtnom strahu od nepoznatog.

Drhteći, okrenuo se Tinkanu. "Što je to bilo?"

"Nisi više sjedio za pločom. Tvoja prisutnost na stolici pokazuje da netko upravlja pojedinačnom pločom, pa njeni prekidači ne moraju nužno biti u onim položajima u kojima su inače. Ali jednom kad napustiš ploču, osim ako je dobilo drukčije upute, računalo mora poslati svoje servisere da sve ručne prekidače ponovo namjeste u neutralan položaj."

"Prema tome, računalo zna da smo ovdje?"

"Naravno da ne." U pozadini Tinkanova glasa kao da se moglo razabrati neko blago lelujanje. Smijeh? zapitao se Terry.

"Sama činjenica da ste ovdje znači da očigledno imate odobrenje da budete ovdje", rekao je Tinkan.

"Kužim. Još jedna nula", progunđao je Terry. "A računalo može reagirati samo ukoliko je potrebno uravnotežiti jednadžbu."

"Upravo tako, prijatelju Terry."

Terry je ponovo skrenuo pažnju na Grontunka, koji se još uvijek nije micao. "Sve je u redu", uvjeravao je uzdrhtalo krupno stvorenje. "Nema nikakve opasnosti." Ali Grontunk je još uvijek stajao nepomično. Njegovi su ga nagoni učinili nepokretnim poput stijene u šumi iz koje je došao.

"Hej!" povikao je Terry. "Probudi se!"

Saurijanac se refleksno stresao, okrenuo kao da će bježati, a onda se okrenuo natrag kao da je zaključio da se pobjeći ne može.

"Smiri se." Terry je prišao Saurijancu i čvrsto ga zgrabio za ramena, koja jedva da je uopće imao. "Opusti se i sagledaj situaciju."

Ali je Grontunkova su osjetila još uvijek bila prekrivena strahom. "Zaprijetili smo mu. Ubit će nas."

"Jesi li mrtav?" upitao ga je Terry bezobzirno.

Grontunk se trgnuo, a onda se slomio - obuzeo ga je smijeh, neobična, roktava, isprekidana reakcija, nakon koje je uslijedila iznenadna refleksna radnja kojom su se moćne saurijanske čeljusti, blistavih zuba, uz škljocaj sastavile i promašile Terryjevu ruku samo zahvaljujući njegovoj vlastitoj refleksnoj radnji.

"Prijatelju Terry, oprosti mi. Izgleda da su mi instinkti poludjeli."

Terry se okrenuo Tinkanu. "Ti ručni prekidači na pločama - robot za popravke namješta ih po njihovim položajima? Onim položajima koji se vide?"

28

"Samo ako dođe do nepodudaranja koje bi uopće skrenulo robotovu pažnju na ploču."

"Imamo li ovdje nekakvog alata?"

Terry je u šoku gledao kako se središnji dio Tinkanova tijela otvara i otkriva sitni unutarnji pretinac u kojem su bile poredane male ručne alatke. "Može li ovo pomoći?" upitao je robot bezbrižno.

Terry je pregledao alatke vrlo pažljivo. Da, bile su to alatke, ali ne ručne alatke, osim u specijaliziranom smislu. U stvari su više odgovarale promjenjivim nastavcima električne bušilice, ili dijelovima koji pristaju na nasadni ključ. Terry je bacio pogled na Tinkanove ruke. Izgledale su poput običnih čovječjih ruku.

"Kako se njima služiš?"

Tinkan mu je demonstrirao. Mogao je izmaknuti zglobove prstiju iz njihovih čašica. Za teže alatke mogao je odvojiti šaku u ručnom zglobu.

"U redu. Prvo u sustav instalacija sklopova ovih stolica ubaci takav signal da, bez obzira na to sjedi li netko na njima ili ne, izgleda kao da za svakom od devet ploča na ovoj polovici prostorije sjedi nadzornik." Terry je počeo davati upute Tinkanu. Vrijeme je brzo prolazilo dok su prepravljali unutrašnje sklopove jedne ploče za drugom, svaku pažljivo odvajajući prema uputama za popravak koje je imao Tinkan.

Kad su završili, unutarnji sklopovi ploča bili su prespojeni na takav način da su prekidači bili u neutralnom položaju, ali je u stvarnosti postojao čitav niz divljih otklona od uobičajenih vrijednosti. Terry je bio siguran da će rezultati koje će to polučiti biti dovoljno nepredvidljivi da bi bio potreban nadzornik da sredi zbrku.

Terryju je preostalo još samo da utvrdi kako može ručne komande vratiti u neutralni položaj, a da računalo odmah ne uoči da je netko prčkao po njima.

Glavni sklop? Onaj koji robotu za popravke javlja sjedi li netko za pločom ili ne?

Da, naravno. Ali kako ga pokrenuti?

"Tinkane, ovo su komande za cjelokupnu električnu mrežu. Što je sa sustavom za unutrašnju distribuciju? Onim koji kontrolira struju, na primjer, u restoranu?"

Tinkan ga je poveo kroz vrata i u drugu prostoriju. A tamo su se uglavnom nalazili, red za redom, prekidači koje je Terry odmah prepoznao kao osigurače koji su izdvajali pojedinačne strujne krugove unutar zgrade.

"Restoran?" upitao je, a Tinkan mu je pokazao skupinu osigurača na jednoj velikoj ploči.

Terry ih je preletio pogledom i na svoje zadovoljstvo ustanovio da svaki ima oznaku. Stroj za proizvodnju hrane imao je svoj osigurač, a postojali su i posebni osigurači za svako pojedino jelo, kao i za uređaje za upravljanje i održavanje.

29

Pogled mu se zaustavio na jednoj konkretnoj oznaci: "Jedinica za proizvodnju prženih stronupa". Štoje stronup? Nije znao, ali mu je zvučalo kao nešto što sam nikad ne bi naručio.

"Grontunče, što je, do vraga, prženi stronup?"

"Nikad nisam čuo za tako nešto, prijatelju moj."

"Tinkane, postoji li ikakav način da se odredi koliko je vremena prošlo otkako je netko zadnji put ovo naručio?"

Tinkan je odmah odgovorio. "To jelo pripada kuhinji jedne rase koja, koliko ja poznajem ovu stanicu, nikad ovdje nije imala niti jednog svog predstavnika."

"Dakle, to bi bila neuobičajena narudžba?"

"Rekao bih da si u pravu, prijatelju Terry."

"Jesu li ovi osigurači povezani s komandnom pločom?"

"Da. Naravno."

"Dobro. Onda hoću da napraviš takav spoj da preopterećenje ove jedinice, i iskakanje osigurača do kojeg će ono dovesti, ukloni onaj signal koji si ubacio u glavni sklop, dakle da ako dođe do preopterećenja izgleda kao da su nadzornici napustili svih devet ploča koje smo upravo preinačili."

Tinkan je počeo raditi, a Terry se opustio.

"Pa, pretpostavljam da sada možemo ići", rekao je kad je Tinkan završio s poslom.

"Ali, Terry! Što smo ovdje postigli?" upitao je Grontunk. "Osim što smo se izložili riziku?"

"Stvorili smo, nadam se, situaciju koja će zahtijevati intervenciju nadzornika." Terry je to izgovorio mirno, ali su ga dok su se vraćali prema restoranu počele spopadati sumnje.

Grontunk nije znao ništa o električnoj prirodi svemira, ili barem to što je znao nije ništa vrijedilo, pa se od njega nije moglo ni očekivati da shvati što su napravili. Ni od Tinkana se nije moglo očekivati da predvidi učinke toga što su napravili, jer je bio programiran prvenstveno da popravlja postojeću opremu, i premda je mogao do određene mjere razumjeti funkcije te opreme, vjerojatno ne bi uzeo u obzir potrebne vremenske faktore koji će utjecati na rezultate promjena koje su napravili.

Jednostavne jednadžbe električnog kruga, posebice strujnog kruga, gotovo nikad ne uzimaju u obzir vremenski faktor s obzirom na udaljenosti - a on je u stvarnom životu itekako prisutan.

Od njih trojice, Terry je bio jedini koji je shvaćao kakve posljedice mogu očekivati - a ni on nije bio siguran. Imao je vremena samo za grube proračune frekvencija i vremena

30

prijenosa. O konstantama pada napona na raznim vodovima između pojedinačnih stanica mogao je samo nagađati.

Dok su ulazili u restoran, Terryju je pala na pamet još jedna pomisao. Ova je sabotaža bila usmjerena samo na polovicu električne mreže, ali hoće li doista biti tako? Jesu li postojale veze između dvaju polovica za koje on nije znao? Može li samo računalo preživjeti iznenadni dezorijentirajući utjecaj koji će na njega imati gubitak polovice njegova napajanja? Jednom kad pokrene cijelu stvar, hoće li sljedeće što će udahnuti biti kisik? - ili onaj blijedozeleni plin koji je, izgleda, okruživao planet?

Terry je čvrsto potisnuo užas koji mu se prikradao.

Ušli su u restoran i počeli se okupljati oko istog onog stola za kojim su i prije sjedili. Terryjeva su ramena bila napeta, ali kad je progovorio, učinio je to opušteno.

"Tinkane," rekao je, "imam osjećaj da bi jedinica za proizvodnju prženih stronupa mogla biti u kvaru. Bi li ti bio problem skinuti s nje oplatu da je mogu pregledati?"

Tinkan ga je poslušao i počeo raditi to što mu je rečeno, a Terry se okrenuo Grontunku. "Uskoro bismo trebali saznati jesu li naši pokušaji sabotaže bili uspješni."

"Sabotaže? Ne razumijem tu riječ."

"U slobodnom prijevodu s francuskog", nacerio se Terry, "znači 'mehanizam nagaziti čizmom'".

"Ali, Terry, prijatelju moj, zar to ne bi uništilo čizmu?"

"Zasad to još zaista ne znamo. No, obično je cilj zaustaviti mehanizam. Ili barem jedan njegov dio."

"Prijatelju Terry, ne mogu pronaći apsolutno nikakav kvar na ovom uređaju. Bi li ga ti želio pregledati?" Terry je sa zaprepaštenjem shvatio da robotov računski mozak izgleda nije uočio logičnu vezu između njihove sadašnje aktivnosti i onoga što su donedavno radili. S uzdahom je posegnuo za teškim metalnim ključem pričvršćenim za Tinkanov pojas i uzeo ga u ruku.

"Nazdravimo sabotaži", rekao je i pažljivo položio ključ preko žica koje su dovodile struju u uređaj za proizvodnju prženih stronupa.

"Terry! To je bilo namjerno uništavanje!"

"Oprosti mi, prijatelju stari. Baš nespretno od mene. Hajde sada budi dobar dečko i ponovo sastavi uređaj, hoćeš li? Nije mu nanesena nikakva šteta, zar ne?"

Tinkan je gotovo nepristojno odgurnuo Terryja u stranu i pažljivo pregledao terminale. "Nikakva ozbiljna šteta. Samo su pregorjeli sklopovi. "

31

Potom je počeo ponovo sastavljati uređaj, i bio je baš završio s poslom kad je svjetlo iznenada zatreperilo.

Prigušilo se, zasjalo i bljesnulo, pa počelo luđački titrati između svjetlosti i mraka.

A onda su bili bačeni u potpunu tamu.

6

Tama je bila gotovo potpuna, ali ipak ne sasvim. Kako su se Terryjeve oči počinjale prilagođavati, mogao je razabrati mnoštvo mrljica zelenkastog svjetla koje su označavale mjesta gdje su se u prostoriji nalazile komandne ploče uređaja za proizvodnju hrane.

Do njega je dopro Grontunkov glas, prepun užasa koji Terry isprva nije razumio, a budući da se Saurijanac vratio svom materinjem jeziku, ni riječi koje je izgovarao nisu Terryju ništa značile.

Dok je posezao za mačjim očima za koje ga je njegova građanska obuka sa zakašnjenjem obavijestila da bi mu u ovakvim okolnostima mogle dobro doći, Terryjeva se ruka očešala o prevoditelj, i odjednom su mu Grontunkova bulažnjenja bila ponavljana na galaktičkom.

"... bez zaštite", govorio je Saurijanac. "Opasne ... zvijeri... dvonošci ... mogle bi me napasti. Nikad se nisam trebao toliko udaljiti od kuće."

Terry je razmišljao o tome da mu pokuša uputiti nekoliko umirujućih riječi, ali je, kako je namjestio mačje oči na lice, ugledao Saurijančevu toplinsku sliku kako se skriva pod stolom, uslinjena, uspaničena i, procijenio je Terry, prilično opasna.

Izgleda da Grontunk nije bio navikao na potpunu tamu.

"Tinkane", prošaptao je Terry, ali je kao odgovor dobio samo još jedan Grontunkov urlik. "Dvonožna zvijer! Čuo sam je!" Sa strahom je promatrao kako se toplinska slika sprema na skok u njegovu smjeru.

"Tinkane! Pomoćna svjetla! Brzo!"

Ali odgovora nije bilo. Tinkan je stajao u tišini, a njegova je toplinska slika bljedila kako mu se temperatura približavala temperaturi okoline. Terry je shvatio da robot nema vlastiti izvor napajanja.

Registrirao je nagli pokret i okrenuo se da bi se našao licem u lice s gmazom koji je sad jurišao u napad, doduše pomalo neuravnoteženo. Juriša naslijepo, shvatio je Terry i zakoračio iza nepokretna Tinkanova tijela.

Začuo se tresak, a potom zvuk drobljenja. Grontunk je pronašao nešto na čemu je mogao iskaliti svoje strahove - robota. Terry je počeo uzmicati.

32

Uslijedio je treptaj svjetla koje su mačje oči bolno pojačale prije nego što su reagirale i prilagodile se. Neka od rasvjetnih tijela koja su osvjetljavala restoran ponovo su proradila i sad se cijeli prizor činio sablasno stvarnim, kao da ga osvjetljava mjesečina.

Tinkan i gmaz ležali su skvrčeni na podu, isprepletenih udova. Nijedan se nije micao, i Terry je ostao potpuno sam.

Ali ne. Nagli trzaj, i još jedan, i obojica su se počela micati. Grontunk je zbunjeno pogledao oko sebe, a potom zapitao na savršenom galaktičkom: "Što se dogodilo?" Polako se oslobodio metalnog tijela pored sebe koje su potresali slabi grčevi i ustao. Pogledavši dolje, rekao je: "Tinkane! Prijatelju moj, što sam to učinio?"

Tinkan, koji je još uvijek ležao na podu, bio je prekriven naborima i zarezotinama. Na njemu su se sasvim dobro vidjeli tragovi zuba.

Grontunk je pogledao oko sebe, preneražen. "Ubio sam ga! Ali zašto?" Terry je zapazio da se njegov strah od mraka povukao, ali da je za njim ostala praznina u shvaćanju.

Tinkan se ponovo trgnuo, ovaj put malo kontroliranijim pokretom, pa se protegnuo, prevalio, uspravio na nogama i počeo luđački kimati.

"Što se dogodilo?" upitao je, ali je onda sam odgovorio na svoje pitanje. "Nestalo je struje. Moram na svoje mjesto." Napravio je jedan korak, ali kad se svom težinom oslonio na jednu od svojih masivnih nogu, osakaćenu, ona je popustila, i Tinkan je pao naglavce.

Odjednom se oko njih začulo krckavo siktanje razglasa neprikladnog za ovu veličinu prostorije, shvatio je Terry, ili neprikladnog za tišinu koja je trenutno u njoj vladala. Neki je glas zatrubio:

"Svim građanima! Pažnja, svi građani! Stanica je na pomoćnom napajanju. Mole se svi građani da se povuku u svoje prostorije dok uzbuna ne prođe.

Nadalje se svi građani mole da do prestanka uzbune svedu svoju potrošnju električne energije na apsolutni minimum.

Građani nadzorničkog razreda mole se da se prijave na nadzornička mjesta.

Isto se tako građani koji posjeduju bilo kakva znanja o elektronici mole da se stave na raspolaganje nadzornicima ..." Glas se naglo prekinuo.

Bila je to snimljena objava, zaključio je Terry. Sad su je zamijenili tonovi koje se već moglo prepoznati kao računalo.

"Obični građani Grontunk i Terry Ferman neka se jave u sobu za orijentaciju. Građanin Murtag pušta se iz pritvora i moli da pomogne tijekom uzbune."

Murtag? zapitao se Terry. To je neki novi. Dosad se nije spominjao nikakav Murtag...

33

Okrenuo se i pošao prema sobi za orijentaciju, ali se odmah vratio. Nisu mogli ostaviti Tinkana. Razglas je još uvijek zujao kao i uvijek kad je bio uključen, a vjerojatno je funkcionirao u oba smjera. "Hej, računalo!" zazvao je. "Imamo ovdje robota za popravke kojem ..."

"Građanin Terry Ferman neka se odmah javi u sobu za orijentaciju. Svjestan sam robota za popravke."

Terryja su prošli trnci. Je li to značilo da će biti stavljen u pritvor? Sputavanje za građaninovo vlastito dobro?

Grontunk je već nestao niz hodnik, poslušavši naredbu koju mu je dalo računalo kao da je i sam bio robot. A i on sam mora udovoljiti njegovim zahtjevima, shvatio je Terry, ili će biti stavljen u pritvor.

Nevoljko je krenuo prema hodniku, ali čim je počeo izvršavati naredbe računala, njegova je građanska orijentacija odmah preuzela kontrolu. Dok je hodao prema sobi za orijentaciju, umirila ga je obavijestivši ga da se "obični građani privremenog statusa se tijekom bilo kakve uzbune moraju javiti u sobu za orijentaciju kako bi se mogla provjeriti stabilnost njihove orijentacije".

Dakle, neće ga uhititi. Jedan mali dio njegova uma počeo se radovati, i iz tog je dijela izišlo zasebno biće, gotovo zaštitnički nastrojeno, da ga umiri i otkloni mu sumnje. Računalo ga je samo htjelo provjeriti, a uhitilo bi ga samo kad bi za to postojao razlog. Ali, budući da je on očigledno dobro prilagođen ...

Terryju je odnekud svanulo da računalo neće provjeravati njega, nego će ga zanimati učinkovitost orijentacije koju mu je dalo; a ta je orijentacija još uvijek bila potpuna, još uvijek netaknuta, i još uvijek pod njegovom kontrolom. Sva njegova nedavna iskustva u prizivanju orijentacije pokazala su i da je odvojena od njegova uma, i da je netaknuta, a bogme i da ju on kontrolira. Ali trenutačno bi bilo puno mudrije da izgleda kao da ona kontrolira njega.

"Preuzmi", rekao je na glas onom dijelu sebe koji je predstavljao zasebnu malu jedinku u njegovu umu, podređenu i korisnu, gotovo isto kao što bi izrekao upute Tinkanu.

Preplavilo ga je olakšanje koje je poteklo iz zasebne jedinke unutar njega. Očito je postupao racionalno, uvjeravala ga je ona, i stoga se ne mora bojati da će mu računalo učiniti nešto nažao.

Terry je ušao u sobu za orijentaciju gotovo bezbrižno i ispružio se na kauč koji se prilagodio njegovoj visini i građi dok je ulazio bez da je računalo uopće to od njega zatražilo.

Ovaj put nije bilo prisile, napada na njegova osjetila, niti priljeva podataka. Protok informacija između građanskog dijela njegova mozga i računala bio je racionalan, dobro strukturiran i kratak.

A onda mu je glas uputio pitanje.

34

"Čini se da je tvoja orijentacija u osnovi netaknuta", komentiralo je računalo. "Sad te oslobađam jednog dijela njezine kontrole kako bih saznao može li mi tvoja prijašnja orijentacija pomoći u mojoj sadašnjoj krizi. Nedostaje mi nadzornika; a ti očigledno posjeduješ, ili si posjedovao, neka znanja o električnoj energiji." Računalo je zastalo. "Prema ovlaštenjima koja imam u kriznim situacijama ..." Oklijevalo je. "... ako je građanin spreman na suradnju, mogu ti privremeno dodijeliti razred tehničkog asistenta ..." Računalo je ponovo oklijevalo.

"Jedino ako si mi spreman dati", čvrsto je rekao Terry, "potpunu naobrazbu na tom polju u okvirima galaktičkog građanina."

"U redu."

Iznenada je Terry ponovno bio zasut približno istim silama, istom šibajućom olujom osjetilnih dojmova koja je pratila njegovu prvu orijentaciju. Ali je bila kratka, a čim je bila gotova,čuo je računalo kako govori: "Građanin tehničar moli se da sada provjeri orijentaciju."

Bila je tu bujica formula, uravnoteženih jednadžbi, termina s kojima se Terry nikad prije nije susreo. Dok mu je prolazila pred očima, Terry je na jednom mjestu ugledao detaljan nacrt ploča na kojima je prije radio. Sad su i one bile dio njegova znanja.

"Provjerena. Građanin tehničar moli se da se javi na dužnost u centralu za upravljanje električnom mrežom."

Terry je ustao, shvativši da je u sobi za orijentaciju proveo samo nekoliko minuta, a za to je vrijeme stekao bolje obrazovanje na polju elektrotehnike nego što bi ga kod kuće mogao steći za cijeli život.

Na putu do komandnog centra Terry je prolazio pored restorana kad su mu dvije misli istovremeno prekinule koncentraciju na novostečeno znanje: bio je strašno gladan, a Tinkan je još uvijek ležao na podu pokušavajući dosegnuti i popraviti svoju oštećenu nogu. Taj popravak, shvatio je Terry, robot nije bio kadar izvesti sam.

Razglas je još uvijek lagano zujao, pa se Terry na glas obratio općenito cijeloj prostoriji. "Građaninu tehničaru", rekao je, "potrebna je okrepa prije nego što se javi u komandni centar. A konkretno ovog robota treba popraviti odmah.''''

"U redu", odgovorilo je računalo, iako je Terryju njegova vlastita orijentacija stavljala na znanje da je besmisleno usred uzbune zastajati radi popravka nekog robota kad istih takvih ima u izobilju.

Dodao je: "Građanin tehničar smatra da je upravo taj robot od vitalne važnosti za rad i dobrobit čitave stanice. Treba ga ostaviti u njegovu prijašnjem nezavisnom stanju i uputiti ga da mi se javi čim novija fizička šteta bude bila popravljena."

U međuvremenu je Terry došao do jednog od uređaja za proizvodnju hrane i automatski odabrao prilično bezukusan proteinski derivat za koji su mu njegov želudac i okusni pupoljci

35

rekli da mu je potreban. Okrenuo se i nastavio prema komandnoj centrali za električnu mrežu, putem žvačući suhe kuglice.

Svjetla su se palila pred njim i gasila iza njega, čime je računalo očigledno pokušavalo uštedjeti struju bez da ometa njegovo napredovanje. Vrata koja su se prije automatski uklanjala ispred njega i zatvarala iza njega sad su ili stajala širom otvorena, bez struje, ili su se morala otvarati ručno. To su bile male stvari, ali su one bile pokazatelj veličine katastrofe koja se dogodila, i Terry je bio impresioniran. Stanica se našla u škripcu - neće moći ovako nastaviti raditi neograničeno, čak i ako bude pomoćno napajanje kombinirala sa strujom iz one polovice mreže koja je još funkcionirala. Ali sada će sigurno biti pozvan nadzornik, i Terryjevi će osobni problemi biti riješeni!

Gotovo istog trenutka Terry je shvatio da su to samo puste želje. Bez struje, stanica je bila izolirana. Pod uvjetima koji su trenutačno vladali, možda bi postojala slaba mogućnost da se nadzornika uz pomoć transponera prebaci s jednog kraja planeta na drugi, ali prebaciti ga iz udaljenog kraja galaksije ovamo bilo je potpuno nemoguće.

Terry se pitao otkud to zna. Njegova orijentacija nije pripadala tom polju, ali ipak, polja su se preklapala. Na trenutak je zastao, zapanjen onime što je ta spoznaja implicirala. Njegova orijentacija kao tehničara na jednom polju uključivala je podatke koji su pripadali drugim poljima.

Javila se nova nada. Izgleda da je i najnepotpunije poznavanje neke grane znanja moglo biti prvi korak k tomu da se jednadžba onoga što građanin može znati, ili za što je obučen, izbace iz ravnoteže ...

Naravno, računalo se moglo poslužiti transponerom izvan ovog planeta, na planetu s kojeg je nadzornik trebao doći. Sigurno je da si je moglo priuštiti gubitak struje potrebne za slanje poruka.

Ipak, da je poruka bila poslana, nadzornik bi sad bio ovdje - transponiranje je bilo gotovo trenutačno. I, premda je do nekakva kašnjenja moglo doći, da je računalo očekivalo nadzornika ne bi se toliko žurilo da njega primi u službu ...

Primijetio je pokret u hodniku ispred sebe, i jedan od robota za popravke tiho je prešao iz jednog odjeljka u drugi.

"Kad će moj pomoćnik biti spreman?" uputio je pitanje praznom hodniku.

"Reaktivacija je dovršena. Vaš ..." Uslijedilo je oklijevanje. "... pomoćnik čeka vas u komandnom centru."

Terry je ubrzao, osjećajući val olakšanja. Bio je to brz popravak. Tinkan će biti... Ali Tinkan je bio iza njega, u restoranu! A popravci tako velike štete, i to još na toj klasi robota, nikako nisu mogli biti tako brzo obavljeni.

Dok je Terry prolazio kroz sada otvorena vrata komandnog centra, u njegovu se umu javila radoznalost i postavila ravnotežu nadi.

36

Unutra je bilo robota, nekoliko njih je besposleno stajalo kao da se zbog straha od katastrofe ne žele ni pomaknuti, ali nijedan od njih nije bio Tinkan. Terry se nakratko zapitao po čemu to zna. Izgledali su isto. Serijski brojevi nisu im se vidjeli. Ali je ipak bio siguran da nijedan od njih nije Tinkan.

Bez da je robote dvaput pogledao, Terry je sjeo za komandnu ploču koja je bila glavna za onu polovicu mreže koja nije funkcionirala. Sama ploča nije radila ... ne. Trgnuvši se, Terry je shvatio da je jednostavno bila isključena. Računalo je izoliralo komandne ploče kao uzrok nestanka struje i učinilo ono što je u danim okolnostima bilo najsigurnije - isključilo ih je.

Terry je sjedio i razmišljao. Sada će problem biti kako te ploče ponovo uključiti bez da računalu dopusti da otkrije što s njima nije u redu. Roboti koji su bili prisutni postupili bi po Terryjevim uputama, ali su također bili povezani s računalom.

Kao tehničar gotovo je zaboravio da mu je već bilo poznato u čemu je problem, ili barem koji njegov dio treba prvi ispraviti. Mogao je otići u susjednu prostoriju i jednostavno okrenuti prekidač, a jedinica koja je upravljala robotima za popravke odmah bi im odaslala obavijest da za komandnim pločama sjede nadzornici. Ali roboti su itekako bili u stanju uočiti da za pločama nema nikakvih nadzornika, i tu anomaliju prijaviti računalu.

"Moj pomoćnik." Terry je pogledao u najbližeg robota. "Je li stigao?"

"Naravno. Ovdje sam," progovorio je glas negdje iza njega, iz blizine vrata. Bio je to mlad glas. Bio je to mek glas. Terry se okrenuo i zablenuo. Pomoćnik nije bio robot.

7

Terry je sjedio, nezgodno okrenut, i buljio u pridošlicu sa svog mjesta za komandnom pločom.

Njegov je pomoćnik bez sumnje bio dvonožac, iz roda sisavaca, mlad, i ženskog spola. Odjeven u hlače koje su zacijelo bile standardne galaktičke i košulju na kojoj su bile učinjene promjene primjerene ženskoj građi.

Terry je progutao knedlu.

"Tko", upitao je kroz odjednom stisnuto grlo, "si ti? Odakle si se, do vraga, stvorila? Jesi li ...?"

"Student tehničar Murtag, gospodine. A ako vi pripadate razredu nadzornika ..."

Vedro se lice objesilo, oči okrenule na drugu stranu. "K vragu", promrmljala je. Onda se ponovo okrenula prema njemu, a u očima joj se iskrio bljesak bijesa. "Kad namjeravaju poslati Nadzornika? Koliko dugo se ja moram nastaviti boriti s ovom imbecilnom hrpom žica i otpornika i ..."

37

Jedan od robota je progovorio. "Ako se građanin još uvijek ne osjeća stabilno ..."

Strah je otjerao bijes s njezina lica.

"Ne, ne. Dobro sam." Opet se okrenula Terryju. "Stojim vam na raspolaganju, gospodine", rekla je tako formalno kao da se sama pretvorila u robota. "Čujem da je proglašeno izvanredno stanje?"

Terry je bijesno razmišljao. Djevojka je očito računalu prkosila jednako koliko ga se i bojala, što je za sobom vjerojatno povlačilo činjenicu da je računalo njena prisutnost uznemirivala. Bolje da prisili djevojku da povrati kontrolu nad svojim osjećajima prije nego što se njen strah sudari sa strahom računala i iz tog proizađu neizbježne posljedice po nju.

"Ako imaš osobnih problema," rekao je prisilivši se da u glas unese hladnoću koju nije osjećao, "o njima možda možemo porazgovarati nekom drugom prilikom. Trenutno je naš problem ustanoviti uzrok nestanka struje i popraviti štetu ako je to moguće."

U djevojčinom se pogledu pojavila iskrica pobune.

"A mogao bih te upozoriti", nastavio je Terry, još uvijek hladnim, formalnim glasom, "i na to da pobrinuti se za vraćanje električnih jedinica u pogon nije samo stvar našeg opstanka izvan komora za hibernaciju" - ovdje je instinktivno donio zaključak - "nego i pitanje života i smrti."

Terry je znao da laže još dok je pričao, ali govor je bio upućen računalu koliko i djevojci. I njegov i njezin opstanak izvan komore za hibernaciju ovisilo je o tome smatra li ih računalo stabilnim, pouzdanim građanima ili - ne baš neprijateljima, ali prijetnjom svojoj stabilnosti u provođenju vlastitih funkcija i naredbi na način na koji ih je samo tumačilo.

U trenutku kad je završio govoranciju, još je jedan robot ušao iz hodnika, i Terry je osjetio navalu zahvalnosti, olakšanja.

Tinkan se vratio.

Kako je znao? Terry nije bio siguran. Slutnja? Osjećaj?

"Tinkane?" upitao je.

Robot se naklonio. "Nezavisna jedinka Tinkan, javljam se na dužnost. Vidim da se tvoj status promijenio."

Ostali su roboti tupo stajali, i Terry se okrenuo prema njima.

"Više nije potrebno", rekao je bezizražajnim glasom, "da budete prisutni ovdje. Ne treba mi više pomoćnika; ovo dvoje su mi dovoljni." Zatim se obratio razglasu, koji je još uvijek zujao. "Sada možeš štedjeti struju na razglasu, Računalo. Želim se koncentrirati, a zujanje mi smeta." Zujanje je naglo prestalo, a roboti su se kao jedan okrenuli i odmarširali natrag kroz vrata koja su vodila u njihove prostorije. Terry se nehotice stresao. U prostorije gdje mogu

38

stajati tisuću godina, ili mogu iz njih izaći u slijedećem trenutku, ovisno o tome zahtjeva li situacija njihovo prisustvo.

"Dobro, Tinkane. Vratimo se ..." Terry je zastao. Prvo se mora uvjeriti da je to doista Tinkan, odlučio je. Ali kako?

Tinkane? pomislio je, usredotočujući se.

Ništa se nije dogodilo. Možda se prevario? Ali bio je tako siguran. Onda se prisjetio Tinkanovih riječi i napregnuo mozak kako bi ih točno dozvao u sjećanje. "... dešifrirati tvoje električne signale ... samo ... iz velike blizine ..."

"Tinkane," rekao je, ovaj put na glas, "dođi ovamo."

"Da, šefe."

Šefe? začudio se Terry. Kako sam, do vraga, zaradio taj naslov?

"Pa, napredovao si u viši razred," odgovorio je Tinkan na njegovu misao odnekud pored konzole, "a ja sam sad pod tvojim zapovjedništvom."

"U redu," zaključio je Terry, "ti si stvarno ti." Onda se okrenuo djevojci, koja je stajala tiha, poput jednog od servorobota, i očekivala naredbe za koje je Terry znao da će ih pokušati izvršiti s robotskom preciznošću. No, u isto je vrijeme zračila otporom, što je odavalo slobodno biće koje su sile izvan njegove volje prisiljavale da nešto učini.

"Opusti se", rekao joj je. "Računalo trenutno ne nadzire ovu prostoriju. A kad već imamo priliku, želio bih da mi ukratko ispričaš svoju priču. No najprije" - ponovo se okrenuo Tinkanu - "vrati te komandne ploče u stanje u kojem su bile, uključujući i prekidač u drugoj sobi. Možeš li to bez moje pomoći?"

"Naravno, šefe." Tinkan je već bio napola izašao iz prostorije prije nego što je dovršio rečenicu.

"A sada ..." Terry se opet okrenuo prema djevojci i otresitim glasom pokušao prikriti koliko je sretan što ju je tamo našao. Ona je zurila u njega u čudu.

"Tko si ti, što sam upravljaš robotima? Nijedan građanin ispod razreda nadzornika to ne može ..." Neodređeno je mahnula rukom u smjeru vrata iza kojih je Tinkan upravo nestao. "Ali ti nisi nadzornik. Tko onda jesi?"

"Terry. Terry Ferman. Vama na usluzi, gospo." Terry se lagano naklonio, ali to se djevojke nije dojmilo.

"Jesi li ti gusar?"

"Koliko znam, nisam."

"To što si rekao o komandnim pločama ... govorio si kao da je netko napravio nešto s njima. A meni si rekao da se dogodila nesreća. Da je došlo do oštećenja."

39

Tinkan se vratio i počeo skidati ploče i mijenjati sklopove ispod njih. Djevojka je odjednom glasno uzdahnula, a s lica joj je nestalo sve neprijateljstvo.

"Uspio si! Uspio si preuzeti kontrolu nad računalom! I ja sam to pokušala, ali me strpalo u komoru za hibernaciju." Zatim joj je preko lica prešao zbunjen izraz. "Vrijeme! Koji je datum? I odakle si ti došao? Nemoguće da si bio ovdje prije, jer bih to znala."

"Prije čega?" upitao ju je Terry.

"Prije nego što me računalo stavilo u hibernaciju. Maloprije." Datum joj je zadrhtao na usnama, a Terry se ohladio. Bilo je to prije tri stotine i sedamdeset tri galaktičke godine, izračunao je u sebi.

"To objašnjava zašto nisi znala da sam ovdje." Pogledao je prema zidu, gdje su na jednoj ploči treptale ispisane sekunde, minute i sati, dani i godine. "Zar nisi primijetila datum?" upitao je nježno.

Djevojka je buljila u ploču, ali se činilo kao da ne razumije. "Ali to je bilo prije samo nekoliko minuta ..."

"Računalo te očigledno smatralo neprijateljem."

Djevojka se slomila. "Samo sam se pokušavala vratiti kući!"

"Kući?" upitao je Terry.

"Da, gospodine."

"Dom je tamo gdje je srce." Taj je glas došao od robota, a to je izrekao ni ne podigavši pogled s instalacija na kojima je radio. Na zvuk njegova glasa djevojka je ustuknula.

"On je u redu", rekao je Terry. "Nezavisna jedinka. Nije pod kontrolom računala."

Ali djevojku je to još više preplašilo. "Robot bez kontrole!"

Tinkan je podigao pogled. "Gluposti", rekao je. "Nisam pojeo nijednu djevu u posljednjih tri stotine godina."

"Tko je spominjao jedenje djeva?" upitao je Terry.

"Ona." Tinkan je u djevojku uperio prst koji je završavao lemilom.

Odjednom se djevojka sabrala. "Nisam rekla ništa slično. I naređujem ti ..."

"Opozivam tu naredbu!" progovorio je Terry nenadano i žestoko, osjetivši što je djevojka htjela reći, više nagađajući nego znajući. "Tinkan ne prima naredbe ni od koga osim mene. Jasno?"

"Ali robota bez kontrole bi trebalo ..." Djevojka ga je radoznalo promatrala. "Ali ne, naravno da si u pravu. Razumijem. Stara pravila više ne vrijede, zar ne?"

40

Terry joj je htio postaviti još pitanja, ali je djevojka i dalje buljila u njega, još uvijek radoznalo.

"A stara se pravila, naravno, ne odnose ni na tebe, zar ne? To što nisi svrstan ni u jedan razred ne znači nužno da si ... kriminalac?"

Terry je rekao: "Čini mi se da je računalo s tobom slično postupilo?"

Djevojka je zadrhtala, pa uvjereno rekla: "Ali ja imam razred! Zapravo sam vrlo dobro orijentirana!"

"Kojem razredu pripadaš?" naglo je upitao Terry.

"Razredu studenata."

"I bila si u prolazu?"

"Bilo je proglašeno izvanredno stanje. Naša je škola smatrala da je najbolje da se svi studenti vrate kućama. Ali kad sam stigla ovamo, računalo me nije poslalo dalje. Reklo je da mora čekati "otvaranje". Nešto što je trebalo potrajati samo nekoliko minuta rastegnulo se satima. Na posljetku sam počela pokušavati poslati poruku, da dobijem nekoga od kuće - bilo što, samo da odem odavde. Ali računalo nije slalo moje poruke. Stalno je govorilo kako mora čekati 'otvaranje' - što god da mu to značilo. Potom ... potom sam rekla da ću sama poslati poruku, a ono je reklo da se ponašam nerazumno. Razljutila sam se, jer je ono bilo to koje se ponašalo nerazumno. Morala sam se vratiti kući!" Rekla je to prkosno.

"A tad si učinila nešto što se računalu nije svidjelo?" upitao ju je Terry nježno.

Ona se nacerila, osmijehom koji je pokazivao odvažnost. "Probila sam se u centar za komunikacije. Navela sam ga da pomisli da sam nadzornik. Ali kad sam pokušala poslati poruku, ja ... pretpostavljam da sam krivo okrenula brojčanik ili tako nešto. Začulo se nešto poput "pljas!", a zatim je ušao robot, a ja sam valjda bila prilično bijesna. Pokupila sam neku alatku s police i... pa, gađala sam robota njome. Ali došli su i drugi, a ja sam se uplašila. Ja ... pored komunikacijskog pulta nalazi se neki prekidač. Pritisnula sam ga. Mnoga su se svjetla ugasila i ja sam bježala i bježala, ali izgleda da je ipak bilo nešto struje, jer me zaustavio robot i ... pa, to je bilo ... mislim ..." Ponovo je pogledala na zidni kronometar. "Pretpostavljam da je to bilo prije dugo vremena", završila je slabim glasom.

Terry je pretraživao svoju vlastitu orijentaciju. Računalo, obavijestila ga je ona, čak ni računalo poput ovoga koje je upravljalo ovim područjem, ne smije građanina zadržati bez da o tome obavijesti svoje nadređene, kako bi se cijela stvar mogla što brže razriješiti. Ovdje očigledno nešto nije štimalo, i to jako nije štimalo. Nadzornik je trebao biti pozvan iste sekunde kad je djevojka bila stavljena u pritvor.

Ali, posljednji boravak jednog nadzornika na ovoj stanici padao je dvadeset godina prije djevojčina dolaska.

41

Računalo je, dakle, zatajilo u jednoj od svojih glavnih odgovornosti. Terry se i protiv volje stresao. Da strojevi mogu zatajiti, to je znao - kao Terry. Ali da računalo može zatajiti u tako jednostavnoj stvari uopće nije mogao razumjeti; to se u potpunosti kosilo sa svime što je znao kao galaktički građanin.

"Živjela si na jednom od svjetova izvan galaksije?" upitao je, dok mu je na pamet padala nova misao.

"Ne. Ali bilo je nekakvih poteškoća oko transporta. Izgleda da su se mnogi ljudi odazvali objavi izvanrednog stanja, pa nisam mogla ići kući izravnim putem. Na sveučilištu su mi objasnili da je put kojim sam trebala ići bio neuobičajen, ali da je to bilo u općem interesu."

"Je li se to ikad prije dogodilo?" upitao je Terry.

"Ne. O, ne. Nikad. Barem nije zabilježeno ni u jednoj od knjiga iz povijesti koje sam ja čitala. Transponeri se ne kvare, i uz njihovu pomoć možeš ići kuda kad god ti se prohtije. Bila sam iznenađena kad su mi rekli da ne mogu ići izravnim putem, ali kad su mi spomenuli 'opći interes', naravno da više nisam postavljala nikakva pitanja. Ali i najduže su se udaljenosti uvijek mogle prijeći u najviše tri transponiranja. Evo, prošli mjesec ..." Glas joj je zastao. "Hoću reći, mjesec dana prije ..." Zapela je i nastavila. "Bila sam u posjetu prijateljima koji žive gotovo na drugoj strani galaksije, pa sam stigla tamo u samo tri ... tri... ali sad su vjerojatno već ... mrtvi? Tri stotine i sedamdeset tri standardne godine? A ... moja obitelj?" Njeno nježno lice na trenutak se skamenilo od užasa, a onda su joj počele nadolaziti suze. Terry je ispružio ruku da je utješi, ali ju je potom povukao. Nije joj se smio nametati. Bespomoćan, gledao ju je kako plače, kako snažni jecaji potresaju njeno vitko tijelo, presavijaju je na pola, guše je.

Plač je bio silovit, ali je, na Terryjevo iznenađenje i olakšanje, trajao kratko. Jednim pokretom otresla je jecaje, zabacila glavu i pogledala u njega, a onda mu okrenula leđa, vjerojatno kako bi se sabrala, pomislio je.

Tinkanov glas, hladan i nedirnut, dobro mu je došao kao prekid. "To je to, šefe. Svi sklopovi su opet u redu."

"Dobro", rekao je otresito. "Hajde da se sad stvarno bacimo na posao i utvrdimo kolika je šteta nastala. Ti ćeš početi na onom mjestu tamo." Podigao je pogled i vidio da je djevojka došla k sebi, ali je još uvijek bila blijeda. "Uh, Murtag ... ovaj ... pa, za Boga miloga, zar nemaš neko bolje ime?"

"Što fali mom imenu?" obrecnula se djevojka. Potom se smirila. "Prijatelji me zovu Pietra. Ako me i ti želiš tako zvati ..."

"Piet." Odmah ga je skratio. "Bolje leži na jeziku. Tako ću te zvati."

"Ti ćeš početi na onoj ploči tamo", rekao je.

42

Djevojka se povukla prema ploči na koju je pokazao, a Terry se okrenuo glavnoj komandnoj ploči. Ponovno je priključivši na mrežu, počeo je stiskati prekidače i tako pokretati postupke testiranja pojedinih ploča.

Rutinski uzorci testiranja i provjera kao da su prirodno spadali u kategoriju tako poznatu da bi ga to zaprepastilo da je razmišljao o tome.

Od osamnaest stanica koje su dovodile struju u ovaj sektor mreže, devet u tom trenutku nije uopće radilo; preostale ili naoko nisu pretrpjele nikakva oštećenja, ili su bile u stanju pripravnosti i mogle su se u svakom trenutku ponovo pokrenuti.

Odjednom se Terryju učinilo da je napravio korak unatrag i sagledao samog sebe s određene udaljenosti. Njegov "sada-uvježbani-pogled", njegov obrazac orijentacije, nastavio je poput robota raditi bez njegova nadzora, a on je odstupio i promatrao ga sa strahopoštovanjem.

Skale i brojčanici pričali su priču o katastrofi koju je on prouzročio, ali orijentacija izgleda da nije bila toga svjesna. Ona je izvodila zaključke o kataklizmičkim udarnim valovima koji su prohujali mrežom. Ona je u detalje sagledavala njihove posljedice. Ali njihove je uzroke nalazila neshvatljivim.

A Terry je shvatio da je orijentacija zasebna cjelina. Postojale su činjenice koje joj nisu bile poznate. Mogao se opustiti. Činjenica da se nešto dogodilo bit će poznata i orijentaciji i računalu koje ga je s njom snabdjelo, ali činjenica da je on to prouzročio neće biti poznata nijednom ni drugom. Mogli su do besvijesti slijediti tok kvarova koje su podaci odavali, ali to im neće otkriti kako je točno udarni val nastao; kako je došlo do prekida u sinkronizaciji. Vidjet će samo njegove rezultate.

Nije bilo podataka koji bi povezivali to dvoje - njegove postupke i rad mreže.

Sad je bio siguran da se devet neoštećenih stanica može bez problema ponovo priključiti na opću mrežu pa ih je, pazeći pritom na golemo opterećenje koje će osamnaest isključenih stanica predstavljati za pomoćno napajanje, počeo ponovo uključivati.

Samo je jedna od preostalih stanica bila gadno oštećena. Ostale su se bez poteškoća mogle popraviti uz pomoć zalihe materijala koja im je stajala na raspolaganju, ali popravak ove zahtijevao je sredstva kojih na planetu nisu imali.

Što i nije neki ozbiljan problem, zaključio je Terry, budući da je ta stanica predstavljala puno manje od 1/32 raspoloživih izvora energije. Svejedno, bit će zanimljivo saznati što će računalo poduzeti u vezi toga. Izgleda da je postojao zastoj u izvanplanetnoj komunikaciji čiji su uzroci i dosezi nepoznati. Računalu su njegove osnovne naredbe nalagale da stanicu popravi.

Što to računalo smatra pitanjem od neusporedive važnosti koje bi ga spriječilo da poduzme nešto glede toga, kao što ga je spriječilo da pozove nadzornika kad je Murtag bila stavljena u pritvor? Ili kad je stigao Grontunk, ili on sam?

43

Terry je bio siguran da računalo neće odaslati nikakvu poruku izvan planeta. Nije imao dovoljno podataka da bi znao zašto je to tako, ali je sama činjenica bila očita. Je li u pitanju nekakav kvar na samom računalu? Ili je uzrok nešto drugo?

"Trebate li još nešto, gospodine?" blago se raspitao Murtagin glas, kao da mu ne želi smetati.

Terry se trgnuo.

"Ne. To bi valjda bilo to. Zasad smo završili sa svojim poslom ovdje. Naravno, morat ćemo nadgledati uključivanje pojedinih stanica kako ih ekipe za popravak budu dovodile u red. Kraj izvanrednog stanja. Radnici mogu ići", rekao je.

A onda se nacerio. "Hajdemo potražiti nešto za jelo", rekao je.

Murtag se sramežljivo nasmiješila, ali je rekla izazovno: "Je li to u redu? Mislim, družiti se sa šefom? Izvan radnog vremena?"

"Pa," odgovorio joj je on istim tonom, "odluka je manje-više na tebi, ali moglo bi ti biti pomalo teško družiti se s bilo kim drugim. Koliko je meni poznato, u cijeloj stanici prisutan je još samo jedan građanin."

Iz hodnika se začuo kašalj nalik na lavež. "Misli na mene", prekinuo ih je Grontunkov duboki glas. "Dobio sam od računala dopuštenje", dodao je, "da promatram kroz vrata. Napomenuo sam mu da bi spoznaja da oko mene ima i drugih građana mogla doprinijeti mojoj stabilnosti. I", kad je nastavio, u glasu mu je izbilo uzbuđenje, "napokon je pristalo dodijeliti mi status studenta. Nisam siguran, ali mislim da sam nešto dobio!"

Terry se nasmijao. "Da, pretpostavljam da jesi", i svi su zajedno krenuli niz hodnik prema restoranu, Tinkan posljednji.

Dok su ulazili u restoran, Terry se okrenuo prema Tinkanu. "Zašto si tako tih, prijatelju moj? Ne sjećam se da si išta rekao već satima."

"Kao servomehanizam", odgovorio je Tinkan hladnim, logičnim glasom, "reagiram samo kad mi se nešto kaže."

"Ali ti nisi stroj. Ti si nezavisna jedinka."

"Povlačiš li svoje naredbe, šefe?"

"Kakve naredbe?" Terry je bio zbunjen.

"Naredio si mi da ne primam naredbe ni od koga osim tebe. Logika nalaže da me to izdvaja iz kategorije nezavisnih jedinki i svrstava u kategoriju servomehanizama."

Terry je zurio u robota najprije s nevjericom, a zatim sa zaprepaštenjem. Je li sloboda nešto što odgovornije biće može tako lako oduzeti nekom nižem biću?

44

Pogledao je oko sebe i vidio da Grontunk i Murtag stoje na maloj udaljenosti ispred njih, očito očekujući njegov odgovor.

"Što ti kažeš, Murtag?" upitao je. "Možeš li prihvatiti Tinkana kao sebi jednakog, kao prijatelja?"

Uslijedila je duga stanka. "Jako teško, Terry. Tamo odakle ja dolazim roboti su strojevi koji se drže tamo gdje im je mjesto."

"Grontunče?" Terry se okrenuo kako bi se obratio Saurijancu.

"Što se mene tiče, nema problema. Tamo odakle ja dolazim nemamo robote, a Tinkan mi je ovdje dugo vremena bio jedini prijatelj."

Terry se ponovo okrenuo Murtag. "Zahvaljujući tome što Tinkan jest, i može se ponašati kao nezavisna jedinka, ti više nisi u hibernaciji." Glas mu je namjerno zazvučao žestoko, bijesno. "I", dodao je, "zahvaljujući Tinkanu imamo šanse da riješimo naš problem. I", nastavio je nakon jedva primjetne stanke, s istom namjernom žestinom i bijesom u glasu, "ponašat ćeš se prema njemu ne samo kao prema nezavisnoj jedinki, oslobođenoj kontrole računala, nego i kao prema slobodnom biću, sebi jednakom. Hoćeš li ga prihvatiti kao prijatelja-jedino to možeš sama odlučiti." Ljutito se okrenuo i odmarširao do jednog stola.

Začuo je korake iza sebe. "Terry - Terry. Ne ljuti se. Ja ... nisam znala, i ne pitam te kako. I pokušat ću. Ali nemoj se ljutiti!"

Terry je pogledao unatrag i vidio da se Tinkan nije ni pomaknuo.

"Tinkane?"

"Da, šefe." Ton mu je još uvijek bio hladan, tipičan za stroj.

"Dajem ti jedan prijedlog, koji možeš odbiti ako želiš: da prihvatiš odgovornosti koje ima slobodan pojedinac najbolje što možeš, i da više ne prihvaćaš ničije naredbe, osim ako ti tvoja vlastita slobodna volja to ne nalaže."

Zastao je i zagledao se u robotove nepomične crte lica. "Ako prihvatiš ovaj prijedlog," rekao je, "onda si slobodan."

Robot je stajao tiho i tupo. Djevojčinim licem prešla je sjenka straha, a Grontunkove saurijanske crte bile su nepomične i iz njih se nije dalo ništa pročitati. Možda je pokušao previše, počeo je pomišljati Terry.

Onda se robot pomaknuo, duboko se naklonio i rekao: "Prihvaćam. Hvala ti, Terry. Jednog ću ti se dana odužiti."

45

8

Mala je grupa nekoliko sati sjedila okupljena za stolom u restoranu, bolje se upoznajući i sve više i više shvaćajući da su postigli manju pobjedu. Ali Terryja nije prestajala gristi misao da je ta pobjeda bila šuplja. Još uvijek nisu potpuno razumjeli problem koji se nalazio pred njima. Računalo se ponašalo nepredvidljivo, a ipak su mu morali vjerovati.

Terry se okrenuo Murtag. "Ovamo te dovelo nekakvo izvanredno stanje. Znaš li o čemu se radilo?"

"Ne znam, Terry. Nisu mi rekli. Zaključila sam da je u pitanju nešto ozbiljno. Ali nitko nikada nije rekao o čemu se radi."

"Rat?" zapitao je Terry.

Djevojka se namrštila. "To bi mi bilo teško zamisliti. Manjih prepucavanja je uvijek bilo, ali do većeg sukoba nije došlo već stoljećima. Barem dosad nije."

Terry se ostavio te teme, ne htijući djevojku gnjaviti pitanjima na koja očito nije imala odgovore. Ali koga je drugog mogao pitati?

Pogled mu je pao na Tinkana. "Ti si bio ovdje u to vrijeme. Imaš li pojma o tome zašto je proglašeno izvanredno stanje?"

Tinkan je odmahnuo glavom kretnjom koja gotovo da je bila ljudska. "U to sam vrijeme bio robot za popravke. Nitko se nije trudio da mi kaže bilo što osim da popravim ovo ili popravim ono. Primijetio sam da je Murtag došla" - Terry je više osjetio nego vidio da se Murtag trgnula na spomen svog dolaska, ali se činilo da se opušta dok je robot nastavljao - "ali mi to nije ništa značilo. Ubrzo nakon toga zatražila je od mene predmet koji nismo imali i doimala se iznenađenom kad sam joj rekao da ga ne možemo naručiti iz Interplanetarnih skladišta. Rekla je da to nema smisla. Naravno, prije tri stotine sedamdeset i tri godine bila bi u pravu."

"Je li ti računalo dalo bilo kakav razlog zašto se to nije moglo naručiti iz Interplanetarnih skladišta?"

Činilo se da je robotu malo neugodno. Odgovorio je okolišajući: "Pita li tvoj lijevi nožni palac tebe zašto gaziš po njemu?"

"U redu. Dakle, odsječeni smo na ovom mjestu." Terry je pričao samom sebi koliko i bilo komu drugom. "Na nama je da saznamo zašto. Ja u svom iskustvu ne nalazim ništa na čemu bih utemeljio zaključak. Ne razumijem zašto smo zatočeni. A vi?"

"Ja ne razumijem čak niti zašto mislite da ste zatočeni", odgovorio mu je Tinkan. "Imamo potpun ambijent. Nisu nam postavljena ograničenja. Većini naših potreba je udovoljeno. I dobro smo orijentirani. I sam si rekao, Prijatelju Terry, da je dom mjesto na kojem se najbolje snalaziš, za koje imaš najbolju orijentaciju."

46

Terry se spremao odgovoriti kad je Murtag odgovorila umjesto njega.

"Griješiš. Ovdje nam je ograničena sloboda. Granicama ove" - rukama je napravila pokret - "ove baze. Moramo izaći odavde. Moramo saznati ..." Odjednom je briznula u plač. "Hoću kući!" povikala je. "Čak i ako moje obitelji doista više nema. Čak i ako se doista sve promijenilo. Želim ići kući!"

"To je još uvijek stvar orijentacije", zaključio je Tinkan. Murtagin plačljivi ispad nije ga se dojmio. "Ali shvaćam da ste suočeni s problemom koji treba riješiti."

"Smiri se, Murtag." Terry je pružio ruku i dotakao djevojčino rame, pa su njezini jecaji počeli malo jenjavati.

U potrazi za brzim načinom da promjeni temu razgovora, Terry se obratio Grontunku. "Kažeš da ti je računalo dodijelilo status studenta-promatrača?"

"Da. Čini se da je zaključilo da mi orijentacija baš i nije stabilna, pa sam potražio neki način da ga spriječim da me 'ohladi'. Pa sam počeo pričati o tome kako se od mene ne može ni očekivati da budem stabilan ako nisam i koristan. Kad je spomenulo da ne mogu biti koristan ako ne znam što radim, ja sam počeo dokazivati da ne mogu niti znati što radim dok nešto ne naučim. Računalo mi je dopustilo da učim, metodom promatranja, i saopćilo mi da mi je to preduvjet za dobivanje orijentacije o promatranom predmetu."

"Da?" Terry je bio zbunjen. "Što kažeš na to, Murtag? Ti si bila student. Ali računalo je očigledno sasvim sposobno bilo koga obučiti za bilo koju razinu znanja unutar njegovih granica. Znaš, one orijentacije", rekao je Terry.

"Ah. Da. Ali one su samo kao čitanje knjiga", rekla je Murtag. "One su samo skupine znanja."

"Molim?" Terry je bio zatečen tom idejom. Orijentacije koje je iskusio prilično su se razlikovale od njegova pojma knjige, budući da su pored širokih polja znanja uključivale i potpune s njima povezane programe djelovanja. "Ali čovjek može naučiti bilo što iz ..."

"Naravno," prekinula ga je Murtag, "a kad bi s time završio, bio bi isti kao svaki servorobot - u potpunosti programiran, ali bez ikakve stvarne osnove za nezavisnu prosudbu i djelovanje. Zapravo," nastavila je ona ozbiljno, "još je opasnije od toga. Orijentacija utiskuje skupove činjenica i raspoloživih obrazaca ponašanja u ... one dijelove tvog mozga koji nisu u upotrebi - činjenica i programa djelovanja koji ti stoje na raspolaganju. Ako ti koristiš njih, onda je u redu. Ali ako oni nadilaze tvoju moć shvaćanja, velika je vjerojatnost da će početi djelovati kao najjači dio tvog mozga, i... pa, to stvara učinak programiranog servorobota. Onaj dio tvog mozga u kojem su činjenice i programi djelovanja iz orijentacije postaje dominantan, a od tebe više ne ostane ništa - ni moć prosuđivanja, ni nezavisno djelovanje."

"Ah, tako." To se slagalo s onime što je sam znao. "A kako se onda odvija normalan proces učenja?"

47

"Promatranjem, korištenjem činjenica i radnji koje ti stoje na raspolaganju, i dedukcijom. Na sveučilištu, svaki put kad ti daju skup činjenica i obrazaca djelovanja, zahtijevaju od tebe da ga uvježbavaš dokle god ne ostvariš napredak glede pojmova sadržanih u tim činjenicama i radnjama i dokle god sam ne zaključiš što bi sljedeći skup činjenica trebao sadržavati. Naravno da je obuka na sveučilištu uključivala orijentaciju, ali bez da ju koristiš do te mjere da odeš dalje od onog što ti je dano ... pa, to jednostavno ne bi upalilo."

"Ne razumijem baš", rekao je Terry. "Računalu je trebalo samo nekoliko minuta da me pretvori u sposobnog inženjera elektrotehnike."

"Da, Terry. Ali s istim tim znanjem koje računalo ima i koje je dalo tebi još uvijek ne bi moglo samo obaviti posao. A ti jesi imao iskustva s elektrotehnikom i izvodio si zaključke na tom polju, zar ne?"

"I, Terry," prekinuo ju je Tinkan, "već si o radu ovog kompleksa sam bio zaključio sasvim dovoljno da taj rad vrlo stručno poremetiš bez da ostaviš ikakvih tragova glede metoda pomoću kojih je poremećen. Smijem li reći da ti zaključci za nekoliko redova veličine prelaze uvjete za obuku - orijentaciju - koju si primio?"

"Ali", insistirao je Terry, "računalo to nije moglo znati. Ili jest?" Terry je shvatio da pokušava obuzdati nerazuman strah koji su u njemu probudile Tinkanove riječi. Je li moglo znati? pitao se.

"Da je znalo," govorila je Murtag, "vrlo bi se brzo našao u komori za hibernaciju. Ipak, nekako je znalo da si sposoban koristiti obuku iz elektrotehnike i donositi vrijednosne prosudbe, što ono samo ne može."

"Onda", polako je rekao Terry, "zapravo ... iz toga možemo izvesti jedan od zakona njegova rada. Programirano je tako da ljudsku vrijednosnu prosudbu cijeni više od vlastite."

Ali je Murtag odmahivala glavom. "Nije tako, Terry. Kad bi to bio slučaj, onda računalo ne bi moglo nikog i ni zbog čega 'ohladiti'."

"Dobro." Uslijedila je duga stanka dok je Terry razmišljao o njenim riječima. "Računalo, dakle, može donositi vlastite vrijednosne prosudbe o sposobnostima prosuđivanja pojedinih građana. To nužno za sobom povlači da je računalo kadro usporediti nešto s nečim kako bi donijelo vrijednosnu prosudbu koju može primijeniti na pojedince."

"Tu je sposobnost dokazalo svojim postupcima", rekla je Murtag. "Je li te računalo testiralo?"

Terry se namrštio. "Nisam siguran. Što podrazumijevaš pod testiranjem?" Počeo je sam tragati za odgovorom. Ako ga je testiralo, to je moralo biti u sobi za orijentaciju. Koncentrirao se, u mislima se prenio u tu prostoriju, dočarao si njezine zvukove, i ... evo ga, glas računala: "Čini se da je tvoja orijentacija u osnovi netaknuta", govorilo je. "Sad te oslobađam jednog dijela njezine kontrole ..." (Kontrole? Da. Orijentacija za preživljavanje Običnog građanina uključivala je faktor kontrole koji se mogao ili nije morao svladati, ovisno o građaninovoj

48

sposobnosti da preživi bez nje. To je imalo nekakvog smisla, zaključio je.) "... kako bih saznao može li mi tvoja prijašnja orijentacija pomoći u mojoj sadašnjoj krizi. Nedostaje mi nadzornika, a ti očigledno posjeduješ, ili si posjedovao, neka znanja o električnoj energiji. Prema ovlaštenjima koja imam u kriznim situacijama ... ako je građanin spreman na suradnju ... mogu ti privremeno dodijeliti razred tehničkog asistenta ..."

To je, shvatio je Terry, bilo pitanje kojim ga je računalo testiralo. Ali scena njihova razgovora još mu se uvijek vrtjela u glavi.

"Jedino ako si mi spreman dati", čuo je svoj vlastiti glas kako odgovara, "kompletnu naobrazbu na tom polju u okvirima galaktičkog građanina"

I to je bio razuman odgovor, razuman što se ticalo računala. Zbog tog mu je ono dalo orijentaciju tehničara, a ne tehničara-asistenta.

Iz tog je odgovora računalo zaključilo da on poznaje teoriju elektrotehnike, ali da mu je potreban suvisao skup činjenica koji će primijeniti na ovo polje.

"Da," rekao je polako, "testiralo me, ali ja u tom trenutku nisam bio svjestan da je u pitanju test. Pitalo me znam li nešto o elektrotehnici i hoću li mu pomoći. Rekao sam mu da hoću ako mi bude dalo činjenice kakve dobivaju galaktički građani. Sad shvaćam da je iz tog odgovora moglo zaključiti nekoliko stvari: kao prvo, da imam povjerenja u svoje vlastite sposobnosti; kao drugo, da razumijem njegov problem; kao treće, da sam voljan svoje sposobnosti upotrijebiti da riješim njegov problem; i kao četvrto, da imam razuman stav prema vlastitim ograničenjima, jer sam svjestan da nisam naučio elektrotehniku u galaktičkim okvirima."

Potom je nastavio. "Sad je red na nama. Moramo formulirati pitanje koje ćemo postaviti računalu kako bismo saznali zašto ono odbija reagirati na razuman način i ne poziva u pomoć nadzornika. Neke djelomične odgovore već imamo pri ruci. Računalo zna da mu je potrebna pomoć, inače me ne bi unaprijedilo u viši stupanj bez daljnjeg ovlaštenja. Dakle, ili računalo ne može u pomoć pozvati nikog drugog, ili mu to zabranjuju čimbenici kojih mi nismo svjesni."

Odjednom je Terryju do svijesti prodro još jedan prizor iz sjećanja. Ovaj put mu je iz prošlosti govorio Tinkan: "... kvar ne spada u raspon predvidljivih kvarova ... procijenio vjerojatnost ponavljanja kvara i točno odredio sve promjene do kojih mora doći..."

"Dio mog zadatka", rekao je na glas, "kao tehničara koji ima najviši rang ovdje bit će izričito zapovjediti kakve se sve promjene moraju provesti u radu računala da bi se mogao izbjeći budući kvar električne mreže. To znači da mogu izričito zapovjediti da se pozove nadzornika." Ali još dok je to govorio Terry je shvatio još nešto, pa je dodao: "To ne bi upalilo. Računalo očito ne može pozvati Nadzornika, iz nekog razloga koji još nije naznačen."

Duboko se namrštio. "Murtag, je li uobičajena praksa da računalo novači i preorijentira građane?"

49

"U slučaju izvanrednog stanja, da."

"Onda računalo smatra da se nalazi u uvjetima izvanrednog stanja, i to sve otkad smo mi došli."

"Po čemu to zaključuješ, Terry?" Saurijančev glas zarežao je od zanimanja, a Terryja je zabavljalo što taj studentski stav čuje izrečen tako neprimjerenim izgovorom. Grontunk je bio toliko zaokupljen pokušajima da se dokaže doraslim svom pojmu "studenta" da se zaboravljao bojati. Tako je i bolje.

"To je očigledno. Sve što znamo da je računalo poduzelo u posljednjih tri stotine i sedamdeset tri galaktičke godine" - Terry je bezobzirno naglasio vremenski faktor - "bilo je nerazumno i može se opravdati jedino izvanrednim stanjem. Možemo možda zaključiti i to da postoji nekakav kvar, odnosno rupa u sjećanju u samoj galaktičkoj civilizaciji, jer, očigledno, nije stupila u vezu sa svojom stanicom sve to vrijeme. Možda je jednostavno zaboravila da ova stanica uopće postoji, kao što je Rim, jedna civilizacija s mog planeta, pao i zaboravio svoje kolonije u Britaniji."

Prisjećajući se povijesti rimskih legija u Britaniji, Terry se iznenada stresao. Pad Rimskog Carstva, na planetu Zemlji, dogodio se relativno nedavno - nedavno u usporedbi s onim što se dogodilo ovdje, što god da to bilo, jer je Rim Britaniju zaboravio prije samo stotinu i jedanaest galaktičkih godina, a tijekom tog relativno kratkog raspona galaktičkih godina na Zemlji je nastala civilizacija koja je progutala i Rim i njegove zaboravljene kolonije. Ono što se dogodilo galaktičkoj civilizaciji je, dakle, bilo puno veće i puno dublje od onoga što je rastrgalo Rim na pola i učinilo ga lakim plijenom za Hune.

Javilo se sjećanje povezano s oduzimanjem njegova malog odašiljača - prije koliko vremena? Činilo mu se kao da je prošla čitava vječnost. Posegnuo je za sjećanjem na taj događaj ... i čuo računalo kako govori: "... predočiti dokaze o poznavanju upotrebe ovog instrumenta i poznavanju ograničenja iste ..."

"To je to!" Terry je osjetio kako u njemu raste uzbuđenje. "Možemo riješiti problem tako da postanemo nadzornici! Računalo je pokazalo da je svjesno da mu nedostaje nadzornika, a pokazalo je i da ih je voljno stvoriti. Moramo postati nadzornici."

"Ali, Terry," djevojka se mrštila, "da bismo postali nadzornici potrebne su godine. A računalo ti nikako ne može pružiti obuku koja bi te dovela do tog statusa."

"Da?" Terry se naslonio i namjeravao nastaviti, ali mu je građaninova jedinica za preživljavanje (kako je napokon odlučio zvati svoju orijentaciju) počela prikazivati skup informacija. Riječ "nadzornik" u prijevodu nije imala ono značenje u kojem ju je on navikao upotrebljavati; nije označavala osobu određenu da kontrolira. Koncept nadzornika više je uključivao pojedinca slobodne volje koji posjeduje dovoljno široko razumijevanje dovoljnog broja područja znanja da bi mogao vršiti stručnu kontrolu.

Ali ni to, shvatio je, nije bila potpuna definicija. Faktor koji je nedostajao? Iskustvo. Ne samo znanje, nego i iskustvo u donošenju vrijednosnih prosudbi zasnovanih na znanju.

50

Opet se u mislima vratio u sobu za orijentaciju, u trenutak kad je shvatio neograničene mogućnosti koje mu je otvarala njegova prva orijentacija.

"Koliki postotak", iznenada je upitao, "studenata poput tebe postane nadzornicima?"

"Postotak varira." Djevojka ga je radoznalo pogledala. "Jako su rijetki ljudi", nastavila je, "koji posjeduju motivaciju potrebnu da bi se postiglo takvo integrirano znanje i iskustvo i kojima će to što će postati nadzornicima samo po sebi biti dovoljan cilj."

"Oprosti mi," prekinuo ju je Tinkanov glas, "ali osobno smatram da je postizanje odgovornosti sasvim dobar cilj. Zar nije sloboda upravo to? A s proširivanjem odgovornosti dolazi i proširivanje slobode. Nalazim da je to vrlo logično."

Terry se uhvatio kako se pita kolike su zapravo robotove sposobnosti. Je li Tinkan mogao proširiti svoju odgovornost? Ili je bio samo mehanička papiga?

"Mislim da se mogu ponešto proširiti, prijatelju Terry", rekao je metalni glas. "Već sam se počeo pitati kako bih mogao smanjiti svoju ovisnost o glavnom izvoru napajanja i time proširiti svoju slobodu. Nedavni događaji upozorili su me da me takva ovisnost do određene mjere sprječava u postizanju slobode koju tražim, a isto me tako sprječava u obavljanju onakvih odgovornih radnji kakve bih želio da mogu od samog sebe zahtijevati u izvanrednim uvjetima."

"Pa, barem po tom pitanju možemo nešto učiniti, a čini mi se i kao nešto oko čega bi se vrijedilo potruditi." Terry je sada gledao u robota. "Morat ćemo prokužiti na koji si način povezan s dovodom struje i koliko ti struje treba, ali ne bi trebalo biti preteško smisliti nešto. Za vrijeme nedavnog nestanka struje palo mi je na pamet pitanje je li prividan konstruktorski previd ..."

Murtag se ubacila. "Nije to konstruktorski previd, Terry. Ako zaviriš u svoju temeljnu orijentaciju, shvatit ćeš da su roboti ograničeni namjerno. Izvorni su konstruktori smatrali da mogućnost nepredvidljiva ponašanja robota predstavlja dovoljan problem da bi se njime opravdalo njihovo isključivanje u slučaju kvara. Moraš shvatiti da bi iznenadna promjena u dovodu struje privremeno onesposobila čak i samo računalo."

"Ali taj se razlog definitivno ne bi odnosio na Tinkana jer, budući da on nije povezan s računalom, ne bi ni mogao od njega primiti nekakve nepredvidljive naredbe u slučaju da nestane struje. Ali čekaj malo, svaki oblik života koji funkcionira uz pomoć unutrašnjeg računala - a to, naravno, uključuje i nas - može se onesposobiti iznenadnom promjenom u dovodu struje. To jest nekakav sigurnosni mehanizam, zar ne? Morat ćemo to uzeti u obzir pri mijenjanju Tinkanovih veza s električnom mrežom."

"U redu", složila se Murtag pomalo oklijevajući. "Vjerujem da počinjem uviđati da iza tvoje zamisli o slobodnim robotima stoje neki valjani razlozi." Nehotice se stresla. "Iako priznajem da je ta zamisao potpuno strana mom prijašnjem načinu razmišljanja."

51

Terry je primijetio da je Grontunk tiho utonuo u san usred rečenice. Saurijančevo je hrkanje bilo gadno za slušati, i Terry je shvatio da mu je i samome potreban san.

Murtag, neudobno sklupčana u sićušnoj stolici, napokon je odustala od borbe s vlastitim otežalim kapcima i sama mirno zaspala.

"Osjećam potrebu da se povučem radi proračuna, a i tebi bih predložio da učiniš isto", rekao je Tinkan.

Terry je ustao, protegnuo se i krenuo prema svojim vlastitim prostorijama, ostavljajući ovo drugo dvoje da spavaju kako hoće.

Dok je tonuo u san, Terryju se učinilo da je u daljini čuo glas.

"Zemljanin", rekao je glas, "obećava više od bilo koga s kime smo nedavno imali posla. Možda je on jedan od onih koje tražimo ..."

"Možda si u pravu", odgovorio mu je drugi glas. "Moramo ga dalje testirati. Možda će preživjeti ..."

9

"Terry!"

Naglo se probudio na zvuk svog imena.

"Hej! Pokreni se! Imamo posla!"

Terry je na trenutak pospano klonuo natrag na ležaj, razmišljajući o tome da pošalje Tinkana k vragu. Ali to je bilo samo na jedan trenutak. Dok je iskakao iz kreveta i počinjao se odijevati, Tinkanovu se glasu pridružio i Grontunkov.

"Hajde! Kako bi student trebao ovdje išta naučiti? Imamo tri stanice za proizvodnju struje koje moramo ponovo uključiti u mrežu."

Terry se nacerio. Grontunkov ga je ton podsjetio na sve ozbiljne studente druge godine sa Berkeleyja, s bilježnicama na gotovs. I prisjetio se kako ga je Cal na drugoj godini zafrkavao zbog njegova opširnog načina hvatanja bilježaka. "Slušaj svojim umom, a ne tom bilježnicom", bio mu je tada rekao Cal. A kad ga je Terry počeo uvjeravati da su mu bilješke potrebne da pomoću njih osvježi pamćenje, Cal mu se nasmijao, ali ga je naučio u čemu je trik. "Želiš točno znati što je bilo rečeno u učionici? Onda se vrati onamo i slušaj. Samo zamisli učionicu oko sebe - dodaj slici detalje i pokrete, neka mali, manje važni zvukovi budu sasvim jasni, i shvatit ćeš da opet slušaš profesora."

Završivši s odijevanjem, Terry se pridružio svojim pratiocima u hodniku pa su krenuli prema restoranu, ne obazirući se na Grontunkove proteste. "Hoćeš reći da ideš žderati, a imamo posla?" požalio se gmaz.

52

"A otkad si ti budan?" upitao ga je Terry.

"Mi Saurijanci vjerujemo da prvo treba završiti s poslom, a onda jesti. Tako se čini prirodnije. Ali kao studentu ..."

"Ali kao studentu," odgovorio mu je Terry, "najbolje bi ti bilo da uzmeš u obzir mušice svog profesora".

"Tko ima mušice?" Veseli glas koji je došao iz restorana pripadao je Murtaginoj vitkoj, mirnoj pojavi.

"Dobro j-jutro", promucao je.

"Zaspao si", rekla je. "Ali već sam ti pripremila doručak, a pretpostavljam da se ne moramo pretjerano žuriti, pa sam rekla dečkima da te ionako mogu pustiti da spavaš još nekoliko minuta."

"Smatram da je šteta što ne možemo i našem prijatelju Tinkanu nešto ponuditi", zarežao je Grontunk. "Čini se da on ne razumije uzimanje hrane - iako pretpostavljam da bismo mu mogli ponuditi injekciju struje ili bocu ulja, to ipak ne bi bilo to."

Murtag se nacerila. "Nisam nikad čula da roboti jedu jaja za doručak."

"Ja", rekao je Tinkan pomalo svečano, "sam se već pomirio s vašim životinjskim navikama. Ali smatram da je glatki dotok struje puno učinkovitiji i..."

"Jaja! upao mu je u riječ Grontunk. "Jedete jaja!"

"Polako, dečko. Smiri se", rekao je Terry. "To nisu saurijanska jaja."

"Tako. Naravno. Ali ... ma, nema veze. Razumijem. To je samo još jedna razlika među vrstama." Grontunk se borio s vlastitim predodžbama o bilo kome tko bi pojeo jaje, bez obzira tko to bio ili o čijem se jajetu radilo.

"A što bi ti želio?" upitao ga je Terry.

"Ah, komad kuhanog alupa." Terryju je ta riječ bila nepoznata pa je uključio prevoditelj. On je na galaktičkome odgovorio: "Alup: mlado jedne vrste dvonožaca koja ..."

"Što?" Murtag je reagirala jednako užasnuto kao i maloprije Grontunk.

"Dobro, smirite se svi." Terry je odmahnuo rukom prema oboma. "Na gmazovskim svjetovima kao što je Grontunkov dvonošci su dobri za doručak, dok su na našim svjetovima za doručak dobra jaja, pa što? Mislim da, dokle god prihvaćamo činjenicu da ni njegovi dvonošci ni naša jaja nisu isti kao oni na koje smo i mi i on navikli kod kuće, kao i činjenicu da se to što ovdje dobivamo ionako sintetizira iz sustava dispanzera računala, možemo svi zaboraviti na tu temu."

Terry je promijenio temu. "Kažeš da moramo neke stanice priključiti natrag na mrežu?"

53

"Da. Računalo nas je o tome obavijestilo prije sat ili više vremena."

"Onda bi nam bilo najbolje da se bacimo na posao."

Na brzinu dovršivši doručak, Terry ih je sve poveo dolje u komandni centar za električnu mrežu. Kad su tamo stigli, ubrzo su zapali u rutinu i njih je troje savršeno funkcioniralo kao tim, dok je Grontunk zauzeo svoje mjesto studenta-promatrača unutar samih vrata prostorije s komandama. Provjera je bila temeljita i stanice su nakon nekog vremena bile uključene, postupno uvedene u mrežu i spojene na cjelinu.

Napokon se Terry okrenuo od komandne ploče. "Zaključajte ploče. Kraj rada. Radnici mogu ići", i formalizam ih je polako napuštao dok su kretali natrag prema restoranu.

Baš je namjeravao nešto reći kad se pod zaljuljao i propao pod njima. Terry se bez rezultata pokušao uhvatiti za zid, primijetivši dok je padao da je popustio čitav jedan komad poda. Začuo se pljusak i našao se potopljen u ledenu vodu. Hladnoća i tama sada su sačinjavale svemir oko njega, i Terry se počeo boriti. Izvuci se iz odjeće, rekla mu je automatska reakcija, i on se počeo očajnički ritati i migoljiti. Košulja se skinula i otplutala negdje u tamu, a napokon su za njom pošle i hlače, kojih se bilo najteže riješiti, i sandale. Počeo je plivati prema površini.

Shvatio je da orijentacija nije preuzela kontrolu - ali je bila tamo, a u njoj su bili podaci koji su mu bili potrebni. Čak i dok se borio da izađe na površinu, Terry je prizivao onaj dio podataka koji se odnosio na boravak pod vodom. Plivao je krivim načinom. Bez oklijevanja je ispravio svoju metodu i u tom trenutku napokon stigao do površine.

Ali na površini nije bilo zraka. Voda je bila omeđena hladnim, tvrdim kamenom.

Njegova su pluća vrištala da im treba zraka, ali je Terry ipak znao da posjeduje informacije o tome kako može preživjeti bez njega; znanje je bilo tamo, ali on ga se gotovo bojao iskoristiti. Mora dobiti zraka, inzistirala su njegova pluća. Ali ga je orijentacija uvjeravala da može preživjeti i bez zraka.

Kao da se hvata za posljednju slamku, Terry je dopustio orijentaciji da preuzme kontrolu. Pritisak u njegovim plućima popustio je. Na trenutak su mu se opustili i mišići. Otkucaji srca, koji su ga pratili od rođenja, sad su prestali.

Terry se osjećao kao da je odvojen od svog tijela. Kao da je nekom nadsviješću osjećao njegove funkcije, ali ih zapravo nije bio svjestan. Onda su mu se mišići ponovo zategnuli; srce je počelo ponovo pumpati, ali drukčijim ritmom, a pluća više nisu zahtijevala zrak. U pogon su stavljeni kemijski resursi njegova tijela kojih nikad prije nije bio svjestan, opskrbljujući njegove mišiće energijom potrebnom za pokretanje u kratkim rafalima, bez kisika.

Terry se pokrenuo i ponovo zaplivao. Ali je još uvijek bio u potpunom mraku. Sa zakašnjenjem je shvatio da je kad je skinuo odjeću izgubio i svoje mačje oči, a nalazio se u očajnoj situaciji. Bez svjetla... odgovorila mu je orijentacija. Bez svjetla morat će se poslužiti drugim načinom navigacije - zvukom.

54

Terry ga je odmah stavio u pogon, koncentrirajući se na poruke koje su mu slale njegove uši. Ali ne, uši su bile napravljene da rade na zraku. Iznenada su u njegov mozak počeli pristizati osjetilima dobiveni podaci - stizati preko kože. Dok se opuštao, Terry je postao svjestan pokreta u svojoj blizini. Na svoje iznenađenje, mogao ih je identificirati. Grontunk, tamo u onom smjeru; Murtag. I Tinkan. Ali podataka je bilo još: ljuska iznad njega bila je tvrda i čvrsta. Prostorija nije bila velika. A tamo - prema Piet Murtag - iznad vode se nalazila površina od zraka, prema kojoj je ona već plivala.

Ovaj put žurno, novim pokretima na koje se počeo privikavati, Terry je zaplivao za njom. Površina je bila ravno pred njima i ona je došla do nje prva, s Terryjem odmah iza sebe. Robot i Saurijanac probili su se na površinu u gotovo istom trenutku.

Terry se spremao nešto reći kad ga je progutala tama. Srce mu je zastalo; mišići se opustili; a onda je osjetio snažnu potrebu. Usta su mu se otvorila i iz njih je prokuljao ustajali zrak, izbačen s velikom silom. Uvukao je zrak i shvatio da diše velikim udisajima i punim plućima. Anaerobna funkcija nije više bila potrebna i njegova su pluća zahtijevala da brzo nadoknadi propušteno i ponovo popuni zalihe energije. Nekoliko trenutaka činilo mu se da se njegov život grčevito drži samo za disanje dok je lijeno plutao, opušten i ispružen na površini vode.

Opet se spremao nešto reći kad je Piet zaronila, a njemu je njegov novi osjećaj podvodnog "sluha" rekao da se odmiče od njega i da pliva natrag prema čvrstoj izbočini, u smjeru iz kojeg su došli.

Uzimajući zrak velikim udisajem, Terry je zaronio i pošao za njom, a onda je postao svjestan da ih i ostali slijede. Potom je shvatio zašto. Pred sobom je jasno vidio specifikacije zgrade. Izlaz iz ovog donjeg podruma nalazio se tamo, pa dolje. Terry je počeo roniti, ćuteći ispred sebe zid kojem se približavao, i u njemu mala vrata.

Otvoreno, rekla su mu njegova osjetila, a Piet je već prošla kroz njih. Terry je krenuo za njom i istog trenutka postao svjestan otvorene površine iznad sebe, ali još dok se izdizao prema njoj zaplivao je prema malom stubištu za koje je znao da vodi iz prostorije. Stepenice su bile tamo, a voda je nježno oplakivala njihov gornji dio.

Terry je otpuzao gore. Dok se uspinjao preko nekoliko posljednjih stepenica, začuo je kako iza njega izranjaju ostali. U osvijetljenom hodniku iznad njega Piet nije bilo na vidiku, ali su se vidjeli mokri otisci stopala koji su vodili dolje niz hodnik. Terry se spremao slijediti je kad je postao svjestan da je potpuno nag. A, ne. Najbolje će biti da se sada vrati u svoje prostorije. Piet je očigledno bila dobro, ali vjerojatno trenutno ne bi bila baš sretna kad bi je netko slijedio.

Onda se sjetio svoje opreme - pet dragocjenih predmeta koje je posjedovao - izgubljenih zajedno s njegovom odjećom. Terry se okrenuo i krenuo natrag niz stepenice, prošavši pored robota i Saurijanca, i opet skočio u vodu. Iznenadilo ga je koliko se dobro mogao orijentirati, sad kad mu je bilo poznato gdje se nalazi izlaz.

55

Krećući se svojom novom tehnikom podvodne orijentacije, Terry se probio prema prostoriji u kojoj su se prvo našli kad je pod popustio pod njima, u potpunoj tami ustanovio gdje se nalazi njegova oprema i počeo je izvlačiti iz sifona. Onda je zastao. Voda nije imala što tražiti u ovoj prostoriji. Njegovo poznavanje zgrade govorilo mu je da se ova prostorija ne koristi, i da kroz nju prolazi glavna vodovodna cijev ...

Ponovo zaronivši, u jednoj ruci vukući odjeću i opremu, Terry je pronašao glavnu cijev i uz pomoć svog novopronađenog osjećaja za navigaciju pokušao ustanoviti gdje je pukla i kolika je šteta. Pukotine nije bilo. Umjesto nje, pronašao je ventil na mjestu na kojem nigdje u njegovu znanju nije bilo zabilježeno postojanje nikakva ventila.

Učinio je pokus i otvorio ga, u isti mah čuvši i osjetivši vrisak vode koja je pod visokim pritiskom prokuljala iz cijevi. Žurno ga je ponovo zatvorio i krenuo natrag prema stepenicama.

Ventil nije curio. Koliko mu je bilo poznato, nije mu čak ni bilo mjesto tamo. A pod koji se urušio pod njima? Istog trenutka kad su se oni s njega maknuli ponovo je čvrsto sjeo na svoje mjesto.

Izranjajući na stepeništu, Terry se počeo smijati. Netko se poigravao s njima, ali u pitanju nije bilo ništa ozbiljno - baš su se lijepo okupali.

Negdje u stražnjem dijelu svog uma Terry je mogao vidjeti robota za popravke kako postavlja taj ventil tamo gdje mu nije bilo mjesto; dok su drugi roboti pažljivo odvojili i spojili šarkama dio poda u hodniku kojim su četiri bića morala proći ...

Iz nekog razloga, zaključio je, računalo nn je odlučilo svima održati lekciju iz plivanja.

Još dok se pitao zašto, njegovo je sjećanje pronašlo i dalo mu detaljan odgovor. Začuo je Pietin glas kako govori: "... Naravno da je obuka na sveučilištu uključivala orijentaciju, ali bez da ju koristiš do te mjere da odeš dalje od onog što ti je dano... pa, to jednostavno ne bi upalilo".

Dok je sa stepeništa izlazio na hodnik, Terry je postao svjestan zujanja razglasa. Naravno. Bilo je i za očekivati da računalo nadgleda cijeli pokus. Progovorio je bez da se ogledao oko sebe.

"U redu, Računalo, slušaš li?"

"Da, građanine Terry."

"Moj zaključak je da si nas odlučio provesti kroz nekakav program obuke. Jesam li u pravu?"

"Da, građanine Terry."

"Mogu li se raspitati o razmjerima i razlogu za taj program obuke?"

56

Ovaj put uslijedila je kratka stanka. Potom: "Razmjeri će biti ograničenja koja sam sebi postavljaš. A razlog - tvoj opstanak. I moj."

10

Dani su se pretapali u tjedne, a tjedni se nagomilavali, ali vrijeme im je brzo prolazilo. Dane su im ispunjavali rad i obuka, i povremena neugodna iznenađenja koja je računalo smišljalo kako bi ispitalo njihove reflekse za preživljavanje. No, zadatke su si postavljali sami, i računalo je držalo korak s njihovim napretkom.

Njihova je grupica postajala blisko povezana i koordinirana i nitko više nije osjećao potrebu da prazni restoran ispuni glasnim i razmetljivim zvucima, što su u početku radili kako bi sami sebe uvjerili da nisu sami. Zapravo, kad bi se sada netko pojavio, to bi im se učinilo čudnim.

Terry je uočio da njegove provale bijesa postaju sve žešće i silovitije kako se povećavao pritisak, i bez obzira koliko se uvjeravao u njihovu nerazumnost, one su se i dalje vraćale. No nije ih mogao pokazati. Sve je više i više padao u kategoriju vođe kojeg su svi prihvaćali, kakav god bio cilj koji su trenutno imali pred sobom, a u takvom položaju nije sebi mogao dopustiti slabosti koje su možda bile prihvatljive kad se radilo o drugima.

Čak je i Tinkan katkad postajao nelogično uzrujan u trenucima kad je računalo neke same po sebi razumljive točke pojedinih lekcija natjerivalo do kraja baražom ponavljanja čija je svrha bila da svi njima ovladaju do savršenstva.

"Ako si nešto jednom napravio ", govorio je Tinkan, "to bi trebalo biti dovoljno".

"Upravo u tome", ustrajao je Terry, dok je njegova vlastita uzrujanost nestajala, "je stvar. Ako ne budemo imali iskustvo povezivanja određene situacije s konkretnim skupovima činjenica, nekakva izvanredna situacija mogla bi nas zateći nespremne."

"Ali kakva izvanredna situacija, Terry?" ubacila se Murtag sa žestinom koja ih je iznenadila. "Bavimo se ovime već čitav standardni mjesec, a ja ne vidim nikakvu prijetnju svom opstanku; hoću ići kući."

Standardni galaktički mjesec, pomislio je Terry. Kad to tako kažeš nije zvučalo dugo, ali je zapravo odgovaralo gotovo jednoj zemaljskoj godini i tri mjeseca. Ni trajanje same izvanredne situacije, u čemu god da se ona sastojala, nije zvučalo dugo. Tri stotine i sedamdeset tri galaktičke godine. Terry si je zamislio taj vremenski period u odnosu na zemaljsku povijest. Otprilike 5 520 godina. U samo nekoliko mjeseci od te 373 galaktičke godine Grčka se pojavila kao malena naseobina koju su stvorila lutajuća helenska plemena sa sjeverozapada, prerasla u velebnu kulturu i nestala. Rim je doživio svoj uspon i pad - ali se rimska povijest događala relativno nedavno čak i u odnosu na ovu kronologiju.

57

Izvanredna je situacija započela prije pet tisuća i pet stotina godina. Što bi se u to doba događalo na Zemlji? Bilo bi to vrijeme neposredno nakon gradnje velike Keopsove piramide; vrijeme rudnika kralja Salomona. Bilo bi to otprilike vrijeme Minotaura - neposredno prije uništenja cvjetajuće kretske civilizacije, tajanstvenog slijeda požara i potresa koji je najprije uništio Knosos, a zatim redom i ostale kretske gradove.

Što je to Murtag bila govorila? Da ne vidi nikakvu prijetnju svom opstanku - ne vidi prijetnju svom opstanku usred katastrofe tako golemih razmjera da je zbog nje stanica na udaljenom planetu bila zaboravljena još gotovo od prije početka zemaljske povijesti?

Bijesno se okrenuo prema djevojci. "Činjenica da ne vidiš nikakvu prijetnju svom opstanku sama po sebi predstavlja prijetnju tvom opstanku", glatko je konstatirao.

"Što? Ne razumijem te."

"Činjenica da ne vidiš nikakvu prijetnju, i da je ne možeš ni zamisliti. Činjenica da si cijeli svoj život provela sigurna i zaštićena, umotana u udobnu malu civilizaciju koja te štitila čak i unatoč tomu što o tehničkim pojedinostima načina na koji je funkcionirala nisi znala gotovo ništa. Shvaćaš li ti da se katastrofa koja je pogodila tvoju civilizaciju praktički zbila istovremeno s gotovo prethistorijskim događajima na mom planetu, kada su cvatuće civilizacije iznenada nestale - ali da smo odonda na mom planetu iznova stvarali i stvarali nove civilizacije u usporedbi s kojima su se one prve mogle posramiti? Ipak, ti si toliko umotana u svoju uništenu civilizaciju da ne možeš razumjeti da joj se moralo nešto dogoditi, inače ne bismo bili zatočeni ovdje. Upotrijebi malo svoju glavu, Murtag. Kad je računalo reklo da postoji prijetnja našem opstanku, nije time mislilo da ono zna sve o tome, a mi ništa. Mislilo je na nešto nepoznato. I nije mislilo da ćemo se s njom morati suočiti odmah; mislilo je da ćemo se morati pripremiti za nju. Čini se da ti sve ovo doživljavaš", nastavio je okrutno, "kao neku blesavu igru, i da misliš da ćeš ubrzo ponovo moći biti Pietra, ponovo sigurna i zaštićena u naručju svoje civilizacije. Unatoč svom tvom znanju, čini se da jako slabo shvaćaš koliko je svemir velik, i kakve sve prijetnje postoje u njemu."

Njegova oštra okrutnost kod djevojke nije naišla na otpor. Umjesto toga, Terry je sa zaprepaštenjem gledao kako joj lice blijedi. Odgovorila mu je slabašnim, uplašenim glasom.

"Znam", rekla je. "Moralo se dogoditi nešto užasno. Ali..."

"Ali, na nama je da utvrdimo što", izjavio je strastveno Terry. "I na nama je da se pripremimo za suočavanje sa svakom mogućnošću za koju se možemo osposobiti. Ne možemo zauvijek ostati ovdje. Ali bili bismo proklete budale kad bismo krenuli protiv nečeg nepoznatog bez da se pripremimo najbolje što možemo."

"Ja se osjećam jako dobro pripremljenim", uzviknuo je Grontunk. "U stvari, kad bih se sada vratio kući, na svome bih planetu uživao veliko poštovanje. Moja slava mudraca odzvanjala bi vjekovima saurijanske povijesti. Nema prijetnje na mome planetu s kojom se ne bih mogao suočiti."

58

"Mmmm. Možda. Na mom planetu ljudima koji su bili previše ispred svoje civilizacije obično se nisu ukazivale počasti. Upravo suprotno." Mrko se nasmiješio.

"Kako bi se osjećao da se vratiš sada, znajući da se tvoj svijet nalazi na rubu galaktičke civilizacije i da će ga ta civilizacija vjerojatno progutati u svom sljedećem valu ekspanzije – a da u isto vrijeme ne znaš kakve to ludosti postoje u toj civilizaciji kad ona dopušta da budemo zatočeni ovdje? Ne bi mogao svoj planet upozoriti što da očekuje kad bi znao samo da postoji golema galaktička civilizacija, ali ne i koji su još faktori tu prisutni."

"Kako bi mogao otići nazad", upitao ga je žestoko, "bez da prvo odeš naprijed?"

A on sam to nije mogao. Nije mogao otići natrag prije nego što ode naprijed. Čeznuo je za Zemljinim zelenim brežuljcima tako jako da je osjećao fizički bol; priznao je samomu sebi da i on želi ići kući - jednako snažno kao što je to željela Murtag.

Razlika je bila u tome što je on znao da je to nemoguće. Znao je i da prepreka koja ga je u tome sprečavala, ili će ga spriječiti kad za to dođe vrijeme, nije bila nešto nametnuto mu izvana, već čvrsta svijest o odgovornosti koja je dolazila iznutra, i da će mu ne odbaciti tu odgovornost biti zadatak mnogo teži od bilo kojeg drugog koji je sam sebi postavio.

"Ne", rekao je, ovaj put tiho, "nitko od nas se ne može vratiti kući, ne dok ne saznamo koja je priroda problema koji leži izvan ... vrata ... ovog sićušnog svijeta."

Zatim se, brzo mijenjajući temu, okrenuo Tinkanu.

"Čini mi se da bi ova teorija o transponerima na kojoj trenutačno radimo mogla biti zgodna metoda za stvaranje neovisnog napajanja za tebe. A možda i za nas, također. Ne bi mi smetalo", zadubio se u razmišljanje, "kad bih imao nešto poput generatora snage jednog kilovata koji bih mogao tutnuti u džep na boku, za uporabu samo u izvanrednim situacijama, recimo na zaostalim svjetovima ili tako nešto."

"Pretpostavljam da ti smetalo ne bi," odgovorio mu je Tinkan, "ali znaš da takvo nešto nikad nije učinjeno, zar ne? I najmanji mogući transponeri zahtijevaju više opreme nego što bi ti mogao nositi na leđima."

Grontunk ih je prekinuo. "Terry, kako se možeš nadati da ćeš ovdje moći napraviti takav uređaj?"

Terry je pogledom obuhvatio prostoriju koju su uredili kao kombinaciju učionice i laboratorija i opremu koja je zauzimala najveći dio prostora. "Zašto ne? Ah, shvaćam, misliš da bi se računalo zbog toga moglo zabrinuti? Ali - ovdje imamo izoliranu prostoriju, i nekoliko kontroliranih pokusa bi sigurno bilo u redu." Iznenada se nacerio. "Što mislite, bismo li mogli dobiti dopuštenje da pokušamo?"

Prišao je zidu i uključio interfon. "Računalo," rekao je, puštajući dugme kad je kao odgovor dobio zujanje razglasa, "molio bih dopuštenje da pokušam ... da pokušam ..." Odjednom se jako smeo. To nije nikad prije učinjeno, bio mu je rekao Tinkan, u cijeloj velebnoj galaktičkoj civilizaciji.

59

"Dopuštenje da pokušaš što?" Tonovi kojima mu se obratilo računalo, mehanički bezbojni kao i uvijek, probudili su ga iz poricanja.

"Dopuštenje da pokušam u ovoj izoliranoj prostoriji napraviti mali transponer za eksperimentalne svrhe. Koji bi imao domet, recimo, metar i pol. Mislim da mogu napraviti prijenosno napajanje, primjenjujući iste osnove na kojima se zasniva veliki transponer. Bi li to bilo u redu?"

Uslijedila je jasno primjetna stanka, i računalo je zujalo neko vrijeme prije nego što je odgovorilo: "Nemam podataka o postojanju takvog malog transponera. Posjeduješ li ti podatke koji te dovode do zaključka da je gradnja istog moguća?"

"Da. Stvar je u tome da se teorija primijeni u drukčijem kontekstu, ali osnove su iste. Mislim da će upaliti."

"Dobro. Dopuštenje da pokušaš ti je odobreno. Samo što ćeš za pokus upotrijebiti uništenu stanicu za proizvodnju struje, broj P-12, na udaljenom kraju planeta, kako bi u slučaju da ne uspiješ ugrozio samo sebe, i kako bi se opasnost po ovu zgradu svela na najmanju moguću mjeru."

Bila je to razumna mjera opreza, shvatio je Terry i kimnuo za sebe. "Dobro. Ali kako ću doći do tamo? Pješke?"

"Prijevoz ćeš dobiti. Ali moraš unaprijed naznačiti koju ćeš opremu trebati, koliko ćeš dugo biti tamo, i sve ostale pojedinosti bitne radi opskrbe i održavanja uvjeta života na tom mjestu."

Terry je brzo odverglao listu alata i komponenata koje će trebati, završivši sa zahtjevom za uslugama robota za popravke, kad ga je prekinuo Tinkan.

"Mene ovo jako zanima", rekao je Tinkan, "i volio bih biti tvoj pomoćnik."

"Što kažeš na to, Računalo?"

"Da." Računalo nije dalje razjasnilo ovo dopuštenje.

"Ja bih ... ovaj ... želio promatrati s određene udaljenosti", plaho je izjavio Grontunk.

"Možeš li dodati videovezu da nas ostali mogu promatrati odavde?" upitao je Terry.

"Dodat ću je."

"Terry? Ja ... hoćeš li, molim te, biti jako oprezan?" Murtagin je glas zazvučao slabašno u velikoj prostoriji.

"Naravno", nacerio se Terry.

"Dakako da će biti oprezan." Glas računala imao je određenu žestinu kad se začuo iz rešetke razglasa. "A ja sam na listu dodao nekoliko stvari kako bih se pobrinuo da zaista i bude. Na primjer, stanica je građena solidno, s dosta posebnih zaštita."

60

"Zanima me postoji li način da se udaljeni terminal ovog uređaja osigura dok ga ja ne obiđem", raspitao se Terry.

"Mladi student je odjednom oprezan", zafrkavajući ga je rekao Tinkan. "Odgovor na tvoje pitanje sasvim je očit, Terry. Transponer je upravo iz tog razloga uvijek povezan s računalom. U slučaju da se dogodi da se pomiješaju koordinate, računalo može istog trena isključiti uređaj prije nego što zbrka rezultira silovitom štetom. Čini mi se da će tvoj uređaj morati ostati pod takvom kontrolom dokle god ne dokažeš da je njegov domet zaista precizan."

"Tako je", odgovorilo je računalo. "Ti još nisi upoznat s prvotnim otkrićem uređaja transponera, ali neka ti bude dovoljno ako ti kažem da začetnik te ideje nije uspio preživjeti prvi pokus."

"Shvaćam. Ali je ostavio zabilješke pa su njegovo istraživanje preuzeli drugi?"

"Ne", odgovorilo je računalo. "Ostavio je samo jednu zabilješku - rupu promjera gotovo dva kilometra u svom matičnom planetu. Odonda se na tome jako malo radilo," nastavilo je računalo, "a teorija danas nije ništa naprednija nego što je bila na kraju prvog pokusa. Prije polaska na mjesto održavanja pokusa javit ćeš se, dakako, u sobu za orijentaciju kako bi dobio potpunu orijentaciju o toj temi."

"Mislio sam da je već imam", promrmljao je Terry.

"Trebao bi znati da nije tako", rekla je Murtag. "Potpunu orijentaciju o bilo kojoj temi ne možeš dobiti dokle god ne pokažeš da barem okvirno znaš o čemu se radi."

"U redu." Terry je slegnuo ramenima. "Hajde da nastavimo s tim."

Tri dana kasnije, Terryju je rečeno da je stara stanica za proizvodnju struje pretvorena u mjesto na kojem može početi s radom. U posljednjem se trenutku počeo pitati kakav je planet oko njega i što će vidjeti dok bude putovao po njemu. Međutim, kad su Tinkan i on prišli sobi za polaske, shvatio je da to neće saznati. Putovanje će se obaviti transponerom, naravno.

Slegnuvši ramenima kako bi odagnao razočaranje, Terry je stupio u sobu s transponerima, osjetio tjeskobni efekt koji ga je doveo ovamo prije više od jedne zemaljske godine, i odjednom se našao u uglu velike prostorije koja je bila dio postrojenja za proizvodnju struje.

Ovdje nije preostalo ništa od dotjeranosti kutiji slične prostorije koju je ostavio iza sebe. Terry je bacio radoznao pogled na ogoljene dijelove transponerske mreže koji su se nalazili iznad i oko njega. Njegov prvi zaključak bio je da je mreža postavljena u zaista velikoj brzini, ali onda je shvatio da je sam transponer vjerojatno cijelo vrijeme bio ovdje, ali da je služio samo za transport robota i zaliha, pa zato nikad nije bio uljepšan, skriven i zaštićen, kakvi su bili transponeri namijenjeni upotrebi građana.

61

A i ostatak je stanice bio takav. Dijelovi kojima izloženost nije štetila bili su izloženi, a oni koji su radi mehaničke učinkovitosti morali biti smješteni u kućišta bili su smješteni u kućišta - strogo po kriteriju praktičnosti.

Terryjev je pogled lutao amo-tamo po prostoriji, tražeći u zbrci poznate i razumljive točke, ali je ubrzo shvatio da mu je sve oko njega poznato kao da se nalazi kod kuće u radionici na koju je navikao. Svaki predmet koji bi pogledao kao da mu je pričao svoju vlastitu povijest, a svi međusobno spojeni strojevi kao da su mu iznosili međusobno spojene ideje koje su dovele do njihova prisustva ondje.

Terry je prepoznao veliku hrpu predmeta koje je naručio za ovaj pokus. Tinkan je već kretao prema njoj s držanjem nekoga tko je toliko zaokupljen nečime što mora obaviti da nema vremena za dokono čavrljanje. Terry se latio posla i njih su dvojica počela razvrstavati materijal i prenositi ga u prostoriju u kojoj će postaviti pokus.

Satima nakon toga do njih je dopro Murtagin glas, s nezemaljskom neizravnošću koja obično prati razglas.

"Vas dvojica tipova namjeravate raditi cijelu noć?"

Trgnuvši se, Terry je shvatio da nije ni pomislio na odmor ili udobnost, dopustivši svojoj koncentriranosti i zaokupljenosti da ga potjeraju gotovo preko granica izdržljivosti.

"U pravu si. Vrijeme je da prekinemo na neko vrijeme."

Dopustio si je taj luksuz da se protegne pa se okrenuo Tinkanu, koji je još uvijek marljivo radio nad improviziranim radnim stolom.

"Vrijeme je da se krene", rekao je.

"Naravno, Terry. Kreni."

Terry je nježno pogledao robota sagnutog nad svojim poslom. Robot je mogao nastaviti s poslom i nakon što je od njega njegova - kiselo se nasmiješio sjetivši se izraza koji bi Tinkan upotrijebio - "biokemijska građa" zahtijevala da se odmori. Okrećući se od svog posla, Terry je uključio transponer i našao se u prostoriji u glavnoj stanici.

I tako je to išlo - dan za danom su on i Tinkan radili, svaki svojim tempom, i dan za danom Terryja je s njegovih poslova pozivao Murtagin blago prijekoran glas. A ponekad bi i Tinkan odlazio, na neko se vrijeme "povlačeći radi proračunavanja".

Napokon je laboratorijska oprema bila postavljena, komponente montirane, sve spremno za pokus. Sam je uređaj koji su testirali bio vrlo malen, kao što je Terry i predvidio, i bilo ga je sasvim moguće spojiti u lagan paket, ali je bio okružen doslovce tonama instrumenata koji su trebali otkriti svaku njegovu djelatnost i kontrolirati svaki erg energije, te sigurnosnim uređajima koji su na bilo kakav poremećaj u radu mogli reagirati gotovo trenutačno.

62

Bilo je vrijeme da se uređaj ispita, i sve je bilo u stanju pripravnosti. Terry i Tinkan su sjedili za komandnim pločama u daljoj prostoriji, izvršavajući posljednje provjere.

"Tinkane", rekao je Terry gotovo tiho, kao da se bojao da ga netko drugi ne čuje, iako su interfon uključivali samo kad im je trebao, "da napravimo uvodni pokus samo za naše oči? Mislim," dodao je, osjećajući da se robot sprema odgovoriti negativno, "Murtag i Grontunk ionako već lude od brige. Ona ... ona nije baš navikla mnogo riskirati, znaš."

"Dakako da je Murtag zabrinuta, ali je pazila da svoje brige ne nameće nama i da nam se ne miješa u posao. I - zar bi bilo pošteno da njih isključimo iz ovoga?" umovao je Tinkan.

"K vragu, vjerujem da si, što se toga tiče, u pravu. U redu," rekao je, "uključit ćemo i njih i računalo." Pritisnuo je prekidače interfona i kamere.

"Spremni za test", rekao je formalno.

"Gotovi ste sa završnim provjerama?" upitalo je računalo.

"Da, sve je spremno", odgovorio je Terry. "Je li naša publika tamo budna?"

"Ovdje smo, Terry", dopro je do njega Murtagin glas, malo kreštav, a za njim je došao i Grontunkov: "Gledamo vas".

"Dovoljno dobro", rekao je Terry. "Dopuštenje da nastavimo?"

"Imamo dovoljno bilježaka i zapisa o vašim djelatnostima", obavijestilo ga je računalo. "Nastavite s eksperimentom."

Tada se Terryjeva pažnja prebacila na komandnu ploču i na mali videoekran koji mu je pokazivao maleni uređaj u stražnjoj prostoriji, poduprt glomaznim postavom svojih kontrolnih uređaja i opreme za snimanje. Pritisnuo je dugme koje ga je pokretalo.

Ispočetka se ništa nije događalo, ali se to moglo i očekivati. Za razliku od većih strojeva, ovome je trebao trenutak da se zagrije.

Onda je zatreperila jedna igla, pa druga. Iznenada se začula huka, kao da je kroz zgradu, a i kroz Terryja, prohujao moćan udar vjetra.

Uhvatio ga je osjećaj rastezanja, pa je shvatio da je u pitanju njegova ruka koja je posezala za prekidačem kojime se isključivao uređaj. No, huka vjetra i osjećaj njegove ispružene ruke nisu prestajali, već su trajali i trajali, dok se komandna ploča koja je izgledala sve nestvarnije naizgled rastvarala pred njegovim očima.

63

11

Osjećaj da je sve oko njega nestalo potrajao je nekoliko sekundi - ili čitavu vječnost, Terry nije bio siguran što je od to dvoje u pitanju. Onda se komandna ploča postupno ponovo materijalizirala pred njim. Njegova je ruka još uvijek lebdjela nad njom, ali se on sam osjećao utrnulo i prazno, kao da je tek napola stvaran. Disao je, ali polaganom, tromim pokretima koji jedva da su mu pomicali prsa i koji su se činili krhkima kao i kontrolna ploča, ili sama prostorija.

Usredotočivši se, Terry je s naporom pomaknuo svoju nestvarnu ruku prema nestvarnoj komandnoj ploči. Još više napora i još više koncentracije bilo mu je potrebno za stvaranje decimalnih odluka o tome što mu je činiti. Za svaku odluku kao da mu je trebalo bezgranično mnogo vremena.

Ne prekidač za isključivanje. Ruka mu se na trenutak kolebala, još uvijek slijedeći prijašnje upute, a zatim se zanjihala preko nestvarne ploče i spustila se na drugo dugme.

Odjednom je ponovo osjetio pritisak i stvarnost se opet pojavila oko njega. S muklom eksplozijom, kao da je padao tisuću kilometara, Terry se ponovo našao u svojoj stolici, a vrijeme je opet protjecalo svojim uobičajenim slijedom.

Tada je Terryjeva ruka brzo posegnula za dugmetom za isključivanje, i čim ga je dodirnuo počeo je primati poruke od onih koji su promatrali pokus.

"Komunikacijski je kanal opet otvoren. Živi su!" Grontunkov glas.

"Terry! Jesi li dobro?" Ova je došla od Murtag.

A od računala: "Molim da mi što je prije moguće podnesete kratko izvješće kako bi mogao prosuditi treba li vam što."

"Čini se da mi se mozak razbistrio, a inače sam još uvijek u jednom komadu", polako ga je izvijestio Terry. "Tinkane?"

"Opet sam u čvrstom stanju, i izgleda da radim kako treba."

Terry se nacerio. "Ovaj put nam nije potrebna nikakva hitna intervencija." Još dok je to izgovarao počeo je pregledavati pojedine ploče u potrazi za podacima o tome što se dogodilo, a zatim je uključio videoekran na kojem mu se ukazao maleni transponer, spokojno smješten na svom stolu, po svemu sudeći neoštećen - zagonetka koja nije nudila nikakve odgovore.

Bilo je sasvim očito da uređaj radi. Ali što radi? Bio je siguran samo u to da radi nešto potpuno drukčije od onoga što je bilo predviđeno na osnovu ono malo znanja o transponiranju kojim su raspolagali galaktički teoretičari.

Terry je uputio pitanje glavnom računalu. "Ti si promatrao s nekoliko točaka izvan ove stanice. Kakva su izvješća?"

64

"Kamere na točkama od jedan do pet potpuno su izgubile kontakt. Kamera na točki šest, udaljena od stanice otprilike dvanaest galaktičkih stadija, nastavila je raditi, ali se na snimci koju je zabilježila vidi velika kugla kroz koju njezin pogled nije mogao prodrijeti."

"Reprodukciju, molim", naredio je Terry, a na velikoj odvojenoj ploči sa strane pojavila se ogromna svjetleća lopta i jedan je dio Terryjeva mozga vrisnuo "Nuklearna eksplozija!", ali se kugla nije ni smanjivala ni proširivala; jednostavno je bila tamo, crnina obrubljena zlatom.

"Je li ovo snimka ili isječak?"

"Ovo je isječak, ali kad bih ti pustio snimku, vidio bi potpuno isti prizor. Ništa se nije događalo. Kugla je, ovakva kakvu ju vidiš, trajala 33 minute i 25,5 sekundi, koliko je trajao i pokus, a onda je jednostavno nestala i kamera je prikazala" - slika na ekranu se promijenila - "uobičajeni izgled stanice."

Terry je pogledao na kronometar na svome zapešću. "Ovdje imam ..." Očitao je brojke. "Hoćeš li mi provjeriti koliko to odstupa od sadašnjeg točnog vremena?"

"Čini se da je tvoj kronometar negdje izgubio 33 minute i 15,5 sekundi."

"A to", rekao je Terry, "se divno slaže s mojim dojmom da sam tamo proveo samo nekoliko sekundi. Izračunaj omjer vremenske razlike između mog kronometra i podataka koje ti imaš ... Ma, nema veze, izračunao sam ga i sam. Iznosi otprilike dvije tisuće naprama jedan. Ova stvar bi mogla biti sjajna vremenska kapsula neke vrste."

"Da." Tinkan je zajedljivo progovorio podigavši pogled sa svoje ploče. "Izgleda da smo iznova otkrili načelo 'hlađenja', samo što je ovo prvi put da čujem kako se netko vlastitim snagama izvukao iz hibernacije."

Terry se osjećao pomalo iznevjereno, ali je odgurnuo taj osjećaj na stranu. "Mislio sam da sam dobio potpunu naobrazbu iz ovog područja?"

"Dobio si potpunu naobrazbu o transponiranju, a ne o uređajima koji primjenjuju njegova načela."

"Dobro. Nastavimo. Jesu li kamere na ostalim točkama zabilježile nešto drugo?"

"Sve udaljenije kamere zabilježile su isti fenomen." Dok je Terry gledao, na ekranu su se mijenjale perspektive, ali je prizor ostao isti. S veće se udaljenosti moglo vidjeti da je kugla doista imala oblik sfere i da je po svemu sudeći bila obrubljena kolutom svjetlosti, ali se kroz nju nije moglo prodrijeti pogledom - barem kamera to nije mogla.

"Dobro, to su uhvatile kamere. Što su pokazali ostali senzori?"

"One stanice koje nisu poslale optičke, nisu poslale ni nikakve druge podatke. One koje su nastavile s radom izvijestile su o postojanju prazne površine, ili površine kroz koju senzori nisu mogli prodrijeti, iste veličine i oblika kakve su zabilježile i kamere. Površina nije ni zračila ni upijala toplinu. Radar je pokazao savršenu reflektirajuću površinu, i ništa iza nje. Nije zabilježeno niti da je bilo kakva energija ušla u sferu ili izašla iz nje."

65

"Shvaćam". Terry se naslonio i opustio, a potom počeo ispaljivati niz matematički formuliranih pitanja na koje mu je računalo moglo dati odgovore puno brže nego što bi ih on sam uspio izračunati.

"U čemu je sličnost između ovoga i tvog sustava za 'hlađenje' bića?" Saznavši o svome pokusu sve što je mogao, Terry se vratio na njegove učinke koje je upravo iskusio.

"Sličnost nije velika." Računalo je zastalo, a potom nastavilo. "Budući da si primijetio vezu između te dvije teme, s ovom drugom ću te, dakako, u potpunosti upoznati prvom sljedećom prilikom. No, općenito, razlika je u tome da kad je neko biće potrebno 'ohladiti', kako ti to nazivaš, onda ga se omamljuje i smješta u reciklažno polje transponera koje nema terminal na drugoj strani. Energija potrebna da se konstantna transponiranja održe reciklira se i stoga se ne smatra da komora za hibernaciju predstavlja neki naročiti gubitak struje. Takvo se recikliranje može nastaviti beskonačno dugo, ali koliko ja znam nikad dosad nisu provedena nikakva ispitivanja kojima bi se pokušalo utvrditi vremensku razliku između unutrašnjosti polja i prostora izvan njega. Znamo samo da dokle god se živo biće drži unutar takva polja, ono neće znatno ostarjeti. Sustav se također koristi i za skladištenje i čuvanje pokvarljive hrane."

"Razumijem." Terryja je zabavljala vlastita užasnuta reakcija na tako ležernu usporedbu ove dvije upotrebe tog transponerova učinka. "Koji je najduži period koji je neko živo biće držano u tom sustavu za hlađenje?" upitao je.

"Nikada nije iznosio više od jednog galaktičkog ..." Glas se naglo prekinuo i iz razglasa se začuo još jedan šum, kao da je računalo izgubilo nit misli, ili kao da je nešto premostilo njegov odgovor. Onda je nastavilo: "Taj podatak spada u sferu sigurnosti, i u ovom ti ga trenutku ne mogu otkriti."

Terry je buljio u videoekran ispred sebe, a u glavi su mu se oglasila zvona za uzbunu. Ovo je bilo prvi put da je u svojstvu studenta naišao na bilo kakvu naznaku da mu znanje može ili hoće biti uskraćeno na osnovu nečeg drugog osim njegove vlastite sposobnosti da ga shvati.

Na glas je rekao: "U redu. Pripremimo se za sljedeći pokus."

"Terry! Nemoj!" Bio je to Pietrin glas, za kojim je ubrzo uslijedilo pokajničko: "Oprosti mi, molim te. Učini ... naravno, učini onako kako smatraš da je najbolje." Glas joj je bio napet od samosvladavanja.

"Vrati se ovamo da najprije porazgovaramo o rezultatima prvog pokusa", dopro je do njega preko razglasa Grontunkov glas.

"Žao mi je, ali neću", odgovorio je Terry kratko, a onda je dodao: "Tinkane, što si ti uočio?"

"Ama baš ništa, Terry. Čini se da u mom sjećanju postoji potpuna praznina. Vidio sam te kako pritišćeš dugme za uključivanje uređaja, i vidio sam kako tvoji brojčanici počinju

66

ispisivati očitanja, a iza toga ništa. Siguran sam da se nešto događalo," nastavio je robot pomalo zbunjeno, "ali ja nisam primijetio ništa. Ja ... pa, zvuči blesavo, ali osjećao sam se nekako - rastegnuto."

"Da", promrmljao je Terry. Potom: "Bio je to vremenski faktor! Naravno! Bolje bi nam bilo da napravimo neke prilagodbe koje ne možemo napraviti odavde. Sljedeći se pokus odgađa zbog fizičkih prilagodbi", rekao je Terry službeno i odstupio od komandne ploče. "Dođi, Tinkane."

Ručne prilagodbe u drugoj prostoriji nisu im oduzele puno vremena, i za trideset minuta Terry i Tinkan ponovo su sjedili za svojim pločama. Zvučnici i kamere i dalje su bili uključeni, pa je Terry čvrstim glasom rekao: "Molim dopuštenje da provedem drugi test."

"Drugi test odobren", reklo je računalo, a Terry je bio zahvalan što ni Murtag ni Grontunk nisu rekli ništa.

Još jednom je ispružio ruku i dotaknuo dugme za uključivanje. Opet je došlo do stanke prije nego što su igle zatreperile pa glatko zamahnule prema gore, pokazujući da se rad uređaja ustalio.

Terryjev je pogled bio prikovan za videoekran koji je pokazivao što se događa u susjednoj prostoriji. Zagonetka je i dalje tamo stajala i nepomućeno sjala, osim što - eno, tamo. Sićušna kugla crnila, jedva vidljiva, nalazila se u unutrašnjosti minijaturnog kaveza iz kojeg se obavljao prijenos - i još jedna, otprilike dva metra dalje, visjela je nad radnim stolom u praznom prostoru.

Terry je pažljivo pregledao instrumente. "Molim dopuštenje da pregledam uređaj dok je u pogonu", rekao je.

"Zar video nije dovoljan?"

"Pa, vidim da stvar radi, ali su polja tako malena da ih jedva mogu vidjeti preko videa."

"Zašto ne primakneš kameru bliže, Terry?" Ovo je logično pitanje poteklo od Tinkana.

"Ah." Na trenutak je osjetio frustraciju. Potpuno je zaboravio na to da laboratorijskom kamerom može upravljati iz daljine.

Upravljajući komandama za izoštravanje, primicao je kameru sve bliže i bliže dok kavez nije ispunio čitav ekran, a mala crna točka u njemu nabrekla zajedno s ostatkom slike. Bila je samo to - neprozirna crna točka.

Okrenuvši kameru, Terry je pronašao drugu točku. Dvije su točke bile identične veličine, potpuno crne, i to je bilo to.

Stavivši u pogon novi uređaj za daljinsko upravljanje, Terry je odmicao kameru dok se obje točke nisu našle unutar njezina vidnog polja. Zatim je zamahnuo ručicom manipulatora, podigao njome komad plastične cijevi s radnog stola i njime bocnuo točku koja se nalazila izvan kaveza. Plastika se savila, ali je točka ostala tamo gdje je i bila.

67

Pokupivši manipulatorom komadić žice sa stola, Terry je ponovo bocnuo točku. Žica se savila, a točka je ostala na istom mjestu.

Manipulator se ponovo pomaknuo, podigao čekić, i velikom žestinom njime zamahnuo na točku. Čekić se zaustavio kao da je udario u zid od cigle, a preko audioveze se začuo jasan zvuk udaranja u tvrdi predmet. Terry je povukao čekić natrag i prinio ga oku videokamere. Tamo, u njegovoj čvrstoj čeličnoj površini nalazila se okrugla udubina čiji se oblik točno poklapao s oblikom točke.

Terry je nekoliko trenutaka sjedio gledajući u različite brojčanike i ponovo u sliku na videoekranu. Potom je pružio ruku i pažljivo pomaknuo jedan od brojčanika.

Točka se proširila. Terry je pomaknuo još jedan brojčanik. Točka koja je slobodno visjela nad klupom pomakla se. Terry je okrenuo brojčanik još dalje i točka je po svemu sudeći skočila. Okrenuo ga je u drugom smjeru i točka je skočila natrag.

Ponovo u igru uvevši manipulator, Terry je odabrao veliku ciglu i postavio je na stol, ravno na put kojim je točka trebala proći, pa ponovo pomaknuo točku. Točka se polako primakla cigli i pogurala ju. Cigla se pomakla.

Terry je ponovo zavrtio brojčanik i promatrao kako cigla klizi preko stola. Zatim je vratio brojčanik u prijašnji položaj i uz pomoć manipulatora vratio i ciglu na prijašnje mjesto. Ovaj put je ručicu manipulatora ostavio da pridržava ciglu i pružio ruku, brzo zakrećući brojčanik.

Izgledalo je kao da je crna točka nestala i ponovo se pojavila s druge strane cigle, a kad je Terry ciglu prinio kameri vidio je da je u ravno u sredini probijena uredna mala rupa.

"Jesi li vidio sve ovo?" upitao je Terry.

"Da."

"Jednadžbe ..." Terry je izbrbljao pola tuceta matematičkih naziva, pa dovršio. "U redu. Kraj drugog pokusa", rekao je dok je pažljivo točku postupno brisao iz postojanja, i okrenuo se od ploče.

"Ovo je vrlo zanimljivo, Terry," priznao je Tinkan, "ali ne sliči nijednom polju transponera koje sam ja ikada vidio."

"U pravu si, ali si u isto vrijeme i u krivu. Potpuno si u pravu kad kažeš da to polje nije poput nijednog polja transponera koje si ikada vidio, ali kad si prije uopće vidio polje transponera izvana? Transponeri kojima se koriste galaktički građani proizvode isto takvo polje kakvo mi imamo ovdje, samo što se ono pojavljuje u jednom vrlo kratkom trenutku i nestaje. No, upamti kao prvo da je polje transponera koje nalazimo u toj upotrebi namijenjeno prenošenju predmeta s jednog mjesta na drugo, a kao drugo da ono koristi vanjski izvor napajanja. Potrebni su megavati energije da bi se polje održalo, i to je razlog zašto ga i ne održavaju. U ovom slučaju" - Terry je mahnuo rukom prema slici njihova transponera na

68

videoekranu - "dovod energije zamišljen je tako da se sam obnavlja, pa se polje može samo održavati jednom kad se uspostavi.

To ga ne čini ništa korisnijim transponerom, ali mu zasigurno može dati neke druge funkcije. Život unutar polja transponera uključuje faktor vremenske razlike, koji u biti pokazuje da nemamo jedan zatvoreni univerzum, nego dva. Otprilike kao kad bismo uzeli nulu i pretvorili je u plus jedan i minus jedan. Naravno, naše jednadžbe pretvaranja ne moraju nužno kao rezultat imati plus i minus jedan, nego mogu ispasti plus i minus bilo koji drugi broj koji ti padne na pamet.

Isti onaj vremenski učinak koji je kod tebe izazvao osjećaj 'rastegnutosti' uvijek se javlja unutar polja transponera, ali budući da je transponer dosad uvijek bivao stavljan u pogon samo na vrlo kratko vrijeme, ljudi koji su se poljem koristili nisu primjećivali ništa osim laganog skoka kroz stvarnost. Hajdemo dalje i postavimo treći pokus", nastavio je. "Trenutačno me strašno zanima što sve može naša igračka."

Dok su kretali prema laboratoriju, Tinkan je rekao: "Mislim da razumijem ono što govoriš o ovoj spravici, ali možda ja nisam došao do istih zaključaka. Rekao si da misliš kako bi mi pomoću nje mogao napraviti zasebno napajanje. Misliš li još uvijek tako?"

"To ćemo uskoro saznati. Već vidim dva načina kako bismo to mogli postići. Prvi, možemo iskoristiti transponerovo svojstvo prenošenja materije s jednog mjesta na drugo kako bismo prebacili električnu struju kroz svemir s bilo kojeg mjesta dostupnog onomu tko bi ju primao. Budući da u svemiru postoji hrpa mjesta na kojima nailazimo na stabilan tok električne energije zbog, recimo, energetskih potencijala u blizini neke zvijezde, ovaj bi način rješavanja našeg problema mogao biti dobar.

Druga metoda bila bi iskoristiti prostornu razdvojenost dvaju polja kao pogonsku snagu za, možda, malu mehaničku napravu." Terry je pružio ruku i podigao ciglu, pregledavajući je izbliza. "Ova rupa ukazuje na to da imamo prilično mnogo energije koju bismo mogli upotrijebiti na taj način."

"Ali, Terry, ne dolazi li jedan dio te energije od energije koju si morao upotrijebiti kako bi pomaknuo polje?"

"Na neki način, da. Ali..." Terry je zastao. "Ne. U pravu si. Pretpostavljam da taj drugi način još nisam temeljito promislio." Prišao je snimaču smještenom na drugom radnom stolu i pregledao ga, a potom rekao jednadžbu računalu i dobio odgovor. "Tako je. Energija potrebna da bi se probila cigla došla je iz kontrolnih sklopki. Čini se da ipak nismo izumili perpetuum mobile. Barem ne na način na koji sam mislio." Okrenuo se natrag prema radnom stolu. "Pretpostavljam da smo sada spremni početi s preinačivanjem ove bebice."

Obojica su se bacili na posao, i mali je uređaj na radnom stolu brzo promijenio oblik. Maleni kavez transponera postao je dvostruki kavez, a iz njega su izlazila dva teška voda koja su ga povezivala s nekoliko senzornih instrumenata i otpornikom koji je Terry uspio spasiti iz stare opreme za proizvodnju struje. Kad su završili, mala je zagonetka bila toliko

69

promijenjena da ju se jedva moglo prepoznati; zapravo, gotovo bi se moglo reći da se sastojala od dvije jedinice spojene zajedno.

Terry je sjeo za komandnu ploču. "Molim dopuštenje da otpočnem treći pokus", rekao je.

"Samo naprijed."

"Koordinate mjesta s najvećom koncentracijom pozitivnih i negativnih naboja u magnetskom polju planeta", naredio je računalu, i dok mu je ono odgovaralo, počeo je pomicati brojčanike.

Upravo u trenutku kad je posegnuo za crvenim dugmetom koje bi pokrenulo uređaj, ploča se ugasila i računalo je reklo: "Pokus se obustavlja".

Terry je podigao pogled, iznenađen. "Zašto?" upitao je.

"Zbog koordinata koje si zatražio. Moji podaci pokazuju da je relativni naboj između tih dviju točaka tolikog reda veličine da se nikako ne možeš s njime nositi s tom opremom koju imaš. Budući da sam ja zadužen za sigurnost ovog planeta, mislim da ću trebati još podataka prije nego što ti ..."

"Ah, tako. Previše se brineš. Postavljeni pokus ima za cilj", počeo je Terry iznositi u glavnim crtama, "ukloniti nabijene čestice iz samo jednog dijela cijelog tog područja s najgušćim negativnim nabojem u jednom od radijacijskih pojaseva planeta -iz samo jednog njegovog kubičnog centimetra - i poništiti taj naboj istom količinom pozitivnog naboja uzetog iz drugog radijacijskog pojasa. Stvarna količina prenesenog naboja bit će proporcionalna broju transponiranja u sekundi, a budući da za vrijeme transponiranja neće biti izravne veze s ..."

Ploča je opet zasvijetlila. "Nastavi", reklo je računalo.

Terry je ispružio ruku i dotaknuo prekidač koji je stavljao uređaj u pogon, pažljivo promatrajući brojčanike dok se mali pokusni transponer počinjao zagrijavati. Potom se usredotočio na ekran na kojem se kamera približavala kavezima, i uočio dvije sićušne crne točke u njihovoj unutrašnjosti.

"Zasad sve ide glatko", promrmljao je i posegnuo za još jednim brojčanikom. Točke su nestale uz sićušne bljeskove svjetla kad su se nabijene čestice uhvaćene u njima raspršile, skupile na terminalima, i potekle kroz strujne krugove.

Terry je skrenuo svoju pažnju na malene pulsove koji su prostrujali kroz mehanizam snimača. Nisu nosili baš mnogo struje. Pomaknuo je jedan prekidač i sitne su se točke opet pojavile, ovaj put obrubljene sićušnim aureolama za koje je Terry odmah shvatio da su posljedica naizmjeničnog uključivanja i isključivanja sfera transponera. Terry je opet pomaknuo ručku. Slabo pucketanje uređaja pretvorilo se u tiho zujanje, slično zujanju komarca, a iznad jednog od kaveza pojavio se blijedo-plavi plamen. Terry je ponovo

70

pregledao očitanja. Kako se broj transponiranja povećavao, kroz unutrašnji pokusni krug počela je teći poprilična količina električnog naboja.

"Taj plamen", pokazao je Tinkanu, "uzrokuju protoni koje privlačimo. Jednom kad ih ponište elektroni iz drugog kaveza oni postaju najobičniji atomi vodika, ali su dovoljno vrući da se zapale i spontano gore na zraku." Pomaknuo je jedan od brojčanika i plamena je nestalo. "Sad možemo imati i ovce i novce, ili nešto u tom smislu", rekao je. "Na toj strani transponersko polje može raditi u oba smjera, a ako izlazno polje napravimo malo većim od ulaznoga, ono će djelovati tako da će privući sav vodik i odbaciti ga natrag odakle je došao. To će možda biti malo bolje nego da na leđima nosamo svijeću?"

"Možda", rekao je Tinkan. "Malo."

Potom je Terry opet okrenuo ručku koja je kontrolirala frekvenciju transponera i zujanje komarca se pretvorilo u fijukanje; igle su počele otkucavati sve viša i viša očitanja. Terry je pružio ruku i polako ponovo okrenuo ručku. Ovaj put je bio nagrađen jednim glasnim "Pljas!". Svi su brojčanici pali natrag na nulu, a na videoekranu ispred njega pokusni strujni krug spojen na kaveze pretvorio se u ruševinu koja se pušila. Golemi otpornik još uvijek je stajao na svojim potpornjima žareći se bijelim usijanjem, a kablovi su se rastopili i tekli poput vode, ostavljajući po radnom stolu sićušne kapljice.

"Baš šteta, Terry", dopro je preko zvučnika Grontunkov glas. "Baš kad ti je počelo dobro ići."

Ali se Terry nacerio. "Kako to misliš, baš šteta? Crpio sam preko pola megavata struje prije nego što je uređaj eksplodirao! I to pod savršenom kontrolom. Izgleda da imamo tvoje napajanje, Tinkane. Pokus je završen."

Terry je posegnuo za dugmetom koje je isključivalo uređaj i dodirnuo ga u istom trenutku kad je Tinkanov je glas rekao: "Hej, čekaj!"

Terry je prekasno shvatio svoju grešku. Laboratorij oko njega zadrhtao je i zatresao se, a ekran pred njim se zacrnio. Začulo se slabo siktanje i Terry je shvatio da zrak naglo izlazi ili ulazi.

"K vragu", rekao je. "Zaboravio sam ga postupno isključiti, a E je još uvijek jednako MC2."

"Hajde, Terry, izađimo odavde dok ova loša atmosfera nije potpuno zagadila tvoj biokemijski sustav."

Obojica su se žurno povukla prema transponeru i odande vratila u glavnu stanicu. Kad su stigli tamo, odmah su krenuli prema učionici, kako su zvali tamošnji laboratorij. "Hej, Računalo," viknuo je Terry dok je ulazio, "daj da vidimo par sličica našeg zadnjeg pokusa."

Napola je registrirao da ostali nisu bili tamo, ali se na ekranu odmah pojavila slika stare stanice za proizvodnju struje, mirno smještene usred pustinje. A onda je spokoja nestalo. Izgledalo je kao da se cijeli jedan zid goleme građevine raspao kao slagalica, a iza njega je

71

bljesnulo jarko svjetlo. Potom se scena zamračila kad je eksplozijom izbačen predmet poletio prema kameri i očigledno je razbio.

"Ideš!" rekao je Terry. "Eksplozija je bila veća nego što sam mislio. I drago mi je da u tom MC2 nije bilo baš puno M-a. Jesi li od instrumenata dobio bilo što od energetskih očitanja?"

Neko su vrijeme Terry i računalo bili zaposleni razmatranjem pokusa u detalje i pretresanjem istih, ali je i to na posljetku bilo gotovo i Terry je krenuo van iz laboratorija, s pomalo zamišljenim i tihim Tinkanom iza sebe.

"Napajanje koje si smislio izgleda ima nekoliko bugova koje ćemo morati otkloniti", primijetio je Tinkan. "Drago mi je da ono nije bilo instalirano na moj sustav."

"To su samo detalji", odgovorio je Terry. "Sitni detalji. Dođi, hajdemo kući."

"Kući?"

"Da. To je tamo gdje je hrana. Pretpostavljam da nam", dodao je kada su zakoračili u hodnik koji je vodio prema restoranu, "nakon ovoga neće trebati više od nekoliko tjedana da ti napravimo dobro ..." Zastao je kad je u daljini začuo zvuk jecanja. "Murtag?" zazvao je.

"TERRY!" Murtag se pojavila trčeći niz hodnik i bacila se na njega. Njegove su se ruke same od sebe raširile i ona se našla u njegovu zagrljaju prije nego je ijedno od njih postalo toga svjesno. Pa su se oboje posramljeno povukli.

"Ja ... Ti si dobro, Terry. Vidjela sam onu eksploziju ..." Murtag je pocrvenila i glas joj se polako prekinuo. Terry je otvorio usta da promuca nekakav odgovor, a onda je Grontunk svojim dolaskom spasio situaciju. Grubo je rekao: "Dobro došao- natrag, Terry! Tinkane! Drago mi je da vas obojicu vidim čitave." Golemi ih je Saurijanac obojicu potapšao po leđima.

"Kad je došlo do eksplozije, ekran se zacrnio," počela je objašnjavati Murtag, "a mi se nismo usuđivali prekidati računalo da upitamo što se događa, jer smo mislili da je možda zauzeto spašavanjem vaših života, i ..."

"Ekran se zacrnio?" Potom je promijenjenim tonom rekao: "Pa da. Video-kabel je valjda prolazio kroz laboratorij. Oprostite. Nisam znao da se prijenos prekinuo. Ali sad je gotovo s pokusima i, ovaj ... "

"I sad on misli kako ću mu ja dopustiti da mi jednu od tih stvarčica priključi na utrobu." U Tinkanovu je glasu bilo prijekora. "Katkad se pitam kakva si to stvorenja odabirem za prijatelje."

"Ma, napajanje će biti sasvim sigurno, osim ako ne budeš pokušao cijeli grad opskrbiti strujom iz njega. Bilo kako bilo," izjavio je čvrsto Terry, "nisi ti jedini na koga ćemo priključiti jednu od tih stvarčica. Naravno, neće biti lako priključiti jednu od njih na mene, ali mislim da je i to moguće. I na tebe i Grontunka također", rekao je Murtag. "Čini mi se da s

72

ovim transponerima imamo najbolje izglede. Poslužit će nam ne samo za što brže kretanje pri istraživanju, već ih možemo primijeniti i pri rješavanju bilo kojeg problema na koji bismo mogli naići. Između ostaloga, ako pravilno podesimo brzinu treptaja, a drugi terminal postavimo na odgovarajući izvor atmosfere, moći ćemo istraživati čak i druge svjetove poput ovog, gdje atmosfera baš i ne udovoljava našim standardima."

"Kako to misliš 'priključiti', Terry?" Grontunk je zvučao nervozno.

"Upravo tako kao što sam rekao. Da bi se postigla maksimalna učinkovitost, polje bi se moralo nalaziti pod tvojom osobnom kontrolom i moralo bi biti s tobom povezano najizravnijim mogućim putem. Najizravniji mogući put koji ja mogu zamisliti je izravna veza između komandi i računala koje njima upravlja - a to je u ovom slučaju tvoj mozak. Drugim riječima, izravna veza s motoričkim sklopom kojim možeš naučiti upravljati. Pretpostavljam da ćemo morati malo eksperimentirati kako bismo saznali koja će područja naših tijela biti najprikladnija za postavljanje takvih veza; a sam uređaj, generator ako ga želite tako zvati, može se nositi na leđima - kao naprtnjača ili nešto takvo, iako ne vidim zašto i taj dio ne bismo mogli ugraditi. Učinak polja zapravo ne ovisi o kavezu, a ostali se dijelovi mogu načiniti jako maleni ..."

"Počinjem uviđati da ovo otvara nekoliko mogućnosti", prekinuo ga je Tinkan. "Drugo se polje, kao što si pokazao, može upotrijebiti za primjenu sile na daljinu. A shvaćam da točku primjene te sile možeš postaviti gdje god želiš. To bi značilo" - pokazao je na jedan od automata u restoranu u koji su upravo ulazili - "da ja konkretno mogu prodrijeti u bilo koji od onih uređaja tako da unutar njega materijaliziram jednu onakvu točku, i pomicati stvari okolo. Doživio sam mnoge situacije u kojima bi ta sposobnost bila vrlo korisna! Čak i kad ne bih mogao vidjeti što radim. Ali čekaj - Terry! Bi li polje moglo raditi kao videoveza? Bi li se u stvari moglo vidjeti što ona udaljena točka radi?"

"Nisam o tome razmišljao, ali ne vidim zašto se ne bi moglo. Mislim da bi se vrlo mala točka koja bi bila podešena na prilično visoku brzinu treptaja mogla iskoristiti za hvatanje fo-tona i drugih čestica, a zasigurno možemo proizvesti štit uz pomoć kojeg bismo uhvaćene čestice istog trenutka mogli vratiti natrag otkuda su došle. Time bismo trebali dobiti prilično dobru točku gledišta. Nešto poput ključanice u svemiru. U stvari," nastavio je, "to su ljudi već činili. Na taj su način i postavljali transponere na udaljene planete. Ali izgleda da se nitko nije sjetilo da bi se isto načelo moglo primijeniti i u smanjenom mjerilu."

"Ili ako se netko i jest sjetio," rekla je Pietra, "šutio je o tome. Možeš li uopće zamisliti kakav bi to peep-show bio? Kad bi dopao šaka nemoralnoj rulji?"

"Naravno, druga strana te jednadžbe", rekao je Grontunk, "je rupa u cigli. Shvaćaš li kakvo bi to oružje bilo?"

Terry se nacerio. "Da, i to. Dobro, vratimo se u labos i počnimo sastavljati te uređaje. Morat ćemo predvidjeti mnoge posljedice i izraditi mnogo kontrolnih sklopova, ali... "

"Ali počinjem njušiti akciju." Grontunk je razigrano škljocnuo čeljustima uz divlju škripu svojih ogromnih saurijanskih zuba.

73

Te je noći, dok je ležao u krevetu, Terryjev um odlutao u novom smjeru.

Sada će moći otići, saznati, istraživati - ali jesu li bili spremni za to? Svatko od njih razvio se u pogledu znanja i odgovornosti, a proći će još barem dvadeset ili trideset galaktičkih tjedana prije nego improvizirane sprave budu bile spremne za uporabu.

Ali jesu li se razvili dovoljno? upitao se i shvatio koji je događaj tu brigu postavio u prvi plan u njegovu umu. Grontunk. Grontunkovo "Počinjem njušiti akciju" i škripa njegovih ogromnih saurijanskih zuba.

Kreću li on i njegova tročlana družina protiv čitave galaksije kao ratnici, pokazujući silu koja ih je jedino mogla uništiti? Ili kreću kao istraživači - koje bilo tko može zgaziti prije nego što uopće primijeti njihovo prisustvo? Ili možda kao tehničari - u civilizaciji koja već tisućama godina ima naprednu tehnologiju? Ili pak kao nadzornici za rasu u kojoj je broj pojedinaca voljnih preuzeti tu odgovornost, podsjetio se, opao na svega nekoliko bića naspram nekoliko milijardi? To je najlogičniji odgovor, pomislio je - manjak nadzornika, i njihova koncentracija u većim središtima galaksije.

Ali - nije znao. Znao je samo da se nije osjećao doraslim tom zadatku, što god da zadatak na kraju ispao.

Glasovi ga nisu uznemirili. Terry jedva da ih je uopće i registrirao, iako se maglovito prisjetio da ih je već jednom čuo.

"Naš štićenik vrlo brzo napreduje. Već nas je u nekim pogledima nadmašio."

"Krije li onda on jedan od odgovora?"

"Radije pitaj možemo li si priuštiti njegove odgovore. Već je pronašao način da probudi robote."

"Razmišljaš li onda o tome da ga uništimo?"

"Još ne."

12

Vrijeme im je prolazilo u izrađivanju i testiranju jednog modela sićušnog transponera za drugim; no, nisu sve svoje vrijeme trošili na taj zadatak. Terry i Murtag započeli su istraživanje bioloških sklopova potrebnih kako bi se između motoričkih živaca i vanjskih naprava uspostavile najizravnije moguće veze za prijenos podataka, dok su Grontunk i Tinkan bili zaposleni otkrivanjem što više funkcija koje su proizlazile iz izvorne ideje.

Neće sve jedinice koje su razvili biti izravno pripojene na motoričke živce, ali će sve biti prenosive, budući da se raspon mogućih primjena pokazao velikim, od malih izvora napajanja koja su prvobitno predvidjeli, do videojedinica, sondi - mnoštvo različitih funkcija.

74

Jedna je funkcija Grontunka osobito usrećivala - ručno oružje koje je materijaliziralo jednu od onih sićušnih sfera neposredno izvan sebe i zatim je velikom brzinom pomicalo kroz prostor na željenu udaljenost. Kad su ga testirali, ovo se oružje pokazalo vrlo preciznim, s izvrsnom mogućnošću podešavanja dometa, i prilično učinkovitim u pogledu pravljenja rupa u stvarima.

Točka se mogla napraviti u tako malim dimenzijama i postaviti tako precizno da se pretvarala u mikroskop koji je bio kadar prodrijeti u živo tkivo i prikazati im što se unutra događa. Terry je bio vrlo zadovoljan otkrićem da mu taj mikroskop može prilično dobro poslužiti i kao mikronož ili mikrosonda prikladna za uzimanje uzoraka živog tkiva ili jednostavno za očitavanje električnih impulsa između dvije točke u tom tkivu. Napokon su pronašli i označili u svojim tijelima točke koje su se najbolje mogle iskoristiti za upravljanje uređajima i spojili ih - ne komadima žice, nego samim poljima transponera.

Taj im je posao oduzeo više vremena nego što je Terry bio predvidio, i trideset tjedana koje je za njega odvojio postalo je trideset pet, pa četrdeset, dok napokon nije shvatio da je došlo vrijeme. U tom su trenutku bili u restoranu i vježbali se koristiti svojim izumom. Terry je uz pomoć svoje točke gledao kako Tinkan iznutra rukuje jednim od uređaja za proizvodnju hrane.

Terry je pomaknuo svoju točku nekoliko milimetara dok je Tinkanova obilazila čitav niz releja i brzo kuckala po njima. Stroj je počeo zujati i Terry se povukao, koristeći oči za promatranje posljedica Tinkanova rada.

Iz stroja je iskočio gotov obrok, i Terry se spremao ustati i donijeti ga do stola, kad je jelo odjednom nestalo.

Murtag se nasmijala i upitala: "Kamo si pošao?"

Terry je pogledao dolje u hranu koja se nalazila pred njim. "Ah. Da. Pa, čini mi se da smo naučili prilično dobro upravljati", rekao je.

"I meni se čini. Počinjem doživljavati ove spravice kao još jedan par ruku, i tako se njima i koristiti", rekla je Murtag.

"Ja sam vrlo zadovoljan svojom sferom za upravljanje na daljinu - recite, kako ćemo zvati ove stvarčice? Ne možemo svaki put kad ih budemo htjeli spomenuti govoriti 'sfera za upravljanje na daljinu koja se zasniva na principu prijenosa struje'. Pogotovo ne ako smo u žurbi", rekao je Grontunk.

"Možda će biti najbolje da ih uopće ne zovemo", rekao je Tinkan blago. "Koliko znamo o njima, moglo bi nam se dogoditi da se počnu odazivati."

"Pitao sam se kad ćete shvatiti da je i to jedna od stvari koje naše igračke mogu. U svakom slučaju, mogu funkcionirati kao prilično dobre audiocijevi. Zar niste primijetili? Samo ovako namjestite polje ..." Terry im je demonstrirao - kad je nastavio, glas mu se začuo iz točke na drugom kraju prostorije.

75

"Funkcionira li to u oba smjera?"

"Naravno da funkcionira." I Murtagin je glas došao s drugog kraja prostorije. "Zdravo, Terry."

"Zdravo!" Terry se nacerio. Potom je polako isključio svoju točku i okrenuo se grupi za stolom. "Čini mi se da smo ove alate osposobili otprilike do te mjere da se zaista znamo njima služiti. Je li netko od vas raspoložen da ode odavde i sazna što ne štima s galaksijom?"

"Naravno, Terry," odmah je odgovorio Grontunk. "To je ono što cijelo vrijeme želim učiniti."

"Valjda." Murtagin glas kao da je sadržavao primjesu sumnje. "Ako misliš da smo spremni. Ali ... jesmo li zaista spremni?"

"Nismo, ali nikad nećemo biti zaista spremni, a mislim da ne bismo trebali više čekati, sad kad imamo sredstva koja nam omogućavaju odlazak odavde i par alatki koje pritom možemo upotrijebiti."

"Imamo problem", prekinuo ga je Tinkan. "Sasvim je razumljivo da se ne želimo naći licem u lice s nepoznatom opasnošću bez da se pripremimo za nju. Ali isto je tako razumljivo da se ne možemo pripremiti za nju dok ne znamo kakva je opasnost u pitanju."

"A", dodao je Terry, "ne možemo znati kakva je opasnost u pitanju dok ne odemo odavde i ne saznamo. Ja sam za to da odemo saznati."

"I ja", oduševljeno je rekao Grontunk.

"Pa, kad to tako postaviš ..." Murtag je pustila rečenicu da ostane visjeti u zraku.

"Jesi li odlučio kamo ćemo prvo, prijatelju Terry?" upitao je Tinkan.

"Jesam. Odabrao sam pet značajnijih planeta."

"Kad polazimo?" Grontunkov glas, koji je uvijek zvučao kao režanje, zadrhtao je od uzbuđenja.

"Što ti kažeš, Računalo? Kada možemo pripremiti ekspediciju i poći na Pranje?"

"Vladino središte, Terry?" upitala je Murtag. "Ali tamo nitko nikada ne ide. Naravno, osim ako nije službeno pozvan."

"Namjeravam", rekao je Terry, "nam sam napisati pozivnicu."

"Dopuštenje se odbija", dopro je preko razglasa bezbojni glas računala.

"Da? A zašto?" Terryjev je glas sadržavao notu umiljate blagosti koja je zbunila ostalo troje.

76

"Ne mogu vam dopustiti da odete dok ne budem imao otvorenih komunikacijskih kanala kroz koje biste mogli otići. Trenutačno nemam takvih otvorenih kanala."

Terry se spremao prekinuti ga, kad je računalo nastavilo. "Ne mogu vam dopustiti da odete na nepoznat teritorij dok se ne budem mogao uvjeriti da ćete tamo biti sigurni."

"A kako namjeravaš", upitao je Terry, "doći do podataka koji će ti dati takva jamstva?"

"Moramo čekati upute." Glas računala bio je monoton kao i uvijek. Samo su mu riječi bile nepokolebljive.

"Imaš manjak nadzornika. Trebao bi poduzeti sve moguće mjere da saznaš zašto je tako."

"Upravo suprotno. Trenutačno nemam manjak nadzornika, pa ću se potruditi stvoriti takve uvjete u kojima se prijašnji manjak neće ponoviti."

"Tako? Hoćeš reći da ne možemo otići?"

"Smatram da vaš odlazak ne bi bio u najboljem interesu ..." Glas je polako zamro.

"Dobro", rekao je Terry. "Idemo."

"Ali, Terry. Ne možemo. Računalo nam neće dopustiti."

"Ššš. Budimo vrlo tihi da ne probudimo uspavanu ljepoticu."

"Ha?" Grontunkov je glas zvučao zaprepašteno.

"Upravo sam uspavao velikog brata. Sve njegove 'prirodne funkcije' kao što su disanje, puls, hranjenje nas, i ostale bitne funkcije i dalje rade kako treba. Jedini razlog zbog kojeg sam se svađao s konkretno ovom sekcijom bio je da otkrijem koja je to sekcija kako bih je mogao privremeno ohladiti za građaninovo vlastito dobro."

Murtag je izgledala užasnuto. "Hoćeš reći da si ohladio računalo?"

"Da. Idemo."

S Terryjem na čelu svi su se sletjeli u prostoriju s komandama transponera za područje planeta.

"U koji odjeljak da uđemo?" upitao je Grontunk.

"Polako, dečko. Ovdje imamo barem dvadeset četiri sata posla dok ne prespojimo instalacije ovih uređaja i promijenimo njihove odskočne funkcije. Onda ćemo napraviti nekoliko testova, pa transponerima poslati par stvari zajedno s nama daleko, daleko od ove prostorije. Sjećaš se naše male eksplozije?"

"Prilično živo", rekla je Murtag.

77

"Pa, pretpostavljam da se tako nešto vrlo lako može dogoditi i s običnim transponerom - ako terminal na drugom kraju nije podešen tako da postupno poništi polje. Struja koja te prenese prijeko mora se negdje i apsorbirati, znaš. Ako na drugom terminalu nije uključen apsorber, energija lako može nagrnuti natrag ovamo i napraviti u ovoj stanici rupu veću od svih nas zajedno. Zato ćemo ovaj transponer namjestiti za 'istraživanje', sa svim komandama i apsorpcijom struje na ovom kraju. Za slučaj da Vladina električna mreža nije budna. Ne bi baš bilo umjesno da se raznesemo u prašinu preko čitavog Vladinog planeta i istodobno dignemo u zrak svoju vlastitu stanicu."

"Nije da želim saznati iz prve ruke, Terry," rekao je Grontunk, "ali bi li polje običnog transponera moglo eksplodirati kao što je eksplodiralo tvoje?"

"Moglo bi eksplodirati na vrlo sličan način", rekao je Terry; "samo što bi, budući da bi ovo polje transponera bilo veće od onog s kojim smo se onda poigravali, i da bi sadržavalo mnogo veću količinu mase umjesto pukog porasta mase koji nalazimo kod malog polja, i eksplozija također bila veća, iako sumnjam da kod velikog polja ne bismo došli ni blizu stopostotnoj konverziji mase. Ipak, eksplozija bi bila dovoljno jaka da napravi udubinu u zemlji, promjera, recimo, deset ili petnaest galaktičkih stadija." Još dok je to izgovarao, Terry se nešto zapitao. Što je galaktička mjera "stadij" i istoimena starorimska mjera za duljinu u nekakvoj stvarnoj međusobnoj vezi, ili je u pitanju samo slučajna podudarnost u nazivima?

Preinačivanje transponera potrajalo je dulje nego što je Terry predvidio. Prošla su puna tri dana prije nego što su napokon kroz transponer zakoračili na Pranje - u ogromno, zdjelasto uleknuće, mnogo veće nego što je Terry očekivao.

Mjesto na kome su se iskrcali nije se nalazilo točno u središtu kružnice koju je opisivao rub zdjele, udaljen od njih čitavih dvadeset stadija, a tamo prema središtu se voda u uleknuću nakupila u jezerce.

Ni rub, primijetio je Terry, nije bio onako pravilan kako je očekivao. Duboki vrtlozi i jarci blistavo obojenog pijeska davali su dolini pitom izgled i ujedno svjedočili da je od njezina nastanka prošlo mnogo vremena. Svuda oko njih mogle su se vidjeti sjajne krhotine staklastog materijala, za koje je zaključio da su siguran pokazatelj nuklearne katastrofe.

Grontunk je razbio tišinu. "Gdje je grad?" upitao je. "Mislio sam da je ovo Vladin centar. Zašto bi Vlada svoje iskrcavalište postavila u tako prekrasnoj dolini tako daleko od civilizacije?"

Terry se kiselo nasmiješio. "Mislim da su se stvari malko promijenile otkako je ovo prvobitno konstruirano", rekao je.

Terry je ponovo pregledao zdjelu. Bilo je u njoj nešto raštrkanog raslinja, malih grmova, ali nije bilo drveća. Zrak se doimao čistim, sterilnim. Barem ovom dijelu nekoć bujnog planeta trebat će više od tri stotine i sedamdeset tri galaktičke godine da obnovi zelene šume koje su ondje vjerojatno rasle prije nego što se umiješao čovjek, pomislio je.

78

"Pođimo bolje nekamo drugamo, Terry. Ovdje je još uvijek malo vruće. U radioaktivnom smislu", tiho je progovorila Murtag.

"Terry, pronašla sam zgrade." Murtag se bila služila jednom od minijaturnih točaka. "Tamo, u onom smjeru", pokazala je rukom.

Terry je počeo vršiti neke prilagodbe na svom osobnom transponera, najprije točkom odabravši krov najveće građevine, a potom proširivši polje transponera kako bi obuhvatilo cijelu grupu. Uz uobičajeni osjećaj da se sve zanjihalo, stigli su na odredište.

Našli su se na površini prekrivenoj podivljalim grmljem, isprepletenim i kvrgavim, vjerojatno bivšem vrtu na vrhu zgrade - možda sličnom babilonskim visećim vrtovima, pomislio je. Svuda oko njih u svim su se smjerovima protezali raslinjem prekriveni krovovi drugih golemih građevina. Nisu sve bile jednake visine ili veličine, ali su bile gusto zbijene. Raslinje je još uvijek pokazivalo tragove reda kojim je nekoć bilo posađeno, ali se 'tlo' pod njim nakupljalo stoljećima pa je, iako su se mjestimično vidjela uleknuća gdje se krov urušio u prostorije ispod sebe, sloj zemlje bio dubok i spužvast i činilo se da se po njemu može hodati bez neke opasnosti.

Krenuli su prema jednom niskom zidiću, na putu do tamo prošavši pored stubišta koje se urušilo. Činilo se kao da njegove kamene stepenice same stoje usred ruševina kojima su bile zatrpane.

Golemo prostranstvo koje se širilo pred njima izgledalo je kao more grmlja, tu i tamo ispresijecano dubokim kanjonima koji su nekoć morali biti ulice, a koje su mogli razabrati samo ako su gledali ravno prema dolje.

"Ali bili smo tako mladi!" Pietin glas pored njega zazvučao je slabašno i usamljeno. "Još tako mnogo toga smo trebali vidjeti i naučiti. Toliko mjesta obići. Toliko toga istražiti." Na trenutak je zastala, a potom nastavila. "Ali sada? Kao što si ti, Terry, govorio - nula. Sve se svelo na ništa."

"Nije istina." Tinkanova je opaska bila izrečena gotovo bijesno. "Ovdje je postojao ciklus djelovanja, i ciklus je završen. Ali rezultat ciklusa djelovanja nije nula."

"Naravno da jest." U Terryjevu se glasu čuo užas koji je i osjećao. "Sve se jednadžbe na posljetku moraju uravnotežiti u nulu."

"Da, prijatelju Terry." Grontunkove saurijanske crte lica doimale su se neobično zrelima dok je i on zurio u prizor pred njima. "Ali suma ciklusa djelovanja - kroz evoluciju - kao što kaže Tinkan, nije nula."

"Nije ..." Terryju je zapeo glas dok mu je um još uvijek bio opčinjen propalom veličanstvenošću prošlosti.

"To što vidiš pred sobom", rekao je Tinkan, još uvijek bijesno, "bilo je onda i bilo je njihovo. Mi smo ti koji smo sada i ovdje. Mi smo ti koji ćemo sada uvrstiti digitalne faktore - točne detalje provedbe - u analogni proračun koji predstavlja sveukupnost; to je život."

79

Terry je pogledao svog pratioca s rastućim poštovanjem. "U pravu si", rekao je. "Ovo" - zamahom ruke obuhvatio je vidik pred sobom - "nije nula, već naslijeđe. Suma ciklusa djelovanja jest naslijeđe života; i dokle god i ukoliko se evolucija ne prekine i sam se svemir ne vrati na nulu, nijedan ciklus nije dovršen u matematičkom smislu. Oni su nam ostavili nasljedstvo, i u svom su uništenju posijali novo sjeme tako da u budućnosti mogu otpočeti novi ciklusi, drukčiji ciklusi."

"A mi", rekao je Tinkan, "smo neke od tih sjemenki. Do početka novog ciklusa doći će našim naporima. Nadajmo se da ćemo i mi postići onoliko koliko su oni postigli."

Čarolija je bila razbijena, i Terry je sada mogao razmotriti prošlost bez osjećaja užasa i gubitka, i okrenuti se prema budućnosti s nadom. "Izgleda da rezultat ipak nije nula. Hajdemo vidjeti što mi možemo dodati jednadžbi."

Naglo se okrenuo od zidića, pogledom potraživši stubište pored kojeg su prošli.

Kad su jednom prošli krhotine opeka i raslinje na ulazu, pokazalo se da je samo stubište dovoljno čvrsto da izdrži njihovu težinu, pa su ušli s Grontunkom na čelu. Stubište je završavalo uskim prolazom, a Grontunk je zastao prije prvog ugla u tom prolazu.

"Oprostite mi," rekao je slabašnim glasom, "ali ovdje dolje je jako mračno. I ..."

Murtag se zahihotala i najednom se pojavilo žarko svjetlo koje je dopiralo iz sićušne točke nad njenom glavom. Terry je pogledao prema gore, a potom zbog bljeska brzo odvratio pogled. "Hej, to je neki novi trik."

"Baš i nije," zanijekala je djevojka, "samo preradba jedne od tvojih zamisli o gledanju preko transponera." Mahnula je rukom prema stropu. "Velika se točka nalazi gore i prikuplja sunčevu svjetlost, pa je na određen način cijedi kroz ovu ovdje dolje."

"Vrlo učinkovito", primijetio je Tinkan dok se nad njegovom glavom pojavljivala još jedna svjetleća točka.

Kad su se okrenuli da nastave silaziti stepenicama, začula se metalna zvonjava i Tinkan, koji je sad bio na čelu, zastao je kao da ga je nešto zaboljelo i zagledao se u metalnu ruku robota koju je šutnuo dok je prolazio pored hrpe krhotina. Potom se spustio na sve četiri i počeo prepipavati hrpu otpadaka. Nakon samo nekoliko trenutaka se naslonio, s komadima i komadićima robota kojeg je otkopao skupljenim na malu hrpu pored sebe.

"Ja ..." Oklijevao je pa započeo ponovo, pažljivim glasom. "Žao mi je što sam nas zadržao u istraživanju."

Terry je stajao i zurio u hrpu robotovih ostataka i kostiju koje su bile na istoj hrpi. Pogled mu je uzvratila malena dječja lubanja.

80

13

Kako su prodirali sve dublje u zgradu kroz stare prolaze za servisiranje - inače bi se građani kretali uz pomoć transponera, ali oni to sada nisu radili - broj kostiju i metalnih robota se povećavao, kao i stupanj njihove očuvanosti.

Napokon je Tinkan pronašao robota za kojeg je smatrao da je u dovoljno dobrom stanju da bi se mogao reaktivirati. Terryju se činilo da radi s nježnom osjetljivošću jednog kirurga dok je pretraživao sklopove kako bi se uvjerio da nisu oštećeni. Potom je robota priključio na vlastito rezervno napajanje.

Robot se pomaknuo, ustao, okrenuo i počeo se udaljavati. Tinkan mu se obratio tihim glasom. "Trebamo informacije, jedinko."

Robot se okrenuo Tinkanu, pa Terryju. "Čini se da sam pao, gospodine. Moguće je da je u pitanju nekakav kvar. Da vam pošaljem robota u dobrom stanju?"

"Hvala, ne", rekao je Terry. "Želim da mi odgovoriš na pitanje. Kako da dođem do ... Galaktičkog koordinatora?"

Robot je oklijevao. "Čini se da nisam u vezi sa svojim računalom, gospodine."

"Rade li tvoje vlastite banke podataka još uvijek?" upitao je Tinkan.

"Da, ali ..."

"Kakve je prirode bio tvoj zadatak?"

"Rutinske, gospodine. Trebao sam samo vratiti na mjesto neke osigurače koji su upravo iskočili. Najbolje će biti da to odmah odem napraviti. Promet je izvanredno velik, i svi smo pozvani na dužnost kako bismo se lakše s njime nosili."

"Možeš li mi odgovoriti na pitanje?" upitao je Terry. "Ured Galaktičkog koordinatora. Gdje se nalazi?"

"A, ne, gospodine. Nisam nikad bio ondje. Zapravo, nisam nikad izašao iz ove zgrade, gospodine."

"Glavne komandne ploče za električnu mrežu za ovu zgradu", rekao je Terry. "Možeš li mi reći gdje se one nalaze?"

"Da, gospodine. Terminal transponera ..."

"Ne, ne. Mjesto gdje se fizički nalaze. Transponeri ne rade."

"Ne r ..."

"Odvedi nas u komandni centar za električnu mrežu servisnim putovima."

"Da, gospodine. Ali ti putovi teško da su prikladni za građane, gospodine."

81

"Hoćeš reći da su opasni?"

"Pa, ne, gospodine."

"Onda idemo."

Ispostavilo se da komandni centar nije bio jako daleko, ali kad su došli do tamo, svi su uređaji bili potpuno mrtvi.

"Ja ne razumijem, gospodine." Robot se doimao potreseno. "Još se nikad nisu ugasili. Ama baš nikad. Možda ... možda bi bilo najbolje da odem pozvati nadzornika?"

"A kako to namjeravaš učiniti?"

"Pa, ja ... Ja ..." Robot se okrenuo od mrtvog komunikacijskog pulta. "Ne znam, gospodine."

Prostorija u koju su ušli bila je samo mala podstanica distribucijske mreže, sa samo jednom odlaznom pločom, istog tipa kojem su pripadale i ploče u njihovoj bazi. Sjeo je za nju pa shvatio da nema čak ni pomoćnog napajanja uz čiju pomoć bi mogao provjeriti stanje mreže.

Koristeći svoju sićušnu točku dok su ostali osvjetljavali prostoriju, Terry je prčkao oko ploče i napokon ju uspio priključiti na svoj vlastiti izvor napajanja. Ploča je bila u dobrom stanju i radila je, ali je priča koju je pričala bila priča o katastrofi. Stanica za dovod struje na koju je ploča bila priključena uopće nije reagirala.

"Vjerojatno više ni ne postoji", rekao je Terry. "Stanice za dovod struje vjerojatno su se nalazile u blizini stanica transponera."

Radeći stvari redoslijedom obrnutim od uobičajenog, Terry je struju iz svoje naprtnjače preusmjerio u ploču, pa u vodove zgrade. Oko njih su se popalila svjetla. Terry je počeo ispitivati različite funkcije i jedva da je uopće primijetio kad su se iza njega otvorila vrata.

Trgnuo se kada je osjetio kako ga je nešto dodirnulo po ramenu, nježno, ali čvrsto. Iza njega je stajao ogroman robot i tiho govorio: "Računalo je naredilo da uklonimo sve neovlašteno osoblje iz komandnog centra. Molim, pođite sa mnom, gospodine."

Terry je buljio gore u njega, osjećajući kako u njemu raste strah. Potom je taj osjećaj čvrsto odgurnuo u stranu i posegnuvši za svojim pojasom isključio napajanje koje je aktiviralo ploču. Robot je i dalje stajao u istom položaju u kojem je bio i dok je bilo struje, jednom rukom još uvijek čvrsto držeći Terryjevo rame, ali se nije micao. Terry se pokušao otrgnuti, ali stisak nije popuštao.

"Hej, ti!" viknuo je Terry servorobotu s nezavisnim napajanjem kojeg su reaktivirali, "makni svog prijatelja s mene."

"Da, gospodine. Čim budem odstranio ovo neovlašteno osoblje, gospodine", rekao je servorobot, i Terry je shvatio da se Grontunk koprca u njegovu stisku.

82

"Ma, za ... Tinkane, hajde budi tako dobar pa objasni ovom tipu tko smo i što radimo ovdje."

Tinkan je teškim koracima krenuo prema njemu. "Miješaš se u posao nadzornika, servo", rekao je ukočeno. "Računalo ne radi, i nije radilo sve ovo vrijeme s izuzetkom tih nekoliko sekundi unutar kojih ti je dalo upute. Očito je bilo toliko poremećeno da nije uspjelo prepoznati niti razred ljudi koji su mu popravljali instalacije."

Servorobot je prebacio pogled s Tinkana, koji mu je izgledao kao robot za popravke, na građane u blizini. "Za koje ti računalo radiš?" upitao je.

"Za glavno, naravno", rekao je Tinkan otresito. "Sad se, molim te, pobrini da nadzornik i njegovi pomoćnici budu oslobođeni kako bi mogli nesmetano nastaviti obavljati svoje zadaće."

"Oprostite, gospodine", rekao je robot Grontunku dok ga je ispuštao iz svog stiska.

Grontunk se stresao, pa se naklonio robotu. "Sve je u redu, Hej-ti", rekao je.

Terry je prigušio smijeh. Pa, pomislio je, time su riješili problem davanja imena njihovom novom savezniku.

U međuvremenu je Tinkan tupo stajao u njegovoj blizini kao da ne radi ništa. Zatim je Terry osjetio kako masivna ruka na njegovu ramenu podrhtava i opušta se. "O, hvala, Tinkane. Učinio si to uz pomoć svoje male točke? Toga sam se i sam trebao sjetiti."

Ali Tinkan je još uvijek bio zaokupljen onime što je radio i nije mu odgovorio. Robot iza Terryja iznenada je zakoračio prema natrag, okrenuo se i ispružio se na pod, a Tinkan mu je prišao sa strane.

"Ovaj", rekao je, "je bio servorobot za računalo, pa će znati sve o ovdašnjem računalu. Samo trenutak, Terry, da mu one naredbe o uklanjanju neovlaštenog osoblja izbrišem iz banki podataka. Mislim da će nam nakon toga biti prilično koristan."

Nakon nekoliko trenutaka veliki se robot trgnuo, pomaknuo, zamlatarao rukama i ponovo ustao. "Ovuda, gospodine", rekao je i ostali su krenuli za njim prema prostoriji gdje se u zgradi nalazilo računalo.

Terry je uz pomoć svog napajanja aktivirao dio po dio računala, ali potrajalo je neko vrijeme dok je uspio složiti podatke koji su mu bili potrebni. Napokon je saznao gdje se nalazi ured Galaktičkog koordinatora. Bio je usječen duboko u sam planet i do njega se moglo doći samo uz pomoć transponera. Zatim se nastavila potraga za koordinatama ureda. Njih je bilo teže naći, ali s vremenom ih je Terry ipak uspio izmamiti na otvoreno. Nakon toga trebali su samo aktivirati jedan od tamošnjih transponera svojim napajanjem, testirati ga, i zakoračiti kroz njega.

Terry i Tinkan ušli su u ured sami. Prostorija, koju su osvjetljavali i u nju dovodili zrak svojim točkama, bila je luksuzno uređena, ali na strog, neukrašen način, i tek je blago odisala

83

po plijesni. Preko golemog stola u uglu ležalo je stisnuto, mumificirano tijelo - nijemi svjedok sudbine samog koordinatora. No, ispod mumijinih ruku nalazila se hrpa papira i Terry ju je, gotovo oklijevajući, podigao.

Stranice, ispisane rukom, bile su suhe i mrvile su se. Napokon su imali neki zapis o onome što se dogodilo.

"Ostavljam ovaj zapis", započinjale su bilješke, "jer, iako čekam već danima, nikakva pomoć nije stigla, ni struja nije ponovo uključena osim svjetala za nuždu koja sada počinju iščezavati. Gubim nadu.

Ja sam zatočenik - ali kakve me sile drže zatočenim, ne znam. Ne mogu izaći iz ove prostorije. Da sam postao inženjer, a ne administrator, možda bih uspio pronaći izlaz i spasiti svoj narod od sudbine koja ga je snašla, kakva god ona bila. No, ja sam administrator, a inženjeri nisu ponovo uspostavili opskrbu strujom.

Sve se dogodilo tako iznenada. Bez uzroka koji bi meni bio poznat. Prvo smo primijetili početke seobe po galaksiji. Seoba je zahvaćala planet za planetom, i nekoliko sati prije - kraja, pretpostavljam da bih to trebao tako nazvati - pokušali smo ustanoviti što ju uzrokuje. Vjerujemo da je panika nastala kad je previše ljudi pokušalo otputovati na festival na Trelingu, i kad su se po prvi put u povijesti galaksije tamošnji transponeri zakrčili. Takvo zakrčenje nije moglo potrajati više od nekoliko minuta, ali je bilo prvi vjesnik da smo suočeni s nečim što će kasnije prerasti u golemu seobu naroda - paničnu seobu.

Seoba je bujala i bujala, a ja sam primio prijepis uputa koje su se trebale objaviti na svim komunikacijskim kanalima, uputa građanima da nakratko ostanu tamo gdje jesu, bez obzira na okolnosti - bilo što kako bismo zaustavili bujicu.

Završio sam sa stenografiranjem poruke i posegnuo za dugmetom komunikacijskog uređaja i - nestalo je struje. Mnogo minuta kasnije, moj je ured potreslo nešto što je moglo biti potres, ali je isto tako moglo biti i eksplozija.

Nijedno ni drugo još se nikad nije dogodilo, barem ne od samih početaka civilizacije. Odavno smo naučili da je magnetske sustave planeta potrebno ostaviti stabilnima kako ne bi došlo do magnetskih istjecanja koja uzrokuju potrese. A što je moglo uzrokovati eksploziju?

Osim ako je, možda, nadzornik Sharley bio u pravu više nego što je i sam bio svjestan kad me upozorio da međusobna povezanost transponerske mreže postaje previše složena; da bi međusobno povezane mreže jednog dana mogle reagirati na jedan jedini kvar u jednoj jedinoj mreži, i da bi energija koja bi kao posljedica toga prostrujala mrežom mogla stvoriti učinak golemog udarnog vala i uništiti cijelu mrežu na svim planetima, u trenutku kad bi se energija koja nas je održavala na životu slijepo okrenula protiv nas.

Ne. To je nemoguće, kao što su drugi nadzornici objasnili meni, a ja Sharleyju. No, u slučaju da je to, koliko god nevjerojatno zvučalo, ipak bilo dio onoga što se dogodilo, ovdje u kratkim crtama iznosim što je Sharley rekao, a sve ostale osobe na položajima s kojima sam se posavjetovao porekle.

84

Sharley mi je prošli mjesec tijekom jednosatnog razgovora koji sam mu odobrio rekao da previše reduciramo budžet i da dozvoljavamo da se transponeri međusobno povezuju bez odgovarajuće zaštite. Složio sam se da bi u načelu mogao biti u pravu, i rekao mu da ću poduzeti nešto glede toga - i jesam. Posavjetovao sam se s drugima, a oni su zanijekali da takav rizik postoji; i saznao sam koliko bi prilagodbe mreže koštale. Kad sam razgovarao s njim nisam bio svjestan, a siguran sam da ni on nije bio svjestan, koliki bi golemi trošak predstavljao pothvat poput prilagodbe transponerske mreže u njezinu sadašnjem, proširenom stanju.

Međutim, napravio sam planove da se njegove mjere zaštite ugrađuju u sve buduće transponerske stanice koje se budu gradile kako se mreža bude dalje proširivala. Ako sam ga dobro razumio, još uvijek nismo dosegnuli gornju granicu do koje su se mreže mogle međusobno povezivati bez opasnosti, pa sam smatrao da je ova mjera opreza dovoljna.

Ovo spominjem samo kao nagađanje, jer ne znam što se doista dogodilo; ali molim nadzornika ili tehničara koji pronađe ove bilješke, tko god da on bio, da ih objavi i da ne štedi napora kako bi se pobrinuo da ne upadnemo opet u zamku prevelike ovisnosti o sustavu transponera kad je u pitanju transport - jer što god se drugo dogodilo, ja ću osobno biti mrtav zbog te pogreške.

Ipak, problem nije mogao biti u mreži. Prije nego što bi došlo do kvara ovako velikih razmjera, moralo bi doći do manjih kvarova.

Onda smo, možda, napadnuti? Možda su stanovnici nekog od kolonijalnih planeta na kojima se vadi ruda otkrili da naše postojanje uključuje više - ili manje - od božanskog, pa se okrenuli protiv nas, koristeći naša vlastita 'Božanska vrata' kao sredstvo invazije? Ali barbari koji žive na takvim planetima niti su kadri shvatiti što smo mi zapravo, niti bi bili kadri takvo znanje iskoristiti sve kad bi i shvatili. Ne, i to je također nemoguće.

Onda su možda transponeri za prijenos rude s kolonija bili izgrađeni tako da su koristili preveliki naboj, ili odjednom prenosili previše tereta? Možda se jedan od njih odrazio - možda postoji slaba mogućnost za to - u neko područje u blizini, pa stoga pomoć ne može stići do mene? Trend građenja masivnih transponerskih stanica na planetima na kojima se vade rude, s masivnim mramornim izolatorima na vodovima, oduvijek sam kritizirao, iako takvi transponeri omogućuju podizanje nekoliko stadija rude u samo nekoliko transponiranja. Dao sam Sharleyju zadatak da provjeri jednu od takvih stanica na jednome od planeta u spiralnom kraku, ali njegovo izvješće još nije stiglo do mene. Je li me eksplozija jednog takvog teškog transponiranja mogla izolirati ovdje?

I to je također nemoguće - a opet, nemoguće je i da sam ja zatočenik. Nemoguće je da ovdje umirem od pomanjkanja kisika, iako hrane i vode imam u izobilju. Ali kisika-već počinjem osjećati omaglicu, jer sam vjerojatno već potrošio većinu kisika u ovoj prostoriji. Kisik se dovodio uz pomoć transponera - kako bi se drukčije kisikom opskrbljivao ured u srcu planeta?

85

Umro bih sretniji kad bih mogao saznati je li bez struje ostala samo ova rupa, ali vrijeme koje je proteklo od nestanka struje navodi me da povjerujem da je čitavo područje iznad mene - možda čak i čitav Vladin planet - ostao bez struje, i da je i sam planet izoliran dok netko s drugog planeta ne pronađe način da dođe do nas.

A ako smo izolirani, to znači da je narod galaksije ostao bez vodstva u ovim paničnim vremenima. Mogu se samo nadati da će se građani i bez vodstva dobro ponašati ..."

Bilo je još, ali su črčkarije postale nečitljive, i Terryju se činilo da vidi kako nadzornikove ruke padaju s papira dok mu se od nedostatka kisika sve više vrti u glavi. Nježno je papire položio natrag na stol, osjećajući se kao da je oskvrnuo grobnicu.

Terry i Tinkan ponovo su se okrenuli prema transponera i kroz njega stupili natrag u prostoriju s računalom gdje su ostavili druge.

Od tamo su se, vodeći sa sobom dva reaktivirana robota, probili kroz napuštenu zgradu na njezin krov, odonde se prebacili u ogromno zdjelasto uleknuće, pa, aktiviravši radiosignal koji su postavili na transponera u svojoj bazi, natrag kući. A Terryja je sveg ispunjavala i razdirala žudnja za bujnim zelenim planetom s kojeg je potekao.

14

Terry se sljedeće jutro probudio, ali nije ustao. Umjesto toga ležao je sastavljajući komadiće i fragmente svojih snova - snova koje su opsjedali prizori jedne civilizacije kako eksplodira i nemirni i neuspokojeni duhovi koji su ga pratili cijelu noć.

Duhovi samoubojica, pomislio je, samoubojica koji su si oduzeli živote ne iz bijesa, ne čak ni iz potrebe, nego iz neznanja.

Terry je zamislio stanovnike te velike civilizacije - sigurne, uljuljane u udobnost, ovisne; manje od jedne stotine ili jedan posto njih se uopće potrudilo školovati do stupnja potrebnog da mentalno ovladaju čimbenicima te civilizacije koji su im pripadali po rođenju. Ako oni nisu bili gospodari tehnologije koja ih je othranila, ta je tehnologija neizbježno morala postati gospodar njima; slijepi gospodar koji je mogao jedino udariti po onome što ga je stvorilo, i ubiti ga.

Negdje u cijeloj toj priči netko je škrtario i odlučio da se jedna tona bakra može upotrijebiti tamo gdje bi za savršen rezultat trebalo možda deset. Negdje u cijeloj toj priči jedan je statističar možda izračunao da je na ljetni festival pošlo nekoliko milijuna ljudi manje nego što ih je stvarno pošlo.

Negdje u cijeloj toj priči dogodio se jedan jedini kvar, a ljudi su ga, u svom nerazumijevanju kako samog kvara tako i tehnoloških razloga koji su do njega doveli, pogoršali. Negdje u cijeloj toj priči uvukla se tanka oštrica panike i poput noža zarezala u vitalne organe jedne velike civilizacije. Panika je progutala svijet za svijetom.

86

Terry je gotovo mogao osjetiti valove ljudi kako se prebacuju s jednog planeta na drugi, i valove struje koji su ti ljudi predstavljali, kako skaču kroz mreže pojedinačnih planeta, stvarajući učinak udarnog vala - udarnog vala jednako predvidljivog i snažnog kao uragan. Udarnog vala koji je mogla uzrokovati vrlo mala razlika u potencijalu slučajnih tlakova zastupljenih populacijom koja se sastojala od stotina milijardi pojedinačnih jedinki slobodne volje raspoređenih u uzorku statističke distribucije - isto kao što uragan uzrokuje mala razlika u potencijalu slučajnih tlakova zastupljenih stotinama milijardi molekula raspoređenih u uzorku statističke distribucije poznatim pod nazivom atmosfera.

Jedinica za apsorpciju struje jednog transponera na jednom planetu preopteretila se i otkazala, pa je struja koju je ona trebala apsorbirati ošinula natrag i uništila terminal na drugom kraju; a pored tog terminala na drugom kraju nalazio se još jedan koji je, također uništen, šibnuo val energije kroz prolaze čitave mreže. Struja je rasla i nadirala u snažnim udarima energije koji su tražili sve otvorene putove na svakom planetu u galaksiji i rušili ih sve, poput domina, ne jedan za drugim nego udarima koji su se događali gotovo istodobno, u eksponencijalnoj krivulji tako trenutačnoj da bi se slučajnom galaktičkom promatraču učinilo da je cijela mreža spaljena u jednom pržećem bljesku iako se on, kao i munja, sastojao od bezbroja manjih bljeskova.

Sve je vjerojatno bilo gotovo za nekoliko sekundi, za manje od nekoliko sekundi; civilizacija koja je prekrila zvijezde bila je satrta u vremenskom intervalu koji prođe između dva uzastopna uzdisaja. A ako u tom trenutku na samo jednom planetu nekim slučajem nije bio uključen nijedan transponer, prvi put kad su ga njegovi stanovnici pokušali upotrijebiti njegova je vlastita neapsorbirana energija šiknula natrag i time i taj planet dodala na listu umrtvljenih svjetova.

Kako se to moglo dogoditi, zapitao se Terry, ali dok se još pitao jedan je drugi dio njegova uma s hladnom sigurnošću znao da, uzevši u obzir postojeće činjenice, nije moglo da se ne dogodi. Jednadžbe su bile tu, i matematika tih jednadžbi jasno je to određivala, u čvrstim terminima od kojih bijega nije bilo. Stanje je postojalo; katastrofa je bila neizbježna.

Što je onda zaštitilo ovu stanicu? Jedno razbješnjelo dijete i jedno neumoljivo računalo. Činjenica da se jedna mlada djevojka izbezumila i pritisnula prekidač, vjerojatno samo nekoliko trenutaka prije nego što se katastrofa dogodila, i da je nakon toga računalo, prije nego se bilo tko pokušao transponirati, odaslalo poruku kojom je pozivalo nadzornika. Udar energije koja se vratila od samo jedne poruke uništio je jednu jedinicu, i računalo je odbilo pokušati ponovo.

Ipak, statistički gledano, neki su morali preživjeti. Statistički gledano, tamo negdje mora biti planeta nastanjenih ljudima dovoljno pametnim da još uvijek budu živi. Statistički gledano, pacijent bi još uvijek mogao preživjeti, pod uvjetom da se netko pojavi i pruži mu prvu pomoć.

Svatko od nas - preživjelih - mora si osvojiti vlastiti put do najvišeg stupnja tehnologije s kojim se kadar nositi - najvišeg koji želi; i tada, kao odgovorna odrasla osoba živjeti unutar tih granica, pomislio je.

87

Ali čovjek mora razumjeti čimbenike koji upravljaju njegovim životom, mora biti njihov gospodar - u suprotnom će postati njihov rob. A mi koji smo preživjeli nećemo robovati ni čovjeku ni stroju.

15

Murtag je bila ta koja je predložila da će ostale planete biti lakše i brže istražiti ako umjesto osobnog istraživanja budu koristili produžetak sustava točaka, i taj se prijedlog pokazao valjanim.

Bilo je planeta koji su još uvijek bili opustošeni i sterilni; bilo je i onih gdje su ogromne šume i ravnice zamijenile svaki trag civilizacije. Bilo je nekih gdje su se urođenici tek počinjali služiti vatrom i alatom. Iako su mnogi od tri stotine planeta koje su dotad istražili bili naseljeni, za manje od deset posto njih se pokazalo da su razvili ikakvu razinu civilizacije koja bi zavrjeđivala još jedan pogled. Na nekima je još uvijek bilo ostataka, lako prepoznatljivih tragova stare civilizacije; na drugim, surovijim svjetovima ostaci stare civilizacije praktički nisu ni postojali.

Murtagin Sveučilišni planet Haizen, tropski svijet malih otoka čije su obale zapljuskivale azurne vode, razvio je bezbrižan, opušten plemenski sustav koji je Terryja podsjećao na otočane Zemljinog Južnog mora. "Prisluškivao" je jednu od njihovih vjerskih ceremonija i našao da se mole "Velikom nadzorniku" da se vrati i spere njihove grijehe. Međutim, činilo se da ih njihovi vjerski stavovi baš i ne muče pretjerano izvan ceremonija.

Bio je tu jedan odbojan svijet masivnih kamenih utvrda i snjegovitih šuma, i šumoviti svijet na kojem su ljudi živjeli u šatorima u malim plemenskim skupinama.

Na tehnološki naprednijim svjetovima, na koje je utrošio puno vremena istražujući ih i pokušavajući ih shvatiti, postojao je jedan čimbenik koji ga je veoma zbunjivao. Činilo se da su mnogi od njih u jednom trenutku gotovo dosegnuli svoju prijašnju tehnološku vještinu, ali su se potom vratili u prijašnje stanje, i to ne jednom nego mnogo puta; dok drugi kao da su se malim koracima počeli približavati tehnologiji, a onda se zamrznuli, ne napredujući više, jednostavno ostavši na stupnju na kojem su bili.

"Izgleda da ne postoji nikakav razlog", rekao je Terry Murtag, "zašto neki od tih svjetova nisu napredovali sve do svojih prvobitnih tehnoloških razina." Mahnuo je prema osvijetljenom prizoru malog grada gdje su se koristili i struja i radio, ali gdje je njihova upotreba, koliko je mogao odrediti, jedno vrlo dugo vremensko razdoblje ostala statična. "Čini se", umovao je, "gotovo kao da im netko namjerno podmeće nogu."

Podigao je pogled i vidio da ga Murtag promatra neobično prodorno, pa je nastojao neprimjetno izgladiti stvar, s točkom još uvijek uperenom na užurbanu djelatnost malog grada. "Znamo da je nešto tehnologije preživjelo. Sad se postavlja pitanje, što poduzeti u vezi toga?"

88

"Što ti namjeravaš poduzeti u vezi toga, Terry?" upitala je Murtag tiho.

Taj naglasak na ti bio je ono što je Terryjevu pažnju napokon upravilo na zvona za uzbunu koja su u proteklih nekoliko tjedana više puta zazvonila negdje u stražnjem dijelu njegova uma kad bi se događale neobične stvari. Prvi put su se oglasila kad je spomenula knjige, pa se onda brzo ispravila i nastavila o vrpcama. U staroj su civilizaciji svi podaci bili snimljeni na mikrofilmove i s njih su se čitali; s pojmom "knjige" Murtag se morala susresti tek kasnije. A tu je bio i onaj događaj kad se računalo prekinulo usred rečenice i odbilo mu reći koliko se dugo građanina smije držati ohlađenim. To je odbijanje došlo prekasno da bi Terryja spriječilo da zaključi kako ograničenje postoji, i kako to ograničenje definitivno iznosi manje od tri stotine sedamdeset i tri galaktičke godine.

Isključio je točku i bijesno se okrenuo prema njoj. "Ti nisi ono za što se izdaješ", rekao je. "Povukla si prekidač koji je spasio ovu stanicu, i vjerojatno si zbog toga ohlađena, ali - na koliko dugo? Računalo te pustilo i pronašla si izlaz iz zamke zato što - nisi ono za što se izdaješ."

U pozadini Murtagina glasa izbijao je smijeh dok ga je pitala: "Kakve zamke, Terry? I zbog čega misliš da nisam ono za što se izdajem?"

"Zbog mnogih stvari, ali najviše zbog onoga što sam odlučio da bi se glede ove situacije trebalo poduzeti. Da sam ja nadzornik, postavio bih sustav. Neku vrstu mišolovke koja bi privukla one ljude s najvišim znanstvenim sposobnostima koji ujedno posjeduju znatiželju koja ih tjera da istražuju sitne anomalije. Svoju mišolovku ne bih učinio nedostupnom ni slučajnijim ulovima" - nagnuo se prema Grontunku - "poput našeg prijatelja Grontunka koji je, izgleda, upao u nju puno slučajnije nego ja. A ne bih svoju mišolovku učinio ni tako očiglednom da u tehnološki naprednijim civilizacijama ljudi masovno u nju upadnu.

Postavio bih je tako da ako netko nestane u njezinoj blizini, za takav nestanak postoji spremno objašnjenje u obliku 'prirodnih uzroka', recimo, uz pobješnjelu bujicu planinskog potoka, tako da se za nestalog istraživača može pretpostaviti da se poskliznuo na stijeni, pao, i da ga je bujica odnijela. Nisam s Grontunkom razgovarao o fizičkim obilježjima mjesta s kojeg je on napustio svoj svijet, ali očekujem da se nalazilo na sličnoj lokaciji. Jesam li u pravu?"

"Vrlo prikladan opis", brzo je odgovorio Grontunk. "Mjesto poput onoga s kojeg sam ja nestao od samog je početka bilo nepristupačno, a smatra se i vrlo opasnim područjem, tako da netko tko bi se tamo izgubio vjerojatno ne bi nikad bio pronađen."

"A što bi učinio s ljudima koje bi ulovio u mišolovku?" upitala je Murtag sa širokim osmjehom.

"Ama baš ništa. Postavio bih ih u takav položaj da imaju mogućnost učenja ako posjeduju inicijativu i motivaciju za prevladavanje prepreka kojima bi im bila ograničena sloboda učenja. A ako bi pokazali znakove učenja, poslao bih im mentora" - kimnuo je u Murtaginu smjeru - "da nadgleda proces učenja, ali da se ne miješa u njega".

89

"A ako ne bi ništa naučili?"

"Ostavio bi ih dobro zbrinute u potpuno automatskom okruženju i čekao."

"Terry, hoćeš reći da su to namjeravali učiniti sa mnom?"

"Mislim da jesu. Proveo si ovdje pet galaktičkih mjeseci bez da si znatno napredovao u razumijevanju računala. Možda bi s vremenom napravio dovoljnu gužvu da bi poslali nekoga poput Murtag da sazna što se događa. Ali ako ne bi - pa, poslati te kući ne bi baš bila dobra ideja. To bi moglo odati mišolovku."

"Imamo planet gdje bi Grontunk bio sretan. Poslali bismo ga tamo za mjesec dana." Murtagin je glas bio veseo. "Ali reci mi, Terry, sad kad si postavio tu 'mišolovku', kako je nazivaš, koja bi bila njezina svrha?"

"Ne još. Dopusti mi da prvo dodam još nekoliko tehničkih detalja. Kad bih uhvatio u mišolovku nekoga tko bi pokazao dovoljno sposobnosti da problem pokuša riješiti silom ili bilo kakvim drugim sredstvima, poslao bih, kao što sam rekao, mentora. Mentor bi vršio minimum kontrole, po mogućnosti ne bi je uopće vršio, sve dok mišolovkom uhvaćeni student ne bi stigao do tog stupnja da doista bude kadar nešto učiniti. U trenutku kad bi student postao kadar aktivno se umiješati u tu zbrku tamo vani" - Terry je mahnuo prema zamračenom videoekranu -"mentor bi morao postupiti vrlo pažljivo. Uputiti studenta na jedan od mrtvih svjetova kao što je Pranje bilo bi dovoljno sigurno. Međutim, nakon toga bi mentorov posao bio studentu skrenuti pažnju na to da su daljnja istraživanja opasna, i uputiti ga kako da ih provodi sigurno - ne sigurno s gledišta studentove sigurnosti, nego sigurno u smislu da ne poremeti previše ono što se vani nalazi."

"Ovdje, u stvari, imate" - Terry je pokretom ruke obuhvatio kompleks kojime je upravljalo računalo - "jednu takvu mišolovku. Pretpostavljam da je postavljena kao sito, i vrlo pažljivo konstruirana tako da propusti samo one ljude koje tražite. Pretpostavljam, budući da me još niste ohladili, da sam ja jedan od tih ljudi. Čak ću otići tako daleko da pretpostavim da je Zemlja nekoć možda bila jedan od planeta s kojih je vaša velika galaktička civilizacija vadila rude."

Murtag ga se spremala prekinuti, ali je Terry nastavio. "Ta pretpostavka, međutim, nije potrebna za dokazivanje mog stajališta, jer takve zamke ne bih postavio samo na stare planete, nego bih ih proširio i na sve nove planete koje bih pronašao, a na kojima bih uočio znakove rastuće inteligencije."

"Pretpostavljam također da iza tog sita postoji točno određena svrha. Pretpostavljam da ga je netko postavio jer je predvidio katastrofu i pripremio se za nju. Pretpostavljam da su odredili osnovnu jednadžbu da sloboda neizbježno mora biti proporcionalna s odgovornosti." Murtag je odmahivala glavom, ali je Terry nastavio: "I logičku posljedicu tog navoda: da ne možeš imati, ili održati, slobodno društvo ako je ono puno neodgovornih ljudi.

90

Pretpostavljam da je udarni val bio stvaran, a ne namjerno prouzročen, barem ne u smislu da je netko pritisnuo prekidač. Jednadžbe su bile tu; ne bi bilo potrebno izazivati katastrofu, niti bi ju se moglo spriječiti.

Svrha mišolovke, ili sita, ili kako god ga želiš zvati, je sama jednostavnost - odabrati najsposobnije pojedince da bi se od njih mogli načiniti nadzornici koji bi održavali znanje civilizacije dokle god civilizacija ne naraste dovoljno da bi mogla ponovo naslijediti ono što je zbog propusta izgubila."

Murtag je ponovo odmahivala glavom, ali je Terry rekao: "Radite upravo ono što je računalo reklo: stvarate set nadzornika."

"Terry" - iz Murtagina je glasa sada nestalo smijeha - "nikad nisam čula bolji pregled razloga koje bismo trebali slijediti. Ali u jednom se aspektu svoje analize varaš. Nismo se postavili kao čuvari, i nekoliko stvari koje si iznio je potpuno strano našem načinu razmišljanja. Ono što si rekao o slobodi i odgovornosti, kad se radi o ljudima tamo vani," - i ona je pokazala na videoekran -"za naše je pojmove jednako strano kao što je zamisao o slobodnim robotima sa samostalnim napajanjem bila za mene kad si mi ju prvi put iznio.

Pravimo nadzornike, kao što ti kažeš, uz pomoć sustava mišolovki. Katkad također uzimamo uzorke bića iz različitih kultura samo radi proučavanja i u znanstvene svrhe.

I - da, i ja sam bila ulovljena u mišolovku, iako na samom početku i slučajno; i uspjela sam se izvući iz zamke.

Ali - upravo suprotno od tvoje ideje da se suzdržavamo od miješanja u kulture u razvoju koje se nalaze tamo vani - smatramo svojim zadatkom umiješati se i mijenjati svaku kulturu koju nadziremo; silom poticati njihov razvoj dok ne proizvedu genije za nas da ih poberemo, a potom uslijed prisilnog razvoja ponovo ne zamru.

Planete koristimo kao genetsku osnovu za uzgajanje svoje vrste - superiorne rase sposobne za civilizaciju.

Ti si, uzgred budi rečeno, u naš program uveo nekoliko novih zamisli. Upotreba polja transponera na način na koji ga ovdje rabimo stara je metoda, ali formule za sićušne zaslone i točke nismo imali, kao ni kontrolu nad njima koju si ti razvio.

Nisu ozbiljno razmišljali ni o slobodnim jedinkama poput Tinkana. Mislili su da su im poznate sposobnosti i ograničenja robota" - odjednom je govorila o njima, a ne više o nama, primijetio je Terry - "a one sposobnosti i ograničenja koje su zamislili u mnogome su slična sposobnostima i ograničenjima koja će biti dopuštena ljudima.

Odlučili su", nastavila je bezizražajnim glasom, "da je jedina funkcija ljudi povremeno im dati visoko inteligentne pojedince koje bi mogli procijediti kroz svoja sita. Uvijek su se iznova miješali u razvitak civilizacija u nadi da će naprezanja i pritisci, ispremiješanosti, unakrsne diverzije koje budu stvarali prisiliti različite rase da zbog prijetnji svom opstanku

91

proizvedu izuzetne primjerke, a onda im te izuzetne primjerke oduzimali kako bi rase uvijek iznova zapadale u divljaštvo."

Dok je Terry promatrao djevojčino lice, između njih je zaplesala slika čovječuljka-čovječuljka sa slikarskim brčićima kako hipnotiziranim masama vrišti doktrinu o superiornoj rasi dok su milijune odvodili u plinske komore. Jeka mu je vratila sablasni odjek urlika hipnotizirane rulje: "Sieg Heil!"

"Tvoja zamisao o slobodnim jedinkama među robotima - uzrujala ih je. Smatrali su da se roboti nisu sposobni razvijati, i odlučili su da se to ne smije dozvoliti. Neki od njih bili su toliko užasnuti da sam morala veći dio svojih izvješća brisati kako bih ih spriječila da te 'zaustave'. Uvjerila sam ih da rezultate eksperimenta mogu zaustaviti kasnije ..."

Terry je nesigurno ustao od stola, skamenjena lica. "Hvala ti, Murtag", rekao je ukočeno.

"Terry..." Provalilo je iz nje poput krika, ali se on nije okrenuo.

"Idem u svoje prostorije radi - radi proračuna", rekao je.

Terry je ležao na krevetu pokušavajući prizor od kojega je upravo otišao izbaciti iz glave. Morao je isprati iz svog uma ideje koje je slušao.

Kući, pomislio je, i snagom volje dozvao u um sliku svježe i zelene Zemlje.

Tijekom svih ovih galaktičkih mjeseci nije uspio saznati gdje se ona nalazi. Pa, to je bar lako. Računalo je znalo.

Bez da je trznuo ijednim mišićem, Terry je poslao sondu u obliku svoje točke u banke podataka računala. Trebat će mu samo nekoliko minuta da pronađe koordinate. Ali koje stanice? A onda je shvatio da to nije važno. Koordinate samog planeta bit će mu dovoljne.

Ali čekaj, ovdje je bilo dokaza nečijeg petljanja. Na Zemlji su postavljene nove stanice prije samo jedne galaktičke godine. Terry je brzim potezima premotao vrpcu do drugih mjesta gdje su se spominjale Zemljine koordinate. Evo ih, izvorne koordinate, i to još s upisanim vremenom. Datirale su iz vremena prije kolapsa. Ali one nove, one koje su ga zbunile, bile su relativno novijeg datuma.

Pa, kasnije ih može pažljivije pretražiti.

Izbacivši svoju sićušnu točku, Terry se udaljio od stanice i krenuo među zvijezde, a koordinate - pa, izgleda da su bile dovoljno precizne. Ugledao je sjajnožuto sunce spektralnog tipa G-0. Pažljivo je popravio koordinate. Sunce je sada bilo bliže, a ispod njega je visjela plavozelena Zemlja, bolno i divno poznata.

Sad kad je imao bližu referentnu točku, išlo je lako. Brzo je ubacio svoju točku dolje prema kalifornijskoj obali, i činilo mu se da se Berkeley širi pred njim kao da si ga približava pokretnim teleobjektivom. Terry se divio prizoru s neobičnim osjećajem polupoznatosti. Grad Berkeley s golemim Bay Bridgeom širio se prema Friscu poput paukove mreže.

92

Zašto ne bih iznenadio Cala, pomislio je. Otprilike u ovo vrijeme bi mu trebala završavati predavanja.

S brzinom koja je zapanjila čak i Terryja sad kad ju je doživio na poznatom području, prizor se promijenio, a sićušna se točka pomakla kroz zrak kao da je i nije bilo. Netko tko bi je promatrao s tla, pomislio je ironično, kad bi uopće mogao vidjeti tako malenu točku, pomislio bi da se kreće brzinom većom od 3200 km na sat; isto kao što promatrač s tla može vidjeti kako se onaj kraj zrake reflektora na kojem se nalazi žarište kreće preko neba puno brže nego što bi to mogao mlažnjak.

Spuštajući se niže, Terry je dopustio da se točka približi prozoru učionice u kojoj je mislio da bi se mogao nalaziti Cal. Bila je napuštena - toliko napuštena da se činilo kao da ju dugo nitko nije koristio, što je Terryja zbunilo. Onda se nasmijao. Ljeto, pomislio je. A Cal je živio - gdje? Nije bio siguran.

Razmišljao je o tome da pogleda u imenik, ali njegova mala točka je imala ograničenja koja bi takav pothvat učinila doista teškim. Možda bi i uspio otvoriti knjigu, ali pronaći adresu bio bi dugotrajan i zamoran posao.

Dakle, pomislio je, da odem do telefona i nazovem centralu? Ali zašto ne bih jednostavno otišao do centrale?

Terry se dobro zabavljao.

Povlačeći točku na određenu visinu, Terry je pretraživao okoliš dok nije pronašao telefonsku centralu, a potom je zumirao na nju. Polako i pažljivo je provukao točku kroz krov i našao se u zatvorenom prolazu tako malenom da bi kroz njega mogao samo puzati. Spustivši se niže, našao se među bezbrojnim policama s opremom za automatsko biranje. Spustivši se još niže, napokon je pronašao veliku prostoriju u kojoj se nalazila sama centrala i telefonisti koji su nadgledali poslom zatrpani sustav.

Ona tamo je slatka, odlučio je Terry i pomaknuo sićušnu točku bliže telefonistici, pa gore do slušalice. Potom ju je pažljivo provukao kroz slušalicu i unutra.

Slušalica je bila zauzeta, i Terry je strpljivo pričekao dok telefonistica nije bila gotova s uvjeravanjem neke žene da ne, gospođo, nije imala nikakvo Joeovo samoposluživanje na toj adresi i da, gospođo, pogledala je i piše li se nekako drukčije.

Kad je telefonistica prekinula vezu, Terry je progovorio.

"Centrala, trebao bih broj Calvina Thorpea. Ne znam adresu, ali negdje je u Berkeleyju."

Telefonistica je automatski počela tražiti broj, a Terry je odmaknuo točku od slušalice kako bi mogao vidjeti adresu.

"Traženi broj je ..." Onda je primijetila da veza nije uspostavljena. "Oprostite, gospodine. S kim razgovaram?"

93

Terry je pomaknuo sićušnu točku prema dolje pa njome prošao ispred njezina nosa kako bi mogao bolje vidjeti stranicu koja je bila otvorena pred njom, i u isto vrijeme promrmljao: "Ništa se ne brini. Ja sam samo međugalaktički špijun."

Telefonistica je vrisnula i rukom mlatnula po zraku, a Terry se uspio sagnuti baš na vrijeme - barem se osjećao kao da se saginje kad je točku izmaknuo iz domašaja ruke koja se spuštala prema njoj.

Potom se, saznavši adresu i primijetivši da se približava starija žena, ponovno uzdigao i prišao djevojci iza uha. "Nemoj ništa priznati", promrmljao je. "Reci da si vidjela pčelu."

"Da, gospodine", rekla je djevojka slabašnim glasom, a kad joj se približila glavna telefonistica: "Žao mi je, Mabel, vidjela sam pčelu."

"Gluposti, draga moja, mi nikad ne dopuštamo pčelama da nam ulaze u centralu."

Terry je odmaknuo točku, pomaknuo se iza starije žene i nastavio dokazivati da se pčele katkad mogu uvući u telefonske centrale. Onda se žurno povukao, ostavljajući iza sebe galamu, vrisku i zbrku.

Calov stan nije bio daleko - barem mu nije trebalo dugo da do njega dođe točkom, pomislio je Terry- i prošlo je samo nekoliko minuta prije nego što je visio pred prozorom gledajući unutra.

Činilo se da nema nikoga kod kuće, ali je Cal imao vrlo zgodnu opremu. Terry je pažljivo progurao točku kroz prozor i približio se amaterskom radiouređaju kako bi ga izbliza pogledao ...

Amaterski radiouređaj? Najednom je Terry imao deja vu osjećaj - kao da je već bio ondje. Površinski, to je doista bio amaterski radiouređaj. Ali ispod - Terry je pažljivije pregledao neke od brojčanika koji kao da nisu bili ono što se na prvi pogled činilo, a potom poslao točku iza ploče uređaja.

I nisu bili ono što se na prvi pogled činilo. Neki dijelovi uređaja bili su standardna oprema amaterskog radiouređaja, ali ostatak ... Terry se našao pred komponentama koje je poznavao - ne iz prošlosti, već iz sadašnjosti! Bile su to komponente koje je načinila stara civilizacija; komponente koje nisu imale nikakva razloga da budu na Zemlji, ili barem Terry nije znao za takav razlog. Transponer koji je promatrao bio je drukčija modifikacija, ali ipak modifikacija, onih uređaja s kojima je bio upoznat. Nije bio tako kompaktan kao Terryjeva vlastita naprava, ali nije bio ni tako velik i glomazan kao originali.

Na stoluje zazvonio telefon, i Terry je, nakon što je odmaknuo točku natrag kroz ploču, vidio da sa svakim zvonom zatitra jedna malena igla. Nekakav signal? Odjednom se pored stola materijalizirao Cal i odšetao do svoje stolice kako bi se javio na telefon.

Znači tako to funkcionira, pomislio je Terry. Ali zašto?

94

Razgovor preko telefona bio je kratak, i Cal se okrenuo prema "amaterskom radiouređaju" - pa zastao nepomično, buljeći ravno u Terryja - u točku, shvatio je Terry, ali je imao osjećaj kao da Calove oči zure izravno u njegove vlastite.

Cal je problijedio u licu, ali je progovorio mirno.

"Dakle, pronašli ste me", rekao je. "I znam da nema smisla bježati." Odmaknuo se od točke kao da se gnuša same njezine prisutnosti.

"Tehnike vam se poboljšavaju", nastavio je kao da govori tek toliko da čuje vlastiti glas, "nisam znao da vi, štakori, imate tako dobru kontrolu nad poljem transponera." Sad se primicao stolu sa strane.

"Tko je štakor?" upitao je Terry.

"Tko je ...tko si ti?"

Bljedilo je počelo napuštati Calovo lice a u glas mu se uvukao prizvuk nade. "Brzo, brzo - tko si?"

"Poznaješ me, Cal. Terry. Terry Ferman."

"Bože moj - hvala Bogu!" Potom, s brzom samokontrolom koja je pala na njega poput prekrivača: "Terry, momče! Već sam odustao od tebe. Mislio sam da si izgubljen. Prošlo je ... prošlo je ..."

"Prošlo je dugo vremena", rekao je Terry bezizražajnim glasom. "Ali hoću znati - odmah, sada, brzo - tko si mislio da sam. I drži ruke dalje od te ploče."

"Tako mala točka. Najmanja koju smo mi uspjeli proizvesti još uvijek ima promjer četiri i pol metra." Cal se malo opustio i odmakao od ploče koja se nalazila sa strane stola, kao što mu je Terry bio predložio, ali još uvijek je zurio u crnu točku s napetošću koja je odavala da je bilo kakva lakoća koju bi njegov glas mogao sadržavati lažna. "Oni... ni oni nemaju ništa slično ovome", nastavio je. "Mora da si bio jako marljiv, momče." Onda s primjesom koju jedva da je pokušao prikriti ležernošću: "Jesi još uvijek neovisan, zar ne? Ali ne." Primjesa nade, ako je to bila nada, nestala je iz njegova glasa. "Zaboravljam. Ipak si u njihovu zamku upao."

"Terry! Pazi!" Murtagin glas, gotovo vrisak, začuo je gotovo pored svog uha - ne uha kojim je slušao preko točke, nego uha na svojoj glavi u krevetu u bazi. Terry je gotovo zaboravio da nije u Berkeleyju s Calom, no njegove su refleksne reakcije bile brže od osjeta koji su mu se vraćali, i dok se još uvijek preorijentiravao već je svoju točku polako brisao iz postojanja i opuštao se na svom krevetu u "bazi".

A u dovratku je stajao stranac, s omamljivačem u ruci, stežući obarač tako čvrsto da mu je prst pobijelio.

Jednim jedinim pokretom, Terry je materijalizirao točku i zavitlao je preko sobe, ravno prema otvoru cijevi pištolja za omamljivanje. Uz gromoglasan prasak, pištolj je eksplodirao.

95

Stranac je opsovao i počeo se povlačiti, a Terry je pomaknuo točku u ravninu njegovih očiju i zaplesao mu njome pred nosom. "Samo ostani gdje jesi", rekao je. "Točno tako. Ne miči se." Potom, kad ga je stranac poslušao: "A sad bi mi mogao objasniti o čemu se ovdje radi."

"Mislio sam da si ..." Lik je nestao.

"Do vraga!" opsovao je Terry. "Ove spravice stvarno znaju zakomplicirati igru policajca i lopova."

"Ma, sve je u redu, Terry", dopro je iz hodnika Grontunkov glas. "Stavio sam ti ga u komoru za hlađenje. Očigledno se ponašao nerazumno."

Terry je negdje u grlu osjetio poriv za smijanjem i učinio sve što je bilo u njegovoj moći da ga potisne, ali je ipak prasnuo u smijeh. "Hvala ti, Grontunče. Murtag?"

Odgovorila mu je sićušna crna točka smještena visoko na zidu pored njegove glave. "Da?"

"Da prvo bježimo, ili postavljamo pitanja?"

"Bježimo, Terry. Mislim da u ovom trenutku tvoja pojava poprilično živcira moje bivše šefove."

"Gdje je Tinkan?"

"Ovdje sam, Terry." Još jedna crna točka privukla je pažnju na sebe pomaknuvši se gore-dolje pred Terryjevim očima.

"U današnje vrijeme čovjek nema nimalo privatnosti. No, može to biti opasna stvar, privatnost."

"Svi smo ušli kad je Murtag rekla da si u nevolji."

"Dobro. Svi u staru stanicu za proizvodnju struje. Ponesite sa sobom svoju vlastitu atmosferu. Stanica je prilično oštećena."

Dok se oko njega materijalizirala stara stanica za proizvodnju struje, Terry je prebrojao nosove. Murtag, Grontunk, Tinkan i Hej-ti. "Gdje je onaj veliki tip?" upitao je Terry.

"Rekao je da netko mora ostati ovdje i brinuti se za računalo, a prilično je siguran da 'oni' ne znaju da nije s njime povezan."

"Tako. Murtag, tko je ono bio? Spomenula si nešto o bivšim šefovima?"

"Nemamo baš puno vremena, Terry. Ali, da, bivši šef. Ostavljali smo ti - kao što bi to oni rekli - dovoljno slobode djelovanja da vidimo što ćeš razviti. Međutim, oni su odlučili da postaješ previše dobro upoznat s bankama podataka računala - jesi večeras tamo tražio koordinate, zar ne?"

96

"Shvaćam. A ima li ta tvoja tajanstvena grupa sve podatke o svemu što sam sve ovo vrijeme razvijao?" Terry je najednom bio bijesan.

"Ne, Terry. Nema." Murtag se nasmiješila. "O većini stvari ih uopće nisam izvještavala. Ali saznat će sve što ih zanima iz banaka podataka računala."

"Vraga hoće!" Terry se na trenutak usredotočio i na drugoj strani planeta, u prostoriji u kojoj su se nalazile banke podataka računala, pojavio se sitan sjaj; sitan sjaj koji se raširio i plesao po prostoriji i bilo je vrpci koje su ostale nedirnute i vrpci koje nisu.

"Koliko će im vremena trebati da pošalju nekog drugog?"

"Ne znam, Terry."

"U tom slučaju najbolje će biti da se izgubimo odavde."

Terry se pažljivo prisjetio koordinata, i točka je poskočila. Pred njim se ukazalo žuto sunce spektralnog tipa G-O. Pažljivo je skrenuo. Planet, plavozeleni planet. Pa bliže - pred njim se protezalo široko područje Tihog oceana - pa jedan otok.

"Dobro. Idemo."

Terryjevo polje koje se nalazilo u stanici proširilo se kako bi obuhvatilo cijelu grupu; a onda su se pojavili pijesak i voda i veliki palmin gaj.

16

"Terry, oni će nas pronaći." Murtag je sjetno pogledala preko širokog plavetnila Tihog oceana. "Tvoj rodni planet?" upitala je. "Zaemlya, tako ga zovete?"

"Velik je to planet", rekao je Terry. "Možda će im biti zabavno ovdje nas tražiti."

"Pa ipak bi to moglo biti lakše nego što misliš", uzvratila mu je ona. "Znaju koordinate s kojih si prvobitno stigao." Stresla se. "I imaju svoje načine."

"Tko su ti tajanstveni 'oni'?" Terry se leđima naslonio na palmu pa dodao: "Samo trenutak."

Usredotočujući se na sićušnu točku, Terry ju je u širokom luku upravio gore, pa dalje od otoka. Pogledom je obuhvatio vode, pa se pomaknuo na istok, nešto malo na sjever - i pred njim je bila obala Kalifornije. Dolje, i pred njim se našao Bay Bridge ...

Cal je još uvijek stajao pored stola gdje ga je Terry ostavio, razvrstavajući papire i trpajući ih u aktovku. Nije prošlo više od deset minuta otkako je njihov razgovor prekinut, shvatio je.

97

Bez da je išta rekao, Terry je pažljivo naciljao njegovu figuru i obuhvatio je svojom točkom - potom se Cal našao na plaži na maloj udaljenosti ispred njega, još uvijek okrenut leđima, zastavši usred uzimanja nekog papira, i buljeći u vodu.

Onda se Cal jednim pokretom okrenuo, ruka mu je posegnula za pojas, a Terryju je bilo drago što ga nije ispustio bliže.

"Smiri se", rekao je. "Mi smo neovisni."

Cal se polako ispravio iz karate-čučnja. "Tako. Terry, momče. Je li to neki novi trik? Brzo učiš. A vidim da si sa sobom doveo i neke pomoćnike." Namrštio se. "Nadam se da ne planiraš upoznati Saurijanca s lokalnim stanovništvom? I robote, također. Na čijoj god da si strani, mi tako ne igramo."

"To i ja pokušavam saznati, Cal. I pozivam te da malo sjedneš i nacrtaš mi. Po kojim pravilima vi igrate?"

"Zašto ne pitaš svoju Piet?" Djevojka se bijesno zacrvenjela. "Njoj bi trebala biti poznata barem neka od pravila."

Terryjev je glas dobio prizvuk tvrdoće. "Tako je. I upravo jesam. Ali onda mi je palo na pamet da vas dvoje možda i niste na istoj strani. I želio bih znati koliko se puta u ovoj igri dijeli. Ti", nastavio je, obraćajući se Calu, "si me doveo u opasnost bez upozorenja. Ona mi je spasila život. Ipak, čini mi se da njeni kompići igraju grubo i prljavo. A tvoji? Na sunce s tim, Cal. Još uvijek sam neovisan i držim nekoliko karata u rukama. Pa bih volio znati koji su ulozi."

Cal je sjeo prekriženih nogu pod palmu ispod koje je dotada stajao. "Dobro, pretpostavljam da ti dugujem objašnjenje. Nekoć si mislio da se šalim kad sam govorio da postoje tajanstvene sile koje igraju svoje igre ovdje na Zemlji. A vezala me zakletva, pa ti nisam mogao doista reći. Nisam te imao namjeru poslati u opasnost, i zbog toga ti se ispričavam, iako je tvoj zadatak bio stvaran - locirati njihovu zamku što je god preciznije bilo moguće. Naš je zadatak bio pronalaziti te zamke po cijelom svijetu, jednu po jednu, i uništavati ih uz pomoć neapsorbirane energije. No, to je prilično beznadan posao.

Vidim da znaš za polje transponera, pa ti neću reći ništa novo ako spomenem neapsorbiranu energiju. A vjerojatno ti neću reći ništa novo ni ako ti kažem da ima više od tisuću - mnogo više od tisuću - starih stanica s kojih mogu postaviti zamke na planetima poput Zemlje.

Pomagao si mi", nastavio je, gledajući dolje u pijesak, "i za to bi bio nagrađen. Ali nikada te nisam namjeravao dovesti u opasnost, niti sam htio da toliko toga saznaš.

Moja grupa"- pogledao je u Murtag - "bori se protiv njezine već dugo vremena. Uništava njihove zamke i nastoji spriječiti njihovo upletanje."

"Iz kojeg razloga", upitao je Terry tiho, "nastojite spriječiti njihovo upletanje? Koliko sam ja shvatio, oni pokušavaju natjerati evoluciju da krene uzlaznom putanjom."

98

"Upravo tako", ubacio se Cal. "Pokušavaju silom potaknuti evoluciju. A to im ne možemo dopustiti. Pretpostavljam da si vidio što se dogodilo staroj civilizaciji? Ne možemo dopustiti da se ikada više razvije tako složena civilizacija. Moramo sprječavati razvoj ljudi, planeta, za njihovo vlastito dobro, Terry. Samo malom broju nas smije se dopustiti da ikad upozna drevne tajne. Ovaj svijet" - rukom je neodređeno mahnuo prema oceanu -"već zna previše. Trude se previše narasti. Mi ih moramo obuzdavati, Terry. Nastojati da život ostane jednostavan. Za njihovo dobro, kao i za naše."

"A kako to postižete?" upitao je Terry.

"Svim-raspoloživim-sredstvima."

"Objasni mi to, Cal. Nacrtaj mi. Što to znači kad je Zemlja u pitanju?"

"Možeš i sam vidjeti, ako želiš gledati, što smo dosad radili." Potom: "Ratovi su, međutim, njihovi. To je njihov način - ono što zovu prisilnim poticanjem evolucije. Mi samo obuzdavamo razvoj tehnologija koje su previše napredne - sprječavamo njihov razvitak."

"Objasni mi što to znači kad se radi o pojedincima."

Cal se stresao. "Kad god je to moguće im, dakako, pružimo priliku. Ali može ih se obeshrabriti - tajnovitošću - a prevelik napredak može se onemogućiti i tako da se tehnologe utiša, ili da ih se razdvoji, izolira jedne od drugih." Slegnuo je ramenima. "Sudbina čitave rase važnija je od sudbine pojedinca, Terry."

"Ratovi i glasine o ratovima", mrmljao je Terry, "i nevidljivi lanci neznanja kojima okivate robove. Nije to lijep prizor, Cal. S koje god strane da ga promatraš."

Zatim se okrenuo Murtag. "Mislio sam da mi je Cal prijatelj, a tebe volim više nego što sam uopće ikada zamišljao da je moguće nekog voljeti. Ali - prokleti da ste, oboje!

Ja sam slobodno biće, i nijednom čovjeku neću oduzeti njegovu slobodu - nijednom biću neću oduzeti njegovu slobodu. Stat ću uz one koji na sebe preuzimaju sve odgovornosti koje sa sobom nosi sloboda, i nijednom biću neću dopustiti da mi je oduzme - a isto tako neću dopustiti ni da je oduzmu njima.

Dakle, čini se da ću svojim putem krenuti sam; ili zajedno sa svim slobodnim bićima koja me budu željela pratiti." Pogledom je prešao sa Saurijanca na robote.

Od Cala se začulo režanje. "Njih bi oslobodio? Ne možeš," rekao je, "oni su vezani uz računala. Ili si proizveo i minijaturna računala? Kako uspijevaš održati robote u pogonu tako daleko od nekog računala, ne mogu ni zamisliti. Ali isto tako to ne mogu ni dopustiti."

Odjednom se u Calovoj ruci stvorilo oružje koje se završavalo vrhom tankim poput igle. "Rekao sam ti da tu igru ne možemo igrati - na taj način." Pogled mu je naglo sunuo prema nebu, pa je nastavio. "Moji su me prijatelji pronašli. I zamolit ću te da mirno pođeš sa mnom. Ne želim te povrijediti, ali moram te upozoriti da ne pokušavaš pobjeći."

99

Terry je podigao pogled i usredotočio se na nepokretno polje u obliku tanjura koje je visjelo nad njima. Bio je samo napola svjestan da je ispred njega nešto nestalo dok je vlastitu točku zavitlavao u to polje i kroz njega. Nakratko je postao svjestan prostorije pune ljudi - ne, ne pune, ne doista pune. Bilo je u njoj pet staraca i nekoliko mladih tehničara.

Terry je bez oklijevanja poput strijele izbacio svoju točku prema komandnoj ploči za kojom su sjedili, dodirujući dugmad dok je jedan mladi tehničar još pokušavao reagirati, a zatim je ne trudeći se biti pažljiv probio rupu u ploči i zabio se u instalacije koje su se nalazile iza nje, razdirući i uništavajući komande.

Uskoro se njegova točka vratila u prostoriju. "Gospodo, na glasu ste kao grubi igrači", rekao je. "Neka vam ovo bude upozorenje. Mogao sam vam kroz vašu točku poslati udar energije i uništiti vas. Ali nisam. Ovaj put. Čak ću vam i vratiti vašeg agenta, ako se želi vratiti. Ali upozoravam vas. Smetanje meni ili bilo kome od mojih sljedeći će put biti smrtonosna greška s vaše strane."

Tek tada je Terry svoju točku - i svoju pažnju - vratio na otok.

"Gdje je Cal?" upitao je.

"Ponašao se nerazumno." U Grontunkovom se brektanju začulo nešto poput grgoljenja. "Pa sam ga ohladio za dobro naše vlastite slobode."

"Pa, vraćaj ga ovamo."

Samo trenutak kasnije, Cal je opet stajao pred njima, pljujući i izgledajući lagano utopljeno.

"Ovaj ..." rekao je Grontunk. "Nisam baš imao zgodno mjesto da ga stavim u hibernaciju, pa sam - pa, mislio sam da zna plivati."

Terry se okrenuo mokrom liku. "Znaš kakav je naš položaj. Onda, što ćeš izabrati?"

Cal je pogledao gore, u prazno nebo, pa vratio pogled na petorku koja je stajala pred njim, i oklijevao samo na trenutak. Vidljivim pokretom nabacio je svoje opušteno držanje. "Poći ću s tobom, naravno, momče", rekao je. "Ako ..." Ali je onda nestao.

Terry se okrenuo prema Grontunku, spremajući se da ga prekori zbog ovog upletanja, kad je progovorio Tinkan.

"Tvoj Cal nije ni pomislio na izbor. Poslao sam da natrag njegovim gospodarima."

Terry je kimnuo. "A tvoj izbor ...?"

"Znaš što ja biram, Terry. Još otkad si me prvi put upoznao s tom idejom."

"Hej-ti?"

"Biram isto, Terry."

100

"Grontunče?"

"Nikad nisam naučio ništa o ropstvu. I mislim da ni ne želim."

"Murtag?"

Mala, odlučna, glasom koji je podrhtavao od osjećaja, Murtag mu je odgovorila. "Kud ti budeš išao, i ja ću ići. Što ti budeš činio, i ja ću činiti. Ne možeš ići sam, jer ću ja biti s tobom ..."

Terry se spremao nešto reći, bijesan, ali se ugrizao za jezik. Svanulo mu je kako je nevjerojatno formalno zvučalo to što je govorila - bila je to formalnost starog poganskog rituala kojime se vezivala žena.

"... svoj ću ti život položiti pred noge da bi tvoj put bio lakši, svoj život i sve što posjedujem. Ja ću ..."

I to je, dakle, bio jedan od njihovih trikova; vezati žene za njihovu vlastitu volju u koju se nije smjelo sumnjati, oblik ropstva koji je još više prezirao ...

Njegov je bijes provalio iz njega u obliku nasilja. Zgrabio je njezine ruke i počeo je tresti da prestane izgovarati te rečenice. "Ne!" viknuo je, a gorčina koja ga je gušila nije mu dala doći do riječi. "Ne! Nikad! Ne prihvaćam robove!"

Murtagin je glas stao i niz obraze su joj se slijevale suze kad je podigla pogled prema njemu.

"Samo ako je to tvoj vlastiti slobodni izbor", rekao je. "U svakom trenutku tvoj vlastiti slobodni izbor. Kao partnera s jednakim pravima. Što ćeš, dakle, izabrati?"

I bila mu je u naručju.

SCAN by dražen23

OCR by Corry