Nives Kavurić-Kurtović

Zarolan životom

dru{tvo povjesni~araUMJETNOSTI RIJEKE

Strossmayerova 1, Rijeka

28. studenoga – 18. prosinca 2017.

Dru{tvo povjesni~ara umjetnosti Rijeke

2

Kroz vremenske doze u vlastite odrazeNives Kavurić-Kurtović

Nije jednostavno ni lako suočavanje s Roladom življenja Nives Kavurić-Kurtović. Mo-

žemo početi bilo gdje, najbolje tamo gdje nam zastane dah, gdje osjetimo da smo

unutra, da je sagledivost moguća. Pa pogledajmo kako se na dugačkim rolama natron

papira (dva svitka dužine oko 56 metara) odmotava ispovijed umjetnice, negdje tiha,

gotovo šapćuća, negdje podrugljiva, ironična, ali uvijek duboko iskrena. Pogledajmo

kako se otvaraju skriveni slojevi, kako se zapliću i raspliću razlozi postojanja i naj-

ranjiviji ljudski prostori. Kako se diktati misli formuliraju u krhke aluzije i znako-

ve. Kako i nakon pomnog zagledavanja u sve sekvence ostajemo u nekim vlastitim

okvirima doživljavanja, tumačenja i određivanja značenja. A htjeli bismo jednim po-

gledom obuhvatiti sve, aktivno sudjelovati u pitanjima i odgovorima. Možemo se,

doduše, vratiti odakle smo počeli, možemo pokušati njene razloge svrstati u sustav

motiva i likovnih elemenata, plošnost slike misliti u stvarnim relacijama. Ali svako

ponovljeno iščitavanje na drugačiji način premješta asocijacije, doziva nove moguć-

nosti razumijevanja i interpretiranja. A svako logično pojašnjenje ovih rola čini se ne-

dostatnim, svaki konačni odgovor izostaje. Jer, asocijativni slojevi sežu preduboko.

3

Mogli bismo to i ovako reći: umjetnica nas vodi na putovanje u nepoznatom smjeru

kroz trenutke mogućeg i nemogućeg, kroz vremenske doze u vlastite odraze. Na dis-

tanci, ali duboko u ponore bića. Ne bismo li putem u vlastitoj nutrini dokučili ljudsku

sudbinu.

Uz to, možemo se podsjetiti na konkretne podatke o Roladi: da je nastala 1982./1983.,

da se Nives dugo u noć, klečeći na podu predavala fascinaciji neograničenog kadra,

uranjala u podlogu kako bi je osjetila kretnjom tijela i slutnjom duha. Trebao joj je

taj dodir krhkog, krtog, jeftinog natron papira. Trebao joj je taj neposredni ulazak u

sliku i nesputano kretanje u svim njenim dimenzijama. I uvlačenje plohe u prostor.

Vidi se, bila je sretna u tom predavanju misli koju je ruka konkretizirala u materiji.

Često je ruka bila brža od oka. Na tom je trošnom smećkastom papiru branila sva-

ki komadić stvarnog i nestvarnog i cijelu harmoniju svijeta. Onaj iznutra definirani

svijet koji nosi likovnu os, pobožnu u smislu gledanja i promatranja. Ali uvjetovanu

činjenicama konkretne i opipljive stvarnosti, znakovima zbiljskoga života. Ne u pre-

obrazbi, nego u pretapanju. U rastvaranju svjetova kroz koje vode samotna i tjeskobna

4

stanja, samoća i patnja, ali uvijek s provjerom mislećeg bića. To misleće (svjesno) biće

odvrću i njeni zapisi riječi, rečenica, slogana, misli. Oni imaju posebno značenje (ne

samo grafičko), oni su dijelovi slike, dijelovi procesa rada, mali uski pomaci kroz koje

u prizor ulaze racionalni i iracionalni sadržaji.

Sve se odvija u sekvencama. Svaka sekvenca novi je glas, nova zakrpa zbilje na neu-

tralnoj površini papira, novo uvijanje misli koje se zapravo ne prekida ni crtom ni

bojom ni oblikom ni prostornim prazninama. Jer, kadar je beskonačan, a prostor-

ne praznine djeluju kao predasi, odmorišta, kao razlozi disanja. Nema tu kanona ni

preklapanja ni konteksta. Tek likovni govor koji rasute misli slaže u nepredvidljivu

poveznicu. Crtež vodi, naznačuje širenja i sažimanja, gotovo ilustrira. Negdje do po-

drobnosti. Crtačka nit obavija sve oblike, organski se spliće, raspliće i prepliće, ne kao

estetska kategorija, već kao imenovanje nečega oporog, otvorenog za naraciju i priču

pa se ne može zaustaviti. Boja, nježna, svijetla, topla, u krhkom tankom nanosu,

tek prosijava između linearnosti, umekšava, ublažava. Želi se reći, ma koliko svaka

sekvenca bila određena likovnim elementima, smišljeno odvojena prazninama, ona

je dio cjeline koja se doživljava kao jedna, brzim ritmom i u nedogled pokrenuta slika.

Nivesina antropomorfna bića neobičnih su anatomija. Nije im ona željela dati ko-

načne dimenzije i oblike postojanja. I kad ih je sasvim zatvorila u oblik, ostavila im je

mogućnost da rastu jedno uz drugoga i jedno iz drugoga, da se kreću bez težine, bez

5

središta i bez uporišta, u uzlijetanju ili lebdenju (ne vrijede za njih zakoni gravitacije),

u okomitoj ili vodoravnoj protežnosti. Pritisnuti sudbinom, nemoćni i ranjivi izvan

i unutar zaštitničke ovojnice, pokušavaju shvatiti načine komuniciranja i prilagoditi

se logici svijeta, što se to od njih traži i što se to od njih očekuje. Zato ne postavljaju

pitanja i ne nude odgovore. Ali pozivaju na razgovor, šutnjom, kroz sve kadrove, kroz

sve početke i sve postaje, od rođenja do smrti: o odnosu dvoje, o mračnim žudnjama

i erotskim privlačnostima, o spolnosti, o začetku života, o iskustvu majčinstva, o raz-

lozima ushita, uzleta, uspravljanja i ustrajavanja, o nagonskoj težnji za potpunošću, o

svojoj zbiljnosti i o svojoj nezbiljnosti. U pretapanjima i preobrazbama, u međusob-

nim prihvaćanjima i neizbježnim udaljavanjima ostvaruju zamršene odnose i duboke

lomove osamljenog bića. Izmičući svakoj doslovnosti i jednoznačnosti.

Uvijek su iza Nivesinih likovnih djela stajali strahovi, strepnje, tjeskobe, stanja zgus-

nuta duhovnim značenjima. Čak i da ne znamo s kolikim je uvažavanjem i zanima-

njem čitala literaturu Kafke, Sartrea, Becketta, Camusa, nametao bi se zaključak da

Rolada življenja, premda ostvarena u nadrealističkom ozračju, duboko zadire u pro-

blematiku egzistencijalizma. Ne kao potpora, već kao stanje Nivesine kompleksne

osjetljivosti, grčevitog nastojanja da njeni likovi ne padnu, da se odmaknu od dna.

Likovne sekvence Rolade nemaju smisla ako se traži tek goli sadržaj, ako se ne zađe u

život nutrine, ako se ne osluhne tišina ljubavi koja uzmiče. Kao što Becketovi dijalozi

6

nemaju smisla ako se ne pronikne u suštinu razloga. Kao što Kafkine rečenice ne

nude sadržaj, ali svaka ima duboko unutrašnje opravdanje i tek na toj razini dobiva

smisao i značenje umjetnosti.

Pokušavam reći da je nemoguće iščitati i točno protumačiti sve slojeve Rolade. Pogo-

tovo su nedohvatljive, teško dokučivoga smisla one aluzije koje pripadaju naslutima

predživota. Ali očito je Nivesino neprestano nastojanje da besmislu života dade neki

oblik koji nosi harmoniju i ljepotu. Da život nadjača smrt. Da njena umjetnost svim

svojim oblicima bude uronjena u život.

Ikonički prizori svitaka poput filma odvrću njene tijekove svijesti. Odmotavaju priču

o njoj, ali i o nama. Ni sentimenta ni patetike nema u njima. Ne prevladava ni tuga

ni tjeskoba, već nemir, sav nemir ovoga svijeta. Bespuća dubokog poniranja u ljudsko

(misleće) biće. Možemo se složiti da ovdje ne treba govoriti o modernosti ni o suvre-

menosti (njezin se umjetnički rukopis uvijek opirao svrstavanju, sustavu i teorijskim

podjelama), ali treba istaknuti trajanje njezina djela u snazi i slobodi umjetničkog

iskaza, iskrenog i beskompromisnog, nesputanog, otvorenog, autentičnog, dosljed-

nog. Uvijek aktualnog. Jer izgovara obranu čovjeka, njegova života, ljubavi i mo-gućeg sklada.

Branka Arh

7

Zarolan životom, drugi svitak, 180 x 2610 cm, 1983.

8

ŽivotopisNives Kavurić-Kurtović (Zagreb, 1938. – 2016.) diplomirala je grafiku na ALU u Zag-

rebu u klasi prof. Frana Baće (1962.). Bila je suradnica Majstorske radionice Krste

Hegedušića (1962. – 1967.). Od prve izložbe u Kabinetu grafike JAZU 1963. izla-

gala je na više od od stotinu četrdeset samostalnih i preko tisuću skupnih izložaba

u Hrvatskoj i širom svijeta. Studijski je boravila u gotovo svim zemljama Europe i u

SAD-u. U statusu samostalne umjetnice djeluje do 1983. Uz stvaralačko i pedagoško

djelovanje na ALU u Zagrebu (od 1984.) značajan je njezin angažman na realizaciji

grafičkih mapa (prvu je objavila 1971. u nakladi Biškupić) i u suradnji s hrvatskim

književnicima i pjesnicima. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja u Hrvatskoj i

inozemstvu. Na međunarodnoj sceni zabljesnula je već 1967. osvojivši prvu nagradu

na Bijenalu mladih u Parizu. Dobitnica je nagrade Premio d’Italia – Golden Centaur

(1982.), Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (2004.). Redovita je članica HAZU

od 1997. Djela joj se nalaze u mnogim muzejskim, galerijskim i privatnim zbirkama

u Hrvatskoj i u svijetu. Godine 2014. uvrštena je u Art Collection of the European

Parliament (Bruxeles). U Galeriji Klovićevi dvori održana je 2016. njena retrospektiv-

na izložba Putovanje zakutcima trajanja (uvijek na zavoju).

9

10

Otvorenje samostalne izložbe u Malom salonu, 2. srpnja 1984. godine, organizirane u sklopu bijenalne IX. Međunarodne izložbe originalnog crteža u Modernoj galeriji Rijeka, a povodom primljenog Grand Prix-a na prethodnom Bijenalu. Uz autoricu, Boris Vižintin, direktor Moderne galerije Rijeka.

Zarolan životom ili Rolada življenja sastoji se od dva svitka:

prvi, 180 x 3010 cm, iz 1982., drugi, 180 x 2610 cm, iz 1983.

Djelo je izlagano:

1983. Zagreb, Umjetnički paviljon (I. i II. svitak)

1984. Rijeka, Mali salon, IX. međunarodna izložba originalnog crteža (II. svitak)

1986. San Diego, Galerija Anuška (II. svitak)

1998. Zagreb, Galerija Prsten Meštrovićevog paviljona, 35 godina u službi

osmog čula (I. i II. svitak)

2000. Venecija, Magazzini del Sale

2003. Zadar, Galerija umjetnina Narodnog muzeja, crkva sv. Dominika,

Retrospektivni pregled 1962. – 2003. (I. i II. svitak)

2013. Split, Stara gradska vijećnica na Pjaci, O-da ruci (I. svitak)

2013. – 2014. Zabok, Velika galerija grada Zaboka (II. svitak)

2016. Zagreb, Galerija Klovićevi dvori, Retrospektivna izložba Putovanje

zakutcima trajanja (uvijek na zavoju), (I. i II. svitak)

2017. Rijeka, Galerija Kortil, Zarolan životom (I. i II. svitak)

11

12

Kortil, 2017.

13

14

Kortil, 2017.

15

Zahvaljujemo Ministarstvu kulture RH i Odjelu za

kulturu Grada Rijeke na podršci, Muzeju moderne i

suvremene umjetnosti u Rijeci na suradnji i fotografima

na ustupljenim fotografijama.

Posebnu zahvalu upućujemo obitelji, gospodi Šefku i

Karimu Kurtoviću, za suradnju i pomoć pri realizaciji

izložbe.

Nakladnik: Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke

Za nakladnika: Ivana Golob Mihić

Predgovor: Branka Arh

Postav izložbe: Jolanda Todorović, Branka Ar

Fotografije: Goran Vranić, Ivica Nikolac, Karim Kurtović i Istog Žorž iz Odjela dokumentacije MMSU-a

Oblikovanje kataloga: Vesna Rožman

Tisak: Helvetica, Rijeka

Naklada: 300 primjeraka