ISBN 978-953631172-9

\\ \\\11111111\1\\ 789536 311729 9

Naslov izvomika HIS STORY As Told by Himself (Pertaining to His Younger Days), Second edition: April 2008 Copyright© Sri Sathya Sai Books&Publications Trust, Prasanthi Nilayam, India

Naslov NJEGOVA PRIPOVIJEST iii sto je Sai Baba ispricao 0 svom djecastvu Copyright©Sathya Sai sredisnje vijece Hrvatske, Zagreb 2008.

Sva prava pridrzana. Niti jedan dio ove knjige ne smije biti reproduciran, distribuiran iii proslijeaen u bilo kojem obliku i iz bilo kojeg razloga bez prethodne pismene suglasnosti izdavaca, osim kod kraCih navoda iIi nekomercijalne uporabe koju dozvoljava zakon 0 autorskim pravima.

Nakladnik Sathya Sai srediSnje vijece Hrvatske Subiceva 20, Zagreb www.saiorg.hr

Za nakladnika Adriano Bratovic

Glavni urednik nakladniCke djelatnosti Adriano Bratovic

Odgovoma urednica nakladniCke djelatnosti Marina JuraniC

Urednica Olga Kovac

Prevoditeljica Stanka Hrabac

Lektorica Lidija Sprajc

Korektorice Stanka Hrabac, Marina Juranic i Olga Kovac

Graficko oblikovanje naslovnice Andreja Sunara

Priprema i tisak Vemako tisak, Zagreb

Naklada 1000 primjeraka

ISBN 978-953-6311-72-9 CIP zapis dostupan u racunalnom katalogu Nacionalne i sveuCilisne knjiznice u Zagrebu pod brojem 682821

NJEGOVA PRIPOVIJEST iIi

Sto je Sai Saba isprieao 0 svom djeeastvu

kompilacija iz bozanskih govora Bhagavana Sri Sathya Sai Babe

s engleskog jezika prevela Stanka Hrabac

Sathya Sai SrediSnje vijece Hrvatske Zagreb, 2008.

Book TItle

NJEGOVA PRIPOVIJEST iii 5to je Sai Baba ispricao 0 svom djecastvu

Author of Translation

Stanka Hrabac

Publisher

Sathya Sai sredisnje vijece Hrvatske

Copyright Holder

Sathya Sai sredisnje vijece Hrvatske

Original Book TItle

HIS STORY As Told by Himself (Pertaining to His Younger Days)

Original Author

A compilation from the divine discourses of Bhagawan Sri Sathya Sai Baba

Original Publisher

Sri Sathya Sai Books&Publications Trust, Prasanthi Nilayam, India

Original Copyright Holder

Sri Sathya Sai Books&Publications Trust, Prasanthi Nilayam, India

premasvarupa • Utje!ov!jenje Ljubavi

•

Sadrzaj

1. Bog u ljudskom liku 9

2. Filozof ..................................... 15

3. Kondama Raju, oslobodena dusa

4. Pandari bhajani ····················

5. Na pijesku rijeke Chitravathi

6. Skolovanje u Bukkapatnamu

7. Skolovanje u Kamalapuramu

8. Pjesnik nad pjesnicima

9. Skalski dani u Uravakondi

10. Vrac

11. Ramesh i Suresh

12. Posjet Hampiju ". . . . . . 1. " . . . . . . . . . . . . . . . .. 13

13. Objava "

14. Jack i Jill.............. '"

15. Subbammina odanost

16. Odlazak Kondama Rajua

17. Sam sam odabrao svoje roditelje

18. Gospod iz Putlaparthija uvijek ce vas stititi

6

23

33

39

45

61

79

95

103

107

119

139

143

171

181

187

Izdavaceva napomena

Duznost avatara nije da glume, niti u sva tri svijeta

postoji ista sto bi oni morali postici. Ipak, oni neprestano

djeluju. U dvaparayugi sam Gospod KrsDa izuzetan je pri­

mjer ove istine.

Bhagavan Sri Sathya Sai Baba, avatar naseg doba,

zivi takvim idealnim i svrhovitim zivotom, od Svoga dje­

tinjstva prozet vjecnim vrijednostima, svjetionik je cijelom

covjecanstvu. Jos kao mladic u lokalnoj osnovnoj skoli,

Bhagavan je stalno tezio uzdiCi svijet na visu razinu.

Svaki Njegov Cin bio je usmjeren tom plemenitom cilju.

U odnosu s roditeljima, rodacima, sa starijima u selu, sa

Svojim prijateljima u razredu i Svojim uCiteljima, zapravo

u svakom aspektu Svoga zivota, Bhagavan je davao

primjer drugima ziveCi prema Svojoj izjavi: "Moj zivot je

moja poruka". U skladu sa Svojom misijom avatara da

postigne drustveni, moralni i duhovni razvoj covjecanstva

s pomocu vjecnih vrijednosti istine - satya, ispravnog

ponasanja - dharma, mira - santi i nenasvilnosti - ahimsa. ,

On je poduzeo mnoge drustveno korisne projekte na

7

podrucju odgoja iobrazovanja, medicinske sluzbe, opskrbe

pitkom vodom i na drugim podrucjima. sam Bhagavan

je u mnogim Svojim govorima ispricao neke dogadaje iz

Svoga zivota koji otkrivaju Njegovu misiju avatara vee i u

Njegovim njeznim godinama djecastva.

Veliki lutkar koji se zove SveviSnji duh - paramafman

vodi kozmicku igru

i drii utjelovljene duse na pozornici svijeta.

Uiivajte u toj boianskoj drami, opisanoj do sitnica,

rekao je Bhagavan jednom prigodom. Ovo je kompilacija

nekih dogadaja iz Njegova bozanskog zivota, koje je sam

ispricao u Svojim govorima. Taj vjenCie anegdota iz mla­

dih dana Njegova zivota ponizno prinosimo pred Lotosna

Stopala Bhagavana.

Prasanthi Nilayam

Urednik

Sri Sathya Sai Books and Publications Trust

1. BOG U LJUDSKOM LIKU

Boiansko dijete Nanda ponovno je doslo

kao utjelovljenje blaienstva - ananda da pronaae

svoje partnere u igri.

Gospod Rama opet je dosao

u liku Ramacandre, pun blaienstva, da pronaae

svoje podanike.

Gospod fsvarama dosao je ponovno

u liku Sai fsvare da se igra sa svojom grupom.

Dosao je ponovno i Gospod V1S~u

u liku Gospoda koji proiima sve na ovoj Zemlji

da pokupi svoja oruija.

Iaj veliki lutkar koji se zove SveviSnji duh - paramafman

drii iiva bica - jiva na svjetskoj pozornici

i upravlja kozmickom igrom.

SvjedoCi je i opisuje.

Uiivajte u toj vjecnoj boianskoj igri.

(teluska pjesma)

U drevnoj Indiji zene bi obicno s dubokom vjerom i

velikom odanoseu izvodile religiozni zavjet da udobrovolje

8 9

Gospoda SatyanarayaDu. Taj se zavjet zvao sathya nara­

yaJ}avrata. U skladu s tom drevnom tradicijom, majka

ovoga tijela, Easwaramma, takoder bi stovala Gospoda

SatyanarayaDu i slusala bozansku pricu na kraju obreda u

drustvu svoje susjede Subbamme. Jednom vrlo posebnom

prigodom, bilo je kasno popodne kad je zavrsio obred

u Subbamminoj kuei. Ni Easwaramma ni drugi Clanovi

obitelji nisu do tada nistajeli. Svi su bili ogorceni izalili se na

strogu disciplinu koja je pratila izvodenje obreda. Govorili

su: "Zasto treba biti tako mnogo pravila koja upravljaju

izvodenjem ovog obreda7" Easwarammin suprug Pedda

Venkama Raju ostro je optuzivao njezinu nepopustljivost

i zelju da se drzi tih pravila. Ali ona nije popustala, vee

je odlucno i uljudno odgovorila: "Vi mozete jesti ako ste

gladni. Ja nisam gladna. Ja eu jesti tek nakon sto zavrsi

obred i uzet eu blagoslovljenu hranu - prasada Gospoda

NarayaDe." U meduvremenu Subbamma je zavrsila obred

i donijela blagoslovljenu hranu Easwarammi. Tek nakon

sto je uzela tu hranu, njezina trudnoea bila je potvrdena.

Kaze se: "Postajes one sto mislis - yad bhavam tad

bhavati." Drustveni polozaj - sthitii sudbina - gatiljudskog

bica moraju biti u skladu s njegovim mislima i odlukama.

Easwaramma nije bila obrazovana, ona nije znala ni jedno

slovo. No ipak je posjedovala postojanu vjeru i odanost

Bogu. Jednog dana, u sedmome mjesecu trudnoee,

Subbamma je dosla k njoj i rekla: "Easwaramma, tvoja

trudnoea je bila potvrdena i ocuvana tek nakon sto si

uzela onu blagoslovljenu hranu - prasada nakon obreda

satya narayaJ}avrata. Stoga svoje dijete koje ee se

roditi nazovi SatyanarayaDa." Majka Pedda Venkame

Rajua, Easwaramina svekrva, takoder se slozila stirn

prijedlogom s velikom vjerom u Boga i odanoseu Gospodu

SatyanarayaDi.

Za vrijeme Easwarammine trudnoee dogodilo se nesto

znakovito. Onih dana Puttaparthi je bilo seoce zabaceno

u udaljenom kutku podrucja Ananthapur. Do njega nisu

vodile moderne pogodnosti poput cesta, nije bilo pitke

vode. Po cetiri kuee imale su zajednicki bunar iz kojeg bi

ljudi za svoje svakodnevne potrebe vadili vodu malenom

kantom. Jednog je dana Easwaramma izvlacila vodu iz

takva bunara. Odjednom se na nebu pojavio bljesak sjajne

svjetlosti. Zapuhao je vjetar i mlaz bozanske svjetlosti usao

je u utrobu Easwaramme. Subbamma, koja je upravo

izlazila iz svoje kuee, bila je takoder svjedok toga prizora

pa je rekla Easwarammi: "Vidjela sam kako bljestava

svjetlost ulazi u tvoju utrobu!" Tu Cinjenicu nisam do sada

nikom otkrio, vee to radim prvi put da bi ljudi shvatili kako

je velicanstvena i Cista avatarova priroda.

Navecer uoCi Svamijeva rodenja Pedda Venkama Raju

prolazio je pokraj Subbammine kuce. Ona ga je pozvala k

10 11

sebi i rekla mu: "Venkama Raju, molim te da svoga sina

koji ce se uskoro roditi nazoves imenom Satyanaraya1)e."

Ali on se nije mnogo obazirao na njezin prijedlog misleCi

da se radi 0 ludosti zene. Sljedeceg dana rano ujutro

Easwaramma je rodila sina u vrlo povoljnom trenutku.

Prirodno je da dijete zaplace u casu rodenja, ali ovo dijete

nije plakalo. Primijetivsi taj cudni fenomen, zene oko

djeteta su se prestrasile misleCi da je dijete rodeno nijemo.

I Easwaramma se veoma prestrasila kad je to cula pa je

stipnula djetesce kako bi zaplakalo. Ali one je razveseljavalo

Ijude oko sebe carobnim osmijehom. Kakva li iznenadenja!

Novorodence staro tekjedan sat, prekrasno se osmjehivalo!

U meduvremenu stigla je i Karanam Subbamma i rekla

Easwarammi: "Cula sam da si rodila djecaka. Dosia sam

ga vidjeti." Subbamma je bila zena svecenika. Onih dana

te su se zene strogo pridrzavale ortodoksnih obicaja i

tradicije. Zato je Easwaramma zamotala svoje novorodence

tkaninom i polozila ga na pod, malo podalje do sebe.

Stigla je i Easwarammina svekrva i savjetovala joj: "Ali

Easwaramma, Subbamma je dosla s velikim iScekivanjem

da pomiluje djetesce s mnogo Ijubavi, a ti ga drzis podalje

od sebe! Polozi dijete u njezin narucaj!" Easwaramma je

odgovorila: "Draga svekrvo, bojala sam se da ona nece

htjeti dodirnuti novorodence. Zato sam ga polozila malo

dalje." Medutim Subbamma nije bila od onih zena koje bi

se drzale tradicionalnih obicaja.

Djecakje napredovao iz dana u dan poput Mjeseca koji

raste. No njegovo je ponasanje postajalo cudno. On nije

razgovarao ni skim, koristio je tek malo rijeCi - mitabasi,

jeo je vrlo malo - mitahari. Majku Easwarammu cudilo je

takvo ponasanje. Djeca obicno glasno zahtijevaju hranu i

kad god je vide, pruzaju prema njoj ruCice. Ali ovo posebno

djetesce nije se uopce zanimalo za hranu. Druga njegova

osobina bila je da nikad nije dopustao da se pokraj njega

pojavi hrana koja nije vegetarijanska. Takoder nikad ne bi

posjeCivao kuce Ijudi koji nisu bili vegetarijanci. Iz takva

njegova ponasanja Easwaramma je zakljucila da je on

bozansko dijete. Starija sestra Venkamma podupirala je

svoju majku u svim takvim stvarima. One su se zajednicki

brinule za to bozansko dijete s mnogo ljubavi, neprestano

pjevajuCi 0 Bogu. Dijete je raslo u takvom svetom

okruzju.

12 13

2. FILOZOF

Tijekom moga djetinjstva oko mene bi se okupljala

djeca, pjevajuCi iplesuCi, provodeCi tako sretne trenutke. Ja

bih ih tada uCio mnogim stvarima. Govorio bih im: "Vasa

majka izvrgnuta je velikoj patnji podizuCi vas. Ona vas je

nosila u svojoj utrobi devet mjeseci i prosla kroz veliku

fizicku patnju, darovavsi vam zivot. I vas otac je prolazio

kroz teskoee, hraneCi vas i odgajajuei. Stoga prije svega

morate voljeti svoje roditelje. U svakodnevnom zivotu

nikad, ni u kakvim uvjetima ne odstupajte od puta istine.

Nikad ne govorite neistinu da prikrijete svoje propuste

bojeCi se kazne svojih roditelja. lake vas mozda grde iii

tuku, govorite ipak istinu. Snaga istine mnogo je snaznija

i od atomske bombe. Nema veeeg i jaceg oruzja od istine.

Sarno ee vas istina stititi. No pitanje je kad treba govoriti

istinu. Kaze se: "Istina koju govorite ne smije izrazavati

nikakve emocije - anudvegakaram vakya satyam priya

hitam cayat." Zelite Ii reCi istinu, ona se ne smije izreCi

glasno ni s mnogo emocija, vee je treba govoriti njezno,

Ijubazno i uhu ugodno. Izbjegavajte lose osobine poput

Svamijev otac Pedda Venkama Raju Ijutnje, mdnje i ljubomore.

15

Normalno je da se djeca nastoje domoCi necega sto im

se svida. Zato bih im govorio: "Ne smijete zeljeti one sto

nije vase. Ako trebate olovku iii knjigu, uzmite ih od svojih

razrednih prijatelja tek kad vam oni to dopuste. Nikad ne

uzimajte nista bez njihova znanja."

U Puttaparthiju je zivio velik broj muslimana. Oni bi

slavili blagdane muslimanskih fakira u kojima su i hinduisti

sudjelovali. Stirn u vezi poducavao sam djecu: "Nije

vaZna religija, vee moral. Zapravo, moral je zivotni dah

covjeka. Stoga odbacite sve razliCitosti medu religijama i

stalezima, odnosite se prijateljski prema svima. Sudjelujte

i vi u svecanostima fakira."

Ook sam ih tako poducavao, pristupio mi je jedan

djecak i rekao mi: "Raju, moji se roditelji neee sloziti da

sudjelujem na muslimanskim svecanostima. Mi pripadamo

Brahminskoj zajednici." Ja sam mu objasnio: "Oragi moj,

ti si prije svega Ijudsko biee. Tvoja religija mora biti Ijubav,

a tvoj stalez je stalez covjecanstva. Stoga neka tvoj cilj

uvijek bude taj princip jedinstva." No roditelji te djece nisu

bili zadovoljni mojim podukama. Mislili su da svojim

ucenjem kvarim njihove mlade umove. Zato su se Ijutili na

mene i govorili: "Raju, ti kvariS nasu djecu uceCi ih da

medu njima ne smije biti razlike zbog pripadnosti nekoj

religiji iii stalezu." Ali ja sam bio vrlo odlucan i uvjeravao

ih da na ovom svijetu nema vaZnije religije od Ijubavi.

Nisam se nikog bojao. Zasto bih se morae bojati ako govo­

rim istinu? Istinom kao oruzjem mozemo postiei sve na

ovom svijetu.

Jednog su se dana djeca okupila i ovako raspravljala:

"Raju nas uci mnogim dobrim stvarima. Ali mozemo Ii

provesti u djelo i jednu od njih?" Tada su ispitivali medu

sobom koliko je svatko od njih proveo u djelo moja ucenja.

Jedan je djecak izjavio: "Ja uvijek pokusavam govoriti

istinu." Drugi je objasnio: "Ja uvijek volim Boga. On je

moja majka, otac i sam moj zivotni dah." Ojecak se zvao

Kesanna, a njegova majka Buggapalle Acchamma. Sirota

zena zaradivala bi za zivot drZeCi malu trgovinu u kojoj

je prodavala cigarete i bidi. 1 Orugi se djecak slozio: "Nije

moguee provesti u djelo sve dobro cemu nas poducava Raju.

Ipak sam sretan kad ga cujem kako nam objasnjava te stvari.

Zapravo, vee i same njegove rijeCi svakog usreeuju." Jedan

drugi djecak je rekao: "Kako mozemo biti nezainteresirani

kad nas Raju poducava tako njezno i Ijubazno? Ja ga vrlo

volim!" Na kraju su sva djeca jednoglasno zakljucila: " Svi

mi volimo Rajua, a ne sarno ti." I tako su djeca koja su se

okupljala oko mene tezila za mojom Ijubavlju.

Okupljao sam djecu i ucio ih mnogim principima koji

su se odnosili na sadhanu. Savjetovao bih im: "Oraga

1 bidi - vrsta seoskog duhana

16 17

Na obali rijeke Chitravathi

djeco, morate jesti samo blagu - saftvika hranu. Ne jedite

ni meso ni ribu." Onih dana neki bi seljaci lovili ribu u

seoskom spremistu vode te su je prodavali seljacima i time

zaradivali. Ja sam im govorio da nije ispravno ubijati tako

mnogo zivih biea zbog njihova prezivljavanja i da je grijeh

nanositi stetu zivim biCima. Govorio sam im takoder da se

moraju kloniti losih navika kao sto su pusenje i opijanje.

Tadaje bio obieaj da se organiziraju utrke volovskih zaprega.

Seljaci bi okitili volovska kola i vezali volove u jaram. Deset

do petnaest velikih Ijudi golemih trbuha sjeli bi u ta kola

i tjerali volove da tree sto bde po pijesku, nemilosrdno ih

sibajuei. Ne mogavsi podnijeti veliko mueenje kojem su

bile izvrgnute te nijeme zivotinje, pozivao sam djecu jedno

po jedno i govorio im: "Pogledaj, ova kola pripadaju tvojoj

obitelji. Reci ocu da ne tuee te jadne volove. Pobrini se da

se to opet ne dogodi." Tako sam zelio promijeniti starije

preko njihove djece.

Ne samo utrke volova, vee su se onih dana u selima

testo oddavale i borbe pijetlova. Na noge pijetlova

pritvrstili bi nozeve i tada ih poticali da se bore jedan s

drugim. Sila ja to borba s namjerom da se ubije protivnik.

Obieno sam im savjetovao: "To je vrlo okrutno i lose.

Umjesto da organizirate natjecanje u ubijanju nijemih

ptica, zasto se ne natjeeete medu sobom u ovladavanju

raznim vjestinama?" Uskoro je za to saznao otac ovog

19

tijela, Venkama Raju pa me pozvao i izgrdio: "Ti si sarno

maleni djeeak. ZaSto se upleees u poslove starijih u selu?

To nema smisla." Ja sam mu odgovorio: "Ne upleeem se

u poslove starijih u selu. Oni muee nijeme zivotinje i ptice

sarno zbog svoje zabave. Ja se ne slaZem stirn."

On je shvatio da je uzaludno prepirati se sa mnom.

Tada je podueio Easwarammu - grhamamayi: "Barem mu

ti red da se ne petlja u te stvarL" Dok mi je davala hranu,

pokusavala me uvjeriti: "Sathya, zasto se upleees u stvari

koje se tieu odraslih? Tvoj otac to ne volL DoCi ees time na

zao glas." No ja sam joj odlueno odgovorio: "Mislim da je

dobro to sto radim. Kad se bavim dobrim stvarima, kako

moje ime ikad moze biti okaljano?"

Djed ovoga tijela, Kondama Raju, pozvao je tada

seljake i objasnio im: "Pogledajte, nas Sathya ne radi nista

lose, vee sarno dobro. Ne smijete povrijediti ni jedno zivo

biee niti smijete organizirati utrke volovskih kola ni borbe

pijetlova. To ee na kraju izazvati neprijateljstva medu

varna. Tako se narusavaju mir i spokojstvo u selu." Na taj

sam naCin uspio sprijeCiti utrke volovskih zaprega i borbe

pijetlova koje se viSe nisu organizirale u Puttaparthiju.

Svaki bi eovjek morao pomoCi svojim bliznjima

najvise sto moze. Posjeeujte sela i sirotinjske dijelove

gradova, pomozite oddati njihov okolis zdravim i Cistim.

Pomozite djed osiguravajuei im besplatnu hranu, odjeeu i

obrazovanje. Ako to uCinite, mnogo eete pomoCi drustvu.

Ne sarno sada, jos od svoga djetinjstva bavio sam se

raznim aktivnostima sluzenja. Pomagao sam drugima. Kad

god se neki prosjak zaustavio ispred moje kuee i zamolio

milostinju, ukueani bi se okrenuli od njega govoreCi:

"Odlazi, odlazi, ne sada!" Ali ja bih donosio hranu iz

kuee bez njihova znanja i nahranio prosjake. Ako je netko

trebao odjeeu, davao sam mu svoju staru odjeeu. Kazem

vam istinu, u ono vrijeme obieno sam godinu dana nosio

isti par hlaea i kosulju. Nosio sam ih dok sam isao u skolu,

a nakon dolaska kuCi, prao sam ih svaki dan, omotavsi za

to vrijeme ruenik oko tijela. Kad se odjeea osusila, glaeao

sam je posudom koja je sHeila mjedenom kreagu u koji

sam stavio zeravicu.

Pedda Venkama Raju - grhamabbayi nikad mi nije

prigovarao niti me tukao. Obieno bi u sali govorio: "Dragi

moj, ti si pravi asket - thyagi. Kako da se mi uzdignemo na

tvoju razinu odricanja?" On i Easwaramma obieno bi me

zvali filozofom - vedantin. I ona je postupala sa mnom s

mnogo ljubavi i skrbi.

20 21

Draga djeco, ne rnorate vani traziti Boga. On je prisutan u varna.

3. KONDAMA RAJU ­v

OSLOBODENA DUSA

Djed ovoga tijela Kondama Raju stovao je Venka­

madhutu, svetu osobu iz loze Ratnakare. Imao je dva

sina: Pedda Venkama Rajua i Chinna Venkama Rajua.

Pedda Venkama Raju bio je otac ovoga tijela. Mlaai brat

Kondama Rajua imao je takoaer dva sina: Subba Rajua

i Venkata Rama Rajua. Sva ta cetiri sina sretno su zivjela

zajedno povezavsi tako cijelu obitelj. Sinovi su bili sretni

zajedno kao prava braca, ali tako nije bilo s njihovim

zenama. S vremenom su se javile razlike u misljenju i meau

cetvoricom brace zbog nerazumijevanja meau njihovim

zenama. Stoga su odluCili zivjeti odvojeno.

U to sam vrijeme bio jos vrlo mlad. Jednog dana za

vrijeme razgovora s Kondama Rajuom, on me zapitao:

"Dragi moj, ti imas cisto isveto srce. Istinaje sve sto kazes. Ja

sam nesto odluCio i sada trazim tvoje misljenje." Pitao sam

ga sto je odluCio. On mi odgovori: "Zelio bih da ova cetiri

sina zive odvojeno." Slozio sam se s njegovim misljenjem

rekavsi: "Vrlo dobra, sve te godine ove cetiri obitelji zivjele

su slozno u uzajamnom razumijevanju. Sada su izgubile

23

te osobine. Stoga je bolje da se odvoje." Kondama Raju

me tada upitao kako znam sve to. Odgovorio sam: "To je

oCito iz njihovih misli, rijeCi i djela. Kakav drugi dokaz jos

treba?" Kondama Raju je bio vrlo sretan pa je rekao: "Dao

si mi prekrasan odgovor. Vee danas eu ostvariti svoj plan."

Pozvao je svoja cetiri sina i rekao im: "Dragi moji sinovi,

od sada eete zivjeti odvojeno i bit eete odgovorni za svoje

obitelji. Zivite sretno!" I oni su bili spremni za takav zivotjer

su njihove zene vee izgubile strpljenje i osjeeaj tolerancije.

Kad je pozvao svoje sinove i rekao im da podijele sve

sto pripada obitelji, a on ne zeli nista, sinovi su ga molili da

ostane kod svakoga od njih po sest mjeseci. No on se nije

stirn slozio, vee im je otvoreno rekao: "Neeu doCi k varna.

Ne traZim hranu od vas. Sve sto sam stekao, podijelite

mec1u sobom. Ali dajte mi nesto sto najvise cijenim, dajte

mi Sathyju. Ako ee taj djecak biti sa mnom, to bi mi bilo

dovoljno. Ne zelim nista vise."

Zatim me je pitao hoeu Ii poCi s njim, a ja sam na to

pristao. Od tada sam zivio s Kondama Rajuom.

On me vrlo volio zbog bozanske vizije koju je imao. Bio

je veliki vjernik i ostvarena dusa - jiianin. Prigrlio me zato

sto je shvatio moju bozanskost. Zvao me Sathya. Sarno

je ta istina - satya bila uz njega. Iznajmio je malu sobu.

Obicno bih svakog dana rano ujutro ustajao, prao posuc1e,

kuhao, a zatim otrcao do svoje skole u Bukkapatnam. U

24

Puttaparthiju tada nije bilo visih razreda osnovne skole.

Zato sam morao odlaziti u Bukkapatnam, u visu osnovnu

skolu. Tocno u 1 sat zazvonilo bi skolsko zvono da oznaCi

vrijeme za objed. Ja bih tada trcao u Puttaparthi, posluzio

djeda, pojeo i sam nesto i opet se vratio u Bukkapatnam,

trceCi cijelim putem. To su onih dana bili moji svakodnevni

poslovi.

No Kondama Raju bio je vrlo tuzan jer sam se morao

tako naprezati trceCi svakog dana izmec1u Puttaparthija i

Bukkapatnama. Stoga mije savjetovao: "Sathya, ne moras

dolaziti svakog dana da mi posluzis hranu, mogu je i sam

uzeti. Kad ides ujutro u skolu, ponesi za sebe malo hrane."

U ono vrijeme bilo je vrlo tesko nabaviti cak i aluminijsko

posuc1e u tom zabacenom selu. Zato sam uzimao napola

pripremljene pogacice - sankati od crnog brasna, zamotao

ih u tkaninu i ponio u skolu.

Cim je zazvonilo zvono za objed, sva su se djeca okupila

na jednome mjestu da pojedu svoj podnevni obrok koji

su donijeli od kuee. Obicno bi donijeli rizu i ljuti zaCin u

malim posudama. Ja nisam imao rize u svom zamotuljku.

Imao sam sarno pogaCice od crnog brasna. To je zapravo

bila moja glavna hrana jos od ranog djetinjstva. Malo bih

se odmaknuo od ostalih djecaka da pojedem svoj obrok,

kako oni ne bi mislili da sam tako siromasan pa si ne mogu

priustiti rizu. Izbjegavao sam jesti u njihovoj blizini zbog

25

bojazni da cu umanjiti ugled svoje obitelji. Svatko bi se

tako morae brinuti za ugled svoje obitelji. Sljedeceg dana

dosao sam Kondama Rajuu i rekao mu: "Djede, budem Ii

jeo pogacice od cmog brasna pred onim djecacima, oni

ce 0 meni svasta misliti. Zato cu radije dolaziti kuCi i ovdje

jesti premda je to pomalo tesko."

Naravno, bio je to tezak fizicki napor svaki dan odlaziti

kuCi za objed i ponovno se vracati u skolu. No to je za

mene bilo najbolje. Zadovoljstvo je interval izmedu dva

bola. Covjek ne moze osjetiti srecu ako ne podnese i neke

teskoce. Ako iz zlata treba napraviti nakit, zlato treba topiti

u vatri, tada ga udarati cekicem i rezati na komadice. I

tako, nakon sto se zlato podvrgne mnogim postupcima,

one postaje lijep nakit.

Jednako tako, ako covjek zeli uzivati srecu, mora se

podvrgnuti i nekim teskocama. Stoga sam obavijestio

Kondama Rajua: "Djede, spreman sam podnijeti sve

muke. Ne bjezim ni od kakvih teskoca. Uostalom, to i nije

nikakva muka, vec sarno dobra fizicka vjezba za mene."

On se zacudio mom odgovoru pa je rekao: "Kakva je to

vjezba? ZaMo takva teska vjezba utim tvojim njeznim

godinama?" Ali nije mogao reCi ne mojoj odluci jer me

neobicno volio. Nikad nije vjerovao nikom osim meni.

Zato je i zavrsio svoj zivot na Zemlji na tako plemenit

naCin. Easwaramma bi nas povremeno posjeCivala i tada

26

usrdno molila Kondama Rajua: "Dragi moj svekru, molim

te da se vratis k nama. Provedi sest mjeseci sa svakim od

cetvero brace. Zar ne zasluzujemo da ti sluzimo?" Ali on

bi odgovarao: "Ne, ja imam Sathyju. To mi je dovoljno."

Tako je cvrsto vjerovao u mene.

Otkad sam se rodio, nisam pojeo nikakav slatkiS. Ako ih

pocnem jesti, stotine ce mi poklonika donositi slatkise. Ne

jedem voce, mlijeko ni sirutku. Moja hrana je jednostavna

i sastoji se od malo polutvrdih pogacica pripremljenih od

cmog brasna s kikirikijem, uz ljuti zacin - sankati ili neko

lisnato povrce. I Kondama Raju volio je tu hranu i govorio:

"Dragi moj, stogod ti jedes, daj i meni." Cim sam ujutro

ustao, brzo bih dovrsavao svoje svakodnevne duznosti te

skuhao sankati, lisnato povrce s ljutim zaCinom, za sebe

i djeda. Svim ljudima u nasoj ulici svidjela se hrana koju

sam pripremao. U vrijeme kad sam se vracao iz skole u

Sukkapatnamu, ispred nase kuce cekali bi me u dugom

nizu svi oni koji su patili od groznice. U casu kad sam

stupio u kucu, Kondama Raju bi mi rekao: "Dragi, ovi ljudi

pate od groznice. Cini se da zele da im pripremis papreni

obrok rasem. Molim te, daj im to jelo." Tada bih odmah

pripremio trazeni obrok i ispunio njime njihove posude.

Nakon sto bi pojeli to papreno jelo, osjecali bi se lakse i

bili bi sretni te govorili da im je groznica nestala. Sio sam

strucnjak za kuhanje. Zato su ljudi iz susjedstva dolazili k

..

-27

nama da uzmu indijsku pikantnu mirodiju curry koju sam

pripremao.

Ima mnogo razlika izmeau starih i novih obicaja

tradicija u selima. U drevna vremena perac rublja i

brijac dolazili bi u kuee i uzimali hranu koju su im nudili

kueedomaCini na dane svecanosti kao sto je ugadi (teluska

Nova godina) ili sankranti. Unasoj kuCi stanovali smo jedino

Kondama Raju i ja. lato sam na dane svecanosti kuhao za

nas i za druge koji bi dolazili k nama. Easwaramma (majka

ovoga tijela), Venkama i Parvathamma (Svamijeve sestre)

pripremale su jednu vrstu slatkisa - bobbatlu pa sam mislio,

zasto i ja to ne bih pripremio u nasem domu. lato sam u

svecane dane tom slasticom obilno posluzivao svog djeda,

peraca rublja i brijaca.

la vrijeme nekih svecanosti dok smo Kondama Raju

i ja jeli, dosao bi k nama Pedda Venkama Raju (Svamijev

otac). Kondama Raju bi ga pozvao da nam se pridruzi

u jelu govoreCi: "Dragi sine, danas je blagdan, jedi s

nama." Venkama Raju bi pristajao te jeo s nama. Hvalio

me govoreCi kako je hrana vrlo ukusna. Takoaer se tuzio:

"Ne znam sto je s onim zenama, ne trude se pripremiti

tako ukusne obroke." Tada bi odlazio kuCi i prigovarao

Easwarammi i Venkami: "Pogledajte sarno kakvu ukusnu

hranu i slatkise bobhatlu priprema Sathya. Od sutra poaite

k njemu i donesite mi sve sto on priprema. Jest eu sarno

tu hranu." Easwaramma i Venkamma su bile vrlo nesretne

zbog tih iznenadnih prigovora. Dotrcale su k meni i iskalile

svoj bijes rijeCima: "Sathya, zbog tebe nas otac mrzi. lasto

pripremas tako ukusnu hranu?"

Jednom dok sam noeu spavao iz mog je daha izlazio

zvuk ol!Jkara. Kondama Raju koji je spavao pokraj mene,

iznenadio se. Prislonio je uho blizu mog daha i pozorno

slusao zvuk. Sljedeeeg dana rano ujutro rekao mi je:

"Sathya, dragi moj, moramo proslaviti ovu prigodu." Ja

sam ga upitao 0 kakvoj prigodi govori, a on mi je objasnio:

"Prosle noCi iz tvog je daha izlazio zvuk ol!Jkara." Pokusao

sam mu objasniti da je to nesto svakodnevno i pitao ga:

"Je Ii to nesto novo? Taj je zvuk bio uvijek ovdje." I poslije

bi on, dok sam spavao, povremeno CUO zvuk so 'ham,

so 'ham. Tada bi dolazio do mene i provjeravao disem Ii

jos uvijek, stavljajuCi prst pod moj nos. Iznenadio se kad

je CUO zvuk so 'ham, ali nije CUO disanje. Tako je Kondama

Raju dozivio nekoliko bozanskih iskustava.

Jednog dana dok sam kuhao, zatvorio je vrata, dosao

do mene i pozvao me: "Sathya, Sathya!" Pitao sam ga sto

se dogaaa. Na to je on uzeo obje moje ruke i preklinjao

me: "Sathya, to nisu ruke, Cini mi se da su to tvoja stopala.

Imam jednu zelju. Kad budem odlazio s ovoga svijeta, ti

mi svojim bozanskim rukama ulij vodu u usta." Obeeao

sam da eu to uCiniti. Nakon toga zivio je jos 20 godina.

28 29

"...

Roditelji su Easwarammu nazvali imenom Nama­

giramma. Shvativsi moju bozanskost, Kondama Raju je

savjetovao njezinu muzu da joj promijeni ime i nazove je

Easwaramma. No njezin muz nije razumio zasto mu to

savjetuje. Ipak se pokorio njegovim zeljama i dao joj ime

Easwaramma. Kondama Raju je mislio da joj to ime viSe

pristaje jer je majka Gospoda isvare. Jednom se duboko

poklonio pred njom - pranam govoreCi: "Easwaramma, ti

izgledas kao obicna zena, ali zapravo nisi obicna. Sam

Gospod isvara utjelovio se u tebi. Kako si sretna, majko!"

Ustvari, ona je bila njegova snaha. Bi li se i jedan svekar ili

svekrva duboko klanjali pred svojom snahom? Kondama

Raju je dao novu definiciju imenu Easwaramma. Rekao

joj je: "Tvoje ime znaCi majka Svemogueeg Boga. Zato je

one sveto i znacajno, majko!" Drugog je dana pozvao

Venkammu i rekao joj: "Zao mi je da svi nasi ljudi zive u

neznanju i da su tako prostodusni. Izgleda da nitko nije

prepoznao bozansku moe skrivenu u Sathyji. Taj je djecak

pravo Bozje utjelovljenje. On nije nikad gladan niti ima

potrebu za snom. Danima zivi bez hrane i vode, niti spava,

a ipak je uvijek svjez i aktivan." Tako se oni koji su spoznali

Bozju prirodu mogu uzdiCi na bilo koju razinu svijesti. Oni

koji to ne mogu uCiniti, nikad neee spoznati Boga premda

dozive brojne bozanske igre - lila. Kako slijepac moze

vidjeti sjaj Sunca?

Velicanstvenost moje bozanskosti rasla je iz dana u

dan. Uskoro su ljudi poceli dolaziti u kueu Kondama Rajua,

a kad bi ih netko pitao zasto dolaze u tolikom broju, oni bi

odgovarali: "Kondama Raju ima unuka u kojem je skrivena

velika bozanska moe. On nam se javlja u snovima i rjesava

nase probleme." Tako je prolazilo vrijeme. Stariji brat ovog

tijela, Seshama Raju, vratio se u Puttaparthi za vrijeme

skolskih praznika. On je krivo shvatio da mi djed Kondama

Raju prijeCi put k visem obrazovanju, ddeCi me stalno uz

sebe. Stoga je obavijestio sve clanove obitelji da ee me

povesti sa sobom u mjesto u kojem je radio i upisati me u

srednju skolu. Njemu se nije svidjelo da ljudi u tolikom

broju posjeeuju nasu kueu, neprestano me trazeei. Onih su

dana ljudi vrlo cijenili obrazovanog covjeka. BuduCi da je

Seshama Raju polazio tecaj za ucitelje, vee su ga samim

tim smatrali obrazovanim te ga vrlo cijenili. On je uvjeravao

Kondama Rajua: "Djede, ne dopustaj nikom da posjeeuje

toga djecaka. U njemu nema nikakve bozanske moCi ni

bila kakve druge moei. To je Cista histerija! Stoga se pobrini

da nitko ne posjeeuje nasu kueu."

30 31

Svami s djedom

4. PANDHARI BHAJANI 2

Kad je ovom tijelu bilo sedam godina, u zabacenom

selu prosirile su se zarazne bolesti kolera i kuga. Ljudi vise

nisu pustali djecu iz kuce bojeCi se tih bolesti. Dobili su

stroge upute da ne posjecuju tude kuce niti piju vodu bilo

gdje izvan svojih domova. Atmosfera u selu bila je prozeta

srnrtnim strahom. Zato su se tih odredaba ddali svi u selu

pa i domaCica Easwaramma. Kondama Raju bio je vrlo

konzervativan covjek. On nije nikad nista uzimao izvan

svoje kuce pa ni vodu. Zatvorio me u kucu i nikom nije

dopustao da mi se priblizi bojeCi se da me ne zarazi. Bio je

tako strog da nije dopustao ni Venkammi i Parvathammi

(starijim Svamijevim sestrama) da dodu k meni. No ja bih

povremeno izlazio bez njegova znanja. Kad bi on to kasnije

doznao, preklinjao bi me s mnogo Ijubavi: "Sathya, ne smijes

sarno tako izlaziti." Kuca u kojoj smo zivjeli nalazila se u

ulici u kojoj su zivjeli lovci - boya. Stoga je Kondama Raju

naredio nekima od njih da me cuvaju. Dao im je ovakve

2 Pandhari bhajani - ime grupe podsjeca na svetiste Pandharpur u kojem se stuje Panduranga, KrsDa

33

naredbe: "Pazite na kretanje ovog djecaka. Ako vidite da

je u selu u bilo kakvom drustvu, dovedite ga odmah kuci."

Tako je strogim naredbama ogranicavao moje kretanje.

Ali jesam Ii se ja pokoravao tim ogranicenjima? Unatoc

svemu, ja bih izlazio kad me nitko ne bi vidio. No neki

su djecaci iz ljubavi prema meni dolazili u nasu kucu bez

znanja svojih roditelja. Bili su stari izmeau 6 i 8 godina.

Oko mene se okupljala grupa od desetak tih djecaka. Oni

bi bili stalno sa mnom, kamogod bih posao.

Jednog su dana u strahu dotrcali k meni i preklinjali

me: "Raju, kolera se prosirila nasim selom. Znamo da je to

smrtno opasna bolest i zarazeni covjek vrlo brzo umire. Ne

znamo sto ce se dogoditi s nama. Jako se bojimo!" Tada

sam ih uvjeravao da se nista nece dogoditi. Pokusao sam

ih hrabriti i pobuditi u njima povjerenje u sebe govoreCi:

"Ne morate se bojati. Tijelo mora nestati koliko god ga

nastojimo zastititi. Rast i propadanje dogaaaju se u zivotu

svakoga ljudskog biCa pa zivio on i u sumi. Zato se ne

bojte smrti. No potrudite se da se ddite podalje od bolesti.

Stoga neprestano razmisljajte 0 Bogu." Djeca bi me tada

pitala: "Na kojeg Boga da mislimo, na Ramu iii na KrsT)u?"

Bila su to vrlo bezazlena djeca.

Onih dana Puttaparthi je bilo maleno selo sa sarno

stotinjak stanovnika. Savjetovao sam djecacima da u selu

svi pjevamo bhajane u 6 navecer paleCi uljenu svjetiljku na

34

nekom istaknutom mjestu. Djeca nisu znala koje bhajane

da pjevaju. Tada sam skladao neke pobozne pjesme i

rekao im: "Draga djeco, ne morate vani traziti Boga. On je

prisutan u varna." Djeca su obilazila selo pjevajuCi bhajane

prema mojim uputama.

Ljudi u selu veoma su se bojali duhova. Zato se nisu

usudili iCi dalje od hrama Satyabhamme poslije 5 sati

navecer. Taj su hram smatrali granicom sela. No ja sam im

nastojao uliti hrabrost i povjerenje, objasnjavajuCi da nema

ni duhova ni vragova. Uvjerio sam djecu da moraju prstati

od veselja kako bi otjerali koleru i kugu iz sela vjerujuCi u

Boga i neprestano kontemplirajuCi 0 Njemu. Rekao sam

im da svezu zvonCice na gleznjeve i dao im udaraljke.

Tako opremljeni hodali smo do rijeke Chitravathi i cijelim

putem pjevali bhajane. Kad smo u tri dana pjevajuCi obisli

cijelo selo do njegovih granica, kuga i kolera su nestale

zauvijek.

Nakon toga su roditelji te djece dosli k meni i molili:

"Raju, ti si u nasu djecu usadio hrabrost i povjerenje i ona

su se odusevila. Budi im od sutra uCitelj. UCi ih svemu sto

znas. Nije im potrebno nikakvo drugo obrazovanje." Od

toga dana sva su djeca pocela dolaziti k meni na poduku.

Oslovljavali su me rijeCima "UCitelj koji poducava." Jednog

dana dosli su roditelji s djecom i zahtijevali od mene da

primim gurudaksinu, jednu vrstu honorara koji se ucitelju

-35

~- - ----------

daje u znak zahvalnosti. Kakav je to honorar? Cetvrt nov­

Ciea na mjesec! Djeca bi dolazila na nastavu navecer nakon

sto su pojeli sankati, kasu od raienog brasna i ostajala sa

mnom cijelu noe. Ja sam ih poducavao duhovnim i mo­

ralnim temama i abecedi. Govorio bih im: "Ne smijete se

kretati u losem drustvu, ne slusajte sto se u tom drustvu

govori. Ne govorite ruzne rijeci i ne ogovarajte druge.

Njegujte lijepe osobine, postujte svoje roditelje i starije.

Nemojte nikom stetiti, ne vrijedajte osjeeaje drugih ljudi.

Obavljajte svoj posao kako treba. Osim toga, sluzite drustvu.

Stogod dobrog nauCimo, moramo to prenijeti drugima."

Nakon nekog vremena bila je ocita promjena kod djece

zahvaljujuCi tako dobrim rijeCima. Osim toga, poducavao

sam i neku mladu djecu pjevanju i vodio pandhari bhajane

u kojima su svi sudjelovali. Ti bi mali djecaci privezali

zveckave zvonCiee na gleZnjeve, au rukama drZali udaraljke

te obilazili selo pjevajuCi ranG ujutro da probude one koji

su jos spavali. Onih dana seljaci bi spavali do 7 sati. Ali

kad sam poceo pjevati pandhari bhajane uz pomoe djece,

i oni bi se budiii u 5 ujutro, okupali se i pomolili Bogu u toj

vedroj i svetoj atmosferi. Zapravo, sarno zahvaljujuCi napo­

rima Sathya Sai Babe u selu se pocelo prvi put kontemplirati

o Bogu. To se postupno prosirilo i na druga sela. Zbog

takve transformacije koju je izazivala moja poduka, seljaci

su me nazvali filozofom - vedantin.

Ojeca bi obilazila selo svakog dana ranG ujutro te po­

ticala seljake pjevajuCi ovakve pjesme:

Obuceni u narancastu odjecu,

drieCi cimbale u rukama,

pripremajuCi se za rad,

unistavajuCi ielju i ljutnju,

mi stupamo boianskim putem.

Dodite, dodite seljaci, dodite brzo!

Pridruiite nam se pjevajuCi i pozdravite

Gospoda PanduraiJgu.

To je zapravo bilo prvo skupno pjevanje poboznih

pjesama - nagarasaI)kirtana koje smo onih dana pronosili

selom. Kad je one pocelo? Kad je ovaj djecak imao jedva

7 godina. Ook smo tako pjevali i plesali obiiazeCi selo ranG

ujutro, budeCi seljake iz sna, Subbamma i Easwaramma

bile su vrlo sretne. I Subbamma bi sudjelovala pjevajuCi i

pljeseuCi rukama u ritmu pjevanja. Onih dana mogla se za

jedan novCie kupiti vreea rize. Ona bi obicno kupila jednu

vreeu i dijelila djeci malo te rize kao blagoslovljenu hranu

- prasada. Tako sam od ranog djetinjstva provodio vrijeme

sireCi i poducavajuCi duhovne teme. I ljudi iz obliznjih sela

posjeCivali bi Puttaparthi da cuju te pandhari bhajane i

uzivaju u njima. Pricam vam te price kako bi studenti od

ranog djetinjstva njegovali bozanske osjeeaje.

36 37

-- ---------------------------

Neprestano razmisljajte 0 Bogu

5. NA PIJESKU RIJEKE CHITRAVATHI

Poceo je mjesec magha. Rekao sam djeci: "Vjersko

kupanje u mjesecu maghi veoma je sveti Cin. No nije

dovoljno ako samo obavite takvo kupanje. I hram

morate obilaziti." lato sam s grupom djece posjetio hram

Anjaneya u 4 sata ujutro. Iza hrama Svamija Anjaneye

bilo je u one vrijeme veliko jezero u kojem smo se okupali.

No mala djeca nisu mogla ustati tako rano. lato bih ih ja

budio, dizao iz postelje i odvodio do jezera da se okupaju.

Nakon toga smo svi otisli u hram. Rekao sam djeci: "Vi

obidite hram Svamija Anjaneye i vratite se. Ja CU ostati

ovdje." Oni su me poslusali. Medutim, obilaze6 hram

raspravljali su ovako: "lasto Raju nije posao s nama? On

nas je nauCio tako mnogo stvari pa bez njega ne mozemo

nista uCiniti. lato bi nas on morae voditi, a mi cemo ga

slijediti." Nakon takve odluke vratili su se k meni i rekli

da ih moram pratiti. Ja sam im odgovorio: "006 CU, ali

najprije obidite hram." No oni su upomo zahtijevali da ih

pratim i odlucno mi rekli: "Ako ne dodes, necemo ni mi

ici." Rekao sam im da me bole noge. No oni su rekli da ce

39

me nositi. I tako ih nisam mogao odbiti kad su me s toliko

mnogo ljubavi prisiljavali da ucinim sto zele. Zato sam

poceo s njima obilaziti oko Anjaneyina hrama. Vjerovali ili

ne, iznenada se niotkuda pojavio veliki majmun i stao pred

mene, preprijeCivsi mi put. Djeca oko mene su se cudila:

"Nikad u ovom selu nismo vidjeli tako velikog majmuna!

Odakle je dosao?" Pokusavali su ga svom snagom otjerati,

ali on se nije micao. Tko je bio taj majmun? Bio je to

sam Hanuman, Ramin sluga. Djeca nisu to shvatila. Sam

Hanuman se pojavio u liku toga majmuna i zamolio me:

"Svami, ja sam onaj koji treba obilaziti hram zbog tebe, a

ne ti zbog mene!"

Stoga sam rekao djeci: "Hanumanu se ne svida da ja

zbog njega obilazim hram. Stoga to necu vise raditi." Od

toga dana dogodile su se velike promjene u djeci i ona su

dozivjela mnoge bozanske osjecaje. Kad su se vratili kuCi,

svima su rekli: "Danas kad je Raju obilazio Hanumanov

hram, pojavio se niotkuda veliki majmun i stao pred njega

ne dopustajuCi mu da obilazi hram."

U noCi punog Mjeseca obicno smo isli na rijeku

Chitravathi. Sva bi djeca bila sretna provodeCi vrijeme na

pijesku rijeke od 6 navecer do duboko u noc. 1 stariji bi

nam se pridruzili i plesali kabadi i neke druge plesove. Ja

bih hrabrio djecu: "I vi podite i plesite. Ako tijelo zeli biti

zdravo, mora mnogo vjezbati." Ali djeca me nisu htjela

40

napustiti, vec su upomo govorila: "Raju, nas zanimaju

sarno bhajani. Ako ti zapjevas, mi cemo te slijediti!"

Katkad bi traZili od mene da skladam nove pjesme.

Cudiii su se mom poetskom umijecu i pitali me kako sam

stekao sve te vjestine. Oni bi pjevali pjesme koje sam

skladao i bili vrlo sretni. Hvalili su me da stvaram prekrasne

pjesme i pretvaram ih u prelijepe melodije. "Ako imate

nekih zelja, sarno mi recite. Ali nemojte me tako hvaliti",

odgovarao sam ja.

Onih dana slijedila me grupa djece. To su bili: Kesanna,

Ranganna, Subbaanna, Ramanna i drugi. Ta su mi djeca

bila veoma draga, a i ona su voljela mene. Njihova

ljubav i prostodusnost ne mogu se opisati rijeCima. Jedan

sedmogodisnji djecak polozio bi moju glavu u svoje krilo i

tako me pripremao za spavanje govoreCi: "Raju, ti si vrlo

umoran. Odmori se malo." Nakon kratka vremena rekao

bi: "Raju, otkad si polozio svoju glavu u moje krilo ispavao,

svi moji bolovi su nestali. Osjecam neku neobjasnjivu

radost." Stoga su i druga djeca tezila za tom privilegijom.

Smislili su metodu kojom bi sva djeca dobila takvu priliku.

Dakle, od mene se ocekivalo da polozim glavu u svaCije

krilo i tako se odmaram dok oni broje do 50. Na taj sam

ih naCin razveseljavao.

U selu je tada zivio neki stariji covjek sedamdesetih

godina. On bi dosao do hrama Satyabhame, oprao ondje

41

svoje noge i sjeo na stube da se odmori. Jednog dana,

dok sam hodao pred njim, on me pozvao: "Raju, dodi!"

Priblizio sam mu se i upitao ga sto zeli, a on je odgovorio:

"Raju, ja sam debeo, moje je krilo meko. Molim te, sjedni

malo u njega." Pitao sam ga kakve bi koristi imao od toga,

a on je odgovorio: "Ne mogu to rijeCima opisati. To je

nesto neodredeno i cudesno. Ali ne sarno to Raju, ti si

poput bljestave svjetlosti Puttaparthija. U godinama koje

dolaze tvoje ime i slava prosirit ee se cijelim svijetom."

Njegove su se rijeci doslovno obistinile. Ime i ugled

Rajua i Puttaparthija prosirili su se nadaleko i siroko, ne

sarno u Indiji nego i u cijelome svijetu. Onih dana bilo

je tesko stiCi u Puttaparthi cak i pjesice. Takvo udaljeno

seoce kakvo je bilo Puttaparthi zauzelo je istaknuto mjesto

na zemljopisnoj karti svijeta. Subbarayudu je prorekao

tu metamorfozu vee tada. Jadni covjek, nije imao djece.

Zagrlio me s mnogo ljubavi i rekao: " Raju, tako sam sretan

sto si mi neko vrijeme poCivao u krilu. DoCi ee vrijeme

kad ee cijeli svijet ceznuti za tvojim makar i kratkotrajnim

pogledom punim dobrobiti." Rekao mije i ovo: "Tvoj otac

i ja ne razgovaramo. Tvoj otac ne voli da razgovaram s

tobom. Zato te molim da mu 0 nasem razgovoru nista ne

govoriS!" No ja sam mu odgovorio: "Nema u tome nista

lose, reCi eu mu istinu. On je dobar covjek."

Cim sam se vratio kuCi moj me otac upitao: "Zasto

razgovaras stirn Subbarayudom?" Pitao sam ga zbog cega

da to ne radim, a on je odgovorio da je Subbarayudu

njegov neprijatelj. "Mozda je tvoj neprijatelj, ali nije mojo

Zato sam razgovarao s njim. Ne vidim nista lose u tome",

odgovorio sam. Tada sam mu sklopljenih ruku rekao:

"Slusaj, ti si stariji covjek i ne bi smio nikoga mrziti. Odbaci

svoju mdnju. Bolje bi ti bilo da se brines za jedinstvo medu

seljacima u nasem selu." Tada me on pitao 0 cemu mi je

Subbarayudu pricao. Odgovorio sam: "On mi je rekao

kako ee zbog moje bozanskosti ovo selo Puttaparthi cijelom

svijetu sjati poput svjetionika." Kad je cuo taj odgovor,

Pedda Venkama Raju se naljutio i pitao sav bijesan: "Kakva

je to bozanskost u tebi u kojoj ovi ljudi toliko uzivaju?" Ja

sam tada donio cvijeee i ddeCi ga s obje ruke, bacio ga na

tlo govoreCi: "Znas Ii tko sam ja?" Nekim cudom cvjetovi

su se razmjestiIi u teluska slova napisavsi: Sri Sathya Sai

Baba. Od tada je Pedda Venkama Raju bio vrlo pazljiv u

razgovoru sa mnom.

Tako sam vee od ranog djetinjstva poducavao djecu i

starije dobrim stvarima.

42 43

v

6. SKOLOVANJE U BUKKAPATNAMU

Danas eu vam otkriti neke dogadaje koji su se dogodili

za vrijeme mojih skolskih dana u Bukkapatnamu. U tom

kontekstu zelio bih vam ispricati kakvi bi odnosi trebali

vladati medu ucenicima za vrijeme njihova skolovanja i

kakvih bi se pravila trebali pridrzavati. Putlaparthi je tada

bilo zabaceno seoce bez modernih sredstava i pogodnosti.

Vi to vee znate. Ovo tijelo nije posjetilo ni jedno selo prije

odlaska iz Putlaparthija. No svakodnevno je odlazilo

u Bukkapatnam u skolu. Ja i neka druga djeca odlazili

bismo onamo zajedno u skolu. Obitelj u kojoj je ovo tijelo

rodeno bila je tada veoma siromasna. I druga djeca u selu

bila su siromasna. Easwaramma bi mi za objed pripremila

sankati, kasu od razi. To je bila moja glavna polutvrda

hrana. Ona bi u sredini pogacice napravila rupicu i u nju

stavila malo zaCina od kikirikija. Tada nije bilo posuda za

nosenje hrane. Zato bih ja zamotao svoj obrok u neku

staru tkaninu i objesio ga na rame te posao u skolu.

Skolsko zvono za objed zvonilo bi u 1 sat popodne.

Cim bi zazvonilo, svi bismo potrcali prema seoskom

45

spremistu vode. Ali ja nisam odmah mogao pojesti svoj

obrok jer se on osusio i prilijepio za tkaninu. lato sam

odlazio do spremista s vodom te na nekoliko minuta uronio

u vodu svoj zamotuljak s objedom kako bi se kruti obrok

odlijepio od tkanine. Medu nasim razrednim prijateljima

bio je i jedan djecak iz bogate obitelji. On bi donosio rizu

pomijesanu s juhom i dijelio je u malim obrocima svoj

djeci. I ja bih podijelio svoju kasu sa svima. Tako smo

uzivali u radosti dijeljenja hrane. Jedinstvo donosi veliku

radost. Nazalost, danas nema toga duha jedinstva i ljubavi

medu obrazovanima. Umjesto toga svakodnevno rastu

ljubomora i mrznja.

Stirn u vezi moram yam nesto ispricati. UCitelji u skoli

vrlo su me voljeli. Cim bi netko od njih usao u razred, pitao

bi: "Je Ii Raju dosao?" lnate Ii kako sam onih dana zivio?

Nisam imao tucet hlaca i kosulja kao danasnji studenti, vee

sam cijelu godinu nosio sarno jedne hlace i jednu kosulju.

Cim bih se vratio iz skole, omotao bih rucnik oko tijela i

oprao odjeeu da je pripremim za drugi dan. Tako sam cijelu

godinu izlazio na kraj stirn jednim hlacama i kosuljom.

Odgovarao sam dobro na sva pitanja koja su mi postavljali

nastavnici. Ali drugi ucenici nisu to mogli. Pismenost je za

vrijeme Britanaca bila na veoma niskom stupnju. Bilo je

djecaka koji su imali vee mnogo godina, a bili su tek u 5.

razredu. Ja sam zapravo bio najmladi medu njima.

46

Imali smo jednog nastavnika engleskog jezika koji se

zvao Mahboob Khan. On me neobicno volio. Ta je ljubav

bila izraz duhovnoga, a ne tjelesnog odnosa. On je vrlo

rado predavao u nasem razredu. Onog casa kad bi usao,

nagovorio bi nastavnika koji je bio u razredu, da odmah

napusti uCionicu, bilo 0 kome se radilo. A jedva sto je sjeo,

pozvao je mene da sjednem pokraj njega. lagrlio bi me s

mnogo ljubavi ipomilovao po glavi. Imao je tada 50 godina

i nije imao djece. lato bi me cesto zvao k sebi u kueu.

Bio je vrlo pobozan. Tek sto bi usao, djeca bi me pocela

zadirkivati: "Hej Raju, podi, podi do njegova stolca!" Ta

bi me situacija zbunjivala. Ako bih poslusao nastavnika,

djeca bi mi se rugala. Ako ne bih otisao do nastavnika

kako bi mi on naredio, on bi mogao pomisliti da ga ne

slusam. No ja se nisam zalio da me djeca zadirkuju. Niti

sam se prema njima ikad odnosio oholo jer su nastavnici

prema meni bili srdacni.

Jednog dana dosao sam k nastavniku i objasnio mu

svoj polozaj cvrstim, ali blagim tonom: "Gospodine, ako

pozivate sarno mene i izdvajate me od svih drugih djecaka,

oni ee biti nesretni. Molim vas, nemojte me vise pozivati

da sjedim pokraj vas. Dopustite mi da sjedim s drugim

djecacima." Ali on se naljutio na mene i rekao mi otvoreno:

"Neka oni misle sto hoee, nije me briga. Ne Cinim nista

lose. lato se nikog ne bojim. Ja volim svu djecu, ali tebe

47

volim malo vise. To je zbog bozanskih osobina koje se kriju

u tebi."

Kad god bi se u njegovoj kud pripremalo neko

jelo poput pakoda,3 on bi mi donio nekoliko komada,

zamotanih u novinski papir. Ja bih ih ponizno odbio rekavsi:

"Gospodine, ne znam priprema li se u vasoj kud hrana

koja nije vegetarijanska. Stoga mi je zao, ali ne mogu uzeti

te pakode." No nastavnik bi me tada uvjeravao i molio:

"Ne Raju, kazem ti istinu. Kunem ti se, ne bih dopustio

da se takve stvari dogode. Donio sam to jelo s velikom

ljubavlju i naklonoseu prema tebi." Kad me tako uvjerio,

on bi bio vrlo sretan i zahvaljivao mi sa suzama u oCima

ako sam uzeo komadie slastice i pojeo je.

U nasoj skoli predavao je i nastavnik imenom Iyengar.

Ucenici su ga se bojali i postovali gao Kad bi ga slucajno

vidjela negdje na trznici, djeca bi od straha smugnula u

sporedne ulicice. Sri Iyengar saznao je za to. Jednog dana

pogresno mu se uCinilo da ga i ja izbjegavam poput ostale

djece.

Ja sam bio redar u nasem razredu. Vidite kako sam

"velik" sada. Mozete zamisliti kako sam bio malen onih

dana. Bila mi je duznost da svakog dana u razred donesem

3 pakoda - zavijutak od tijesta sliean ameriekim krafnama punjen

povrcem

dugacku sibu sa stabla tamarinda4 i drzim je spremnu u

jednom kutu uCionice prije nego sto bi Sri Iyengar usao u

razred. Jednog dana Cim je usao, uzeo je sibu i pozvao me:

"Raju, dodi ovamo!" Priblizio sam mu se hrabro jer sam bio

siguran da nisam uCinio nista lose. On me pitao: "ZaMo si

kliznuo u sporednu ulicicu kad si me ugledao?" Odgovorio

sam vrlo mimo: "Gospodine, nisam vas vidio. Moja biljeznica

je ostala kod djecaka koji zivi u onoj uliCici. Posao sam k

njemu da je uzmem." To je bila istina. Tada je on povikao

na mene: "Zar me doista nisi vidio?" Odgovorio sam da je

to istina i da ga nisam vidio. Zaprijetio mi je da ee me istuei.

Ja sam odgovorio: "Kako zelite!" Napokon je shvatio da

govorim istinu. Pozvao me na stranu i rekao: "Raju, ja znam

da ti nisi poput ostale djece. Ali mislio sam da si pogrijesio

premda to nije tvoj obicaj. Zato sam se naljutio. Molim te,

dodi k meni sutra kad se budes vraeao kuei."

Njegova je kuea bila na putu prema mom domu.

Sljedeeeg dana dosao sam k njemu, kako mi je naredio.

Stajao sam na verandi, misled da ne smijem ud u

nastavnikovu kueu bez njegova dopustenja.

Ali on je vee bio naredio svojoj zeni: "K meni ee dod

djecak imenom Raju. Kad dode, uvedi ga u kueu." Ona je

4 tamarind - drvo iz porodice mahunarki, raste u Aziji i Africi, njegova se crveno smeda sreika koristi kao purgativ

48 49

tada izisla i upitala me: "Dragi moj sine, jesi Ii ti Raju?" Ja

sam odgovorio potvrdno. Pozvala me da udem. Kad sam

usao, nastavnikova Ijubav nije znala za granice. Donio mi je

dvije pakode na aluminijskom tanjuru, stavio ih pred mene

i rekao: "Raju, zao mi je sto sam te htio kazniti premda

nisi uCinio nikakvu pogresku. Kasnije sam shvatio da

sam pogrijesio. Kako bih to ispravio, zelim se sprijateljiti s

tobom." Vidite kako nasa dobrata, dobre osobine, Cistoea i

istinitost rijeCi mogu dirnuti i smeksati cak i covjeka kamena

srca. Ponizno sam odgovorio: "Gospodine, ja imam sarno

7 godina. Vi ste stariji gospodin i sto vise nas nastavnik.

Koji je vas drustveni polozaj, a koji je moj? Kako se mozete

sprijateljiti sa mnom?" Tada me on pokusao uvjeriti: "Dragi

moj sine, ja ne drzim nista do tih razlika. Nisu vazne godine

ni obrazovanje, vee Cistoea srca. Ti si vrlo dobar djecak.

Zato bih se zelio sprijateljiti s tobom." Tada me pitao uCim Ii

mnogo. Ja sam potvrdno odgovorio, a on mi je savjetovao:

"Drugi mjesec su ispiti. Dobra se pripremi."

Nasi ispiti poceli su po skolskom rasporedu. Imali smo

dva sata da za svaki predmet napiSemo odgovore. Ali ja

sam zavrsio pisanjem svojih odgovora za pola sata. Odnio

sam svoj test do stoia ispitivaca. On je bio malo iznenaden

pa je rekao: "Raju, Cini mi se da nisi dobra odgovorio na

pitanja." No ja sam rekao: "Gospodine, na sva pitanja

odgovorio sam tocno. Vidjet eete to sutra."

51

Sljedeceg dana izvukao je moj test iz hrpe papira i

pregledao gao Mogao je pranaCi i neke stvari koje ni sam

nije znao. Tada je na mom papiru s odgovorima napisao:

"Vrlo, vrlo, vrlo, vrlo dobra." Onih dana nastavnici su

drzali kod sebe nase pismene odgovore. Drugog dana me

pozvao u svoju kucu na kavu. Rekao mi je: "Molim te,

popij kod mene salicu kave." Ja sam ga pristojno odbio:

"Gospodine, nemam obieaj piti ni kavu ni eaj." Tada me

zamolio da uzmem barem jednu dosu.5 Skramno sam

odgovorio: "U ovo doba nista ne jedem." No on me

preklinjao: "Dragi moj sinko, molim te da nesto uzmes,

barem zbog moga zadovoljstva." To nisam mogao odbiti.

Uzeo sam dosu sarno da ga razveselim. Ueenici moraju

slusati svoje nastavnike. Neki ih se veoma boje. ZaSto bih

se bojao kad nisam uCinio nista lose.

Ueenici i uCitelji moraju voljeti jedni druge. Ueenici

mogu osvojiti srce svojih uCitelja ljubavlju, koliko god

uCitelji bili kruti. Na sliean naCin mogu i uCitelji popraviti

ueenika ljubavlju. Sarno kad volimo druge, i oni ce nam

odgovoriti svojom ljubavlju. UCitelji moraju dobra razumjeti

ljubav i ponasanje svojih ueenika. Odnos izmedu njih

mora biti srdaean i temeljiti se na ljubavi i razumijevanju.

Najvaznija poduka indijske kulture i duhovnosti jest:

5 dosa - vrsta palacinke ad rizina iii slanutkava brasna kaja se uma­ce u razne zacine

"Govori istinu, djeluj ispravno - satyam vada dharmam

cara." Tu poruku moraju svi pretvoriti u djelo. Moji su

uCitelji dobra poznavali moju priradu. A ja sam obicno bio

ponizan, postovao sam uCitelje i starije. To isto porucujem

sada i danasnjim studentima. Ne mozete nekom uvijek

uciniti uslugu, ali uvijek mozete govoriti ljubazno. Slatke

i njezne rijeCi mogu smeksati svaCije srce. No u nekim

smo prilikama prisiljeni govoriti oStra. Ja mogu biti tvrdi

od dijamanta kad to situacija zahtijeva. Ali sam meksi od

maslaca kad je u pitanju ljubav.

U one vrijeme kad smo se vracali iz skole u

Bukkapatnamu, Easwaramma bi okupila djecu oko sebe i

pitala ih: "Draga djeco, sto se danas dogadalo u skoli?" Na

njezino pitanje jednom je neki djeeak odgovorio: "Majko,

danas je jedan nastavnik prisilio Raju da stoji u klupi."

Kad je to rekao, sva su djeca pocela kritizirati nastavnika.

Easwaramma nije mogla podnijeti to prigovaranje, zato

ih je savjetovala: "Draga moja djeco, ne smijete govoriti

protiv nastavnika. On je morao ovako kazniti naseg Sathyju

sarno zato sto je on pogrijesio. Nijedan nastavnik ne bi

nikad kaznio ucenika bez razloga." Rekavsi to, upitala me:

"Sathya, reci mi sto si krivo uCinio?" Tada sam ispricao

dogadaj tocno onako kako se dogodio:

Nastavnik je naredio: "Svi ucenici koji su zapisali

u biljeznice one sto sam diktirao, mogu donijeti svoje

52 53

biljezniee i staviti ih na moj stol. Ostali neka ustanu."

BuduCi da ja nisam nista zapisivao, ustao sam. Medutim,

objasnio sam nastavniku: "Gospodine, ja nisam zapisivao

one sto ste govorili, ali mogu odgovoriti na sva vasa

pitanja." Nastavnika je povrijedio moj odgovor. Naljutivsi

se, rekao je da sam vrlo drzak. Naredio mi je da stojim u

klupi tri sljedeca skolska sata. U meduvremenu je na sat

dosao nas nastavnik engleskog jezika Mahboob Khan. On

je bio plemenita dusa. Vidjevsi me kako stojim u klupi,

upitao je nastavnika: "lasto on mora stajati?" Nastavnik

je odgovorio da na satu nisam nista zapisivao. Mahboob

Khan mu je objasnio: "To je mozda istina. Ali on ce ti

odgovoriti na svako pitanje koje mu postavis. lato mu

reci da sjedne. Pogresno je ovo sto si uCinio." No usprkos

savjetu Mahbooba Khana, nastavnik Kondappa nije se

slozio s njegovim savjetom. U meduvremenu je zazvonilo

zvono najavljujuCi kraj skolskog sata. Nastavnik je pokusao

ustati sa stolca kako bi mogao otiCi u drugi razred, ali nije

mogao ustati. Pogledao je oko sebe da vidi je Ii njegov

dhotizapeo za cavao. Ali nije tako bilo. On se sam zalijepio

za stolae i zato nije mogao ustati. Vidjevsi njegovu nevolju,

Mahboob Khan mu je rekao: "Nikad ne smijemo nikog

kaznjavati bez razloga pa ni onda ako se radi 0 nasim

ucenicima. Ovaj ti djecak mozda izgleda obicno, ali u

njemu se krije silna bozanska moe. Reci mu napokon da

54

sjedne." Tada je Kondappa tako ucinio. U trenutku kad

sam sjeo, nastavnik Kondappa je mogao ustati.

Ook su se nastavnici odnosili prema meni s velikom

ljubavlju i naklonoscu, neki su djecaei postaIi ljubomorni

i poceli me mrziti. lato su me gurali i povlaCiIi po pijesku

rijeke Chitravathi drzeCi me za noge kad smo se vracali iz

skole, blatom bi poprskali moju kosulju. Ali sto god oni

uCinili, ja sam ostajao miran. Govorio bih im: "Ljubav je

moj lik, obzirnost je moja priroda. Mozete uciniti sto god

zelite." Obicno bih nakon toga otisao do spremista za vodu

pokraj hrama Svamija Anjaneye i oprao odjecu.

U one vrijeme nisam imao ni pribadacu da sastavim

poderanu odjecu, tako smobili siromasni. U kuCi nije

bilo ni novCica. Nisam niSta htio posudivati od drugih. To

sam cvrsto odluCio. Pokraj hrama Satyabhamme rastao je

kaktus. Otkinuo bih maleni trn s biljke i njime pricvrstio

poderanu odjecu. Tako je bila cvrsta moja odluka da

zaddim cast i ugled svoje obitelji. Mozete postiCi bila sto

u zivotu ako se vezete za istinu i ako ste odlucni. Od toga

dana zavjetovao sam se da necu primiti nista od drugih.

No Subbamma se zabrinula za mene jer sam postajao

sve mrsaviji i zato bi me savjetovala: "Raju, kako to da

postajes sve slabiji? U tvojim godinama moras dobro jesti

da postanes jak." I moji prijatelji bi mi donosili sto god se

pripremalo u njihovim kucama te me pokusavali privoljeti

55

da nesto pojedem. Ali ja sam im uvijek strogo govorio da

za mene ne nose hranu od kuce. Odlucno sam odbijao

iSta prihvatiti govoreCi: "Vi kod kuce jedete meso. Vase

obitelji pripremaju riblji umak. Zato vas molim da mi ne

nosite nikakvo jelo pripremljeno kod vas."

U meduvremenu brzo su se priblizavali drzavni ispiti

koji su se trebali odrZati u Penukondi, obliznjem okrugu

Taluk. Onih dana ljudi su se bojali otiCi iz Bukkapatnama

u Penukondu, to im je bilo kao da idu u Rusiju ili Ameriku.

Nije bilo autobusa ni za Bukkapatnam, a nije bilo ni

ceste. U to vrijeme prvi put je izgradena zeljeznicka pruga

do Penukonde. Seljaci su ispredali fantasticne price 0

vlaku. Govorili bi: "Vlak izgleda poput goleme jednooke

gusjenice." Vlak je tada bio osmo cudo za seljake.

Oni bi odlazili u Penukondu u grupama koristeCi se

volovskom zapregom sarno da vide tu cudnu stvar - vlak.

Takvi su bili seljaci u one doba. Ja sam morae pjesaCiti

cijelim putem od Putlaparthija do Penukonde da bih

prisustvovao drzavnom ispitu. Zato je majka ovog tijela

pripremila sve vrste jela da ih jedem putem. Ona je bila

vrlo zabrinuta, kao da putujem u neku daleku stranu

zemlju. Stoga je ta jela zamotala u tkaninu jer nije bilo

posuda u kojima bi se nosilo jelo.

Kad se ovo tijelo pocelo spremati za Penukondu,

Venkama i Parvathamma (Svamijeve sestre), kao i svi

56

drugi prijatelji i rodaci nisu mogli kontrolirati svoje emocije

pa su plakali. Svi su me dopratili do Bukkapatnama.

Od tamo smo nas osmorica ucenika iznajmila volovsku

zapregu do Penukonde. Pratio nas je jedan nas nastavnik.

Ceste su bile tako lose da bismo putovali kilometar i pol

kolima, a onda 8 kilometara pjesaCili. Budud da je cijeli

teren bio pun uzbrdica i udolina, morali smo silaziti s

kola kad god smo naiSli na strmi dio ceste. Tako smo bili

izvrgnuti mnogim teskocama, cesto silazeCi i ponovno se

penjuCi na kola. Niski rast bio je moj glavni problem. I

sada sam nizak. Mozete zamisliti kako sam bio "visok" u

one doba! Mislio sam kako bi bilo bolje da smo cijelim

putem pjesacili. Osim toga, na kolima je bilo druge djece

koja su bila mlada od mene. Jadni nas nastavnik! On se

muCio cijelo vrijeme naseg putovanja da tu djecu iskrca i

ponovno ukrca na kola.

U one doba ucitelji su vrlo voljeli djecu i bili im skloni.

Iz Bukkapatnama smo posli u 5 ujutro, a u Penukondu

stigli u 9 navecer. Nije bilo nikakvih hotela ni prenoCista

gdje bismo mogli prespavati. Isto je bilo i na autobusnim

i zeljeznickim postajama. No na rubovima grada nalazilo

se ipak neko prenoCiste gdje smo prespavali. Na polasku

iz Puttparthija ponijeli smo rizu, kasu i druge vaZne

namirnice. Osim toga imali smo i jedan prasak mirchi i

Ijutih zaCina. Ja sam kuhao rizu za sve nas. Jeli bismo rizu s

57

Ijutim umakom. Tako smo proveli tri dana u Penukondi. Ne

otkrivam tu informaciju zbog ega iii zato da se proslavim,

ali Cinjenica je da od svih ucenika koji su pristupili ispitu,

sarno je Svami prosao s odlicnim uspjehom. Svi drugi pali

su na ispitu. Kad smo se vratili u Bukkapatnam, Ijudi su

mi priredili srdacan docek i nosili me ulieama u dugackoj

povorci jer sam bio jedini u cijelom Taluku koji je prosao

na ispitu. U Bukkapatnamu vise nisam mogao nastaviti s

visom naobrazbom. Zato me je moj stariji brat Seshama

Raju poveo u Kamalapuram na daljnje skolovanje. Ondje

su zivjeli i roditelji njegove zene.

Jednog dana, kad sam se vraeao iz Bukkapatnama,

ugledao sam neku zenu kako sjedi uz put zvacuCi jednu

vrstu duhana i cesljajuCi kosu svoje keeri da joj isceslja usi.

Nije primijetila da se priblizavam. Iznenada je ispljunula

sadrZaj koji je zvakala i on je pao na moju kosulju. Ne

mogu rijeCima opisati nelagodu koju je osjetila vidjevsi sto

se dogodilo. Odmah je donijela rucnik iz kuee i omotala

ga oko mene, skinula mi kosulju i oprala je. Takva je bila

Ijubav i naklonost koju su onih dana pokazivali seljaci. Bili

su tako jednostavni i plemeniti da nisu nikad zaboravljali

bilo kakvu pomoe koju bi primili od drugih.

Razlog zbog kojega pricam ovaj dogadaj jest da

naglasim Cinjenicu kako su Cistoea srea i zahvalnost vrlo

vaZne osobine Ijudskog biea. Zapravo, nezahvalnost se

ne moze okajati. Zato do kraja svoga zivota morate biti

zahvalni onim Ijudima koji su vam na bilo koji naCin

pomogli. Za vrijeme moga djetinjstva cak i Ijudi koji su bili

stariji od mene 20-30 godina dolazili bi k meni s molbom

da ih nauCim abeeedu. Oni bi zaradivali za zivot uzgojem

i prodajom evijeea. Cim sam dosao kuCi, uCio bih ih slova

abeeede. Zato su me vrlo cijenili govoreCi: "Raju je nas

guru." Kad su saznali da eu uskoro otiCi u Kamalapuram,

bili su vrlo razocarani. Svaki mi je donio po novCie kao

znak zahvalnosti uCitelju - gurudaksina. Rekao sam

im: "Zasto mi dajete taj novae? ZadrZite ga!" Ali oni su

upomo zahtijevali da ga uzmem kao znak njihove Ijubavi

i zahvalnosti. Njihova gurudaksina iznosila je 12 novCiea.

Pratili su me do Bukkapatnama i stalno me ispitivali:

"Raju, kad ees se vratiti u nase selo?" Takva je bila Ijubav

i naklonost seljaka u one doba. Danas je situacija posve

drukCija. Osjeeaj humanosti promijenio se zbog modemog

skolovanja. Izumro je svaki osjeeaj zahvalnosti. Zato se

zemlja danas susreee s tolikim teskoeama. NajvaZnija

covjekova osobina jest zahvalnost. U one doba seljaci su

bili puni zahvalnosti postovanja i uljudnosti.

58 59

7. SKOLOVANJE U KAMALAPURAMU

Kamalapuram je bio gradic pokraj Cuddapaha,

podrucnoga glavnog sjedista drzave Andhra Pradesh.

Seshama Raju, brat ovoga tijela, poveo me tamo i upisao

u visu osnovnu skolu. U tom je gradieu vladala velika

nestasica vode. Cim bih ujutro ustao, morao sam daleko

pjesaCiti da u velikoj glinenoj posudi donesem kuCi vodu

iz kanala. To se ponavljalo svakog dana, ujutro i navecer.

Zato nisam uopce imao vremena uciti. Kad bih zavrsio s

donosenjem vode, bilo bi vee 9 sati. Odmah bih pojeo

amba/i i otrcao u skolu. Amba/i je jedna vrsta razrijedenog

cmog sankatija koji bi ostao od prosle noCi, a kojem se

dodavalo malo soli zbog okusa. Onih dana nije za dorucak

bilo malih obroka poput idd/yja,6 dose, vade,7 upmf!3 i

krumpira. U veCini kuca bio je obicaj da se pojede riza od

vecere, pomijesana s malo salamure.

6 iddly - krusciCi ad rizina brasna

7 vada - ukusna juznaindijska paslastica ad rizina brasna

8 upma - prZeni griz na pavrcu

61

U nasoj uCionici ucenici su sjedili u drvenim klupama

sa stolovima. Klupe su bile oblikovane tako da su ucenici

mogli drzati svoje knjige ispod debele daske i pisati biljeske

na tim debelim daskama. Mogli su takoder udobno sjediti

u klupama koje su bile pricvrscene za stolove. U takvoj

klupi sjedili bismo trojiea. Ja sam sjedio u sredini klupe, a

dva djecaka, Ramesh i Suresh sjedili su sa strane. Ramesh

je bio sin earinskog sluzbenika u drZavnoj upravi. Sarno

smo nas trojica dobivali najbolje oejene na svim ispitima.

Svake godine odrZavao se veliki seoski sajam u mjestu

Pushpagiri koje se nalazilo izmedu Kamalapurama i

Chuddapala. Nastavnik tjelesnog odgoja u nasoj skoli, a

bio je i uCitelj izvidaca, zahtijevao je da sva djeea obvezatno

moraju sudjelovati u izvidackom kampu i pomoCi ljudima

na sajmu. Naredio je takoder da svi nosimo sivo-zute

kosulje i hlace, kozni remen i zvizdaljku. Rekao nam je da

sva djeea moraju nabaviti izvidacke uniforme za tjedan

dana. Dodatno je naredio da svi ucenici moraju iCi u

Pushpagiri te sluziti kao dobrovoljei na sajmu koji ce se

ondje odrzati. Kako sam mogao nabaviti sve te stvari? U

dzepu nisam imao ni novCica. Niti sam novae mogao traziti

od svojih roditelja jer ni oni nisu imali prebijenog novCica.

U one doba smatrao se bogatim covjekom onaj koji je u

dzepu imao 10 rupija. A onaj tko je imao novcanieu od sto

rupija bio je milijunas!

62

Otae ovog tijela dao mi je dva novCica kad sam isao u

Kamalapuram u vise razrede osnovne skole. Tada je to bio

veliki novae i mnogo je vrijedio. BuduCi da je moj otae

pripadao siromasnoj obitelji, mogao mi je dati sarno dva

novCica. Zadnjih sest mjeseci moga boravka ondje morae

sam se snaCi s ta dva novCica. No sada nisam imao nikakva

novea. U one doba bio sam redar u razredu. Zato sam

prema obicaju morae biti i voda izvidacke grupe. Slijedom

toga, nastavnik tjelesnog odgoja naredio mi je da obvezatno

vodim izvidacki kamp u Pushpagiriju. Rekao mije: "Svakako

moras biti spreman do odredenog datuma i dovesti tu djecu

u punoj opremi." Ali moj je problem bio kako iCi na izvidacki

kamp bez uniforme? 0 tom sam duboko razmisljao. Cijelu

godinu imao sam sarno jedan komplet odjece - kosulju i

hlace. Cim bih dosao kuCi, omotao bih rucnik oko struka i

prao svoju odjecu. Nisam imao novea da je dadem izglacati

kod peraca rublja. Zato sam stavljao zeravicu u malu posudu

od mjedi i to mi je sluzilo kao glacalo. Tada bih odjecu stavio

pod skrinju da je izravnam. Sljedeceg dana obukao bih tako

izravnanu odjecu i odlazio u skolu. Zbog takva neprestanog

pranja i nosenja odjeca je bila otreana i poderana. Nisam

imao novea cak ni da kupim pribadacu. Poderane dijelove

odjece sastavljao sam pomocu trna kaktusa.

BuduCi da sam se tako morae provlaciti s jednim

kompletom odjece cijele godine, kako sam mogao kupiti

63

novu izvidacku uniformu? Niti sam mogao reti da neeu

sudjelovati u kampu. Osim toga, stetilo bi ugledu i casti

moje obitelji da priznam kako ne mozemo nabaviti

uniformu za izvidacki kamp. Nisam znao sto da radim.

Ozbiljno sam 0 tom razmisljao i smislio plan kako rijesiti tu

situaciju. Obavijestio sam svoje prijatelje u razredu da se

ne osjeeam dobra i da zato neeu doti u kamp. No pazio

sam da se ta varka ne otkrije uCitelju. Odabrao sam jednog

djecaka da me zamijeni i rekao mu: "Ti odvedi ucenike u

kamp, aja eu doti poslije." Ali djeca nisu htjela bez mene u

kamp, pa su glasno prasvjedovala: "Raju, ako ti ne dodes

u kamp, neeemo doti ni mi." Oni su stovise dosli k meni

u kueu i poceli zahtijevati od mene da ih vodim u kamp.

Nisu me pustali na miru ni u razredu. Situacija je postala

takva da sam tesko odolijevao njihovu pritisku. Ramesh,

moj razredni prijatelj koji je sjedio do mene u klupi i bio

sin ddavnog sluzbenika, razumio je dobra u kakvoj sam se

neugodnoj situaciji nalazio. On je bio istog stasa kao i ja.

Zato je zamolio oca da mu dade sasiti dvije uniforme jer

mu se one vrlo svidaju. Njegova je namjera bila da jednu

daruje meni.

On je bio doista sretan sto se dosjetio tako plemenite

ideje da pomogne svom prijatelju i razrednom suuceniku.

Te plemenite misli naviru covjeku iz prijasnjih zivota.

No Ramesh nije otkrio svoj plan ni meni ni svom ocu.

65

BuduCi da je bio jedinae, a njegov otae imucan, dobio je

dva izviaacka odijela sasivena po mjeri. Odmah je jedno

umotao u novinski papir i stavio ga na moju klupu zajedno

sa eeduljicom na kojoj je napisao: "Raju, ja sam kao tvoj

mlaai brat. Ako ne budes primio ovo odijelo, ja eu se ubiti

tako sto eu se baciti pod jureCi vlak. Molim te zato da

svakako primis tu odjecu." Primijetio sam taj zamotuljak

na svojoj klupi. Uzeo sam eeduljicu, poderao je i napisao

drugu: "Istina je da si mi poput brata. No prijateljstvo

izmeau nas ne moze se odrZati i dalje ako se temelji na

odnosu davanja i uzimanja. Takav odnos ne moze biti

trajan. Nas se odnos temelji na odnosu sree sreu i Ijubav

za Ijubav. Zelis Ii da nase prijateljstvo ostane vjecno, ne

smijes raditi takve stvari. Ako se treba razviti prijateljstvo

izmeau dva covjeka, oni smiju izmjenjivati sarno Ijubav,

a ne predmete. Ako se izmjenjuju predmeti, Ijubav ce

prestati. Stoga, zelis Ii da prijateljstvo izmeau nas ostane

nedirnuto, uzmi natrag to odijelo." Ramesh se vrlo rastuzio

kad je procitao moje pismo, no nije mogao zanemariti

moje osjecaje. Zato je uzeo natrag odijelo. Djeea su onih

dana uvijek poslusala moje zapovijedi.

Neki djecaci nisu odrzavali svoje klupe urednima, bila

je knjiga posvuda, a one su bile poderane, razbaeane i

prljave. Moje su knjige bile uvijek vrlo uredne i Ciste. U

one vrijeme malo je djecaka moglo kupiti nove knjige kad

su prelazili u visi razred. Svakih cetiri do pet godina knjige

bi se mijenjale. Moje su knjige bile uvijek uredne i poput

novih. Zato su ih djecaei iz nizih razreda kupovali kad su

prelazili u viSi razred.

Jedne godine neki siromasan djecak traZio je da kupi

moje knjige. Pokazao sam mu ih. Onih dana nastavni plan

i program je bio tezak cak i za nize razrede iz predmeta

poput povijesti, zemljopisa, nauke 0 graaanskim pravima

i drugih. Vidjevsi moje knjige, djecak je primijetio: "Raju,

Cini se da nisi ni taknuo svoje knjige. Izgledaju posve nove."

Rekao sam mu: "Moje navike i odnos prema njima

odrZale su ih takvima." Cijena mojih knjiga bila je 12 rupija.

Ali siromasni djecak nije mogao toliko platiti. Tada sam

mu rekao: "Dragi moj, mene je izabrao uCitelj za izviaacki

kamp. Moram kupiti izviaacko odijelo i cipele. Osim toga,

imam i drugih troskova. Nemam novae za sve to, a ne

zelim ga traziti od svojih roditelja. Trenutacno trebam 5

rupija. Zato mi plati 5 rupija i knjige su tvoje."

Djecak je bio veoma sretan i odmah mi je platio

cijeli iznos. Onih dana novcanice su bile velika rijetkost.

Zato mi je eijeli iznos platio u kovanieama zamotanima

u komad istrosene tkanine. Ne mogavsi izdrzati tezinu

kovaniea tkanina se poderala, a novCiCi su se rasuli po

sobi uz veliku buku. Kad je vlasnica kuce to cula, odmah

T"

66 67

je dosla i pitala: "Odakle ti sav taj novae? Jesi Ii ga ukrao

iz skrinje?" Rekavsi to, pljusnula me. Jadni djecak koji je

vidio sto se dogodilo, objasnio joj je: "Majko, ja sam dao te

novciee Rajuu jer sam kupio njegove knjige." No ona nije

povjerovala njegovim rijeCima pa je uzela sav novae.

Sljedeeeg dana svi moji prijatelji iz razreda posli su

u Pushpagiri gdje se odrZavao stocni sajam da sudjeluju

u izvidackom kampu. Rekao sam svom uCitelju da eu

doCi drugog jutra i pridruziti se grupi. Rano ujutro posao

sam pjesice na put. Ougo sam hodao, ali prije nego sto

sam se mogao pridruziti svojim prijateljima, oni su otisli

na dorucak. Nisam imao ni novciea u dzepu. A sto da ja

jedem za dorucak? Mislio sam da eu nekako proCi bez jela.

Namjerno sam izbjegavao svoje razredne prijatelje, da me

ne bi pitali jesam Ii doruckovao. No oni su me svuda traZiIi

i pitali jesam Ii dosao.

U blizini je bilo zidano spremiste vode za pranje krava

i volova. Voda je bila vrlo prljava. Ali sto da radim? U

onim okolnostima, to je za mene bila sama Ganga! Bio

sam vrlo umoran, gladan i zedan jer sam dugo hodao.

Zato sam oprao liee tom prljavom vodom i malo je

popio. Tada sam primijetio da je netko ostavio paketie sa

seoskim cigaretama i jedan novCie. Cigarete mi naravno

nisu koristile, zato sam ih bacio. Uzeo sam jedan novCie

koji je vrijedio sesnaesti dio rupije i promijenio ga za cetiri

68

novCiea manje vrijednosti koji su se zvali bottu iIi kani. Dok

sam se vraeao ugledao sam kako uz eestu sjedi neki covjek

i igra karte koje je rasirio po tkanini, pozivajuCi prolaznike

da se klade na kartu koju sami odaberu. I mene je pozvao:

"Raju, ti si vrlo sretan djecak. Dodi i kladi se na bilo koju

kartu." Nudio je pobjedniku dvostruki iznos.

Nema sumnje, to je bila vrsta koekanja, ali u one sam

vrijeme bio posve bespomoean. Stoga sam stavio po jedan

novCie na razne karte. Svaki puta sam pobijedio i dobio

dvostruki iznos od ulozenog. Igrao sam tu igru dok nisam

skupio 16 novCiea iIi jednu rupiju. Tada sam odlucio da je

to kraj igre, pa sam otiSao sa zaraaenim noveem. BuduCi

da sam bio gladan, kupio sam tri dose s jednim novCieem

bottu. U one vrijeme dose su se mogle kupiti za novCie

koji se zvao dammidi a bio je jedna treCina bottua. Tako

sam prosao s dva bottua dnevno hraneCi se dosama.

Pridruzio sam se svojim prijateljima u obavljanju skautskih

duznosti. Noeu sam drzao zamotuljak s novCiCima pod

glavom i spavao na pjeskovitom tlu. BuduCi da sam bio

vrlo umoran zbog dugog pjesacenja, uskoro sam cvrsto

zaspao. Za vrijeme sna moja je glava kliznula u stranu

otkrivsi zamotuljak s novCiCima. Netko ga je vidio i ukrao,

ne ometajuCi me u spavanju. Kad sam se sljedeeeg dana

probudio, uvidio sam sto se dogodilo. Nisam imao Cime

kupiti ni jednu dosu. Moji su prijatelji bili vrlo obeshrabreni

69

----..--.------------------=---~-

mojom nevoljom. Cak su se rasplakali. Preklinjali su me

da pojedem barem jednu dosu koju su mi htjeli kupiti. Ali

ja sam odlucno odbio. Rekao sam im da nisam gladan jer

nisam htio niCiju pomoc. Osobito nisam zelio uzeti tudi

novae. Zato sam otiSao.

Nakon sto je zavrsio nas izvidacki kamp, donio sam kuCi

slatkise, voce i slicne stvari koje sam prije kupio. Cim sam

zakoraCio u kucu, primijetio sam kako Seshama Raju erta

neke linije po biljeznici s pomocu ravnala. Bio je vrlo Ijut

jer je njegova zena morala nositi vodu tri dana za vrijeme

moje odsutnosti, pa je bila vrlo umorna. Ponudio sam joj

voce i slatkise koje sam kupio u Pushpagiriju. Umjesto da

ih pristojno primi, ona ih je baeila rekavsi: "Tko jos zeli te

stvari?" Seshama Raju jos se vise razljutio. Uzeo je ravnalo

i udario me po ruei. Ravnalo je puknulo na tri dijela, a

moja je ruka natekla. Bio sam tako bespomocan i nisam se

imao komu pozaliti. Zavezao sam ruku mokrim zavojem.

Sljedeceg dana umro je jedan od sinova Seshame Rajua.

On je poslao brzojav Venkama Rajuu. Onih dana nije bilo

postanskog ni brzojavnog ureda u Puttaparthiju. Brzojavi

su se primali u Bukkapatnamu, a tada bi ih glasnik nosio

u Puttaparthi.

Pedda Venkama Raju cesto bi odlazio u Bukkapatnam

da nabavi neke stvari na seoskom sajmu. Vidio je brzojav

i odmah odjurio u Kamalapuram. Kad je stigao u kucu

Seshama Rajua, nasao je sve cianove obitelji u dubokoj

boli. I ja sam se morae pretvarati da sam tuzan iako sam

iznad veselja i tuge. Tada je moj otac vidio da na ruci imam

zavoj pa me upitao Sto se dogodilo. Pokusao sam mu

objasniti da se nista nije dogodilo. Rekao sam mu da se na

ruci pojavio maleni gnojni Cir i buduCi da me boli, stavio

sam zavoj preko njega. No Pedda Venkama Raju nije

povjerovao mom odgovoru.

U susjednoj kuCi zivjela je neka zena koja je pripadala

zajednici Vysya. Zvala se Subbamma. Ona je zaradivala

za zivot pripremajuCi i prodajuCi dose. Jednog je dana

pozvaia moga oea i rekla mu: "Venkama Raju, ja znam da

bi ti svakako zelio skolovati Rajua u tvome mjestu. Zasto

ga iziaZes tolikim mukama povjeravajuCi ga brizi njegova

starijeg brata i to tako daleko od kuce? Ti i ne znas kolikim je

patnjama izvrgnut! Svakog dana mora nositi na ramenima

vodu za pice iz velike udaljenosti u dva velika zemljana

vrca pricvrscena na ledima. On je prisiljen podnositi velike

muke."

Tijekom noCi moj je otae zelio iziCi i obaviti nuzdu.

U mjestu nije bilo svjetla. Ja sam nosio malu kerozinsku

svjetiljku u jednoj ruci, a vrc s vodom u drugoj. Kad smo

stigli izvan mjesta, otae me zaustavio: "Sathya, stani, stand

Stavi svjetiljku na tIo." Uzeo je obje moje ruke i bolno

zavapio. "Dragi sine, covjek moze nesto zaraditi cak i

71 70

prodajuCi sol, sarno ako je ziv. Jesam li te poslao ovamo

zato jer te nisam mogao odgajati? laMo ovdje tako mnogo

paM? Kao tvoj otae nikad te nisam tukao. Ovi te Ijudi

jako muce. Podi odmah sa mnom kuei." Pokusao sam ga

umiriti: "Ne, ne, nije istina sto govore Ijudi. Nitko mi ovdje

ne nanosi bol." On mi nije vjerovao i upomo je trazio da

se vratim s njim u Puttaparthi.

Tada sam mu ovako objasnio situaciju: "Nije ispravno

od tebe da me sada odvodis. Ako sada odem odavde,

neee u kuti biti nikog tko ee raditi. Ti mislis drukCije. Vrati

se, a ja eu doti poslije." Nisam se zalio na Clanove bratove

obitelji. Nikad nisam otkrio Cinjenicu da mi je ruka natekla

jer me je Seshama Raju istukao. Nikad se nisam zalio na

starije i uvijek sam pokusavao zastititi dostojanstvo i cast

obitelji.

Stoga sam nastojao uvjeriti oea: "Nije dobro da

dovedem u nepovoljan polozaj ove Ijude, osobito sada

kad su obuzeti tugom zbog smrti svoga djeteta. Ali ne

radi se sarno 0 tome. I susjedi ee misliti lose 0 meni ako

sada odem s tobom. Moramo paziti sto bi drugi mogli

govoriti 0 nama. lato ne smijemo davati povoda za takve

stvari. Molim te, ti sada idi u Puttaparthi! Ako zelis, ja eu

doti za tobom za dva tjedna." Kad je CUO sto sam rekao,

Venkama Raju je zaplakao. Otisao je sam u Puttaparthi,

rekavsi: "Kako si plemenit, sine moj! Stitit ee te sarno

tvoja dobra priroda." Prije odlaska pitao me trebam li

odjeeu. Odgovorio sam da imam dovoljno odjeee i da

nista ne trebam. Bio je sretan i otiSao je. No prije odlaska

razgovarao je s trgoveem Kotie Subbannom i rekao mu:

"Ako nas djecak dode k tebi po pomoe, molim te da mu

pomognes. Treba li odjeeu, molim te da se pobrines da je

dobije. Ne brini se za novae, poslat eu ti ga."

Cim je stigao u Puttaparthi, poceo mi je svaki dan

pisati pisma, traZeti da se odmah vratim kuei. U nekim

je pismima pisao: "Stanje tvoje majke je ozbiljno, dodi

odmah." Sumnjao je da eu se brzo vratiti. lnao sam da

s majkom nije nista ozbiljno, barem sto se tice njezina

zdravlja. lato sam ostao u Kamalapuramu kod Seshama

Rajua dok nisu zavrsili ispiti. U meduvremenu stvari su se

normalizirale.

Wolf Messing

la vrijeme dackih dana u Kamalapuramu odlazio bih

s jos nekim ucenicima svake veceri u setnju na zeljeznicku

postaju. Ondje bismo proveli neko vrijeme raspravljajuti

o duhovnim temama. Onih dana nije mnogo vlakova

prolazilo Kamalapuramom. Dnevno bi prolazio tek je­

dan ili dva vlaka. Jednog smo dana sjedili na klupi na

zeljeznickoj postaji. Djecaci su mi postavljali razna pitanja,

a ja sam im odgovarao. Tada me je kroz prozor vlaka koji

7372

.,

se priblizavao zeljezniekoj postaji ugledao jedan bljedoliki

stranae. Bio je to Wolf Messing. On je pokusao siCi s vlaka

prije nego sto se vlak zaustavio pa je pao. Moji prijatelji

iz razreda Ramesh i Suresh, koji su sjedili sa mnom,

uzviknuli su zabrinuti: "0 Boze, jadni eovjek! Sigumo je

slomio nogu!" Ja sam im odlueno rekao: "NiSta mu se nije

dogodilo. Dosao me je sarno vidjeti. Zato mu se neee nista

dogoditi. Ostanite tihi i mimi."

Messing eak nije imao ni ruenu torbu. Plakao je od

radosti, zureCi u mene. Ramesh i Suresh bili su svjedoci

toga prizora. Onih dana djeea su se vrlo bojala stranaea

svijetle puti, da ih oni ne otmu i silom odvedu u vojsku.

Zato je Ramesh otreao kuCi da obavijesti roditelje kad je

vidio da mi se Messing priblizava. Cim je stigao, rekao je

svom oeu: "Oee, neki stranae sisao je upravo s viaka i

zeli oteti Rajua. Moras se odmah dzipom pozuriti tamo."

Njegov je otac dojurio na zeljeznieku postaju, podigao me,

stavio u dzip i odvezao svojoj kuCi, rekavsi: "Raju, malo

kasnije eu te odvesti tvojoj kuei. Podimo najprije k meni!"

Wolf Messing slijedio je dzip. Ougo je sjedio pred kueom

vladina sluzbenika. Kadgod bi me ugledao kroz prozor, htio

je doCi do mene, pokusavajuCi mi nesto reCi. Ali vlasnici

kuee zatvorili su sve prozore i vrata, onemogueavajuCi mu

tako bilo kakvu komunikaciju sa mnom. Seshama Raju

(stariji Svamijev brat) radio je tada kao uCitelj u tom gradieu.

75

Rameshov otac poslao mu je po jednom covjeku ovakvu

poruku 0 tom dogadaju: "Neki bljedoliki stranac ceka pred

nasom kueom s namjerom da na silu otme Rajua. Rajuje sada

kod nas. Malo kasnije pobrinut eu se da ga sigurno dovezem

varna." Nakon toga se Wolf Messing vratio na zeljeznicku

postaju, ukrcao se na vlak i odvezao u nepoznatom smjeru.

Prije nego sto je otputovao, napisao je olovkom na ulaznim

vratima kuee: "Vi ste najsretniji, jer cuvate u svojoj kuCi ovo

dijete koje je utjelovljenje bozanskosti, sluzite Mu! Ja nisam

tako sretan, zasluzujem sarno ovo malo. Hvala!" Nakon

toga je otputovao u Rusiju.

Wolf Messing vratio se u Indiju nakon mnogo godina.

Dosao je u Kamalapuram i pitao za mene. Tada nisam

vise bio isti Raju, promijenio sam ime. Stanovnici gradiea

obavijestili su ga: "Sada je on postao nas guru i zove se

Sri Sathya Sai Baba. Mozete ga naCi u Puttaparthiju iii

Bangaloreu." On je dosao k meni u moj asram u Whitefield

pokraj Bangalorea. Toga je dana ondje zatekao nekolicinu

poklonika kako sjede i cekaju nekoga. Kad je pitao koga

cekaju, rekli su mu da cekaju darsan Sri Sathya Sai Babe.

I on je cekao. Ook sam se kretao medu ljudima, on je

pomislio: "To je ista osoba koju sam vidio u Kamalapuramu.

I ovdje jasno sjaji ista bozanska svjetlost."

Nakon toga se sastao s Narendrom, upraviteljem brin­

davanskoga koledza, velikim uCiteljem koji je dobro pod­

76

ucavao svoje ucenike. Ime njegova oca bilo je Oamodar

Rao, a bio je sudac. Njegov se tast zvao Sundar Rao i bio

je glasoviti lijecnik. U one vrijeme oba su bila ondje.

Messing je u njihovoj prisutnosti rekao: "Svami je doista

sam Bog. Sada se ne objavljuje u svom pravom liku. Vi

vidite sarno njegov normalan, Ijudski lik. Kad biste vidjeli

auru oko njega, shvatili biste njegovu pravu prirodu."

Sljedeeeg dana rano ujutro, dok sam hodao medu

poklonicima koji su se okupili nakon nagarasankirtana,

Wolf Messing je vidio bljestavi sjaj oko moga tijela. Kad

smo poslije razgovarali, plakao je govoreCi: "Oragi moj,

ti si mi sve. Ja sam tvoj instrument, ti si mi sve!" Pokazao

sam mu sve sto sam mu mogao pokazati, rekao sam mu

sve sto je trebalo. Takoder sam mu objasnio: "U skladu

s izrekom: daivam m[musa rilpena, Bog se utjelovljuje

u ljudskom liku i pojavljuje se kao obicno ljudsko biee."

Messing se poslije vratio u svoju domovinu Rusiju. Nakon

nekoliko dana upravitelj Narendra primio je ovakvo pismo:

"Kako ste sretni sto radite u obrazovnoj ustanovi koju je

osnovao sam Bog. Zelio bih da me obavjestavate pismeno

o Svamijevim bozanskim igrama - lila i avatarovoj misiji."

Jednog smo dana Narendra i ja sjedili, raspravljajuCi 0

svemu i svacemu. Iznenada se niotkuda pojavio Messing.

Kako je dospio ovamo? Nitko to nije znao. Nije mu bila

potrebna karta da dode u Indiju. Sarno je dosao, vidio

77

me i nestao brzo kao sto je i dosao. To je bilo veliko eudo

koje svi ljudi ne mogu vidjeti. Niti svi mogu razumjeti taj

fenomen, eak kad bih ga i objasnio.

78

8. PJESNIK NAD PJESNICIMA

Onih dana pisao sam lijepe pjesme. Cak i sada koristim

jednostavan jezik u svojim govorima, ali donekle se

obuzdavam da prevoditelju ne bi bilo tesko prevoditi jezik

kojim govorim. Jednog dana trgovac koji je imao trgovinu

prehrambenih namirnica, imenom Kotie Subbanna, a

pradavao je i neke popularne ajurvedske praizvode, dosao

je nekim poslom u Puttaparthi. Doznao je da pisem lijepe

pjesme pa je zelio da mu napisem nekoliko stihova koji bi

reklamirali lijekove sto su se pradavali u njegovoj trgovini.

On se selom ovako raspitivao 0 meni: "Znam da u selu

zivi mladic imenom Raju. CUjem da pise prekrasne pjesme.

Gdje ga mogu naCi?" Svi su mu ljudi pokazali Subbamminu

kucu. On je dosao do Subbamme i pitao: "Majko, znas Ii ista

o tom djeeaku Rajuu?" Ona mu je dala vrlo iscrpan izvjestaj:

"Dragi sinko, poznajem ga vrlo dobra. On je djecak dobrih

osobina, navika i ponasanja te uti ljude dobrim stvarima."

Toga dana pozvala ga je k sebi na objed. Za vrijeme jela on

je sjedio pokraj mene. Nije ga se osobito dojmio moj lik i nije

vjeravao da mogu pisati dobre pjesme. Priznao je: "Raju,

izgledas vrlo mlad. Kako mozes reklamirati moje lijekove?

79

Sumnjam u to!" Ja sam mu odgovorio: "Ako sumnjas u

moju nadarenost, zasto dolazis k meni? Molim te, ostavi me

na miru. Otidi k nekomu komu vjerujes i obavi svoj posao."

Tako sam ga udaljio.

Kasnije, dok sam bio u Kamalapuramu u skoli, on mi

je opet dosao i rekao: "Raju, CUO sam da pises vrlo dobru

poeziju. Slusaj, ako mi mozes napisati dobru pjesmu, dat

eu ti sasiti par kosulja i hlaca." Odgovorio sam mu vrla

odrjesito: "Ne govori tako. Cekam Ii ja tvoje milosrde? Aka

mi dolazis s takvim prijedlozima, neeu s tobom razgovarati."

Tada mi se ispricao. I ja sam malo popustio i rekao mu:

"Subbanna, ja nemam veze s odnosom davanja iuzimanja.

Zato zadrzi svoju poslovnu taktiku daleko od mene. ReCi

ees mi naziv svoga lijeka, njegove vaZne osobine i cemu on

koristi. Ja eu onda skladati prikladnu pjesmu." Rekao je da

je dobio novi ajurvedski lijek koji se zove Bala Bhaskara

te me moli da skladam stihove koji ee reklamirati taj lijek.

Takoder mi je objasnio koje su bolesti sto ih taj lijek moze

izlijeCiti te dodao: "Ja eu takoder skupiti grupu djece koja

ee nauCiti tu pjesmu i obilaziti selo pjevajuCi je. To ee biti

dobra reklama za lijek." Skladao sam ovu pjesmu:

Evo ga, evo gal Dodife, dodite djeco!

Evo lijeka Bala Bhaskara!

/mate li problema s nervoznim zelucem,

naticu li vam noge,

80

imate li bolove u zglobovima, patite li od nadutosti,

radi Ii se 0 biio kojoj bolesti poznatoj iii nepoznatoj,

uzmite lijek Bala Bhaskara koji trenutacno djeluje.

Zelite li doznati gdje se lijek moze kupiti,

dodite u trgovinu Kotte Subbanne,

u njegovoj ga trgovini mozete nabaviti.

Dodite djecaci, dodite!

To je odlican tonik

koji je pripremio poznati lijecnik,

sam Gopalacarya.

Dodite djecaci, dodite!

(teluska pjesma)

Kad je Subbanna CUO te stihove, vrlo se odusevio.

Odmah je otisao kuCi, donio kosaru punu laddua i htio mi

je darovati. Ali ja sam pristojno odbio rekavsi: "Ne nosite

to menU Razdijelite slatkiSe radije medu djecacima." Ja

uopee ne jedem slatko, od rodenja nisam taknuo niSta

slatko, imam dovoljno slatkoee u sebi. Moj urn je sladak,

moj govor je sladak i moja Ijubav je slatka. ZaMo bih onda

trebao slatkiSe? Podijelio sam djeci slatkiSe koje je donio

Subbanna. Tako sam jos od djetinjstva pomagao svakom

i sve ispunjavao radoseu i sreeom. To je zapravo moja

glavna zadaea.

81

Kotte Subbanna je naredio djecacima da pjevaju tu

pjesmu u svakoj ulici i u svim obliznjim selima. Reklama

je bila tako jaka da je ubrzo cijela posiljka Baja Bhaskare

rasprodana za kratko vrijeme. On je bio neobicno sretan.

Kupio mi je dvije kosulje i dva para hlaca da izrazi svoju

sreeu izahvalnost. Ja sam to odrjesito odbio primiti, rekavsi:

"Subbanna, dajes Ii mi tu odjeeu kao uzvrat za pjesmu

koju sam ti napisao? Gospod koji prima darove poklonika

(Gospod Venkatesvara) nalazi se u Tirupatiju. Ja nisam taj

Gospod. Neeu primiti stvari koje si mi donio."

Bio je vrlo nesretan te je rekao da to neee vraeati

kuei. Stoga sam mu odvratio: "Dobro, u redu, daj ih onda

prosjacima!" U mojoj je prirodi uvijek bilo davati drugima,

a ne uzimati od drugih. Moja ruka uvijek daje drugima, a

niSta od drugih ne uzima. Ali ja pruzam ruku i trazim od

vas jedno: cistu i neokaljanu Ijubav. No cak ni ta ljubav nije

moje vlasnistvo, vee pripada Bogu. Stoga ja trazim one sto

pripada meni. Vi sada zlorabite ovaj neprocjenjiv imetak

ljubavi, trosite ga u razne svrhe. Zato vas prati tuga. Kad

biste posvetili tu Cistu i neokaljanu ljubav Bogu, bili biste

najsretniji na ovom svijetu.

Kad je cijela zaliha lijeka Baja Bhaskara bila rasprodana

Subbanna zaradio mnogo novca, za to su doznali i

drugi trgovci i poceli se rojiti oko mene sa zahtjevima da

82

skladam pjesme koje bi reklamirale proizvode sto ih oni

imaju u svojim trgovinama. UCinio sam uslugu dvojici iii

trojici trgovaca napisavsi stihove za njihove proizvode.

U meduvremenu doznao je za to Seshama Raju. On se

Ijutio i glasno prosvjedovao: "BuduCi da su sada skolski

praznici, vrati se u Puttaparthi. Ako ostanes ovdje, bavit

ees se nepotrebnim stvarima. Zato odlazi!" Poslao me dakle

natrag u Puttaparthi. Ali ja nisam prestao pisati pjesme.

Jednog dana dosli su k meni neki djecaci i rekli:

"Sathya, mi bismo izveli jedan igrokaz. Molimo te da

nam napises pricu, dijaloge i pjesme za igrokaz, to bi

nam mnogo pomoglo." Ja sam im rekao da trebam dva

djecaka. Skladao sam nekoliko pjesama i nauCio djecake

da ih pjevaju. U one vrijeme zene su pocele stavljati malu

tocku kumkuma9 na celo, umjesto velike toeke kako je bilo

uobicajeno. Pocele su takoder nositi tanke zlatne ogrlice

umjesto ogrlice od zlatnih novciea. Primijetivsi taj cudan

obicaj, skladao sam sljedeeu pjesmu:

Kako su se vremena promijenila, dragi moji djecaci!

Kako su se vremena promijenila!

Pojavio se puder za lice,

9 kumkum - crveni cvjetni prah koji hinduisti koriste pri obrednom bogostovlju

83

a turmerik10 je nestao.

Kako su se vremena promijenila, dragi moji djecaci!

Kako su se vremena promijenila!

Nestalo je ogrlica od zlatnih novCica,

a umjesto njih pojavili su se zlatni lanCiCi.

Kako su se vremena promijeniJa, dragi moji djecaci!

Kako su se vremena promijenila!

Tada su se prvi put pojavili rucni satovi. Poglavar

sela poceo je nositi rucni sat na lijevoj ruci te je obucen

u skupocjeni dhotjll obilazio selo izrazavajuCi tako svoju

tastinu. Ako je netko onih dana nosio rucni sat, smatrali su

ga vaznim covjekom. RugajuCi se takvim tastim navikama,

napisao sam sljedecu pjesmu:

Ljudi na lijevoj ruci nose svjetJucavu bijelu znacku

pricvrscenu koinim remenom.

Kakva Ii je to moda, dragi moji!

Kakva Ii je to moda?

To su vrlo ruine pojave,

Kakva Ii je to moda?

Dugacki brk se reie i brije,

10 turmerik - zuti prah indijskag safrana kaji se karisti i kaa zaCin

11 dhoti - vrsta indijske adjece, avija se aka tijela i provlaCi izmedu bedara, nase je uglavnam muskarci

85

Umjesto toga ostavlja se pod nosom nekoliko dlaka.

Kakva je to moda, dragi mojI?

Kakva Ii je to moda?

Onih dana bio je obicaj da muskarci imaju pod nosom

brk koji je izgledao poput malog insekta. To se zvala

Hitlerov brk i bio je vrlo u modi. Kad su djecaci pjevali tu

pjesmu dan za danom, seoski poglavar - karanam odmah

je obrijao svoj brk. Tako sam poceo mijenjati starije ljude

u selu. Promatrao bih njihove slabosti, skladao prikladne

pjesmiee koje su se rugale njihovom ponasanju i rekaa

djecacima da pjevaju te satiricne pjesmice ispred njihovih

kuea. Pokusavao sam ih nekako mijenjati. No neki od njih

nisu to primali kao salu pa su pokusavali istuCi djeeu. Tada

bi djeea rekla da sam ih ja izvjezbao da pjevaju te pjesme.

Oni bi tada dolazili k nama i zalili se mom oeu na mene.

No on me nije nikad tukao niti mi prigovarao. Istukao bi

drugu djeeu u kuCi, na primjer Janakiramaiaha, Kistappu,

Venkammu i Parvathamma, ali ne mene. Savjetovao bi mi

s mnogo ljubavi: "Dragi sine, zasto tude probleme vjesas

na nasu glavu? Molim te da ne pises takve pjesme." Ja

bih se pretvarao kao da ne znam nista 0 tome: "Ne znam

tko je pisao one pjesme, ja sam nevin." No takve sam

stihove pisao da poduCim djeeu dobrim stvarima. Zelia

sam ih odvratiti od zelje za modom te im utuviti u glavu

nase drevne, plemenite ideje.

86

Jednom je k meni dosla Subbamma i pozalila mi se

na muza koji je krenuo losim putem i propadao. Zamolila

me: "Raju, ti mnoge !jude uCis tako dobrim stvarima. Moj

je muz skrenuo sputa. Zasto ga ne pokusas popraviti?"

Odgovorio sam joj: "Svakako eu ga popraviti i vratiti u

normalno stanje. Skladat eu pjesmu koristeCi jake izraze

i reCi djeci da je pjevaju ispred tvoje kuee. Ali nemoj se

zbog toga ti osjeeati lose." Ona se bojala da bi se muz

mogao naljutiti. Uvjeravao sam je: "Ne brini se, ljutnja je

neprijatelj onoga tko se ljuti. Mene neee dirnuti njegova

ljutnja."

Svake veceri Subbammin suprug sjedio bi ispred svoje

kuee u blizini Tulasi Brindavana. Ja sam skladao pjesmu,

dobro je uglazbio i nauCio grupu djeee da je pjevaju.

Rekao sam im da je pjevaju ispred karamanove12 kuee.

Djeea su se bojala da ee ih on pozvati na odgovornost

zbog njihove drskosti. No ja sam ih uvjeravao: "Ja eu biti s

varna i uvijek vas stititi. Ne bojte se!" Subbammin muz se

zvao Narayana Rao. On je posao losim putem. Na njega

nisu djelovale njezne rijeCi, sarno ostre rijeCi mogle su ga

promijeniti, zato sam skladao sljedeeu pjesmu i rekao djeci

da je pjevaju ispred njegove kuee.

12 k k' t ' y.araman - seas I s arJesma

87

---, ----.

Ne traii drustvo losih iena,

inace ces propasti.

Ljudi tvoga drustvenog staleia

nece te viSe primati.

Tvoji ce rodaci okretati glavu od tebe kad te vide,

a tvoji ce te prijatelji gadati cipelama

kad te vide u drustvu takvih iena.

Napisao sam pjesmu koristeCi tako jake izraze da bih

ga indirektno opomenuo da prestane stirn glupostima.

Kad su djeea dosla na ulieu i pocela pjevati te stihove

osobito ispred njegove kuce, Narayana Rao se razljutio.

Odmah je ustao i usao u kucu. Zatim je poslao slugu po

djeeu. Ona su se vrlo prestrasila bojeCi se da ce biti strogo

kaznjena. Pitao ih je tko je napisao rijeCi te pjesme, a djeea

su odgovorila: "Raju je napisao pjesmu i rekao nam da je

pjevamo pred tobom." I on je znao da je to moje djelo jer

se nitko drugi ne bi usudio to uCiniti. Pozvao me sljedeceg

dana, dao mi mnogo manga te zatrazio od mene: "Raju,

molim te da ne uCis djeeu takvim pjesmama!" Na to sam

mu rekao: "Gospodine, vi ste stariji covjek. Obecajte mi

da se viSe necete baviti takvim stvarima." On je obecao,

a ja sam zauzvrat obecao da ga vise necu sramotiti pisuCi

takve stihove 0 njemu.

88

~------------------

Subbamrna je doznala sto se dogodilo i bila vrlo

sretna. Kad sam prolazio uz njezinu kucu, istrcala je i

pala pred moja stopala, jadna zena! Cestitala mi je na

mojoj hrabrosti: "Sathya, ti zasigurno nisi obicno dijete.

Ti si niska rasta, ali u tebi se nalazi beskrajna moc. Nisam

jos nikog susrela tko bi se mogao suprotstaviti nedjelima

starijih s takvom hrabroscu i otvorenoscu." Kasnije je rekla

mom oeu: "Venkapa, ti varas sam sebe smatrajuCi svoga

sina obicnim skolareem. Taj momak krije u sebi golemi

potencijaI. S vremenom, on ce postati uzor eijelom svijetu.

Nemoj se zbog utjeeaja roditeljske Ijubavi uhvatiti u zamku

iluzije - maya. Posalji ga k meni."

No on je odlucno odgovorio: "Ne zelim prepustati

drugima svoga sina da ga posvoje. Odgojit cu ga kako

mogu, ali necu ga poslati drugima." Tako sam ja izazivao

transformaciju u starijima premda sam sam bio jos dijete.

Zivio sam slobodno i neometano, hrabro i s povjerenjem

u sebe jer u meni nije bilo pogresaka. Zasto da se netko

boji ako nije kriv? Ja se uopce nisam bojao. Stupao sam

naprijed hrabro i s povjerenjem.

U one vrijeme Kameshwari, majka Panehangama

Ramappe, skupljala je oko sebe starije zene i govorila im

o duhovnim temama. I ja sam dolazio na te sastanke. Ona

bi im Citala tekstove iz brojnih filozofskih knjiga. Premda

ni sarna nije razumjela zamrsenosti filozofskih izricaja,

89

objasnjavala im je one sto je razumjela. Nema sumnje,

jadna se zena silno trudila. Na primjer, objasnjavala bi na

tim sastancima sljedeee duhovne teme:

Covjek bi trebao biti neprestano svjestan

mantre so 'ham koja ce mu,

miloscu vrhovnog uCitelja - sadguru

omoguCiti da spozna pravu prirodu Sebstva - atmatattva,

izbjegavajuCi veo zaboravljivosti u svim stanjima:

u budnom stanju, u snu i prijikom dubokog spavanja.

(teluska pjesma)

Ona bi se trudila potpuno nepismenim zenama govo­

riti 0 tako uzvisenim filozofskim temama. Te bi zene, iako

neskolovane, voljele posjeCivati takve sastanke - satsaiJga

koje su vodile starije ucene zene. Cekao sam priliku da i ja

doc1em na te sastanke. Jednog dana uspio sam razgovarati s

voditeljicom. Upitao samje ponizno is postovanjem: "Draga

bako, kako ove neobrazovane zene mogu razumjeti tako

uzvisene filozofske koncepte zaodjenute u tako visokoumni

jezik? Bilo bi bolje kad bi im jednostavnim jezikom objasnila

one sto mogu razumjeti, objasnivsi im neke strucne izraze."

ZeleCi seoskom puku usaditi duhovnu sklonost uma,

poticao sam takva druzenja vee u one vrijeme. Od tada

sam objasnjavao vaznost i utjecaj satsaiJga na Ijude.

91

Jednom je k meni u Bukkapatnam dosao politicki voda

Narayana Reddy i upitao me: "Dragi moj, znam da pises

dobru poeziju. Ako mozes napisati nekoliko dobrih stihova

o nasim naradnimjunacima, objavili bismo ih u novinama."

Toga je dana bio organiziran politicki skup. Komponirao

sam sljedecu pjesmu i otpjevao je na pozornici, stavljajuCi

gumenu lutku u kolijevku i njezno je njisuCi:

Ne plaCi dijete moje, ne platH

Budes li plakalo nece te zvati hrabrim sinom Bharate.

Spavaj, dijete moje, spavaj!

Jesi Ii se prestrasilo jer je strasni Hitler

osvojio nepobjedivu Rusiju?

Spavaj, dijete moje, spavaj!

Ne plaCi dijete moje, ne plaCi!

Jer pod vodstvom Staljina koraca Crvena armija.

Dna ce uniStiti Hitlera.

Svi ce se stanovnici ujediniti i boriti se za slobodu.

Spavaj, dijete moje, spavaj!

(teluska pjesma)

Tako sam skladao pjesmu koja opisuje prizor kada

dijete place, a majka ga tjesi vjerujuCi da ce sve biti dobra

i da ne postoji nista zbog cega bi se covjek trebao brinuti

za sudbinu zemlje. Pjevao sam te stihove nadahnutim

tonom gotovo pola sata, misleCi na borce za slobodu.

92

Svi su slusatelji bili sretni, njihovoj radosti nije bilo kraja.

Cudili su se: "Kako ovaj mali djecak zna 0 Hitleru, Staljinu

i ruskim junacima? Sve su to strana imena koja ne poznaje

nitko od ovih ljudi, cak ni oni stariji."

Neki policajci (Britanci) takoder su bili na tom skupu.

Slusali su me zaneseno dok sam pjevao te stihove. No nisu

razumjeli njihovo znacenje jer je pjesma bila na teluskome

jeziku. Ipak su u njoj uzivali jer su me cijenili. "Ovaj djecak

dobra pjeva, a maleno je dijete." Kad su svi slusatelji

pljeskali, i oni su zapljeskali. Tako je skup uspjesno zavrsio.

Nakon toga pjesma je tiskana kao pamflet i dijelila se po

svim selima. Organizatori skupa donijeli su mi na dar ko­

sulje, hlace i rucnike u znak svoga priznanja i zahvalnosti,

no ja sam sve podijelio djeci pred njihovim oCima."Nisam

pisao te stihove ocekujuCi ove darave zauzvrat. Napisao

sam ih sarno zato da vas nadahnem." Poslao sam ih kuci.

Nakon toga pristupili su mi neki vode drugih politickih

stranaka zeleCi da napisem stihove 0 aktivnostima njihovih

stranaka. Rekao sam im otvoreno: "DoCi ce do nerazumije­

vanja medu strankama zbog toga sto pisem takve pjesme.

Zao mi je, ali necu vise pisati stihove za politicke stranke.

Sve su stranke moje! Svi su !judi moji! Ja pripadam svima."

Ljudi su poceli dolaziti k meni u grupama. U medu­

vremenu Seshama Raju se vratio u Puttaparthi na praznike.

I on je bio pjesnik. No tada je obavljao duznost uCitelja.

93

Primijetio je da svi u Puttaparthiju raspravljaju 0 poet­

skom talentu mladog Rajua. Opet je postao Ijubomoran

na mene. Mislio je da ja vise ne smijem ostati ovdje. Zato

me poveo u obliznji gradie Uravakondu kako bi me ondje

upisao u srednju skolu.

94

9. SKOlSKI DANI U URAVAKONDI

Onih dana Sri Lakshmipathi bio je upravitelj srednje

skole u Uravakondi, gradieu blizu Puttaparthija. Cim je

dosao u skolu, pozvao bi me u svoj ured, zatvorio vrata,

posjeo me na stolac i poceo masirati moja stopala, sjedeCi

na podu. Ja bih ga preklinjao, pretvarajuCi se neduzno:

"Gospodine, ne smijete to raditi." Ali on bi sav jadan

odgovarao: "Ti ne znas, ali ja znam. U tebi se nalazi

velika bozanska moe." Nitko ne moze sam steCi takve

plemenite osjeeaje. Oni se mogu pojaviti u Ijudima sarno

zbog nagomilanih zasluga iz njihovih proslih zivota. Nas

nastavnik engleskog jezika Sri Mahboob Khan bio je

takoder premjesten u Uravakondu.

U ono vrijeme bilo je dobrih nastavnika na srednjoj

skoli u Uravakondi. Jedan od njih bio je Sri Perraju. Sri

Tammiraju bio je nas nastavnik teluskog jezika. Svi su oni

vrlo voljeli i bili skloni Svamiju. Onih dana nisu bili bas

svjesni moje bozanskosti, ali zbog nagomilanih zasluga iz

svojih prijasnjih zivota, Cim bi me vidjeli, podizali bi ruke i

95

pozdravljali me, nisu bili cak ni svjesni toga. Ali bi spustali

ruke onog casa kad bi shvatili da se radi zapravo 0 njihovu

uceniku. Uvijek sam svoje suucenike uCio vrijednim stva­

rima, kao sto je ova: "Ne vrijedajte nikoga, postujte starije"

i slieno.

Jednom se trebao slaviti Dan skole. Zato su uCitelji

dosli k meni i molili me: "Raju, ti imas melodiozan glas i

lijepo pjevas. Molimo te da na Dan skole otpjevas nekoliko

pjesama." Privoljeli su me da tom prigodom napisem

igrokaz. PostujuCi njihove zelje napisao sam dramu pod

naslovom Cheppinattu chesthara? (Djelujes Ii u skladu sa

svojim rijeCima?) Glumio sam glavnu ulogu.

Mozda se sjeeate gospode Kadapa Rama Subbamme?

Onaje bila prvazena kojaje onih dana postala predsjednica

pokrajinske uprave. Sljedeeeg dana pozvali su je na pri­

redbu na kojoj su dijeljene nagrade. Za program je trebalo

kupiti karte da se na taj naCin mobiliziraju fondovi za

gradnju skolske zgrade. Organizatori priredbe objavili su

oglas u novinama da ee tom prigodom poznata plesaeica

Rishyendramani izvoditi svoj program. NaZalost, zbog

nekog razloga ona nije mogla doei. Zato je upravitelj

Lakshmipathi bio u velikoj neprilici jer je pozvao vrhovnoga

upravnog sluzbenika pokrajine da predsjeda programu.

Onih dana nadzornika su vrlo cijenili, kao ddavnog

guvernera. Istodobno, ljudi su se veoma bojali policije.

96

Tada je bila takva situacija. Upravitelj je bio lose

raspolozen misleCi: "Dosao je nadzornik, odazvala se

i pokrajinska predsjednica Ministarstva. Ali nema ni

traga najavljenoj plesaCici." Ja sam bio upoznat s tom

situacijom te sam bez zurbe posao k njemu i ljubazno

rekao: "Gospodine, nemojte me krivo shvatiti, ali imam

jedan prijedlog 0 kojem mozete razmisliti. Ja eu sam izvesti

plesnu tocku koju bi trebala otplesati Rishyendramani.

Nemojte se uzrujavati, opustite se!"

Posebna tocka koju je trebala izvesti poznata plesacica

izgledala je ovako: Rishyendramani bi na glavi ddala

bocu na kojoj je bio tanjur, a na njemu su stajale upaljene

svjetiljke s fitiljem. Ona bi plesala s tim teretom na glavi.

U najuzbudljivijem trenutku njezina plesnog programa,

legla bi na pod i zubima podigla rupCie s poda. Za vrijeme

cijelog programa njezina plesa nije se pomicala ni boca ni

svjetiljke s tanjurom na njezinoj glavi. Taj poseban trenutak

bio je glavna atrakcija njezine plesne izvedbe.

Rekao sam upravitelju da Rishyendramani moze

podignuti zubima sarno rupCie s tla dok eu ja svojim

trepavicama podignuti iglu s poda. Takoder sam mu

rekao: "Mozete prema tome najaviti program, ali recite

gledateljstvu da je dosla sarna Rishyendramani koja ee

izvesti program." Tada sam se poeeo pripremati. Sminker

mi je donio veliki svileni sari i omotao ga oko mene.

97

Kosu su mi pocesljali u dugacku pletenicu i ukrasili je

nakitom kakav nosi prava plesacica. Na noge su mi svezali

zveckave zvonCiee. Sminker me uvjerio da ee svi ti ukrasi

ostati netaknuti za vrijeme moje plesne tocke. Tada su

me posjeli u klimava stara kola i dovezli me do mjesta

gdje ee se izvoditi program. Ljudi su dolazili u velikom

broju i kupovali karte nadajuCi se da ee se pojaviti sama

Rishyendramani.

Program je poceo. Dosao sam na pozornicu. Neki

gledatelji poceli su buditi svoje prijatelje pokraj sebe koji su

dremuckali. Kamo god ste se okrenuli, na svaCijim usnama

bilo je ime Rishyendramani. Kad je njezino ime bilo

napokon najavljeno, ja sam iza pozornice proizveo ljupki

zvuk sa zvonCiCima koji je najavljivao njezin dolazak. Svi

su bili vrlo sretni kad su culi taj zvuk a gledatelje je obuzeo

zanos kad sam stupio na pozornicu polako plesuei.

Upravitelj je stavio bocu na moju glavu zajedno s

tanjurom na kojem su se nalazile svijeee koje je on upalio

pred gledateljstvom, kako ljudi ne bi mislili da je boca s

tanjurom i svjetiljkama ranije iza zavjese zalijepljena na

moju glavu. Poceli su svirati instrumenti koji su pratili

izvedbu, a ja sam zivahno zaplesao. Moji su pokreti bili

tako brzi da su se gledatelji posve izgubili od radosti. Stigao

je trenutak vrhunca programa. Ja sam plesao i napokon

se sagnuo na pozornici te trepavicama podignuo iglu koja

98

je bila stavljena na pod. Gledatelji su glasno zapljeskali i

pocele su dugotrajne ovacije.

Na kraju programa oblasni nadzornik koji je bio glavni

gost pr9grama, zelio mi je predati odlikovanje i staviti mi

ga oko vrata. On je bio Britanac, a zvao se Hasley. Ali ja

sam glumio ulogu plesacice Rishyendramani. Stoga sam

rekao organizatorima programa da ne mogu dopustiti

da me dodirne muskarac. Zar nije bilo dogovoreno da

moram glumiti Rishyendramani do zavrsetka programa?

Rekao sam nadzorniku: "Ne smijete me dodirnuti, vee mi

predajte medalju u ruke." Nadzornik i ja prepirali smo se

tako nekoliko minuta. On mi je rekao: "Smatraj me svojim

bratom i dopusti mi da stavim medalju oko tvoga vrata."

No ja sam bio odlucan u svom stavu. Odgovorio sam mu:

"Smatraj me svojom sestrom i daj mi medalju."

Upravitelj me tada iza zavjese poceo uvjeravati: "On je

oblasni nadzornik, poslusaj ga! Prihvati njegov zahtjev." I

nekoliko drugih ljudi pokusalo me nagovoriti. Ali ja nisam

nimalo promijenio misljenje jer je moje ponasanje moralo

biti u skladu s ulogom koju sam glumio. Napokon mi je

nadzornik predao medalju i napustio pozornicu. Kad sam

se povukao u garderobu, ondje me je cekalo nekoliko

kuverta adresiranih na Rishyendramani, a u nekima je bio

cak i novae. Drugi su pisali besmislice.

99

Sljedeeeg dana bila je ceremonija podjele nagrada,

a predsjedala joj je gospoda Rama Subbamma, u to

doba oblasna predsjednica Ministarstva prosvjete. Ona

je podijelila nagrade svim sudionicima. OdrZala je i kraCi

govor u kojem je rekla: "Gospoda Rishyendramani mnogo

je pomogla nasim djecacima i djevojcicama. Zbog njezina

jucerasnjeg plesnog programa uspjeli smo skupiti dovoljno

novca da uskoro pocnemo graditi nasu skolsku zgradu.

Zato je ljubazno molim da dode na podij i primi nase

cestitke." Donijela je prekrasan sari da ga daruje plesaCici.

Pozvala ju je imenom. Ljudi su znatizeljno cekali da vide

s koje ee se strane plesacica pojaviti. U meduvremenu ja

sam potrcao prema pozornici u hlacama i kosulji. Policija

me htjela odgurnuti govoreCi: "Dolazi Rishyendramani,

makni se i oslobodi joj prostor." S druge strane upravitelj

me zvao da dodem na podij, objavivsi: "To je djecak koji

je jucer glumio plesacicu." Rama Subbamma osjetila

je neobuzdano veselje, podigla me i poljubila, rekavsi:

"Dragi moj djecace, kako si veliku uslugu ucinio ovoj skoli.

Neobicno sam sretna kad znam da ima ljudi u ovoj zemlji

Bharati koji su nadareni vee u tako ranim godinama.

Doista se ponosim tobom."

Od toga dana u njoj se rodila silna ljubav za Svamija.

Kamogod bi posla, svima bi opisivala Svamijevu veliCinu.

Ljudi koji su prosle veceri prisustvovali plesnom programu

mislili su da je glasovita plesacica Rishyendramani

sudjelovala u programu. Ali sljedeeeg su dana doznali

da plesaCica nije uopee dosla i da sam ja, djecak, izvodio

program u njezino ime. Bili su iznenadeni i cudili se kako je

taj momak mogao izvesti takvu istaknutu priredbu kao da

je sarna Rishyendramani plesala. Zbog ove izvedbe skola

u Uravakondi postala je slavna. Svuda su Ijudi raspravljali

sarno 0 tom programu.

100 101

10. VRAC

U Uravakondi Sathyina slava je svakim danom sve

vise rasla. Svakog bi dana neki ljudi dolazili k meni.

Nesposoban da se bori s tom strujom posjetitelja, Seshama

Raju je oeu napisao pismo ovakva sadrzaja: "Nemoguee

nam je da ga drzimo kod sebe. Doai odmah i odvedi ga!"

Onih dana bilo je tesko poslati pismo iz jednog mjesta u

drugo. Jednog ponedjeljka Pedda Venkama Raju dosao

je u Bukkapatnam da kupi neke potrepstine na tjednom

sajmu. Ondje je dobio pismo Seshama Rajua i odmah

sa sajma dosao autobusom u Uravakondu. Jadni covjek,

do tada je vee ispraznio svoje dzepove. Posudio je nesto

novea za -autobusnu kartu za nas obojicu od Seshama

Rajua. I tako smo se uputili iz Uravakonde. Autobus je

vozio sarno do Bukkapatnama i u Puttaparthi smo mogli

stiCi sarno pjesice. Pedda Venkama Raju drzao me za ruku

i s mnogo teskoea doveo me u Puttaparthi.

Djed ovoga tijela Kondama Raju zeljno je cekao

nas dolazak. On je vjerovao u bogove i bozice. Rekao

je Venkama Rajuu: "Venkama, nemoj prigovarati ovom

103

djeeaku. Njegovo eudno ponasanje eini se da ima veze s

Bogom. Neka ostane neko vrijeme sa mnom." Tako me

on zaddao kod sebe i brinuo se za mene s mnogo ljubavi.

Od svih elanova obitelji sarno je Venkamma (Svamijeva

starija sestra) dobila dopustenje da me svakog jutra i

popodneva posjeeuje. Cesto bi me pitala: "Sathya, sanjas

Ii nesto? VidiS Ii ikoga u svojim snovima?" Ali ja bih skretao

razgovor na druge stvari. Nikom nisam nista otkrivao.

Neki su ljudi komentirali: "Sathyu opsjeda duh. Zato

je njegovo ludilo tako napredovalo. Nitko ne moze izlijeCiti

njegovu bolest." Netko drugi bi savjetovao: "U Kadiriju zivi

vrae koji moze izlijeCiti takve bolesti. Molim vas, odvedite

ga k njemu." Venkamma i ja sjeli smo u volovska kola i

odvezli se u Kadiri. Venkamma me nije zeljela ni trenutka

ostaviti samoga. Taj vrae bio je veliki pijanica. Nasim je

ljudima rekao da me duh opsjeda, a on ee ga istjerati.

Rekavsi to, udarao me snazno sibom izazvavsi povrede

po cijelome mom tijelu. Podnio sam to sutke. Nakon toga

je donio kalikam, (kapljice za oei koje su izazivale silnu

bol) te ga stavio u moje oei. Oei su mi odmah pocrvenjele

i natekle. Mislio je da eu mu se pokoriti jer neeu moCi

podnijeti ostru bol u oeima. Ali to se nije dogodilo. Te

sam veeeri rekao Venkammi da pomijesa kravlju balegu s

vodom te nalije tu mjesavinu u moje oei. Ona je to ueinila

i drugog su dana moje oCi bile opet normalne i sjajne.

Vrae je bio razoearan sto njegovi napori nisu uspjeli.

Zelio je uCiniti zadnji nasilni pokusaj da istjera zla duha iz

mene. Posve me je osiSao i britvom napravio dvije duboke

posjekline na mojoj glavi iz kojih je krv obilno potekla.

Onda je s visine od oko tri metra izlijevao vreeve vode na

rane koje su krvarile. Zatim je izrezao nekoliko limunova

i poceo njima trljati moju glavu. Nisam podlegao tom

mueenju. No Venkamma koja je bila prisutna, nije mogla

svladati svoje emocije. Te je noCi nasla volovska kola pa

smo se odvezli u Puttaparthi. Nakon toga Seshama Raju

ponovno me poveo u Uravakondu, poslavsi me kao i

obicno u skolu.

104 105

U tom je djecaku neki neobjasnjivi sjaj ...

11. RAMESH ISURESH

Kad je avo tijelo bilo ucenik u Uravakondi, nas smo

trojica, to jest ja, Ramesh i Suresh sjedili u razredu u

istoj klupi. Ramesh je bio sin carinika, odnosno vladinog

sluzbenika, a Suresh sin carinskog inspektora, takoder

vladinog sluzbenika. Ja sam sjedio u sredini izmedu njih

dvojice. Obojica su bila iz prilicno dobrostojeCih obitelji. Ali

u ucenju nisu pokazivali neku bistrinu, imali su lose ocjene

iz svih predmeta. Ja sam im u razredu pomagao. Kadgod

bi ih nastavnici nesto pitali, ja bih brzo napisao odgovor na

komad papira i ddao ga ispred njih. Oni bi jednim okom

Citali odgovore i ponovili ih te dobivali visoke ocjene. Tako

bih ja uvijek pomagao toj dvojici djecaka.

Konacno su zakljuCili da ne postoji nitko drugi osim

Rajua tko im pomaze. Mnogo se transformacija dogodilo

u njihovim srcima zbog moga darsana, sparsana (dodiri­

vanja) i sambhasana (razgovora sa mnom). Njihov men­

talni odnos sa mnom postajao je svakim danom sve bolji.

Oni bi mi iz svojih kuca povremeno donosili razna jela,

poput pakoda. Ali ja bih to odbijao govoreCi: "Ja sam onaj

koji uvijek daje, a nikad ne uzima. Ako medu nama nema

107

odnosa davanja i uzimanja, nase ee prijateljstvo trajati

vjecno. Ako nesto uzmem od vas, bit eu vas duznik. lato

neeu nista uzeti."

Jednom smo morali pristupiti drZavnom ispitu. Moji

prijatelji Ramesh i Suresh vrlo su se bojali ispita. lato su

mi rekli: "Raju, sarno si ti nase utociste." Pitao sam ih zasto

se boje ispita? Moraju biti hrabri i suoCiti se s njim. Obojica

su me zamolila da im pomognem. Nisam mogao nikog

odbiti kad bi me zamolio za pomoe. Obeeao sam da eu im

pomoei. Jedan dan unaprijed pripremio sam ih za moguea

pitanja i dao im odgovore.

Napokon je stigao dan naseg ispita. Toga dana morali

smo sjediti u ispitnoj dvorani prilicno daleko jedni od

drugih jer su nas tako razmjestili, takve smo brojeve izvukli.

lato oni nisu mogli prepisati odgovore od mene pa su mi

rekli da neee pristupiti ispitu. Tada sam im dao ovakav

savjet: "Kad ste vee stigli do ispita, bilo bi pogresno ne

pristupiti mu. Moramo se s ispitima susresti hrabro, bez

obzira na rezultate. Vi mi postojano vjerujete. SuoCite se

s ispitom puni povjerenja. la ostalo eu se ja pobrinuti."

Nikad neeu napustiti onoga tko mi vjeruje. Na svijetu

ima ljudi koji su okusili neuspjeh zbog nedostatka vjere.

Ali nitko tko je vjerovao u Boga nije dozivio neuspjeh u

svojim teznjama. U zivotu ima katkad uspona i padova,

ali konacan je uspjeh.

Na dan ispita dobili smo testove. Nije bilo dopusteno

niSta unijeti u ispitnu dvoranu. Nakon sto smo usli,

nastavnici su ponovno pregledavati nase dzepove da

u njima slucajno nema kakvih papira, kao i nase ruke

na kojima bi moglo biti nesto napisano. Bilo je tada

uobicajeno da nastavnici tako temeljito pregledavaju nase

dzepove i ruke. U meduvremenu dosao je jedan nastavnik

i rekao onom koji je pregledavao ucenike: "Kondappu,

sto mislis tko su ovi djecaci? Oni pripadaju Rajuovoj grupi

i nisu skloni takvim neispravnostima kao sto su krade i

prepisivanje. Oni su uvijek posteni." Nastavnik Kondappa

je tada odgovorio: "I ja to znam. Sjaj na lieu toga djecaka

zreali istinu."

Usli smo u dvoranu za ispite. Bio je prvi dan ispita.

BuduCi da su brojevi koje smo izvukli bili prilicno udaljeni,

nas smo trojica sjedili dosta daleko jedni od drugih. lato

su Suresh i Ramesh bili u velikom strahu. Ja sam ih

uvjeravao: "Ne brinite se, ja eu napisati vase testove kao

i svoj. Pisat eu ih vasim rukopisom. Sarno ucinite onako

kako vam kaZem. Ja eu napraviti sve ostalo." Ja sam

upravitelj kozmicke drame, cijeli univerzum plese kako

ja sviram. lar onda ne mogu upravljati ovom malenom

dramom? Jos sam ih jednom uvjeravao: "Nemojte se

brinuti zbog ispita. BuduCi da mi vjerujete, ja eu se sigurno

pobrinuti da uspijete na ispitu." Otkrio sam im i plan kako

108 109

da postignemo nas cilj. Rekao sam im: "Kad udete u

dvoranu za ispite, dobit eete arak papira za odgovore uz

pitanja. Uzmite ga i sjednite na svoja mjesta prema broju

koji ste izvukli. Za ostalo eu se ja pobrinuti." Oni su uvijek

u svakom pogledu poslusali moje naredbe i nikad se nisu

izrugivali mojim uputama.

Prema nasem planu Ramesh i Suresh sjedili su na

svojim mjestima i pretvarali se da nesto pisu. Za samo pola

sata ja sam zavrsio sa svojim odgovorima. Za jos jedan sat

zavrsio sam s pisanjem odgovora Rameshinim iSureshinim

rukopisom. I tako su sva tri testa bila gotova za sat i pol.

Na papirima sam napisao nasa imena i izvueene brojeve.

U meduvremenu je zazvonilo skolsko zvono i nastavnici

su nas pozurivali da zavrsimo govoreCi: "Vrijeme je isteklo.

Vratite svoje papire." Svi su ueenici ustali i u grupi pojurili

prema nastavnikovu stolu da predaju svoje papire. Bilo

je nemoguee ustanoviti tko predaje Ciji papir. Rekao sam

Rameshu i Sureshu da izidu i tada sam stavio papire s

odgovorima nas trojice na nastavnikov stol te mimo

izisao.

Kad smo izisli, svi su okruzili Ramesha i Suresha

pitajuCi ih sto su napisali, na koja pitanja su odgovorili

i slieno. Oni su rekli da su nesto napisali. Imali su jednu

dobru osobinu - nikad nisu lagali, ali uvijek su poslusali

moje upute. Cvrsto su vjerovali u mene. Nakon nekog

110

vremena proglaseni su rezultati nasih ispita. Sva smo trojica

osigurali odliene rezultate i odgovorili na vise od 95 posta

odgovora. Nas je upravitelj napisao na nasim papirima

"Vrlo, vrlo, vrlo dobro". BuduCi da smo u dvorani za ispite

sjedili prilieno daleko jedni od drugih, nije bilo moguee

pomisliti da su oni prepisivali od mene. Osim toga, nasi su

odgovori bili napisani nasim rukopisima, ne ostavljajuCi

tako moguenosti nikakvim sumnjama. Ramesh i Suresh

su bili zaprepasteni mojim sposobnostima. Shvatili su da

Raju nije obiean djeeak, da moze svasta ueiniti. Zato su

mi rekli: "Raju, samo zahvaljujuCi tebi, mi smo prosli na

ispitu."

Stanovnici grada Uravakonde slavili su naveliko

taj dogadaj noseCi nas ulicama na ramenima u dugoj

povorci. Nasi suueenici, njihovi roditelji i neki drugi Ijudi

ovjeneali su nas cvjetnim vijencima. Ook su nas tako nosili

u povorci cijelim gradom, Ramesh i Suresh su objesili

glave zbog nelagode. No ja sam im rekao: "Niste nikom

nista ukrali, zar ne? Hajde, podignite glave!" Ulio sam im

hrabrost i povjerenje. Nakon nekog vremena, uCitelj je u

razredu postavio ista pitanja koja su bila u testovima.

Nitko od ueenika nije na njih odgovorio, ukljuCivsi

i Ramesha i Suresha premda su dobili odliene ocjene na

ispitu. Ja sam ih vee opomenuo da nikom ne smiju otkriti

sto se dogodilo u dvorani za ispite. "Ako vas bilo tko nesto

111

pita, sarno recite da ste napisali one sto vam je tada palo

na pamet." Oni su me poslusali. Ta dva djecaka bila su mi

vrlo bliska. Veoma su me voljeli i bili mi skloni vee i u tim

ranim godinama.

112

12. POSJET HAMPIJU

Ook sam bio na skolovanju u Uravakondi, predsjednik

gradskog vijeea u Bellaryju, glavnom gradu susjedne

pokrajine, sanjao je ovakav san. Netko mu je u snu rekao:

"Pocti u tu i tu kueu u Uravakondi i dovedi ovamo onog

djecaka Sathyju." I njegova zena Lakshmidevi sanjala je

istodobno san u kojem joj je netko savjetovao: "Majko,

ti i tvoj muz poctite zajedno i dovedite Sathyju." Prema

tome, oboje su posli u Uravakondu. Ja sam sada visok

sarno 1,52 metra. Tada sam bio jos nizi i nosio sam hlace

i kosulju. Kad sam jednog dana izisao iz kuee, muz i zena

su me vidjeli i istog trenutka prepoznali me kao djecaka iz

sna.

Bili su vrlo sretni i duboko mi se poklonili pred svima

na trznici. Ja sam upravo isao u skolu s knjigama u ruei.

Predsjednik gradskog vijeea Bellaryja pristupio je bratu

ovog tijela i rekao: "Seshama Raju, ti mislis da je tvoj brat

obican skolarae. Ne, ne, moje se sree smeksalo i bio sam

ganut kad sam ugledao sjaj njegova liea i njegovu Cistocu.

U tom je djecaku neki neobjasnjivi bozanski sjaj. Nemoj se

dati zavarati i krivo shvatiti da je on obican djecak poput

113

svakoga drugog. Mi ga zelimo povesti i zaddati kod nas

nekoliko dana. I ti podi s njim. Moras dovesti Sathyju u

Bellary, cak i ako to znaCi da izostane nekoliko dana iz

skole."

Seshama Raju nije to mogao odbiti, osobito zato sto

je to od njega trazio covjek koji je predsjedavao gradskim

vijeeem. Odmah je posao upravitelju skole i zamolio ga:

"Gospodin predsjednik trazi od mene da dovedem Sathyju

u Bellary na nekoliko dana. Molim vas ljubazno, da mi

odobrite taj dopust." Upravitelj skole vrlo me volio te je

rekao: "Mozes povesti Sathyju ne sarno u Bellary, nego u

bilo koje drugo mjesto, ne moras traziti moje dopustenje."

Rekavsi to, dao nam je svoj automobil i poslao nas u

Bellary.

Predsjednik gradskog vijeea u Bellaryju ugostio nas je

u svojoj kuti tri dana i postupao s nama kao s cijenjenim

gostima. Poveo nas je u hram Virupaksha koji se nalazio u

svjetski poznatom gradu Hampiju. Ono sto eu vam sada

ispricati nije pretjerani egoisticki prikaz. Svi Clanovi nase

grupe usli su u hram Virupakshe. Da sam rekao da neeu

uti, brat ovog tijela prisilio bi me da udem, ili bi se razljutio

zbog moje drskosti jer sam ga morae poslusati kao svoga

brata. Zato sam upotrijebio malo taktike i rekao: "Boli me

zeludac pa ne mogu uti u hram." Na tom izletu su nas

pratili nas uCitelj Sri Tammiraju i grupa od pedesetak,

sezdesetak \judi. Svi su usli u hram. No predsjednik grad­

skog vijeea u to vrijeme nije mislio ni na koga, nego na

Svamija. Bio sam jos vrlo mlad. On je uzeo moje ruke u

svoje moleti me: "Molim te Raju, moras poCi u hram,

moras poei!" Ali bio sam odlucan pa me zato nije uspio

nagovoriti. Seshama Raju mi je tada dao upute: "Mi eemo

uti u hram, vidjeti Gospopa Virupakshu i vratiti se. Do

tada ti cuvaj nasu prtljagu."

Usli su u hram. Bilo je vrijeme aratija za gospoda

Virupakshu (to je obredno kruzenje plamenom kamfora

pred bozanstvom). CUdno, no oni nisu mogli pronaCi kip

bozanstva koje su trazili. Umjesto njega, ugledali su ondje

Rajua! Seshama Raju se naljutio misleCi kako mu je Sathya

rekao da neee uci u hram, vee ee ostati vani. "No on se

vjerojatno kriomice usuljao na to sveto mjesto i stao kod

kipa. Strasnog li svetogrda!"

Ali predsjednik gradskog vijeea Rama Raju nije tako

mislio. On je sarno zakljuCio "da je Virupaksha Raju, a

Raju je Virupaksha." Seshama Raju je odmah iziSao da me

potrazi. Sjedio sam pod istim stablom gdje je on ostavio

prtljagu. Nije mogao vjerovati. Usao je u hram i poslao

svoju zenu da vidi sjedim li pod stablom kao prije. ana

me nasla ondje. U isto vrijeme Seshama Raju me vidio

na svetome mjestu gdje je stajao kip Virupakshe. Sada

si je morae priznati da je Raju istodobno bio u hramu i

114 115

izvan hrama. Sio je vrlo sretan, ali nije to htio pokazati

preda mnom da to ne bi izazvalo zbunjenost. Pokusao si je

objasniti dogadaj misleCi: "To tako izgleda vjerojatno zato

sto se svi brinemo zbog Sathyje."

Predsjednik gradskog vijeea koji nas je doveo u hram

Virupaksha i sam je dozivio taj fenomen da se Raju

istodobno pojavio na dva mjesta. Kad je grupa iziSla iz

hrama, uzeo je za ruku Seshama Rajua i rekao: "Ti vrlo

grijesis kad mislis da je Sathya tvoj brat. On nije obican

covjek. U njemu se nalazi velika bozanska moe." Nakon

toga smo otisli u Sellary i ostali ondje nekoliko dana.

Rama Raju je doveo sve gradske sluzbenike i predstavio ih

Svamiju. No naziv Svami jos se tada nije koristio, svi su me

zvali Raju. Neki su se ljudi cak cudili: "Kako predsjednik

gradskog vijeea iskazuje takvo veliko postovanje tom

djecaku?!"

Nas izlet u Sellary i Hampi je zavrsio i bilo je vrijeme

da se vratimo u Uravakondu. Predsjednik gradskog vijeea

zelio mi je na rastanku nesto darovati. Ali ja sam mu

otvoreno rekao da ne primam nikakve darove. Ponudio

je da ee mi dati cetiri para hlaca i kosulje. Rekao sam mu

da nista ne primam. Prije pedesetak godina bio je obicaj

da mladiCi nose bros na ovratniku kosulje. Danas to vise

nitko ne nosi. Ali onih dana smatralo se da je vazan i bogat

onaj tko nosi bros.

116

Predsjednik nije bio siguran sto da mi daruje prije

moga odlaska. Njegova mu je zena savjetovala kako bi

bilo najbolje da mi daruje zlatni bros. On je otisao zlataru

i dao na brzinu izraditi zlatni bros te ga stavio na ovratnik

moje kosulje. Uzeo me za ruke i zamolio: "Raju, kad god

pogledas taj bros, sjeti se mene." No ja sam ga odbio primiti.

Sio je moj obicaj da nikad, ni u kakvim okolnostima ne

uzimam ni od koga nista. Tada je Seshama Raju razumno

zakljuCio: "On tije darovao bros iz velike Ijubavi koju osjeea

za tebe. Ako ga odbijes, povrijedit ees ga!" Napokon sam

ipak na nagovor Seshama Rajua primio taj bros i dopustio

predsjedniku da ga stavi na moj ovratnik.

117

13.0BJAVA

Vratili smo se autobusom iz Hampija u Uravakondu.

Morao sam iCi u skolu. Bros koji mi je darovao predsjednik

gradskog vijeca Bellaryja ispao mi je na putu do skole dok

sam nosio knjige. Nisam ga mogao pronaci. Ali nije me ni

najmanje dirao taj gubitak. Ipak sam se ponasao kao da sam

zabrinut i trazio sam gao Djecaci koji su iSli za mnom pitali su

me sto trazim. Odgovorio sam im: "Vidjeli ste bros na mom

ovratniku. Izgubio sam ga pa ga traZim." I oni su ga poceli

svuda traZiti. Nasmijao sam se i primijetio: "Idete u skolu da

biste ucili, zasto se brinete zbog brosa?" Oni su odgovorili da

je bros na mom ovratniku bio vrlo lijep. Jedan od tih momaka

otisao je u kucu Seshama Rajua da ga obavijesti 0 gubitku

brosa. U to vrijeme Seshama Raju i Rama Raju izmjenjivali

su misljenja: "Ono sto Sathya radi Cini se vrlo cudnim. Kako

da shvatimo njegovo ponasanje?"

Kad je mladic izvijestio kako sam izgubio bros i kako ga

trazim, odmah su dojurili do mene. Rama Raju zagrlio me

s mnogo ljubavi i upitao sto trazim. Odgovorio sam vrlo

naivno da nesto trazim. Shvatio je da u mom odgovoru

postoji neko unutarnje znacenje pa me dalje pitao: "Raju,

119

kako je moguce da na svijetu trazis one sto ne znas?" Tada

sam mu odgovorio: "Bros koji ste mi dali negdje je ispao

i sada mu nema ni traga." On je rekao da to nije vazno,

on ce mi dati jos 10 takvih broseva. Tada sam ispjevao

s!jedecu pjesmu u kojoj sam spomenuo kako je "svjetovna

veza nestala onog casa kad je nestalo brosa."

Bila je nedjelja, 20. listapada.

Baba se vratia iz Hampija i iSaa u skalu.

Bros 5 avratnika je ispaa i nije se magaa pronaCi.

Bia je ta dan promjene,

napustila ga je svjetavna vezanast

kaja je imala ablik brosa.

1hadacasce u Hampi pasluiila je taj svrsi.

Baba je atisaa kuCi gavareCi

da ga abmana - maya viSe ne veie.

(teluska pjesma)

Za mene je svjetovna vezanost bila poput brosa. A taj

me je napustio. Veza se prekinula. Zato sam istog dana

otisao od kuce. Svjetovne stvari nas obmanjuju. Onog

dana kad napustimo tu obmanu, istog nas casa iluzija

napusta.

U meduvremenu neki su se !judi okupili, medu njima

bio je i nastavnik engleskog jezika H. S. Venkata Ramana.

120

Doveli su me k njemu i pitali me trazim Ii Boga iii bros.

Ja sam odgovorio: "Boga ne trebam traziti jer je On

sveprisutan. Niti trebam traziti brosjer je sve u mojoj ruei."

Tada me Rama Raju upitao gdje je Bog i mozemo Ii Ga

vidjeti.

Ranije sam mu dao prsten koji je nestao s njegova

prsta i nasao se u mojoj ruei. Bio je zaprepasten i pitao me

kako se to moglo dogoditi. Ja sam odgovorio: "Ja mogu

uCiniti sve. Sve je u mojim rukama." PromatrajuCi sve to,

Seshama Raju je bio zacuden i zbunjen. Napustio ga je

osjecaj da je stariji brat ovoga tijela. RoneCi suze radosti,

pitao je: "Dragi moj, ti si sveznajuci. Sve je u tvojim

rukama. Sto onda tralis?" Ni ja se nisam njemu obracao

kao bratu. Rekao sam mu da vise nisam vezan svjetovnim

odnosima. Uzeo sam ruku Rame Rajua i pitao: "Sto je

ovo?" On je odgovorio da je to njegova ruka. Tada sam

izvadio nalivpero iz njegova dzepa i pitao ga Cije je to pero,

a on je odgovorio da je njegovo.

"Kazes to je 'moja ruka, moje pero, moje tijelo, moj um

moja osjetila.' Rijec 'moj' pokazuje da si razliCit od svega

toga. Tko si onda tiT', pitao sam gao Svi su poceli misliti:

"Da, tocno je sto Raju kale. Mi svi kazemo da je ovo i one

moje, ali ne znamo tko smo." Svi su sutjeli i priznali da ne

znaju svoj istinski identitet. Rekao sam im da sam dosao

na ovaj svijet samo da Ijudi spoznaju svoj pravi identitet.

121

"Oko vidi, a urn misli. Oko vidi ovaj rupCic. Ali da

bi ga mogao identificirati, mora postojati osnova, zar ne?

Kazete da je to rupCic. Kako ste to saznali? Kazete da je

urn osnova svega toga. Sto je urn? Kome on pripada? Ne

znate. Vi mislite da znate one sto vam u stvarnosti nije

poznato. To nepoznato zapravo je vase istinsko Sebstvo.

Potrudite se da to spoznate."

Od toga dana poceli su me posjeCivati mnogi trazitelji

istine. Oni su ovako medusobno raspravljali: "Ono sto

Raju govori istina je. Ali kako da spoznamo nase istinsko

Sebstvo?" Ljudi citiraju drevne tekstove igovore 0 uzvisenoj

filozafiji, ali ne znaju njihovo pravo znacenje. Oni kazu:

'Ovo je moj prsten, moj rupCiC' i tako dalje. Ali ne znaju

tko je taj ja i sto je to moje? Covjek treba uCiniti napor da

spozna tu istinu." I dalje sam objasnjavao te pojmove:

"Ova su vazna aspekta koje treba razmatrati. Jedan je

drsyam - one sto je vidljivo, drugi je dras.tr - onaj koji vidi.

Kale se yad drs yam tan nasyam - da sve sto je vidljivo

mora nestati. Oakle, sve sto vidite sarno je iluzija. Vi ste

draS,tr - onaj koji vidi, to je vase istinsko Sebstvo."

Nastavnik engleskog jezika H. S. Ramana bio je

plemenita dusa. Njegova je kuca bila na mom putu do

skole. On bi sjedio na verandi ispred svoje kuce i zabrinuto

me cekao. Cim bi me ugledao, pozvao me, uveo u kucu

i ponudio mi kavu i slatkise. Ali mene nisu zanimale

122

-------------

te svjetovne stvari. Ranije sam ga oslovljavao rijecju

gospodin. Ali od toga dana poceo sam ga zvati imenom.

Rekao sam mu: "Ti nisi moj uCitelj, niti sam ja tvoj ucenik.

Odnos uCitelj - ucenik je svjetovni odnos. Sve sto oCi vide i

usi cuju pripada svjetovnosti i prolazno je. Covjek se treba

uzdiCi iznad toga i traziti transcendentnu stvarnost." Od

tada, kamo god sam posao, koga god sam susreo, govorio

bih 0 tim visim principima.

Tada je jednog dana Ramana pozvao Seshama Rajua

rekao mu: "Nemoj se mnogo brinuti pokusavajuCi

razumjeti Sathyino ponasanje. Taj momak se upusta sve

dublje u tajne zivota. Nitko ne moze razumjeti njegovu

pravu prirodu. Pricekajmo neko vrijeme pa eemo vidjeti."

Rekavsi to, on bi me pozvao u svoju kueu i s velikom

Ijubavlju ponudio mi slatkise, kavu, razna jela i ostalo.

Jadnik, nije shvaeao da me ne zanimaju te stvari. Nisam

nista od toga ni dirnuo. Po mom misljenju, sve su to bile

svjetovne stvari koje su podvrgnute stalnoj promjeni i nisu

trajne. "Ti smatras nestvarne predmete stvarnima i zelis ih

imati. To je najveea pogreska koju Cinis."

Tako sam ih uCio visim filozofskim principima. H. S.

Ramana do tada me osIovljavao imenom Raju. Ali od

toga dana poceo mi se obraeati rijecju guruji. OodirujuCi

moja stopala, usrdno bi me molio: "Guruji, molim te,

dodi k menU" Oni koji bi vidjeli taj prizor cudili su se da

124

ovaj stariji gospodin, koji je i sam uCitelj, dodiruje stopala

ovog mladiea, svoga ucenika. Tada bi Ramana pred svima

rekao: "Ooci ee dan kad eu, ne samo ja, nego i cijeli svijet

pasti pred njegova stopala." Rekao sam Ijudima koji su se

ondje okupili da je vrijeme da napustim svoju kueu i skolu,

da pocnem svoju misiju, kako bih ublazio patnju mojih

poklonika. Bacio sam knjige i objavio:

Znajte da sam ja zapravo Sai.

Odbacite svoje svjetovne odnose,

napustite svoje teznje da me ograniCite.

Svjetovne vezanosti viSe me ne sputavaju.

Nitko me ne moze zadriati, kolikogod ve}ik bio.

(teluska pjesma)

I Seshama Raju je pisao stihove. On nije bio kod kuee

kad se ovo dogodilo. Saznao je to kasnije od svoje zene i

objasnio: "Netko je tog momka naveo da recitira tu pjesmu,

kako bi inace mogao skladati tako prelijepe stihove?"

U susjednoj je kuCi zivio jedan astrolog imenom Rama

Narayana, bio je i znalac svetih tekstova - sastrin. Seshama

Raju ispricao mu je sve sto sam mu ja govorio 0 filozofskim

istinama. Kad je CUO moje rijeCi, plakao je od ganuea.

Njegove suze su stvarno padale na moja stopala. Od toga

dana svi u Uravakondi poceli su mi se obraeati imenom

Sathya Sai Baba. No to ime nije bilo novo, vee otprije

125

koristeno. Ime koje je dobilo ovo tijelo bilo je Sathya.

Predodzbu koju sam dopustio da ljudi imaju 0 meni bila

je ona 0 Sai Sabi. lato su spojili ta dva imena i poceli

me nazivati Sathya Sai Saba. Tada sam ljudima oko sebe

otkrio: "Dosao sam siriti istinu." laprepastili su se kad su

culi moju objavu. Naglasio sam to jos jednom: "To nije

ime kojim sam se nazvao. U stvari, vi ste me nazvali tim

imenom. Ja uopce nemam imena." Rekavsi to ustao sam i

krenuo. No svi koji su se okupili ondje, ukljuCivsi i Ramana i

znalca svetih tekstova, pokusali su me sprijeciti da odem.

Tada sam im savjetovao: "Nemojte me pokusati zaustaviti.

Ono sto od vas ocekujem nije vanjska promjena. Ocekujem

da se podvrgnete mentalnoj transformaciji. Dosao sam da

biste spoznali svoju unutarnju istinsku prirodu. Ja nisam

ovo tijelo. lato me nitko ne moze ograniCiti. Pokusajte

slijediti one sto vam govorim, tada cete shvatiti i svoju

pravu prirodu."

Na prostoru oko Anjaneyuluove kuce nalazila se visoka

stijena. Anjaneluyu je bio porezni inspektor u Uravakondi

i veliki vjernik. Posao sam i sjeo na tu stijenu. Anjaneluyu

bi obicno u mojoj prisutnosti osjecao neobjasnjivu radost,

vidio bi duhovnu auru Svamija. Njegova je kuca bila u

istoj ulici kao i skola koju sam tada polazio. On i njegova

zena cekali bi me zabrinuto na ulazu svoje kuce s kavom i

zakuskom dok sam se vracao kuCi. Ako su slucajno njihova

126

djeca tada bila ondje, oni bi ih poslali u kucu da se bracni

par ne bi nasao u neprilici pred svojom djecom. Cim bih

stigao pred njihova vrata, oni bi mi se duboko klanjali,

dodirujuCi mi stopala. Ja sam se mnogo s njima prepirao

i govorio im: "Gospodine, vi ste stariji, ne biste trebali to

raditi!" Ali oni bi odgovarali: "Raju, istina je da smo stariji

sto se tice tijela, ali ne znaCimo mnogo na podrucju znanja

i mudrosti. Ti si doista Gospod Krsl)a." Oni su se bojali da

ce im se drugi mozda smijati kad bi me ovako pretjerano

hvalili u javnosti. lato su to zeljeli obavljati u tajnosti.

Sjeo bih na stijenu u vrtu njihove okucnice. On je bio

vrlo sretan i govorio bi: "Aha, Raju je dosao!" Usao bi u

kucu i rekao zeni da pripremi razna jela, ali ja nisam niti

jedno taknuo. Pozivao sam ljude koji su se ondje okupili

da pjevaju bhajan:

Manasa bhajare guru caranam

dustara bhava sagara taranam

(0 ume, sluzi lotosna stopala gurua

koja ce te prevesti preko strasnog oceana

ovozemaljskog zivota - saJ?7sara)

Svi koji su se ondje okupljali bili su vrlo iznenadeni.

"Kako se takva cudesna promjena dogodila u tom malom

djecaku?" Seshama Raju je dosao k meni i tralio da se

vratim kuci. Ali ja nisam pristao. Nije bilo u mojoj prirodi

127

da ne poslusam zapovijedi starijih. Seshama Raju se zata

zacudio sto sam ga prvi put odbio poslusati. eudio se:

"Kako je taj Sathya smogao toliku hrabrost?" Ook sam

ga gledao njezno se osmjehujuCi, mirna i vedra liea, on

je oko moga liea ugledao blistavu svjetlost. VracajuCi se

iz skole, Seshama Raju je opet pokusao uCiniti sve da me

odvede kuci. Otvoreno sam rekao da necu doci. Tada ga

je Anjaneluyu nastojao uvjeriti: "Oragi moj gospodine,

nemojte ga uznemirivati. Neka ostane ovdje. Kad nakon

nekog vremena postane normalan, sam cu ga dovesti

kuCi."

U meduvremenu tu su se okupljali razni Ijudi i poceli

me ispitivati: "Tko si ti? Vrag ili duh?" Ja samjasnim tonom

odlucno odgovarao: "Nisam ni vrag ni duh. Znajte da sam

ja u stvarnosti Sai." Tada su pitali: "Kako da ti vjerujemo da

si ti Sai Baba?" Onih dana nitko u tom podrucju nije cua

za Sai Babu. Ime Sai Babe nikomu na eijelom podrucju

Anantapura nije bilo poznato.

Jednog je dana netko donio evijece. Uzeo sam ga,

bacio ga na tlo, a one se slozilo napisavsi Sai Baba na

teluskom jeziku. Ook sam sjedio na onoj stijeni u vrtu,

dosao je neki fotograf i fotografirao me. Kad su fotografiju

razvili, maleni kamen ispred mene dobio je lik Shirdi Sai

Babe. Kopije te fotografije dijelile su se svim Ijudima koji su

se tom prilikom tame okupili. Stijena na kojoj sam sjedio

onog dana jos se uvijek nalazi u Uravakondi. Anjanaya,

predsjednik Sathya Sai organizacije sluzenja - seva drZave

Andhra Pradesh sagradio je prekrasan mandir i dvoranu

na tome mjestu. Onih dana nitko nije poznao Sai Babu.

Kad sam se iz Uravakonde vratio u Putlaparthi nakon

objave, seljaci su prvi put culi to ime i pomislili da sam

uzeo muslimansko ime. Ali Sai Baba transcendira religiju i

stalez. Gdje god Ga traZite, naCi cete Ga.

Poklonici V'is.(7ua kaiu da je on velik.

Poklonici Sive kaiu da je Siva velik,

Poklonici Ga.(7apatija kaiu da je on velik,

obrazovani /judi kaiu da je Sarada velik,

muslimani kaiu da je Alah velik,

poklonici boianske energije - sakti kaiu da je ona velika.

Moji poklonici kaiu da je Sathya Sai velik,

a ipak neki drugi kaiu da su svi likovi jedno.

No vi morate govoriti istinu - sve su religije jedno.

A Bog je jedan i samo jedan.

Sto vam jos moram objasniti,

0, vi plemeniti /judi koji ste se ovdje okupi1J?

(teluska pjesma)

Bog nema posebnog imena ni lika. On uzima lik 0

kojem vi kontemplirate.

128 129

Ja sam upravitelj kozmicke drame, cijeli univerzum

plese kako ja sviram.

Jesu Ii se Gospod Rama iii KrSDa utjelovili s nekim

posebnim imenom? Tek kad su se utjelovili, !judi su im dali

imena. Kaze se da je onaj koji privlaCi sve !jude KrsDa. On

je bio doista utjelovljenje blazenstva.

Tko moze dati ime pravoj prirodi Sebstva - atmatattva,

kojaje utjelovljenje vjecnog blaZenstva, apsolutne mudrosti

i iznad parova suprotnosti, koja se siri i sve prozima poput

neba, koja je cilj na koji upucuje velika vedska izreka

- mahavakya: to si ti - tat tvam asi, to jest Jedan bez

drugoga, vjecan, Cist, nepromjenljiv, svjedok svih funkcija

intelekta?

"Prava priroda Sebstva je imanentna u svakom

covjeku, sto vise u svakom bicu. Ja sam zapravo dosao

na ovaj svijet sarno da navedem Ijude da spoznaju tu

istinu." To sam objasnjavao onima koji su se okupljali oko

mene. Seshama Raju me tada upitao tko sam, a ja sam

odgovorio: "Ti me zoves Sathya, dakle ja sam Sathya. Ako

me nazoves bratom, tvoj sam brat. Tko god me pozove

bilo kojim imenom, ja uzimam lik koji pripada tom imenu.

Istinu da kazem, ni skim nemam nikakav svjetovni odnos,

odgovaram na sva imena kojima me zovete. Sva su imena

moja. No to nisu imena s kojima sam se rodio. Dosao

sam na ovaj svijet sarno da vas navedem da spoznate tu

istinu."

131

Seshama Raju je bio posve zbunjen izaprepasten mojim

odgovorom, nije znao sto uCiniti u takvim prilikama. Mislio

je da bi trebalo poslati brzojav roditeljima i zamoliti ih da

odmah dodu. Ali onih je dana trebalo mnogo vremena

da brzojav stigne iz Uravakonde u Puttaparthi. Zato je

poslao obavijest po jednom od svojih ucenika, moleCi

Pedda Venkama Rajua i Easwarammu da odmah dodu

u Uravakondu. Oboje su stigli brzinom munje. Seshama

Raju ih je doveo do mjesta gdje sam sjedio. Easwaramma

je neutjesno zaplakala i preklinjala me: "Dodi sine, podimo

u kueu tvoga brata." Ja sam odgovorio da nikamo neeu

iei. "No ako bas zelite, otpratit eu vas u Puttaparthi. Tako

eu razveseliti sve njegove stanovnike, a tada eu iCi kamo

zelim."

U meduvremenu je bilo mnogo uzbudenja i ovakvih

pitanja: "Gdje je Raju? Gdje je Raju?" jer nisam bio u

skoli tih dana. Nitko od djecaka nije dosao na molitveni

sastanak,13 vee su svi odjurili pred Anjaneyuluovu kueu.

Ali ja nisam nikoga vidio, sarno sam sjedio na stijeni

i gledao u prazno. Primijetivsi me, djeca su svasta mislila:

"Raju se vrlo promijenio, izgleda kao da je mentalno

poremeeen. Mozda mu se nesto dogodilo kod kuee nakon

13 prije nastave svakog su se dana okupljali pred skolom uCitelji i ucenici i mali Raju bi pjevao molitvu Bogu

sto se vratio iz Hampija." Tada sam im savjetovao da jedan

od djecaka mora pjevati molitvu Bogu kad mene nema, a

tek tada nastava moze poceti.

20. listopada bio je dan kad je cijeli grad dozivio

veliku promjenu. U skladu s tom promjenom, i u ucenickoj

zajednici mnogo toga se promijenilo. Njihova Ijubav i

naklonost prema meni iznad svih je ocekivanja postajala

sve veeom. Evo jednog dogadaja koji to opisuje. Ja bih

pjevao molitvu svakog jutra u skolskom dvoristu. Nas je

upravitelj cijenio moje pjevanje i govorio: "Raju, premda si

jos vrlo mlad, molitva koju pjevas dira nase duse." Svakog

sam dana pjevao ovu molitvu:

Svakog trenutka odjekuje tvoj prodorni zov.

SlusajuCi tvoje velikodusne rijeCi,

hinduisti, budisti, jainisti, parsi,

muslimani i krscani

dolaze do tvoga prijestolja s Istoka i Zapada

pletuCi vijenac ljubavi.

Pozdrav tebi koji ujedinjujes cijelo covjecanstvo!

Pozdrav tebi koji nadzires sudbinu Bharate!

Pozdravljamo te, pozdravljamo tel

Tako sam vee onih dana poducavao 0 jedinstvu svih

religija. Molitvena pjesma pjevala bi se veselo u skoli

svakog jutra, svi su je pjevali jednoglasno pa i uCitelji.

132 133

Nakon sto sam onog dana napustio skolu, rekli su jednom

djecaku muslimanu imenom Abdul Gafoor da se popne na

pozornicu i otpjeva je. On je imao melodiozan glas i dobro

je pjevao. Popeo se na pozornicu, ali nije mogao pjevati jer

su ga emocije gusile kad se sjetio da mene nema. Zaplakao

je, kao i uCitelji zajedno s ucenicima, tesko podnoseCi

rastanak od mene. Nakon nekog vremena upravitelj skole

uspio je zaddavsi mir najaviti okupljenima: "Danas nema

vise molitve. Razioimo se mirno. I sam nas plac je danas

molitva kad vee ne mozemo podnijeti da Rajua nema

meou nama." Molitva je tako zavrsila u velikoj patnji i u

skoli je proglasen neradni dan.

Umjesto da odu kuCi, uCitelji i ucenici okupili su se

oko kuee u kojoj sam boravio. K meni je doslo nekoliko

ucenika, poceli su me podsjeeati na svoje poznanstvo sa

mnom govoreCi: "Raju, sjeeas li me se? Sjedio sam iza

tebe." Ali ja ih nisam cak ni gledao. Bili su vrlo razocarani,

neutjesno su plakali i napokon otisli kuei. To je bio doista

dirljiv prizor. Ali ja sam to radio namjerno zeleCi u njima

izazvati promjenu. Od tada su oni stalno slijedili Svamija.

Onih dana ucenici su bili tako Cista srca i neduzni, nisu

nikad uzivali ni u kakvom kritiziranju, drskim pitanjima

ili zlim mislima. Oanas su ucenici drukCiji, postaju sve

inteligentniji, ali njihove plemenite osobine sve bde nestaju.

Onih dana bili su manje inteligentni, ali plemenitiji.

134

Kad sam se napokon poceo spremati za Puttaparthi,

svi su me momci zeljeli pratiti. Do Bukkapatnama nije

vozio autobus, vee sarno do Penukonde. Od tamo je u

Puttaparthi trebalo stiCi volovskom zapregom. Takve su

bile moguenosti prijevoza onih dana. Djecaci nisu htjeli

nikoga slusati. Bili su uporni u svojoj teznji da paou s

Rajuom. Kako bi ovo malo selo Puttaparthi moglo smjestiti

tako mnago Ijudi? Zato sam zamolio upravitelja skole da

uvjeri ucenike da ne idu sa mnom u Puttaparthi. Ukrcao

sam se u autobus. I upravitelj je plakao kad sam odlazio.

Svi koji su se okupili ondje bili su vrlo tuzni. Ali ja nisam

pridavao nikakvu pozornost njihovim osjeeajima. Oni me

nisu smjeli ganuti. Niposto!

Ook sam odlazio iz Uravakonde, dva djecaka koja su

sjedila u istoj klupi sa mnom, trcala su za mnom zovuCi

me: "Raju, Raju!" No od tada se promijenio i moj lik kao i

moje rijeci. Upitao sam ih: "Kakav je nas odnos? Odakle

ste vi? Tko ste vi, a tko sam ja?" Kad su Ramesh i Suresh

vidjeli kako se cudno ponasam, uzrujali su se. U toj teskoj

mentalnoj patnji oni su ceznuli za mnom, zovuCi me:

"Raju, Raju, Raju!" Autobus je krenuo. Ne mogavsi

podnijeti odvojenost od mene, Ramesh je potrcao prema

obliznjem bunaru i skoCivsi u njega poCinio je samo­

ubojstvo. Osjeeao je da ne moze zivjeti bez Rajua. Orugi je

djecak poludio, buncajuCi: "Raju, Raju, Raju!" Danju i

135

noeu razgovarao je sam sa sobom: "Raju, zasto si nas

ostavio? Zasto si nas ostavio?" Nije nista ni jeo ni pio,

danju i noeu zovuCi me imenom. Ta vrsta ludila nije bila

niSta drugo nego duhovna eeznja. Djeeaka Suresha odvezli

su u Bangalore i smjestili ga na psihijatriju. Njegov je otac

dosao k meni i molio me: "Svami, Suresh je sjedio pokraj

tebe u istoj klupi u srednjoj skoli u Uravakondi. On je moj

jedinac. Molim te, posjeti ga!"

Rekao sam mu: "Onaj djeeak Suresh bio je drukCiji,

ovaj Suresh nije vise isti. Neee biti nikakve koristi ako

ga posjetim." Ali djeeakov otac bio je uporan. Zato sam

morae otiCi u Bangalore i posjetiti ga u bolnicu. On je

stalno ponavljao: "Raju, Raju!" Nikog nije gledao. Pozvao

sam ga imenom i rekao mu: "Suresh, ja sam Raju. Dosao

sam te vidjeti!" On je odmah podignuo glavu i pogledao

me. Nakon toga je sklopio oei i mimo izdahnuo. I Ramesh

i Suresh neprestano su mi govorili: "Raju, mi zelimo uvijek

biti s tobom. Ne mozemo podnijeti ni trenutak odvojenosti

od tebe."

Nakon sto su oba ta djeeaka umrla u tako tragienim

okolnostima, razred u kojem smo nas trojica sjedila u istoj

klupi, zauvijek je zakljuean. Klupa u kojoj smo sjedili jos

je uvijek ondje. Nazvali su je klupa Sri Sathya Sai Babe.

Svi ueenici u skoli voljeli su me kao svoj zivotni dah. I

ja sam silno volio te djeeake. Dijelio bih s njima vade

136

i pakode koje su se pripremale u nasoj kuei. Ramesh i

Suresh napustili su zivot radi Svamijeve Ijubavi. Netko me

je poslije pitao: "Svami, ti si pisao test za njih i potpisao

njih na testu. Kako to?" Ja sam odgovorio: "I Ramesh je

moje ime, i ime Suresh mi pripada. Sva imena i svi likovi

su moji." Kad sam tako odgovorio, nisu mogli niSta vise

reei. Ako eu i dalje prieati svoju zivotnu prieu, neee biti

kraja tim stvarima.

Dragi studenti, dok sam ja bio ueenik, pomagao

sam svima, dijelio radost i sreeu i bio veseo sa svakim.

BuduCi da ste vi studenti Sri Sathya Sai instituta za visoko

obrazovanje, slijedite moj primjer i pomozite svakom,

podijelite svoju radost sa svima.

137

Prvi blagoslov, 1944.

14. JACK I JILL

Ook sam stanovao u starome mandiru, poznavao sam

jedan bracni par, gospodina i gospodu Krupp. Oni su mi

jednog dana donijeli dva psiea koje su zvali Lilly i Billy i

zamolili me: "Svami, ovi su se psiCi rodili u nasoj kuei. Mi bismo

zeljeli da oni budu u Svamijevoj bozanskoj blizini. Premda

mi neeemo biti ovdje fizicki prisutni, bit eemo zadovoljni da

preko njih zivimo u Svamijevoj blizini ako ih Svami ljubazno

primi." Pristao sam na njihovu molbu. Nedugo zatim, Lilly

je okotila dva psiea. Ja sam ih nazvao Jack i Jill. To nisu

bili nitko drugi, nego moji bivsi suucenici Ramesh i Suresh.

Ne mogavsi podnijeti odvojenost od mene, oni su umrli i

rodili se ponovno da bi kao psiCi zivjeli sa mnom. U to sam

vrijeme zivio u starome mandiru. PsiCi su me tako voljeli da

su stalno bili sa mnom. Cak dok sam spavao, oni su bili uz

mene, jedan pokraj moje glave, a drugi uz stopala. Noeu

nisu nikad spavali, bili su budni cijelu noe i lajali na svakoga

koga bi ugledali. Tako su uvijek bili sa mnom.

Nakon nekog vremena u Puttaparthi je dosla kraljica

- maharani iz Mysorea da me posjeti. Ona je bila zena

koja se neobicno upomo ddala tradicije. Nikad nikog nije

139

--------------------"...,.,;----~--

dodirnula. Ne sarno to, nije doticala ni predmete koje su

drugi imali u ruci. Ako se zazeljela kravljeg mlijeka, kravu su

morali najprije okupati, a tek onda pomusti. Tako su cvrsti

bili njezini principi. Nikad ne bi jela ako su negdje lajali psi.

lato je njezin tajnik dosao prije nje u asram i obavijestio

sve: "Ako ovdje ima pasa, molimo da se dde zatvoreni

u kuei." Onih dana nije bilo ceste za Puttaparthi. lato

je ona morala iziCi iz svoga automobila u seocu Karnate

Nagepalle i pjesaciti do starog mandira u Puttaparthiju.

Ali cak nije htjela iCi ni stopama drugih Ijudi. lato je u

prikolici dovezla cetiri debele daske. Najprije su na put

stavili dvije daske, kako bi ona mogla stati na njih. Tada

bi postavili druge dvije daske, kako bi mogla zakoraCiti. To

se ponavljalo dok nije stigla do mandira i vidjela Svamija.

Bila je velika poklonica. Onih dana nije bilo hotela nigdje

u blizini Karnate Nagepalle. lato je vozac morae doCi u

mandir na veceru. Kraljica mu je rekla: "Zelim prespavati

jednu noe u mandiru pa se danas neeu vratiti."

No vozac se nakon vecere morae vratiti na mjesto

gdje je ostavio automobil. Vee je pao mrak. Ulice nisu bile

osvijetljene. Prije 60 godina Puttaparthi je bio zabaceno

seoce. U tom zabacenom selu sada se nalazi zracna luka,

sveuciliSte i zeljeznicka postaja. Ali tada nije bilo modernih

cesta. Pozvao sam Jacka i naredio mu: "Idi s vozacem i

pomozi mu da se ne izgubi." Vozac se cudio i nije vjerovao

140

kako mu taj psie moze pokazati put. Tada sam mu rekao:

"Bog u tom psieu pokazat ee ti put." Psie Jack je isao

naprijed, a vozac ga je slijedio. On je tu noe prespavao u

automobilu. Padala je gusta kisa pa se psiC zavukao pod

automobil uz kotac. Vozac se probudio rano ujutro. Bilo

je hladno. lato je htio upaliti motor automobila i malo

ga provoziti kako bi bio siguran da je motor u redu, prije

nego sto dode kraljica da nastavi putovanje. Pokrenuo je

automobil i kotac je presao preko psiea Jacka. Bila mu je

slomljena kraljeznica. Vidite kako je bio vjeran taj pas!

Studenti, ucitelji i poklonici - svi vi pozorno poslusajte!

Tesko podnoseCi te mucne bolove zbog slomljene

kraljeznice, Jack je poceo puziti prema mandiru. Morao

je prijeCi rijeku Chitravathi, vukuCi tijelo po pijesku.

Obilno je krvario. Pokraj ulaza u stari mandir zivio je perac

rublja Subbanna. On je dotrcao do mandira i obavijestio

Svamija: "Svami, kraljeznica naseg Jacka je slomljena.

On dolazi ovamo bolno stenjuei." Izisao sam i pozvao ga

imenom. On je tuzno zavijao od strasnih bolova i pao pred

moja stopala Cim me ugledao. Vidite kako je bio vjeran!

Zelio je izdahnuti na mojim stopalima. lato je dopuzao do

mene iz takve udaljenosti unatoc strasnim bolovima koje

je trpio. Dao sam donijeti malo mlijeka iz mandira pa sam

nekoliko kapljica ulio u njegova usta. Kad je popio mlijeko,

podignuo je svoje dvije prednje sapice i stavio ih na moju

141

ruku te izdahnuo, vjemo me gledajuci. Pobrinuo sam se

za njegov pokop u dvoristu starog mandira. No rekao sam

Ijudima da ga pokopaju na jednoj strani kako bi bilo mjesta

i za drugi grob - samadhi. Ne mogavsi podnijeti odvojenost

od Jacka, drugi psic Jill prestao je jesti te nakon nekoliko

dana uginuo. Jill je pokopana pokraj Jacka. Zato sam

na tome mjestu dao sagraditi Tulasi Brindavan. Kad su

stari mandir poceli obnavljati, kako bi na njegovu mjestu

izgradili zgradu kalyana malJtapa14, Tulasi Brindavan je bio

uklonjen. Ja sam u to vrijeme bio u Bangaloreu. Tako su

Suresh i Ramesh uvijek zeljeli biti uz Svamija pa su se zato

cak i rodili kao psi. Napokon su se stopili sa Svamijem.

Njihova prica podsjeca na istinu da ce oni koji su vjemi

Bogu uvijek imati one sto im je potrebno.

Kako silna vjera! Kako silna Ijubav onih pSlca za

Svamija. Kad bi cak i djelic njihove vjere i Ijubavi bio u

Ijudskom bicu, njegov bi zivot bio svet. Nazalost, danas

covjeku nedostaje ta vjera. Ljudi imaju beskrajne zelje,

ali tko zeli slijediti Svamijeve ideale? Kako je moguce da

vam se zelje ispune ako napustite ideale? Trebate nauCiti

ovo: kakve god teskoce susreli, nikad ne budite daleko od

Bozje Ijubavi. Budete Ii se upomo drzali Bozje Ijubavi, cak

ce se i teskoce velike poput planine, otopiti kao led.

14 kalyana ma!)tapa - dos!. hram cistoce; vrsta malog hrama za ra­zne obrede

142

15. SUBBAMMINA ODANOST

U Puttaparthiju je zivjela velika poklonica imenom

Karanam Subbamma, vrlo plemenita zena bez djece. Sto

god je imala, podijelila bi sa svima, osjecajuCi da samo s

bliznjima treba dijeliti bogatstvo koje joj je Bog dao. U

takvim svetim mislima prolazilo bi joj vrijeme. Uvijek bi

me zvala: "Sathya, Sathya!" i dolazila k meni. Ali ja nisam

nikad odlazio k njoj odmah kad bi me pozvala. Tada bi me

molila ponizno: "Dragi moj, zasto ne dodes k nama?" A ja

bih odgovarao: "Nisam prosjak da dolazim k tebi bez

poziva. Ako me pozoves, doCi cu. Inace necu." Jednog

me dana pozvala i rekla: "Raju, danas sam spremila dose.

Molim te da dodes!" Onih se dana nije u svakoj kuCi moglo

naCi dose iii iddly. Pripremali su ih samo bogati Ijudi u

svojim kucama. Rekao sam Subbammi da ne mogu ostaviti

svu onu djecu i sam doCi k njoj po dose. Jadna zena, ona

bi tada pripremila dose za svu djecu.

Jednog smo dana svi dosH k njoj. Ona je bila vrlo po­

bozna i sirokogrudna zena. Bila je malo zbunjena vidjevsi

svu djecu jer nije bila spremna za tako brojni posjet. Zato

mi je rekla: "Raju, doveo si djecu k meni. Dobro! Ali ja

143

nisam pripremila niSta niti imam nesto gotovo sto bih im

dala. Molim te da svu tu djecu dovedes sutra. Pripremit

eu nesto za jelo i sacuvati to za njih." Sljedeeeg dana

pripremila je jelo koje sam volio, to jest juhu od posebne

vrste graha. Sva djeca, ukljuCivsi i mene, sjela su da

jedu. Upozorio sam ih unaprijed: "Subbamma pripada

Brahminskoj zajednici. Njima je tesko prijeCi preko raz­

licitosti koje nastaju zbog staleza i religije. Zato se prema

njoj odnosite oprezno sto vise mozete." Ona je u posudi

donijela rizu s juhom. Dio po dio toga jela spustala bi u

ispruzene ruke djecaka. Sva su se djeca dosita najela. Bio

sam sretan kad sam vidio da djeca tako dobro jedu.

Shvatila je tada istinu da je Raju zadovoljan tek kad su

djeca dobro nahranjena. Zato je najprije nahranila djecu.

U posudi je ostalo jos malo hrane. Ona je bila

nezadovoljna sto mi nije mogla ostaviti viSe. Sve sto je

ostalo stavljala mi je sarna u usta. Kad su to djeca vidjela,

pocela su medusobno saputati: "Zasto tako hrani sarno

Rajua, stavljajuCi mu hranu u usta, dok ju je nama sarno

spustala u ruke?" Procijenio sam dobro situaciju i rekao

Subbammi: "Gle, Cini se da su djeca malo pogodena onim

sto si uCinila." Subbamma je tada djeci sve objasnila na

prekrasan naCin: "Draga moja djeco, to ne znaCi da vas ne

volim koliko i Rajua. Zapravo, Raju je sretan i zadovoljan

sarno kad najprije vi jedete. Tako je velika njegova ljubav

144

prema varna. Zato sam najprije nahranila vas. Na kraju je

ostalo sarno jos malo hrane koju nisam mogla pretvoriti

u komadiee da ih stavim jedan po jedan u njegove ruke.

Zato sam mu je stavila u usta. U Rajuovoj je prirodi da

najprije utaZi glad drugih. On je zadovoljan kad vi dobro

jedete. U njemu nema ni trunka sebicnosti. I vi morate

postati poput njega, morate napustiti sebicnost, njegovati

ljubav i sreeu drugih smatrati svojom sreeom. Sarno eete

tako napredovati, vasa ee buduenost tada biti svijetla, a

vas zivot uzor drugima."

Rekavsi to, ona je s mnogo takta smirila situaciju,

poslavsi mene da obavim jednu duznost, to jest da joj

donesem listove curryja. Rekla mi je: "Raju, za veceru eu

pripremiti chitrannam, jednu vrstu jela od rize. Molim te

da mi doneses nekoliko listova curryja s onog stabla." Bio

sam stariji od sve te djece koja su se okupila ovdje, ali i

najnizi rastom. No bio sam spretan i lako se penjao po

drveeu. Popeo sam se na stable i ubrao nekoliko listova

kako je ona zeljela. Ali znate Ii pravi razlog zasto me poslala

po listove?

Iskoristila je priliku i objasnila djeci moju veliCinu i

plemenitost. Rekla im je: "Draga moja djeco, kako ste sretni

sto vam je Raju blizak prijatelj. On nije obican djecak, on

je kralj kraljeva. Uskoro ee se takvim pokazati. Bezuvjetno

slusajte njegove naredbe, nikad se ne ljutite na njega. Ako

145

eete se Ijutiti na njega, bogovi - deva ee se Ijutiti na vas.

Usreeujte ga i budite zbog toga sretni! Ako je Raju zbog bilo

eega nezadovoljan, on neee nikom otkriti svoje osjeeaje.

Ali sigurno je da eete vi osjetiti posljedice toga. Zato uvijek

usreeujte Rajua i pobrinite se da on bude zadovoljan."

Subbammin muz imao je drugu zenu imenom Kama­

lamma. Ona je prisla Subbammi i pitala ju: "Draga moja

starija sestro, kako mogu ta mala djeca razumjeti filozofiju

o kojoj im ti govoriS?" Subbamma je odgovorila na svoj

znakoviti naCin: "To nije nikakva filozofija, moja draga

mlada sestro. Ja samo uCim ovu malu djecu sto u svom

svakodnevnom zivotu moraju raditi a sto ne smiju. BuduCi

da nemam svoje djece, ovu djecu smatram svojom. Ovi

su djeeaci neprestano u drustvu Rajua. A Raju je sam dah

moga zivota."

Jednog je dana pripremila vade. Ali nije ih bilo do­

voljno za svu djecu. Zato ih je zeljela podijeliti samo sa

mnom. Dosia je do prozora. Njezina se kuea naslanjala na

kueu roditelja ovog tijela. Pozvala me kroz prozor: "Raju,

Raju, molim te dodi malo ovamo!"

Priblizio sam se prozoru. Pokusala mi je kroz prozor

pruziti maleni zamotuljak s vadama.

Tada sam joj rekao: "Nije lijepo od tebe da dajes vade

samo meni, a iskljueujes djecu. Moras biti Sirokogrudna."

Ona je odgovorila: "Molim te da mi za danas oprostis. Od

146

sutra eu ih dijeliti svoj djeci jednako." Tada sam uzeo vade

i razlomljene na komadiee podijelio ih popodne djeci.

Vi ne mozete razumjeti ni tisuCiti dio Ijubavi moje

prirode i bozanskosti. Moja se Ijubav siri. Mnogi je poku­

savaju opisati, ali manjkavo. VeCina se eak nikada niti

ne potrudi razumjeti je. Neka svi svjetovi budu sretni ­

lokasamastah sukhino bhavantu. Moja je zelja da svi Ijudi

budu sretni, da nitko ne trpi nikakve teskoee.

Gubitak brosa za ovratnik, napustanje skole zauvijek,

trazenje mojih roditelja da se vratim u Puttaparthi, sve

su to bili razlozi koji su me poticali da zauvijek napustim

Uravakondu. Od tada je moja popularnost postajala

sve veeom. Iz susjednih sela \judi su poeeli dolaziti u

Puttaparthi u velikom broju vozeCi se u volovskim kolima,

u zelji da potraze lijekove za razne bolesti - mentalne i

fizieke. Dovodili su Ijude koji su patili od raznih mentalnih

bolesti i one za koje se vjerovalo da ih opsjedaju zli duhovi.

Svi su mi potpuno vjerovali. "Cini se da ee vragovi i

duhovi otiCi ako im to zapovijedi ovaj djeeak." Njihova

bi se vjera obistinila - u casu kad su takvi pacijenti bili

dovedeni k meni, bili su oslobodeni svojih nevolja. BuduCi

da su bili svjedoci tih euda, mnogi su Ijudi vjerovali da su

moje rijeCi istinite. Venkamma, starija sestra ovoga tijela,

vjerovala je u Sai Babu pa me je molila: "Sathya, zelim

fotografiju Sai Babe. Molim te da mi je nabaviS." Tada

147

sam ja materijalizirao jednu fotografiju i dao joj je, a ona

ju je cuvala do svoga posljednjeg daha.

Cudesna Saijeva moe rasla je svakim danom i sto­

tine poklonika iz najudaljenijih krajeva svakog su dana

posjedvale Puttaparthi. U nasoj kud nije se mogao

organizirati njihov smjestaj i prehrana. Pedda Venkama

Raju molio je posjetitelje: "Molim vas da dolazite sarno

jednom na tjedan, to jest svakog cetvrtka." Poklonici su

bili razocarani i uzrujavali su se pa su protestirali: "Kako

je to moguee? Kako da cekamo do cetvrtka? Do tada

nase patnje mogu postati ozbiljne." Intervenirala je nasa

susjeda Subbamma i predlozila: "Venkama, tvoja kuea ne

moze smjestiti stotine poklonika koji svakodnevno dolaze

posjetiti toga djecaka. Zato te molim da ga posaljes u nasu

kueu. Ja eu se brinuti za njegove potrebe kao i za potrebe

poklonika koji ga posjeeuju."

Molila je i mene. "Svami, ja nemam djece. Mislim

da je sluzenje Bozjim poklonicima sluzenje Bogu. Ja eu

kuhati hranu za sve ljude koji dodu ovamo i posluzivati

ih. Molim te, ostani kod nas." Od toga dana ona je kuhala

hranu za sve poklonike koji su me posjedvali te ih sluzila

danju i noeu. Subbammina ljubav za mene bila je vise od

Yasodine ljubavi za Krsr:lU. Easwaramma i Subbamma bile

su susjede i veoma su se voljele. Ali muskarci iz njihovih

obitelji nisu razgovarali jedan s drugim. Easwaramma nije

smjela posjedvati Subbammu, a i njoj je bilo zabranjeno

da posjeeuje svoju susjedu. Zato su one komunicirale

preko prozora.

Jednog dana rekao sam Subbammi: "Pobrini se da

mi se sasije jedna narancasta haljina." Ona me pitala:

"Svami, mozes nositi i dhoti. ZaSto bi moran nositi

haljinu?" Ja sam odgovorio: "Ne, ne, trazim od tebe da

mi nabaviS narancastu haljinu jer je doslo vrijeme da

nosim narancastu odjeeu." Ona nije mogla odbiti Sva­

mijeve upute. Zato mi je dala sasiti haljinu. Onih dana

materijal za haljinu stajao je dva novCiea, a sivanje cetvrt

novCiea. I tako je haljina za mene stajala dva novciea i

cetvrt. Cim sam obukao haljinu, Subbamma je pozvala

Easwarammu koja je dosla i zaplakala kad me ugledala u

narancastoj odjeei. "Zasto Svami! Zar si me zato pozvao

da posvjedoCim ovaj oblik? Dosta je, dosta!" Uvjeravao

sam je: "Ovu narancastu odje-eu nosim sarno zato da

odagnam lose osjeeaje i gorCinu iz umova ljudi."

Subbamma je pripadala brahminskoj kasti, dok je

Sai Baba pripadao stalezu ratnika - ksafriya. Zato je cijela

zajednica brahmina u Puttaparthiju jednoglasno odlucila:

"Budud da ta gospoda drZi Sai Babu u svojoj kud, mi

neeemo dolaziti k njoj, niti eemo dopustiti da ona dode

k nama." Subbamma se nije zabrinjavala zbog njihove

odluke. Odlucno je rekla ljudima iz svoga staleza: "Ne

148 149

trebam nikoga, ne trebam posjeCivati niCiju kucu. Vi mozete

uCiniti sto hocete, no ja necu napustiti ovog mladica ni u

kojim uvjetima." Ona ni trenutka nije zeljela biti daleko

od Svamija. Prema njemu se odnosila kao prema svom

djetetu. Rezultat je bio taj da je cijela zajednica brahmina

bila neprijateljski raspolozena prema Subbammi. Ali ona

nije odstupala ni centimetra. Znala je da ce se morati suoeiti

s takvim teskocama u pitanjima koja se tieu duhovnosti.

Uskoro se broj ljudi koji su me posjeCivali silnom

brzinom povecavao. Ni Subbammina kuca vise nije bila

dovoljno velika da smjesti sve koji su dolazili. Kad je to

vidio, Pedda Venkama Raju je savjetovao Subbammi:

"Postovana majko, zasto bi ti zbog ieega bila u tako

neugodnoj situaciji? Zato neka nas Svami zivi u zasebnoj

kuci." Subbamma je tada darovala komad svoje zemlje

blizu hrama Svamija Venugopale, gdje je sagradena mala

soba iskljuCivo za mene. Dala je i nesto novca u tu svrhu.

Drzali su me u toj sobici i izvana je zakljueavali. No ja

bih ipak povremeno izlazio i odlazio do obliznjeg brezuljka

gdje bih satima sjedio. Svi su se eudili: "Kako to moze biti?

Brava na vratima je netaknuta. Kako je onda taj momak

mogao iziCi?" Takva su se euda dogadala svakog dana.

Jedne noCi, ljudi koji me nisu voljeli, zakljucali su vrata

moje sobice izvana i zapalili je. U to vrijeme ja sam spavao

u sobi. Desetak djece spavalo je na obliznjoj verandi. Kad

150

su vidjeli vatru, poceli su vikati: "Raju, Raju!" Vrata se

nisu mogla otvoriti jer su izvana bila zakljucana. Iz sobice

sam otvorio kapke malog prozora. Djeca su vidjela kako

se smijem. Pokusao sam ih ohrabriti govoreCi: "Ne brinite

se! Kaze se da onoga tko stiti dharmu i dharma stiti ­

dharma raksati raksitah. BuduCi da mi stitimo istinu - satya

i ispravnost - dharma, one ee za uzvrat zastititi nas." No

djeca su ipak bila u panici. Vikala su zmireCi: "Raju, Raju!"

To je zapravo bila mantra koju su stalno ponavljali.

U meduvremenu stiglo je i nekoliko ljudi koji su se

bojali za moj zivot. Venkamma, Subbamma, Easwaramma

i svi clanovi obitelji pojurili su tamo, placuei. Za nekoliko

trenutaka spustila se gusta kisa. Ali zacudo, kise nije bilo

ni na kojem drugom mjestu, osim nad tom kolibicom.

Plamenovi su se ugasili zbog obilne kise. Svi su bili sretni

sto je Svami spasen. Istodobno bilo im je zao sto neki zli i

losi ljudi mogu uzivati u tako strasnom djelu. Subbamma

je tada naredila da se brava na silu otvori pa me povela u

svoju kueu.

Subbamma je vrlo voljela Svamija. On joj je bio poput

zivotnog daha. Onih dana sva je zemlja u Putlaparthiju

pripadala Subbammi. Naredila je istragu zeleCi otkriti tko

je bio odgovoran za vatru u Svamijevoj sobici. Otkriveno

je da se radilo 0 petero iii sestero ljudi koji su bili odmah

pritvoreni. Ona je grmjela: "Vi zli momci! Ne smijete ostati

152

u ovom selu, odmah ga napustite, odlazite!"

No ja sam je zamolio ddeCi je za ruke: "Subbamma,

oni ne smiju trpjeti zbog mene. Pogrijesili su svjesno ili

nesvjesno. Molim te da im oprostiS. Nemoj ih tjerati iz

sela." Oni su nakon toga dosli k meni i podignuli me na

svoja ramena, noseCi me selom, obilno lijuCi suze radosti,

kajuCi se zbog onog sto su ucinili. Medu ostalima tu je bio

i neki Subbanna koji je prodavao alkohol i neki Ramana

uz jos neke druge ljude. Oni su priznali: "Ti si vjerojatno

stekao velike zasluge u proslim zivotima. Inace se takve

plemenite osobine ne bi pojavile u tebi. Ovo ee selo vrlo

brzo steCi veliki ugled, zahvaljujuCi tebi." Subbamma je

tada rekla: "Vi ovog momka smatrate obicnim seoskim

deristem. Ali on to nije! On je doista prava munja!"

Od toga dana Subbamma mi nije dopustala da izlazim,

vee me je ddala u svojoj kuei. Tada je imala 60 godina.

Uvijek je ponavljala moje ime i nije mogla spavati ako ja

nisam bio u njezinoj blizini.

Jednog je dana pozvala majke desetero djece koja

su bila stalno uz mene i rekla im: "Od danas, ova djeca

nisu vise sarno vasa vee pripadaju i meni. Sva ee ona biti

ovdje s nasim Rajuom." Tih desetero prijatelja zivjeli su

do nedavno. I vi poznajete Narayanu iz Bukkapatnama.

On je isao sa mnom u razred. Nekoliko je takvih ljudi

onih dana bilo u mom drustvu. Tesko je zamisliti kako je

153

Cista i nepokolebljiva bila njihova ljubav! Nazalost, danas

su u djeci cesto zle namjere i lose misli zbog djelovanja

modernog doba.

Narayana Bukkapatnam bio je dobrodusan covjek.

Jednog mi se dana poderala kosulja. U one vrijeme mate­

rijal za kosulju i hlace stajao je sarno jedan i pol novCie.

On je donie materijal lijepo zamotan i molio me: "Raju,

donio sam ti ovaj materijal s velikom ljubavlju. Daj iz njega

sasiti kosulju i hlace." Odbio sam uzeti zamotuljak rekavsi:

"Ako zelis da odnos izmec1u nas dvojice potraje vjecno, ne

smijes mi nuditi ovaj materijal. Neeu ga ni dirnuti."

Cinjenica je da nisam nikad uzeo novciea ni od koga. Nista

mi nije potrebno. Sto god mi treba, doCi ee sarno od sebe.

Zato nemam potrebe ispruziti ruku ni pred kim. Moja je

ruka uvijek iznad ruke drugoga, nikad ispod. To je bilo

tako od moga djetinjstva, a tako ee biti i ubuduee. Ja volim

davati, a ne uzimati. Neki me ljubomorni ljudi mogu

okriviti da im nisam nista dao. Ali jase ne obazirem na te

kritike. Nisam nikad nikog mrzio, nikom prigovarao niti

ikoga ismijavao. Zelim sreeu i onima koji mi se rugaju.

U selu je zivjela i neka zena koja je bila supruga jedne

poznate osobe. Ona nije voljela Subbammu. Ljutila se sto

sam ja stalno isao k Subbammi, a nisam posjeCivao njezinu

kueu. Zato je odlucila: "Ovog momka treba nekako ubiti."

Jednog me dana pozvala: "Dragi moj, dodi danas k meni

na dorucak. Nemoj nikom 0 tome pricati. Moras doCi sam.

Pripremit eu ti ukusne vade."

Zatim je posla do Subbammine kuce i zatraZila: "Sub­

bamma, molim te posalji danas Rajua k nama na doru­

cak." No Subbammi se nije svidjela ta ideja, posumnjala

je da ta zena ima neko zlo na umu. Dosia je k meni i rekla:

"Raju, ona te poziva u svoju kueu sa zlom namjerom. Molim

te, ne idi k njoj!" No ja sam odluCio posjetiti njezinu kueu pa

sam rekao Subbammi: "Neka bude sto biti mora, moram

joj ispuniti zelju." Otisao sam k njoj. Ona je pripremila

vade pomijesane s otrovom i ponudila mi ih. Znao sam

da su otrovane, no ipak sam ih pojeo. Za pet minuta moja

je krv bila otrovana i cijelo je tijelo poplavjelo. Neki ljudi

su to vidjeli, pojurili su do Subbamme te obavijestili nju

i Easwarammu sto se dogodilo. One su dotrcale. Rekao

sam im: "Ne brinite se! Ona je ucinila sto je zeljela. Sad

eu ja uCiniti sto moram." Rekavsi to, zamolio sam ih da

mi donesu casu vode. Cim sam uzeo casu, voda u njoj je

postala plava.

Doznavsi sto se dogodilo, seljaci su napali kucu te

zene. I Kondama Raju se razbjesnio. Pozvao je ljude koji su

pripadali zajednici lovaca - boya i rekao im da tu zenu nauce

lekciju. Posao sam k njemu i njezno mu rekao: "Djede, ti

si stariji gospodin. Ne bi im trebao govoriti da Cine takve

stvari. Nije ispravno uzivati u nasilju nad drugim, osobito

154 155

ako se radi 0 jednoj zeni. Ako joj itko pokusa naskoditi,

napustit eu kueu i boraviti sarno kod nje."

Ljudi su poceli vjerovati u mene kao u Sai Babu tek

kad bih izisao neozlijeden poslije takvih izazova. Jedan se

covjek poceo predstavljati kao poklonik Sai Babe. Drugi

su poceli oponasati stil moga cesljanja i nositi haljinu

slicnu mojoj, cak su se nazivali Sai Baba. Je Ii moguee

steCi povjerenje ljudi rabeCi tek takvu taktiku? Veoma brzo

ljudi su otkrili njihove lazne namjere i saznali istinu.

Poznati ljudi poput kraljice iz Mysorea i neki drugi

poceli su postupno dolaziti u Puttaparthi da me vide.

Onih dana rijeka Chitravathi imala je obilje vode. Ljudi

bi parkirali svoje automobile na drugoj strani rijeke i stizali

u Puttaparthi gazeCi kroz vodu duboku do koljena. I taka,

kad su poklonici izdaleka 5 velikom odanoseu dolazili da

me vide, dodirnu i razgovaraju sa mnom, nitko vise nije

mogao zaprijeCiti sirenje moje misije. Svamijevo ime i

slava prosirile su se i na udaljene zemlje.

Nakon smrti svoga muza, Subbamma se potpuna

posvetila Svamiju. Do svoga posljednjeg daha provodila

je vrijeme sluzeCi mi. Svi mozete mnogo nauCiti od njezine

odanosti i predanosti. Ona bi pripremala besplatnu hranu

svim poklonicima koji su posjeCivali Svamija. Jednog dana

dok smo putovali volovskom zapregom pitao sam je sto bi

zeljela. Ona je malo oklijevala i pogledala na sve strane

oko sebe. Vidjevsi da nema nikoga u blizini, odgovorila

je: "Svami, ne zelim nista. No kad budem napustala ovo

zemaljsko boraviSte, molim te da mi svojim bozanskim

rukama ulijes nekoliko kapljica vode u usta." Obeeao sam

joj da eu sigurno ispuniti njezinu zelju.

Cijelo zemljiSte sela Puttaparthi bilo je upisano

na njezino ime. Svi su je postovali. No otkad je pripala

Svamijevom stadu, nije imala drugog interesa u zivotu

osim Svamija. Od ranog jutra, pa dok nije posla spavati,

bila je neprestano zauzeta sarno Svamijevim poslom.

Katkad bih se povukao u peCine obliznjih brezuljaka, a da

je 0 tom nisam prije obavijestio. Jadna zena! Ona bi tada

stavila u posude upme, dose, vade i iddlije te me posla

traziti. Kad bi me napokon pronasla, pitao bih zadirkujuCi

je: "Subbamma, sto si mi donijela?" A ona bi odgovorila:

"Svami, donijela sam ti one sto volis jesti. " Tada bih joj

ja rekao da zelim dosu. Ona bi je posluzila na tanjuru i

pruzila mi ju. Zadirkivao bih je dalje: "Subbamma, ne

volim ovu dosu. Daj mi iddly, upmu iii vadu. " Jadna zena,

posluzivala bi mi tada sva ta jela. Od jutra do veceri bila bi

zaposlena pripremanjem velikog broja jela, cekajuCi me.

A ipak se stalno brinula da dozna sto jos trebam. Jednom

sam joj rekao: "Subbamma, ne trebas se brinuti! Ja nista

ne trebam. Postavljam ti tako mnogo pitanja, pitajuCi te

ovo i one kako bih svijet upoznao 5 tvojom odanoseu."

156 157

ana me zamolila: "Svami, molim te da stavis komadiC jela

koje si okusio u moja usta." Uzeo sam komadie iddlyja s

malo zaCina sa svoga tanjura i stavio joj ga u usta. Tako je

Subbamma do svoga posljednjeg daha dozivljavala veliku

sreeu u bozanskoj Svamijevoj blizini.

Seoski perac rublja Subbanna bio je prilicno jak. Drugi

jedan covjek ista imena, sin Chandrappe, bio je takoder

prilicno tezak i visok dva metra. Subbamma je odredila da

me jedan od njih uvijek mora pratiti. Rekla im je: "Saba

spava u mandiru, sam je. Jedan od vas naizmjence mora

uvijek, dan i noe, biti ondje. On ee takoder odlaziti na

rijeku kad god to bude zazelio. Jos je mlad i ne moze

hodati pjesice. Zato ga morate nositi na ramenima kamo

god pozeli." Tako je napravila nekoliko nagodba kako bi

mi bilo sto udobnije. Njezin je urn bio vrlo sirok, stogod je

radila bilo je da udovolji Svamiju.

Harijanjl5 su veoma voljeli Svamija. S vremena na

vrijeme pozivali bi Ga u svoje domove. I Subbamma bi

ondje odlazila sa mnom. Jednoga dana harijan imenom

Gangappa pozvao me na objed u svoju kueu. Rekao sam

Subbammi da idem k njemu. Odgovorila je da i ona zeli

poci, no ja sam joj savjetovao da ne ide. Ali bila je upoma

15 harijani - clost Bozji ljudi; ne pripadaju ni jednom stalezu; Gandhi ih je nazvao "nedodirljivi" jer se nitko nije zelio druziti s njima

158

U kraljevskoj odori

i eudila se: "Svami, ako ti ides, zasto ne bih i ja? Ja se ne

obazirem na razliCitosti medu nama. I ja eu poei." Tako

je i uCinila. Gangappa se veoma bojao posljedica pa je

rekao: "Kako to da je gospoda Subbamma dosla u nasu

kueu na objed?" Ja sam mu odgovorio: "Nemoj se bojati.

Vi ste harijani (djeca Gospoda Visryua). Ne obazirete se na

vjerske i staleske razlieitosti, zivite sretno i u jedinstvu sa

svim Ijudima."

Tako sam vee od djetinjstva nastojao otkloniti sve

razliCitosti u drustvu. Kad bih nastavio pripovijedati, to

bi se pretvorilo u opseznu povijest. Prije svega, svatko od

nas mora njegovati Ijubav. Onaj komu nedostaje Ijubavi,

jednak je mrtvom tijelu. Nikad se nemojte drZati podalje

od Ijubavi, ni u kojim uvjetima. Ako ne mislite na mene

danas, morat eete to jednom uCiniti negdje drugdje. Gdje

god da se nalazite, ja vam moram doCi u pomoe. Kakva

smisla ima ako ne shvatite istinu sada i tek kasnije se

pokajete? Umjesto toga, spoznajte istinu sada i slijedite je.

Njegujte Ijubav, budite svjesni istine da je Ijubav nas zivot

i zivite prema tome.

Dok sam boravio u starom hramu, isao bih svakog

dana na rijeku Chitravathi. Pratila su me sva seoska djeca.

Jedan bi me djeeak molio olovku, drugi pero. BuduCi da su

to bila djeca, tralili su me takve stvari. Ja bih im savjetovao:

"Napravite hrpicu pijeska i potralite u njoj predmet koji

zelite." I u pijesku bi pronalazili sve sto su pozeljeli. Jednog

smo se dana vraeali s rijeke i isli prema starom mandiru.

Susheelamma i njezina sestra Kumaramma, autorica knjige

Ti si moje jedino utoCiste - Anyatha Saranam Nasthi, treale

su pred drugima zeleCi sve pripremiti za obred aratp6 za

Svamija. Tada sam dao znak Subbammi da ih zaustavi i

pode prva prema mandiru. Ona ih je zaustavila i rekla da

ee ona poCi prva. Dvije su se sestre zaeudile: "Subbamma

je udovica, kako ona moze Svamiju dati arati?"

Kad je Subbamma stigla do ulaznih vrata starog

mandira, naiSla je na golemu zmiju. Ona je uvijek veoma

brizno uredivala mandir pa se glasno obratila zmiji rijeCima:

"Sai nagesvara, Sai nagesvara!17" U meduvremenu i drugi

su ljudi dotreali. Subbamma je pomislila: "Svami kale da

je Bog imanentan u svakom zivom bieu. Zato ovu zmiju ne

treba ubiti." Uhvatila je hrabro rukom zmiju koja se odmah

ovila oko njezine ruke, umjesto da je ugrize. Uskoro sam

i ja stigao i saljivo je upitao: "Subbamma, igras Ii se sa

zmijom?" Ona je odgovorila: "Zar me nisi poslao naprijed

da bi spasio one djevojke?" Tako je Subbamma bila svjedok

mnogih euda.

Ona je bila plemenita, pobozna vrlo sretna zena.

16 arati - obred kruzenja plamenom kamfora pred bozanskim likom

17 naga - zmija; iSvara - Bog

160 161

Od samoga moga poeetka zdusno mi je sluzila. Ne samo

meni, vee je kuhala svim mojim pokJonidma koji su me

dosli posjetiti. lato su joj svi rooad prigovarali. Ali nju

to nije zabrinjavalo, ona bi govorila: "Ne trebam nikoga.

Dovoljno mi je ako je Svami uz mene. Sto god on kale, ja

eu ga bez pogovora poslusati." Takva je bila njezina evrsta

vjera u Svamija.

Jednog sam je dana upitao: "Subbamma, bi Ii zeljela

vidjeti svoga supruga?" Povremeno bih se tako salio 5

njom jer je njezin muz vee umro. Ali ona bi odgovarala:

"Svami, nemam takvih zelja. Kakve veze imam s nekim

koga vise nema? Njemu nije bilo suoeno da dozivi tvoju

slavu. lato je umro. Ja sam te sreee, zato ti mogu sluziti."

Ali ja sam je nagovarao da pristane na moj prijedlog: "Ako

ga zelis vidjeti samo jednom, zelja ti se moze ispuniti. Bit

ee ti lakse nakon toga." Rekao sam joj da pooe iza svoje

kuee i promatra. Ondje se nalazilo stable indijskog rogaea

i ona je ugledala svoga muza, pokojnog Narayanu Raoa

kako sjedi pod stablom puseCi dgaretu. Bila je sretna sto

je opet vidjela svoga muza zivog, ali se u isto vrijeme vrlo

razljutila sto nije napustio svoju staru naviku ni nakon

smrti. Rekla je s velikim gnusanjem: "Cak ni nakon smrti

nisi napustio svoju losu naviku. Cudno! Ne zelim te vise

vidjeti!" Rekavsi to, vratila se u kueu.

162

Subbammin muz imao je i drugu zenu koja se zvala

Kamalamma. Ona i sada zivi u mandiru Prasanthi Nila­

yama. Pozvao sam je i rekao joj: "Kamalamma, i ti mozes

vidjeti jos jednom svoga pokojnog muza." Ona je to

odbila rekavsi: "Svami, mi smo ovdje u tvojoj bozanskoj

prisutnosti i sretno zivimo. Nista vise ne zelimo." No ja sam

bio uporan i rekao joj: "Idi i pogledaj ga samo jednom pa

se vrati." Kad ga je ugledala, on je pia vrueu kavu. Uzivao

je u istim stvarima kao i onda dok je bio ziv. I Gospod

KrsQa je svojim suvremenicima na sliean naCin pokazivao

neke dogaoaje iz proslosti.

Subbamma je sluzila Svamija do svoga posljednjeg

daha. Premda nije bila krvno povezana sa mnom, bila mi

je bliska mentalno i duhovno. Neprestano je razmisljala

o meni. Molila je Svamija da boravi samo u njezinoj

kuei. Ponudila je eak da ee se sama iseliti i kueu dati

Svamiju. Njezini su se rooad svaoali s njom: "Ti pripadas

brahminima, a on je iz staleza ksatriya. lasto mu dopustas

da bude u tvojoj kuCi?" Ona bi upomo odbijala njihove

argumente i cvrsto izjavljivala: "Ne trebam nikoga od vas.

Ja neeu dolaziti k vama, ne morate ni vi dolaziti k meni.

Dovoljno mi je samo ako je Svami sa mnom." Zeljela je

cia joj ispunim samo jednu zelju pa me molila: "Svami, u

posljednjim trenudma zivota moram vidjeti tvoj prekrasan

lik!" Obeeao sam joj da eu joj ispuniti zelju.

163

-- ------ --------

Jednom su me poklonici iz Madrasa (Chennai) nago­

varali da sto prije posjetim njihov grad. Bili su to dani II.

svjetskog rata. Svakog sata sirena koja je najavljivala

zracne uzbune brzo bi ispraznila ulice. U takvim okol­

nostima nisam se mogao ranije vratiti u Puttaparthi. U

meduvremenu, zdravstveno stanje Subbamme ozbiljno

se pogorsalo. Odvezli su je u roditeljsku kueu u Bukka­

patnam gdje je izdahnula. Njezino se tijelo nalazilo na

prednjoj verandi, pokriveno tkaninom. Svi clanovi njezine

obitelji, njezina majka i rodaci bili su veoma tuzni. Rodaci

su govorili: "Sai Baba je obeeao da ee joj dati nekoliko

kapljica vode prije njezina posljednjeg daha. Sada je

izdahnula. Ali gdje je Sai Baba? Nije dosao ni da je

posljednji put pogleda. Nitko ne zna kamo je otisao."

Onih dana nije bilo asfaltiranih puteva za Puttaparthi.

Morao sam automobilom iz Madrasa doCi do Bukkapat­

nama, a dalje volovskom zapregom do Puttaparthija. Kad

sam stigao u Bukkapatnam, primijetio sam da su se neki

Ijudi okupili na cesti. Izgledali su tuzni. Pitao sam jednog

covjeka sto se dogodilo, a on je odgovorio: "Svami, jucer

navecer Karanam Subbamma je napustila tijelo. Do svoga

posljednjeg daha ponavljala je: 'Sai Ram, Sai Ram!' Sada

sve pripremaju da je odvezu na spaljivanje." Onih dana

nije bilo moguee u selu nabaviti drvo za lomacu i ostalo

potrebno za kremiranje. Drvo je za tu svrhu trebalo skupiti.

Pitao sam gdje je Subbamma. Covjek je odgovorio da

njezino mrtvo tijelo dde na verandi u kuCi njezine majke.

Srdacno sam se nasmijao. Niti sam ja zaboravio svoje

obeeanje Subbammi, niti ga je ona zaboravila.

Sve je bilo spremno da se njezino tijelo odveze do

mjesta za spaljivanje. Svi koji su se okupili na verandi,

plakali su i rekli mi: "Subbamma je do posljednjeg daha

ponavljala sarno tvoje ime." Ja sam pitao kamo je otisla,

kao da niSta ne znam. No oni su mi rekli: "Svami, dosli

su lijecnici i pregledali je, potvrdivsi da u njoj vise nema

zivota." BuduCi da su njezini rodaci bili brahmini, nisu

nikom dopustali da se priblizi njezinu mrtvom tijelu.

Subbammina majka i sestre glasno su zaplakale kad

su me vidjele i pocele mi ogorceno prigovarati: "Baba,

Subbamma se silno nadala, do svoga posljednjeg daha,

da ees doCi i uliti nekoliko kapljica vode u njezina usta.

Zabrinuto je cekala da te vidi. Napokon je izdahnula

veoma razocarana jer te tako dugo sluzila. Zar joj barem

tu posljednju zelju nisi mogao ispuniti? Je li to nagrada za

njezino vjemo sluzenje?"

Odgovorio sam im kratko: "Ona nije umria, budite

mimi!" Nisu vjerovali mojim rijecima pa su me sumnjajuCi

pitali: "Kako mislis da nije umrla? Mravi plaze po cijelom

njezinom tijelu u kome nema viSe zivota." Ali ja sam ih

usutkao rekavsi: "Dao sam joj rijec da eu kapnuti nekoliko

164 165

kapljica vode u njezina usta kad bude napustala tijelo. Ja

nikad neeu prekrsiti svoju rijee." Subbammina majka bila

je stogodisnjakinja. Rekao sam joj da mi donese malo

vode i nekoliko listova bosiljka - tulsi umoeenih u vodu.

Priblizio sam se Subbamminu tijelu i odmaknuo pokrivae

kojim je bilo pokriveno. Pozvao sam je: "Subbamma,

Subbamma!" Ona je polako otvorila oei i evrsto stisnula

moje ruke, zaplakavsi od radosti i zahvalnosti. Svi koji su

vidjeli taj prizor zaprepastili su se i povikali jednoglasno:

"Subbamma se vratila u zivot!" No to nije bila istina. Ono

sto se doista dogodilo bilo je da se ona vratila u zivot sarno

zbog mene jer sam joj dao rijee, a ona se morala ispuniti.

Pitala me: "Svami, kad si stigao?" Odgovorio sam joj

da sam upravo sada dosao. Kad je otvorila oei i poeela

razgovarati sa Svamijem, svi su njezini rodaci brzo usli u

kueu da sve pripreme za Svamijev boravak i objed. Ali

rekao sam im odlueno: "Ne morate mi niSta pripremati za

hranu. Dosao sam vidjeti Subbammu. Vidio sam je i sada

idem ravno u Puttaparthi." DrZao sam je za ruku i pitao 0

eemu razmislja. Ona je odgovorila da ponavlja Sai Ram,

Sai Ram, Sai Ram. Plakala je od radosti. Obrisao sam

joj suze svojim rupeieem. DrZeCi sva radosna moju ruku,

ovako je izrazila svoje osjeeaje: "Svami, lijepo od tebe sto

si dosao ispuniti obeeanje koje si mi davno dao. Jos se

uvijek sjeeas tog obeeanja, Svami! Kako si pun milosrda!"

166

Sathya Sai nije eovjek koji ne drzi do svoje rijeei. I sarno

njegovo ime je istina (Sathya). On govori istinu, ono sto

radi je istina.

U meduvremenu dosli su Subbammina majka, mlada

braea i sestre, lijeenici - svi su dosli misleCi: "Kako to da

Subbanmma govori cijelo vrijeme? Kako je to moguee?

Vee je prosle noCi prestala disati. Kakvo eudo! Mozda je

to Sai Babino eudo?" Subbamma je drzala moju ruku i

stavila je na svoje eelo. Tada sam materijalizirao vibhilti

i stavivsi ga na njezino eelo, rekao: "Subbamma, nestale

su sve brige koje si do sada osjeeala, zar ne? Brinula si se

da Svami neee biti uz tebe u tvom posljednjem casu, no

sad si me vidjela i eula. DrZis i moju ruku. Ja sada idem

u Puttaparthi, a ti mirno sklopi oei." Ona je odgovorila:

"Hvala ti, Svami! Idi u Puttaparthi kad me posaljes u moje

konaeno odrediste." Rekao sam joj da mirno sklopi oei.

Tada sam ulio nekoliko kapljica vode s bosiljkom u njezina

usta i tako odrZao obeeanje. Ona je stavila obje svoje

ruke na moja stopala, a ja sam se oprostio od nje rekavsi:

"Subbamma, ispunio sam obeeanje koje sam ti dao. Sada

mozes otiCi sretna!" Onaje tada sretna napustila svoje tijelo

rekavsi: "5to da vise trazim? Napustam tijelo sretna, Sai

Ram, Sai Ram!" Sve je vrijeme plakala od radosti, drZeCi

me za ruke. I tako je postigla oslobodenje. Kad jednom

nekom dadem rijee, nikad to ne zaboravljam. Uvijek eu

167

.- ._-- -----------------;;---=­

odrzati zadanu rijec i nikad je neeu zaboraviti. Mnogi ne

vjeruju toj istini, vee misle: "0, Svami to govori slucajno."

Moja rijec nikad nije uzaludna. Uvijek postupam u skladu

s onim sto kaZem i to je istina.

Mrtvo Subbammino tijelo odvezli su na mjesto za

spaljivanje. Polozili su ga na lomacu koju je zapalio njezin

mladi brat. CUdno, njezino je lice ostalo vedro i onda

kad je plamen zahvatio cijelo njezino tijelo. To se proculo

u selu, 0 tome se pricalo. Posao sam volovskim kolima

iz Bukkapatnama u Puttaparthi. Easwarammin brat

Chandramouli bio je sa mnom u kolima. Vidjeli smo dim

koji se dizao s prostora za kremiranje gdje su Subbammini

smrtni ostaci bili izlozeni plamenu. Chandramouli me tada

upitao: "Svami, bio si do sada uz Subbammino mrtvo

tijelo. Zasto nisi cekao kraj spaljivanja?" Odgovorio sam

mu: "Ja nisam covjek koji ne drzi svoju rijec. Obeeao sam

Subbammi da eu biti prisutan u njezinu posljednjem casu

i uliti joj vodu u usta. To sam ispunio. Blagoslovio sam je

da mirno napusti ovaj svijet. OdrZao sam rijec i otisao."

Chandramouli je bio zadovoljan odgovorom te je dodao:

"Svami, kako si milosrdan prema svojim poklonicima!

Nedostaju mi rijeci da opisu tvoje milosrde." Istina je,

nedostaju rijeCi da se opise Svamijeva ljubav i milosrde

prema Subbammi. Odanost i predanost Subbammina

takoder je neopisiva, nadmasila je cak i Prahladinu.

r--=--­'!If

Ljudi su vee doznali vijest da je Svami ispunio svoje

obeeanje koje je dao Subbammi te je doveo natrag u zivot i

ulio vodu u njezina usta u njezinim posljednjim trenucima.

Sljedeeeg dana dosli su jedni za drugima brojni ljudi u

automobilima. Razgovarali su: "Cini se da je Svami ozivio

Subbammu i ulio joj vodu u usta u posljednjim trenucima

njezina zivota." Cijela Subbammina kuea bila je puna tih

ljudi, svi prisutni hvalili su njezinu veliku sreeu. Na svim

usnama bila je sarno jedna recenica: "Sai Baba je ispunio

svoje obeeanje, Subbammin je zivot blagoslovljen." Od

toga dana nekoliko starijih ljudi pocelo je dolaziti k meni

s molbom: "Svami, molimo te da to obeeas i nama. Ulij

posveeenu vodu u nasa usta kad se budemo odvajali od

ovoga svijeta." No morao sam im reCi: "Dragi moji, svim

Ijudima ne mogu to obeeati. Ako vam je sudeno, sigurno

eete dobiti to obeeanje. DoCi eu u odredenom casu i uliti

posveeenu vodu u vasa usta."

169 168

Madras, 1949.

16.0DLAZAK KONDAMA RAJUA

Kondama Raju, djed ovoga tijela, svakog bi jutra i

veceri pjesaCio iz sela do mandira u Prasanthiju da me

vidi. Jednog sam ga dana upitao: "Zasto ti je toliko stalo

da dolaziS ovamo i to dva puta na dan? Ostani kod kuee,

ja eu sam doCi da te vidim." Kondama Raju je bio malo

zbunjen pa je rekao: "0 Svami, je Ii ispravno da trazim od

tebe da me posjeeujes?" GladeCi svoje obraze, kao da se

ispricava, nastavio je: "Ne, ne Svami, ja eu doCi u mandir

da te vidim. Ta setnja bit ee mi dobra tjelovjezba." Rekao

je i ovo: "Ponavljam rijeCi koje si mi prije rekao." Mislio je

na Svamijev odgovor kad mu je predlagao da moze jesti

u skoli u Bukkapatnamu, umjesto da trCi u Puttaparthi i

ponovno natrag u vrijeme odredeno za podnevni obrok.

Imao je 112 godina. Cak i u toj poodmakloj dobi, njegove

oCi, usi, noge i ruke bile su u dobru stanju. Mogao je doCi

pjesice iz staroga do novog mandira bez stapa. Opominjao

sam ga: "Moglo bi biti stoke na tvom putu, zasto ne uzmes

stap?" On bi odgovorio: "Zasto bih trebao stap, Svami?

171

Noge koje mi je Bog dao u dobroj su kondiciji." Bio je

vrlo odan Svamiju pa bi govorio: "Svami, ti si doista Bog.

Nitko osim tebe i mene ne zna tu istinu."

Onih sam dana obicno redovito uzimao list betela. 18

Od ranog jutra dok nisam posao u postelju, zvakao sam

lisee betela s orahom uz dodatak malo limuna. I djed je

imao isti obicaj. Jednog sam ga dana obavijestio: "Imam

lisee betela i orah u prahu s limunom." No on je prigovorio:

"Zasto bih trebao orah u prahu? Nisam tako star!" Rekavsi

to, uzeo je lisee betela te ga zvakao uz pucketanje orahove

ljuske. Njegovi zubi bili su tako jaki cak i u toj poodmakloj

zivotnoj dobi. Njegov vid bio je takoder dobar, a mogao je

i dugo hodati. Stari ljudi onih dana bili su tako snaZni. Koji

je razlog tomu? Ispravno su koristili svoje tijelo i osjetila.

Njihovo zivotno geslo bilo je ovo: "Moram obaviti svoju

duznost kad sam vee roden kao Ijudsko biee."

Kondama Raju bi dolazio u mandir Prasanthija rano

ujutro. Ja bih spavao na pijesku ispred mandira. Otkad sam

znao da me on dolazi vidjeti, pokrivao bih lice plahtom. To

je znacilo da spavam. Tada bi on polako podignuo plahtu

s mojih nogu, duboko se poklonio pred mojim stopalima

i tiho otisao kako ne bi netko pomislio da se ovaj stariji

covjek zrelih godina duboko klanja pred svojim unukom

18 betel - vrsta papra, na Istoku koriste njegove listove za Zvakanje

172

koji je vrlo mlad. Onog trenutka kad je otiSao, ja bih

ustao.

Moiete probuditi covjeka koji cvrsto spava.

Ali kako moiete probuditi onoga koji se pretvara da spava?

Zasto oklijevas KrslJa? Dosta je, dosta tvojih nestasluka!

(teluska pjesma)

Tako su pjevale pastirice - gopika 0 Gospodu Krsryi u

dvaparayugi.

Jednom me Kondama Raju pitao: "Svami, kako eu

dugo zivjeti? Kad eu napustiti ovo tijelo?" Rekao sam

mu da eu doCi k njemu prije nego sto napusti ovaj svijet.

Bio je dobar pjevac. Ako je poceo pjevati 0 Laksmaryi

koji se onesvijestio u ratu izmedu Rame i Ravarye, cijelo

bi se selo okupilo oko njega. Jedne veceri posao sam u

Puttaparthi. U one doba on bi sjedio na lakom poljskom

krevetu i pjevusio neke pjesme. Kad me je primijetio, sisao

je s kreveta i duboko se poklonio pred mojim stopalima

rekavsi: "Svami, ti si dosao!", ne mogavsi kontrolirati

svoju radost. Molio me: "Svami, ti nisi obicno dijete. Ja

znam da si ti doista svemoeni Bog - iSvara. Rodio si se

u nasoj porodici kako bi nam pomogao da prijedemo

ocean ovozemaljskog zivota - saJT1sara. Imam jednu malu

zelju. U drevnoj tretayugi kralj Dasaratha je zelio napustiti

svoje smrtno tijelo nakon sto dobije nekoliko kapljica

173

blagoslovljene vode iz ruku Sri Rame. Ali zelja mu se

nije ispunila. S druge strane, Jatayu, ptica koja se borila

s RavaDom kad je otimao Situ, dobila je taj blagoslov

- prapti. Iskreno te molim da i mene ljubazno obaspes

svojim blagoslovima. Prije nego sto napustim tijelo, ulij

svojim bozanskim rukama nekoliko kapljica vode u moja

usta." Obeeao sam mu da eu to uCiniti.

Kondama Raju je veoma volio jednu vrstu slatke

palaCinke - obbatJu. Dan prije nego sto je umro, zamolio je

svoju snahu Easwarammu da ih pripremi. Ona ih je ispekla

pa sam i ja dobio nekoliko. No rekao sam joj da neeu slatko.

Kondama Raju je bio nepopustljiv, zahtijevao je od mene

da uzmem barem jednu palaCinku. Molio me: "Svami, blizi

mi se kraj. Ovo tijelo ima 112 godina. Prije nego sto ga

napustim, zelio bih staviti nekoliko komadiea toga jela u

tvoja usta. KaZu da je Yasoda hranila dijete KrsDu svojim

rukama, a tako je radila i Kausalya s Ramom. Mislim da

sam sada i ja te sreee. Zato mi dopusti da ovaj slatkis stavim

svojim rukama u tvoja usta." Onje htio to uCiniti, ali gle! Bilo

je cudno, komad slatkisa se nije nalazio ni u mojim ustima

ni u njegovim rukama. Easwaramma koja je promatrala

taj prizor, pitala je Kondama Rajua: "A gdje si izgubio

taj komad palaCinke?" A on je odgovorio: "Moze Ii itko

potpuno opisati Svamijeve bozanske nestasluke? Ne radi

se sarno 0 jednom iii dva nestasluka, oni su nebrojeni!"

Onih sam dana imao maleni automobil Morris Tourer,

koji sam sam vozio. U tom sam se automobilu vozio ne

sarno po selu nego sam vozio i u udaljenija mjesta, na

primjer u Madras. Kad sam vozio automobil brzo, ljudi

koji su stajali uz cestu, cudili su se mojoj brzini. Jednog

je dana Kondama Raju pozvao Easwarammu i rekao joj:

"Pogledaj dolazi Ii Svami prema hramu Satyabhame?"

Ona je izisla i potvrdila to. Tada joj je Kondama Raju rekao:

"Easwaramma, blizi se moj kraj. Neee me vise biti. Zato

Bog dolazi ovamo da odrzi svoju rijec." Jadna zena pitala

ga je naivno, imajuCi na umu svjetovni smisao: "Sto je Bog,

gdje je Bog? Kako dolazi?" On je tada pokazao na mene i

rekao: "Ti prostodusna zeno, zar jos uvijek zivis u iluziji da

je Sathya tvoj sin? Pogledaj, Bog dolazi!" I Easwaramma

je bila svjesna moje bozanskosti, i ona je nekoliko puta bila

prisutna Svamijevim nadnaravnim moCima. Ipak je zbog

svoje majCinske ljubavi zivjela u zabludi da je to njezin

mali Sathya. Takva je bila i Yasoda. Premda je vidjela 14

svjetova - loka u KrsDinim ustima, cudila se je Ii to san iii

iluzija koju je stvorio Gospod VisDU.

Tada je Kondama Raju pozvao Easwarammu i rekao

joj: "Dolazi sam Bog da me povede sa sobom. Dolazi

odrzati rijec koju mi je davno dao. Molim te, donesi mi

malo vode u casi. On ee nekoliko kapljica uliti u moja

usta. Tada eu mimo napustiti ovaj svijet." Easwaramma

174 175

se cudila: "Nemas ni grazniee niti si bolestan. Snazan si i

zdrav. Zasto onda kazes da ces mimo umrijeti?" On joj je

odgovorio: "Smrt ne zna za razlog ni za vrijeme. Ona ce

doCi kad bude volja Sozja. Zato te molim da mi doneses

vodu." Easwaramma je tako uCiniia jer se nije htjela

raspravljati s njim. On ju je zamolio da u vodu stavi list

bosiljka. Vrlo je dobra znao da Svami dolazi ovamo da ga

"otprati." To smo znali sarno nas dvojica, ja ion.

Cekao je moj dolazak ddeCi casu u ruei. Cim sam

stigao, rekao je: "Svami, ja sam spreman." Odgovorio

sam da sam i ja spreman. Kondama Raju je sjeo na pod,

a meni je rekao da sjednem na poljski krevet. Stavio je

glavu na moja koljena i molio: "Svami, imam prijedlog.

Sudi Ijubazan pa me poslusaj!" Easwaramma je slusala

nas razgovor i cudila se: "Kojeg Ii cudnog prizora! Kako

ovaj stari covjek iskazuje toliko postovanja prema svom

mladom unuku?" Ali svoje je misli zaddala za sebe.

Kondama Raju je ovako izrazio svoje osjecaje: "Svami, ti

si danas dosao ispuniti svoje obecanje koje si mi dao prije

20 godina. Nebo moze prsnuti i pasti na Zemlju, oeeani

se mogu isusiti, ali ti ces uvijek oddati svoje obecanje."

Ja sam se sarno nasmijesio na njegove rijeci. Tada mi

je rekao: "Svami, molim te nemoj skretati moje misli

svojim carabnim smijeskom. Uzmi ovu casu i popij malo

vode iz nje, a ostatak ulij u moja usta svojim bozanskim

176

rukama." Rekao je i ovo: "Kralj Dasaratha dobio je cetiri

sina, nakon sto je obavio zrtveni ritual da dobije sina ­

pQtrakamestiyaga. Sam Gospod Narayarya radio mu se kao

Sri Rama, a zmija na kojoj se odmara Gospod Narayarya

kao Laksmarya. Bharata je bio simbol skoljke, a Satrughna

je simbolizirao kotac. Premda je imao tako slavne sinove,

nijedan od njih nije bio uz Dasarathu da ulije nekoliko

kapljica vode u njegova usta kad je napustao tijelo. Svami,

ti si raden u nasoj lozi Ratnakare. Vrlo smo sretni da se u

nasoj lozi radio sam Gospod iz rada Bharadvajagotra19 i

Apastambaso.tra. 20 Zato te molim da mi ispunis posljednju

zelju. Molim te da ne umrem razocaran kao Dasaratha."

Tako me je molio. Rekao sam da sam dosao upravo zato.

Podignuo sam casu i upravo sam htio uliti vodu u usta

Kondama Rajua, kad se on usprativio: "Ne, ne, Svami.

Molim te da ti prvi popijes malo vode, a ostatak ulijes u

moja usta." Zato sam popio malo vode iz case, a ostatak

ulio u njegova usta. Kondama Raju je bio vrlo sretan i

zadovoljan. Ne mogavsi svladati svoje osjecaje, rekao je:

"Svami, kakve Ii srece da pijem vodu iz tvojih bozanskih

ruku i nakon toga napustim ovaj svijet. Nemaju svi Ijudi

takvu srecu. Cak ni onaj koji je bio na polozaju kralja,

Dasaratha, nije imao tu jedinstvenu priliku. Ali ja je imam

19 Bharadvaja - drevni mudrac gotra - rod, pleme

20 Apastamba - drevni mudrac i pisac djela 0 obrednim zakonima

177

i vrlo sam sretan. Moj je zivot blagoslovljen." IzrazavajuCi

tako svoje osjeeaje, on je izdahnuo sa zadnjim smijeskom

na lieu. Tako su svi clanovi te obitelji umrli mirno i

bezbolno. Njihovi su zivoti savrseni primjer stare izreke da

dobro donosi dobro. Zbog njihovih plemenitih osjeeaja

sve je u njihovim zivotima teklo glatko i na kraju su imali

plemenit i sveti kraj. Savjetovao bih vam da i vi stalno, do

zadnjeg daha kontemplirate 0 Bogu u skladu s izrekom:

Svuda, uvijek, u svim okolnostima kontemplirajte 0 Bogu

- sarvakaJesu sarvatra hari cintanam. Budete li tako radili,

i vi eete imati plemenit kraj kad dode vrijeme.

Kondama Raju je drzao malu trgovinu u kojoj su se

prodavale i razne stvari poput bidija, seoskih cigareta,

beteJova lista i oraha. Prije nego sto je umro, jednog me

dana pozvao i dao mi nesto novea te zahtijevao: "Svami,

nikad nikom nisam uCinio nikakvu nepravdu, niti sam ikog

prevario. Ali mozda sam zabunom zaboravio vratiti nekom

novCie ili dva. BuduCi da si odabrao utjeloviti se u nasoj

Ratnakara lozi, cijeli nas rod je blagoslovljen. Ne zelim

umrijeti kao neciji duznik. Zato te molim da se pobrines

da se ovaj novae razmijeni u male novCiee i razbaea po

mom mrtvom tijelu za vrijeme pogrebne proeesije. Ako se

tako bude uCinilo, rijesit eu se duga kojeg mozda jos uvijek

imam." Pitao sam ga: "Zasto mi zbog toga moras dati taj

novae? Mogu to uCiniti s noveem kojim raspolaZem." Ali

178

on je bio uporan: "Ne, Svami, svoj dug moram rijesiti

svojim noveem." Tako su svi Clanovi ove obitelji bili ljudi

besprijekorni, mogli su osvojiti Bozju milost samo zbog

svojih vrlina. Bozja milost je jedino bogatstvo kojem covjek

mora teziti. Samo ako je ta milost dostupna, i sve ee drugo

samo od sebe slijediti.

179

Djed Kondama Raju

" 17. SAM SAM ODABRAO SVOJE RODITELJE

Prije nego sto je napustio svoje smrtno tijelo, Kondama

Raju je savjetovao Easwarammu: "Svamijeva slava prosirit

ce se ubrzo na cijeli svijet. Zapravo, sam svijet bit ce

izvrgnut velikoj promjeni. Ovamo ce dod ljudi iz mnogih

zemalja. Nemoj se zavaravati osjecajem da je Svami

tvoj djecak i tvoj sin, nemoj njegovati osjecaj majCinske

vezanosti. Svami ne pripada sarno ovoj obitelji. Ti si jos

uvijek zapletena u prividan fizicki odnos. Svi odnosi koji se

temelje na fizickom tijelu slice prolaznim oblacima. Sarno

je odnos atmana vjecan. Stoga smanji svoju vezanost za

fizicko tijelo i njeguj vezanost za atmana." Savjetujud joj

to, on joj je polozio ruku na glavu i blagoslovio je. Od toga

dana Easwaramma je pocela zivjeti u Prasanthi Nilayamu

ostavivsi svoju kucu. Obicno bi dolazila u Svamijevu sobu

svakog jutra i popodneva i razgovarala s njim. Istina je, i

ona je prepoznala Svamijevu bozanskost. Katkada, kad bi

se on pojavljivao u liku iSvare, ona bi bila malo zbunjena

pa bi se cudila: "Svami, kakve su to zmije?" Obicno sam

se pretvarao da sam naivan i odgovarao: "Ja ne nosim

181

nikakve zmije oko vrata." Kasnije, kad bi me pogledala

polOmo, ne bi pronasla nikakvih zmija na meni. Tako je

nekoliko puta dozivjela Svamijevu bozanskost.

Isto se dogodilo i s Kausalyjom, majkom Gospoda

Rame i s Yasodom, pomajkom Gospoda Krsl)e. Sve su

one zivjele u iluziji zbog majeinske ljubavi. Bog je tako

zakriljen tajnom. Otkrit eu vam jedno malo eudo koje se

dogodilo u vrijeme sadasnjeg avatara.

Nakon sto je Prasanthi Nilayam bio sagraden, ja bih

svoj podnevni obrok uzimao na desnoj strani mandira na

prvome katu. Tamo bi u to vrijeme dolazila Easwaramma i

nagovarala me da vise jedem: "Svami, ne jedes dovoljno,

zato mrsavis. Molim te, jedi vise!" Ja bih odgovarao:

"Moram li se s nekim boriti? Moram li postati debeo? Ne,

ne, ne bih volio biti debeo." Jednog me dana netko pozvao

na objed. Zeljeli su me otrovati pomijesavsi otrov u hranu.

Bili su ljubomomi na moj ugled koji je svakim danom

bivao sve veei. Kad sam se vratio kuCi nakon jela, moje je

tijelo postalo plavo, a pjena je poeela izlaziti iz mojih usta.

Rekao sam Easwarammi da kruznim pokretima mahne

rukom. Kad je to ueinila, u njezinoj se ruci pojavio vibhl1ti.

Ona se eudila: "Kako se to dogodilo? Vidjela sam da se

vibhl1ti pojavljuje kad Svami zamahne rukom kruznim

pokretima, ali kako se vibhl1tipojavio u mojoj ruci?" Ja sam

joj darovao tu moe na kratko vrijeme. Tada je pomijesala

182

vibhl1tiu easi vode i dala mi daje popijem. Onog easa kad

sam popio vodu, djelovanje otrova eudesno je nestalo.

Ja sam sam odabrao roditelje ovoga tijela. Pedda

Venkama Raju mnogo je pomagao poklonicima. Kad

god bi oni zazeljeli nesto poput kokosova oraha ili neke

mahunarke, on bi odmah odlazio u Bukkapatnam i nabavio

ih. Svim sreem je sluzio poklonike. Kad je trebao napustiti

svijet, dosao je k meni u mandir. Vee sam odabrao neke

ljude za razgovor. Upravo kad sam htio uci u sobu, dosao

je on i stao uz stup. Pitao sam ga zasto je dosao, a on je

odgovorio: "Moram nesto obaviti s tobom, Svami. Zelio

bih malo porazgovarati."

Odgovorio sam mu da prieeka, pozvat eu ga nakon

razgovora s ovim ljudima. Ali on se zurio i rekao kako mora

hitno razgovarati sa mnom. Pristao sam ipozvao ga u sobu.

On je euvao sav svoj novae brizljivo zamotan u komadie

tkanine i smotao ga u svoj dhotina pojasu. Onih dana nije

bilo noveanika. Uzeo je taj novae i stavio ga u moju ruku,

rekavsi mi: "Ne zelim umrijeti kao neeiji duznik. Moram

se osloboditi svih dugova. Mozda sam nekomu duzan

novCie Hi eetvrt novCiea jos iz vremena mojih trgovaekih

poslova. Zato sam donio ovaj novae da se oslobodim tih

dugova. Ovdje je novae koji sam zaradio u znoju svoga

liea." Rekavsi to, dao mi je novae i zamolio me: "Svami,

imam takoder dvije vreee rize i nesto mahunarki kao i dva

183

paketa smedeg secera. Dvanaesti dan nakon moje smrti,

molim te da se tom hranom i novcem nahrane siromasni."

Tada je otiSao ravno kuCi i pozvao: "Je li tko kod kuce?"

Nije imao obicaj svoju zenu zvati imenom. Easwaramma

je izisla i pitala ga sto zeli. On je molio da mu donese

malo vode. Popio ju je i izdahnuo. Umro je tako lako i

mirno, nije patio ni trenutka. Bio je kod mene, razgovarao

sa mnom, tada posao ravno kuCi, Iegao i izdahnuo.

I Easwaramma je umrla lako, na jednak naCin. U

Whitefieldu se tada oddavao ljetni seminar. Ona je zeljela

iskoristiti svaku priliku da bude sa Svamijem kamo god

je on isao. Zato je bila i na Ijetnom seminaru. Bila je vrlo

sretna kad je vidjela da su mladiCi i djevojke na seminaru.

Nosila bi im vode za vrijeme jela i veselo razmisljala:

"Svami je uzrok tolike nase srece!" Jednog dana studenti

su bili na dorucku kao obicno. I ona je doruckovala i pila

kavu. Venkamma je uvijek bila s njom da pazi na njezine

potrebe. Nakon sto je zavrsila s doruckom, Easwaramma

je zeljela zvakati betelov list. Zato je pocela tuCi betelove

orahe uz pomoe malog muzara i batica. Cuo sam taj

zvuk u svojoj sobi na prvome katu. Iznenada me pozvala:

"Svami, Svami!" Ja sam odgovorio: "Dolazim, dolazim!"

Opet me pozvala: "Molim te, dodi brzo!" Sisao sam, a ona

je izdahnula. Nije ni trenutak trpjela nikakve bolove. Oba

roditelja ovoga tijela napustila su svoje smrtno tijelo na

jednak, bezbolan naCin. BuduCi da ih je Svami odabrao

za svoje roditelje, njihov je zivot bio tako posveeen Bogu

i blagoslovljen. I oni koji su Cisti i posveceni Bogu, imat

ce takav zavrsetak. To je bilo tako s Kondama Rajuom,

Peda Venkama Rajuom is Easwarammom. Svi su oni bili

"odabrani ljudi". Svami ih je odabrao.

Tako se odvijala Svamijeva pripovijest. Ja nikomu

nisam uzrokovao ni najmanju neugodnost. Ni skim nisam

strogo razgovarao da nekoga ne povrijedim. Ako sam

uopee zelio nesto prigovoriti, rabio sam rijec dunnapotha

(vole!). Sto se mene tice, to je bio veliki prigovor. No

osim toga ne znam ni jednu drugu rijec prigovora. Od

svoga djetinjstva svakog sam Cinio sretnim, nikog nisam

povrijedio.

Neki su se avatari utjelovili zbog molitvi njihovih

roditelja. Ali u slucaju ovog avatara, ja sam odluCio tko

ce biti moj otac i majka i prema tome su se oni rodili u

odredenim okolnostima. Ovo tijelo nije bilo rodeno iz

obicnog odnosa roditelji - sin, vee se tu radilo 0 bezgresnom

zacecu.

.. 184 185

Svuda, uvijek, u svim okolnostima kontemplirajte 0 Bogu.

18. GOSPOD IZ PUTTAPARTHIJA UVIJEK

" v

CE VAS STITITI

Easwaramma je pripadala vrlo siromasnoj obitelji,

nikad u rud nije imala ni novCiea. Nije poznato da je ikad

u zivotu jela rizu, vee sarno ragi sankati, kasu od crnog

brasna. I ja imam isti obicaj. Zapravo, to najvise volim

jesti. Iza uspjeha svakoga velikog covjeka stoji njegova

majka. Plemenite majke ove zemlje svojom su odanoseu

i predanoseu, svojim svakodnevnim stovanjem Soga i

molitvama oblikovale osobnost svoje djece, tako da su

oni postaIi veliki ljudi. Te zene mozda nisu imale visoko

obrazovanje ni akademske naslove, ali njihova snaga je

bila u njihovu karakteru iplemenitosti. Ovo selo Puttaparthi

postalo je glasovito sarno zbog plemenitosti Easwaramme

koja uopee nije bila obrazovana. Nazalost, danas ljudi

velicaju sina Easwaramme, zaboravljajuCi Easwarammu.

Kako bi taj veliki avatar dosao na svijet bez nje? Stoga

treba djeniti ulogu majke i stititi njezinu cast i ugled. Svaki

covjek treba postovati svoju majku. Na taj naCin prosirila

se slava Sri Sathya Saija.

187

Vee i onih dana k meni su dolazili visoki drzavnici.

Easwaramma se vrlo bojala kadgod bi se pojavio netko

u policijskoj uniformi. Odmah bi dosla kuCi i molila

Subbammu: "Policija moze uzrokovati Svamiju neprilike.

Molim te, nemoj im dopustiti da mu se priblize." Subbamma

bi pokusala ublaziti njezine strahove rekavsi da su i oni

poklonici te dolaze po Svamijeve blagoslove, a ona ih se

ne mora bojati. No Easwaramma nije bas vjerovala u to pa

bi govorila: "Svi ti policajci dolaze samo stoga sto Svami

stanuje u tvojoj kuei."

Jednom je dosao glavni policijski inspektor Ranga­

naikulu da me odveze u Madras. Tada je Easwaramma

pocela neutjesno plakati. Bio je to moj prvi posjet Madrasu.

Onih dana stanovnici Puttaparthija vjerovali su da je

Madras daleka strana zemlja. Easwaramma je cula kako

Ijudi pricaju da Svamija odvoze u daleku stranu zemlju.

Stoga je odlucila. "Neeu im dopustiti da odvezu Svamija.

SprijeCit eu ih!" Preda mnom je plakala: "Svami, ne smijes

iCi, ne smijes iCi!" Takva je bila njezina majCinska Ijubav i

privrzenost Svamiju. Uvijek se bojala da bi Ijudi mogli

Svamija odvesti u neku daleku stranu zemlju.

Malo-pomalo u Purtaparthi su poceli dolaziti !judi iz

udaljenih mjesta kao sto je Bangalore i moliti Svamija

da posjeti njihove gradove. Poklonici poput Sakamme,

vlasnice plantaze kave, kraljice iz Mysorea te ujaka s majCine

• 188

strane, dolazili bi ovamo svojim automobilima. Onih dana

!judi koji bi se dovezli automobilima u Puttaparthi morali

su ih parkirati u Karnata Nagepalliju, selu na istocnoj obali

rijeke Chitravathi te doCi pjesice gazeCi kroz vodu duboku

do koljena. Jednom su molili: "Svami, postaje nam vrlo

tesko doCi u to udaljeno mjesto i zatim se vracati istim

putem. Molimo te da ti dodes u Mysore i ostanes ondje.

Oat cemo ti mnogo zemlje, sagradit cemo ti i asram."

Ali ja sam odlucno odbio njihovu ponudu rekavsi: "Ne

trebam vasu zemlju ni asram. Ova zemlja u Puttaparthiju

je moja zemlja. Zar niste culi za izreku da su majka i

domovina vece i od samog neba? Ovo selo Cini vam se

u vasim okolnostima, malenim i udaljenim selom. Ali

vremenom cete i sami primijetiti kako ce se one razviti."

Jednog dana Sakamma me je zamolila: "Svami, vrlo

nam je tesko dolaziti u ovo selo i onda se vracati kuci. Za

nase automobile nema ni prikladnih cesta. Tesko je doCi

do tog sela cak i volovskom zapregom. Zato te molim da

dodes u Bangalore. Sagradit cemo ti palacu ondje da u

njoj zivis." No ja sam joj odgovorio: "Ne trebam takve

velike zgrade. Ova mala soba ovdje dovoljna mi je." Tako

bi me nagovarala premda sam odbijao njezine ponude.

Easwaramma je te noCi dosla k meni vrlo napeta izabrinuto

mi rekla. "Svami, primjecujem da ovamo dolazi velik broj

!judi iz udaljenih mjesta i traze te da odes ovamo i onamo.

190

-

Oni te zele odvesti odavde zbog svojih sebicnih ciljeva.

Necu prezivjeti ako napustis Puttaparthi. Uzmi na primjer

biljku. Sarno kad se mladica prihranjuje i hrani na istome

mjestu gdje je prvobitno niknula, narast ce u visoko stablo.

Ako tu biljku drzis danas na jednome mjestu, a sutra je

presadis na drugo, kako moze rasti? Zato te molim da

stalno ostanes u selu u kojem si roden. Idi svuda, ali nikad

ne napustaj Puttaparthi. Obecaj mi da ces zivjeti ovdje!"

Tada sam joj obecao da nikad, ni pod kakvim uvjetima

necu napustiti Puttaparthi. Rekao sam joj takoc1er: "Zivjet

cu jedino ovdje. Sarno cu posjeCivati svoje poklonike i

vracati se ovamo." Kasnije je ovdje sagraden mandir za

koji je zasluzna sarno Easwaramma.

BuduCi da sam joj to toga dana obecao, do danas

nisam napustio Puttaparthi. Svatko mora doCi ovamo. Ne

dolazi u obzir da zivim negdje drugdje. Danas mnogi Ijudi

napustaju svoja rodna mjesta. Covjek nikad ne bi smio

napustiti mjesto u kojem je roden. To je princip ovoga

avatara. Ako se drvo koje je izraslo ovdje iscupa i presadi

na neko drugo mjesto, kako ce prezivjeti? Ovo divovsko

stable koje se zove Sai Baba mora rasti u istome mjestu

gdje je niknulo. BuduCi da nisam napustio Puttaparthi, vec

sam nastavio zivjeti ovdje, ovo se selo pretvorilo u veliki

duhovni centar za cijeli svijet.

191

Na dan objave, 20. 10. 1940.

Ima jedna cudna prica 0 tome kako je selo dobilo ime

Putlaparthi. Na mjestu gdje se danas nalazi hram Svamija

Venugopale21 bio je jednom humak u kojem je boravila

zmija. Pastiri ovog sela dovodili su svakog dana svoje krave

da pasu na rubovima sela. Ali jedna krava bi zaostajala i

priblizila se humku. Tada bi iz njega izisla zmija i pocela

sisati mlijeko izravno iz njezina vimena, ne nanoseCi joj

nikakvo zlo. Jednog su dana neki pastiri primijetili taj cudni

prizor i pokusali ubiti zmiju. Uzeli su veliki kamen i baeili

ga na zmiju dok je sisala mlijeko iz vimena krave. Tada je

zmija proklela seljake rijeCima: "U tom selu neee prezivjeti

ni seljaci ni krave." Nakon toga je uginula.

To je razlog zasto su pastiri Putlaparthija ostavili svoje

selo i naselili se u udaljenom mjestu zvanom Gokulam.22 Od

toga dana pastiri nikad vise nisu spavali u selu Putlaparthi,

vee bi se navecer vraeali u Gokulam. Isti kamen koji je

onog dana bacen na zmiju, sada se stuje u hramu Svamija

Venugopale.

Ispricao sam tu pricu da vam objasnim razlog zasto se

Sai Sabina slava danas prosirila cijelim svijetom te razlog

zasto je ovo selo dobilo ime Putlaparthi. Ovaj Putlaparthi

ima za sobom dugacku pricu. Selo nije dobilo ime

21 Venugopala - venu dos!. KrsQina flauta; gopala - pastir koji cuva krave

22 gokula - stado; staja za krave

193

slueajno. Nekoliko glasovitih ljudi i duhovnih aspiranata

posjetilo je to mjesto, neke plemenite duse boravile su u

tom selu te su zeljele poduprijeti ime i ugled Puttaparthija.

Kralj iz Mysorea onih je dana posjeCivao Puttaparthi.

Njegova majka bila je plemenita zena sklona tradiciji. Ona

bi izlazila iz svoga automobila u selu Karnata Nagapalli i

pjesaeila cijelim putem do ovog mjesta. Tako su ovo selo

Puttaparthi cijenili i postovali mnogi veliki muskarci i zene.

Onih dana u Puttaparthiju je zivjelo oko 150 ljudi. Danas

deseci i deseci tisuea ljudi posjeeuje ovo mjesto. Ako ga

malo bolje pogledate, vidjet eete da su u tom malom selu

sagradene mnoge visoke zgrade, da su stanovnici sela vrlo

napredovali. U ovom jadnom zabaeenom selu sagradeno

je veliko sveuCiliste, superspecijalistieka bolnica, planetarij i

zraena luka, kojima se ne mogu pohvaliti ni veCi gradovi.

Gospod iz Puttaparthija uvijek ce vas stititi.

On je utjelovljenje milosrda,

driat ce vas za ruku

i prevesti preko oceana iivotnih promjena - saJTlsara.

On vas nikad, ni u kakvim okolnostima nece napustiti.

(teluska pjesma)

Velike stvari koje je postiglo ovo selo Puttaparthi tijekom

proslih 50 godina nije moguee u normalnim okolnostima

postiCi ni za 500 godina. Premda su se avatari pojavljivali i

ranije, takve velike promjene nisu se dogadale u razdoblju

od 50 godina. Sve je to postignuto vlastitim zalaganjem.

Ugled Puttaparthija prosirio se cijelim svijetom, zapravo

cijeli svijet je sada u Prasanthi Nilayamu. Ljudi iz gotovo

svih zemalja svijeta dolaze u Prasanthi Nilayam koji je

postao svijet u malom.

U godinama koje dolaze bit eete svjedoci jos veee slave

Puttaparthija. Mi ne radimo nikakvu reklamu 0 Prasanthi

Nilayamu. Hoee Ii ljudi doCi na poziv? Ja im zapravo

govorim da ne dolaze. A oni ipak u velikom broju dolaze

iz cijelog svijeta. Sarno Bog ima takvu moe privlaenosti.

Kad cvijet cvjeta, njegov se miris svuda siri. Poziva Ii cvijet

bumbare da dodu i sisu med? Ne, ne, peele dolijeeu same,

zujeCi iz velikih daljina, zaustavljaju se na cvijetu i sisu

med iz njega. One dolijeeu sarno zato sto se med nalazi u

cvijeeu. Sjedaju Ii one na plastieni cvijet?

Utjelovljenja ljubavi, vi ste doista blagoslovljene duse i

vrlo ste sretni. Provodili ste vrijeme sretni slijedeCi Svamija,

pjevajuCi i igrajuCi se s njim. Vi ste sa Saijem, Sai je s varna.

Zato vam uvijek govorim: "Ja i vi smo jedno!" Nitko ne

-194 195

moze opisati Bozju moe. On je svemogue, a Njegova je

moe beskrajna. Zato bih vam savjetovao cia njegujete

vjeru u Boga.

Koji grad okruiuje sveta rijeka Chitravathi

i teee u svoj svojoj drevnoj Ijepoti?

Oko kojega grada rastu prekrasni sumarci manga

simbolizirajuCi nesto posebno?

Oko kojega grada na sve eetiri strane straiu euvaju

boianstva Parvatf3 i Paramesvara24?

Usred kojega se grada nalazi bljestavi Gospod

VisIJ u,

evrsto usto/ieen u svojoj veliCini?

Taj svjetski poznati grad jest Puffapuram i/i

Puffaparthi

sa svojim bazenom svjeie vode koji je izgradio

Chikkavadiyar,

grad koji stoji kao vjeeni spomenik u slavu kralja

srca - bukkaraya.25

(teluska pjesma)

23 ParvatI - dos!. ona koja pripada planinama, kCi planina; ime Sivine supruge, bozanske Majke - Sakti

24 paramesvara - Svevisnji gospodar, Bog

25 bukka - dos!. srce; raya je sinonim za rijec raja, kralj

196

-