NOVA KNJIGA O SV. PADRU PIJU! Prvi svećenik Čudo na ...Vicevi ook Ran 3. li djelatno i lodonosno sdjelovali misnom otkljenj jes li na Svetoj Misi iskusili Božju prisut-nost i čuli

Tvoj te tata ne

poštuje?

Čudo na operacijskom stolu

NOVA KNJIGA O SV. PADRU PIJU!

Molitva prije pričesti:

Gospodine, nisam

dostojan

20 KNBR. 117

KOJI JE STAV CRKVE O ORALNOM SEKSU

PRIKAZANJE SVETE MISE ZA BLAGOSLOV ZAČETOG DJETETA

Savjeti za roditelje koji žele

SRETNU I MOTIVIRANU DJECU

BIH 4,5 EU 3,0

Prvi svećenik

s Isusovim ranama

RUJAN

2019.

3612

42 88 ČUDO NA OPERACIJSKOM STOLU

PRVI SVEĆENIK S ISUSOVIM RANAMA

Prikazanje Svete Mise za blagoslov začetog djeteta

Savjeti za roditelje koji žele sretnu i motiviranu djecu

2 www.book.hr | Book

BOOK 117

Svi kupci u našoj novoj knjižari www.figulus.hr ostvaruju popust od 10%!

*Popust je moguće ostvariti isključivo u našoj internetskoj knjižari www.figulus.hr i ne odnosi se na narudžbe putem telefona, društ-venih mreža (Facebook…), SMS-a i e-maila.**Popust vrijedi za knjige u izdanju Figulusa i Ustanove Kristofori.

-10 % www.figulus.hr

VLASNIK: Zaklada “Kristofori”IZDAVAČ I IZRADA: Ustanova za promicanje kršćanskih vrednota “Kristofori” GLAVNI UREDNIK: Josip LončarIZVRŠNA UREDNICA: Martina VidakovićGRAFIČKO OBLIKOVANJE: MI dizajnLEKTURA: Martina Vidaković

UREDNIŠTVO: Josip Lončar, Mihael Lončar, Martina Vidaković, Danijel Katanović, Gabriela Jurković, Tatjana Prepelić, Nediljko Jelčić

FOTO: Shutterstock.com (naslovnica)

SURADNICI u ovom broju: fra Remigije Tomo Mlinarić, čs. Biserka Jagunić,

Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.; fra Petar Ljubičić,

o. Antonio-Mario Čirko, Hrvoje Habljak, Ema Tomić,

Jasmina Juroš, Dubravka Rojc, Ivanka Samardžić

TISAK: “Kerschoffset” d. o. o., Zagreb

KONTAKTI ZA PRETPLATU:048/210-104, 095/[email protected], www.kristofori.hrIBAN: HR 62 234 0009 11101 82446

KONTAKTI ZA NARUDŽBE:[email protected], 095/206-5421www.figulus.hrADRESA UREDNIŠTVA:Časopis Book, Franje Gažija 2, 48 000 Koprivnica E-pošta: [email protected] (s naznakom: za Book) Tel.: 048/210-104 (10 - 16 sati)Book izlazi svakog prvog u mjesecu.

ZASTUPNIŠTVO ZA BiH:“Živo kamenje” d. o. o. tel.: 00387/63-323-359; e-pošta: [email protected]

SADRŽAJ

Susret u kolovozu: Osijek: 22. rujna u 18 sati i Dugo Selo: 29. rujna u 18 sati Informacije o susretima potražite na našim stranicama: www.kristofori.hr/susreti i book.hr

Uvodnik

Hodaj…

Prvi svećenik s Isusovim ranamaNova knjiga o sv. Padru Piju

Molitva prije pričesti: Gospodine, nisam dostojan Josip Lončar

Tvoj te tata ne poštuje?Josip Lončar

Ovako je Franjo postao papaIz knjige „Papa među vukovima“. USKORO!

Molitva koju Bog uvijek uslišava čs. Bogna Młynarz

Prikazanje Svete Mise za blagoslov začetog djetetaJosip Lončar


Komentari nedjeljnih misnih čitanjaNediljko Jelčić, voditelj „Tečaja razmatranja otajstva krunice“

Što je tebi najvažnije?Mario Halužan, voditelj „Škole molitve“

4

10

12

20

22

26

32

36

42

50

54

60

62

68

70

72

76

82

86

87

88

92

96

Napokon sloboda!Joyce Meyer

Stari dečki Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Koji je stav Crkve o oralnom seksuDave Armstrong

Otkupit ću vrijeme za tebeNjegova princeza

Kada blagoslov postane teretGabriela Jurković

Postati svetEma Tomić

Bračni kviz

Ljudska patnjaViktor Frankl

Životna pitanja za svaki dan


Humor Biseri s Hitne pomoćiStripovi

Vicevi

3Book | Rujan 2019.

li djelatno i plodonosno sudjelovali u misnom otkupljenju, jesu li na Svetoj Misi iskusili Božju prisut-nost i čuli njegov glas, ne pitaju se jesu li postili vjerujući da svojim postom pokreću i posreduju Bož-ju ljubav! Razlog tome može biti u tome što u dubini duše osjećaju da nisu dobri, da ne čeznu za sve-tošću, da ne čeznu za onim stan-dardima koje Božja riječ od njih očekuje. I, zaista, danas ćemo rijet-ko pronaći vjernika katolika koji iskreno čezne za time da bude svet, da bude savršen kao što je savršen Otac nebeski. Srest ćemo mnogo onih koji pokušavaju biti revnim katolicima, no ti pokušaji često nemaju nikakve veze sa svetošću. Može li vjernik koji ne čezne za time da bude svet za sebe reći da je dobar? Isus je jasno rekao da je samo Bog dobar i time nam je dao na znanje da se po vlastitoj dobroti nitko neće spasiti. Možemo li doći pred Oca u prisnosti ako u dubini srca ne čeznemo za svetošću, ne čeznemo za pravednošću, ako se

Bijeg od prisnosti s BogomSpoznao sam da ti vjernici izbje-gavaju prisnost s Bogom. Oni će bez problema izrecitirati bezbrojne Očenaše, ali se nikad neće odlučiti zastati i izmoliti samo jedan jedini Očenaš čita-vim svojim bićem. Oni će doći na Svetu Misu, ali će cijelo vrijeme Mise, a posebno za misnih čitanja, podsvjesno dopuštati da im misli odlutaju. Na-dalje, bit će usredotočeni na ritam izgovaranja i slušanja, na točnost izgovaranja riječi, ali ne i na sadr-

žaj onoga što slušaju ili izgovaraju. Mnogi od njih su sami sebe uvjerili kako se time na neki način žrtvuju, kako tako čine nešto što je dobro i Bogu ugodno, te kako na taj način postižu uslišanja koja će spoznati tek kad dođu u nebo. To su oni koji se u ispitu savjesti pitaju jesu li molili, jesu li bili na Misi, jesu li postili..., a ne pitaju se jesu li u molitvi susreli Boga i jesu li uživali njegovu prisutnost i prisnost, jesu

Recitacije i suočavanje s Božjom riječjuPostoje vjernici koji uvijek samo recitiraju svoje naučene molitvene formule i nikad se ne usude suoči-ti s riječju Božjom. Ti su vjernici spremni na vršenje svega osta-loga: od recitiranja raznoraznih pobožnosti, vršenja postova do svakodnevnog odlaženja na Svetu Misu. Pod recitiranjem mislim da izgovaraju molitve, a da si u razu-mu i srcu nisu posvijestili kome ih izgovaraju, nisu potpuno svjesni što zapravo izgovaraju i te njiho-ve riječi ne izlaze iz razuma i srca (iz razumijevanja i iskustva), nego samo iz ustiju. Pod suočavanjem s

riječju Božjom mislim na čitanje, promišljanje i razmatranje Svetog

pisma, Biblije, posebno Novog za-

vjeta, na način da, sa živim intere-som, upoznamo Boga, da u svjetlu njegovih riječi upoznamo sebe i da upoznamo ono što nam Bog ima za reći. Nedavno sam se u razma-tranju zapitao zašto ti vjernici ne žele moliti razumom i srcem i za-što se nikako ne žele suočiti s Bož-jom riječju, iako su mnogo puta čuli da bi trebali učiniti i jedno i drugo. Tada mi je u razmatranju došla slika Adama i Eve koji su se, nakon što su sagriješili, sakrili pred Bogom. Prije grijeha su sva-kodnevno s njime šetali vrtom i prisno razgovarali, a onda su se, nakon što su shvatili da su sagri-ješili, uplašili Boga i sakrili se pred njime, shvatili su da prema Božjim standardima više nisu dobri.

Čini se da mnogi

još nisu shvatili

bit svetosti, bit

savršenstva…

Uvodnik

Tvoj te tata ne poštuje?


NOVA KNJIGA O SV. PADRU PIJU!

Molitva prije pričesti: Gospodine, nisam dostojan

20 KNBR. 117

KOJI JE STAV CRKVE O ORALNOM SEKSU

PRIKAZANJE SVETE MISE ZA BLAGOSLOV ZAČETOG DJETETA

Savjeti za roditelje koji žele SRETNU I

MOTIVIRANU DJECU

BIH 4,5 EU 3,0

Prvi svećenik s Isusovim ranama

RUJAN2019.


BOOK 117

ječi, u sakramentima, u bližnjima daje samoga sebe. Dajući sebe, daje nam svoju bit: ljubav. Ne možemo uzeti, ne možemo niti primiti niti prihvatiti Boga ni u molitvi, ni u Riječi, ni u sakramentima niti u bližnjemu, ako nismo spremni otvoriti srce prema ljubavi. Ljubav je nešto čemu se teži i što se uči tijekom cijelog života. Najsretniji ljudi na svijetu su oni koji su na-učili ljubiti onako kako nas je Isus ljubio. Dat ću nekoliko primjera za razmišljanje. Kad nam se dogodi da vidimo staricu ili starca, pa čak i mlađu osobu, kako kopa po kon-tejneru za smeće kako bi zadovo-ljio/la najosnovnije životne potre-be, priđemo li toj osobi i iskažemo li joj ljubav? Zašto takvim osobama najčešće ne priđemo i zašto im ne pomognemo? Možda ne zato što smo sebični i pokvareni, već zato što ne znamo kako da to učinimo. Kad samo pomislimo da bismo trebali nešto učiniti, u nama se javi mnoštvo strahova koji nas oprav-davaju da ne učinimo ništa. Kad bismo znali ljubiti, znali bismo toč-no što učiniti u svakoj takvoj kon-kretnoj situaciji, znali bismo kako s tim osobama u potrebi razgovarati i kako im pomoći. Ne ljubimo jer ne znamo ljubiti. Često nam se do-godi da vidimo svoje dijete u nekoj dubokoj potrebi, a ne znamo kako da mu priđemo, ne znamo kako da s njime razgovaramo, ne znamo što mu trebamo dati, a što uskrati-ti. Ne ljubimo ga, ne zato što ne že-limo, već zato što ne znamo kako. Koliko smo samo puta saznali da je netko koga poznajemo obolio od neizlječive bolesti i da će brzo umrijeti. Te su osobe itekako po-trebne naše i Božje ljubavi. Mi to znamo, ali često ne poduzimamo

se na svakoj Svetoj Misi, u svakoj molitvi, u svakom dobrom dje-lu, u svakoj dobroj žrtvi, u svakoj dobroj želji – u svemu što činimo s njime i u njegovoj prisutnosti – pomaknemo samo malo, na kraju

života ćemo iza sebe ugledati velik prijeđeni put. Bog od nas očekuje stalnu promjenu srca.

Pitanje motiva?Zašto se ipak mnogi ne odluče na razmišljanje i na razmatranje koje nas jedino može pokrenuti? Mož-da samo zato što nismo pronašli dovoljno dobar motiv i zato što nismo pronašli dovoljno uvjerljiv uzor?! Bog nam u molitvi, u Ri-

naša nutrina boji odricanja koja su povezana s postizanjem svetosti? Možemo li krenuti prema sveto-sti bez Božje prisnosti i bez svjetla njegove riječi? Bojimo se biti odba-čeni i prezreni od svijeta, bojimo se odreći svjetovnih ugoda i naslada, bojimo se izaći iz sigurnosti samo-postavljenih životnih shema, boji-mo se Božjih očekivanja. Bojimo se uspostaviti osobni intimni odnos s Bogom, a posebno s nebeskim Ocem. Bojimo se jer se ne želimo mijenjati. No ako je molitva razgo-vor s Bogom, kako je moguće toli-ko razgovarati s Bogom i ne pro-mijeniti se? Ako je Sveta Misa još daleko više od samog razgovora s Bogom, kako je moguće da nakon tisuća Misa ostajemo isti? Moguće je ako u molitvi i Misi nismo spre-mni uspostaviti osobni intimni odnos Bogom. Moguće je ako se u molitvi i Svetoj Misi neprestano, poput Adama i Eve, ‘skrivamo iza drveta’.

Što je istina?Čini se da mnogi još nisu shvatili bit svetosti, bit savršenstva. Bog je ljubav i oni koji ga prisno poznaju su oni koji su naučili ljubiti. Poziv na svetost je sadržan u Isusovoj novoj zapovijedi po kojoj treba-mo Boga ljubiti čitavim svojim bićem, a bližnje onako kako nas je On ljubio hodeći zemljom. Na prvi pogled ova nam se zapovijed čini prezahtjevnom ili čak neostvari-vom. Bog od nas nikako ne oče-kuje da tu svetost, tu sposobnost ljubavi postignemo odmah, čim prema njoj krenemo. On očeku-je da odlučimo prvo razmišljati, a onda da odlučimo i krenuti. Veći-ni nas je dao dovoljno dug život, tako da ako odlučno krenemo, ako

Pokušajmo u crkvi

promatrati ljude

koji se sakrivaju,

vjernike koji

samo recitiraju

(uključujući

svećenike),

pokušajmo

razmišljati o

apsurdu takvog

shvaćanja

komunikacije s

Bogom

5Book | Rujan 2019.

PRETPLATI SE I UŠTEDI 60

KUNA!Pretplatom na

mjesečnik „Book“ godišnje štedite

60 kuna!* Poštarina je uključena u

cijenu.

KAKO SE PRETPLATITI Telefonski na

+385 95/388-6131 ili +385 48/210-104 (radnim

danom 10 - 16 sati) ili e-mailom na:

[email protected].

Zastupništvo za BiH:"Živo kamenje" d. o. o. tel.:

00387/63-323-359; [email protected]

Pretplata za BiH od iznosi 60 KM a pojedinačni broj 5 KM

Svojom pretplatom doprinosite izlaženju Booka. Hvala Vam na

potpori!Bog Vas blagoslovio!

Uredništvo

*Cijena pretplate iznosi 180 kuna a pojedinačnog prim-

jerka 20 kuna!**Cijena inozemne pretplate:

50 eura (Europa); 70 USD (prekooceanske zemlje)

Book

ništa jer ne znamo kako da ljubi-mo. I mogli bismo nabrajati dalje. Vjerujem da svi imamo iskustva u kojima smo znali ljubiti, u kojima nam je Bog pokazivao koliko je to dobar osjećaj kad znamo ljubiti. Naučiti ljubiti može nas samo Bog. On je taj koji u sasvim konkretnim životnim situacijama može pota-knuti naše misli i naše srce, on je taj koji daje i htijenje i djelovanje, on je taj koji ljubi kroz nas. Da bi se to dogodilo, trebamo ‘izaći iza drveta’, trebamo se prestati sakri-vati iza recitatorske pobožnosti, trebamo se na prisan način suočiti s ljubljenim Presvetim Trojstvom.

Pitanje očekivanjaTrebali bismo shvatiti da Bog od nas ne očekuje ništa što nismo sposobni učiniti. Sjećam se kad sam vodio grupu homoseksuala-ca prema Bogu. Zabezeknuli su se kad sam im rekao da Bog od njih uopće ne očekuje da prestanu biti homoseksualci. Do tada su se osjećali krivima i manje vrijedni-ma, i pred Bogom i pred ljudima. Objasnio sam im da Bog to od njih ne očekuje jer on jako dobro zna da oni to sami ne mogu učiniti.

Bog i dalje očekuje da svoju ho-moseksualnost stave pod kontro-lu, ali ne očekuje da sami promije-ne svoje srce. Bog od njih očekuje da ga prihvate za ljubljenog Oca, da ga prihvate za spasitelja i ot-kupitelja, za prijatelja i učitelja, za branitelja i posvetitelja... Bog od njih očekuje da provode vrijeme u prisnosti s njime i u njegovoj prisutnosti i on će im polako da-vati novo srce, dio po dio. Svi smo mi poput većine homoseksualaca. Imamo sklonosti koje nam se čine normalnima i ugodnima, sklo-nosti za koje znamo da nisu po Božjim standardima, za koje zna-mo da nas neće dovesti do punine života, sklonosti koje nismo sami željeli, već smo ih, u svojoj paloj naravi, na neki način preuzeli od svijeta. Kad se ‘sakrivamo iza dr-veta’, tada nesvjesno sakrivamo te svoje sklonosti, sakrivamo ljubav prema svijetu. A Isus je rekao da ne možemo istovremeno ljubiti i njega i svijet. Odlučimo ‘izaći iza drveta’, odlučimo prestati sakri-vati se pred Bogom i odlučimo se prisno upoznati ga, jer upoznati Boga znači imati vječni život, zna-či živjeti ljubav.

Zar ćemo tek na kraju života shvatiti

da se nismo ni malo obratili, jer nismo

razumjeli da proces obraćenja nije ništa

drugo doli proces promjene srca koja

se događa jedino i isključivo u prisnoj

komunikaciji s Bogom – da je obraćenje

put koji vodi u vječni život?!

Imaš posebno iskustvo Božje prisutnosti, upečatljivo iskustvo sa Svete Mise, iskustvo ozdravljenja,

iscjeljenja…

Javi nam se na jedan od kontakata navedenih u impressumu. Rado ćemo

objaviti tvoje svjedočanstvo!

Neka i drugi vide koliko je Bog velik...

„Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva.“

Otkrivenje 12,11

Obratite pažnjuI na kraju sasvim konkretan savjet. Pokušajmo u crkvi promatrati lju-de koji se sakrivaju, vjernike koji samo recitiraju (uključujući sve-ćenike), pokušajmo razmišljati o apsurdu takvog shvaćanja komu-nikacije s Bogom. Pokušajmo se sjetiti vjernika koji su cijeli život ‘recitirali’ i trudili se ugoditi Bogu, a u srcu se nisu promijenili ni mr-vicu. Pa zar zaista želimo na kraju života uvidjeti da se nismo ni po-maknuli ni milimetra, da nam Isus nije bio ni put, ni istina niti život!? Zar ćemo tek na kraju života shva-titi da se nismo ni malo obratili, jer nismo razumjeli da proces obra-ćenja nije ništa drugo doli proces promjene srca koja se događa je-dino i isključivo u prisnoj komu-nikaciji s Bogom – da je obraćenje put koji vodi u vječni život?! Koli-ko nam treba da shvatimo da Bogu najbolje možemo ugoditi kad mu dopustimo da nam mijenja srce?!Ako ste se u ovom tekstu prepo-znali, možete ga ignorirati i na-staviti se sakrivati, ili ga – ako vas je ipak trenutno potaknuo da se odlučite na promjenu – pročitajte barem pet puta i upišite ga u razum i srce jer inače od vaše trenutne odluke neće biti ništa.

Želim vam blagoslovljeno čitanje ovog broja Booka.

Glavni urednik, Josip Lončar

Pošalji nam svoje

svjedočanstvo

Čestitka i zahvala

Čestitamo novoimenovanome varaždinskom biskupu mons. Boži Radošu i želimo mu obilje blagoslova u upravljanju

biskupijom.

Mons. Josipu Mrzljaku zahvaljujemo na dosadašnjoj podršci i želimo mu blagoslovljenu mirovinu.

Uredništvo Booka

mons. Bože Radoš mons. Josip Mrzljak


9Book | Rujan 2019.

ŽIVI ŽIVOT

Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne može ući u tvoje srce. Kada se budiš u jutarnjim

satima, zahvaljuj za jutarnju svjetlost, zahvaljuj za život i snagu koju imaš, zahvaljuj za hranu i radost življenja. A ako slučajno ne vidiš razloga za zahva-

ljivanje, budi uvjeren da je greška u tebi…

Tecumseh, indijanski poglavica

Ne osjećati bijes, ogorčenje prema

onome tko me je uvrijedio ne znači

da ga ljubim. Moguće je, bez imalo

ljubavi, izbjeći vraćanje zla za zlo.

Ali spontano vraćati dobro za zlo

pripada savršenoj ljubavi.

sv. Maksim Ispovjednik

10 www.book.hr | Book 10 www.book.hr | Book

Kada je došao do prve kuće, po-mislio je: „Siguran sam da ovo što sam poduzeo ne bi učinila ni jedna životinja”. A kada je bio na sigurnom, izrekao je riječi koje nude ključ mnogima koji nailaze na prepreke: „Ono što spašava jest jedan korak, pa zatim novi korak… I tako do konačnog cilja.”

U svom nastojanju da budemo vjerni Božjoj volji, njegovom za-konu ljubavi, i mi se susrećemo s obiljem problema. Božjem se neprijatelju ne sviđa naša odluka da mu okrenemo leđa i slijedimo Isusa. Zato nam se događaju sumnje i padovi. Katkad pomisli-mo da nikada nećemo biti dobri kršćani. To nije točno, budimo ustrajni. To znači nastaviti una-toč teškoćama, ustati kad pad-nemo, biti strpljiv kada sve kre-ne naopako, ostati na pravome putu.

„Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati.“ (2 Poslanica Timoteju)

Izvor: www.biblija-govori.hr (Iz knjige Antoinea de Saint-Exuperyja, „Zemlja ljudi”)

...Nebo strpljive voli

HODAJ...

Guillaumet je bio pilot. Jed-nom je prilikom bio prisiljen sletjeti na Andama. Zrako-

plov se zaustavio na zaleđenom jezeru na vrhu planine. Bio je to je-dan od vulkanskih vrhova, Maipu, visok 6900 metara. Od najbližeg naselja to je mjesto bilo udaljeno oko deset dana hoda.

Vani je bjesnilo nevrijeme pa je Guillaumet prva dva dana morao mirovati u pilotskoj kabini, prekri-ven poštanskim vrećama. Nakon nevremena, pilot je pošao potražiti pomoć. Hladnoća i snijeg djelovali su na njegovo tijelo i misli. U jed-nom je trenutku poželio odustati. Smrt mu se činila tako privlačnom u usporedbi s onim što je danima proživljavao. Zatim je pomislio na svoju ženu i djecu. Mora živjeti zbog njih. A onda opet pomisao na smrt. Njegova polica osigura-nja mogla bi im materijalno pomo-ći. „Da, ali samo u slučaju da netko pronađe moje tijelo”, pomislio je. Njegovoj bi ženi trebalo četiri go-dine da dobije pravo na novac od osiguranja. I tako iz bitke u bitku, pilot se probijao kroz snijeg i izbo-rio za život.

11Book | Rujan 2019. 11Book | Rujan 2019.

Padre Pio je

ovu mističnu

pojavu prvi put

doživio u rujnu

1910. nakon što

je bio zaređen

za svećenika

PADRE PIO – ČOVJEK NADE


Nakon što su prošli dani njegove vojne službe, Padre Pio je trajno po-

slan u San Giovanni Rotondo. Ondje je vršio službu duhov-nika maloga sjemeništa koje je pripojeno samostanu. U ovo su sjemenište dolazili dječaci toga kraja koji su razmišljali o redovničkom zvanju. U tom se trenutku u sjemeništu nalazilo petnaest dječaka. Padre Pio je s oduševljenjem prigrlio svoje novo zaduženje te mu je bio ve-oma posvećen.

Iako je živio na tako izoliranom mjestu, ljudi su nekako uspijevali

PRVI SVEĆENIK S ISUSOVIM RANAMAJedno od najvećih mističnih čudesa našega vremena dogodilo se kad su Isusove rane bile utisnute na ruke i stopala Padra Pija...

Iako je živio na

tako izoliranom

mjestu, ljudi su

nekako uspijevali

doći do njega

tražeći savjet.

Dolazili bi čak i

izdaleka. Drugi

su mu pak

pisali...

AUTOR: RENZO ALLEGRI

doći do njega tražeći savjet. Do-lazili bi čak i izdaleka. Drugi su mu pak pisali. Budući da je dan Padru Piju bio potpuno ispunjen obvezama, na ta je pisma mogao odgovarati jedino noću. Negdje je u svojim pismima zabilježio da je znao raditi i sedamnaest sati na dan.

Jedno od najvećih mističnih čudesa našega vremenaUpravo se ondje, u samostanu u tom siromašnom i bezličnom gradiću na toj goletnoj planini dogodilo jedno od najvećih mi-stičnih čudesa našega vremena: Isusove rane utisnute su na ruke i stopala ovog kapucin-skog fratra poznatog kao Padre Pio.

U kršćanstvu se stigme smatraju pojavom kada se na tijelo neke svete osobe utisne ili svih pet Kristovih rana ili neke od njih. Do sad je u povijesti zabilježe-no tri stotine slučajeva u kojima su osobe primile Kristove rane. Prvi takav zabilježeni slučaj od-nosi se na sv. Franju Asiškog koji

13Book | Rujan 2019.

njene, a sve se to protivi svim biološkim zakonima prirode.“

Već smo rekli da je Padre Pio ovu mističnu pojavu prvi put doživio u rujnu 1910. nakon što je bio zaređen za svećenika. Tada je molio Boga „da uzme od njega te zbunjujuće pojave“. Gospo-din je uslišio njegovu molitvu. Vidljivi znakovi Isusove muke uklonjeni su s njegova tijela, ali trpljenje se nastavilo. Padre Pio je, trpeći takve bolove, živio na-rednih osam godina. Međutim, na ovom se osamljenom i mir-nom mjestu pogodnom za mo-litvu i meditaciju uskoro nešto trebalo dogoditi.

Rana u boku5. kolovoza 1918. dok je ispo-vijedao svoje sjemeništarce,

je stigme primio 1224. U novije vrijeme Kristove su rane nosile osobe kao što su Anne Catherine Emmerich, sveta Gemma Galga-ni i Theresa Neumann. Do danas osim Padra Pija ne znamo ni za jednog drugog svećenika koji je bio stigmatiziran.

Profesor Michele Capuano ova-ko opisuje Kristove rane na tim svetim ljudima: „Anatomski sti-gme su prave leceracije (razde-

Upravo se ondje,

u samostanu u

tom siromašnom i

bezličnom gradiću

na toj goletnoj

planini dogodilo

jedno od najvećih

mističnih čudesa

našega vremena...

rotine) mekoga tkiva koje nisu nastale vanjskim uzrokom niti su posljedica bolesti, a očituju se na nepredvidiv način na speci-fičnim dijelovima tijela. Pojav-ljuju se naglo i neočekivano, a prethodi im krvarenje i akutna tjelesna i duševna bol. Mjesto rane nije sklono infekciji ni ras-padanju tkiva, iz njih se ne širi neugodan miris, ne mijenjaju se, ne stvaraju ožiljke na tkivu te godinama ostaju nepromije-


tim kopljem. Od toga sam dana nasmrt ranjen, uvijek u dubini svoje duše osjećam ranu i od onda traje moja agonija.“

Nakon tog mističnog iskustva on je neprestano osjećao bol. Ta je bol znala biti toliko prodorna da je Padre Pio preklinjao Boga da mu dopusti umrijeti. U to je vrijeme ovako pisao svome du-

Padre Pio je doživio mistično iskustvo. Svome ga je duhov-niku opisao na sljedeći način: „Sav sam se tresao od straha ugledavši nebesko Biće koje-ga sam mogao vidjeti očima uma. U ruci je držao neku vr-stu oružja, poput duga koplja s čeličnom oštricom iz koje se činilo kao da izlazi vatra. To je Biće zarilo koplje u moju dušu

„Mjesto rane nije sklono infekciji ni raspadanju tkiva, iz njih se ne

širi neugodan miris, ne mijenjaju se, ne stvaraju ožiljke na

tkivu te godinama ostaju nepromijenjene, a sve se to

protivi svim biološkim zakonima prirode“

svom snagom. Savladavao sam se da ne vrisnem. Mislio sam da umirem. Dječaku kojeg sam is-povijedao rekoh da mi nije do-bro jer nisam smogao snage na-staviti ispovijed. Ova je agonija neprekidno trajala sve do jutra 7. kolovoza. Ne znam opisati koliko sam trpio u tim straš-nim mukama. Čak su i moji unutarnji organi bili probodeni


hovniku: „Ta je rana tako bolna da bi sama po sebi bila dovoljna za tisuću i jednu smrt. Bože moj, zašto ne umrem? Nemaš li milo-sti? Zašto se oglušuješ na vapaje onih koji trpe, a ne primaju utje-hu. Molim te, oprosti mi, Oče, jer sam izvan sebe i ne znam što govorim. Ta me bol izluđuje, iako to ne bih želio.“

Je li to bila „mistična“ ili stvar-na rana? U pismu datiranom 5. rujna Padre Pio svome ispo-vjedniku piše o „rani koja kr-vari“: „Rana koja se ponovno otvorila sada krvari... Zbog in-tenzivne boli koju mi ta otvore-na rana nanosi gubim razum, sve do točke ludila.“ Padre Pio ovdje najvjerojatnije opisuje ranu u svom boku koju je od svoje subraće skrivao sve do 20. rujna kada su mu se rane također po-javile na stopalima i na rukama.

20. rujna 1918.Toga je jutra samostan bio pra-zniji nego inače. Poglavar je

znice. Možda je Padre Pio, koji je bio veoma osjetljiv na tuđu patnju, molio upravo za one koji su stradali i za umiruće. U odre-đenom se trenutku dogodilo ne-što veoma mistično. Budući da u crkvi nije bilo nikog drugog, ne postoje svjedoci toga događaja. Međutim, Padre Pio je mjesec dana kasnije opisao taj događaj u pismu svome duhovniku.

„Nakon Svete Mise ostao sam sjediti na koru, ali odjednom me je obuzelo nešto nalik du-boku snu. Sva su moja osjetila, unutarnja i vanjska, te sve moje duševne sposobnosti bili obuzeti neopisivim mirom. U tom sam stanju svojim očima vidio otaj-stveno Biće nalik onome kojeg sam vidio u predvečerje 5. ko-lovoza, s tom razlikom da se je ovome krv slijevala iz ruku, sto-pala i boka. Prestraših se ugle-davši ga. Doživio sam nešto što ne znam kako opisati. Osjetio sam kao da umirem i mislim da bih bio umro da Gospodin nije

otputovao u San Marco u La-misu. Brat Nicola je okolo mo-lio milostinju. Sjemeništarci su se igrali na dvorištu. Padre Pio se nakon Mise zadržao u crkvi ostavši u molitvi zahvale. Kle-čao je na koru, koji se nalazio na povišenom dijelu ispred glavnog oltara. Sjedio je u sredini zadnje-ga reda. Pred njime je bilo uz-dignuto veliko raspelo koje je u sedmome stoljeću izradio nepo-znati umjetnik. Taj križ i danas stoji izložen u kapucinskoj cr-kvi u San Giovanniju Rotondu. Umirući Krist na njemu ima izu-zetno žalostan izraz lica. Oči su mu otvorene, a usta razvučena od boli. Obilno krvari iz glave, iz rana na rukama i stopalima te iz boka.

To je bilo vrijeme kada su se diljem Europe oplakivale broj-ne žrtve Drugog svjetskog rata, ljudi koji su živote izgubili na raznim frontovima. Osim toga stanovništvo Europe desetko-vala je epidemija španjolske gro-

„Sav sam se tresao od straha ugledavši nebesko Biće

kojega sam mogao vidjeti očima uma. U ruci je držao

neku vrstu oružja, poput duga koplja s čeličnom oštricom

iz koje se činilo kao da izlazi vatra. To je Biće zarilo

koplje u moju dušu svom snagom...“


7. rujna 1910.

Benedettu od San Marca u Lamisu. Dana 8. rujna 1911. Padre Pio piše: „Sinoć mi se je dogodilo nešto što ne znam objasniti niti mogu shva-titi. Posred dlanova mojih ruku po-javile su se crvene točke, gotovo veličine novčića, popraćene snaž-nom probadajućom boli. Ta je bol osobito jaka na sredini dlana lijeve ruke, do mjere da me razdire i dok ovo pišem. Također sam osjetio bol u stopalima. Ovu sam pojavu prvi put doživio prije godinu dana, a na-stavlja se i sada.“

Nepotrebno je spominjati da je ovaj poseban mistični događaj u Sotoni pobudio još veći bijes te su njegovi napadi na ovog sirotog redovnika postali još intenzivniji. Iz pisama koja je Padre Pio tada pisao svo-me duhovniku, saznajemo da je on svake noći trpio silovite napade đa-vla. „Taj me je zlikovac neprestano tukao od deset sati navečer, kada sam legao u postelju, sve do pet sati ujutro. Mislio sam da je to po-sljednja noć mog života... Bacali su se na mene kao izgladnjeli tigrovi, proklinjući me i prijeteći mi da će mi vratiti. Oče, održali su svoju riječ: od toga me dana svakodnevno tuku... Isus je dopustio da svoju ljutnju iskaljuju na meni već dvadeset i dva uzastopna dana. Tijelo mi je pre-kriveno modricama zadobivenima njihovim udarcima...“

Zapravo se sve ono čemu su se ljudi divili tijekom pede-set godina njegova života

u San Giovanniju Rotondu razvilo već u Pietrelcini. Prema riječima njegova župnika oca Salvatorea Pannulla, njegovoj su popular-nosti doprinijele i stigme koje je nosio na tijelu, iako su Kristove rane u vrijeme njegova boravka u Pietrelcini drugima bile nevidljive. Kada su ocu Pannullu 1918. go-dine rekli da su se na rukama Pa-dra Pija pojavile stigme, on im je rekao: „Vi ih vidite sada. Ja sam ih vidio još 1910.“ Zatim je obja-snio kako je do ovog otajstvenog događaja došlo u popodnevnim satima 7. rujna 1910.

Padre Pio je molio na brežuljku Piana Romana u trenutku kada su mu se ukazali Isus i Marija davši mu rane. Vrativši se kući, ispričao je ocu Pannullu što mu se dogodi-lo dodavši: „Oče, učinite mi uslu-gu i zamolite Isusa da ih uzme. Spreman sam trpjeti i umrijeti tr-peći, ali u tajnosti.“ Zajedno su se pomolili te je Bog uslišao njihovu molitvu. Vidljivi znakovi primljenih stigmi su nestali, ali trpljenje se je nastavilo.

Padre Pio nam je također ostavio opis ovoga događaja koji je zabilje-žio u pismu svome duhovniku ocu

PRVA POJAVA STIGMI

„Oče, učinite mi

uslugu i zamolite

Isusa da ih uzme.

Spreman sam

trpjeti i umrijeti

trpeći, ali u

tajnosti.“ Zajedno

su se pomolili te

je Bog uslišao

njihovu molitvu.


Ovo je pismo napisano 22. listo-pada 1918. Padre Pio je čekao trideset i dva dana prije nego što je odlučio svome duhovniku ispričati što mu se dogodilo. Po-kušavao je rane sakriti od očiju svoje braće u samostanu. No, to nije bilo jednostavno. (...)

Iz nove knjige o svetom Padru Piju „Padre Pio – čovjek nade“!

Rana na mome srcu nepresta-no krvari, osobito od četvrt-ka navečer do subote. Bojim se da ću nasmrt iskrvariti ako Gospodin ne čuje moje jecaje i oslobodi me ovih rana. Neka mi ostavi svu tu muku i bol, ali neka uzme ove vidljive znako-ve koji mi stvaraju strašnu ne-ugodu i osjećaj nepodnošljiva poniženja.“

intervenirao i osnažio moje srce, koje je već bilo spremno raspr-snuti se u mojim grudima.

Kada je to misteriozno stvore-nje otišlo, vidio sam da su mi ruke, stopala i bok probodeni i da krvarim. Zamislite kakvu sam muku proživio u tome tre-nutku i kakvu je odonda proživ-ljavam.

Nemoj sijati u tuđem vrtu, nego dobro obrađuj svoj;

Nemoj željeti biti ono što nisi, nego dobro želi biti ono što jesi.

sv. Padre Pio

Kada je to misteriozno stvorenje otišlo, vidio sam da su mi ruke,

stopala i bok probodeni i da krvarim...


Narudžbe na:www.figulus.hr,

[email protected]/206-5421

Detaljnije informacije na str. 48

100 kn

NOVA KNJIGA O SVETOM PADRU PIJU!

NOVA KNJIGARenzo Allegri

Iz njegove je duše izlazila otajstvena snaga praćena čudesima a njegov je život bio obilježen paranormalnim fenomenima.

Volio je ljude. Plakao je s ožalošćenima, smijao se sa sretnima. Zvali su ga: „fratar s Kristo-vim ranama“, „svetac sa stigmama“, „liječnik“ patnje... I usred najvećih nevolja u budućnost je gledao u duhu optimizma, vjere i ljubavi.

On je bio i jest čovjek nade. On je čovjek kojega će ljudi uvijek voljeti.

Jedna od najčitanijih knjiga o mnogima omiljenom svecu našeg vremena!

90 knSAMO NA:

www.figulus.hr

(- 10 %)

Gospodine, kako ću ti biti zahva-lan, kako ću te slaviti, kako ću te blagoslivljati,ako moja nedostojna duša ne oku-si tvoju svetu prisutnost, ako ne iskusi tvoju svjetlost, tvoj mir, ako ne kuša tvoj život?

Uđi, Gospodine, u moju nedostoj-nu dušu jer te trebam, jer te trebaju oni koji čekaju na moju molitvu, jer te trebaju oni koji me promatra-ju i u meni pokušavaju prepoznati tebe.

Gospodine, hvala ti što moje srce, unatoč svoj mojoj nedostojnosti, želiš učiniti svojim kraljevskim pri-jestoljem.

Uđi, Gospodine, u moju dušu, kao moj spasitelj i otkupitelj.

Uđi, Isuse, ozdravi moju dušu i na-uči je ljubiti onako kako si nas ti ljubio.

Amen

Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod moj krov,nisam dostojan da uniđeš

u moju dušu,ali te ipak svim srcem molim da me ispuniš svojom prisutnošću.

Jer, Gospodine, kako ću sam po sebi postati dostojan?Kako ću, Gospodine, sam zapali-ti svjetlost u svojoj duši kad si ti Svjetlost, kad ti jedini možeš prosvijetliti moje tame, kad ti jedini možeš uči-niti da progledam, da pročujem, da srcem razumijem – da se iskreno pokajem i primim Svjetlost?

Kako ću, Gospodine, sam zacijeliti rane koje me tjeraju da sudim i da strahujem, kako ću sam zacijeliti rane koje mi ne daju da ti povjerujem svim sr-cem i da ti predam svoju prošlost, sadašnjost i budućnost?

Kako ću, Gospodine, bez tebe, koji si jedini pravi Mir, umiriti svoju dušu kako bi te bila dostojna zadr-žati da ostaneš?

Molitva prije pričesti

Kako će, Gospodine, moja duša živjeti ako ti, koji si Život, ne pre-bivaš u njoj?

Uđi, Gospodine, u moju nedostoj-nu dušu i budi u njoj izvorom žive vode, vode koja teče u vječnost.

Kako će, Gospodine, moja nedo-stojna duša učiti ako u njoj ne prebiva Učitelj? Kako ću čuti, ra-zumjeti i sačuvati tvoju Riječ ako me tvoj Duh ne ispunja svojom prisutnošću?

Znam, Gospodine, da bez tebe ne mogu do kraja oprostiti, da bez tebe ne mogu do kraja ljubiti, da bez tebe ne mogu moliti kako tre-ba.

Isuse, žrtvovani Jaganjče, uđi u moju nedostojnu dušu i operi me svojom krvlju od mrtvih djela,izbriši sve mrtve riječi, mrtve slike, mrtva sjećanja, mrtve želje, mrtvo znanje i mrtve stavove; izbriši iz moje duše sve ono što me vodi u smrt i čini nedostojnim tebe.

GOSPODINE, NISAM DOSTOJAN


AUTOR: JOSIP LONČAR

Gospodine, kako ću ti biti zahval-na, kako ću te slaviti, kako ću te blagoslivljati,ako moja nedostojna duša ne okusi tvoju svetu prisutnost, ako ne iskusi tvoju svjetlost, tvoj mir, ako ne kuša tvoj život?

Uđi, Gospodine, u moju nedostoj-nu dušu jer te trebam,jer te trebaju oni koji čekaju na moju molitvu,jer te trebaju oni koji me promatra-ju i u meni pokušavaju prepoznati tebe.

Gospodine, hvala ti što moje srce, unatoč svoj mojoj nedostojnosti, želiš učiniti svojim kraljevskim pri-jestoljem.

Uđi, Gospodine, u moju dušu, kao moj spasitelj i otkupitelj.

Uđi, Isuse, ozdravi moju dušu i na-uči je ljubiti onako kako si nas ti ljubio.

Amen

Gospodine, nisam dostojna da uniđeš pod moj krov,nisam dostojna da uniđeš

u moju dušu,ali te ipak svim srcem molim da me ispuniš svojom prisutnošću.

Jer, Gospodine, kako ću sama po sebi postati dostojna?Kako ću, Gospodine, sama zapa-liti svjetlost u svojoj duši kad si ti Svjetlost, kad ti jedini možeš prosvijetliti moje tame, kad ti jedini možeš uči-niti da progledam, da pročujem, da srcem razumijem – da se iskreno pokajem i primim Svjetlost?

Kako ću, Gospodine, sama zacije-liti rane koje me tjeraju da sudim i da strahujem, kako ću sama zacijeliti rane koje mi ne daju da ti povjerujem svim srcem i da ti predam svoju proš-lost, sadašnjost i budućnost?

Kako ću, Gospodine, bez tebe, koji si jedini pravi Mir, umiriti svoju dušu kako bi te bila dostojna za-držati da ostaneš?

Molitva prije pričesti

Kako će, Gospodine, moja duša živjeti ako ti, koji si Život, ne pre-bivaš u njoj?

Uđi, Gospodine, u moju nedostoj-nu dušu i budi u njoj izvorom žive vode, vode koja teče u vječnost.

Kako će, Gospodine, moja nedo-stojna duša učiti ako u njoj ne prebiva Učitelj? Kako ću čuti, ra-zumjeti i sačuvati tvoju Riječ ako me tvoj Duh ne ispunja svojom prisutnošću?

Znam, Gospodine, da bez tebe ne mogu do kraja oprostiti, da bez tebe ne mogu do kraja ljubiti, da bez tebe ne mogu moliti kako tre-ba.

Isuse, žrtvovani Jaganjče, uđi u moju nedostojnu dušu i operi me svojom krvlju od mrtvih djela,izbriši sve mrtve riječi, mrtve slike, mrtva sjećanja, mrtve želje, mrtvo znanje i mrtve stavove; izbriši iz moje duše sve ono što me vodi u smrt i čini nedostojnom tebe.

GOSPODINE, NISAM DOSTOJNA


Pokušao sam ju

nagovoriti da

porazgovara sa

svojim roditeljima

i objasni im kako

stvari zaista

stoje, no ona za

to još uvijek nije

spremna…

www.book.hr | Book 22

Sin i kćiPoznajem obitelj koju čine ro-ditelji, stariji sin i mlađa kći. Sin je uspješan privrednik, a kći je još uvijek djelomično na očevoj ‘grbači’. Sin je očev i majčin ponos. Roditelji jedna-ko ljube i sina i kćer, ali ipak postoji značajna razlika u nji-hovu odnosu prema njima. To se pogotovo vidi kad je obitelj u društvu s ljudima do čijeg im je mišljenja stalo. Sin je po-nos roditelja, dok im je o kćeri ponekad nelagodno pričati. Mnogi bi rekli da je to sasvim normalno. Sin se je krvavo po-

Ponekad se za poštovanje roditelja moramo izboriti sami. Da bismo ga zadobili, možda ne trebamo učiniti nešto posebno, već je dovoljno samo im pojasniti kako stvari stoje

mučio da uspije, dok kći ima druge životne ambicije.

Sin je davno prestao ići u crkvu i, poput svojeg oca, lak je na okida-ču, tj. lako mu se dogodi da opsuje, čak i Boga. Kći je vjernica koja za-ista drži do svog odnosa s Bogom. Prema mišljenju svojih roditelja, ponekad i malo previše. Roditelji su tradicionalni vjernici, tj. re-dovito, nedjeljom i blagdanom, pohode Svetu Misu. Dakle, kako sam spomenuo, otac, iako dobar čovjek, sklon je psovanju Boga, a majka, iako se smatra vjernicom, ne primjećuje svoju narcisoidnu

Tvoj te tata ne poštuje?


Vi sada cijenite svog sina kojeg nimalo ne

zanima vaša vječna sudbina i koji će, još

više od vas, trebati moju molitvenu pomoć

kako bi se spasio


da možete biti sretni ako se spasite kroz Čistilište. Jako dobro znate da za direktan odlazak u nebo tre-ba puno više od onoga što i kako sada živite. Dakle, uskoro ćete se suočiti s neminovnom smrću i dolaskom pred vječni sud. Na-kon toga, čvrsto se nadam, slijedi određeno razdoblje u Čistilištu. Trebali biste znati da je Čistilište mjesto, za nas sada, nezamislivo velike patnje, u kojem se duša či-sti za Boga. U Čistilištu ne možete moliti sami za sebe, već isključi-vo ovisite o molitvama i žrtva-ma drugih ljudi. Ne moram vam uopće govoriti koliko dušama u Čistilištu znače molitve i prika-zane Mise. Dakle, tko zna koliko ćete žarko čeznuti za mojim moli-tvama, žrtvama i prikazanim Sve-tim Misama. Ja vas zaista ljubim i zahvalna sam Bogu za vas i sve ću učiniti za vaše vječno dobro. Spre-mna sam svakodnevno prikazivati Svete Mise, molitve i žrtve za vaše oslobođenje iz Čistilišta i to ću sigurno činiti. Jednako tako, već duže vrijeme molim za vaše spa-senje, za trenutak vaše smrti, kako biste imali što veće šanse iskreno se pokajati i primiti oproštenje. Vi

osobnost koju je ponekad vrlo teško trpjeti. No, budući da nitko od nas nije savršen, koncentrirat ćemo se na njihove dobre osobine, kojih također ima lijep broj.

ProsvjetljenjeDakle, pokušao sam njihovu kćer nagovoriti da s njima po-razgovara i objasni im kako stvari zaista stoje, no ona za to još uvijek nije spremna. Budući da mi se čini da mnogi čitate-lji Booka imaju sličan problem, pišem ovo kako bih nekoga od vas potaknuo da učini ono što je u ovakvoj situaciji potrebno učiniti.

Predložio sam kćeri da svojim roditeljima pokuša reći ovo:

„Tata i mama, ja znam da vi mene volite jednako kao što volite i mog brata, ali jednako tako znam da njega cijenite puno više nego mene. Ne zamjeram to, no moram vam reći da možda griješite i da bi-ste trebali malo razmisliti. Naime, vi ste vjernici katolici, vjerujete u vječni život i jako ste svjesni da vam vjera nije prioritet u životu i

Ne kažem vam sve ovo zbog toga što nužno trebam vaše

priznanje, već zbog toga što vi trebate početi cijeniti ono

što je u životu zaista važno

sada cijenite svog sina kojeg nima-lo ne zanima vaša vječna sudbina i koji će, još više od vas, trebati moju molitvenu pomoć kako bi se spasio. Vaš sin neće ni svoju djecu odgojiti u vjeri, nego će i njihovo vječno spasenje u mnogočemu ovisiti o meni. Možda biste trebali malko razmisliti o tome koga biste zapravo trebali više cijeniti. Znam da vam je sada puno više stalo do toga što će ljudi misliti o vama, no doći će vrijeme kad će vam biti jedino stalo do toga što o vama misli Bog. Ne kažem vam sve ovo zbog toga što nužno trebam vaše priznanje, već zbog toga što vi trebate početi cijeniti ono što je u životu zaista važno. Ja znam da ćete me početi više cijeniti čim se nađete blizu smrti, a pogotovo kad se nađete u Čistilištu. Tada ćete me zaista cijeniti i tada ću biti vaš ponos.“

Prepoznajmo seBilo bi jako lijepo kad bismo se u ovome tekstu prepoznali. Ne samo u ulozi ove kćeri ili sina već i u ulozi ovog oca ili majke. Jer, ponekad je životni uspjeh najveći uzrok vječnog neuspjeha!





„Njegova princeza – ljubavna pisma tvojeg Kralja“ knjiga je koja će svakoj mladoj ženi pomoći da otkrije svoju istinsku ljepotu, i da se počne gledati onako kako je Bog vidi.

Knjiga je do sada otisnuta u više od 500 000 primjeraka!

Znam kako je teško gledati svoj život i misliti o sebi kao o kraljevni. Ali istina je da je Bog naš kralj i da nas je odabrao (1 Pt 2, 9). Nažalost, mnogi od nas zamijenili su istinu o onome što Bog kaže da jesmo tamnijom verzijom sebe, koja čezne za prizna-vanjem od drugih i hrani se našim vlastitim nesigurnostima. Molim se da, dok čitaš ova ljubavna pisma, otkriješ da su Božja ljubav, snaga i obećanja dana tebi.

Autorica

NJEGOVA PRINCEZA

Sheri Rose Sheperd




110 kn

Foto

: Shu

tters

tock

26 www.book.hr | Book 26 www.book.hr | Book

„FRANJO MEĐU VUKOVIMA“

Kad ga je tog 13. ožujka 2013. u Sikstinskoj ka-peli kardinal Giovanni

Battista Re, predsjedatelj kon-klave, upitao prihvaća li izbor, argentinski je kardinal bez okli-jevanja odgovorio jasnim da te je dodao na latinskome: „Vocabor Franciscus in memoriam sancti Francisci de Assisi…“ (Zvat ću se Franjo, u sjećanje na svetog Franju Asiškog). Ipak, kako se prisjeća jedan sudionik konkla-ve, „tek je u posljednjem trenut-ku postao svjestan da je njegov izbor postao stvarnost!“

„To nije bilo očekivano“„Za vrijeme brojanja glasova Bergoglio je sjedio u prvom redu“, prisjeća se drugi kardi-nal, „i imao je ozbiljno lice; bio je ozbiljan, no miran“. Mnogi su kardinali birači bili iznenađeni jer je, neočekivano, sve već za-

Koji je razlog da ovaj papa doslovno od prvog dana službe osvaja srca svojih suvremenika?

papa je izabran. On me je tada zagrlio, poljubio i rekao mi: „Ne zaboravi siromašne!“ I ta se je riječ usjekla u mene: siromašni,

siromašni… Pomislio sam na Franju Asiškog… a onda su mi u misli došli ratovi... Franjo je čovjek mira. (Brojanje glasova je završilo.) Tako je u moje srcu došlo ime: Franjo Asiški“16.

Novoizabrani papa u svom srcu nosi još jednu riječ: milosrđe. Pr-voga dana konklave njemački kardinal Walter Kasper poklo-nio mu je svoju knjigu Milosrđe, u prijevodu na španjolski jezik. „To je ime našeg Boga. Bez mi-losrđa smo izgubljeni!“ povikao je tada Bergoglio.

vršilo: „U trenutku kad mu je bio pribrojen odlučujući glas, osjetili smo radost. Ta brzina nam je do-nijela osjećaj olakšanja… To nije bilo očekivano“.

Čim je Bergoglio objavio koje ime uzima, među prisutnima je došlo do ushićenja, dodaje dru-gi svjedok: „Ono je redovima kardinala prošlo poput struje. Bilo nam je jasno da dolazi do preokreta u duhovnosti. Franjo označava križ, radost, siromaš-tvo“. On je sam novinarima ispričao kako je izgledao pre-sudni trenutak konklave: „Za vrijeme izbora pokraj mene je sjedio umirovljeni nadbiskup Sao Paula, kardinal Cláudio Hu-mmes… velik prijatelj! Kada su se stvari počele zaoštravati, on me je tješio. A kad je broj gla-sova dosegao dvije trećine, usli-jedio je uobičajeni pljesak, jer

Foto

: Shu

tters

tock

Ovako je Franjo postao papa

16 Franjo, Audijencija predstavnicima medija, 16. ožujka 2013.


AUTOR: MARCO POLITI

Na konklavi 2005., komentira jedan stariji kardinal, Bergogliu je bilo neugodno zbog toga što ga se suprotstavilo Ratzingeru, kojega je poštovao. Osjećao se nepripremljenim. „Ovaj put je bio spreman“, kaže jedan njegov suradnik iz Buenos Airesa, koji ga je promatrao po povratku s te konklave. „2005. se osjećao pozvanim od Boga, no bilo ga je strah. Ovaj put je bilo kao kad je u Bibliji Gospodin zvao proroke po drugi put…“

SiromašakDok narod okupljen na trgu svetog Petra i dalje nestrpljivo iščekuje, Bergoglio telefonira svome prethodniku, ali ne može ga dobiti jer nitko ne čuje tele-fon: Benedikt XVI. gleda televi-ziju. Napokon se širom otvaraju vrata balkona i pojavljuje se kar-dinal đakon Jean-Louis Tauran. „Habemus Papam“, objavljuje sa svojim francuskim naglaskom: „Georgium Marium Sanctae Romanae Ecclesiae cardinalem Bergoglio…“. Mnoštvo radosno plješće, no ovacije su prožete ne-sigurnošću: Tko je Bergoglio?

duše u drugo. Na izlasku iz Sik-stinske kapele, prolazi pored re-dova kardinala. „Nije se obazirao ni lijevo ni desno… pogled mu je bio spušten, izraz lica ozbi-ljan, nije se smiješio, nije ništa govorio, kao da nosi neizmje-ran teret“, svjedoči mons. Dario Viganò, direktor Vatikanskog televizijskog centra. Izašao je, a onda nakon nekoliko koraka ušao u kapelu Paolinu, gdje je za njega bilo pripremljeno nešto poput malog trona s klecalom. Ali Bergoglio se je zaustavio u posljednjoj klupi, uzeo je pod ruku kardinale Jeana-Louisa Ta-urana i rimskog vikara Agostina Vallinija, te ih privukao k sebi. Zatim poče moliti na koljenima „kao da preispituje samoga sebe pred Bogom“17.

Moli dugo. „Glava mi je bila potpuno prazna i uhvatila me je jaka tjeskoba…“, Bergoglio je priznao Eugeniju Scalfariju. „Zatvorih oči, i nestade svake misli. Zatvorih oči, i više nisam osjećao ni strah ni bilo što dru-go. U jednom trenutku prepla-vila me je snažna svjetlost. To je trajalo samo trenutak, ali meni je izgledalo jako dugo“18. Nakon molitve Bergoglio „se je pridigao i od tog je trenutka bio potpuno drukčiji“, kaže Viganò.

Bilo nam je jasno da dolazi do preokreta u duhovnosti. Franjo

označava križ, radost, siromaštvo“. On je sam novinarima

ispričao kako je izgledao presudni trenutak konklave…

17 D. Viganò, Convegno Aiart, Pavia 25. listopada 2013.18 E. Scalfari, „La Repubblica“, 1. listopada 2013.

Odstupanja od tradicijeOdmah na konklavi Franjo je pokazao svoja prva odstupanja od tradicionalnih pravila. Pri presvlačenju odbija halju od bi-jele vune (roketu), mozzetu i stolu. Odbija također zlatni križ i zadržava svoj željezni. Zahtije-va jedino bijelu papinsku tuniku, koju je Ivan Pavao II. učinio sim-bolom noseći ju na svojim puto-vanjima svijetom.

Odjeven u papinske paramente (liturgijsko ruho) prima od kar-dinalâ obećanje poslušnosti sto-jeći, a ne sjedeći na prijestolju. „Želio je zagrljaj“, izričito pri-mjećuje jedan od nazočnih kar-dinala. No, najprije se je uputio k indijskome kardinalu u invalid-skim kolicima koji se je nalazio u kutu Sikstinske kapele, kako bi ga zagrlio.

„Nek vam Bog oprosti“, rekao je Bergoglio kardinalima koji su ga izabrali. Taj je izraz već postao uobičajen, a prvi ga je upotrije-bio Albino Luciani u trenutku kad je postao papa Ivan Pavao I.

Prije nego što se je trebao poja-viti na balkonu bazilike, Franju je iznenada obuzela uznemire-nost, gotovo vrtoglavica. Po-sljednjih nekoliko sati prelazio je iz jednog ekstremnog stanja


ječi čini odmak od običaja starih nekoliko stoljeća. Pozdravlja s „Dobra večer“ a zatim pruža lije-vu ruku prema mnoštvu kao da ga dotiče. Moli. Zahvaljuje. Moli da se za njega moli. Čovječan je poput Michela Piccolija u filmu Habemus Papam, miran poput župnika iz susjedstva, suvreme-nik među svojim suvremenici-ma. Kardinale, koji su išli „go-tovo na kraj svijeta“ kako bi ga pronašli i izabrali, naziva „bra-ćom“, a ne „gospodom“ kardina-lima ili „eminencijama“, kako su ih nazivali Ratzinger i Wojtyla. On sam sebe nikad ne naziva pr-vosvećenikom.

Njegova prva gesta molitva je Očenaša, Zdravomarije i Slava Ocu

za „našeg biskupa emeritusa Be-nedikta XVI.“ S njim mole tisuće

se papa Franjo pojavio na bal-konu bazilike. Samo u bijelom i skromna držanja. Ozbiljna lica i znatiželjna pogleda uokvire-na naočalama, gleda u uzavrelo mnoštvo. Desna mu je ruka la-gano podignuta. S nekoliko ri-

No, bilo je dovoljno da Tauran izgovori ime „Franjo“ pa da se trgom zaori gromoglasni urlik. Franju svi poznaju, Franjo je Poverello (Siromašak), on je bli-zak i vjernicima i nevjernicima. Dok se vrata balkona zatvaraju, na trgu se čuje skandiranje: „Fra-njo... Franjo... Franjo“.

Prvi papa iz Novoga svijeta ar-gentinski je isusovac podrije-tlom iz Pijemonta. Izabrao je ime koje nije koristio ni jedan rimski prvosvećenik, ime koje je potpuna suprotnost moći. Odmah odbija naslov Franjo I., koji su mu spremni dati u Kuriji. On, za razliku od kraljeva i vla-dara, ne želi brojeve pored svoga imena.

Prošlo je osam sati navečer kad

On me je tada

zagrlio, poljubio

i rekao mi:

„Ne zaboravi

siromašne!“ I ta se

je riječ usjekla u

mene…

Foto

: Shu

tters

tock


Foto

: Shu

tters

tock

šina nabijena emocijama. „Tad sam se naježio“, prisjeća se jedan svećenik.

„Jako mi se sviđa novi papa“Ovako Franjo postade papom. Iščeznuo je strah koji je osjećao prije nego što je stupio u javnost i

muškaraca i žena natisnutih u zagrljaju Berninijevih kolonada. „Hvala vam na dočeku“, kaže jed-nostavno19.

No, gesta koja duboko dotiče prisutne i gledatelje pred televi-zijskim ekranima diljem svijeta stanka je koju čini prije podjelji-vanja blagoslova urbi et orbi: „A sad bih vam želio udijeliti blago-slov“, kaže polako, mirno i tiho, bez pokušaja da očara slušatelje, „no, najprije… najprije vas mo-lim jednu uslugu. Prije nego što ja kao biskup, vama, narodu udi-jelim blagoslov, molim vas da vi molite Gospodina da blagoslo-vi mene... molitva naroda koji moli blagoslov za svoga biskupa. Pomolite se u tišini za mene“20. Trgom svetog Petra zavlada ti-

preuzeo svoju službu. „Jako mi se sviđa novi papa“, zamuckuje jed-na mlada vjernica iz Njemačke, zemlje koja je prethodnog papu svoga, njemačkog porijekla od-bacila. Jedan svećenik iz sjeverne Europe pripovijeda kako je, gle-dajući televizijski prijenos, imao osjećaj da se „tamo u Vatikanu pojavio netko sličan običnom svećeniku, blizak njima u briga-ma, nadama, u svakodnevici“.

Jedna hodočasnica iz Umbrije, koja je sljedeće nedjelje vidjela kako Papa privija u svoj zagrljaj jednoga bolesnika s iskrivljenim i ukočenim tijelom, i čula kako je na kraju rekao „dobar tek“, saže-la je to ovako: „Rekavši ‘Dobra večer’, stavio se na našu razinu. Grleći hendikepirane, sudjeluje

„To je ime našeg

Boga. Bez milosrđa

smo izgubljeni!“

povikao je tada

Bergoglio

Foto

: Shu

tters

tock


u boli svakoga od nas. Kada nam zaželi dobar tek, pokazuje kako shvaća da je mnogima postao problem doći do obroka.“ „Na-rod ponovno diše“, prokomen-tirat će jedan milanski svećenik.

Nuncij u Venezueli, Pietro Paro-lin, određen da postane novi dr-žavni tajnik, primjećuje kako se je atmosfera odjednom promijenila: „Iz opterećene Crkve s milijun problema… koja se činila pomalo bolesnom, prešli smo u Crkvu koja se otvorila“21. Od tog 13. ožujka Franjo ne prestaje privlačiti pažnju ljudi. Osam godina nakon smrti Ivana Pavla II. na svjetsku je scenu ponovno stupio papa koji osvaja srca i misli svojih suvremenika.

U Castel Gandolfu jedan sjedoko-si čovjek, blijeda, naglo ostarjela lica, pratio je izbor novoga prvo-svećenika na televiziji. Bez njega, Josepha Ratzingera, pape emeri-tusa, ovaj izbor ne bi bio moguć. Nakon što je odstupio s mjesta Petrova nasljednika, kardinal Sta-nisław Dziwisz, bivši Wojtyłin tajnik, prokomentirao je da „se ne silazi s križa“ pontifikata. Kao da je papa Ratzinger dezertirao.

No to nije točno. Benedikt XVI. nije pobjegao. Štoviše, Ratzinge-rov je potez bio hrabar čin koji je otvorio vrata budućnosti. (…)

Iz knjige „Franjo među vukovima“, koja izlazi uskoro!

19 Francesco, Benedizione apostolica, 13. ožuj-ka 2013.

20 Ibid.21 M. I. Molina, „Ultimas Noticias“, 4. kolovoza

2013.

Book | Rujan 2019.

Cilj Škole molitve: pomoći pojedincima u izgradnji osobne i zajedničke (grupne) molitve.

Više informacija potražite na: www.kristofori.hr/tecaj ili pošaljite upit na adresu [email protected].

Priključite nam se: Zagreb - Trnje, Našice, Knin, Varaždin, Plitvička jezera, Rugvica, Ivanić-Grad...

Nove grupe u Zagrebu – priključite se!Špansko, srijedom u 18 sati (Mladen: 098/737-004)Dubrava, petkom u 18 sati (Mario: 095/160-7985)

KNJIŽICE KOJE ĆE VAM BITI NA BLAGOSLOV: (ŠKOLA MOLITVE 1, 2 I 3)

Narudžbe na: www.figulus.hr, [email protected]., 095/206-5421Detaljnije informacije na str. 48

Cjeloživotnitečaj molitve

BOG TRAŽI ČOVJEKA

On je moj najbolji Otac

koji me uvijek sluša. K

njemu dolazi svaka moja

molba… I uvijek, u to sam

nepokolebljivo uvjerena,

uvijek ispunjava moje

potrebe. Čak ako to i ne čini

prema mojem scenariju…

www.book.hr | Book 32

Molitva koju Bog uvijek uslišava Isus kaže da što god zamolimo

Boga u njegovo ime, primit

ćemo. Naše iskustvo govori

nam drugačije. Zašto je to tako?

Molimo li loše? Ili ne ispunja-

vamo nekakav preduvjet?

Na temu prozbene molitve izra-slo je mnogo nerazumijevanja. A što je više jednostavnosti, to bolje. Jedini potreban preduvjet jest da postanemo poput djece. Ako mi se nešto čini dobro, za-molit ću Oca za to. S potpunim povjerenjem i vjerom u njegovu svemoć. Ostalo ostavljam nje-mu, jer on zna bolje. I kraj priče. Točka. To je sve.

Ali ne, mi znamo svoje. Dakle, kad se ne ispuni naš scenarij, mi tražimo „metodu“ za Boga. Kako

mu se približiti? Možda moramo duže moliti? Možda neku po-sebnu molitvu? Možda moramo sklopiti ruke? A zapravo bismo trebali imati pristup gubavca iz evanđelja: „Ako hoćeš – mo-žeš…“ Vjera i povjerenje.

Za Boga nema teških ili lakih stvari. On uistinu sve može. Ali oprez! To mora biti prošnja, a ne naredba. Polažem svoju prošnju u ruke svemogućeg Boga po po-sredništvu Isusa Krista. Kao da govorimo: „Isuse, čini mi se da je to dobro za mene, ali ti sve vidiš u istini, pa ako misliš da će mi to koristiti, prenesi moju prošnju Ocu.“ Božje odluke su samostal-ne. Na nama je da ih primimo s povjerenjem.

Ne bih željela nastupati u ulozi Božjeg odvjetnika, jer mu on

Zašto nam molitve nisu uslišane? Često je to zato što molitvu shvaćamo krivo… Postoji jedan jedini preduvjet da bi nam molitva u kojoj Boga za nešto molimo bila uspješna, a mnogo načina na koji možemo moliti. Odličan tekst!

Molitva koju Bog uvijek uslišava

Jedini

potreban

preduvjet jest

da postanemo

poput djece…

AUTORICA: ČASNA SESTRA BOGNA MŁYNARZ


Kako dobro molitiMoja molitva ponekada izgle-

da kao mjesečarenje. Molim i

u jednom trenutku shvatim da

sam u mislima negdje daleko...

To je veoma dobra molitva.

Kako se boriti s rastresenošću?

A zašto bismo se protiv nje borili?

Pa zato da bismo mogli moliti,

a ne misliti na sve drugo.

Već smo govorili da je kršćan-stvo religija Utjelovljenja. Mi ne trebamo sterilne uvjete za susret s Bogom. Moraju li nam rastresenosti smetati? Moramo li se uopće protiv njih boriti? Ako smatramo da treba, onda to možemo postići samo koristeći određene tehnike istočnih bori-lačkih vještina...

Radi se o tehnici koja se temelji na iskorištavanju snage protivni-kova udarca. Ako nas tko napada rukom, ne treba blokirati taj uda-rac, već povući protivnika za ruku tako da izgubi ravnotežu. Nešto u tom smislu. Iako baš nisam vješta u tehnikama borbe, znam da to koristi u duhovnom životu.

Kad se pokušavamo boriti s našim rastresenostima, one

Pokušat ću to protumačiti na primjeru. Ako sin moli oca za neku stvar koja ugrožava nje-govu sigurnost, mudar mu otac neće dati taj predmet, ali to ne znači da je ostao ravnodušan na njegove potrebe. On će moći vidjeti tu neizrečenu potrebu i realizirati ju na drugi, korisniji način za dijete. Naspram Bogu mi smo poput djece, koja ne znaju uvijek što je dobro za njih. Bog nas čita dublje nego mi sami sebe. Bog vidi naš život u cijelo-sti, od početka do smrti i dalje u perspektivi vječnosti.

nije ni potreban, ali osobno se držim takva mišljenja: on je moj najbolji Otac koji me uvi-jek sluša. K njemu dolazi svaka moja molba, jer sam važna u njegovim očima. Kada molim, on me sluša svojim srcem, da-kle dublje od razine izrečenih riječi. On seže do mojih po-treba, koje se kriju iza prošnje. Seže i do onoga što ne znam ni imenovati. I uvijek, u to sam nepokolebljivo uvjerena, uvi-jek ispunjava te moje potrebe. Čak ako to i ne čini prema mo-jem scenariju.

Ako mi se nešto čini dobro, zamolit ću Oca za to. S potpunim

povjerenjem i vjerom u njegovu svemoć. Ostalo ostavljam njemu,

jer on zna bolje. I kraj priče


nas boli glava ili smo umorni i ne možemo se moliti. Odakle ta ideja da za molitvu moramo biti spremni i puni snage? Tko kaže da moraš sve kontrolirati i kipjeti od energije? Tko ti je to utuvio? Molitva nije poslovni ručak sa šefom korporacije tije-kom kojeg moraš pokazati kom-petenciju i dobru prezentaciju. To je susret s prijateljem koji te prihvaća više nego što ti samog sebe prihvaćaš. Tijekom molitve možeš biti umoran, bezvoljan, ne uspijevajući izvući iz sebe ni jedne uzvišene misli. I to će biti veoma dobra molitva. Možeš čak i zaspati tijekom molitve. Ako prije nego zaspiš uspiješ reći: „Gospodine Bože, umoran sam, ali te volim!“, dobio si dva u jednom – molitvu i san (smijeh).

Ja sam jedna od onih ljudi koji se, neovisno o tome kada idu na spa-vanje, bude poslije osam sati. To je prava nesreća u mojem redov-ničkom životu (smijeh). Duboko sam uvjerena da Duh Sveti uopće ne radi prije osam sati, a jutarnja molitva počinje mnogo, mnogo ranije. Često sam mislila: „To je najgore vrijeme za molitvu. Tko je to izmislio da ustajemo na mo-litvu usred noći? (Odnosno, u 6 ujutro.)“ Nisam se mogla pomiriti s tim sustavom dok nisam shva-tila jednu stvar. Iako ujutro dola-zim u kapelu slaba, nesposobna izvući iz sebe bilo kakvu uzviše-nost, postajem podatnija za Božju milost. Tada ne smetam Bogu. Dovoljno je prihvatiti to stanje da bismo ga dobro iskoristili. (…)

Iz knjige časne sestre Bogne Młynarz „Bog traži čovjeka“

postati područjem molitve. Čak i stvari za koje mislimo da su pr-ljave i loše. One zapravo moraju postati područjem molitve ako želimo da ih Božja milost dota-kne i promijeni.

Radi se o tome da Isus ne želi biti naš dragi susjed kojega poziva-mo samo u dnevni boravak. Nje-ga možemo i moramo pustiti i u smočnicu i u spremište gdje se nalazi naš uobičajen svakodnev-ni nered. (Možda netko uvijek i svugdje ima sve uredno?!) Treba reći: „Tadaaam! To sam ja!“

Sjećam se kako je oslobađajuća za mene bila svijest da me Gos-podin Bog ionako poznaje i da se ne moram pred njime pretvarati. Kao da se to podrazumijeva, ali za mene je to bilo poput otkrića Amerike. Što možemo zamaski-rati pred Bogom? Prema tome ne škodi moliti. Ponekad govo-rimo da smo u lošem stanju, da

pritišću sve snažnije. Bolje jeiskoristiti njihovu energiju zamolitvu. Jednostavno, početimoliti sadržajem rastresenosti.Akoneštoutišiniproganjanašemisliiosjećaje,toznačidajetoza nas važno. Zamolimo dakleBoga za tu stvar. On će nampomoći promotriti problem izvlastite perspektive, odnosno ukontekstu njegova djelovanja,milostiiljubaviunašemživotu.Nesumnjivo,nekemisli iliosje-ćajidolazenamuglavuupravoučasumolitvedabismosenapo-kon pozabavili njima.Tomožebiti djelovanjeDuha Svetoga, anerastresenost.Užurbidananemislimo o tome što namporu-čuje nutrina, a vrijememolitveizvlačiteskrivenestvari.Narav-no,nijeto jedininačinmolitve,jerakomožemo,koncentriramosenaBoga.Obožavamoga,slu-šamo.Alineuspijevamoseuvi-jekkoncentriratinatajnačin.

Akobismo željeli stupiti umo-litvu, ostavljajući iza vrata svenašeemocije,napetosti,stresoveibrige,pitanjeještouopćeosta-je.Tko touopćemoli, nekakvaslikamene,dokjazapravoosta-jemvani?

Zamolitvu suneophodne dvijeosobe.Bogičovjek.PonekadsežalimodajeBogotišaonekamoinemaga.Alizapravosmonaj-češćemionikojihnema.Nemanaspravih.Umolitvipostajemoslužbeni, kruti, dok cijela našaživotna energija, zajedno s timproblemima koje smo nazvalirastresenošću, ostaju vani, izavrata, jer oni kaone odgovara-jumolitvi.U čovjeku svemože

Mi ne trebamo

sterilne uvjete za

susret s Bogom.

Moraju li nam

rastresenosti

smetati? Moramo li

se uopće protiv njih

boriti?


NAJVAŽNIJA STVAR NA SVIJETU


Neka ova priprema bude u

ime Oca i Sina i Duha Svetoga!

Amen!

Neka sa mnom bude tvoja mi-

lost, Gospodine Isuse Kriste,

tvoja ljubav, Bože Oče, i tvoje

zajedništvo, Duše Sveti.

Nakana

Vječni Oče, prikazujem ti žrtvu tvoga preljubljenog

sina, Isusa Krista, za dijete koje sam začela tvojom milošću. Mo-lim te, otkupi ga od svakog ne-gativnog djelovanja bilo kakve sile zla, grijeha, negativnih riječi i osjećaja. Molim te, otkupi ga i očisti od svih negativnih nasljed-nih utjecaja. Molim te, otkupi ga od svega što mu može ugroziti život, zdravlje, mir i radost – od

svega što mu može oduzeti tvoj blagoslov.

Zahvala

Zahvaljujem ti, Gospodine, za dar života koji si podario

mojem djetetu. Znam da si ga čudesno zamislio – na svoju sli-ku i priliku. Zamislio si ga da živi vječno. Znam, Gospodine, da ga u ovozemaljskom životu očeku-je mnoštvo prilika u kojima će se moći odlučiti za ljubav i po-štovanje prema tebi i bližnjima i znam da će svojim odabirima odrediti kakva će vječnost biti za njega.

Znam, Gospodine, da si mo-jem djetetu u dubinu duše

utisnuo ljubav spremnu na žr-tvu, spremnu na opraštanje,

Možda priprema za prikazanje Mise na ovu nakanu treba nekom koga poznaješ, možda treba tebi, a možda ti zatreba uskoro... U svakom slučaju ženi koja će se redovito pripremati pomoću nje, Sveta će Misa donijeti višestruki plod

Prikazanje Svete Mise za blagoslov začetog djeteta

Zahvaljujem

ti, Gospodine,

za dar života

koji si podario

mojem djetetu.

Znam da si ga

čudesno zamislio

– na svoju sliku i

priliku. Zamislio

si ga da živi

vječno



Hvala ti, Gospodine, za svaku milost koju će prihvatiti i

živjeti. Hvala ti za svako dobro djelo i za svaku žrtvu iz ljubavi koju će učiniti. Hvala ti za sva-ku dobru riječ koju će izgovori-ti. Hvala ti za svaku dobru želju koju će nositi u srcu. Hvala ti, Gospodine, za svaki trenutak koji će provesti s tobom i u tebi. Hvala ti za svaku njegovu Svetu Misu koju će prikazati za sebe i za one koje ćeš mu stavljati na srce. Hvala ti za svaku njegovu ispovijed. Hvala ti za svaku mo-litvu koju će izgovoriti srcem.

Hvala ti, Gospodine, za sva-ki plan koji imaš s njime.

Hvala ti što ti, Oče nebeski, želiš da se u njegovu životu dogodi tvoja volja, da se u njegovu srcu nastani tvoje kraljevstvo, da mu tvoje ime uvijek bude sveto. Ti ga, Oče, neprestano želiš hraniti svojim kruhom i davati mu mi-lost da svima može i hoće opra-štati kako bi i ti njemu mogao oprostiti. Ti ga, Gospodine, želiš i možeš čuvati od Zloga na svim

ga ti ljubiš više nego što ću ga ja ikad moći ljubiti.

Hvala ti, Gospodine, što znam da si ga stvorio za ži-

vot, jer ti sâm jesi Život. Hvala ti što znam da ti, i više od mene, želiš da dijete koje si mi povjerio živi puninu života.

Ti ćeš mu, Gospodine, da-rovati mnogo prilika u

kojima će se moći, iz ljubavi, žrtvovati za druge. Gospodine, vjerujem da ćeš mu darova-ti mnoštvo dobrih trenutaka i dobrih darova i tako mu davati mnoštvo prilika da ti zahvaljuje i da te slavi. Gospodine, znam da ćeš dopustiti da se mnogo puta nađe u situacijama u ko-jima će trebati tvoju pomoć jer ćeš ga i tako privlačiti k sebi. Znam, Gospodine, da ćeš mu dati mnogo prilika da te traži i nalazi, da provodi vrijeme u tvojoj prisutnosti i tako se puni tvojom milošću i mudrošću.

blagoslivljanje i zahvaljivanje; spremnu na davanje i poma-ganje. Znam, Gospodine, da si mu utisnuo ljubav koju u punini može iskusiti jedino u tebi (KKC 27). Znam, Gospodine, da si ga stvorio dobrog, punog ljubavi i pravednosti. Hvala ti, Gospodi-ne, što si mi dao tako čudesno dobar dar.

Znam, Oče nebeski, da ćeš ga u sakramentu krštenja s

bezgraničnom ljubavlju prizna-ti svojim posinjenim djetetom i pozvati ga da tu ljubav, dobrotu i pravednost tijekom svog živo-ta otkriva i živi uz pomoć Duha Svetoga.

Hvala ti, Gospodine, što si izabrao mene da mu bu-

dem majka. Hvala ti što si mo-jeg muža _______ izabrao da mu bude otac. Hvala ti što si nam dao povjerenje da ovo dijete uđe u ovaj svijet preko nas i da ga mi, uz tvoju neizmjernu pomoć, pripremimo za ovozemaljski ži-vot i za život vječni. Gospodine, znamo da ono ne pripada nama, nego tebi, jer je po tebi i za tebe stvoreno i začeto. Daj nam da to nikad ne zaboravimo.

Hvala ti, Gospodine, za sva-ki i najmanji trenutak koji

ćemo moći provesti s njime. Hvala ti za svaki osmijeh, za sva-ku suzu, za svako dobro djelo koje će učiniti i za svaku žrtvu iz ljubavi koju će podnijeti.

Hvala ti, Gospodine, što znam da si ga stvorio iz ljubavi i

za ljubav jer ti sâm jesi Ljubav. Hvala ti što mi daješ spoznati da

Hvala ti što si nam

dao povjerenje da

ovo dijete uđe u ovaj

svijet preko nas i

da ga mi, uz tvoju

neizmjernu pomoć,

pripremimo za

ovozemaljski život i

za život vječni

Hvala ti,

Gospodine, što si

izabrao mene da

mu budem majka.

Hvala ti što si mojeg

muža izabrao da

mu bude otac


Gospodine, iz sveg te srca molim, neka dijete koje

si povjerio meni i mom mužu bude sveto, neka bude na radost tebi i nama kojima si ga povje-rio. Gospodine, molim te, neka doživi puninu godina koje si mu odredio. Amen.

povrijede. Gospodine, mnogi se od nas ne uspijevaju promijeniti onako kako bi htjeli jer ne znaju da si ti onaj koji daješ novo srce – kad smo s tobom i u tebi.

Gospodine, bez tebe, bez tvog oproštenja nitko se od nas

ne može spasiti. Zato ti, hvala, Oče, što si dao svojeg Jedino-rođenog Sina Isusa Krista da ni jedan koji u njega vjeruje ne pro-padne, već da ima život vječni.

Gospodine, molim te, podari djetetu koje si mi povjerio

da mu budem majka, dar žive vjere i povjerenja u tebe. Poda-ri mu milost da te može i hoće upoznati kao svojeg stvoritelja, otkupitelja i spasitelja. Poda-ri mu milost da te može i hoće prihvatiti kao svojeg učitelja, tješitelja i branitelja. Podari mu, Gospodine, obilje svojeg Duha, da može neprestano rasti u mu-drosti i milosti pred tobom i pred ljudima.

Gospodine, molim te, podari mu milost da se, tijekom ci-

jelog svojeg života, može i hoće pouzdavati u tvoju ljubav i do-brotu.

Gospodine, molim te, poda-ri mu milost da uvijek teži

s tvojom pomoći činiti dobro i izbjegavati zlo.

Gospodine, molim te, daj mu milost da nikome ne sudi,

da nikoga ne kleveće i ne ogo-vara. Molim te, daj mu milost da uvijek može i uvijek želi tvojom ljubavlju praštati i moliti za svoje neprijatelje.

njegovim putovima, u svim na-pastima kojima će biti izložen.

Hvala ti, Gospodine, što že-liš da njegova radost bude

što veća. Hvala ti što mu želiš pomoći da stekne što više ne-propadljiva blaga za vječni život, jer želiš da ti u vječnosti bude što bliže.

I ja, Oče sveti, želim da sve tako bude. Amen.

Molitva

Gospodine, ti nama ljudima nudiš svoje obilje života,

nudiš nam samoga sebe, a mi prečesto biramo svoje verzije obilja života i svoje idole koje stavljamo ispred tebe i bližnjih. Tako umjesto punine života bi-ramo ispraznost; umjesto tvoje riječi biramo puste tlapnje. Gos-podine, unatoč svemu što nas učiš i što nam daješ, često smo ti nezahvalni i padamo u grijeh. Često pokušavamo opravdavati svoje grijehe, često naše kajanje nije iskreno. Gospodine, mnogi od nas u srcu ne razumiju ni tvo-ju pravednost ni tvoje milosrđe i zato nam se događa da ne mo-žemo, ili čak ne želimo, opraštati onima koji nas svojim grijesima

Hvala ti, Gospodine,

za svaki plan

koji imaš s njime.

Hvala ti što ti, Oče

nebeski, želiš da se

u njegovu životu

dogodi tvoja volja,

da se u njegovu

srcu nastani tvoje

kraljevstvo...

Hvala ti

što mi daješ spoznati

da ga ti ljubiš više

nego što ću ga ja

ikad moći ljubiti

Euharistija

Gospodine Isuse, ti si ustano-vio sakrament Euharistije

kako bismo uvijek iznova mogli plodonosno sudjelovati u tvojoj žrtvi i kako bismo iz nje mogli crpsti plodove otkupljenja, plodo-ve tvoje ljubavi i milosrđa. Hvala ti što u Euharistiji dolaziš kao pravi Bog i pravi čovjek, kako bismo i mi, poput bolesnika, patnika i grešnika iz evanđelja, mogli doći k tebi i kako bismo mogli primi-ti tvoju milost. Ti si nas, Isuse, otkupio od kazne za grijehe, ti si


va privlačite Gospodinu i da ga štitite od svakoga zla i grijeha i od svake opasnosti koja bi mogla ugroziti njegov život.

Duše u Čistilištu, molite za mene kako bih u svetoj mi-

snoj žrtvi sudjelovala sa što većim žarom. Ja ću za vas moliti Gos-podina u trenutku pri-kazanja darova, svjesna da ću možda i ja jednog dana vapiti iz Čistilišta. Ja ću za vas prikazivati svaku Misu, a vas mo-lim da molite za ovo moje čedo da bude sve-to pred Bogom i ljudi-ma.

Hvalim te, moj Bože, slavim te i

blagoslivljam. Klanjam ti se i zahvaljujem ti radi tvoje velike dobrote. Jer ti si jedini svet. Ti si jedini Gospodin. Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste. Sa Svetim Duhom, u slavi Boga Oca. Amen.

Molitva u pričesti

Hvala ti, Gospodine, za tvoju ljubav s križa. Hvala ti što

smo nas dvoje, ja i dijete koje si

Anđelu moj, čuvaj moje misli i moje osjećaje za vrijeme

Svete Mise kako bi neprestano bili s Bogom i u Bogu. Anđele, čuvaru mili, čuvaj moje dijete od svake opasnosti.

Marijo i sveti Josipe, pomo-zite nam. Ti si, Marijo,

milošću Božjom postala maj-kom svih onih koji te žele za majku. Ti si, sveti Josipe, uvijek spreman biti poočim svakome tko želi tvoju očinsku pomoć. Marijo, Josipe, predajem vam ovo svoje čedo da raste u vašoj majčinskoj i očinskoj brizi, da ga svojom pomoću uvijek izno-

otkupio našu palu narav zaroblje-nu u sebičnost i podložnu grijehu. Tvoja je žrtva savršena, a od nas ljudi očekuješ da je prinosimo Ocu za sebe i za druge.

Gospodine, čvrsto vjerujem da ću u Euharistiji blago-

vati tvoje tijelo i tvoju krv, blagovati tebe, žrtvenog Jaganjca koji si bio ubijen za nas. Vjerujem da ti, Isu-se, ulaziš u mene sa svojom božanskom i ljudskom lju-bavlju. Vjerujem, Gospodi-ne, da mi dolaziš tako blizu kako bi mi svojom milošću ispunio srce pouzdanjem u tvoje neizmjerno milosrđe, kako bi me ispunio ljubav-lju prema tebi i kako bi, zajedno sa mnom, prikazao svoju žrtvu Ocu za dijete koje si mi podario.

Duše Sveti, molim te da me vodiš kroz Svetu Misu.

Molim te da moje misli budu, tvojom milošću, usklađene s mojim riječima. Hvala ti, Duše Sveti, što nam pomažeš jer bez tvoje milosti ne znamo moliti kako treba, bez tvoje milosti ne možemo vjerovati srcem i ne možemo ljubiti čisto.

Gospodine, molim te, podari mu milost da te može i hoće upoznati

kao svojeg stvoritelja, otkupitelja i spasitelja... kao svojeg učitelja,

tješitelja i branitelja...


mi podario, stvoreni za tebe i po tebi. Hvala ti što smo stvoreni za život, za ljubav, radost, mir i dobrotu. Hvala ti za tvoje tijelo i krv kojima nas sada otkupljuješ i ispunjaš radošću i mirom.

Sjeti se, Gospodine, sve zače-te djece i svojom otkupitelj-

skom ljubavlju izbavi njih i nji-hove majke iz svake opasnosti.

Hvala ti, Gospodine, za Život koji si mi podario, hvala ti

za moje dijete. Hvala ti, hvala ti, hvala ti... (možeš ponavljati tako dugo dok te ne preplavi Božja ljubeća prisutnost).

U knjizi „Sveta Misa. Najvažnija stvar na svijetu“ možete pronaći pripreme za nekoliko misnih nakana (za oslo-bođenje duše iz čistilišta; za spasenje umirućeg; za otkupljenje od osjećaja odbačenosti, od bolesti...)

Gospodine, iz sveg

te srca molim,

neka dijete koje

si povjerio meni i

mom mužu bude

sveto, neka bude

na radost tebi i

nama kojima si ga

povjerio

Znaš li da prikazanjem Isusove žrtve zaista možeš postići:

Znaš li prikazati Svetu Misu na neku od tih nakana? Razumiješ li što se stvarno događa na Misi? O svemu tome možeš čitati u knjizi.

Najvažnija stvar na svijetuSveta Misa

Josip Lončar

NOVA KNJIGA




110 kn

• oslobođenje od strahova, nemi-ra i tjeskobe

• otkupljenje od duševnih boli• otkupljenje od bolesti• oslobođenje od zarobljenosti

pojedinim grijehom• oslobođenje i zaštitu od de-

monskih utjecaja• oslobođenje duša iz Čistilišta

• spasenje umiruće osobe za koju prikazuješ Misu

• vodstvo Duha Svetoga u za-htjevnim okolnostima

• nutarnji mir i radost• rast u plodovima Duha• rast u ljubavi prema Bogu i

bližnjimai mnoge druge blagoslove?!

Knjiga je dostupna i u e-izdanju na: portalu Book.hr: book.hr/e-knjige/ po cijeni od samo 9,99 dolara.

Book | Rujan 2019.


Nije dovoljno samo željeti da naša djeca budu lijepo odgojena, sretna, motivirana… U to treba uložiti itekakav trud. No radost kad vidimo dobro koje je niklo iz onog što smo posijali u odgoju, vrijedi svakog truda. A tek kad pomislimo koliko smo time razveselili našeg Stvoritelja…


Ali kako odgojiti

djecu koja će

biti sretna i

motivirana?

zapitala sam se.

Jer, nije li svako

dijete ‘priča za

sebe’?

Prije nekoliko godina, rekla bih da je to točno. Ali, dok sam za-pisivala što želim za svoju djecu, zaključila sam da ni ove dvije ‚osobine‘ – da budu sretna i mo-tivirana – ne želim prepustiti slučaju nadajući se da će ipak sve izaći na dobro.Zato sam se bacila na posao. Osim što sam razmišljala i mo-lila, na ovu sam temu pročitala nekoliko knjiga, primjerice knji-gu Ziga Ziglara „Raising Positive Kids in a Negative World“ (eng. Kako u ovom negativnom svi-jetu odgojiti djecu tako da budu pozitivna). I došla sam do spoznaje da zai-sta mogu svoju djecu odgojiti da budu i sretna i motivirana. A kako bih to ostvarila, u svoje sam odgajanje unijela nekoliko promjena.

Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete.Želimo da naša djeca budu

sretna i uspješna, i da se nauče nositi sa životnim problemima i izazovima.Posljednjih sam godinu dana intenzivno razmišljala kako bih to mogla primijeniti u odgoju svoja četiri dječaka. Sjela sam i najprije zapisala koje bih osobi-ne htjela da imaju i dvije od njih su: 1) da budu sretni i 2) da u svemu što rade daju najbolje od sebe.Ali kako odgojiti djecu koja će biti

sretna i motivirana? zapitala sam se. Jer, nije li svako dijete ‚priča za sebe‘? Nije li istina da neka djeca imaju prirodnu sklonost biti sretna, dok ju druga nemaju? Neka su djeca ambiciozna, druga to jednostavno nisu?


U nastavku slijedi šest stvari koje činim svaki dan s nakanom da svojoj djeci pomognem da odrastu u sretne i motivirane pojedince.

1) Važno je da Vi budete sretni!Ako želimo da naša djeca budu sretna, najprije to trebamo biti mi, njihovi roditelji jer djeca uče iz primjera.

Djeca nas pozorno promatraju, više nego što mislimo, i imiti-raju upravo ono što mi činimo, osobito kad su manja.Dakle, promatraju naš stav o ži-votu, naše ponašanje, mišljenje o drugim ljudima… i to usvajaju kao svoje stavove, ponašanje i mišljenje!Ako smo mi nesretni, i naša će djeca biti nesretna. Ako smo pre-zauzeti i stalno pod stresom, i oni

će biti takvi. Vrijedi i obratno: ako smo mi sretni i zadovoljni svojim životom, takvi će biti i oni.Dakle, nije dovoljno da govo-rimo da smo sretni – trebamo to pokazati. Primjerice, kada sa svojom djecom razgovaramo, budimo nasmiješeni. Pokazujmo iskreno zanimanje za razgovor s njima.Također, dobro je često im reći koliko smo zahvalni na tome što

I došla sam do spoznaje da zaista mogu svoju djecu odgojiti da

budu i sretna i motivirana. A kako bih to ostvarila, u svoje sam

odgajanje unijela nekoliko promjena


su oni sretni, primjerice ovim riječima: „Kako je lijepo imati sretnu djecu. Jako sam sretna što ste vi sretni!“

2) Naučite ih zahvalnosti za ono što imajuJedan od najboljih načina da svo-joj djeci pomognemo da budu sretna jest tako da ih naučimo zahvalnosti. Nitko ne može u isto vrijeme biti zahvalan i ljutit ili naduren.Svaki će nam stručnjak reći da ne možemo doći do boljeg i kva-litetnijeg života bez zahvalnosti te će nam savjetovati da zahval-nošću započnemo svako jutro.Čim se probudimo, prisjetimo se onoga za što smo zahvalni i za-hvalimo Gospodinu za to.I mi smo u svojoj obitelji poče-li aktivno i svjesno zahvaljivati tako da moja četiri dječaka sva-kog jutra izreknu po najmanje pet ‚stvari‘ za koje su zahvalni Bogu. U početku im nije išlo baš glatko, no sada se već događa da stariji zahvale i za njih dvadeset!

3) Pohvalite ih za ono što su dobro učiniliMnogi roditelji odmah zamije-te kad njihovo dijete pogriješi (među takvima sam i ja), ali če-sto ne primijete kad ono učini nešto dobro i pohvalno.Djeca deset puta bolje reagiraju kad ih pohvalimo za nešto dobro što su učinili nego kad ih poku-dimo za nešto loše.Primjerice, na svojoj sam djeci primijetila da ih po deset i više puta uhvatim kako rade jednu te istu pogrešku. Svaki put kad ih ukorim, oni se pokunje i namr-gode prije nego što to poprave.

A idućeg dana ponove istu po-grešku!Međutim, kada nešto napra-ve dobro i ja ih za to pohvalim, njihova se lica ozare ponosom a kasnije se trude ponoviti ono za što su prije bili pohvaljeni.

4) Naučite ih prihvaćati i cijeniti kritikuIako na dijete bolje utječe pohva-la kad je napravilo nešto dobro, ono također treba naučiti primi-ti kritiku. Treba naučiti učiti iz svojih pogrešaka.

Kako svoju djecu naučiti prihva-ćati i cijeniti kritiku?Kad sam počela svoje klince uči-ti da prihvaćaju kritiku koju im netko uputi, u početku im to uopće nije ‚sjedalo‘.Dok sam im objašnjavala da je svaka kritika izvrsna prilika da naučimo kako biti što bolji, postala sam svjesna da je meni trebalo 20 godina da to shva-tim! Prije nego što sam kritike počela doživljavati kao prilike za rast, dugo sam ih doživlja-vala kao napad i dočekivala ih s obrambenim stavom. Svaki put kad bi mi netko uputio kritiku, doživjela bih to kao da mi govo-ri: „Ti si gubitnica“! Takav moj stav je na mene utjecao iznimno negativno.Najmanje što sam htjela je da se moja djeca tako osjećaju. Zato kako bih im pomogla da kritiku doživljavaju kao nešto korisno i dobro, promijenila sam način na koji im ukazujem na njihove pogreške. U nastavku iznosim te načine na koje svoje dijete mo-žete naučiti da prihvaća i cijeni kritiku.- Kritiku iznesite nježno, ali s čvrstim stavom. Nikad nemojte dijete kritizirati kad ste ljutiti ili frustrirani.- Zagrlite ga. Na taj mu način pokazujete da ga volite. Objasni-te da mu ukazujete na njegovu pogrešku zato što vam je stalo do njega i zato što želite da na-uči kako da drugi put to napravi bolje.- Kažite mu što je trebalo napra-viti i kako to može učiniti bolje.- Ako idući put to napravi dobro, pohvalite ga! Recite mu: „Hvala ti! Jako sam ponosna na tebe što

Ako želimo da naša

djeca budu sretna,

najprije to trebamo

biti mi, njihovi

roditelji jer djeca

uče iz primjera

Većina se djece i odraslih ne zna nositi s kritikom. Često ne zna-mo kritiku prihvatiti nego ona u nama potakne osjećaj manje vri-jednosti ili se na nju razljutimo.Međutim, ako naučimo primiti kritiku, to će nam pomoći da po-stajemo sve bolji u svakom po-dručju. Osobi koja zna prihvatiti kritiku i vidi je kao pomoć da bude bolja u onome što radi, kri-tika pomaže izbjeći da ponavlja iste pogreške.


Stvaramo rješenja za upravljanje osigurateljnim rizicima Vaše tvrtke.

Pretvorite rizik u put rasta!

Tel: +385 (0)1 2441 762 | Fax: +385 (0)1 5510 350 | E-mail: [email protected] www.europosredovanje.hr

ISO 9001

SYSTEM CERTIFICATION

Ako smo mi nesretni, i naša će djeca biti nesretna. Ako smo

prezauzeti i stalno pod stresom, i oni će biti takvi. Vrijedi i obratno…

učiš iz svojih pogrešaka.“Otkad koristim ove odgojne me-tode, moja djeca na kritiku rea-giraju puno bolje. Primjerice, moj četverogodiš-njak me zagrli i kaže: „Oprosti, mama. Drugi put ću to napraviti bolje.“ I tako zaista bude.Moji stariji sinovi se na moje kritike više ne mrgode i ne ljute. Sada sami traže načine da nešto naprave kako treba. Više ih na puno toga ne trebam upozorava-ti. Mlađi sinovi još uče, ali sva-kim danom su sve bolji u tome!

5) Potičite ih na zajedništvo s braćom i sestramaMotivirane osobe imaju jednu zajedničku crtu a ta je da jako

dobro surađuju s ljudima kojima su okruženi.Najbolji način da svoju djecu naučite surađivati s drugima jest taj da ih najprije naučite slagati se s njihovom braćom i sestra-ma. Istina, to predstavlja pravi izazov svakom roditelju, osobito danas kad se u medijima i svag-dje drugdje braća i sestre prika-zuju kao pojedinci koji se stalno svađaju i prepiru.Osobno stalno tražim priliku da svojim dječacima predložim kakvu aktivnost u kojoj trebaju međusobno surađivati. Zatim, pomažem im da primijete kad je nekome od njih nešto potreb-no. Trudim se svaki im dan reći: „Nije li super imati braću? Što bi-ste jedni bez drugih?“

Često svi zajedno čistimo i po-spremamo i tada ih upitam: „Za-mislite da to radi svatko sam? Niste li sretni što možete sve raditi zajedno?“Kad jedan drugome pomognu na bilo koji način, pohvalim ih i kažem im koliko cijenim to što se brinu jedni za druge. Zatim onome kome je pomoć pružena kažem nešto što će mu pomoći da prepozna i bude zahvalan za pomoć svoga brata.Kad se svađaju, kažem im: „Bra-ća se ne bi trebala tako ponašati jedno prema drugome. Trebate paziti i brinuti se jedni za druge.“Svaki se dan trudim osnažiti nji-hove međusobne odnose i nagla-šavati im koliko je važno da sve rade zajedno.


Svaki će nam stručnjak reći da ne možemo doći do boljeg i

kvalitetnijeg života bez zahvalnosti te će nam savjetovati da

zahvalnošću započnemo svako jutro

Mnogi roditelji odmah zamijete kad njihovo dijete pogriješi

(među takvima sam i ja), ali često ne primijete kad ono učini

nešto dobro i pohvalno

6) Ohrabrujte ih kad se suočavaju s izazovimaOhrabrujte svoju djecu! Možda se muče s usvajanjem školskog gradiva. Moj je najsta-riji sin imao takvih problema. Trebalo mi je dvije godine da shvatim kako on nema samo-pouzdanja, kako ne vjeruje da je sposoban sam naučiti nešto novo. Svake večeri kad bismo sjeli da zajedno napišemo njego-vu zadaću, on bi me pogledao i rekao: „Ne znam kako ovo riješi-ti“. Prije toga nije uopće pokušao sam doći do rješenja. U početku bih mu samo rekla koje je rje-šenje, ali ista se je stvar ponav-ljala svake večeri. Tada sam mu počela govoriti da mu više neću otkrivati rješenja. Znala sam da je pametan i da u sebi ima potrebno samopouzda-nje kako bi domaću zadaću rije-šio sam. Umjesto da mu kažem gotovo rješenje, počela sam ga navoditi kako da do njega dođe

sam. Bilo je večeri kad smo za stolom proveli sate. A kad bi napokon shvatio, rekla bih mu kako sam ponosna što je došao do rješenja i da sam znala da on to može!Postupno je njegovo samopouz-danje počelo rasti i počeo se je puno više truditi. Ove je godine bio najbolji u razredu i nastavnik ga je proglasio najboljim uče-nikom. Bio je tako ponosan na sebe. A ja sam mu pokazala svoj ponos njegovim uspjehom.Bez obzira kako se neki izazovi činili malima i beznačajnima, uvijek ih ohrabrujte i potičite da se suoče s njima. Pokažite im da vjerujete u njih. Recite im da su dovoljno pametni da sami dođu do rješenja. Kad budu vjerovali da nešto mogu učiniti, pronaći će način da to i učine. Počet će tražiti nove načine za rješavanje problema i steći će vještine koje mnogi usvoje tek mnogo godina nakon što su završili školovanje.

Odgojiti sretnu i motiviranu djecuOvakav stav prema roditeljstvu, s ovim ciljem na umu, donijelo je brojne dobre promjene u našu obitelj. U svakom se našem dje-tetu vidi ogroman pomak. Ni-sam ni sanjala da je to moguće.Moj najstariji sin, koji je imao ogroman problem s durenjem, sada je sretno i nasmijano dijete. Naš drugi sin, zajedno sa svojim najstarijim bratom, radosno se upušta u nove izazove, dok bi prije odustao prije nego što je uopće pokušao.

Dvojica ‚srednjih‘ sinova nisu ni u čijem društvu mogla u miru; stalno su se svađali i tukli s nekim. Sada se to događa jako rijetko. Sada paze jedni na druge i istinski su sretni kad mogu kome pomoći.Još uvijek učimo, ali iz dana u dan sve više napredujemo!

Julie Jacobs, theambitiousmommy.com


Kako naručiti?

Za narudžbe u iznosu od 200 kn ili više dostava je besplatna! Za ostale narudžbe poštarina iznosi 20 kn! Naknada za plaćanje pouzećem:

25 kn. (Vrijedi za Hrvatsku)Poštarina za inozemstvo: prema važećem cjeniku.

1. U našoj web-trgovini www.figulus.hr možete plaćati putem internetskog bankarstva, virmanskim plaćanjem (opća uplatnica), pouzećem i kreditnim karticama.

2. Slanjem imena, prezimena i adrese (te naziva i količine knjige/časopisa) na je-dan od kontakata: [email protected]; 095/206-5421; Figulus d.o.o., Franje Gažija 2, 48 000 Koprivnica.

3. Pozivom na navedeni broj mobitela 095/206-5421 (radnim danom 10 – 16 sati)

KONTAKTI ZA ČITATELJE IZ BiH: 00387/63-323-359; [email protected].


WEB-KNJIŽARA WWW.FIGULUS.HR

NOVO

Svi kupci u našoj knjižari www.figulus.hr ostvaruju popust od 10%!*

* Popust je moguće ostvariti isključivo u našoj internetskoj knjižari www.figulus.hr i ne odnosi se na narudžbe putem telefona, društvenih mreža (Facebook…), SMS-a i e-maila.**Popust vrijedi za knjige u izdanju Figulusa i Ustanove Kristofori.

-10%Knjige iz Biblioteke Figulus i Biblioteke Kristofori, knjige Vinograda

iz Pule te knjige Dereka Princea, Biblije... možete pronaći u našoj web-knjižari www.figulus.hr

www.figulus.hr

54 kn

81 kn

Jan GrzegorczykSvaka je duša poseban svijet

O. Marko Kornelije Glogović, OSPPEVidljivi Bog

Augustyn Pelanowski, OSPPE Posljednje duhovne vježbe

90 kn60 kn

72 kn

Renzo AllegriPadre Pio

Josip LončarMisa. Najvažnija stvar na svijetu

100 kn

110 kn

80 knSheri Rose SheperdNjegova princeza

110 kn

90 kn


Kome mi pristupamo? Ka-kav je naš pristup ovome što nam Biblija opisuje?

Kad bismo neko vrijeme razma-trali ove svetopisamske riječi, kako bismo drugačije doživljava-li molitvu!

Možemo reći da nas ovaj tekst želi ‘usisati’ u veličanstven prizor onoga što postoji u stvarnosti.

Zar se ne bismo trebali radovati pristupanju u to? Itekako! Trebali bismo se radovati pristupanju svemu tome, i trebali bismo jedva čekati da tamo dođemo. Mogli bismo reći: kakvo odabra-no društvo, kakav veličanstven prizor, kakav pogled, od kojega zastaje dah! Sveto pismo je vrelo duhovnoga života. Koliko bismo iz ovih neko-

„Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi“ (Ps 119)

Božja riječ je svjetloVeličanstven prizor1. RUJNA; XXII. NEDJELJA KROZ GODINU

Sir 3,17-18.20.28-29; Ps 68,4-5ac.6-7ab.10-11; Heb 12,18-19.22-24a; Lk 14,1.7-14

»Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisuća-ma anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i posredniku novog Saveza – Isusu.«

KOMENTARI NEDJELJNIH MISNIH ČITANJA

liko redaka mogli izvaditi, iscrpiti, nahraniti se, da od toga živimo barem neko vrijeme.

MOLITVA …jer nas je pozvao u svoje slavno kraljevstvoNeka je Blagoslovljen Bog i Otac naš, jer nas je pozvao u svoje slavno kraljevstvo. Njemu slava i čast u vjekove. Amen.


Audio zapise dnevnih misnih čitanja

potražite na portalu book.hr

Put čovjeka koji je krenuo za Kristom obilježen je nastojanjem da se Kristu

što više približi, da bude i posti-gne ono što On od njega očekuje. Na svakoj Svetoj Misi, prilikom podizanja hostije, svećenik kaže. „I reče svojim učenicima: ‘Uzmi-te i jedite’“. Vidimo da je Isus u ovim biblijskim redcima iz Lukina evanđelja iznio prilično ozbiljne uvjete koje trebamo ispuniti kako bismo mogli biti njegovi učenici. Možda je upravo trenutak kad

nas svećenik poziva i govori kako samo Isusovi učenici mogu jesti Njegovo tijelo i piti Njegovu krv, trenutak da se iskreno zapitamo smijemo li pristupiti blagovanju žrtve. Jer ne radi se tu o nekom običnom činu, već o tome da, oni koji za to imaju uvjete, jedu s Jaganjčeva žrtvenika. Teško možemo biti njegovi učenici ako imamo svoje poglede na život, ako postavljamo svoje uvjete (u nekim stvarima često uvjete postavljamo i samom Bogu!)…

Učenici 8. RUJNA; XXIII. NEDJELJA KROZ GODINU

Mudr 9,13-18b; Ps 90,3-6.12-14.17; Flm 9b-10.12-17; Lk 14,25-33

»U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!“«

MOLITVA: Želim da mi Ti budeš iznad svega Gospodine Isuse, želim da mi ti budeš iznad svega, želim da ti budeš moj život, da ti budeš kamen u koji ću biti ugrađen. Amen.

Mi koji hodimo u vjeri, koji nastojimo biti Isusovi učenici, možda dajemo

dosta za siromahe, za Crkvu, možda svojim bližnjima poma-žemo na još mnoge načine. Ali najveća je milostinja kad molimo za one koji smrtno griješe, koji su daleko od Boga i njegove ljubavi. Svi oblici davanja imaju svoju svr-hu i bit, ali moliti za one koji su u

smrtnom grijehu zaista je najveća milostinja. Kad bismo se svaki dan sjetili barem jedne osobe koja je u smrtnom grijehu, kakvu bi-smo samo milostinju dali tijekom svog života? Je li uopće moguće zamisliti kako anđeli slave, kakvo su veselje priredili, kakva je to pjesma kad Bog pobijedi – kad iskaže svoje milosrđe nekome tko ga nije ničim zaslužio? Kad mi u

tome sudjelujemo, tada anđelima dajemo povoda za slavlje.

Dok smo na zemlji, iskazujmo milosrđe svim ljudima, posebno onima koji su u teškom grijehu. Kad molimo, zamislimo, posvije-stimo si da se molimo onome tko je Ljubav.

MOLITVA: Daj da dajem ono što sam od tebe primioOče sveti, dok sam još bio tvoj neprijatelj, ti si me ljubio i iska-zivao mi milosrđe. Daj da dajem ono što sam od tebe primio i mnogi će imati veliku korist. Amen.

Najveća milostinja15. RUJNA; XXIV. NEDJELJA KROZ GODINU

Izl 32,7-11.13-14; Ps 51,3-4.12-13.17.19; 1Tim 1,12-17; Lk 15,1-32

»Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika ko-jima ne treba obraćenja.«


AUTOR NEDILJKO JELČIĆ

Promotrimo ljude oko sebe, i poznate i nepo-znate, koji rade u raznim

zanimanjima, koji su se ško-lovali kako bi svojim darom, svojim znanjem i umijećem služili čitavoj ljudskoj zajed-nici. Mi kršćani bismo za njih itekako trebali zahvaljivati Bogu, trebali bismo za njih

Vjerujem da mnogi koji hodaju s Bogom, koje je On pozvao u svoju

službu mogu potvrditi da je ovaj svetopisamski redak istinit. Jer, mnogi od njih mogu reći samo ovo: „Da Bog nije bio vjeran svo-jim obećanjima, mi ne bismo bili

moliti, blagoslivljati ih. Koli-ko je samo, primjerice jedan liječnik uložio truda u svoje zanimanje kako bi mogao lije-čiti ljude?! Svi smo mi potrebni usluga ovih ljudi. Da nema građevinskih radnika, ne bi bilo gradova, cesta, kuća; da nema čistača ulica, živjeli bismo u smradu; da nema učitelja,

ovdje, ne bismo izvršili ono za što nas je pozvao. Samo i jedino zbog Božje vjernosti, samo i jedino zbog Božje vječne ljubavi prema nama izdržali smo sve to, podigli se iz padova, iz očaja, iz hladnoće, iz umora, iz zasićeno-

bili bismo nepismeni. Mogli bismo tako nabrajati i dalje, ali mislim da je ovo dovoljno da shvatimo kako jedni bez drugih ne možemo i koliko su nam na blagoslov svi ti ljudi koje nam je dobri Bog dao da nam život učine kvalitetnijim. Nama je pak dao najveći dar – da pred Njime zagovaramo za njih, da ih vratimo Njemu svojom moli-tvom i tako budemo sol zemlje.

MOLITVA: Molimo za sve ljude Oče sveti, oprosti nam svaki put kad nismo ispunjavali tvoju Ri-ječ. Ti si rekao: „Ako me tko ljubi, držat će moju riječ“. Daj da ti uzvratimo tako što ćemo početi izvršavati tvoju Riječ i moliti za

sti, iz pepela. Nitko od nas nije bio vjeran do kraja, nitko od nas nije za to ni sposoban. Bog je vjeran. Zbog toga smo tu gdje jesmo.“

Često možda više ističemo neke druge Božje osobine, dok previđa-mo njegovu vjernost. Ali da Bog nije vjeran, gdje bi bila većina nas?

MOLITVA: Hvala ti što si vjeran Oče sveti, kad mi i zakažemo, ti ostaješ vjeran! Hvala ti što se možemo pouzdati u tebe svim

Jedni bez drugih ne možemo22. RUJNA; XXV. NEDJELJA KROZ GODINU

Am 8,4-7; Ps 113, 1-2.4-8; 1Tim 2,1-8; Lk 16,1-13

»Predragi: preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.«

Samo zbog tvoje vjernosti29. RUJNA; XXVI. NEDJELJA KROZ GODINU

Am 6,1a.4-7; Ps 146,6c-10; 1Tim 6,11-16; Lk 16,19-31

»On ostaje vjeran dovijeka.«

KOMENTARI NEDJELJNIH MISNIH ČITANJA

Daj da ti uzvratimo tako što ćemo početi izvršavati tvoju

Riječ i moliti za sve ljude


Na našem portalu Book.hr (u rubrici Dnevna misna čitanja) mo-žete svaki dan pročitati misna čitanja toga dana s komentarom našeg voditelja Nediljka Jelčića.

Tekstovi u toj rubrici, te u rubrici U Tvojoj prisutnosti, nalaze se i u zvučnoj verziji! Sigurni smo da će biti na velik blagoslov vama i vašim bližnjima!

Komentare piše Nediljko Jelčić, voditelj u Školi molitve, suvo ditelj hodočašćâ, voditelj Tečaja razma-tranja otajstva krunice

Božja riječ svaki dan!

Oče sveti,

kad mi i zakažemo,

ti ostaješ vjeran!

Hvala ti što se

možemo pouzdati u

tebe svim srcem

VIDLJIVI BOGO tajnama slike Božjega Milosrđa!

Bez obzira na to kakva te tama obuzela… Nema tame u kojoj Gospodin ne bi htio zasvijetliti i koju ne bi mogao rasvijetliti!

Otkrij što ti Bog govori po izvornoj slici Božjega Milosrđa!

O. Marko Kornelije Glogović, OSPPE




80 kn

72 knSAMO NA:

www.figulus.hr

(- 10 %)

Book | Rujan 2019.

SIJAČ I SJEME

Je li Isusovo

sjedenje i odmor

slučajan ili Isus

želi jasno pokazati

nešto što moramo

naučiti ako želimo

biti njegovi učenici?


SijačEvanđelje po Mateju 13,1-23

Vrijeme ili...Matej započinje ovaj odlomak evanđelja rečenicom: „Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more“. Kad u evanđelju pročitamo ovakvu rečenicu, a da malo ne za-stanemo, tada nam u njoj ništa ne izgleda važno, izgleda nam kao da je to Matej napisao tek tako ili kako bismo znali početak radnje. Ali ako riječ Božju razmatramo i na toj prvoj rečenici zastanemo, tada vidimo da je ta radnja mo-gla trajati neko određeno vrijeme: Isus je sjedio uz more, k njemu je nagrnuo silan narod. U ono vrije-me ljudi su udaljenosti najčešće prelazili hodajući ili jašući te je sve teklo puno sporije nego da-nas. Prema tome zaključujemo da je prošlo podosta vremena dok se je oko Isusa skupio silan narod. A za to vrijeme Isus je samo sjedio. Dakle da smo bili među onima

Imam li vremena za razmatranje Božje riječi? Imam li barem iskrene želje u srcu da se za to vrijeme izborim? Jer „kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe“…

koji su došli prvi, i koji su tako bili najbliže Isusu, možda bismo se načekali čak i koji sat. A cijelo to vrijeme Isus je sjedio. Tek kada se skupio silan narod, morao je ući u lađicu i ponovno je sjeo. Da ne poznajemo Isusa, mogli bismo pomisliti da mu je bilo dosadno, ili da je lijen – jer nekoliko je sati sjedio i gledao ljude ili u more – ili da je bio umoran te mu je bio potreban dobar odmor. Ne znam je li još u kojem dijelu evanđelja dva puta za redom zapisano da je Isus sjedio.

Je li ovo Isusovo sjedenje i odmor slučajan ili Isus želi jasno pokaza-ti nešto što moramo naučiti ako želimo biti njegovi učenici?

Isus je narodu ispričao prispodo-bu o sijaču, ali u toj prispodobi nigdje ne spominje kraljevstvo Božje ili svoju riječ. Ono što su oni mogli čuti bila je prispodoba o po-ljoprivredi. I takva je prispodoba

Što je tebi najvažnije?

Mi, današnji

ljudi, ulažemo

puno vremena

i truda u neki

posao ili odnos

samo ako nam se

on isplati, no ako

u njemu nemamo

interesa, tada

se nećemo puno

truditi i znojiti.

Ali Isus…

Book | Rujan 2019. 55

MARIO HALUŽAN, VODITELJ „ŠKOLE MOLITVE“

Ono što Isus dalje odgovara na pi-tanje svojih učenika o prispodobi o sijaču i sjemenu također bi nam moglo izgledati nepravedno, jer smo naučili da Bog sve ljude ljubi isto. „Tko ima dat će mu se još te će obilovati, a tko nema uzet će mu se i ono što ima“, kaže Isus. Bog je ljubav i sve ljude ljubi isto, no svu je svoju ljubav ugradio u svoju riječ, tj. sjeme! Tako, svatko od nas može sam izabrati kojoj će skupini ljudi iz prispodobe pripa-dati. Hoću li pripadati onoj skupi-ni kojoj je dano da upozna kraljev-

(umiriti svoju unutrašnjost), imati vremena za sebe i naučiti raditi za njegovo kraljevstvo po njegovim kriterijima (koji su često drugačiji od naših).

Kojoj skupini pripadam?Matej dalje opisuje kako su, na-kon što je Isus narodu ispričao prispodobu, došli njegovi učenici i postavili mu pitanje: „Zašto im govoriš u prispodobama?“ Zašto ga učenici nisu pitali: „Zašto nam govoriš u prispodobama?“ Možda zato što su znali da kada je s nji-ma, sam govori drugačije, a mož-da i zato što su ga, kada su s njim bili nasamo, uvijek mogli pitati što im nije jasno i on bi im sve obja-snio. Znali su da narodu govori u prispodobama i da narodu puno toga neće biti jasno. A Isusovo objašnjenje zašto narodu govori u prispodobama je vrlo jasno: „Zato jer je vama dano da upoznate taj-ne kraljevstva nebeskog, a njima nije dano“. Ovakav bi nas Isusov odgovor mogao iznenaditi te bi-smo se mogli zapitati: Zar on nije spasitelj svih ljudi i zar ne kaže njegova riječ da je volja Božja da se svi ljudi spase? Zar nije umro za sve ljude? Kako to da onda ov-dje kaže kako njima nije dano da upoznaju tajne kraljevstva nebe-skog?

njima bila itekako važna, jer se do-bar dio naroda bavio upravo tim poslom. Dobro su znali koliko je naporno ručno pripremiti zemlju da bi donijela roda, i kako svaki kamen ili teren kraj puta može utjecati na sjeme tako da ono ne donese rod.

Ako o ovoj prispodobi razmišlja-mo onako kako razmišlja i funkci-onira većina današnjih ljudi, mogli bismo s Isusovim učenjem imati problema. Isus priča prispodobu o sijaču i sjemenu; mi znamo da je sijač on a da je sjeme Božja riječ. Ako razmišljamo na svoj način, nešto nam tu neće štimati. Koji je smisao ovoga što Isus radi u pris-podobi? On, kao sijač, sije sjeme svoje riječi, a onda kaže kako ¾ svakog sjemena neće donijeti rod.

Bismo li mi išli sijati i pripremati zemlju kad bismo znali da nam ¾ te zemlje neće donijeti roda? Mno-gi od nas vjerojatno ne bi, ali Isus svakako bi. Mi, današnji ljudi, ula-žemo puno vremena i truda u neki posao ili odnos samo ako nam se on isplati, no ako u njemu ne-mamo interesa, tada se nećemo puno truditi i znojiti. Ali Isus dobro poznaje naša srca i svoju prispo-dobu počinje upravo s naglaskom na to koliko je važno odmoriti se

Zar on nije spasitelj svih ljudi i zar ne kaže njegova riječ

da je volja Božja da se svi ljudi spase? Kako to da onda

ovdje kaže kako njima nije dano da upoznaju tajne

kraljevstva nebeskog?


Što Isus najviše voliSvatko od nas nešto voli, i to radi iz sveg srca. Tako netko voli pje-vati i slaviti i to radi svim srcem. Netko voli svoj posao i radi ga svim srcem. Netko može voljeti neki sport i njime se baviti svim srcem. Ono što nama vjernicima treba biti najvažnije, što nas tre-ba najviše zanimati jest: Što Isus najviše voli?

On najviše voli upravo ono što sam kaže u svojoj riječi: „Ako me tko ljubi, slušat će moju riječ“. Isus najviše voli da ga svim sr-

su raznovrsni koliko je duhovnih učitelja. Kršćanin treba nastojati da redovito razmatra, inače je na-lik na prva tri tla iz prispodobe o sijaču. No, sam način nije drugo doli vodič; važno je, s Duhom Sve-tim, napredovati na jedinom putu molitve: Isusu Kristu.«

Vidimo koliko je važno redovito razmatrati. Jer, što god u životu radili, ako izostavimo razmatra-nje, nikada nećemo donijeti dobar plod; ostat ćemo poput jedne od prve tri vrste tla. A ima li nam smi-sla vjera ako nemamo djela?

stvo Božje, tj. onoj koja svaki dan može, jer želi, razmatrati riječ Bož-ju, te ću primati sve više i imati u izobilju? Jer, razmatrajući riječ, sve smo bliže Isusu i počinjemo s njime imati osoban odnos. Ili ću pripadati onoj drugoj skupini, ko-joj nije dano, jer je stalno na njivi i ne uzima si vremena za odmor u Njemu, za razmatranje riječi Bož-je, i koja će izgubiti i ono što ima jer joj riječ neće doći u srce, već će je pozobati ptice (zli duhovi)?

Katekizam Katoličke Crkve 2707 kaže: »Načini razmatranja toliko

Hoću li pripadati onoj skupini kojoj je dano da upozna

kraljevstvo Božje, tj. onoj koja svaki dan može, jer želi,

razmatrati riječ Božju te ću primati sve više i imati u izobilju?


ti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.“

Dakle, što je Isus rekao? Da im je srce otvrdnulo i da ne slušaju nje-govu riječ srcem pa se zato nisu obratili te zato neće ozdraviti. Nije njegova volja da ostanemo bolesni, nego da ozdravimo. Ali razmatrajući njegovu riječ, treba-mo, po slušanju riječi, otvoriti svo-je srce (obratiti se) i onda ćemo ozdravljenje moći primiti.

Zar ne kaže Izaija i u opisu muke (53. poglavlje): „A on je naše bole-sti ponio, naše je boli na se uzeo“? Ili sv. Pavao u Prvoj poslanici Ko-rinćanima 11,30: „Zbog toga su mnogi među vama slabi, bolesni mnogi umiru...“? Ne zbog toga što je to Isusova volja, nego zato što nismo naučili prosuđivati, razabi-rati i razmatrati.

Razmišljanje ili razmatranjeRazmišljanje nas može odvesti do toga da stvari vidimo i shva-timo na temelju svojih trenutnih osjećaja ili na temelju onoga što proživljavamo. Primjerice, ako

teško bolesna osoba odluči moliti te moli neko određeno vrijeme, ali ne ozdravi, njezin bi zaključak mo-gao biti da je to volja Božja.

Razmatranje nas pak vodi u dru-gom smjeru: Isus se, nakon što je ispričao prispodobu, poziva na proročanstvo proroka Izaije (6. poglavlje) u kojem piše: „Slušat ćete, slušati – i nećete razumje-

cem slušamo! Slušanje je vrlina koju moramo naučiti svim srcem. Jer ako slušamo i čujemo srcem, donijet ćemo obilat rod. Slušanje Božje riječi trebalo bi našem srcu biti prioritet. Ono traži da Riječi pridamo najveću važnost, traži svu našu pozornost zbog toga s kime se u Riječi susrećemo. Na-čin na koji smo naučili slušati po-kazuje i koliko nam je osoba koju slušamo važna te dobro pokazu-je kakav s njom imamo odnos.

U tečaju pod nazivom Ljubav i poštovanje, koji vodimo mi Kri-stofori, supružnici uče upravo slušati i razumjeti svoga supruž-nika. Tako žene uče da je os-novna potreba njihovih muževa poštovanje, koje se na najbolji način ostvaruje upravo sluša-njem.

Slušanjem srcem ulazimo u bli-zak odnos s osobom koju volimo. Tako i riječ Božja kaže da vjera dolazi od slušanja riječi Božje.

Razmatrajući riječ,

sve smo bliže Isusu

i počinjemo s njime

imati osoban odnos


Umrijeti sebiNije li slušati Isusa isto što i umri-jeti sebi? Nije li i sam Isus umro sebi i bio poslušan do smrti? Iako je Isus bio Sin Božji, sve što je na-učio, bilo je iz poslušnosti, iz ono-ga što je pretrpio (Heb 5,8).

Tako i u Izaijinu pozivu (u tekstu na koji se Isus poziva) vidimo da je Izaija imao viđenje: bio je pred prijestoljem Božjim, gledao je se-rafe kako kliču: „Svet, svet, svet“. Od silne slave pao je na pod i re-kao: „Jao meni, propadoh, jer čo-vjek sam nečistih usana…“. Tada mu je jedan od serafa žeravom dotaknuo usne i rekao mu: „Krivi-ca ti je skinuta i grijeh oprošten“. Tada Bog upita: „Koga da poša-ljem? I tko će nam poći?“ A Izaija odgovori: „Evo me , mene pošalji!“ Tada mu Bog kaže iste ove riječi na koje se Isus poziva: „Idi i reci tom narodu: ‘Slušat ćete, sluša-ti – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izli-ječim’.“

Postavimo si pitanje: Zašto Izaija ide propovijedati? Zašto ga Bog šalje? Što ja najviše volim?Hoću li naći vremena da upo-znam tajne kraljevstva nebeskog, hoću li obilovati?Ili će mi se možda oduzeti i ono što imam?Tko ima uši, neka čuje!

Ako želite saznati više o „Školi molitve“ i/ili prijaviti se, posjetite našu stranicu: www.kristofori.hr/tecaj ili nam pošaljite upit na adresu [email protected].

Sijač

Evanđelje po Mateju 13,1-23

»Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: „Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. „Tko ima uši, neka čuje!“I pristupe učenici pa ga zapitaju: „Zašto im zboriš u prispodoba-ma?“ On im odgovori: „Zato što je vama dano znati otajstva kra-ljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.“„Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;

gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!

Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše,

oči zatvoriše

da očima ne vide,

ušima ne čuju,

srcem ne razumiju

te se ne obrate

pa ih izliječim.

A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.“„Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili pro-gonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Ri-ječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.“«



Gospodin nas želi iscijeliti od rana

prošlosti, skinuti s nas okove i izvesti

nas iz tamnice

Napokon sloboda!

Odrasla sam u disfunkcio-nalnoj obitelji i u djetinj-stvu sam trpjela zlostav-

ljanje. Moje je odrastanje bilo ispunjeno strahom i mukom. Kao mlada djevojka pokušavala sam živjeti za Krista, živjeti kr-šćanskim životom, no bila sam uvjerena da je cijeli moj život određen mojom teškom proš-losti.

Razmišljala sam: Je li moguće da

osoba koja je doživjela ono što sam

ja doživjela ikada bude normalna?

To nije moguće!

Ali, Isus je rekao: „Na meni je Duh Gospodnji jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima…“ Isus je došao otvoriti vrata za-tvora i osloboditi zarobljene.

Nisam mogla napredovati sve dok nisam shvatila da me Bog želi osloboditi od zatvora moje proš-losti. Morala sam vjerovati da ni moja prošlost, ni moja sadašnjost ne određuju moju budućnost, osim ako to sama ne dopustim. Morala sam dopustiti Bogu da me na čudesan način iscijeli.

*Možda si imao užasnu prošlost koja sada negativno utječe na tvoju sadašnjost, ali želim ti reći ovo – tvoja budućnost ne mora biti odre-đena tvojom prošlošću ili sadaš-njim okolnostima. Dopusti Bogu da slomi lance tvoje prošlosti.

Bože, vjerujem da si ti moćniji od

moje prošlosti. Primam slobodu

koju mi daješ i želim živjeti prema

planu koji imaš za moj život.

Izvor: tv.joycemeyer.org/hrvatski/

“Na meni je Duh Gospodnji jer me pomazao! Poslao me da do-

nesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje

zarobljenicima, vid slijepima, da oslobodim potlačene, da pro-

glasim godinu milosti Gospodnje.” (Ev. po Luki 4,19)


AUTORICA: JOYCE MEYER

Stari dečki ...nije želio odrasti.

Htio je zauvijek

ostati dječak


SUVREMENA ANOMALIJA U PONAŠANJU MLADIH LJUDI

Stari dečki Prije nekoliko desetljeća znalo se je jasno tko je „stari dečko“, odnosno „stara cura“. Danas kao da su ti pojmovi „nadiđeni“. No jesu li zaista ili se bojimo na glas izreći što se zapravo nalazi u „slobodnim mladim ljudima“ kako se danas nazivaju stari dečki i cure? Doktorica Verica nema s tim problema...

jedno sa svojim odraslim sinom. Opazila sam da je domaćin, pla-niravši razmještaj, razdvojio ro-ditelje od njihova sina kojemu je domaćin dodijelio mjesto među ljudima njegove dobi.Kasnije sam ga upitala zašto je tako učinio. Odgovorio mi je da dobro poznaje tu obitelj i da je mladića želio osloboditi preza-štitničkoga majčinog ponašanja.Drugi dan smo, domaćin i ja, podrobnije razgovarali o starim dečkima. To se stručno nazi-va sindrom Petra Pana, prema glavnom junaku jedne dječje baj-ke. Taj ‘junak’ nije želio odrasti. Htio je zauvijek ostati dječak.

Hrvatska specifičnostSindrom Petra Pana je nespre-mnost mlade, punoljetne osobe

Bila sam uzvanica na slavlju kojem je nazočilo stoti-njak ljudi. Domaćin, izu-

zetno pedantna osoba, ustvari perfekcionist, do detalja je razra-dio sve pojedinosti. Na ulazu u dvoranu goste je dočekala tabela s rasporedom sjedenja. Stolo-vi nisu bili označeni brojevima već imenima pojedinih gradova. Tako se nitko nije mogao poža-liti da je sjedio za zadnjim stolom ili da je bio previše udaljen od svečara. Sva su mjesta bila jedna-ko vrijedna. Uzvanici su za po-jedini stol bili smješteni prema tome jesu li se poznavali otprije ili jesu li iste struke. Na taj način lako su našli zajedničke teme za razgovor.Jedan je simpatičan sredovječni bračni par stigao na slavlje za-

Sindrom Petra Pana je nespremnost

mlade, punoljetne osobe da doista odraste,

da preuzme svoje životne obveze i iziđe iz

upadljive zavisnosti o svojoj majci


AUTORICA VERICA JAČMENICA-JAZBEC, DR. MED.

je li takav način života određen nasljedno, tj. genski, je li to ne-kakva „sudbina“ ili stečenost.

Koji je uzrokOsnovni razlog takvoga nenor-malnog stila mladih ljudi je u pogrešnom roditeljskom, odno-sno majčinskom odgoju. Zreli odrastao čovjek nosi u sebi kako svoje nasljedne osobine, tako i utjecaje roditeljskoga odgoja i školskoga obrazovanja. Svako dijete treba prikladne uv-jete za nesmetani razvoj i rast. Dijete koje je od najranije mla-dosti neprekidno pod paskom prezaštitničke majke nema mo-gućnosti da se razvije u svim svojim potencijalima.Tipičan primjer neprikladno-ga odgoja jest sljedeći: isključi-vo majka vodi brigu kada će se njezin školarac probuditi, što će odjenuti, koje će knjige staviti u torbu, hoće li stići na školski autobus… Takva majka ne do-pušta da njezin desetogodišnjak namjesti svoj krevet, odnese koš s otpacima u dvorište, natoči si čašu vode ili grabilicom zahva-ti juhu pri obiteljskom objedu. Prezaštitnička majka će sama složiti dječakov krevet, jer „ona to radi brže i spretnije“, ona će sama učiniti sve sitne kućanske poslove jer „ona to radi brže i spretnije“, ona će ujutro ranije ustati kako bi otrčala do obližnje pekarnice i svojem pubertetliji servirala svježe, toplo pecivo za doručak. Ona će svoga dječaka voziti automobilom na nogo-metni trening, kako on ne bi morao biciklirati pola kilometra do sportskoga terena. Ona će u tri sata noću dovoziti kući svoga

da doista odraste, da preuzme svoje životne obveze i iziđe iz upadljive zavisnosti o svojoj majci. To je, naime, postala uče-stala pojava u ponašanju mladih ljudi u ovom, 21. stoljeću. Mi Hrvati prednjačimo u Euro-pi po jednom specifičnom soci-ološkom obrascu: naša odrasla djeca vrlo dugo žive sa svojim roditeljima, nerado se od njih odvajaju, nemaju odvažnosti za samostalni život, teško se odlu-čuju ući u partnersku vezu, bježe od životnih obveza i nastoje što dulje biti „djeca“ u roditeljskom gnijezdu.Na tu temu papa Franjo nedav-no je napisao simpatičnu crticu. Kaže on da ga je jedna starija gospođa upitala za savjet kako da nagovori svoga odrasloga i zre-loga sina da krene u samostalni i odgovorni život.Papa joj je dao kratak i jednosta-van odgovor: Gospođo, prestanite

mu prati i glačati košulje!

Mladi odrasli ljudi našega doba čeznu za bezgraničnom osob-nom slobodom, za provodom, za uživanjem. Pri tome nastoje izbjeći bilo kakve obveze, duž-nosti, obećanja ili vezivanja. Ta-kvim stilom živi oko 80 % mladih muškaraca i oko 20 % djevojaka. Umovima tih modernih mladih ljudi vlada neodlučnost, preve-liki oprez i bojazan. Oni su zato skloni kratkotrajnim i površnim vezama, oni bez mnogo drame ili boli mijenjaju svoje partnere, olako ulaze u avanture, ne žele produbljivati svoje emocional-ne veze, žive površno, plošno, ne pružaju nikakva obećanja, ne traže nikakva obećanja, ne planiraju svoju budućnost, žive

Starija gospođa

upitala je papu

Franju za savjet

kako da nagovori

svoga odrasloga

i zreloga sina da

krene u samostalni

i odgovorni

život. Papa joj

je dao kratak

i jednostavan

odgovor...

za užitke, samo za sada, samo za danas.Većina današnjih mladića zato i ne zna kako na primjeren na-čin pristupiti djevojci, kako joj se predstaviti, kako se s njome družiti. Tome u prilog govo-re sveprisutni prizori da dvo-je mladih, pri izlasku na kavu, glavninu zajedničkog vremena provedu tipkajući, svako po svo-jem mobitelu. Iako su današnjim mladićima djevojke, doduše, za-nimljive, oni istodobno od njih osjećaju ugrozu i strah. Moderan i samouvjereni dečko pribojava se da bi ga djevojka mogla opči-niti, približiti mu se, zauzeti ga, zavladati njime i ugroziti njego-vu bezgraničnu slobodu…Broj takvih mladih ljudi sve više raste. Stoga se postavlja pitanje


tinejdžera iz udaljenoga disko-kluba.Majka takvoga stila svakodnev-no nesvjesno i nehotice utiskuje u um svojega odrasloga djeteta da ono nije dovoljno pamet-no, dovoljno spretno, dovoljno snažno, dovoljno pouzdano, dovoljno mudro da obavi neke posve jednostavne i normalne zadatke.Pišući ove retke, prisjećam se jedne visoko obrazovane majke

On traži takvu djevojku koja bi ga prihvatila bezuvjetno,

takvoga nepotpunoga i nezreloga, kao što to čini njegova majka.

No zdrave i normalne djevojke...

koja je svojega sina, nakon što je on već uspješno upisao teški fakultet u udaljenom gradu, prvi put u životu odvela u pekarnicu da bi ga poučila kako da si sam kupi kruh ili pecivo.Na opisani način majke odgajaju svoje sinove ili kćeri kao – go-tovane. Takvi ni nakon diplome ne znaju kako se plaćaju računi, kako se u državnom uredu zatra-ži osobna iskaznica ili putovnica, kako se natoči benzin u automo-

bil ili obavi tehnički pregled vo-zila. Majčino uvjerenje da njezino dijete nije sposobno samostalno obaviti uobičajene životne zadat-ke postupno će se fiksirati u svije-sti mlade osobe i protegnuti se u njezinu odraslu dob. Pitam se kako će takav mladi stvor jednoga dana znati poku-cati na vrata neke tvrtke i potra-žiti posao? Sjećam se slučaja kad mi je jedan skroman čovjek od 60 godina


odlučuju na vezivanje uz neko-ga, na ozbiljnu vezu, na brak, pogotovo na dijete. Takvi stari dečki pak, u svojoj srednjoj dobi, postaju panični; uviđaju da stare, a to ne mogu promijeniti niti to žele prihvatiti. Oni počinju boji-ti svoju prosijedu kosu, odlaze u teretane kako bi smanjili trbuh i učvrstili mlohave mišiće, odjed-nom kupuju mladenačku garde-robu, nabavljaju nove i prestižne automobile, posjećuju mjesta u kojima se kreću mlade djevojke koje oni žele šarmirati i zave-sti. Takvi ljudi teže za pažnjom drugih. Vole da im se ljudi dive. Uvijek nastoje biti u centru pa-žnje. Smatraju da su jedino oni vrijedni. Zato ih, takve, žestoko zatekne i prodrma kriza srednje dobi, za koju nisu spremni. Ta-

kvi se ljudi u srednjoj dobi obično razbiju na oštrim hridima koje vrijeme ne-smiljeno nanosi u njihov život.

DjevojkeDjevojka koja se vlada po obrascu Petra Pana tako-đer je osoba koja ne želi odrasti. I ona nosi u sebi duboki biljeg svoje preza-štitničke majke ili oca. Ona voli lagodan život, provode, druženja, ali bez obveza i ikakvih obećanja. Takva je djevojka obično pametna,

dobro obrazovana, uspješna na svome radnom mjestu. Zna biti privlačna i zavodljiva. Ona ima i više udvarača, no ni s jednim se ne želi vezivati, ne želi nikome dati nadu, pružiti obećanje niti preuzeti ikakvu životnu odgo-vornost.

svome životu i u poslu nema-ju jasne ciljeve, nedostaje im ustrajnosti i strpljivosti, nemaju empatije. Oni bi se, npr. htje-li obogatiti bez upornoga rada, preko noći. Takvi dečki nemaju radne navike, ne podnose ni-kakav autoritet. Takvi se teško

došao u liječničku ordinaciju i zamolio da mu pomognem za-posliti njegova 30-godišnjeg sina. Oca sam dobro poznavala i zaista sam mu željela pomoći. Odmah mi je bila iskrsnula ide-ja kome bih mogla preporučiti toga nezaposlenoga mladića. Rekla sam ocu da postoji velika mogućnost da jedan moj dobar poznanik zaposli toga momka u svojoj tvrtci. No napomenula sam, svakako bih, prije svega, htjela upoznati toga mladoga čo-vjeka, kako bih ga mogla što bo-lje predstaviti i preporučiti. Otac mi je na to odgovorio da to neće biti moguće; njegov je sin, kazao je, veoma sramežljiv i on ga neće moći nagovoriti da sutradan za-jedno dođu k meni, kako bismo nazvali vlasnika tvrtke.Ostala sam zapanjena i bez teksta… Moja je dobro-namjerna ideja u začetku propala…

MuškarciMladi odrasli muškarac koji se ponaša po obrascu Petra Pana žrtva je svoje majke koja ga silno voli, ali prečvrsto veže uz sebe, ne dopuštajući mu da izra-ste u zreloga čovjeka. On se boji vezivanja s drugom i novom osobom; zato su mu emotivne veze krat-kotrajne, krhke ili neu-spješne. On traži takvu djevojku koja bi ga prihvatila bezuvjetno, takvoga nepotpunoga i nezrelo-ga, kao što to čini njegova majka. No zdrave i normalne djevojke ne žele se vezivati s nedoraslim, necjelovitim i egocentričnim muškarcima. Takvi, naime, u

Izbjegavanje

odgovornosti

mladi ljudi

danas obrazlažu

tobožnjim lošim

stanjem u državi,

nezaposlenošću ili

premalom plaćom…

U pozadini svega

toga ipak je samo

strah od života...


osobnosti neće biti nemoguća ili prebolna.Prava ljubav ima iznimnu skri-venu snagu i dovitljivost. Ona ne uključuje skidanje zvijezda s neba. No dopušta da se ispod beskrajnoga neba pronađu i pre-poznaju dvije različite ali kom-plementarne osobe… Takav par može biti spreman dozvati u ži-vot i prihvatiti s bezgraničnom ljubavlju čak i malo, nejako, tre-će stvorenjce, svojim roditeljima i svijetu beskrajno vrijedno.

Kako liječiti osobu sa sindromom Petra PanaI za opisanog mladića, kao i za djevojku, spas postoji jedino u psihološkoj terapiji. No pre-duvjet je da mlada osoba sama otvoreno i iskreno domisli svo-je stanje i postane svjesna svoje manjkavosti, tj. svoje dijagnoze. Takva osoba mora sāma zatražiti stručnu pomoć. Jedino će joj na taj način psihološka pomoć biti djelotvorna.Psiholog će tijekom terapije mladoga čovjeka dovesti do sa-gledavanja vlastitih unutarnjih potreba i vlastitih prikrivenih resursa. Terapeut će nezre-lom mladom čovjeku ponuditi i prikazati model po kojem se uravnoteženi život sastoji od

uzajamnoga davanja i primanja. Za skladan partnerski život po-trebno je zaobliti oštre šiljke vla-stitoga „ja“. Potrebno je sagledati da pored mene živi i netko tko je „ti“ i kome su također potrebni prostor, sunce, zrak i sloboda za nesmetani rast. Psihološka tera-pija završava s time da se mlada osoba, s punim poštovanjem i u iskrenoj ljubavi, odmakne od vlastite majke i preuzme kormi-lo vlastitoga života.

*

Na kraju, da ne zaboravim zao-kružiti priču. Roditelji momka s početka ovoga teksta desetlje-ćima opslužuju u svojoj kući još i dva odrasla, odškolovana sina. Ti dečki su tridesetogodišnjaci, samci, tek povremeno zaposle-ni. Oni veoma vole spavati do 11 sati, a onda dobiti servirani doručak s toplim pecivom – iz mamine kuhinje. Njihovi rodite-lji su izuzetno marljivi ljudi, uva-ženi u svojoj okolini, uspješno rade desetljećima na zahtjevnim i odgovornim radnim mjestima.

Pitam se jesu li i stari Rimlja-ni imali sličan problem kada su iskovali onu svoju poznatu izre-ku: O tempora, o mores! (Kakvih li vremena, kakvih li običaja!)

Izgovori za nezrelo ponašanjeIzbjegavanje odgovornosti (za sebe ili/i za svoj partnerski od-nos) mladi ljudi danas obrazlažu tobožnjim lošim stanjem u drža-vi, nezaposlenošću ili premalom plaćom, nesigurnošću ekonom-skog sustava, nemogućnošću na-predovanja u struci… U pozadini svega toga ipak je samo strah od života. I strah od svega onoga što život nosi sa sobom.Psiholozi kažu da na području naše psihe ništa nije uklesano u kamen ili zacementirano. Svi se mi možemo promijeniti ili prilagoditi životnim zahtjevi-ma. Možemo, pod uvjetom da to istinski poželimo. U tome je i rješenje ovoga problema. Treba-mo si najprije osvijestiti da pro-mjena mora početi od nas samih. Bezbroj se lijepih veza i velikih ljubavi nasukalo na činjenici da je jedan od partnera htio pro-mijeniti isključivo i samo – dru-goga. Pri tome je on sām htio ostati nepromijenjen i netaknut. Drugoga dakle možemo promi-jeniti samo pod uvjetom da isto-dobno mijenjamo i sebe. Ako to postignemo, dosegli smo čvrstu, sigurnu i obećavajuću polazišnu točku. Ako je u pitanju doista kvalitetna veza i prava ljubav, tada prilagodba ili promjena u

Terapeut će nezrelom mladom čovjeku ponuditi i prikazati model

po kojem se uravnoteženi život sastoji od uzajamnoga davanja i

primanja. Za skladan partnerski život potrebno je zaobliti oštre

šiljke vlastitoga „ja“...


Ako žena nije postigla orgazam tijekom prirodnog tijeka

predigre i snošaja, bio bi čin ljubavi da muškarac ženu naknadno

stimulira do orgazma...


BRAK I SEKS

Jedno od najčešćih pitanja s područja bračne čistoće tiče se oralnog seksa. Taj se izraz

najčešće odnosi na radnje kojima se orgazam postiže odvojeno od spolnog čina i kao takvog crkve-no ga učiteljstvo osuđuje.

Katolički teolog i bloger Dave Armstrong uspoređuje ga s masturbacijom koja je, prema nauku Katoličke crkve, smrtni grijeh. Ona je grešna zato što je neprirodna i zato što isključuje reprodukciju. Uz to ona uzro-kuje niz zdravstvenih problema jer se tijelo koristi na način koji Bog nije zamislio. Bilo kakva ejakulacija izvan vaginalnog odnosa nije dopuštena. To se nigdje ne navodi tim riječima, no to je logičan zaključak koji slijedi iz zabrane masturbacije i sodomije.

Muškarčev vs. ženin orgazamS druge strane, žena smije doži-vjeti orgazam i na druge načine,

Postoje pitanja koja se sramimo postaviti. Ovo je zasigurno jedno od takvih

Koji je stav Crkve o oralnom seksu

jer ženski orgazam nije nužno povezan s mogućnošću začeća. Christopher West, ugledni ame-rički publicist i predavač na temu spolnoga morala i teologije tijela na prestižnim sveučilištima u Americi i Australiji, to objašnjava ovako:

„Čini kojima supružnici u ljubavi pripremaju jedno drugo na geni-talni snošaj (tj. predigra) dobri su i pohvalni. Ali međusobna genital-na stimulacija u svrhu postizanja orgazma, odvojena od snošaja nije ništa drugo do međusobna ma-sturbacija (…) Potrebno je napra-viti važnu distinkciju. S obzirom da je muški orgazam inherentno povezan s mogućnošću novog života, muškarac nikada ne smije namjerno ejakulirati izvan ženina spolovila. S druge strane, ženski orgazam nije nužno povezan s mogućnošću začeća i dokle god se odvija u cjelokupnom kontek-stu bračnoga čina, gledano samo s moralnog aspekta, ne mora se dogoditi tijekom penetracije (…)

U idealnom slučaju, ženin orga-zam se događa u isto vrijeme kao i muškarčev, ali je za velik broj parova to lakše reći nego ostvari-ti. Zapravo, ako žena nije postigla orgazam tijekom prirodnog tijeka predigre i snošaja, bio bi čin lju-bavi da muškarac ženu naknadno stimulira do orgazma (ako ona tako želi).”

Zabranjuje li Crkva užitakDakle, Crkva se ne protivi užit-ku pa tako ni Bog, s obzirom da je stvorio ženski orgazam koji nema nikakvu unutarnju biološ-ku povezanost s reprodukcijom. Ženski orgazam također nije potreban za reprodukciju pa je i prema tome jasno da je stvoren radi užitka. S muškim orgazmom je doduše drugačije te se ejakula-cija izvan vaginalnog odnosa pro-matra kao sklonost koja spolnom činu oduzima ono što mu po na-ravi pripada – otvorenost prema novom životu.

Autor: Dave Armstrong



NJEGOVA PRINCEZA

„JER JA ZNAM SVOJE NAUME KOJE S VAMA NAMJERAVAM“ – RIJEČ JE JAHVINA –

„NAUME MIRA, A NE NESREĆE: DA VAM DADNEM

budućnost i nadu.“(Jr 29, 11)


Otkupit ću vrijeme za tebe

Moja princezo…

Znam da se nekada osvrćeš na svoj život s tjeskobom i žalje-njem – toliko je vremena izgu-bljeno na stvari koje su nevažne. Ali smiri se, moja ljubavi. Ja sam tvoj Otkupitelj i danas je novi dan. Ispočetka počni tražiti moje planove, koji će ti dati nadu i budućnost. Kao što sam kroz nevolje doveo Josipa na položaj da bude vođa te da ima utjecaj i blagoslov, tako zovem i tebe. Poslužit ću se tvojom prošlošću da urežem u tvoj značaj sve što

ti je potrebno sada i ovdje. Vo-lio bih da te tvoja prošla iskustva pouče i da te ne muče. Upamti, moja princezo, uvijek okrećem na dobro ono što drugi vide kao zlo. Otkupit ću ono što je bilo iz-gubljeno i voditi te uskim putem koji vodi u vječni život.

Voli te tvoj Kralj i tvoj Otkupitelj

Iz knjige „Njegova princeza“ autorice Sheri Rose Sheperd

Njegova princeza

LJUBAVNA PISMA TVOJEG KRALJAOtkrij svoju pravu vrijednost i plan koji Bog ima s tobom!Zaroni u ova ljubavna pisma tvoga Kralja – ona će u tebi osnažiti svijest o tome tko si, zašto postojiš i koliko si voljena.www.figulus.hr

SHERI ROSE SHEPERD

S Njim i „izgubljene godine i neostvareni snovi“ dobivaju smisao

NOVA STVORENJA

Molimo za

posao, budućeg

supružnika, kuću

ili stan, dijete…

nesvjesni da svaki

blagoslov, svaki

dar od Boga – uz

sve ono lijepo –

nosi i određenu

odgovornost,

zahtjeve...


onda se razočaramo kada shva-timo da nije baš tako. Počinjemo osjećati teret o kojemu ranije ni-smo razmišljali. Ući u brak znači biti spreman na žrtvu za drugoga. Mnogi nisu bili svjesni da život u braku znači otvorenost i ranji-vost. Da u tom zajedništvu na vi-djelo izlaze naše rane, karakterne mane, različitosti… uz, naravno, sve ono lijepo. Brak je blagoslov, ali i breme. Zato je dobro zapi-tati se prije ulaska u nj: „Jesam li dovoljno spreman i želim li to u ovom trenutku, ili mi je potrebno još brušenja moje sebične naravi, kako bih onom drugom uistinu bio dar i blagoslov?“ Mnogi nisu bili svjesni da djeca, koja su velik blagoslov, iziskuju i veliku žrtvu. Postoji li netko tko se budi noću s oduševljenjem, kada mu dijete

Jeste li imali iskustvo da ste za nešto molili, svim sr-cem čeznuli i Bog vam je na

koncu to i darovao, a onda vam je, nakon nekog vremena, to isto postalo teret? Molimo za posao, budućeg supružnika, kuću ili stan, dijete… nesvjesni da svaki blagoslov, svaki dar od Boga – uz sve ono lijepo – nosi i određenu odgovornost, zahtjeve, brige i žrtve.

Blagoslov, ali i bremeVjerujem da velik broj nas moli za neki blagoslov s krivim moti-vom i očekivanjem. Sveti Jakov u svojoj poslanici piše: Ištete, a ne

primate jer rđavo ištete: da u poho-

tama svojim potratite (Jak 4,3). Mi-slimo da će nas to ispuniti i pro-mijeniti nešto u našem životu, i

Mnogima od nas životi prolaze u razmišljanju: „Kad se udam/oženim; kad pronađem posao; kad odem u inozemstvo; kad smršavim; kad...“ Vjerujemo i nadamo se da ćemo tada, u tome pronaći svoj mir. Puno se rjeđe sjetimo zahvaljivati za ono što već imamo. Pokušaj redovito zahvaljivati i gledaj što će se dogoditi

PIŠE GABRIELA JURKOVIĆ

Svi težimo za

nečim novim i

nepoznatim, jer

mislimo da će

nas to usrećiti i

ispuniti. Bježimo

od nemira u

sebi koji nas

izjeda...

KADA BLAGOSLOV POSTANE TERET


Ovaj se princip može primijeniti na bilo što za što molimo. Nova kuća, ili stan, znači nove troško-ve i veću odgovornost. Finan-cijski blagoslov trebao bi po-drazumijevati i otvorenost da ga podijelim s onima koji nemaju… Razmišljala sam i pitala se: Zašto sve ovo tako funkcionira? Zašto je breme, teret neizostavan dio svakog blagoslova? Odgovor je prilično jednostavan. Bog želi da rastemo. Da bi nam mogao dati više, moramo biti spremniji i na više tereta jer upravo nas on osnažuje i pomaže nam da posta-nemo zreli ljudi i vjernici.

Svi težimo za nečim novim i ne-poznatim, jer mislimo da će nas to usrećiti i ispuniti. Bježimo od ne-

si da su ti tereti zapravo prikri-veni blagoslovi. Kada nas nešto pritisne, kad na vidjelo izađe sve ono što je u nama duboko

potisnuto, to je teško vidjeti, a još teže priznati si. No, bez toga nema duhovnoga rasta.

počne nekontrolirano plakati, ili je bolesno, ili jednostavno ne želi spavati?

Skriveni blagosloviJoš jedan od blagoslova za koji mi ljudi često molimo jest po-sao. Mnogi su molili i dobili radno mjesto koje su priželjki-vali. U početku su posao radili sa zanosom, a onda se je poja-vilo nezadovoljstvo. Svakodne-vica je postala monotonom. Isti ljudi, novi zahtjevi i očekivanja. Ono o čemu si sanjao i što ti je donosilo veliku radost, sada je postalo teretom. Nismo svjesni da svaki posao, osim radosti i zadovoljstva koje nam pru-ža, nosi i određene terete. Ako ćemo biti iskreni, priznat ćemo

Zašto je breme, teret

neizostavan dio

svakog blagoslova?

Odgovor je prilično

jednostavan...

Put iza Nove Bolnice 10c, 21000 Split, Croatia, Tel: +385 21 280 887

“Osjetite samostanski mir”


75

mira u sebi koji nas izjeda. Svjesni smo da nam je darovano nešto za što drugi još uvijek žarko mole, a opet – osjećamo se zarobljenima u svojoj svakodnevici. Kad-tad svi ćemo se naći u takvom tre-nutku, ako već nismo. O tome je pisao otac Ron Rolheiser.

Pronikni dublje!»Postoji oblik nemira koji većina nas poznaje… Radi se o osjećaju zarobljenosti u braku, obitelji, pozivu, karijeri, Crkvi, poslu, životu i mjestima u kojima živi-mo. Ovo nas istodobno frustri-ra i osjećamo se nemoćnima da išta promijenimo. Zato živimo u stanju nezadovoljstva i nemi-ra. Ne možemo se u potpunosti pomiriti s našim životnim okol-nostima niti ih imamo snage napustiti (…) Ono što vidimo… jest neprestana borba s vjetre-njačama, duhovni rak, odbijanje vlastite sudbine i života, nespo-sobnost pronalaženja duhovnog mira i prihvaćanja stvarnosti koju živimo. Kako napredovati i izići iz ovoga nemira? Postoji jedan stari savjet koji glasi: „Ako ne možeš izići iz neke situaci-je… pokušaj dublje proniknuti u nju“.« (o. Rolheiser)

Snažna poruka: pronikni du-blje! I kada se bojimo što bismo mogli pronaći i saznati – ipak proniknimo dublje! Tako ćemo još bolje upoznati sebe i shvati-ti zašto bježimo od stvarnosti u kojoj se trenutno nalazimo. A kada to učinimo, predajmo sve to svome Ocu. Jer, svi čeznemo za radošću, mirom i ispunjenim srcem, a često zaboravimo da to možemo pronaći samo u Bogu.

Što će mi drugi svjetovi?

Book | Rujan 2019.

„Jednom ugledah Isusa posve iznenada u velikoj slavi. On reče sljedeće riječi: ‘Kćeri moja, ako želiš, stvorit ću u ovom trenutku novi svijet. On će biti ljepši nego ovaj, a ti ćeš provesti u njemu ostatak svojih dana.’ Odgovorila sam: ‘Ja ne želim nikakve svjetove, ja čeznem za Tobom, Isuse. Želim Te ljubiti takvom ljubavlju kakvom Ti mene ljubiš. Za jedno Te molim: osposobi moje srce da te može ljubiti. Jako me čudi, Isuse, da mi postavljaš takvo pitanje, jer što mi znače svjetovi, i kad bi mi ih dao tisuće, što bih imala od toga? Ti dobro znaš, Isuse, da moje srce umi-re od čežnje za tobom. Sve, osim Tebe, za mene je ništa.’ U tom trenutku više ništa nisam vidjela. Neka sila obuze moju dušu. Čudna vatra razgori se u mom srcu i ja se na-đoh u nekoj vrsti umiranja za Njim. Čula sam riječi: ‘Ni sa jednom dušom ne sjedinjujem se tako duboko kao s to-bom, a sve zbog tvoje duboke poniznosti i vatrene ljubavi, koju gajiš prema Meni.’“ (Dnevnik Faustine Kowalske, 587)

Iz knjige Jana Grzegorczyka „Svaka je duša poseban svijet“

MOJE STVARI

Negdje sam pročitala da ako si u braku, imaš jako dobar

preduvjet da postaneš svet. Jer, ne rade li sveci upravo ono što je u

braku tako često potrebno činiti…?


Negdje sam pročitala da ako si u braku, imaš jako dobar preduvjet da po-

staneš svet. Jer, ne rade li sveci upravo ono što je u braku tako često potrebno činiti: umiru sebi, uče se poniznosti, bezuvjetnom davanju i ljubljenju, opraštanju...?

*

Nakon Božića, svađe u našem bra-ku nisu jenjavale. Postalo je goto-vo neizdrživo. Jednu večer kad je došao s posla, rekla sam mu da moramo ozbiljno razgovarati.

Spomenula sam mu bračnog savjetnika, kojeg je on prvi bio predložio. Rekla sam mu kako bi bilo dobro da nađemo jednog i odemo na razgovor. Njegova me je reakcija, u najmanju ruku, izne-nadila. Neugodno. Kategorično je to odbio i rekao da nema on što pričati s nekim o svojim problemi-

Nastavak teksta iz prošlog broja, pod naslovom „I onda su se vjenčali i živjeli sretno do kraja života“

ma. Što bi njemu bračni savjetnik mogao reći? U vezi čega pomoći? Kao da bračni savjetnici imaju pojma kako i što treba rješavati u braku...

Ostala sam bez teksta (a vjeruj-te mi, to baš i nije lako postići). Trebala mi je minuta-dvije da se saberem i dođem k sebi te izgo-vorim ‘analizu’ njegovih rečenica.

„Je l’ se ti to sa mnom šališ?“ upi-tala sam ga bijesno.

Mirno je odgovorio: „Ne“.

Živci u glavi su mi ‘eksplodirali’.

„Kako misliš da to više ne želiš? Pa ti si taj koji je to prvi predlo-žio?!“

„Predomislio sam se“, odgovorio je.

Postati svet

AUTORICA EMA TOMIĆ

Spomenula sam

mu bračnog

savjetnika,

kojeg je on prvi

bio predložio.

… Njegova me

je reakcija, u

najmanju ruku,

iznenadila.

Neugodno…


najviše držim, palo je u vodu, jer došlo mi je da ga udavim, doslovno. Osjećala sam se izda-nom, poniženom i prevarenom. Doslovno.

Kao osoba koja je obraćena već deset godina, trebala sam već naučiti kako kontrolirati svoje emocije, i trebala sam znati bolje protumačiti njegov postupak, ali, naravno, nisam. Jer u tom trenu bila sam vođena isključivo osje-ćajima, a osjećala sam se kao ra-njena zvijer i sve što sam htjela je vratiti mu istom mjerom. Nimalo kršćanski, znam. Ali, ni sveci nisu postali sveti preko noći.

U naletu bijesa izgovorili smo jedno drugom jako puno ružnih riječi. U jednom trenu uzela sam

zak može shvatiti. I nemate poj-ma koliko mi je drago što je tako.

Međutim, u trenutku ove svađe, sve što mi je bilo bitno i do čega

Kada bi me netko upitao koji je smisao mog života, uvijek bi mi na pamet prvo pala ljubav prema Bogu i kako doći u raj.

Sve drugo, koliko god se time bavim u svom ovozemaljskom životu, i koliko god se zbog toga živciram, i koliko god za to molim – za trenutnu situaciju, za svoju obitelj, za muža, za buduću djecu – kada zastanem, zatvorim oči i duboko udahnem, zaključim da ništa od toga nije smisao mog života. Možda će ovo nekome zvučati grozno. No, iako su meni sve ovo bitne stvari u ovozemalj-skom životu, one nisu smisao mog života.

Moja duša više čezne za svojim Gospodinom nego što to moj mo-

Kada bi me

netko upitao koji

je smisao mog

života, uvijek bi

mi na pamet

prvo pala ljubav

prema Bogu i

kako doći u raj…


Ali Tome nije bilo. Naišla sam na još jedan ‘udarac’.

„Možda je tako i bolje“, zaključila sam. „Oboje ćemo se ohladiti i onda ćemo moći u miru razgovarati.“

Ali Tomo nije dolazio. Legla sam u krevet, ali nisam mogla zaspati.

Nešto malo poslije ponoći, čula sam otključavanje vrata stana. Stigao je. Nakon nekoliko minuta legao je u krevet. Okrenuo se na svoju stranu i zaspao. Bez ijedne riječi.

To je možda bila najduža noć u mom životu. Količina emocija i misli koje su prolazile kroz moju glavu nisu mi dale mira.

Na početku braka obećali smo jedno drugom da nikad nećemo otići na spavanje posvađani. Dogovorili smo se da možda ne-ćemo u jednom danu riješiti sve probleme, ali bitno je da jedno drugom poželimo laku noć, koliko god ljuti bili. Ovo je bila prva noć da se to nije dogodilo.

Odlučila sam da će to biti i zadnja noć koja je tako završila.

Mogla sam reći da me je baš briga, mogla sam otvoriti vrata

slili, nisam htjela da on nestane iz mog života.

Već u tom trenu željela sam opet pokušati sve izgladiti i riješiti.

A nisu li to radili i sami sveci na putu prema svetosti? Iako su padali, uvijek su iznova ustajali i vjerovali u Božje milosrđe više nego u svoje slabosti. Shvatili su da ionako svako nastojanje da nešto napravimo sami propada odmah u početku jer nije građe-no s Njim. Tako ni moj pokušaj predlaganja bračnog savjetnika nije bio pripremljen s Bogom, niti u molitvi. To je bila moja želja, moja potreba koju sam htjela ispuniti svojom snagom; mislila sam da ja to mogu riješiti samo tako i preko noći. Nije ni čudo da je reagirao kako je reagirao. Ovo govorim jer sam naš brak pre-dala Gospodinu na Svetoj Misi na Badnjak pa sam tako i odla-zak bračnom savjetniku trebala predati Bogu i moliti za najbolji trenutak da sa svojim mužem razgovaram o tome.

*

Vratila sam se u stan. U glavi sam već imala nekako složeno ono što sam mu željela reći. I htjela sam po ne znam koji put pokušati raz-govarati u miru, sve ispočetka.

ključeve od auta i izašla iz stana. Jedini način na koji sam se taj tren mogla smiriti bio je vožnja. Vozila sam se dosta dugo i dugo sam plakala. Stala sam na neko ugibalište. Kroz glavu mi je pro-lazila hrpa misli. Shvatila sam: iako u tom trenu prema njemu ne osjećam ljubav, ne osjećam ni mržnju. Iako smo jedno drugom izgovorili ružne riječi i rekli puno više od onog što smo zaista mi-

…koliko god se zbog toga živciram, i koliko god za to molim, kada

zastanem, zatvorim oči i duboko udahnem, zaključim da ništa od

toga nije smisao mog života…


razgovoru, ali barem smo jedno drugome dali priliku započeti dan u kakvom takvom miru i mo-gućnost da, dok smo na poslu, razmislimo o tome kako razgo-varati kad se vidimo poslijepod-ne.

*

„Okej, možda trenutno ne želiš ići kod bračnog savjetnika, iako i dalje smatram da bi to bilo dobro za nas. Što misliš o tome da na-zovemo fra Domagoja (svećenika

„Oprosti za grube riječi. Nisam te htjela uvrijediti niti biti bezobrazna. Jednostavno sam htjela predložiti nešto za što smo se oboje složili da bi bilo dobro za naš odnos.“

„Oprosti i ti meni, znam da nisi mi-slila ništa loše“, odgovorio je.

Razgovarali smo još nekoliko mi-nuta. U miru.

Naravno da nismo riješili svoj problem u tom brzom, kratkom

početku našeg kraja i provesti još sedam takvih noći jednu za drugom, ali ne želim to. Ne želim dopustiti da moj ponos uništi nešto u što ulažem posljednjih nekoliko godina svog života. Za ovo ću se boriti. Jer se isplati i jer sam, na kraju krajeva, obeća-la Bogu.

Ne znam kad sam zaspala. Ujutro me je probudio Tomin alarm za posao. Okrenula sam se prema njemu.

Međutim, u trenutku ove svađe, sve što mi je bilo bitno i do

čega najviše držim, palo je u vodu, jer došlo mi je da ga udavim,

doslovno…


koji nas je vjenčao) i odemo na razgovor kod njega?“ U meni se je probudila nada da će pristati jer fra Domagoja poznaje i u njega ima povjerenje.

„Može, nazovi ga i pitaj bismo li mogli doći na razgovor.“

Srce mi se osmjehnulo jer je od-mah vidjelo tračak svjetla na kraju tunela.

Taj isti dan nazvala sam fra Do-magoja i dogovorila naš sasta-nak za subotu. Bilo mu je drago što sam nazvala i ukazala mu povjerenje. Smirilo me je kad je rekao da se ne brinem i da će biti dobro. Vjerojatno mu ovo nije prvi slučaj s bračnim parom u problemima.

*

Navečer, umjesto da upalim TV, uzela sam knjigu Ljubav i pošto-vanje i rekla Tomi: „Idemo čitati. Od nekud moramo krenuti.“

Sjeli smo na kauč i zajedno či-tali sat vremena. Bilo je to kva-litetno provedeno zajedničko vrijeme. Komentirali smo pri-mjere iz knjige, stvarne situacije bračnih parova, koji su se susre-tali s jako sličnim problemima s kojima se susrećemo i mi. Puno je lakše kad znaš da niste jedini par koji prolazi kroz krizu i, što je najbitnije od svega, da ima izlaza.

Još samo da prođu ova tri duga dana do sastanka s fra Domago-jem pa da oboje u braku možemo ponovno početi disati punim plu-ćima...

Svaka je duša poseban svijet

NOVA KNJIGAJan Grzegorczyk

Dopustimo da nas ova tako divna knjiga podigne u našim malaksalostima, izvuče iz naših tjeskoba, razveseli Božjom ljubavlju! Vidjet ćete, ovo će vam posebno štivo vratiti vjeru, vratiti osmjeh na lice i obnoviti pouzdanje u Gospodina i po-vjerenje u njegove, često čudnovate, putove! Isuse, uzdam se u Tebe!

Fr. Marko K. Glogović, OSPPEUtemeljitelj udruge Betlehem

„Svaka je duša poseban svijet. Bog prebiva u dušama na različite načine, za nas ponekad nerazumljive i neshvatljive.“ (Dnevnik sv. Faustine Kowalske, 568)

(- 10 %)

81 knSAMO NA:

www.figulus.hr

(- 10 %)Narudžbe na:

www.figulus.hr,[email protected].

095/206-5421Detaljnije informacije

na str. 48

90 kn

Book | Rujan 2019.


Što očekujemo od braka?Jedno od objašnjenja za neza-dovoljstvo u braku sigurno su i nerealna očekivanja. (I onda su

se vjenčali i živjeli sretno do kraja

života.) Primjerice možemo oče-kivati da nam partner istovre-meno bude i ljubavnik i prijatelj i savjetnik i roditelj.Da bi utvrdio kakva očekivanja od braka imaju studenti, Jeffry Larson je konstruirao kviz, ispi-tao studente i njihove odgovore usporedio s onim što je o braku znano iz znanstvene literatu-re. Na gotovo polovicu pitanja/tvrdnji u kvizu studenti su dali pogrešne odgovore. Studentice su griješile manje od studenata, a oni što o braku imaju manje ro-mantičnu viziju manje su griješi-li od onih jako romantičnih. No, da ne pričamo puno, evo vam rečeni kviz.

Bračni kvizNavedeno je 15 tvrdnji. Pažljivo ih pročitajte i razmislite koje su od njih točne.

1. Zadovoljstvo muža u braku obično je manje ako je njegova žena zaposlena izvan kuće, nego kad je domaćica.

2. Većina današnjih mladih sa-maca kad-tad će stupiti u brak.

3. Rođenje djeteta u većini će brakova kod oba partnera pove-ćati opće zadovoljstvo brakom.

4. Procjena općeg zadovoljstva brakom u najvećoj mjeri ovisi o kvaliteti seksualnih odnosa (bračnih!).

5. Danas radi značajno veći broj udanih žena nego što je to bio slučaj prije dvadeset godina.

6. Žena je u braku obično manje zadovoljna ako puno radno vri-jeme radi izvan kuće, nego ako je samo domaćica.

7. Ako me partner u braku voli, uvijek će znati što želim i trebam da bih bio sretan.

Nerealna očekivanja u svakom su odnosu štetna, a svjedoci smo da posebno štete bračnom odnosu. Možda bismo se takvih želja i očekivanja trebali polako rješavati. Kao svih drugih ovisnosti

BRAČNI KVIZ

Rijetko tko je

prije braka sklon

saslušati one koji

su već u braku

i nešto od njih

naučiti...


Da vam pomognemo: samo su četiri tvrdnje točne. Ako ni na-kon čitanja ovog poglavlja niste sigurni koje su to, potražite rje-šenje na kraju knjige.Svi koji stupaju u brak vjeruju kako će biti sretni i kako se nji-ma neće događati oni problemi koje vide kod drugih. I rijetko tko je prije braka sklon saslušati one koji su već u braku i nešto od njih naučiti. Ako čitate ovu knjigu i spremate se ući u brak – možda bi ipak bilo dobro da raz-mislite o svojim očekivanjima i o tome koliko su realna. Brak sigurno neće riješiti sve vaše probleme. Ono što jest sigurno – donijet će vam gomilu novih.Ovo dakako nije razlog da se ne udate i ne oženite. Ali je razlog da razmislite o svojim očekiva-njima. Pogotovo ako su ona su-više romantična.

Iz knjige „Srce moje i tvoje u ljubavi sto-je“ autoricâ Dubravke Miljković i Majde Rijavec

braku nego oni koji nisu već ži-vjeli zajedno.

14. Moguće je promijeniti svog partnera – ako mu ukažemo na njegove nedostatke i pogreške.

8. Ako je žena zaposlena izvan kuće, samo se po sebi razumije da muškarac obično preuzima polovicu kućnih poslova.

9. Kod većine parova bračno za-dovoljstvo postupno raste od pr-vih godina braka, preko godina podizanja djece, njihove adoles-centne dobi, odlaska od kuće, pa do godina umirovljenja.

10. Bez obzira na to kako se po-našam, moj bi me bračni partner trebao voljeti – samim time što smo u braku.

11. Jedan od najčešćih bračnih problema je loša komunikacija bračnih partnera.

12. Kad uđu u brak, muškarci u prosjeku više nego žene mi-jenjaju svoj dotadašnji životni stil.

13. Parovi koji su već prije braka živjeli zajedno, zadovoljniji su u

Ovo dakako nije

razlog da se ne

udate i ne oženite.

Ali je razlog

da razmislite

o svojim

očekivanjima.

Pogotovo ako

su ona suviše

romantična

Adresa: Radnička 27, Zagreb Web: www.interaktiva.hr E-adresa: [email protected] Tel.: 091/6000-962


HODOČAŠĆA S „KRISTOFORIMA“

Zadržavamo pravo izmjena. Za ažurne te sve dodatne informacije posjetite naše stranice ili nazovite na broj: 091/949-8854 (radnim danom 8 - 16 sati); ili se javite na e-adresu: [email protected].

Cijena: 1600 kn1. dan: Zagreb – Loreto – San Giovanni Rotondo (kućica sv. Obitelji, Sveta Misa...)2. dan: San Giovanni Rotondo: Monte Sant’Angelo (špilja sv. Mihaela)3. dan: San Giovanni Rotondo – Lanciano – Zagreb (Lanciano, svetište euharistijskog čuda, Sveta Misa)

HODOČAŠĆE SV. PADRU PIJU U SAN GIOVANNI ROTONDO 25. – 27. listopada 2019.

Cijena: 1600 kn

1. dan: Zagreb – Becchi – Colle Don Bosco (Misa; posjet kući sv. Ivana don Bosca, kući sv. Dominika Savija…)2. dan: Torino – Colle don Bosco (bazilika Marije Pomoćnice; torinska katedrala, gdje se čuva Torinsko platno…)3. dan: Milano – Zagreb (Milanska katedrala; Misa)

NOVO! HODOŠAĆE SV. DON BOSCU U TORINO: 4. – 6. listopada 2019.

Cijena: 1600 kn1. dan: Zagreb – Asiz – Cascia (sveti Franjo; Misa u jednome od svetišta...)2. dan: Cascia (Sveta Misa, posjet bazilici u kojoj se nalazi tijelo sv. Rite, osobni razgovori s voditelji-ma tečaja, pojedinačne molitve za potrebe hodočasnika...)3. dan: Cascia – Padova – Zagreb (Sveta Misa u crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića; bazilika sv. Antuna...)

Hodočašća vode „Kristofori” u pratnji svećenika iz Hrvatske.

HODOČAŠĆE SV. RITI: 8. – 10. studenog 2019.

Cijena: 8 800 knDetalji na www.kristofori.hr

SVETA ZEMLJA: 28. travnja. – 5. svibnja 2020.

www.kristofori.hr

PRIJAVESU U TIJEKU!

Ljudska se patnja ponaša slično plinu.

Ako se u praznu komoru pusti određena količina plina, ispunit će je potpuno i ravnomjerno, neovisno o veličini komore.

Tako i patnja potpuno ispuni ljudsku dušu i svijest, neovisno o tome radi li se o velikoj ili maloj patnji. I stoga je „veličina“ ljud-ske patnje sasvim relativna.

Viktor Frankl

Nemojmo umanjivati ničiju patnju

Ljudska patnja

Trebate li molitvu?Muče vas razne bolesti, problemi, osjećate se odbačenima...?Poslužitelji Dru štva Krist o fori spremni su moliti za Vas.

Prijave Isključivo e-mailom na: [email protected]

Više informacija potražite na: www.kristofori.hr/molitva

Molitva se održava u Domu Kristofora u Koprivnici.

www.book.hr | Book

7. Ovisi li moja sreća o drugima ili o meni?

8. Kada sam posljednji put pro-bao/la nešto novo?

9. Što mogu naučiti iz situacije koja mi uzrokuje najviše stresa?

10. Umanjujem li probleme na koje nailazim ili se ne izbjegavam s njima suočiti?

11. Kada sam posljednji put sebi rekao/la da se volim?

12. Kome trebam danas oprostiti?

13. Tražim li u drugima dobro

ŽIVOTNA PITANJA ZA SVAKI DANBilo bi dobro da si ovih 20 pitanja postavimo svaki dan ili što češće. Ona će nam pomoći da ne zalutamo s pravog Puta

1. Brinem li više o tome kako moj život izgleda ili o tome kako ga ui-stinu živim?

2. Trudim li se prije svega udovo-ljavati Bogu ili ljudima?

3. Ulažem li u vječnost?

4. Kad sam posljednji put bio/bila u Božjoj prisutnosti?

5. O čemu najčešće razmišljam? Kakve su mi misli?

6. Kakav/kakva sam danas bila prema svojim bližnjima; što mogu promijeniti? (Supružniku, djeci, kolegama, rođacima…)

ili uglavnom vidim i očekujem loše?

14. Na čemu sam zahvalan/na?

15. Zamjeram li kome (nisam još oprostio/la)?

16. Postavljam li granice i znam li reći „ne“, a da pritom ne osjećam krivnju?

17. Kome danas mogu pomoći?

18. Približava li me ono što radim danas onome gdje želim biti su-tra?

19. Jesam li samom sebi najbolji prijatelj? Jesam li samoj sebi naj-bolja prijateljica?

20. Da je ovo zadnji dan mog ži-vota, što bih učinio/la drugačije?


U početku je sve

išlo uobičajeno

dobro. No onda se je

dogodilo nešto posve

neočekivano...


SVJEDOČANSTVO

Trebala je to biti više-manje rutinska operacija vađe-nja proteze iz kuka jedne

pacijentice. Bolnički tim na čelu s mladim liječnikom dobro se je pripremio i krenuo.

U početku je sve išlo uobičajeno dobro. Izvađen je dio proteze te je tim krenuo vaditi ostatak. No onda se je dogodilo nešto posve neočekivano: pacijentici je prsnu-la arterija i krv je iz nje počela ne-kontrolirano šikljati. U 20 minuta pacijentica je izgubila čak dvije litre krvi te joj je uslijed toga krvni tlak drastično pao!

PanikaPacijentici je odmah dana krv darovateljâ, no zalihe ove bolni-ce bile su vrlo brzo potrošene, a krv je i dalje šikljala. Naime, mladi liječnik koji je vršio operaciju po-duzeo je sve mjere uobičajene za takvu situaciju – podvezivanje,

šivanje arterije... – no zbog sta-nja žile ništa nije uspijevalo. Žila se jednostavno nije mogla ‘zakr-pati’!

Da stvar bude gora, pacijentica je sve to gledala jer je operacija zbog njezina zdravstvenog stanja morala biti vršena pod lokalnom, a ne općom anestezijom.

Situacija je postala kritična! Pa-cijentica je i dalje gubila krv jer liječnik koji je operirao nije ni na-kon pet uzastopnih ponavljanja potrebnih mjera uspio ‘zatvoriti’ žilu. Do dolaska svježih zaliha krvi iz najbliže bolnice trebalo je čekati minimalno dva sata...

Tada su pozvali drugog liječnika.

„Isuse Bože, smiluj nam se!“Kad je taj, stariji liječnik, ušao u salu i čuo i vidio o čemu se radi,

ČUDO NA OPERACIJSKOM STOLUNedavno se je u jednoj našoj bolnici dogodilo nešto što nije objašnjivo razumom. Što se je točno dogodilo ispričala nam je osoba koja je tom događaju prisustvovala. Kao što to obično biva, neki će ovo što se je dogodilo jednostavno primiti srcem, dok će drugi u tome tražiti ‘logično objašnjenje’. No svatko ima svoju savjest...

Stariji je liječnik

zavapio: „Isuse

Bože, pomozi!

Bože, pomozi!“ I

onda je naglas,

tiho izmolio

Očenaš...


ISUS JE S NAMA

još je jednom pokušao učiniti sve ono što je do tad već pet puta na-pravio njegov mladi kolega, iako je ovaj stariji, i iskusan liječnik bio svjestan da to ni taj put možda neće uspjeti. A onda je zavapio: „Isuse Bože, pomozi! Bože, pomo-zi!“ I onda je naglas, tiho izmolio Očenaš.

Osoba koja nam je ovo ispričala kaže nam da je tada i ona u sebi zamolila: „Isuse, pomozi nam!“ te se je pridružila ovom liječniku u molitvi.

„Odjednom se je u operacijskoj sali mogao osjetiti mir, sigurnost da će sve završiti dobro“, ispriča-la nam je.

Ostatak tima nije dijelio taj osje-ćaj. Oni su i dalje vidno bili u pa-nici i nemiru.

Po liječniku je šikljala krv iz arte-rije koju je maločas bezuspješno

pokušao zatvoriti. A tada je u tre-nutku kad je podigao ruku sa žile, uzbuđeno povikao: „Prestalo je, ne curi više!“ I zaista, krv je napo-kon stala.

Svi su osjetili olakšanje i radost.

Pacijenticu su tada stabilizirali, završili operaciju. Naravno nisu dovršili vađenje ostatka proteze, već im je sada bilo najvažnije da pacijentica bude dobro.

ČudesnoNakon operacije pacijentica je otišla na kontrolu u obližnju glav-nu bolnicu, gdje je utvrđeno da je s njom sve u najboljem redu, i da nema nikakvih posljedica koje su se mogle pojaviti zbog onoga što je prošla!

Hvala ti, Isuse!

Za Book posvjedočio N. N. (Svi podaci poznati uredništvu.)

Odjednom se je u operacijskoj sali mogao

osjetiti mir, sigurnost da će sve završiti

dobro...

A tada je u trenutku kad je podigao ruku

sa žile, uzbuđeno povikao: „Prestalo je, ne

curi više!“

šaljite nam svoje dojmove o knjigama koje ste pročitali – koja je knjiga u posljednje vrijeme najviše utjecala na Vas, što ste u njoj vrijedno naučili i kako vam je pomo-gla u rastu u vjeri, kome bi-ste ju preporučili...

Dojmove nam možete slati poštom ili e-mailom (nave-deni su u impressumu).

Dragi

čitatelji,

www.book.hr | Book

Znaš li ju moliti?Tečaj razmatranja krunice!

Kristofori su nedavno pokrenuli Tečaj razmatranja krunice, moćne i čudesne molitve. Tečaj vodi aktivni član Kristofora Nediljko Jelčić, voditelj Škole molitve te suvoditelj hodočašćâ.

Termin: po dogovoru

Sve informacije o Tečaju možete dobiti putem telefona i e-pošte.Kontakti: 098/195-0275 (Nediljko Jelčić); [email protected].

Zašto se prijaviti?„Kroz molitvu krunice Bog nam ispunja obećanja koja nam je dao u svojoj riječi. Također postajemo i vlasnici onoga što

nam kao Kristovim nasljednicima pripada, te nastavljamo živjeti onako kako je on živio. (...)”Iz knjige Josipa Lončara Krunica - kako djelotvorno moliti krunicu

Sveti Ivan Pavao II. o krunici≈Krunica, upravo zato što polazi od Marijina osobnog iskustva, izrazito je kontemplativna molitva. Bez te kontemplativne protege, izgubila bi svoje značenje, kao što je to Pavao VI. jasno istaknuo: „Krunica je bez razmatranja kao tijelo bez duše, njezino moljenje u tom slučaju pada u pogibao da postane mehaničko opetovanje formula te da se suprotstavi

Isusovoj opomeni: ʽKad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani’(Mt 6, 7).√ Iz apostolske pobudnice pape Ivana Pavla II. Rosarium Virginis Mariae

TRI GLICERIDA

„Imam ona tri glicerida

i sva tri su povišena.

Što sad da radim, da

je bar jedan, lako bih

ja izašla s njim na

kraj!“

„PUTA NA PUTA“Nazvala Hitnu da pita koliko tableta naziva ‘puta na puta’ smije po-piti...

SIMBOLIČNA STOLICA„‘Kakva mi je stolica?’ Sumnjiva! Malo ide nor-malno, a malo simbolično. Ide i naprijed i nazad.“

PRIJETNJA„Ja čekam kod fakulteta za stoku (Veterinarskog). To vam je na uglu, ali ako ne do-đete, žalit ću se ministarstvu za kritiku.“

„Upomoć! Moj muž je

uginuo! Nije sasvim, nego

figurativno. Ma bio danas

kod kardiologa. Radili mu

akage, kagebe, koreografiju

(koronarografiju), sve kom-

plet snimili na dividi. Sada

je dobio snimak, kažu da

mu je sve dobro, a on samo

što je živ.“

MIŠ UGRIZAO DIJETE

„Moje je dijete ugrizao

miš. Koliko ima godina?

Napunio je 30 prije par

dana. Za što ga je ugri-

zao? Pa zato što ga je

hvatao. Aaaa, vi pitate

gdje ga je ugrizao? U

Švedskoj, on tamo živi.

A za koji dio tijela? Pa za

prst! Zato što ga je htio

izbaciti van, a tamo je

sad hladno. Miš se nije

dao lako, neće ni on na

zimu.“

PROMATRAČ„Neki momci se napušili. Ja sam na licu mjesta. Proma-trač. Neki momci se napušili, trojica gube svijest, al’ ovaj jedan se baš dobro drži.“

UGALJ IZ KANTE

„U komi sam. Imam

proljev već treći dan, a

popio sam ono ćumur-

če (medicinski ugalj),

ali mi ništa ne pomaže.

Mala doza? Pa nisam

ga ja pakirao, nego ona

iz ljekarne. A da uz-

mem domaći iz kante,

dvije žlice?“

BISERI S

Hitne pomoćiPILETU PALA GLAVA„Znam da to nije vaš faktor (struka), ali gdje se voze pilići kad im padaju glave?“


HUMOR

ČOVJEK ILI BANKOMAT?„Dobra večer! Je l’ da pričam? Jeste li vi sad pravi čovjek ili ste onaj banko-mat od automata?“

ŠTELOVANJE

„Bila sam danas na

skenderu (skeneru),

glava mi zuji kao

koncertna dvorana. Je

l’ može netko da dođe

da me naštela?“

OŽIVLJAVALI

„Mi smo ovdje oživ-

ljavali jednu ženu, pa

sad ne znamo kako

ćemo dalje. Kako smo

je oživljavali? Stručno!

Čupali smo joj jezik i

trljali ruke. Jezik joj je

dobro, ali ruke uopće

ne osjeća.“

KRONIČNO LEŽANJE„Ja sam kronični bolesnik. Od čega se liječim? Ja se liječim od dugotrajnog leža-nja.“

VOZILO ZA KLIPANA„Dajte mi, molim vas, jedno vozilo s kreve-tom. Ležeća. I Interventnu brigadu (?). Da, za ovog mog klipana. Mislim sina, ali on je veliki, treba veliko vozilo. Gdje idemo? U Institut za majku i sina!“

TLAK„Kako koliki mi je tlak? Pa trocifren!“

PROBLEM„Ja sam jedna baka, a zovem za svog brata. Ja sam mu glavna za doktore, sve znam koga ću zvati. A sad da pitam. Boli ga cijeli donji trbuh, pa se bojim da nije nešto ginekološki ili urološki?“

GORI„Ja ne znam jeste li vi vatrogasci ili ‘hitnjaci’, ali svaka-ko dođite u šumu kod Pevca, ovdje gori neko đubre od čovjeka.“

STOLICA

„Cijeli dan povraćam

neko zelenilo. Kakva mi

je stolica? Pa, drvena,

tapecirana.“

UGINULE MODRICE„Moj muž ima problem. Uginule su mu sve modrice prije tri dana, a sad se opet pojavile. Pa molim vas da mi date onu ‘mustru’ od lijekova, što ste mi kazali prije neki dan, oni mu najbolje čine.“

BISERI S

Hitne pomoći


Sve će biti dobro

Hodočasnički promet

Autor ideje: o. Antonio-Mario Čirko; Stripove nacrtao Hrvoje Habljak





HUMOR

Imam rak, ali on nema mene

Ovo je istinita priča o Kate, običnoj ženi (i njezinoj obitelji) koja se je najednom naš-la u nepoznatom svijetu raka. Ali to je i priča o mogućnostima, o hvatanju ukoštac s izazovima, o radosti prijateljstva, te o ljepoti življenja i vrijednosti svakog proživljenog trenutka.

Kate jednostavnim riječima, kronološki iznosi iskustvo dijagnosticiranja i liječenja. Knjiga obiluje praktičnim savjetima i predlaže razne mogućnosti podrške oboljelima.

Kate Dooher

63 knSAMO NA:

www.figulus.hr

(- 10 %)




70 kn

VICEVI

Stari čovjekŽena poslala svoga muža Antu na seminar da se malo popravi.Slušao je tamo Anto kako naš stari čovjek treba umrijeti a novi sve više jačati.Kad je došao kući, kaže on ženi: „Ženo, stari Anto je umro, vratio se novi, koji ne psuje, ne pije, ne galami“. Žena sluša i gleda s nevjericom, a on će joj na to:„Eto, vidim da mi ne vjeruješ pa ću zato staviti znak da kad god ga vi-diš, znaš da je stari Anto umro.“I tako on u dnu vrta zakuca komad drva i na njemu napiše: „Ovdje poči-va stari Anto“.Nakon nekoliko dana žena ode do natpisa i nadoda: „Ali treći dan je uskrsnuo“.

KajanjeDođe jedan gospodin na ispovijed i prizna da je varao ženu. „Koliko puta?“ upita ga svećenik, a on će:„Oče, pa ja se nisam došao hvaliti, nego kajati“.

Naše cesteKako se na japanskom kaže naše ceste?Rupa pa jama, rupa pa jama.A na kineskom?Čim, čim dalje, tim, tim gore. Čim, čim dalje tim, tim gore.


DijetaDođe djed od 120 kg liječniku. Ovaj mu, čim ga spazi, prepiše lijek:„Deset dekagrama riže i komad mesa. Držite se strogo ove dijete.“Čovjek ode, ali se brzo vrati s upitom:„Doktore, zaboravio sam pitati, hoću li lijek uzeti prije ili poslije jela?“

PogodiSlikar Pero se oženio. Jednog dana susjed upita njegovu ženu:„Kako je u braku?“„Pa dobro“, kaže ona, „Pero slika, a ja kuham.“„Poslije pokušavamo odgonetnuti: ja – što je on naslikao, a on – što sam ja skuhala...“

Zet i punicaPunica pita zeta: „Koliko ćete ostati kod nas?“Zet odgovori: „Dok vam ne dosadi-mo“.Punica će: „Pa što tako kratko?“

BananeMujo Hasi objašnjava što su banane:„Pa to ti je voće, žuto, slatko, izdu-ženo“.Budući da ovaj ne razumije, Mujo će mu: „Pa dobro, Haso, znaš li kako izgle-da jabuka?“„Da“, Haso će.„E pa to ti nije ni slično“.

U prvim redovimaBaka kaže župniku:„Pater, ja bih se upisala u tu neku stranku u Crkvi“.

„Može u treći red“, kaže pater. A baka će:„Ne bih ja baš u treći red, slabo ču-jem, ja bih u prvi red ako može.“

Ne javljaj se!„Halo, je li to apoteka?“ upita Fata na telefon.„Nije, ovo je privatni stan“, kaže glas s druge strane.Fata pogriješi broj i drugi put: „Je li ovo apoteka?“„Nije, gospođo, već ste zvali, ovo je privatni stan.“Fata, i treći put: „Je li to apoteka?“„Ma rekla sam Vam da nije, nego privatni stan, ne razumijem zašto onda stalno zovete isti broj?!“„A šta se ti onda javljaš kad nije apoteka?!“

DjecaNestao dio željezničke pruge pa policajci otišli k poznatom lokal-nom lopovu da ga upitaju je li to on ukrao.„Nisam“, kaže on.Ali pri pretresu njegove kuće poli-cajci našli ukradeno:„Kažeš nisi, a vidi! Nećeš valjda reći da su tvoja djeca odnijela tih 300 kila željeza?“„Pa šta djeca znaju, 30 ili 300 kg?“

KapaNeki čovjek viče za policajcem:„Gospodine policajče, policajčeee... je li ovo Vaša kapa?“A policajac će na to:„Nije. Ja sam svoju maloprije izgu-bio.“


PRIREDILA ČS. BISERKA JAGUNIĆ

PA KAD BI TE TKO DRUGI I ZABORAVIO,

JA TE ZABORAVITI NEĆU.

Iz 49,15

AUTOR: BOOK

MOŽEŠ LI BITI BOLJI

ČOVJEK?

Naravno da ne možeš! Nema čovjeka koji nije htio postati boljim čo-

vjekom. Većina ljudi nakon određenog vremena odusta-ne. Neki još uvijek sa svojim starim nepromijenjenim sr-cem pokušavaju biti što bolji-ma te čine razna dobra djela, trude se žrtvovati za bližnje, postaju super revni vjernici. Kad u podsvijesti primijete da su, unatoč svoj revnosti, u srcu ostali isti, skloni su sebe prikazivati kao one koji jedini imaju puninu vjere, i skloni su u srcu, a i u javnosti, prezirati i napadati sve ono što nije nji-hovo. Braneći svoju denomi-naciju, podsvjesno žele obra-niti neobranjivo: same sebe.

Čovjek se sam po sebi ne može promijeniti. Jedino što naše srce može konstantno mijenjati u bolje ljude je osob-no intimno druženje s Bogom u molitvi, u Riječi, sakramenti-ma, bližnjima...

A za to se trebamo prestati skrivati pred Bogom.

Možeš li biti bolji čovjek?

Book

Documents

NOVA KNJIGA O SV. PADRU PIJU! Prvi svećenik Čudo na ...Vicevi ook Ran 3. li djelatno i lodonosno sdjelovali misnom otkljenj jes li na Svetoj Misi iskusili Božju prisut-nost i čuli