NOVI NAČINI PRIPREME I OBLICI KORIŠTENJA NASTAVNIH ... · primjene Interneta i ICT-a, posebice u visokoobrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj te analiza intenziteta utjecaja različitih

SVEUČILIŠTE J.J. STROSSMAYERA EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU

Anita Prelas Kovačević, dipl. oec.

NOVI NAČINI PRIPREME I OBLICI KORIŠTENJA NASTAVNIH MATERIJALA U FUNKCIJI INOVATIVNOG I UČINKOVITOG

OBRAZOVANJA

DOKTORSKA DISERTACIJA

Mentor:

Prof. dr.sc. Josip Mesarić

Osijek, 2015.

J.J. STROSSMAYER UNIVERSITY OF OSIJEK FACULTY OF ECONOMICS

Anita Prelas Kovačević, M. A. inEconomics

NEW PREPARATION METHODS AND WAYS OF USING TEACHING MATHERIALS IN THE FUNCTION OF INNOVATIVE AND

EFFICIENT EDUCATION

DOCTORAL DISSERTATION

Mentor:

Prof. dr.sc. Josip Mesarić

Osijek, 2015.

Mojoj obitelji

SADRŽAJ

SAŽETAK .................................................................................................................................................. 1

SUMMARY ............................................................................................................................................... 6

1. UVOD ................................................................................................................................................. 11

1.1. OSNOVNA POLAZIŠTA RADA ................................................................................................ 11

1.2. SVRHA I CILJEVI RADA .......................................................................................................... 14

1.3. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA ...................................................................................................... 15

1.4. METODOLOGIJA I PODATKOVNA OSNOVA .......................................................................... 16

1.5. OKVIR – PLAN ISTRAŽIVANJA ............................................................................................... 17

1.6. OČEKIVANI ZNANSTVENI DOPRINOS .................................................................................... 18

1.7. STRUKTURA RADA ................................................................................................................ 19

2. ULOGA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE U DRUŠTVU UMREŽENOG ZNANJA ................................... 21

3. INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE KLJUČNE ZA RAZVOJ DRUŠTVA UMREŽENOG

ZNANJA .............................................................................................................................................. 28

3.1. GENERACIJE RAČUNALNIH SUSTAVA ................................................................................... 28

3.2. RAČUNALNE MREŽE ............................................................................................................. 31

3.3.BEŽIČNI PRIJENOS PODATAKA (eng. WIRELESS DATA TRANSMISSION) ..................................... 37

3.4. MOBILNA KOMUNIKACIJA ........................................................................................................ 40

3.5. INTERNET ................................................................................................................................... 45

3.5.1. Nastanak Interneta i njegova primjena do današnjih dana ................................................. 45

3.5.2. Prednosti i nedostaci Interneta .............................................................................................. 53

3.6. WORLD WIDE WEB .................................................................................................................... 54

3.6.1. Semantika i ontologija Weba ................................................................................................. 62

3.7. RAČUNARSTVO U OBLAKU (eng. CLOUD COMPUTING) ............................................................ 67

3.7.1. Modeli pružanja usluga računarstva u oblaku - DSPI model .................................................. 72

3.7.2. Modeli primjene (implementacije) računarstva u oblaku....................................................... 78

3.7.3. Prednosti i nedostaci računarstva u oblaku ........................................................................... 81

3.8. VIRTUALIZACIJA ......................................................................................................................... 83

4. DRUŠTVENE MREŽE I VIRTUALNO OKRUŽENJE ................................................................................ 89

4.1. PODJELA DRUŠTVENIH MREŽA .................................................................................................. 91

4.2. PREDNOSTI I NEDOSTACI DRUŠTVENIH MREŽA ........................................................................ 95

4.3. POPULARNOST DRUŠTVENIH MREŽA ........................................................................................ 99

5. GLOBALIZACIJA I DRUŠTVO UMREŽENOG ZNANJA ........................................................................ 108

6. ISTRAŽIVANJE UTJECAJA RAZLIČITIH TEHNOLOŠKIH, ORGANIZACIJSKIH I KOMUNIKACIJSKIH

ČIMBENIKA NA PRIHVAĆANJE ICT-A U VISOKOM OBRAZOVANJU ................................................ 114

6.1. ISTRAŽIVAČKI PLAN .................................................................................................................. 114

6.2. UZORAK ................................................................................................................................... 116

6.3 UPITNIK ..................................................................................................................................... 119

6.4. DESKRIPTIVNA ANALIZA UKUPNOG UZORKA .......................................................................... 121

6.4. STATISTIČKA ANALIZA .............................................................................................................. 156

7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DOKAZI HIPOTEZA .............................................................................. 193

8. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA I PREPORUKE ZA DALJA ISTRAŽIVANJA ............................................ 205

9. LITERATURA ..................................................................................................................................... 213

POPIS SLIKA I SHEMA ........................................................................................................................... 226

POPIS TABLICA ..................................................................................................................................... 227

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................................... 230

PRILOZI ................................................................................................................................................ 231

ŽIVOTOPIS ........................................................................................................................................... 287

1

SAŽETAK

Široka prihvaćenost Interneta kao i razvoj tehnologije bazirane na Internetu (Web 2.0 i

Web 3.0 o kojem se danas već može govoriti) su značajno utjecale i utječu na današnje

obrazovanje, ne samo na proces učenja nego i na samu ulogu nastavnika i studenta u procesu

učenja što potvrđuje i velik broj znanstvenih radova koji se bavi konceptom primjene ICT u

sustavu visoke naobrazbe i promjenama tradicionalnog načina pristupa obrazovanju.

Međutim, malo je istraživanja napravljeno o identifikaciji čimbenika koji definiraju vrstu i

načine koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT posebice Web 2.0

u obrazovnom okruženju u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog, cilj ove doktorske

disertacije se temeljio na identifikaciji čimbenika koji definiraju vrstu i načine koji mijenjaju

nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT-a posebice Web 2.0 u obrazovnom

okruženju u Republici Hrvatskoj te prikazu intenziteta tih utjecaja.

Sustavnom analizom relevantne literature i dosadašnjih postignuća kao i uočenih

nedostataka u postojećim istraživanjima definirana je svrha odnosno cilj doktorske disertacije,

a to je identifikacija čimbenika koji mijenjaju nastavni (obrazovni) proces u kontekstu

primjene Interneta i ICT-a, posebice u visokoobrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj te

analiza intenziteta utjecaja različitih tehnoloških, organizacijskih i komunikacijskih

čimbenika na prihvaćanje elektroničke potpore (ICT) odnosno Weba 2.0 u obrazovanju i

kategorizaciji intenziteta tih utjecaja. Empirijski dio rada je bio usmjeren utvrđivanju gdje, za

koga, za što i na koji način nastavnici u visokim učilištima koriste informacijsko-

komunikacijsku tehnologiju, identifikaciji vrste digitalnih nastavnih materijala koje

pripremaju nastavnici te identifikaciji čimbenika koji definiraju vrstu i načine koji mijenjaju

nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT-a odnosno Web 2.0 u nastavnom

procesu. Na temelju navedenog definirane su sljedeće hipoteze rada:

H1. Visoka učilišta u Republici Hrvatskoj imaju neiskorišteni potencijal u korištenju

ICT-a i Web 2.0 u nastavnom procesu

H2. Čimbenici, koji se mogu kategorizirati kao organizacijski, tehnološki i

komunikacijski određuju prihvaćenost elektroničke potpore i Web 2.0 u obrazovanju i

to:

H2.1. Učestalost i intenzitet primjene Web2.0 u nastavnom procesu

Uz hipotezu 2.1 uvode se slijedeće pomoćne hipoteze:

2

H2.1.1: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito veći

je ako nastavnik ima veća (stvarna i percipirana) informatička znanja (informatičku

pismenost).

H2.1.2: Sklonost korištenju Web 2.0 u nastavnom procesu općenito može se objasniti

već stečenim iskustvom u korištenju interneta u kompleksnije svrhe.

H2.1.3.: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito

može se dovesti u vezi s iskustvom u produkciji vlastitih digitalnih materijala.

H2.2. Percepciju nastavnika o korisnosti primjene ICT-a u obrazovanju

H2.3. Percepciju nastavnika o izazovima ustanove u prihvaćanju ICT-a u nastavnom

procesu

H3. Usvojeni stavovi i percepcije o korištenju ICT-a i Web 2.0 utječu na stavove o

spremnosti studenata za današnje tržište rada posebno u pogledu njihovih

komunikacijskih sposobnosti i vještina korištenja ICT-a.

Ciljanu skupinu ovog istraživanja predstavljalo je nastavno osoblje iz 14 visokih učilišta

u Republici Hrvatskoj. Istraživanjem je prikupljeno 98 popunjenih upitnika koji su zadovoljili

kriterije formalne i logične ispravnosti ponuđenih odgovora čiji su rezultati prikazani u radu.

Metode primijenjene u eksperimentalnom dijelu studije su: prikupljanje podataka putem

Surveymonkeya, deskriptivna statistička analiza te neparametrijska statistička analiza.

Rezultati su obrađeni pomoću statističkog paketa SPSS verzija 19.0. Prvo je izračunata i

prikazana (tablično ili grafički) deskriptivna statistika svake pojedine varijable na ukupnom

uzorku. Za potrebe ispitivanja postavljenih hipoteza bilo je potrebno uzorak podijeliti na

podskupine te iste usporediti prikladnim statističkim metodama. Dobiveni rezultati su prvo

podijeljeni na poduzorke te je prikazana deskriptivna statistika poduzoraka, također tablično

ili grafički i interpretirana. Zatim su provedeni postupci statističkog uspoređivanja razlika

među poduzorcima s uvriježenim kriterijem od 5% statističke značajnosti.

Uključujući uvodni dio i zaključak, rad je strukturiran u osam poglavlja. U uvodnom

poglavlju definirani su predmet i ciljevi istraživanja te su navedene glavne i pomoćne

hipoteze kao i opisane metode istraživanja te znanstveni doprinos. Drugo poglavlje bavi se

pitanjem uloge informacijske tehnologije u društvu umreženog znanja s posebnim osvrtom na

ulogu i implikacije informacijsko-komunikacijske tehnologije na visoko obrazovanje. Treće

poglavlje se odnosi na informacijsko-komunikacijske tehnologije ključne za razvoj društva

umreženog znanja u okviru kojeg se daje kratak osvrt na Internet, njegov nastanak i primjenu

3

do današnjih dana, uključujući World Wide Web, kao njegove najkorištenije usluge. U

nastavku rad se bavi mrežnim tehnologijama, virtualizacijom i bežičnim prijenosom podataka,

pokretnim komuniciranjem, njihovim definiranjem i ključnim karakteristikama. Poglavlje

završava računarstvom u oblaku u sklopu kojeg će se pored njegova definiranja, navesti

njegove osnovne karakteristike, modeli izvedbe kao i njegove prednosti i nedostaci te

budućim očekivanjima u primjeni računarstva u oblaku s naglaskom na područje obrazovanja

i znanosti. Četvrto poglavlje bavi se područjem društvenih mreža, njihovim definiranjem,

vrstama te prednostima i nedostacima koje one donose, a sve to popraćeni s odgovarajućim

primjerima. Peto poglavlje bavi se pitanjem utjecaja globalizacije na društvo umreženog

znanja te implikacije odnosno trendove koja ona nosi za sobom s naglaskom na Otvorene

obrazovne resurse. U šestom poglavlju definirani su zadaci i hipoteze istraživanja,

metodologija istraživanja i statistička obrada rezultata istraživanja. Sedmo poglavlje uključuje

rezultate provedenog istraživanja i dokaze postavljenih hipoteza, dok posljednje, osmo

poglavlje, sadrži zaključna razmatranja kao i preporuke za daljnja istraživanja.

Iz provedene analize može se zaključiti da postoji neiskorišteni potencijal

informacijsko-komunikacijskih tehnologija u visoko obrazovnom nastavnom procesu i to u

korištenju tehnoloških rješenja kao što su: webcasting, podcasting, wiki, blogovi, društvene

mreže te sustavi za online učenje koji omogućavaju uz standardne (prezentacije i tekstualne

dokumente) kreiranje bogatijih digitalnih sadržaja čime se potvrđuje prva postavljena

hipoteza, H1: Visoka učilišta u Republici Hrvatskoj imaju neiskorišteni potencijal u korištenju

ICT-a i web 2.0 u nastavnom procesu. Dobiveni rezultati provedenog istraživanja potvrđuju i

konstataciju navedenu u novoj Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije prema kojoj se

ICT premalo koristi u nastavi iako su dostupnost ICT i kvaliteta pristupa Interneta

zadovoljavajući. Statističkom obradom podataka potvrđena je pomoćna hipoteza rada H2.1.1:

Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito veći je ako nastavnik

ima veća (stvarna i percipirana) informatička znanja (informatičku pismenost).Tako, prema

statističkoj obradi podataka provedenog istraživanja, razlika u rezultatima ispitanika s

različitom informatičkom pismenošću u intenzitetu korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom

procesu statistički je značajna na razini manjoj od 5% - ispitanici koji procjenjuju svoju

informatičku pismenost višom, češće koriste Web 2.0 u nastavnom procesu. Nadalje, dobiveni

rezultati provedenog istraživanja ukazuju i na postojanje statistički značajne razlike između

učestalosti korištenja Interneta u tzv. složenije svrhe koje proizlazi iz stečenih iskustava u kao

i izvan nastavnog procesa (društvene mreže, objava udžbenika, e-bankarstvo, čitanje i pisanje

4

blogova, slušanja Internet radija/gledanje televizije, slušanja skidanja glazbe (download MP),

kupovanje putem Interneta, pisanje poruka (news grupe, forumi, chat), download programa i

aplikacija te telefoniranje putem Interneta) i prihvaćanja Web 2.0 u nastavnom procesu

odnosno njihova intenziteta korištenja u nastavnom procesu, čime se potvrđuje druga

postavljena hipoteza, H2.1.2: Sklonost korištenju Web 2.0 u nastavnom procesu općenito

može se objasniti već stečenim iskustvom u korištenju interneta u kompleksnije svrhe.

Također, statistička obrada podataka pokazuje kako razlika u intenzitetu korištenja Web 2.0

općenito u nastavnom procesu među rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju

nastavne digitalne materijale statistički je značajna na razini manjoj od 5% - ispitanici koji

imaju vlastite digitalne nastavne materijale u većoj mjeri koriste Web 2.0 u nastavnom

procesu općenito čime se potvrđuje i treća postavljena (pod) hipoteza, H2.1.3.: Učestalost i

intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito može se dovesti u vezi s

iskustvom u produkciji vlastitih digitalnih materijala. Što se tiče hipoteze H2.2.: Percepcije

nastavnika o korisnosti primjene ICT-a u obrazovanju) rezultati provedenog istraživanja

pokazuju da većina nastavnika smatra da je najveća korist korištenja ICT-a u visokom

obrazovanju što daje studentima veći pristup obrazovanju i referentnim izvorima dok

najmanje ispitanika smatra da je najveća korist korištenja ICT-a u visokom obrazovanju što

omogućuje veću kolaboraciju i što se sadržaj kurikuluma lako osvježava/obnavlja novim. Za

hipotezu H2.3.: Percepcije nastavnika o izazovima ustanove u prihvaćanju ICT-a u nastavnom

procesu rezultati provedenog istraživanja pokazuju da većina nastavnika smatra da

trening/obuka osoblja za korištenje novih tehnologija predstavlja jedan od najvećih izazova

dok nešto manji postotak smatra da su to troškovi vezani za samu implementaciju. Najmanji

udio čine ispitanici koji smatraju da jedan od najvećih izazova predstavlja

upravno/administrativno prihvaćanje te prihvaćanje od strane studenata. Vezano za prethodno,

a tiče se percepcije nastavnika o informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji koja će najviše

poboljšati nastavni proces u budućnosti, većina ispitanika smatra da je to softwer za podršku

dinamičnom i pojedinačnom tempu učenja koji će najviše poboljšati nastavni proces u

budućnosti. Nešto manji postotak ispitanika smatra da sustav za upravljanjem učenjem

predstavlja informacijsko-komunikacijska tehnologija koja će najviše poboljšati nastavni

proces dok najmanji udio čine ispitanici koji smatraju wiki i instant poruke da će najviše

pridonijeti poboljšanju nastavnog procesa u budućnosti. Što se tiče treće postavljene hipoteze,

H3: Usvojeni stavovi i percepcije o korištenju ICT-a i Web 2.0 utječu na stavove o spremnosti

studenata za današnje tržište rada posebno u pogledu njihovih komunikacijskih sposobnosti i

5

vještina korištenja ICT-a na temelju provedenog istraživanja nije se mogla potvrditi budući da

nisu pronađene ovisnosti o procjeni spremnosti studenata za buduće tržište rada, posebno

njihovih komunikacijskih sposobnosti i ICT vještina koje bi proizašle iz pojedinih

organizacijskih, komunikacijskih i tehnoloških kriterija. Međutim, postoje indicije da

nastavnici koji koriste LMS kritičnije procjenjuju komunikacijske sposobnosti studenata.

Nadalje, iako se većina ispitanika izjasnilo da je primjena ICT uključena u strateške

dokumente visokog učilišta prema dobivenim podacima može se zaključiti da je neophodno u

strateškim dokumentima jasno definirati kako, gdje, za što i za koga se ICT koristi, jer

pozivajući se na već spomenutu tvrdnju Manuel Castells samo opremanje škola s više

računala i dostupnost Interneta samo po sebi ne predstavlja neku značajnu društvenu

promjenu (pa tako niti promjenu obrazovnog sustava), društvena promjena ovisi prije svega o

tome gdje se, tko je i za koga te za što i na koji način se ICT koristi.Važno je također istaknuti

kako većina nastavnika smatra da bi digitalni nastavni materijali trebali biti javno dostupni,

iako njih svega 15,3% ima vlastite digitalne nastavne materijale javno dostupne. Uzimajući u

obzir važnost otvorenih obrazovnih resursa u današnje vrijeme, ali i troškovnu prednost koju

nose, menadžment ali i resorno ministarstvo, bi trebali osigurati odgovarajući sustav

motiviranja (nagrađivanja) kako bi se potaklo pojedinca u stvaranju javno dostupnih digitalnih

nastavnih materijala te na taj način omogućila dostupnost studentima više kvalitetnije

literature uz istodobno smanjenje troška studiranja (što naglašava i nova Strategija

obrazovanja, znanosti i tehnologije).

Ključne riječi: društvo umreženog znanja, ICT, Web 2.0, računarstvo u oblaku, visoko

obrazovanje, globalizacija, digitalni nastavni materijali, otvoreni obrazovni resursi,

Republika Hrvatska

6

SUMMARY

The wide acceptance of internet and the development of technology based on internet

(Web 2.0, and even Web 3.0 nowadays) have had, and still do, a significant influence on

education today, not just to the process of learning, but also on the role of teachers and

students in the learning process, which is confirmed by a large number of research on ICT

application in higher education and in changes in the traditional approach to education.

Nevertheless, there is little research done on the identification of factors which define the

ways in which the teaching process is changed in the context of Internet, ICT, and especially

Web 2.0 application in the context of Croatian higher education. Consequently, the goal of

this doctoral dissertation was to identify the factors that define the ways in which the

teaching process undergoes change, in the context of Internet, ICT, and especially Web 2.0 in

Croatia, and to present the intesity of these influences.

By systematic analsyis of relevant literature and achievements in the field, as well as the

noticed short-commings in the current research, the goal of the dissertation was defined,

which is the identification of factors wthat change the teaching (education) process in the

context of internet and ICT application, especially in higher education in Croatia, as well as

the analysis of the intenesity of various technological, organisational, and communicational

factors on the acceptance of ICT, i.e. Web 2.0 in education and the categorisation of the

mentioned factors. The empirical part of the dissertation was aimed to define where, for

whom, for what and how teachers at higher education institutions use ICT, and to identify the

types of digital teaching materials that they prepare, as well as to identify the factors that

define the ways in which the teaching process changes in the context of internet, ICT, i.e.

Web 2.0 in the teaching process. Consequently, the following hypotheses have been defined:

H1. Higher education institutions in Croatia have an unfullfiled potential in terms of

using ICT and Web 2.0 tools in the teaching process

H2. The factors, which can be categorised as organisational, technological, and

communicational, define the acceptance of electronic support and Web 2.0 in education,

i.e.:

H2.1. The frequency and the intesity of Web 2.0 application in the teaching

process

Besides hypothesis H2.1., two additional sub-hypotheses have been formulated:

7

H2.1.1: The frequency and the intensity of Web 2.0 usage in the teaching

process is generally higher if the teacher has a greater (actual and perceived)

ICT knowledge (ICT literacy).

H2.1.2: the tendency towards Web 2.0 usage in the teaching process can

generally be explained through already acquired experiences in using the

internet for more complex purposes.

H2.1.3: The frequency and the intensity of Web 2.0 usage in the teaching

process can generally be correlated to the experience in producing one’s own

digital materials.

H2.2. Teachers’ perception on how useful ICT application in education is

H2.3. Teachers’ perception on the challenges of the HEI in accepting ICT in the

teaching process

H3. Acquired attitudes and perceptions of ICT and Web 2.0 usage affect the attitudes on

how ready students are for the labour market, especially in terms of their

communicative competencies and ICT application skills.

Target group of this research were teachers from 14 higher education institutions in the

Republic of Croatia. There were 98 filled questionnaires that met the criteria of formal and

logical correctness, and the results of the mentioned questionnaires are presented in the

dissertation. The methods which were applied in the experimental part of the study are: data

collection via Surveymonkey, descriptive statistical analysis, and nonparametric statistical

analysis. The results were analysed through SPSS 19.0. statistical package. Firstly the

descriptive statistics for each variable in the sample were counted and presented in tables and

graphs. For further investigation, the sample was divided into two subgroups and compared

by adequate statistical methods. The results were firstly divided into subsamples and

descriptive statistics of subsamples was presented in tables and graphs and interpreted. Then

the statistical comparing was done to compare differences between subsamples with ingrained

criteria of 5% statistical significance.

Together with the introductory part, this dissertation is divided into eight chapters. In

the Introduction, the topic and goals of the research are defined. Main and sub-hypotheses are

listed, research methods are defined, and the scientific contribution explained. Second chapter

deals with the question of the role of ICT in networked knowledge society, with a special

emphasis on the role and implications of ICT in higher education. Third chapter deals with

8

ICT technologies crucial for the development of the networked knowledge society. A short

review of the Internet, its origins and application up to date is given, including the World

Wide Web, as its most frequently used service. Furthermore, web technologies, virtualisation,

wireless data transfer, and mobile communication are defined and their key characteristics are

described. This chapter ends with the notion of cloud computing, which is defined and

described in terms of its key characteristics, performance models, as well as its advantages

and disadvantages and future expectations for application in education and science.

Fourth chapter deals with social networks, their definition, types, advantages and

disadvantages, with examples. Fifth chapter is concerned with the question of globalisation

and its influence on networked knowledge society and the implications, i.e. trends that it sets

with a special emphasis on Open educational resources. In the Sixth chapter tasks and

hypotheses of the research are defined, together with the methodology and statistical analysis.

Seventh chapter includes the results of the research and evidence supporting the hypothesis,

whereas the last, Eight chapter concludes with final thoughts and recommendations for

further research.

It can be seen from the conducted analysis that there is an unfulfilled potential in terms

of using ICT and Web 2.0 tools in the teaching process, especially when it comes to

webcasting, podcasting, wiki, blogs, social networks, online learning systems that enable

creating richer digital materials (besides presentations and text documents), which confirms

the first hypothesis, H1: Higher education institutions in Croatia have an unfullfiled potential

in terms of using ICT and Web 2.0 tools in the teaching process. The given research results

confirm the statement from the Strategy of education, science, and technology, that ICT is not

being used enough in the teaching process, even though the availability and the quality of

internet access are satisfying.

Statistical analysis of data confirmed the sub-hypothesis H2.1.1: The frequency and the

intensity of Web 2.0 usage in the teaching process is generally higher if the teacher has a

greater (actual and perceived) ICT knowledge (ICT literacy). This means that, according to

the statistical data analysis, in terms of the intensity of Web 2.0 usage in the teaching process,

the difference between the results of respondents with different levels of ICT literacy has the

statistical significance less than 5%; respondents that assess their ICT literacy higher, use

Web 2.0 tools more often in the teaching process. Furthermore, the given results of statistical

analysis show that there is a statistically significant difference between the frequency of

internet usage for so-called more complex purposes that are a result of acquired experiences

9

in, as well as outside of educational context (social networks, textbook publication, e-banking,

reading and writing blogs, listening to internet radio/watching TV online, music download,

on-line shopping, message writing (news groups, forums, chat), programs and application

download and online telephoning) and the acceptance of Web 2.0 in the teaching process, i.e.

their usage intensity in the teaching process, which confirms the second hypothesis, H2.1.2:

the tendency towards Web 2.0 usage in the teaching process can generally be explained

through already acquired experiences in using the internet for more complex purposes.

Furthermore, statistical data analysis shows that the general difference in the intensity of

Web 2.0 usage in the teaching process between the respondents’ results that have and those

that do not have digital teaching materials has statistical significance in less than 5%;

respondents that have their own digital teaching materials use Web 2.0 tools generally more in

the teaching process, which confirms the third sub-hypothesis, H2.1.3: The frequency and the

intensity of Web 2.0 usage in the teaching process can generally be correlated to the

experience in producing one’s own digital materials.

As far as hypothesis H2.2. is concerned: Teachers’ perception on how useful ICT

application in education is, the results of the conducted research show that the majority of

teachers believe that the most considerable advantage of using ICT in higher education is that

it provides student with better access to education and reference sources, whereas the minority

of respondents consider better collaboration and an easy way to adapt and refresh curricula

the biggest advantage of using ICT in higher education.

Concerning hypothesis H2.3.: Teachers’ perception on the challenges of the HEI in

accepting ICR in the teaching process, the results show that the majority of teachers believe

that staff training for using new technologies is one of the greatest challenges, whereas a

small percentage thinks it is the costs of the implementation. The smallest percentage of

respondents believes that one of the greatest challenges is the legal/administrative acceptance

and acceptance from students. Based on total results presented, hypothesis H2: The factors,

which can be categorised as organisational, technological, and communicational, define the

acceptance of electronic support and Web 2.0: in education together with sub-hypothesis

H2.1: The frequency and the intesity of Web 2.0 application in the teaching process is

confirmed.

When it comes to the perception that teachers have of ICT technology improving the

teaching process in the future, the majority of respondents believes that software support for

dynamic and individual learning pace will improve the teaching process in the future most

10

significantly. A smaller percentage believes that a system for learning management is that

factor, whereas the smallest percentage believes that wiki and instant messages will

significantly improve the teaching process in the future.

Results of the conducted research couldn’t confirm hypothesis H3: Acquired attitudes

and perceptions on ICT and Web 2.0 usage affect the attitudes on how ready students are for

the labour market, especially in terms of their communicative competencies and ICT

application skills, since dependencies in the evaluation of the students’ preparedness for the

labour market could not be found, especially in their communicative competencies and ICT

skills that might come as a result of particular organisational, communicational, and

technological criteria. However, there are indications that teachers who use LMS, tend to

value students’ communicative competencies more critically.

Furthermore, even though the majority of respondents claim that ICT application is

included in the strategic documents of their HEI, according to the given results, it can be

concluded that it is necessary for these documents to define how, where, for what and for

whom ICT is used since, as Manuel Castells puts it; only equipping schools with more

computers and making them internet accessible doesn’t represent a significant social change

(i.e. the change in the educational system), societal change depends primarily on where, who,

for whom, and for what purpose and how ICT is used. It is also important to emphasise that

the majority of teachers consider that digital teaching materials should be publicly accessible,

even though only 15,3% of them have their own materials available.

Considering the importance of open educational resources today, but also the cost

advantage they bring, management and the ministry in charge should ensure an adequate

system of motivation (reward) in order to encourage individuals in creating publicly

accessible digital materials and thus enable access to references of better quality for students,

and at the same time lower studying costs (which is emphasised in the new Strategy of

education, science, and technology).

Key words: networked knowledge society, ICT, Web 2.0, cloud computing, higher

education, globalisation, digital teaching materials, open educational resources, Republic of

Croatia

11

1. UVOD

1.1.OSNOVNA POLAZIŠTA RADA

Današnja rasprostranjenost i dostupnost informacijsko-komunikacijske tehnologije

(ICT) stvara nove mogućnosti za razvoj i ulogu znanja u društvu, ne samo u ekonomskom

(kroz širenje inovacija i produktivnosti koju donosi) nego i u ljudskom razvoju (u načinima

kako danas pojedinac proizvodi, distribuira, pristupa i ponovo koristi1 informaciju, znanje i

zabavu). Suočene s globalizacijom koju oblikuje integrirano svjetsko gospodarstvo, nove

informacijske i komunikacijske tehnologije, pojava međunarodnih mreža znanja, uloga

engleskog jezika i dr., obrazovanje i suvremeni obrazovni procesi u znaku su dinamičnih

promjena i reformskih nastojanja te se značajno razvijaju posljednjih sto godina (UNESCO,

2009). Kako navodi Jamlan (2004) u početku su procesi učenja bili ograničeni pisanim

radnim materijalima koji su se učenicima slali kućama, nakon čega je uslijedilo korištenje

radija i televizije u svrhu poučavanja, što je naposljetku utrlo put web baziranim

tehnologijama i dovelo do digitalnog učenja koje prema američkom Savezu za izvrsnost

obrazovanja (Alliance for Excellent Euducation) predstavlja bilo koji oblik instrukcija uz

učinkovito korištenje tehnologija.

Prema Spenderu (2001) postoje razni uvjerljivi razlozi zašto je usvajanje i provedba

digitalnog učenja od presudne važnosti za obrazovni sustav. Prvo, digitalno učenje je idealno

za prijenos informacija u obrazovanju i učenju. Drugo, obrazovni sustavi i institucije trebaju

usvojiti digitalno učenje jer je bogat izvor informacija. Treće, digitalno učenje je put naprijed

ka prenošenju znanja marginaliziranim skupinama, tj. učenicima/studentima s tjelesnim

poteškoćama koji trebaju prevladati prepreke udaljenosti i komunikacijske prepreke kako bi

pristupili obrazovanju. Također on navodi kako je digitalno učenje poželjno jer

podrazumijeva mješovito učenje koje ima potencijal povećanja (postojeće) tradicionalne

ponude u učionicama, a osim toga, smatra da je digitalno učenje krajnji proces učenja za

buduće generacije, koje zahtijevaju visoku razinu fleksibilnosti u učenju. Na spoznaje koje je

dao Spender o razlozima prihvačanja digitalnog učenja te njegove važnosti za (visoko)

obrazovanje nadovezuju se mišljenja i nekih drugih autora (primjerice Spender, D. (2001),

Duggan Schwartzbeck, T. (2012), Peters, O. (2000), itd.).

1 eng. re-use

12

Važnost elektroničkih izrađenih i prezentiranih nastavnih materijala prepoznata je i u

akademskoj i u poslovnoj javnosti, čemu svjedoči sve veći interes i broj istraživača u ovom

području, ali i sve veće zanimanje akademske i poslovne javnosti za implementaciju

elektroničkih nastavnih materijala u obrazovanje u digitalnom okruženju. Na temu upotrebe i

korištenja web tehnologije u nastavi objavljeno je mnogo radova i provedena su mnoga

istraživanja (Saeed,N., Yang, Y., Sinnappan, S. (2009, 2011), Zhang, W., Niu, J., Jiang, G.

(2002), Hutinski, Ž., Aurer, B.(2009), Gligora Marković, M., Rauker Koch, M., Frančić, M

(2012), Sigala, M. (2002), Sadaf,A., Newby, J.,T., Ertmer, A., P. (2012), Saeed, N.,

Sinnappan, S. (2011), Badurina, B. (2010),…).

Vezano za digitalno učenje, dijeljenje obrazovnih resursa (eng. Open Educational

Resources- OER) javlja se kao novi trend u svijetu za kojim postoji (i raste) interes sve većeg

broja autora (primjerice Atenas, J., Havemann, L., Browne, T. (2013), Holding, R., Howell,

A., Rodway-Dyer, S., Downes, S. (2010), Peters, A., M., Britez, G., R. (2008), Larsen, K.,

Vincent-Lancrin, S. (2005), McGreal, R., Kinuthia, W., Marshalluz, S. (2013)…) kao i

pokrenutih mnogih inicijativa (poput MITOpenCourseWare, Connexions, OCW Consortium,

EUN-European Schoolnet, Academia.edu. i sl.). Riječ je o obrazovnim resursima dostupnih

putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija u svrhu konzultacija, korištenja i

prilagodbe od strane zajednice korisnika u nekomercijalne svrhe čija je svrha poboljšati

kvalitetu učenja, osobito onu vrstu učenja koja omogućava razvoj kako individualnih tako i

društvenih sposobnosti za razumijevanje i djelovanje, odnosno stvaranje dodane vrijednosti i

novo znanje (UNESCO, 2002, OECD, 2007).

OER, a posebice MOOC-s (Massive Open Online Courses) se mogu promatrati kao

kreativna suradnja stvaranja digitalnog sadržaja potičući pri tom razmjenu i zajedničku

proizvodnju informacija, ideja, mišljenja i znanja uz pomoć primjene participativne web

tehnologije (Web 2.0, društvene mreže, wiki…),, a sve to u funkciji poboljšanja kvalitete i

stvaranja inovativnog obrazovanja (primjerice forumi i recenzije udžbenika) iz čega proizlazi

da su digitalni obrazovni resursi važno uporište za transformaciju tradicionalnih sustava u

okruženje za cjeloživotno obrazovanje (OECD, 2007, UNESCO, 2002, 2011). Međutim, kako

je ovo područje relativno novo ono je još uvijek nedovoljno istraženo i to po pitanju

percepcije studenata, a poglavito nastavnika o prihvaćanju OER u nastavnom procesu te

implikacija korištenja OER na studentovo učenje. Prema dosadašnjim istraživanjima većina

13

autora ukazuje da studenti ne samo da vole koristiti otvorene udžbenike2 nego se pokazalo da

ovakav oblik nastavnih materijala ima (više/manje) pozitivne implikacije na sam ishod učenja

te da može pružiti značajne uštede na troškovima za studente bez ugrožavanja obrazovne

učinkovitosti (Hilton, Laman (2012), Feldstein i sur. (2012) Wiley i sur. (2012), Levi Hilton,

Gaudet, Robinson, Wiley (2013)).

Važnost informacijsko-komunikacijske tehnologije prepoznata je i u Republici

Hrvatskoj. U Strateškom okviru za razvoj 2006.-2013. kojeg je usvojila Vlada Republike

Hrvatske, 4. kolovoza 2006. godine, se navodi kako informacijsko-komunikacijska

tehnologija predstavlja temeljnu infrastrukturu odnosno osnovicu društva znanja. Također i

nova Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije3 (radni materijal) ističe ključnu uloga ICT

ali s naznakom da se ICT premalo koristi u nastavi te da je način izvođenja i ukupni značaj e-

kolegija vrlo neujednačen među visokim učilištima i pojedinim studijskim programima i da je

nužno osigurati slobodan pristup što većem dijelu nastavnih sadržaja, uključujući i udžbenike,

priručnike i ostalu nastavnu literaturu kako bi na taj način studentima bilo dostupno više

kvalitetnije literature uz istodobno smanjenje troška studiranja (Vlada RH, 2013).

Međutim, valja naglasiti da umrežena tehnologija i komunikacije same po sebi nisu

dovoljne. Njihov razvoj i primjena zahtijevaju nove načine rada isto kao i inovativnu i

produktivnu primjenu znanja, a njihova primjena i korištenje podloga su za uspješno

djelovanje znanosti i poduzetništva. Navedeno se može povezati s tvrdnjom Castellsa (2005)

prema kojoj opremanje škola s više računala i dostupnost Interneta samo po sebi ne

predstavlja neku značajnu društvenu promjenu. Društvena promjena ovisi prije svega o tome

gdje se, tko je i za koga te za što i na koji način se informacijsko- komunikacijska tehnologija

koristi.

ICT otkriva neslućene mogućnosti u obrazovanju jer omogućuje kako pristup

informacijama u realnom vremenu, mentorsko vođenje i komunikaciju na daljinu, kreativnu

interakciju tako i razmjenu znanja kroz mreže te provjeru usvojenih znanja itd.

Činjenica je da široka prihvaćenost Interneta kao i razvoj tehnologije bazirane na Internetu

(Web 2.0 i Web 3.0 o kojem se danas već može govoriti) su značajno utjecale i utječu na

današnje obrazovanje, ne samo na proces učenja nego i na samu ulogu nastavnika i studenta u

2 Otvoreni udžbenici, kao jedna od vrsta OER, u pogledu sadržaja slični su tradicionalnim (tiskanim)

udžbenicima no bitna razlika je u tome što su oni digitalni i općenito dostupni besplatno (objavljuju se pod

licencom Creative Commons). 3 Skračeno Strategija OZT.

14

procesu učenja4 što potvrđuje i velik broj znanstvenih radova koji se bavi konceptom

primjene ICT u sustavu visoke naobrazbe i promjenama tradicionalnog načina pristupa

obrazovanju. Međutim, malo je istraživanja napravljeno o identifikaciji čimbenika koji

definiraju vrstu i načine koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT

posebice u hrvatskom visokoobrazovnom okruženju, iako je elektroničko poslovanje već

vrlo jasno prepoznato kao osnovni činitelj digitalnog društva u kojem je i obrazovanje

“digitalno” i pojava čija važnost u svijetu neprestano raste. Također, sve je više postupaka

koji se obavljaju digitalno i putem Interneta, te je logično za očekivati da će se ti trendovi

slijediti i na području visoke naobrazbe i imati isti trend.

Također je nedovoljno istraženo kakvog su intenziteta pojedini čimbenici i na koji način

mijenjaju percepciju i stavove nastavnika o korisnosti primjene ICT-a kao i percepciju

nastavnika o izazovima ustanove na kojoj su zaposleni. Uz navedeno korisno je utvrditi da li

prihvaćena razina korištenja ICT-a i posebno web 2.0 tehnologija oblikuje stavove nastavnika

u procjeni studentske spremnosti za buduća tržišta rada, posebno onih sposobnosti i vještina

koje su vezane uz korištenje ICT-a i komunikacijskih sposobnosti.

1.2.SVRHA I CILJEVI RADA

Sustavnom analizom relevantne literature i dosadašnjih postignuća kao i uočenih

nedostataka u postojećim istraživanjima definirana je svrha odnosno ciljevi doktorske

disertacije, a to su:

procijeniti potencijal odnosno iskorištenost ICT-a a posebno sadržajno i tehnološki

bogatijih internetskih tehnologija (tzv. Web 2.0 tehnologija) u visokoobrazovnom

sustavu Republike Hrvatske

kategorizirati čimbenike koji mijenjaju nastavni (obrazovni) proces u kontekstu

primjene Interneta i ICT-a, u visokoobrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj

utvrditi kako pojedini organizacijski, komunikacijski i tehnološki čimbenici određuju

prihvaćenost elektroničke potpore – ICT-a i Web-a 2.0 u obrazovanju i to kroz:

vrstu i dostupnost digitalnih nastavnih materijala koje pripremaju nastavnici u visokim

učilištima Republike Hrvatske,

intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito,

percepciju ispitanika o korisnosti primjene ICT u visokom obrazovanju,

4Kao zanimljiv primjer može se spomenuti primjer kojeg navodi Don Tapscott u knjizi Odrasti digitalno, a riječ

je o tome kako jefinska vlada odabrala 5.000 net genera radi osposobljavanja nastavnika, da ih pouče kako se

koristiti računalom.

15

percepciju ispitanika o vrsti ICT koja će najviše poboljšati nastavni proces,

stavove ispitanika o največim izazovima za instituciju u prihvaćanju (implementaciji)

ICT u nastavnom procesu,

utvrditi (ona) područja rada u kojima se očekuje poboljšanje u narednom razdoblju.

utvrditi stavove nastavnika o pripremljenosti studenata za buduća tržišta rada.

1.3.HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA

Polazeći od identificiranog problemskog područja, postavljenih ciljeva i svrhe ovog

istraživanja, uvode se slijedeće glavne i pomoćne hipoteze rada:


ICT-a i web 2.0 u nastavnom procesu


komunikacijski određuju prihvaćenost elektroničke potpore i web 2.0 u obrazovanju i

to:

H2.1. Učestalost i intenzitet primjene web2.0 u nastavnom procesu




pismenost).


već stečenim iskustvom u korištenju interneta u kompleksinije svrhe.





procesu

H3. Usvojeni stavovi i percepcije o korištenju ICT-a i web 2.0 utječu na stavove o



16

1.4.METODOLOGIJA I PODATKOVNA OSNOVA

Postavljeni ciljevi i hipoteze rada podrazumijevaju odgovarajuću podatkovnu osnovu i

metode i tehnike za provođenje istraživanja. Podatci su prikupljeni putem interaktivnog

anketnog upitnika kreiranog na Internetu, prema uvjetima koje zahtijeva metodika i

metodologija znanstvenog i stručnog istraživanja. Ispitanici su nastavno osoblje iz 14 visokih

učilišta na području Republike Hrvatske, i to: 3 visoke škole (privatne/javne), 4 veleučilišta

(privatna/javna) i 7 fakulteta.

Za obradu prikupljenih rezultata korišten je statistički paket za društvene znanosti

(Statistical Package for Social Sciences – SPSS) verzija 19.0. Prvo je izračunata i prikazana

(tablično ili grafički) deskriptivna statistika svake pojedine varijable na ukupnom uzorku.

Za potrebe ispitivanja postavljenih hipoteza bilo je potrebno uzorak podijeliti na





Za kvalitativne odnosno kategorijalne varijable, korištene su metode neparametrijske

statistike: hi-kvadrat test kojim se provjerava statistička značajnost razlike učestalosti

pojedinih odgovora. Rezultati hi-kvadrat testova prikazani su tablično te je prezentirana

interpretacija rezultata. Za podatke mjerene na intervalnoj ili omjernoj ljestvici statistička

značajnost razlika ispitivana je t-testom za nezavisne uzorke ili jednosmjernom analizom

varijance, ovisno o broju podskupina između kojih su analizirane razlike. Leveneovim testom

jednakosti varijanci ispitano je postoji li statistički značajna razlika među varijancama

razultata kako bi se provjerilo da li razultati, osim prikladne mjerne skale zadovoljavaju

preduvjet za provedbu t-testa jednakosti varijanci. Za ispitivanje odnosa među varijablama

izračunati su koeficijenti korelacije kako bi se ustanovilo postoji li sukladnost u variranju

varijabli. Za varijable koje su zadovoljavale preduvjete za neparametrijsku metodu

(nominalna i ordinalna mjerna skala) izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije, dok je za

rezultate na intervalnoj i omjernoj ljestivici korišten Pearsonov koeficijent

korelacije. Deskriptivna statistika rezultata ukupnog uzorka te uzorka podijeljenog prema

ispitivanim nezavisnim varijablama prezentirana je tablično ili grafički.

17

1.5.OKVIR – PLAN ISTRAŽIVANJA

Okvir za postizanje ciljeva koji će poslužiti kao temeljni plan istraživanja prikazan je na

slici 1.

Slika 1. Shematski prikaz istraživanja

ORGANIZACIJSKI

ČIMBENICI

Vrsta VU

Psihološki

čimbenici

Educiranost/

stručnist

nastavnika

Dob

ispitanika

Percepcija

nastavnika o

izazovima ustanove

o prihvaćanju ICT u

nastavnom procesu

TEHNOLOŠKI

ČIMBENICI

INFRASTRUKTURA

Dostupnost Internetu

Dostupnost ICT-a

KOMUNIKACIJSKI

ČIMBENICI

Vrsta web

tehnologije

koja se koristi u

nastavnom

procesu

Svrha

korištenja

Interneta

PRIHVAČANJE

ELEKTRONIČKE

POTPORE- ICT I

WEB 2.0 U

OBRAZOVANJU

Učestalost

primjene web 2.0

u nastavnom

procesu

Vrste digitalnih

nastavnih materijala

te njihova

dostuponost

Percepcije

nastavnika o

korisnosti primjene

ICT u visokom

obrazovanju

Percepcija

nastavnika o

pripremljenosti za

tržište rada

18

Shematski prikaz polazi od identifikacije unutarnjih čimbenika podjeljenih u tri

kategorije: organizacijski, tehnološki i komunikacijski čimbenici. Dakle, riječ je o

čimbenicima na koje organizacija (visoko učilište) u većoj ili manjoj mjeri može utjecati.

Organizacijski čimbenici predstavljaju prvu kategoriju unutarnjih čimbenika, a odnose

se na vrstu visokog učilišta, na demografske karakteristike ispitanika (nastavnika), stručnost i

kompetencije nastavnika te na njihove stavove o Internetu i korištenju ICT-a u nastavnom

procesu. Čimbenici koji se navode kao organizacijski su heterogenog karaktera i obuhvaćaju

organizacijske čimbenike u užem smislu (vrsta visokog učilišta i informatička potpora

poslovnom procesu) i čimbenike ljudskih resursa (sociodemografske karakteristike, znanja -

strukovna, pedagoška upravljačko-organizacijska i informatička). Tehnološki čimbenici kao

druga kategorija unutarnjih čimbenika se odnose na infrastrukturu visokog učilišta odnosno

dostupnost ICT-a te kvalitete pristupa Internetu. Posljednju kategoriju predstavljaju

komunikacijski čimbenici, a odnose se na svrhu korištenja Interneta te ICT-a odnosno

partcipativnog weba (Web 2.0) kako za vrijeme nastave tako i u nastavnom procesu općenito.

1.6.OČEKIVANI ZNANSTVENI DOPRINOS

Velik broj znanstvenih radova bavi se konceptom primjene ICT-a u sustavu visoke

naobrazbe i promjenama tradicionalnog načina pristupa obrazovanju (Spender, D. (2001),

Duggan Schwartzbeck, T. (2012), Castells, M., (1996, 2000, 2004) Saeed, N., Yang, Y.,

Sinnappan, S., (2011, 2009), Siau, Nah, Teng, Hutinski, Ž., Aurer, B.(2009), Gligora

Marković, M., Rauker Koch, M., Frančić, M (2012),, Sigala, M. (2002), Atenas, J.,

Havemann, L., Browne, T. (2013), Ertmer, A., P. (2012), Badurina, B. (2010), Larsen, K.,

Vincent-Lancrin, S (2005), Orehovački, T., Bubaš, G., Konecki, M. (2009)…).

Međutim, malo je istraživanja napravljeno o identifikaciji čimbenika koji mijenjaju

nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT posebice hrvatskom okruženju, iako je

elektroničko poslovanje već vrlo jasno prepoznato kao osnovni činitelj digitalnog društva u

kojem je i obrazovanje “digitalno” i pojava čija važnost u svijetu neprestano raste. Sve je

više postupaka koji se obavljaju digitalno i putem Interneta, te je logično za očekivati da će se

ti trendovi slijediti i na području visoke naobrazbe i imati isti trend.

Prvi znanstveni doprinos ovog istraživanja sastoji u spoznaji o dostignutoj razini i

iskorištenosti potencijala informacijsko-komunikacijske tehnologije u visokoobrazovnom

19

sustavu u Republici Hrvatskoj što može predstavljati osnovu za strateške planove pojedinih

ustanova kao i obrazovnog sustava u cjelini. Ovim će se istraživanjem dati doprinos

postojećoj znanstvenoj literaturi u istraživanju utjecaja različitih tehnoloških, organizacijskih i

komunikacijskih čimbenika na prihvaćanje elektroničke potpore (ICT i Web 2.0) obrazovanju

te otkrivanju intenziteta tih utjecaja. Navedeno može dati i smjernice upravnim strukturama

koje izravno i neizravno sudjeluju u planiranju, kontroli i koordinaciji ovog značajnog

sektora.

1.7.STRUKTURA RADA

Uključujući uvodni dio i zaključak, rad je strukturiran u osam poglavlja (shema 2). U

uvodnom poglavlju definirani su predmet, ciljevi, i model istraživanja te su navedene glavne i

pomoćne hipoteze i opisane metode istraživanja. Također, u ovom dijelu je opisan znanstveni

doprinos kao i struktura doktorske disertacije. Drugo poglavlje bavi se pitanjem uloge

informacijske tehnologije u društvu umreženog znanja, u okviru kojeg se pojmovno definiraju

ključni pojmovi vezani za samu tematiku, s posebnim osvrtom na ulogu i implikacije

informacijsko-komunikacijske tehnologije na visoko obrazovanje. Treće poglavlje obrađuje

povijesni razvoj informacijske tehnologije, u okviru kojeg se daje kratak osvrt na Internet,

njegov nastanak i primjenu do današnjih dana, uključujući World Wide Web, kao njegove

najkorištenije usluge. Četvrto poglavlje bavi se područjem društvenih mreža i virtualnim

okruženjem, njihovim definiranjem, vrstama te prednostima i nedostacima koje one donose, a

sve to popraćeni s odgovarajućim primjerima. Peto poglavlje bavi se pitanjem utjecaja

globalizacije na društvo umreženog znanja te implikacije odnosno trendove koja ona nosi za

sobom s naglaskom na Otvorene obrazovne resurse. U nastavku rad se bavi mrežnim

tehnologijama, virtualizacijom i bežičnim prijenosom podataka, pokretnim komuniciranjem,

njihovim definiranjem i ključnim karakteristikama. Poglavlje završava računarstvom u

oblaku, kao novim fenomenom današnjice u sklopu kojeg će se pored njegova definiranja,

navesti njegove osnovne karakteristike, modeli izvedbe kao i njegove prednosti i nedostaci te

budućim očekivanjima u primjeni računarstva u oblaku s naglaskom na područje obrazovanja

i znanosti.

Šesto poglavlje je ključno poglavlje u kojem su definirani zadaci i hipoteze istraživanja,

metodologija istraživanja te rezultati istraživanja utjecaja pojedinih čimbenika na prihvaćanje

elektroničke potpore (ICT) odnosno Web 2.0 u nastavnom procesu. Sedmo poglavlje

20

uključuje osvrt na ključne rezultate istraživanja te dokaze postavljenih hipoteza dok

posljednje, osmo poglavlje, sadrži zaključna razmatranja i preporuke za daljnja istraživanja.

Shema 1 Struktura doktorskog rada

1. UVOD2. ULOGA INFORMACIJSKE

TEHNOLOGIJE U DRUŠTVU

UMREŽENOG ZNANJA

3. INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKWE

TEHNOLOGIJE KLJUČNE ZA RAZVOJ DRUŠTVA

UMREŽENOG ZNANJA

4.DRUŠTVENE MREŽE 5. GLOBALIZACIJA I DRUŠTVO UMREŽENOG

ZNANJA

6. ISTRAŽIVANJE UTJECAJA RAZLIČITIH TEHNOLOŠKIH, ORGANIZACIJSKIH I KOMUNIKACIJSKIH ČIMBENIKA

NA PRIHVAĆANJE ICT-a U VISOKOM OBRAZOVANJU

7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DOKAZI HIPOTEZA8. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA I PREPORUKE

ZA DALJNJA ISTRAŽIVANJA

*Legenda: teorijski dio rada

empirijski dio rada

zaključni dio rada

21

2. ULOGA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE U DRUŠTVU

UMREŽENOG ZNANJA

Stjecanje i širenje znanja „… kao informacije koja mijenja nešto ili nekoga- ili tako što

postaje temeljem za akciju, ili tako što pojedinca (ili instituciju) čini sposobnim za drugačije

ili uspješnije djelovanje…“ (Drucker,1989:223) danas postaje sve važniji čimbenik

konkurentnosti kako promatrano s razine jednog nacionalnog gospodarstva, organizacije tako

i s razine pojedinca. Znanje je dugo vremena bilo područje rezervirano samo za uzak krug

ljudi5, međutim zahvaljujući razvoju informacijske tehnologije (IT), a naročito pojavom

Interneta i World Wide Web-a (WWW), omogućeni su neograničeni izvori dostupnog znanja

svakom. Drugim riječima, stvorene su (i stvaraju se) nove mogućnosti širenja tzv. javnog

foruma za razmjenu znanja6.

Društvo znanja u kojem ljudsko znanje, stručnosti i sposobnosti predstavljaju najvažniji

razvojni resurs predstavlja koncept koji je nastao ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća

od strane UNESCO-a kao odgovor na „svjetsku krizu obrazovanja“ koja je pogodila svijet

šezdesetih godina (Pastuović, 2006). Međutim, društvo znanja postoji od kad je i

čovječanstva, ono što je novo, kako navodi Manuel Castells (Castells, 2005) u knjizi „The

Network Society From Knowledge to Policy“, je pojava umrežene tehnologije7 koja se

temelji na mikroelektronici i koja pruža nove mogućnosti jednom starom obliku društvene

organizacije- mreže. Prema tome, danas u kontekstu društva treba govoriti o umreženom

društvu čiju osnovu čini digitalna komunikacijska tehnologija, a o znanju, s aspekta njegove

dostupnosti i diseminacije, kao umreženom znanju.

Pojam „mreža“ predstavlja strukturni uvjet čime su različite točke (čvorovi) povezane

jedna s drugom vezama koje su obično višestruke, koje se presijecaju, i često su redudantne.

Mreža postoji kada je mnogo čvorova (ljudi, tvrtke, računala) spojeno s mnogo drugih

čvorova obično putem veza koje se isprepliću povezujući druge čvorove (Barney, 2004:2).

Castells definira mrežu kao skup međusobno povezanih čvorova, a čvor predstavlja točku

5 Primjerice u starim društvima vjerski velikodostojnici/svećenstvo, često su bile jedine pismene grupe ljudi, koji

su znanje koristili za čitanje i tumačenje religijskih tekstova. Za većinu, odrastanje je značilo učenje na

primjerima starijih. Bilo je uobičajeno da djeca veoma rano počnu pomagati u domaćim poslovima, u radu na

poljima i u zanatskom radu. Čitanje nije bilo potrebno, a ni korisno, a kao jedan od razlog ne čitanja je bio taj što

su se svi tekstovi umnožavali ručno, što je bilo dugotrajno i teško. Tek pronalaskom tiskarskog stroja 1454.

godine (Gutenberg) olakšano je umnožavanje tekstova što je dovelo do višeg nivoa pismenosti. 6 Pojam preuzet iz: UNESCO-ovo svjetsko izvješće (2007): Prema društvima znanja, EDUCA , Zagreb 7 O tome više u poglavlju 5.

22

sjecišta krivulja (Castells, 2004:2). On ističe kako je mreža otvorena struktura koja se može

širiti i stalno uključivati nove čvorove, sve dok ti čvorovi mogu funkcionirati unutar mreže,

odnosno dok dijele zajedničke ciljeve i komunikacijske kodove, a njezina se struktura ne

narušava promjenama niti inovacijama unutar mreže. Također ističe da uspješnost neke mreže

zavisi od njezine povezanosti sa svim njenim dijelovima i mogućnosti slobodne komunikacije

unutar mreže i od konzistentnosti interesa članova mreže (Castells,1996.,Uzelac, 2003).

Drugim riječima, riječ je o mrežama koje se zasnivaju na informatičkoj, računalno

posredovanoj komunikaciji globalnih razmjera u kojima se protok informacija kao i pristup

istima unutar članova mreže odvija nevjerojatnom brzinom (Castells, 2000). Prema mišljenju

Castellsa (2000) mreža, a samim time i umreženo društvo najvažnija je strukturna posljedica

utjecaja informacijske tehnologije na gospodarstvo, odnosno na područja u kojima ključnu

ulogu ima brzina i dostupnost informacija gdje su pravodobna i točna informacija kao i

znanje, koje nastaje sintezom raspoloživih informacija, osnovni resurs poslovanja i nositelji

razvoja, a tehnologija neizbježno sredstvo (Srića, Spremić, 2000). Navedeno se može povezati

s tvrdnjom Darina Barneya prema kojoj mreža stvara novi kvalitativni oblik društva u kojem

su identitet, politika i ekonomija strukturirani kao mreže i funkcioniraju kao mreže, što ujedno

predstavlja i samu bit odnosno pitanje ideje o umreženom društvu (Barney,2004).

Nadalje, tehnološka promjena koja je „oslobodila“ moć mreže bila je transformacija

informacijskih i komunikacijskih tehnologija (eng. Information and Communication

Technology-ICT8) četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća što ujedno predstavlja i

temelj nove tehnološke paradigme konsolidirane sedamdesetih godina prošlog stoljeća,

uglavnom u Sjedinjenim Američkim Državama i koja se brzo proširila diljem svijeta, a koja

se zove informacijsko doba (Castells, 2004). Informacijsko doba, koje je uslijedilo nakon

industrijskog doba, karakterizira brzina kretanja informacija te rasprostranjenost

informacijske tehnologije koja povećava brzinu i učinkovitost prijenosa informacija9, a

značajnu ulogu odigrala je pojava Interneta, kao globalnog medija.

8 U daljnjem će se tekstu , gdje je to moguće, koristiti akronim ICT. 9 Prema Castellsu razlika između informacijskog i industrijskog društva može se sažeti na sljedeći način: U

informacijskom društvu glavni izvor produktivnosti leži u novim informacijskim i komunikacijskim

tehnologijama i u tehnologijama za generiranje znanja prema čemu znanje i informacija predstavljaju osnovne

elemente na kojima se cijeli proces razvoja temelji, dok u industrijskom društvu glavni izvori produktivnosti su

se bazirali na korištenju novih vrsta energije i na mogućnost njezine decentralizirane primjene (više o tome u

Castells, M. (2000.): Uspon umreženog društva, Golden marketing, Zagreb)

23

Umreženo društvo posljedica je razvoja informacijske tehnologije (IT)10 ponajprije

Interneta kao globalne svjetske mreže koja je u potpunosti promijenila današnji svijet u smislu

načina rada, načina na koji ljudi danas komuniciraju i sl11. Kako se ono temelji na

komunikacijskim mrežama koje ne poznaju granice proizlazi da je umreženo društvo globalno

i da se temelji na globalnoj mreži (Internetu). Prema tome, njegova logika transformacije se

proteže na sve zemlje svijeta te je raspršeno svojom snažnom ugrađenošću u globalnu mrežu

kapitala, roba, usluga, rada, komunikacije, informacije, znanosti i tehnologije iz čega proizlazi

da ono što se naziva globalizacijom predstavlja zapravo drugi način poimanja umreženog

društva, mada više opisno nego analitički što sam koncept mreže društva podrazumijeva

(Castells, Cardoso, 2005).

Kako je jedna od karakteristika današnjeg vremena dostupnost ogromne količine

pretraživih informacija samo jednim klikom te uvažavajući tvrdnju Manuela Castellsa kojom

ističe kako današnje bogatstvo, snaga i generiranje znanja u većoj mjeri ovisi o sposobnosti

društva da ubere maksimalnu korist od novog tehnološkog sustava ukorijenjenog u

mikroelektroničke, računalne i digitalne komunikacije (Castells, Cardoso, 2005) jedna od

ključnih vještina svakog pojedinca, pa tako i organizacije leži u sposobnosti da prepozna u

ovom oceanu informacija onu „pravu informaciju“ te da je iskoristi na najbolji mogući način

kako bi proizveo dodanu vrijednost te novo znanje.

Uzimajući u obzir sve navedeno, postavlja se pitanje: Kakav utjecaj odnosno koju ulogu

ima ICT u visokom obrazovanju?

Naime, sveprisutnost i dostupnost tehnologija te ICT-a u današnje vrijeme ima značajne

implikacije na visoko obrazovanje. Obrazovanje kao proces organiziranog učenja spoznajnih

(kognitivnih) i psihomotornih svojstava osobnosti (Cindrić, Miljković, Strugar, 2010:60

prema Pastuović, 1999) i procesi učenja, gdje se učenje definira kao proces razmjerno trajne

promjene osobe do koje dolazi prije svega vlastitom aktivnosti (kognitivnom, psihomotornom

i afektivnom) i koja se pokazuje u ponašanju (Cindrić, Miljković, Strugar, 2010:65), u znaku

su dinamičkih promjena i reformskih nastojanja te su se značajno razvili u posljednjih sto

godina. U početku su procesi učenja bili ograničeni pisanim radnim materijalima koji su se

10Informacijska tehnologija (eng. Information Technology, skraćeno IT ili ICT) „jest bilo koji oblik tehnologije

(oprema ili tehnika) kojom se ljudi koriste za upravljanje i obradbu informacija. U suvremeno doba obuhvaća

računalsku tehnologiju (hardver i softver) i telekomunikacijsku tehnologiju (mreže za prijenos podataka slike i

zvuka). Informacijska tehnologija čini spregu mikroelektronike, računala, telekomunikacije i softvera, koji

omogućuju unos, obradbu i distribuciju informacija“ (Pavlić, 2011:21 prema Čerić, 2004). 11

Primjerice, danas je slanje i primanje tekstualnih i audio-video poruka moguće samo jednim klikom, moguće

je igrati igricu istovremeno s ostalim igračima diljem svijeta, baviti se istraživanjima i raditi zajedno na

projektima s kolegama iz drugih država ili čak zajedno surađivati u stvaranju knjiga, udžbenika i sl.

24

učenicima slali kućama, nakon čega je uslijedilo korištenje radija i televizije u svrhu

poučavanja12, što je na posljetku utrlo put web baziranim tehnologijama i dovelo do

digitalnog učenja (Jamlan, 2004). Prema američkom Savezu za izvrsnost obrazovanja

(Alliance for Excellent Eucation) „digitalno učenje je bilo koji oblik instrukcija uz učinkovito

korištenje tehnologija kako bi se poboljšalo učenikovo iskustvo učenja. Ono obuhvaća široki

spektar alata i vježbi, uključujući korištenje online i formativne procjene, povećanje

koncentracije i kvalitete nastavnih sredstava i vremena, online sadržaje i tečajeve, primjenu

tehnologije u učionicama i školi općenito, prilagodljive softvere za učenike s posebnim

potrebama, platforme za učenje, sudjelovanje u profesionalnim zajednicama za učenje,

pružajući na taj način pristup uputama i zahtjevnom sadržaju na visokom nivou kao i mnoge

druge napretke u nastavi i učenju koje omogućuje tehnologija. Konkretno, mješovito učenje

(eng. blended learning) se odnosi na bilo koje vrijeme koje učenik/student provede učeći

djelomično u instituciji, a djelomično online uz elemente vlastite kontrole vremena, mjesta,

načina, i / ili brzine“13.

Spomenute tehnološke promjene značajno su utjecale ne samo na proces učenja nego i

na samu ulogu nastavnika i učenika/studenta u procesu učenja. Tehnologije digitalnog učenja

bazirane na Internetu su potakle razvoj novih nastavnih metoda kao i razvoj novog oblika

nastavnog plana i programa čime su dovele i do transformacije cjelokupnog obrazovanja.

Još 1998. godine u radu The Information Literate School Community, McKenzie

predviđa da će tehnologija preobraziti pristupe poučavanju pri tome neće biti važno jesu li

studenti i nastavnici spremni za predstojeće, neizbježne promjene. Prema njegovom mišljenju,

kada tehnologija uzme maha, nastavnici i studenti će moći birati između dvije mogućnosti:

odbaciti ili prihvatiti digitalno učenje što bi moglo imati dalekosežne posljedice po studenta

koji bi bio u nepovoljnom položaju u odnosu na studente koji su prigrlili

tehnološku/računalnu pismenost (1998). Također, ne može se zanijekati ni činjenica da

inovacije u obrazovnim sektorima sve brže niču što potiče nastavnike da se uče služiti novim

tehnologijama, a što se očituje i u pojavi novih termina vezanih uz obrazovanje i učenje poput

"učenje na daljinu", "otvoreno obrazovanje" i "virtualno učenje" te naposljetku "digitalno

učenje" koje postaje središtem svakodnevnog poučavanja nastavnika (Urdan, Wegen, 2000:

35-36)

12 Poučavanje je izravna ili neizravna pomoć učenicima u učenju (Cindrić, M., Miljković, D, Strugar, V., (2010):

Didaktika i kurikulum, IEP-D2, Zagreb, str.65.) 13

Alliance for Excellent Education: The Digital Learning Imperativ: How Technology and Teaching Meet

Today's Education Challenge, dostupno na: http://www.all4ed.org/files/DigitalLearningImperative.pdf

(12.1.2013.)

25

Prema Spenderu (Spender, 2001) postoje razni uvjerljivi razlozi zašto je usvajanje i

provedba digitalnog učenja od presudne važnosti za obrazovni sustav. Prvo, digitalno učenje

je idealno za prijenos informacija u obrazovanju i učenju. Drugo, obrazovni sustavi i

institucije trebaju usvojiti digitalno učenje jer je bogat izvor informacija. Nepotrebno je reći

da studenti mogu pristupiti informacijama u bilo kojem trenutku s bilo kojeg mjesta. Treće,

digitalno učenje je put naprijed ka prenošenju znanja marginaliziranim skupinama, tj.

učenicima/studentima s tjelesnim poteškoćama koji trebaju prevladati prepreke udaljenosti i

komunikacijske prepreke kako bi pristupili obrazovanju. Digitalno učenje je poželjno jer

podrazumijeva mješovito učenje koje ima potencijal povećanja tradicionalne ponude u

učionicama. Osim toga, on smatra da je digitalno učenje krajnji proces učenja za buduće

generacije, koje zahtijevaju visoku razinu fleksibilnosti u učenju.

Hartly i Robertson (2001) smatraju da nastavnici u suvremenom svijetu brinu o

povećanju pristupa studenata komunikacijskim procesima i resursima. Štoviše, kada se

digitalni proces učenja uvodi u novom kontekstu, sudjelovanje nastavnika je presudno. To

znači da, unatoč raširenoj potrebi povećanja kapaciteta informacija i mogućnosti pristupa

informacijama, digitalne tehnologije učenja nikada ne mogu biti učinkovite ukoliko izostane

sudjelovanje skupina ljudi koji ih trebaju koristiti (u ovom slučaju skupine ljudi su nastavno

osoblje i fakultet). Na primjer, nastavnici se moraju osloboditi tradicionalnih pristupa učenju i

usvojiti konstruktivistički pristup koji bi omogućio studentima iskorištavanje potencijala za

učenje i prednosti digitalnog učenja.

Kako bi držali korak s razvojem tehnologije potrebno je educirati nastavnike za nove

zahtjeve učenja. Jedan od izazova predstavlja novi val generacija kojima su informacije lako

dostupne. Sposobnost studenata da provode istraživanja karakterizirana je prevelikim

oslanjanjem na digitalne informacije što dovodi do pretrpanosti ljudskog mozga

informacijama, a sve bez samostalnog dubokog istraživanja. Činjenica da su studenti

preplavljeni informacijama podrazumijeva da svaki pristup poučavanju, uključujući i

pripremu obrazaca za nastavu, treba osigurati da studenti ne samo konzumiraju dostupne

informacije, već i rekonstruiraju nova znanja (Kleiman, 2004). Važno je napomenuti da je i uz

stalna tehnološka dostignuća svijet pun neizvjesnosti. To podrazumijeva da je jedini način za

rješavanje izazova čak i u obrazovanju fleksibilnost, mašta i brza reakcija (Kook, 1997).

Nastavno na sve navedeno, kolika je važnost primjene ICT-a u visokom obrazovanju

potvrđuju i mnoga provedena istraživanja relevantnih međunarodnih tijela i projekata kao što

26

su OECD, Eurostat, Economist Intelligence Unit, World Bank, Unesco, PISA, TIMSS,

koristeći pritom različite indikatore primjene ICT-a.

Primjerice, prema rezultatima istraživanja koje je proveo Economist Intelligence Unit

14 2008. godine jedna od implikacija ICT-a na visoko obrazovanje je mogućnost studenata da

budu više angažirani u izgradnji vlastitog znanja, jer sposobnost predstavlja ključ za uspješno

učenje. Također većina ispitanika se slaže da automatizirani tzv. self–service programi

smanjuju administrativne zahtjeve, pojednostavnjuju registraciju polaznika i poboljšavaju

akademski život, općenito. Iako ispitanici koji dolaze iz područja visokog obrazovanja vide

ove promjene u velikoj mjeri kao pozitivan utjecaj, mnoge institucije se bore sa dvostrukim

izazovima: rastom troškova IT-a i potrebe da se izbjegne tehnološka zastarjelost. Međutim,

unatoč ovim izazovima, većina vjeruje da će tehnologija odnosno ICT sve više biti utkana

odnosno ispreplitana u tkivo akademskog života. Nadalje, ICT omogućuje multi-modalnu

(eng. multy-modal) nastavu, mijenja nastavni plan i omogućuje različite oblike istraživanja i

suradnje putem Interneta - online alati za suradnju, softver koji podržava pojedinačan tempo

učenja, sustav upravljanja učenjem su među komunikacijskim tehnologijama za koje se

očekuje da ću poboljšati visoko obrazovanje tijekom narednih pet godina. Pomalo

iznenađujuće, za Web 2.0 tehnologije, poput wiki-a, instant poruka i društvene mreže, koje

koriste brojne institucije, se očekuje pad (u navedenom periodu) dok se, nasuprot tome, online

igre i simulacijski softver smatraju kao inovacija koja bi mogla biti usvojena među

visokoobrazovnim institucijama. Ono što visokoobrazovne institucije još uvijek propituju je

kako besplatne web aplikacije, kao što je Google Docs, mogu poboljšati učinkovitost i

smanjiti troškove.

Sve ovo zajedno u konačnici može dovesti do duboke promjene u načinu na koji se sam

predmet uči jer bi adekvatnom primjenom ICT-a nastava bila više orijentirana na ishode

učenja i studente, pri čemu se fokus (od strane nastavnika) daje primjeni znanja na

konkretnom problemu, a ne na memoriranje materijala od strane studenta15, što

podrazumijeva bit Bolonjskog procesa, a što ujedno predstavlja jedan od većih problema u

visokom obrazovanju Republike Hrvatske.16

14 Istraživanje je provedeno na globalnoj razini na uzorku od 285 ispitanika od kojih 189 ispitanika rade na

području visokog obrazovanja, a 100 ispitanika iz različitih korporacija (privatnih i javnih) . Više o tome u:

Economist Intelligence Unit (2008): The future of higher education: how technology will shape learning,

dostupno na: http://graphics.eiu.com/upload/The%20Future%20of%20Universities.pdf 15 Primjerice, domaće zadaće, kvizovi, projekti morali bi biti projektirani na takav način da zahtijevaju pravu

promišljenost studenata. 16 Prema provedenoj analizi, koju su proveli Barić V. i Raguž, J.M. , kako bi utvrdili gdje se nalazi Republika

Hrvatska na putu prema društvu znanja, kao jedan od glavnih problema obrazovnog sustava Republike Hrvatske,

27

Prema svemu navedenom informacijska i komunikacijska tehnologija stvara nove

mogućnosti za razvoj i ulogu znanja u društvu, ne samo u ekonomskom razvoju (kroz širenje

inovacija i produktivnosti koju donosi) nego i u ljudskom razvoju (UNESCO, 2005). Stoga se

u današnje vrijeme mnoge visokoobrazovne institucije u svijetu, pa tako i u Republici

Hrvatskoj, nalaze pred novim izazovima: kako studente opskrbiti sa odgovarajućim znanjem

iz područja studija i kako ih naoružati vještinama i znanjima, odnosno analitičkim

sposobnostima (koje podrazumijevaju mogućnosti traženja i odabiranja informacija,

razjašnjavanje problema, formuliranja pretpostavki, potvrđivanje i procjenu dokaza i

iznalaženje rješenja) potrebnim na (globalnom) tržištu rada imajući u vidu da je riječ o

studentima koji pripadaju generaciji Y ili Net generaciji koji su odrasli uz digitalnu

tehnologiju i Internet odnosno za koje bi se moglo reći da tehnologiju imaju „u malom prstu“

(barem bi trebalo) (CARNet,2009, Babić, 2008)1718.

Kako je navedeno u Strateškom okviru za razvoj 2006.-2013. kojeg je usvojila Vlada

Republike Hrvatske, 4. kolovoza 2006. godine, informacijsko-komunikacijska tehnologija

predstavlja temeljnu infrastrukturu odnosno osnovicu društva znanja. No, umrežena

tehnologija i komunikacije same po sebi nisu dovoljne. Njihov razvoj i primjena zahtijevaju

nove načine rada isto kao i inovativnu i produktivnu primjenu znanja, a njihova primjena i

korištenje podloga su za uspješno djelovanje znanosti i poduzetništva. Pritom je potrebno

neprekidno stvarati uvjete za nesmetano širenje i primjenu te za istraživanje i razvoj ove

tehnologije i na njoj zasnovanih proizvoda i usluga.

Zaključno, sve ovo navedeno se može povezati s tvrdnjom Castellsa (2005) prema kojoj

opremanje škola s više računala i dostupnost Interneta samo po sebi ne predstavlja neku

značajnu društvenu promjenu, društvena promjena ovisi prije svega o tome gdje se, tko je i za

koga te za što i na koji način se informacijsko- komunikacijska tehnologija koristi. Također,

ICT otkriva neslućene mogućnosti u obrazovanju jer omogućuje kako pristup informacijama u

realnom vremenu, mentorsko vođenje i komunikaciju na daljinu, kreativnu interakciju tako i

razmjenu znanja kroz mreže te provjeru usvojenih znanja itd.

pored zastarjelih programa, niske kvalitete predavanja i loše opreme, navodi se i pretjerano memoriranje

činjeničnog i procesnog znanja. Više o tome u: Barić, V.,Raguž, J.,M. (2010):Hrvatska na putu prema društvu

znanja, pregledni rad, POSLOVNA IZVRSNOST ZAGREB, GOD. IV (2010) BR. 2 17 Babić, M. (2008): Generacija Y produktivna je i otvorena za promjene, objavljeno u „24 sata“ 3.3., dostupno

na:http://www.24sata.hr/pametnakuna/generacija-y-produktivna-je-i-otvorena-za-promjene-52197 (19.6.2011)

18 CARNet (2009): Generacija Y, objavljeno 16.2., dostupno na: http://www.carnet.hr/e-

presso/edukacija?news_id=796(19.6.2011.)

28

3. INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE

KLJUČNE ZA RAZVOJ DRUŠTVA UMREŽENOG

ZNANJA

U ovom poglavlju će se dati kratki prikaz razvoja ICT-a s posebnim naglaskom na

tehnologije koje danas predstavljaju osnovu za razvoj društva umreženog znanja.

3.1.GENERACIJE RAČUNALNIH SUSTAVA

Razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija mora se promatrati kao kombinacija

višestrukih čimbenika koji su se međusobno ispreplitali i stvarali uzročno- posljedične odnose

i veze. Prema tome, razvoj se mora promatrati kroz:

razvoj hardvera (procesora, RAM-a, sustava za pohranu, ulazno izlaznih sustava i

periferija,

razvoj softvera, pri čemu se misli na

razvojne jezike i alate

operacijske sustave

baze podataka

aplikacijski softver svih vrsta

vrste podataka i način njihove reprezentacije, unosa, obrade, pohrane i prijenosa

razvoj računalnih mreža i to:

hardvera, uključujući i komunikacijske kanale

protokola za prijenos podatka

načina upravljanja mrežnim prometom

integracije tehnoloških rješenja

organizaciju kompleksnih računalnih sustava

obuku ljudi za kreativno korištenje računalnih sustava (stvaranje računalnih aplikacija i

hardvera) i korištenje računalnih sustava za specifične svrhe

Nadalje, razvoj informacijske tehnologije nosio je za sobom stanovite promjene u

svakodnevnom životu (načinu življenja). Prema riječima Velimira Sriće „IT je znatno više od

informacije i tehnologije. T u IT samo je oznaka i predznak vremena te napretka civilizacije u

29

kojoj živimo… dok se I više odnosi na inteligentnu i inovativnu tehnologiju koja omogućuje

prednost pred konkurentima.“ (Srića, Spremić, 2000:15)19.

Stan Augarten, autor knjige „Bit by Bit“, smatra da povijest IT-a odnosno računala ima

dva ishodišta. Prvo koje započinje za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je tim znanstvenika

i inženjera na Sveučilištu Pennsylvania, Philadelphia, izumio elektronički digitalni kalkulator

opće namjene ENIAC (eng. Electronic Numerator, Integrator, Analyzer and Computer) i

drugo prema kojem je povijest računala započela izumom ABACUS-a, prvog kalkulatora

uopće, prije 5 000 godina u Iraku.

Generacija računala predstavlja razvoj računala sve do današnjih dana. Svaka generacija

računala dizajnirana je na temelju novog tehnološkog razvoja rezultirajući boljim, manjim i

jeftinijim računalima koja su snažnija, brža i učinkovitija od svojih prethodnika (Goel, 2010).

Stoga generacije računalnih sustava mogu se promatrati kroz razvoj navedenih komponenata i

to kao:

a) Prva generacija (1951.- 1958.) i njene osnovne karakteristike

Kod računala prve generacije elektronske cijevi postaju temeljni element računala,

bušene kartice postaju ulazni medij te vanjska pohrana podataka. Pojavljuju je magnetni

bubnjevi (papirna vrpca) za internu pohranu podataka i programa (programi su pisani u

strojnom i asemblerskom jeziku)20.

b) Druga generacija (1959.-1963.) i njene osnovne karakteristike

Karakteristično za drugu generaciju računala je to što su elektronske cijevi zamijenjene

tranzistorima kao temeljni element računala, magnetska traka i diskovi postepeno zamjenjuju

bušene kartice kao vanjski uređaji za pohranu podataka, a magnetske jezgre su postale

primarna tehnologija za unutarnju pohrane (programski jezici na visokoj razini, npr.

FORTRAN i COBOL).

c) Treća generacija (1964-1971) i njene osnovne karakteristike

Karakteristično za računala treće generacije je to što su pojedinačni tranzistori

zamijenjeni integralnim krugovima, magnetska traka i diskovi u potpunosti zamjenjuju bušene

19 Velimir Srića naglašava važnost kreativne primjene tehnologije u poslovanju radi stvaranja dodane vrijednosti,

napretka i unaprjeđenja. 20 Povijesni razvoj računala: http://www.propyx.com/udzbenik/materijali/pdf/udzbenik-poglavlje-1.pdf

(28.7.2011)

30

kartice kao vanjski uređaji za pohranu podataka. Integrirani krug predstavlja komadiće silicija

na kojem je posebnom tehnikom spojeno mnoštvo tranzistora u jedinstvenu logičku cjelinu21

(razvijaju se operacijski sustavi, napredni programski jezici kao što je BASIC). Računala

treće generacije rade na principu unutrašnjeg programiranja, a posjeduju i mogućnost

vlastitog otkrivanja greški i kvarova22.

d) Četvrta generacija (1971.- do danas ) i njene osnovne karakteristike

Kod računala četvrte generacije pojavljuju se integrirani krugovi s visokim

stupnjemintegracije koji se izrađuju u tzv. LSI tehnologiji23 (Large Scale Integration-LSI),

mikroprocesori24 (1971) koji su sadržavali memoriju, logiku i kontrolu krugova (sklopovlja)

na jednom čipu (cijelu središnju procesorsku jedinicu, eng. Central Processor Unit- CPU).

Također, računala postaju dostupna široj masi odnosno započinje kućna uporaba osobnih

računala ili PC-a, kao što su Apple (II i Mac) i IBM-ova računala. Stephen Wozniak i Steven

Jobs su 1977. pustili u javnost Apple II (slika 27), a 1984. lansiran je i prvi Apple Mac

(Macintosh)25 .

1981. godine uveden IBM PC, predstavljen s MS-DOS (eng. Microsoft Disk Operating

System), a javlja se i jezik četvrte generacije softverskih proizvoda (npr. Visicalc, Lotus 1-2-

3, dBase, Microsoft Word itd.), te u ranim 1980. dolazi grafičko korisničko sučelje ( eng.

Graphical User Interface - GUI) za osobna računala. 1983. godine je debitirao MS Windows

dok je Appleov GUI debitirao 1984. sa prvim Mac-om.

e.) Peta generacija (sadašnje i buduće vrijeme) i njene osnovne karakteristike

Cilj pete generacije računarstva je razviti računala sposobna za učenje i

samoorganizaciju. Koriste se SLSI ( eng. Super Large Scale Integrated) čipovi koji mogu

pohraniti milijun komponenti na samom jednom čipu. Peta generacija računala temelji se na

21Povijesni razvoj računala; dostupno na: http://tecajevi.freeservers.com/rrazvoj.htm ;

http://ahyco.ffri.hr/Seminari2008/Povijest_informatike/3-gen.htm 22 http://www.scribd.com/doc/70991651/informacijske-tehnologije (27.7.20011) 23 Tehnologija izrade integriranih krugova- vidi pojašnjenje integrirani krug 24 Smatra se da izumom mikroprocesora započinje digitalna revolucija koja se odnosi na posljedice pada cijena

digitalnih komunikacijskih uređaja te obuhvaća promjene u tehnologiji i društvu, a njen vrhunac započinje

smještanjem Interneta u privatne sfere (http://hr.wikipedia.org/wiki/Informacijsko_doba) 25 Ovo ujedno predstavlja prvi korak prema računarstvu koje je usmjereno na korisnike jer je uvelo korisničku

interface tehnologiju temeljenu na ikonama (vidi: Castells, M., (2000) : Uspon umreženog društva, Golden

marketing, Zagreb)

31

umjetnoj inteligenciji koji nastoje stimulirati ljudski načni razmišljanja i rasuđivanja (npr.

Ekspertni sustav (ES), prepoznavanje govora, glasa, robotika itd.) (Goel, 2010:7).

3.2.RAČUNALNE MREŽE

Imati mogućnost pouzdanog komuniciranja s bilo kim i bilo gdje postaje izuzetno važno

kako u privatnom tako i u poslovnom životu. U cilju podržavanja brze dostave poruka koje se

razmjenjuju između ljudi diljem svijeta oslanjamo se na mrežu međusobno povezanih mreža.

Ove podatkovne ili informacijske mreže razlikuju se u veličini i mogućnosti, ali sve mreže

imaju četiri osnovna zajednička elementa (slika 2)26:

Pravila koji reguliraju kako se poruke šalju, usmjeruju, primaju i tumače

Poruke ili jedinice informacija koje putuju iz jednog uređaja na drugi

Sredstvo povezivanja tih uređaja- medij koji može dostaviti poruku/e s jednog uređaja na

drugi

Uređaje na mreži koji razmjenjuju poruke jedni s drugima

Slika 2. Osnovni elementi mreže

Izvor : Cisco Systems (©2007-2009): Communicating over Networks, the Cisco Networking Academy

Računalne mreže mogu se promatrati kao višeslojne arhtekture u kojima su slojevi

međusobno neovisni u razvoju ali ih se mora promatrati kao cjelina. Na sljedečoj slici

prikazana je shema računalne mreže prema OSI standardu.

26Cisco Systems (©2007-2009): Communicating over Networks, the Cisco Networking Academy

Pravila:

pravilo

sporazum

standard

32

Shema 2 . Višeslojna arhitektura računalne mreže prema OSI standardu

Izvor: Izradila doktorandica prema: bc Internet osnove OSI model /OPEN SYSTEMS INTERCONNECTION

MODEL/, dostupno na http://www.znanje.org/abc/tutorials/internet_abc/01/d1_osi_model1.htm (18.9.2014)

Kao što se može vidjeti iz slike, aplikacijski sloj je najbliži krajnjem korisniku. On

omogućuje korisnicima pristup OSI okruženju odnosno pruža uvjete za realizaciju usluga

(Jukić, 2013). Za razliku od svih ostalih slojeva, ne dostavlja usluge ni jednom drugom OSI

sloju, nego isključivo aplikacijama koje se nalaze van OSI modela. Primjeri takvih aplikacija

Aplikacijski sloj

Prezentacijski sloj

Fizički sloj

Podatkovni sloj

Mrežni sloj

Prijenosni sloj

Sloj sesije

Slanje podataka Prijem podataka

Fizički link

korisnik

http://www.znanje.org/abc/tutorials/internet_abc/01/d1_osi_model1.htm

33

su tablični kalkulatori, word procesori i sl27. Prezentacijski sloj aplikacijama pruža neovisnost

o načinu prikazivanja podataka (Jukić, 2013). Dakle, on se brine o tome da informacija koju

pošalje aplikacijski sloj jednog sustava bude čitljiva od strane aplikacijskog sloja drugog

sustava. Ukoliko je to potrebno, prezentacijski sloj prevodi između višestrukih podatkovnih

formata, koristeći zajednički format. Česti grafički standardi prezentacijskog sloja su npr.

PICT, TIFF, JPEG i sl.28

Sloj sesije osigurava infrastrukturu za komuniciranje između aplikacija. Drugim

riječima, njegova zadaća je da uspostavi, upravlja i prekine vezu između dva računala koja

međusobno komuniciraju. Prijenosni (ili transportni) sloj omogućava pouzdan i transparentan

prijenos podataka između krajnjih točaka u komunikaciji (Jukić, 2013). Dakle, on segmentira

podatke koji dolaze od strane pošiljatelja i ponovno ih spaja u cijeloviti tok podataka na strani

primatelja29. Mrežni sloj je odgovoran za uspostavu, održavanje i raskidanje veza te pruža

višim slojevima neovisnost o načinu prijenosa i komutiranja informacijskih jedinica (Jukić,

2013:29). Podatkovni sloj omogućava pouzdan prijenos podataka (informacija) preko fizičkog

linka (poveznice). A zadužem je između ostalog i za upravljanje pogreškama (Jukić, 2013)30.

Fizički sloj definira električne, mehaničke, proceduralne i funkcijske specifikacije za

aktivaciju, održavanje i deaktivaciju fizičkog linka (poveznica) između krajnjih sustava.

Takve karakteristike, poput voltaže, vremena promjene voltaže, maksimalne udaljenosti za

prijenos podataka, konektori i sl. su definirane sa specifikacijama fizičkog sloja.31

Prije samog prikaza dijagrama elemenata jedne tipične mreže valja spomenuti da

postoje različiti kriteriji podjela mreža poput geografske pokrivenosti, vlasništva nad mrežom,

tehnike prijenosa podataka mrežom i slično. Prema geografskoj pokrivenosti razlikuju se

osobne mreže ili PAN (eng. Personal Area Network) mreže koje omogućuju komunikaciju

između različitih uređaja (mobitela, prijenosnih raćunala i drugih uređaja potrošačke

elektronike) na manjim udaljenostima. Ovaj način prijenosa može se ostvariti s pomoću

sabirnice ili bežično s pomoću infracrvene ili bluetooth veze. Lokalne mreže ili LAN (eng.

Local Area Network) mreže protežu se na relativno malom geografskom prostoru (najčešće

unutar jedne zgrade ili kuće), a bežični prijenos podataka ostvaruje se pomoću WiFi veze.

Gradske mreže ili MAN (eng. Metropolitan Area Network) mreže, za razliku od lokalne

mreže, pokrivaju veći geografski prostor (do 50 km) te sadrže dvije ili više LAN mreža.

27 Preuzeto s: http://www.phy.pmf.unizg.hr/~dandroic/nastava/ramr/poglavlje_1_2.html#layer7 (18.9.2014) 28 Ibid 28. 29 Ibid. 30 Ibid. 31 Ibid.

http://www.phy.pmf.unizg.hr/~dandroic/nastava/ramr/poglavlje_1_2.html#layer7

34

Rasprostranjene mreže ili WAN (eng. Wide Area Network) mreže pokrivaju veće udaljenosti

kao što su regije, države ili kontinenti. Kod WAN i MAN mreža bežični prijenos podataka

ostvaruje se s pomoću WiMAX veza. Globalne mreže su mreže svjetskih razmjera (primjerice

Internet). S obzirom o tome tko financira izgradnju mreža razlikuju se javne i privatne (Bosilj

Vukšić i sur., 2009:95-96). U nastavku dan je prikaz elemenata jedne tipične mreže,

uključujući uređaje, medij i usluge povezanih pravilima kako bi poslali poruke32.

Slika 3.Simboli podatkovne mreže

Izvor: Cisco Systems (©2007-2009):Communicatingover Networks, the Cisco Networking Academy

Umrežavanje je vrlo grafički orijentirano područje, a simboli se obično koriste za

prikazivanje mrežnih uređaja. Na lijevoj strani dijagrama prikazane su neki uobičajeni uređaji

iz kojih često potječu poruke koje čine (našu) komunikaciju. Na lokalnim mrežama ti uređaji

obično su povezani LAN medijima (žično ili bežično). Desna strana slike prikazuje neke od

najčešćih intermedijarnih uređaja koji se koriste za usmjeravanje i upravljanje poruka preko

mreže kao i druge uobičajene mrežne simbole, među kojima su (Cisco Systems):

Prespojnik (eng. Switch)- najčešći uređaj za međusobno spajanje lokalnih mreža

32

Riječ poruke koristi se kao pojam koji obuhvaća web stranice, email, instant poruke, telefonske pozive i druge

oblike komunikacije koju omogućava Internet.

Stolno računalo

Prijenosno računalo (Laptop)

Poslužitelj (Server)

IP telefon

LAN medij Bežični medij

LAN prespojnik (Switch) Vatrozid (Firewall) Usmjernik (Router) Bežični usmjernik (Wireless router) Oblak

WAN medij

35

Vatrozid (eng. Firewall) – uređaji i računarni programi koji omogućavaju sigurnost

mreže

Usmjernik (eng. Router)- uređaj koji pomaže usmjeravanju poruka kroz mreže

Bežični usmjernik (eng. Wireless Router) - specifična vrsta usmjernika koja se često

nalazi u kućnim mrežama

Oblak (eng. Cloud)– simbolizira grupu mrežnih uređaja u slučaju kada detalji nisu bitni

WAN medij- sredstvo (bakrena žica, svjetlovod) koji provodi informaciju između

pojedinih mreža

Za mrežu u funkciji, uređaji moraju biti međusobno povezani, a mrežne veze mogu bit

žične ili bežične (slika 4).

Slika 4. Prikaz žinog i bežićnog mrežnog povezivanja

Izvor: Cisco Systems (©2007-2009): Communicating over Networks, the Cisco Networking

Academy

Uređaji međusobno povezani medijem za pružanje usluga moraju se voditi prema

pravilima ili protokolima. Protokoli su pravila koja umreženi uređaji koriste da komuniciraju

jedni s drugima. Industrijski standard u umrežavanju je danas skup protokola pod nazivom

TCP/IP (eng. Transmission Control Protocol/Internet Protocol). TCP/IP protokoli su ti koji

određuju oblikovanje, adresiranje i usmjeravanje mehanizama koji osiguravaju da se naše

poruke isporučuju točno i u cijelosti određenom primatelju.

Nastavno na ulogu i utjecaj ICT pa tako i mreže u svakidašnjem životu treba istaknuti

kako mreža podržava i način na koji se danas uči. Komunikacija, suradnja i interakcija

predstavljaju temelje (suvremenog) obrazovanja. Suočene sa stvarnošću 21. st. institucije

žično

povezivanje

bežično

povezivanje

36

kontinuirano moraju unaprijeđivati svoje procese kako bi povećale diseminaciju tj. širenje

znanja. Robusne i pouzdane mreže podržavaju i obogaćuju studentova iskustva u učenju- one

dostavljaju nastavne materijale u širokom rasponu formata, a koji uključuju interaktivne

aktivnosti, procijene i feedback. Nadalje, e-nastavni programi (eng. e-learning courseware), za

razliku od tradicionalne metode obrazovanja (poučavanja) koje studentu prvenstevno pružaju

samo dva izvora znanja iz kojeg student može dobiti informaciju- udžbenik i nastavnik- a koja

su ograničavajuća, kako u obliku tako i u vremenu prezentacije, mogu sadržavati glasovne,

podatkovne i video formate, a dostupni su studentu u bilo koje vrijeme i s bilo kojeg mjesta33.

Online diskusijske grupe i oglasne ploče omogućuju studentu da surađuje s nastavnikom, sa

drugim studentima u učionici pa čak i sa studentima iz drugih krajeva svijeta34. Slika 5

prikazuje jedan od načina na koji mreža pomaže odnosno podupire nastavni proces.

Slika 5. Učenje nastavnog sadržaja putem podatkovne mreže

Izvor: Izradila doktorandica prema: Cisco Systems (©2007-2009): Networks Supporting the Way We

Live, the Cisco Networking Academy

33Naime, student može pratiti linkove za različite izvore i stručnjake iz određenih područja kako bi poboljšao

kvalietu svog učenja. 34Cisco Systems (©2007-2009): Networks Supporting the Way We Live, the Cisco Networking Academy

Student na udaljenoj lokaciji može

pristupiti nastavnim

materijalima koji su dostupni i u samoj

visokoobrazovnoj instituciji

Studenti na različitim lokacijama istovremeno

mogu zajedno raditi na dokumentu i komunicirati

37

Osim nastavnog procesa, podatkovne mreže podupiru i administracijske procese,

upise te komunikaciju na razini nastavnik-student što je prikazano na slici 6.

Slika 6. Prikaz mrežno podupirućih administracijskih procesa

Izvor: Izradila doktorandica prema: Cisco Systems (©2007-2009): Networks Supporting the

Way We Live, the Cisco Networking Academy

Zaključno, kako navode stručnjaci u CCNA Exploration Network Fundamentals

programu Cisco akademije35, podatkovne mreže podržavaju način na koji danas živimo,

učimo, radimo i zabavljamo se. One pružaju platformu za usluge koje nam omogućavaju

povezivanje- na lokalnoj i globalnoj razini- s obitelji, prijateljima, poslovnim kolegama ili

osobama s kojima dijelimo zajedničke interese, a podržava korištenje teksta, grafike, videa i

govora. Podatkovne mreže i ljudske mreže koriste slične postupke kako bi se osiguralo da se

njihova komunikacija dobiva na točno odredište i vrijeme. Dogovor oko jezika, sadržaja,

oblik i medija koje ljudi često implicitno koriste preslikvaju se u podatkovnu mrežu.

35 Cisco Systems (©2007-2009): Networks Supporting the Way We Live, the Cisco Networking Academy

Tekstualna poruka poslana je od instruktora koji je

studentu najavio da će sljedeća nastava biti održana

u laboratoriju

Student se upisuje od

kuće

Služenik/ca objavljuje sadržaj

programa na web stranicu

38

3.3.BEŽIČNI PRIJENOS PODATAKA (eng. WIRELESS DATA

TRANSMISSION)

Bežični prijenos podataka podrazumijeva prijenos podataka između medija koji nisu

povezani s bilo kojom vrstom električnog vodiča. Kada se govori o bežičnoj tehnologiji misli

se na elektroničke uređaje koji su povezani ili umreženi zajedno i koji mogu poslati i primiti

velike količine informacija preko radio valova (Firestone, 2009).

Elektromagnetske valove prve je opisao škotski fizičar James Clerk Maxwell koji je

1864. objavio rad u kojem objašnjava kako se svjetlosni i radio valovi kreću odnosno putuju

prostorom (zrakom) - razvio je teoriju elektromagnetizma koja je povezala električne i

magnetske pojave te predvidio postojanje elektromagnetskih valova koji se gibaju brzinom

svjetlosti (Firestone, 2009). Maxwellovu teoriju je pojasnio i proširio njemački fizičar

Heinrich Hertz koji je 1888. godine koji je pokazao da su Maxwellova predviđanja bila

istinita, barem za kratke udaljenosti, i to instaliranjem razmaka na iskrištu (eng. spark gap)-

dva vodiča odvojena malim međuprostorom- u središtu paraboličnog metalnog zrcala. Žičani

prsten spojen na drugi razmak na iskrištu postavljen je na udaljenosti od oko 1,5 metara u

fokusu drugog paraboličnog kolektora paralelnog s prvim. Iskra koja se odbila prvim

međuprostorom izazvala je manju iskru koja je preskočila međuprostor u prsten udaljen pet

metara. Hertz je pokazao da valovi putuju u ravnim linijama i da se mogu reflektirati

metalnim površinama baš kao što se svjetlosni valovi odbijaju od zrcala (Britannica)36, a

ujedno je taj eksperiment pokazao bežično putovanje električne energije prostorijom.

Mladi talijanski inovator Guglielmo Marconi čitao je o Maxwellovom i Hertzovom

eksperimentu te je bežičnu tehnologiju doveo do stupnja više. Kreirao je bežični telegraf koji

je mogao poslati poruku bez žica. Mada su i ostali znanstvenici stvorili slične uređaje,

međutim njegov bežični telegraf bio je najpouzdaniji, a mogao je slati poruke na velike

udaljenosti. Poput Hertza, Marconi je koristio odašiljač i prijemnik. 13. svibnja 1897. godine

Marconi je poslao prvu bežičnu poruku - poslao je poruku na udaljenosti od 14 km, preko

Bristol kanala u Velikoj Britaniji, koja je glasila jeste li spremni?. U prosincu 1901. godine

Marconijev uređaj prenosi prvu poruku preko oceana, Morseovo kodno pismo S. Poruka je

putovala od Cornwalla preko Atlantskog oceana do Saint Johnsa u Kanadi, tek nešto više od 3

200 km. Time je dokazao da bežični signali mogu putovati i tisućama kilometara (Firestone,

36Kenneth Reginald Sturleyhttp: Development of radio technology, Britannica, dostupno na:

//www.britannica.com/EBchecked/topic/1262240/radio-technology/25126/Radio-noise-fading-and-

interference#toc25130 (25.6.2013)

39

2009: 10).37 S Marconijevim radom svijet se činio manjim. Bežična tehnologija učinila je

mogućim da ljudi iz cijelog svijeta komuniciraju. Nova poboljšanja su brzo uslijedila. Tako je

1906. godine Lee De Forest izumio jedinstvenu vakumsku cijev „ Audion“ koja je pojačala

slabe električne signale i koja je omogućila emitiranje radija uživo te postala ključni dio svih

radija, telefona, radara, televizije i računalnih sustava, zbog čega se on ujedno smatra „otac

radija“ i „djedom televizije“. Godine 1907. de Forest je bio u mogućnosti emitirati

(eksperimentalno) i govor i glazbu za javnost s područja New York Citya (Britannica)38.

Bežična tehnologija se tijekom godina stalno poboljšavala. Dvadesetih godina prošlog

stoljeća televizijske slike prenosile su se bežično. Nakon 2. svjetskog rata (1939-1945)

prodaja televizora drastično je porasla. 1957. godine bivši Sovjetski savez lansirao je prvi

satelit u svemir koji je prenio radio signal kojeg je primila Zemlja. 1960. godine Sjedinjene

američke države lansirale su Echo I, prvi komunikacijski satelit- mikrovalovi su poslani u

svemir koje je Echo I odbio i poslao natrag na drugu lokaciju na Zemlji. Taj sustav je

koristila američka vlada za prijenos telefonskih poziva preko kontinenta. Te iste godine

američka vlada započela je razvoj Interneta, mrežu koja u svojim počecima nije bila bežična,

ali je predstavljala podlogu za velike promjene u bežičnoj tehnologiji (Firestone, 2009:13).

U kasnim 80-tim godinama 20. st. tvrtke su počele razvijati računala i komponente koje bi se

mogle bežično umrežiti, ili komunicirati. Međutim, svaki proizvod koji je tvrtka proizvela

moglo je jedino biti umreženo s drugim proizvodom proizvedenim od strane iste tvrtke. Iz

navedenog razloga tvrtke su se složile da im je potreban bežični standard- jedna tehnologija

koju bi svi bežični računalni proizvodi mogli koristiti. U tu svrhu formiran je odbor za

stvaranje spomenutog standarda koji je 1997. godine javnosti predstavio WiFi (skraćenica za

„wireless fidelity“ što bi u prijevodu značilo bežična vjernost/točnost). U srpnju 1999. godine

Apple izbacuje prvo WiFi kompatibilno računalo, iBook, nakon čega su se brzo pojavili i

drugi proizvođači sa svojim računalima. Od tada ljudi više nisu morali povezivati svoje

računalo na telefonske linije i kablove da bi imali pristup Internetu, mogli su pretraživati Web

putem bežičnih računala.

Prema Brumecu osnovne prednosti bežičnih mreža nad ožičenima su slijedeće (Brumec,

2008:14):

37

Marconijevi su uspjesi otvorili vrata stvarnoj uporabi bežičnog prijenosa signala, osobito na moru kao pomoć

brodovima u nevolji. On je i „Titanic“ opremio najsuvremenijom radijskom opremom što se pokazalo

presudnim u spašavanju života nakon što se brod sudario s ledenom santom. Upravo je ta tragedija pokazala

veliku ulogu bežične komunikacije i dala snažan impuls daljnjem razvoju bežične tehnologije. 38 Ralph E. Fuhrman: Lee de Forest, Britannica, dostupno na

http://www.britannica.com/EBchecked/topic/153484/Lee-de-Forest#toc1746 (25.6.2013)

http://www.britannica.com/EBchecked/topic/153484/Lee-de-Forest#toc1746

40

Prilagodljivost: uređaji spojeni na bežičnu mrežu mogu komunicirati (unutar dometa

mreže) bez ikakvih fizičkih ograničenja te mogu biti fizički postavljeni bilo kako, a ne

samo u blizini mrežne utičnice.

Olakšano postavljanje: ako uređaji spojeni na bežičnu mrežu koriste isti komunikacijski

standard, mogu komunicirati bez fizičkih kablova i postavljanja mrežnih preklopnika

(switch).

Dimenzije: bežične mrežne tehnologije omogućuju izradu malih uređaja koji mogu biti

lako prenosivi ili neprimjetno postavljeni gdje treba, na primjer u povijesnim

građevinama i bankama.

Otpornost: bežične mreže otpornije su na prirodne katastrofe ili nemar.

Cijena: uključivanje dodatnih korisnika u bežičnu mrežu ne povećava njenu cijenu.

Među glavnim nedostacima bežičnih mreža prema fiksnima koje spomenuti autor

navodi su (2008:15):

Slabija kvaliteta usluge: brzina bežičnog prijenosa obično je zamjetno manja nego

brzina ožičenih mreţa (1-10 Mbit/s prema 100-1000 Mbit/s), a broj grešaka pri

prijenosu veći.

Administrativna ograničenja: bežične mreže moraju se pokoravati nacionalnim

zakonima.

Sigurnost: korištenje radio-valova za primopredaju umjesto žica značajno olakšava

osluškivanje komunikacijskog kanala i neovlašteno spajanje na mrežu tj. krađu etera

(bandwidth theft). Radio-valovi mogu izazvati neželjene interferencijske pojave s

drugom elektroničkom opremom.

Bežična mreža danas je prisutna u mnogim knjižnicama, ugostiteljskim objektima,

zračnim lukama, u domovima, pa čak i kompletni gradovi postaju bežična pristupna mjesta

(eng. wireless hotspots) pružajući time besplatan ili jeftin bežični pristup ljudima. Nadalje,

kako potražnja za bežičnom (eng. wireless) uslugom raste, tehnologija se paralelno razvija. S

obzirom da WiFi nije uvijek brz kao širokopojasni žični pristup Internetu te što su tzv. hot

spotovi mali ili nisu uvijek dostupni, kao nedavna nadogradnja na Wireless ili kao rješenje

spomenutim nedostacima WiFi javlja se WiMAX mobilna internet tehnologija ili svjetska

ineroperabilnost za mikrovalni priskup. Kao i WiFi i WiMAX omogućava bežični pristup

Internetu ali na mnogo večoj brzini. Njegov signal se emitira s velikih tornjeva poput tornjeva

za mobilne telefonske signale, što znači da može prenositi signal od antene do antene kao što

41

to rade mobilni telefoni. Veza se nikad ne gubi, a stručnjaci kažu da će u bliskoj budučnosti

osobna (PC) i prijenosna računala biti opremljena i sa WiFi i WiMAX (Firestone, 2009:20).

3.4. MOBILNA KOMUNIKACIJA

Osnovna svojstvo mobilnih komunikacijskih mreža je mogućnost bežičnog povezivanja

i umrežavanja mobilnih i stacionarnih uređaja. Dakle mobilna komunikacija je bežična

komunikacija koja se “uvukla u sve pore današnjeg društva i predstavljaju jedan od glavnih

preduvjeta rasta konkurentnosti većine zemalja odnosno stvaranja okvira šireg znanstvenog i

gospodarskog razvoja“.39

Prvi poziv mobilnim telefonom obavljen je 3. travnja 1973. godine, a obavio ga je

istraživač tvrtke Motorola Martin Cooper koristeći prototip Motorolinog mobilnog telefona

DynaTAC 8000x40, istraživačkom centru Bell Labs (Agencija VLM, 2013, )41. 21. rujna

1983. godine, američko Vijeće za telekomunikacije (eng. Federal Communications

Commission- FCC) odobrilo je komercijalnu proizvodnju Motorolinog mobitela DynaTAC

8000x, čime je započeta revolucija bežične komunikacije.42

S obzirom na način prijenosa podataka razvoj mobilnih telefona može se podjeliti u

dvije generacije. U prvu generaciju spadaju analogni mobilni telefoni koji su radili po

principu radio prijemnika dok drugu generaciju predstavljaju mobilni telefoni koji rade na

principu digitalne tehnologije odnosno digitalnog prijenosa informacija odnosno podataka.

Ova podjela mobilnih telefona posljedica je razvoja telekomunikacijske industrije koja se

znatno razvila od izuma telefona i napredovala u mobilnu mrežu. Tako su, tokom razvoja,

nastale četiri generacije mobilnih mreža. Treća i četvrta generacija pružaju značajna

poboljšanja u sve traženijem prijenosu podataka i multimedijskih sadržaja. Korisnicima se

nudi poboljšana funkcionalnost mobilnih uređaja, kao što je neometano pretraživanje web

39Igor Poljanšek, menadžer za mobilna riješenja u jedinici Mreže kao gost urednik te autor članka: Mobilne

komunikacije, http://www.ericsson.com/hr/etk/novine/kom0208/03.pdf 40 Spomenuti mobilni telefon je prvi komercijalni mobilni telefon te se zbog toga Cooper smatra i izumiteljem

modernog mobilnog telefona. 40 Agencija VLM: Prije točno 40 godina obavljen prvi poziv mobilnim telefonom, članak objavljen u Poslovnom

dnevniku, 3.4.2013., dostupan na:http://www.poslovni.hr/tehnologija/prije-tocno-40-godina-obavljen-prvi-poziv-

mobilnim-telefonom-23629

42Motorila. About Motorola: What better way to discover Motorola's heritage than by exploring the stories

behind some of our biggest innovations? Dostupno na:

http://www.motorola.com/us/consumers/About_Motorola-History-Timeline/About_Motorola-History-

Timeline,en_US,pg.html#1980

http://www.motorola.com/us/consumers/About_Motorola-History-Timeline/About_Motorola-History-Timeline,en_US,pg.html#1980


42

sadržaja, gledanje televizije, pristup elektroničkoj pošti i navigaciji (GPS). Kako su 3G i 4G

usluge nadograđene na 2G usluge, još uvijek se koriste sustavi GSM (eng. Global System for

Mobile Communications), GPRS (eng. General Packet Radio Service) i UMTS (eng.

Universal Mobile Telecommunications System)( CARNet, 2010:4).

Prema riječima stručnjaka iz Cisco Systemsa konvergencija mnogih različitih medija na

jednu mrežnu platformu potaknula je eksponencijalni rast u sposobnostima mreže. Prema

njihovom mišljenju tri su glavna trenda koja pridonose budućem obliku složenih

informacijskih mreža, a to su43:

Povećanje broja mobilnih korisnika- s porastom broja tzv. mobilnih radnika i povećane

uporabe mobilnih uređaja, raste i potražnja za mobilnom povezanošću s podatkovnim

mrežama što je stvorilo tržište bežičnih usluga koje imaju veću fleksibilnost,

pokrivenost i sigurnost.

Porast uređaja s mrežnim karakteristikama- računalo je samo jedno od mnogih uređaja

koji egzistiraju (se oslanjaju) na današnjim informacijskim mrežama. Prisutna je

proliferacija odnosno brzo razvijanje uzbudljivih novih tehnologija koje mogu iskoristiti

dostupnost mrežnih usluga. Funkcije koje se obavljaju putem (ručnih) mobilnih uređaja

(poput PDA, pager-a i sl.) okupljene su u jednu vrstu uređaja opće namijene koji koristi

rastuću podršku davatelja usluge i sadržaja. Ovi uređaji su sastavni dio načina na koji

ljudi danas komuniciraju, a osim mobilnih uređaja postoje i VoIP uređaji (eng. Voice

over IP), igraće konzole te veliki izbor kućanskih i poslovnih naprava (eng. gadgets)

koje se mogu povezati te koristiti usluge mreže.

Povećana dostupnost usluge- rasporostanjeno prihvaćanje tehnologije i brzi tempo

inovacija u isporuci mrežnih usluga stvorile su uzajamnu ovisnost. Naime, kako bi

zadovoljili zahtjevima korisnika kontinuirano se uvode nove usluge, a stare

poboljšavaju.

Također, s rastom povjerenja samih korisnika u ove usluge rastu i njihova očekivanja

odnosno njihove želje (potrebe) za istim. Kako ljudi ovise o uslugama preko mreže samim

time ovise i o raspoloživosti i pouzdanosti temeljne mrežne infrastrukture. Stoga, biti u

koraku sa sve širom mrežom korisnika i usluga predstavlja veliku odgovornost i izazov IT

stručnjaka.

43Cisco Systems (©2007-2009): CCNA Exploration 4.0 Networks Fundamentals, the Cisco Networking

Academy

43

Slika 7. Prikaz glavnih trendova koji pridonose budućem obliku informacijskih mreža

Izvor: Cisco Systems (©2007-2009): CCNA Exploration 4.0 Networks Fundamentals, the

Cisco Networking Academy

Vezano za povećanje broja mobilnih korisnika, prema procjenama Međunarodne

telekomunikacijske udruge (eng.International Telecommunication Unit - ITU) početkom

sljedeće godine u svijetu će biti više pretplata na mobilnu telefoniju nego ljudi. Naime, oni

predviđaju da će početkom sljedeće godine broj pretplata premašiti 7,1 milijardu (sada ih je

6,8 milijardi). Najveći prosjek u broju pretplata mobilne telefonije imaju u Zajednici

neovisnih država (CIS), savezu nekadašnjih država SSSR-a, 1,7 po stanovniku, a najmanji je

u Africi, 0,63 po stanovniku.Također, procjenjuje je se da je oko 2,7 milijardi ljudi- gotovo

40% svjetske populacije- online (u Europi 75 % stanovnika ima internetsku vezu,

slijede Sjeverna i Južna Amerika sa 61%, Azija sa 32% te Afrika sa 16 %).44

Nadalje, u izvješću 2013 Europe Digital Future in Focus koje je objavio com.Score. u

ožujku 2013. godine navodi se kako je 2012. godina još jedna prijelomna godina u životu

mobilnih uređaja kao nastavak inovacija u hardveru, softveru i funkcionalnosti uređaja, a koja

polažu temelje za budućnost same industrije. Pametni telefoni 45 i tableti su mediji koji

najavljuju novu eru multi-platformi (više-platformi) s potrošačima koji postaju više agnostični

44International Telecommunication Unit (ITU): The World in 2013- ICT Facts and figures, February 2013,

Switzerland 45U navedenom izvješću pametni telefoni se definiraju kao mobilni telefoni koji koriste Google Android, Apple

iOS, BlackBerry, Windows Phone i druge slične platforme.

44

o tome kako, kad i gdje mogu pristupiti sadržaju. Prema procjenama u spomenutom izvješću u

posljednjih godinu dana prihvaćanje pametnih telefona bilježi brzi rast među mobilnim

uređajima i to na mnogima međunarodnim tržištima uključujući EU5 (Ujedinjeno

Kraljevstvo, Francuska, Njemačka, Španjolska i Italija) i Kanadu. Španjolska ima najveći

postotak prihvaćenosti pametnih telefona (66%), nakon koje slijede Ujedinjeno Kraljevstvo sa

64% te Kanada sa 62%. Kod Italije i Francuske postotak prihvaćenosti je 53%. Vezano za

EU5 u izvješću Europe digital future in focus 2013, također objavljenog od strane com.Score,

u prosincu 2012. godine evidentirano je 241 milijuna mobilnih korisnika, od kojih jednu

trečinu čine osobe mlađe od 35 godina. Od 241 milijuna mobilnih korisnika, 136.2 milijuna

su korisnici pametnih telefona46. Što se tiče proizvođaća i operativnih sustava, među prvih

pet vodećim proizvođačima su Samsung (32%), Apple (21%), Nokia (16%), HTC (9%) te

RIM (7%), a vodeći operativni sustav je Google (50%) nakon kojeg slijede Apple (20%),

Symbian (15%), RIM (7%) te Microsoft (5%).

Prema izjavi direktora marketinga NSN Mobile Corea Sandro Tavares trend današnjeg

svijeta je "mobitel na prvom mjestu" što podrazumijeva da će se korisnici u vrlo skorom

vremenu okrenuti isključivo mobilnim uređajima i tabletima, a sve veći broj aplikacija,

pametnih telefona, razvoj mobilne tehnologije i razvoj mobilne mreže u budućnosti će

povećati upotrebu istih u različite svrhe (Lozej, 2013).47

46Od ukupnog broja evidentiranih korisnika pametnih telefona 23 milijuna koristi i tablete. Procjenjuje se da će

njihov broj rapidno rasti i u budućnosti (primjerice u razdoblju od prosinca 2012. pa do prosinca 2012. godine

broj korisnika pametnih telefona i tableta porastao je za 94%.) Više o tome u: com.Score.: Europe digital future

in focus 2013. 47Lozej, B.: Mobiteli popularniji od računala i televizije, članak objavljen u logistica.com.hr, 19. lipnja 2013.,

dostupno na: http://www.logistika.com.hr/tehnologija-i-it/496-mobiteli-popularniji-od-racunala-i-televizije

http://www.logistika.com.hr/tehnologija-i-it/496-mobiteli-popularniji-od-racunala-i-televizije

45

3.5. INTERNET

3.5.1. Nastanak Interneta i njegova primjena do današnjih dana

U mnogim radovima, knjigama te različitim Internet izvorima moguće je uočiti kako

autori imaju različito poimanje Interneta ovisno s kojeg aspekta se ono promatra. Tako,

primjerice, jedna od definicija Interneta je da ono predstavlja „…globalni sustav međusobno

povezanih računalnih mreža koje koriste standardni paket Internetskog protokola poznat kao

TCP/IP protokol (eng. Transfer Control Protocol/Internet Protocol) koji služe milijarde

korisnika diljem svijeta“48.

Bubaš i Kermek (2000:2, prema Newhagen i Rafaeli, 1996) Internet definiraju kao „ …

novi komunikacijski medij čija su mnoga temeljna obilježja drugačija u odnosu na

tradicionalne medije, kao npr. veća interaktivnost, prilagodljiv sinkronicitet u komunikaciji,

digitalizacija svih vrsta informacija te računalno/mrežna struktura za prijenos i prikaz

podataka“. Nadalje, Čerić i Jaković definiraju Internet kao globalnu računalnu mrežu koja

povezuje računala i mreže računala (Bosilj Vukšić i sur., 2009), dok prema mišljenju

Newmana Internet predstavlja svjetsku mrežu fizičkih podatkovnih veza između računala i

srodnih uređaja (2010). Međutim, jedna od najpopularnijih definicija Interneta koja se može

pronaći je ta da je ono globalna svjetska komunikacijska mreža ili mreža svih mreža (npr.

Castels, 2000, Srića i Spremić, 2000, Medić, 2008).

Početak Interneta vezan je za 1969. godinu pojavom istraživačke mreže ARPANET49

koju je uspostavila Agencija naprednih istraživačkih projekata (eng. Advanced Research

Project Agency- ARPA), financirane od strane Ministarstva obrane Sjedinjenih Američkih

država, kao rezultat višegodišnjih istraživanja i razvoja s ciljem postizanja vojne i tehnološke

premoći nad tadašnjim Sovjetskim Savezom (Castells, 2000, Uzelac, 2003). U početku (1969.

godine) mreža je povezivala 4 računala u Massachusettsu, Utahu, i Californiiji , međutim do

1974. godine mreža se proširila na 62 računala, da bi do 1976. godine povezivala više od 100

sveučilišnih računala i znanstvenika. Kada se 1984. godine vojna mreža MILNET (eng.

Millitary Network) odvojila od ARPANET-a, Ministarstvo je nastavilo financirati

ARPANET, međutim Nacionalna zaklada za znanost (eng. The National Science Foundations

48 Wikipedia: Internet, dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/Internet (26.7.2011) 49 Prva četiri slova su kratica za Advanced Research Project Agency - Agencija za napredne istraživačke

projekte, dok net označava računalnu mrežu

46

- NSF) počela je financirati mreže koje su bile slične i povezane s ARPANET-om, a

namijenjene za suradnju između sveučilišta i fakulteta. Otprilike u isto vrijeme, britanska

vlada je stvorila JANET, privatnu mrežu temeljenu na sličnoj tehnologiji, posvećenu

obrazovanju i istraživanju. 1991. godine više od 1 milijun računala je bilo spojeno, a od

1994. godine, kada su World Wide Web (WWW) preglednici postali općenito dostupni,

gotovo 4 milijuna računala je bilo povezano odnosno spojeno na Internet (Gordon, Gordon,

2004:178). Taj porast uslijedio je i dalje. Tako prema podacima Međunarodne

telekomunikacijske udruge (eng. International Telecommunication Union- ITU50) broj

korisnika Interneta od 2000. godine do 2010. godine bilježi konstantan rast u razvijenim

zemljama i zemljama u razvoju51, te u svijetu, općenito (grafikon 1).

Grafikon 1. Internet korisnici na 100 stanovnika, 2000-2010

Izvor: ITU World Telecommunication /ICT Indicators database, dostupno na http://www.itu.int/ITU-

D/ict/statistics/ (20.7.2011)

50 Međunarodna telekomunikacijska organizacija koja djeluje u okviru Ujedinjenih naroda. 51 Klasifikacija zemalja na zemlje u razvoju i razvijene zemlje temelje se na klasifikaciji UN M49, detaljnije

informacije o klasifikaciji vidjeti na: http://www.itu.int/ITU-D/ict/definitions/regions/index.html. U razvijene

zemlje prema navedenoj klasifikaciji spada i Republika Hrvatska.

47

Nastavno na prethodno, Hrvatska izvještajna novinarska agencija (Hina) objavila je u

siječnju 2011. izjavu glavnog tajnika ITU-e, Hamadoun Toure, prema kojoj je, kako on tvrdi,

„ … oko 2,08 milijardi ljudi - odnosno više od svakog trećeg stanovnika svijeta - "surfalo"

internetom 2010., u usporedbi s njih 1,86 milijardi 2009 ...“ dok se u odnosu na 2005. godinu,

kad je bilo 1,036 milijardi korisnika Interneta, taj broj udvostručio (grafikon 2). Također,

treću godinu zaredom broj korisnika Interneta veći je u zemljama u razvoju (1,19 milijardi,

što je rast od 15,6 % između 2009. i 2010.) nego u razvijenim zemljama (885 milijuna, što je

rast od 7,79 % za isto razdoblje)52.

Grafikon 2 : Globalni broj korisnika Interneta, ukupno i na 100 stanovnika, 2000-2010

Izvor: ITU World Telecommunication /ICT Indicators database, dostupno na

http://www.itu.int/ITU-D/ict/statistics/ (20.7.2011)

52Hina: Broj korisnika interneta dosegnuo 2 milijarde, objavljeno u Poslovni.hr, 26.siječnja 2011.; dostupno na:

http://www.poslovni.hr/vijesti/broj-korisnika-interneta-u-svijetu-dosegnuo-2-milijarde--170250.aspx (22.7.2011)

48

Promatrano prema regijama53 broj korisnika u 2010. najveći je u Europi, nakon koje

slijedi Amerika, CIS (vidi objašnjenje ispod grafikona), Arapske države, Azija i Pacifik te

Afrika (grafikon 3).

Grafikon 3: Internet korisnici na 100 stanovnika, 2010.

Izvor: ITU World Telecommunication /ICT Indicators database, dostupno na

http://www.itu.int/ITU-D/ict/statistics/ (20.7.2011)

Najnoviji podaci Internet World Statsa54 ukazuju da je po prvi puta, ukupni broj

korisnika Interneta premašio dvije milijarde ljudi. Prema podacima od 31. ožujka 2011.

godine, procijenjeno je da se 2.095,006.005 ljudi služi Internetom. Također, ukupna

53Klasifikacija regija se temelji na ITU BDT Regions, detaljnije informacije o klasifikacijj mogu se vidjeti na:

http://www.itu.int/ITU-D/ict/definitions/regions/index.htm i

http://unstats.un.org/unsd/methods/m49/m49regin.htm 54Internet World Stats je međunarodna Web stranica koja nudi aktualne informacije o korištenju Interneta u

svijetu, statističke podatke o broju stanovnika, statistike vezane za putovanja, podatke dobivene istraživanjem

tržišta za preko 233 pojedinačnih zemalja i svjetskih regija.

49

korisnička baza povećala se otprilike za 480 % u odnosu na 361 milijun korisnika koji su se

Internetom služili krajem 2000. godine. Čak 44 % korisnika Interneta locirano je u Aziji (992

milijuna), a 22,7 % (476 milijuna) u Europi. Sjeverna Amerika ima samo 272 milijuna

korisnika, ali najveći postotak ljudi od ukupne populacije koji se koristi Internetom, čak 78,3

%. Afrika je i dalje kontinent s najmanjim postotkom populacije koja koristi Internet. Samo

11,7 % stanovništva Afrike ima pristup Internetu (cca 119 milijuna).

Tablica 1. Prikaz broja korisnika Interneta u svijetu uz procijenjeni broj ukupnog

stanovništva

31. ožujka 2011.

stanovništvo

( procj. 2011)

Internet korisnici

31.12. 2000

Internet korisnici

najnoviji podaci

Penetracija

(% stanovn.)

rast

2000-2011

Korisnici%

tablice

Afrika 1,037,524,058 4,514,400 118,609,620 11.4 % 2,527.4 % 5.7 %

Azija 3,879,740,877 114,304,000 922,329,554 23.8 % 706.9 % 44.0 %

Europa 816,426,346 105,096,093 476,213,935 58.3 % 353.1 % 22.7 %

Bliski Istok 216,258,843 3,284,800 68,553,666 31.7 % 1,987.0 % 3.3 %

Sjeverna

Amerika 347,394,870 108,096,800 272,066,000 78.3 % 151.7 % 13.0 %

Latinska

Amerika /

Karib.

597,283,165 18,068,919 215,939,400 36.2 % 1,037.4 % 10.3 %

Oceanija /

Australija 35,426,995 7,620,480 21,293,830 60.1 % 179.4 % 1.0 %

UKUPNO

SVIJET 6,930,055,154 360,985,492 2,095,006,005 30.2 % 480.4 % 100.0 %

Izvor: Internet World Stats , dostupno na: http://www.internetworldstats.com/stats.htm

(20.7.2011.)

http://www.internetworldstats.com/stats1.htm









50

Tablica 2: Korištenje Interneta u Europi55

EUROPA

Stanovništvo

( procj. 2011)

Internet

korisnici

najnoviji podaci

Penetracija

(%

stanovn.)

rast

2000-2011

Korisnici %

tablice

Albanija 2,994,667 1,300,000 43.4 % 51,900.0 % 0.3 %

Andora 84,825 67,200 79.2 % 1,244.0 % 0.0 %

Austrija 8,217,280 6,143,600 74.8 % 192.6 % 1.3 %

Bjelorusija 9,577,552 4,436,800 46.3 % 2,364.9 % 0.9 %

Belgija 10,431,477 8,113,200 77.8 % 305.7 % 1.7 %

BIH 4,622,163 1,441,000 31.2 % 20,485.7 % 0.3 %

Bugarska 7,093,635 3,395,000 47.9 % 689.5 % 0.7 %

Hrvatska 4,483,804 2,244,400 50.1 % 1,022.2 % 0.5 %

Cipar 1,120,489 433,900 38.7 % 261.6 % 0.1 %

Republika Češka 10,190,213 6,680,800 65.6 % 568.1 % 1.4 %

Danska 5,529,888 4,750,500 85.9 % 143.6 % 1.0 %

Estonija 1,282,963 971,700 75.7 % 65.1 % 0.2 %

Finska 5,259,250 4,480,900 85.2 % 132.5 % 0.9 %

Francuska 65,102,719 45,262,000 69.5 % 432.5 % 9.5 %

Njemačka 81,471,834 65,125,000 79.9 % 171.4 % 13.7 %

Grčka 10,760,136 4,970,700 46.2 % 397.1 % 1.0 %

Mađarska 9,976,062 6,176,400 61.9 % 763.8 % 1.3 %

Island 311,058 301,600 97.0 % 79.5 % 0.1 %

Irska 4,670,976 3,042,600 65.1 % 288.1 % 0.6 %

Italija 61,016,804 30,026,400 49.2 % 127.5 % 6.3 %

Kosovo 1,825,632 377,000 20.7 % 0.0 % 0.1 %

Letonija 2,204,708 1,503,400 68.2 % 902.3 % 0.3 %

Luksemburg 503,302 424,500 84.3 % 324.5 % 0.1 %

Makedonija 2,077,328 1,057,400 50.9 % 3,424.7 % 0.2 %

Malta 408,333 240,600 58.9 % 501.5 % 0.1 %

Moldova 4,314,377 1,333,000 30.9 % 5,232.0 % 0.3 %

Monako 30,539 23,000 75.3 % 228.6 % 0.0 %

Crna Gora 661,807 294,000 44.4 % 0.0 % 0.1 %

Nizozemska 16,847,007 14,872,200 88.3 % 281.3 % 3.1 %

Norveška 4,691,849 4,431,100 94.4 % 101.4 % 0.9 %

Poljska 38,441,588 22,452,100 58.4 % 701.9 % 4.7 %

55 Podaci su ažurirani 31. ožujka 2011. godine

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#al

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#ad

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#at

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#by

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#be

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#ba

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#bg

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#cy

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#cz

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#dk

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#ee

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#fi

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#fr

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#de

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#gr

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#hu

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#is

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#ie

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#it

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#kv

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#lv

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#mk

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#mt

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#md

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#mc

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#me

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#nl

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#no

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#pl

51

Portugal 10,760,305 5,168,800 48.0 % 106.8 % 1.1 %

Rumunjska 21,904,551 7,786,700 35.5 % 873.3 % 1.6 %

Rusija 138,739,892 59,700,000 43.0 % 1,825.8 % 12.5 %

San Marino 31,817 17,000 53.4 % 580.0 % 0.0 %

Srbija 7,310,555 4,107,000 56.2 % 926.8 % 0.9 %

Slovačka 5,477,038 4,063,600 74.2 % 525.2 % 0.9 %

Slovenija 2,000,092 1,298,500 64.9 % 332.8 % 0.3 %

Španjolska 46,754,784 29,093,984 62.2 % 440.0 % 6.1 %

Švedska 9,088,728 8,397,900 92.4 % 107.5 % 1.8 %

Švicarska 7,639,961 6,152,000 80.5 % 188.3 % 1.3 %

Turska 78,785,548 35,000,000 44.4 % 1,650.0 % 7.3 %

Ukrajina 45,134,707 15,300,000 33.9 % 7,550.0 % 3.2 %

Velika Britanija 62,698,362 51,442,100 82.0 % 234.0 % 10.8 %

Država Vatikan 832 480 57.7 % 416.0 % 0.0 %

UKUPNO 816,426,346 476,213,935 58.3 % 353.1 % 100.0 %

Izvor: Internet World Stats; dostupno na: http://www.internetworldstats.com/stats4.htm (23.7.2011)

Također, važna činjenica je i to da u zemljama u razvoju od 72.4% kućanstava koja

imaju TV samo 22.5% ima računalo i samo 15.8% ima pristup Internetu, uspoređujući sa

razvijenim zemljama (u koje spada i Republika Hrvatska) kod kojih od 98% kućanstava koja

imaju TV , 71% ima računala te 65.6% ima pristup Internetu. U Republici Hrvatskoj, prema

istraživanju GfK-a56, priključak na Internet ima 62 % kućanstava. U nekim zemljama,

uključujući Republiku Koreju, Nizozemsku i Švedsku više od 80% kućanstava ima pristup

Internetu, većinom putem širokopojasne mreže (ITU, 2010)57, dok u Republici Hrvatskoj taj

postotak iznosi 29%.

Nastavno, a tiče se mjesta s kojih se najčešće pristupa Internetu, rezultati istraživanja

koje je proveo GfK Internet, GfK/ WSJ, u jesen 2009. godine na uzorku od 16.800 ispitanika i

koji su objavljeni 11.12.2009, prikazani su u tablici 3.

56GfK (Gesellschaft für Konsumforschung) Grupe je vodeći istraživački institut srednje i istočne Europe koju

čini oko 150 istraživačkih poduzeća u preko 70 zemalja širom svijeta. 57ITU(2010): World in 2010, ICT- Fact and figures, dostupno na: http://www.itu.int/ITU-

D/ict/material/FactsFigures2010.pdf

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#pt

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#ro

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#ru

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#sm

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#rs

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#sk

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#si

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#es

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#se

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#ch

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#tr

http://www.internetworldstats.com/europa2.htm#ua

http://www.internetworldstats.com/europa.htm#uk

52

Tablica 3. Podaci o pretežnom mjestu korištenja Interneta za pojedine zemlje (%)

Zemlja Kuća Ured Ostalo Ne koristi

Belgija 73 2 2 23

Francuska 56 4 6 34

Njemačka 63 4 3 30

Grčka 38 10 8 44

Italija 33 3 3 61

Nizozemska 84 2 4 10

Portugal 36 4 2 58

Španjolska 42 3 5 50

Švedska 78 6 2 14

V. Britanija 58 9 5 28

Ukupno Zapadna Europa 51 4 2 43

Bugarska 32 4 1 63

Češka 51 6 4 39

Mađarska 50 30 5 42

Poljska 47 2 4 47

Rumunjska 33 1 2 64

Turska 36 5 10 49

UKUPNO SREDIŠNJA EUROPA 43 2 3 52

SAD 64 4 7 25

SVE ZEMLJE 54 4 5 37

Hrvatska58 47 16 9 51

Izvor: GfK Croatia: Gdje smo danas u informatičkoj pismenosti?; objavljeno na:

http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_articlesj/005364/index.hr.html (25.7.2011)

Nadalje, prema podacima njihovog istraživanja, iako većina korisnika Interneta u

Republici Hrvatskoj koristi Internet za pretraživanje, najčešće korištena Internet usluga je

informiranje o dnevnim događajima (28%), a slijedi usluga korištenja elektronske pošte

(19%) i društvenih mreža (19%). U Europi najčešće korištena Internet usluga je opće

informiranje (54% - najviše u Belgiji-69%, Nizozemskoj-65, Njemačkoj-61%), nakon kojeg

slijede usluge korištenja elektronske pošte (53%- najviše u Njemačkoj, Španjolskoj i V.

Britaniji- po 61%), čitanje novosti (39%- Češka-66%, Mađarska - 53%, Italija i Španjolska po

38%) te društvene mreže (26%- V. Britanija-34%, Mađarska-29%). Od ostalih usluga, češći

58 Anketa je provedena na uzorku od 1.000 ispitanika, a proveo ju je GfK Omnibus u prosincu 2009.

53

oblici korištenja Interneta su: skidanje muzike (16%), e-bankarstvo (14%), e-trgovina (11%)

i praćenje sporta (10%).

3.5.2. Prednosti i nedostaci Interneta

Kao i sve u životu pa tako i Internet ima dvije strane medalje, svoje prednosti i

nedostatke. Njegove prednosti su brojne, što potvrđuje i kontinuirani rast broja korisnika

Interneta. Neke od prednosti koje se mogu navesti, a koje je nepotrebno posebno objašnjavati,

su sljedeće59:

jednostavnost korištenja i povezivanja,

pristup informacijama,

jednostavna komunikacija,

pristup obrazovnim sadržajima,

pristup zabavnim sadržajima,

mogućnost izrade vlastitog sadržaja,

društveno umrežavanje,

e-poslovanje itd.

Internet nesumnjivo olakšava mnoge stvari u životu, no kao što je rečeno postoji i druga

strana njegove medalje koja se ogleda u njegovim nedostacima odnosno problemima koje

donosi za sobom. Naime, primjena Interneta baš kao i primjena informacijske i druge

tehnologije može se koristiti iz plemenitih pobuda i radi osiguranja društveno korisnih

poslova, ali se isto tako može zloporabiti i to iz dva razloga (Panian, 1999:285):

radi ostvarivanja neopravdanih ili protupravnih koristi od strane pojedinaca ili

organizacijskih skupina, te

radi nanošenja materijalne ili nematerijalne štete pojedincu, skupini ili zajednici.

S obzirom da je Internet globalni nekontrolirani medij, dakle kod kojeg ne postoji

određen nadzor pojavio se problem niza društveno neprihvatljivog i potencijalno opasnog

ponašanja koji se ogledaju kroz (CARNet, 2009)60:

59 Sigurnost i zaštita na Internetu: Prednosti i nednedostaci Interneta; dostupno na:

https://sites.google.com/site/sigurnostizastitanainternetu/prednosti-i-nedostaci-interneta (3.3.2012) 60CARNet (2009): Internet i društvo, objavljeno 10.7., dostupno na: http://www.carnet.hr/abuse/drustvo

(3.3.2013)

https://sites.google.com/site/sigurnostizastitanainternetu/prednosti-i-nedostaci-interneta

http://www.carnet.hr/abuse/drustvo

54

povrede privatnosti,

neželjene elektroničke pošte,

malicioznih programa prilagođenih za krađu korisničkih osobnih podataka,

iznajmljivanje mreža zaraženih računala,

distribucije sadržaja zaštićenih autorskim pravom,

širenje dječje pornografije, industrijske i druge špijunaže itd.

Kako je Internet utkan u gotovo sve sfere ljudskog života te uzimajući u obzir i njegove,

prethodno spomenute, probleme odnosno nedostatke pojavila se potreba za određenim

pravilima i normama ponašanja kojih se potrebno pridržavati kako bi ga svi korisnici mogli

nesmetano koristiti, a koja su u manjoj ili većoj mjeri jednaka ponašanju pojedinaca u

socijalnim kontaktima u stvarnom životu (CARNet, 2009). S tim u vezi Republika Hrvatska je

23. studenog 2001. godine potpisala Konvenciju o kibernetičkom kriminalu61, skup smjernica

koje je izdalo Vijeće Europe s ciljem izjednačavanja kaznenih zakonodavstava zemalja

potpisnica te je donijela niz mjera formaliziranih u okviru Zakona kao sredstva u borbi za

suzbijanje zloporabe Interneta i IT-a62.

3.6. WORLD WIDE WEB

World Wide Web (ili skraćeno WWW, Web ili W3) jedna je od najkorištenijih usluga

Interneta. Riječ je o globalnoj informacijskoj infrastrukturi koja omogućava stvaranje,

manipulaciju, organizaciju i pretraživanje multimedijskih dokumenata (Čerić, Jaković, 2009).

Web koristi hiperpoveznice (eng. hiyperlink), dijelovi kôda koji povezuju jednu stranicu s

drugom63 što omogućava dohvaćanje hipertekstualnih dokumenata64. Korisnici pristupaju

na Internet pomoću preglednika (eng. browsera) kao što su Microsoft Internet Explorer,

Mozilla Firefox, Google Chrome, Safari ili neki od drugih preglednika, koji pružaju korisniku

ne samo pristup podacima nego i mogućnost da ih i pogledaju, odnosno omogućuju pregled

61Više o tome na: http://www.poslovniforum.hr/info/konvencija.asp 62Kao neki od Zakona mogu se navesti: Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11), Zakon o

elektroničkoj trgovini (173/03, 67/08, 36/09, 130/11), Zakon o elektroničkom novcu (NN 139/10), Zakon o

elektroničkoj ispravi (NN 150/05), Zakon o informacijskoj sigurnosti (NN 79/07), Zakon o elektroničkom

potpisu (NN 10/02, 80/08), Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07, 80/11, 144/12). 63 History of Things: History of Internet, dostupno na: http://www.historyofthings.com/history-of-the-internet

(6.11.2011) 64 Hipertekst je tekstualna struktura koja se sastoji od međusobno povezanih jedinica informacije (eng. node)

prikazana na nekom elektroničkom uređaju. Dostupno na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Hipertekst (6.11.2011)

http://www.poslovniforum.hr/info/konvencija.asp

http://www.zakon.hr/zakoni/182.0.doc

http://www.zakon.hr/zakoni/182.1.doc

55

web stranica (eng. web sites) koje predstavljaju kolekciju multimedijskih stranica, a time i

multimedijalnim sadržajima vezanih uz njih.

Sam nastanak Weba vezan je za 1989. godinu zahvaljujući znanstvenicima (Timu

Berners-Leeu, Samu Walkeru i Robertu Caillau) koji su provodili istraživanje u CERN-u

(Europska organizacija za nuklearna istraživanja), kao sredstvo za razmjenu informacija

između sebe i njihovih suradnika da bi nakon dvije godine bio predstavljen javnosti (6.

kolovoza 1991)65. U to vrijeme bilo je nekoliko sličnih ideja, međutim Web je dobio bitku u

velikoj mjeri zbog toga što su njegovi izumitelji dali javnosti besplatno programsku

tehnologiju na kojoj se Web temelji- HTML jezik (eng. Hypertext Markup Language) koristi

se za određivanje izgleda stranice odnosno za izradu stranice, a pomoću HTTP protokola

(eng. Hypertext Transport Protocol) komuniciraju web preglednik i web poslužitelj

(Newman,2010).

Uz konceptualni razvoj Weba veže se pojam Web 1.0 koji se temelji na načelu tzv. top-

down pristupa korištenja Weba i njegova sučelja što u principu znači da korisnici mogu

vidjeti samo Web stranicu bez mogućnosti bilo kakve interakcije (što je kasnije omogućio

Web 2.0). Kako navodi Jonathan Strickland strategije koje su dio filozofije Web 1.0. prema

Tim-u O'Reilly66 su sljedeće:67

Web 1.0 stranice su statične- sadrže informacije koje mogu biti korisne, ali nema

razloga da se posjetitelj vrati na stranicu kasnije (primjer je osobna Web stranica koja

pruža informacije o samom vlasniku stranice, ali nikad se ne mijenja), dok kod Web

2.0 verzije može biti blog ili MySpace račun kojeg vlasnici mogu često ažurirati

Web 1.0 stranice nisu interaktivne- posjetitelji mogu samo posjetiti ove stranice, ali ne

mogu utjecati niti doprinijeti istima (većina organizacija imaju svoju stranicu profila

(eng. profile page ili site) koju posjetitelj može pogledati ali ne može utjecati na nju niti

ju mijenjati dok primjerice wiki dozvoljava svakome da podsjeti i napravi promjene

Web 1.0 aplikacije su vlasničke- kompanije razvijaju programske aplikacije koje

korisnici mogu preuzeti, ali ne mogu vidjeti kako ta aplikacija radi niti ju mogu

mijenjati, dok su Web 2.0 aplikacije tzv. open source programi što znači da je izvorni

kôd programa dostupan svima i korisnici mogu vidjeti kako aplikacija radi ili izvršiti

izmjene ili čak izgraditi nove programe koji se temelje na ranijem programu (primjerice

65 History of Things: History of Internet, dostupno na: http://www.historyofthings.com/history-of-the-internet

(6.11.2011) 66Osnivač i predsjednik Uprave O'Reilly Media i zagovornik slobodnog softvera i open source pokreta

(http://www.oreillynet.com/pub/au/27) 67Howstuffworks: Is there a Web 1.0?, dostupno na: http://computer.howstuffworks.com/web-101.htm

(7.11.2011)

http://computer.howstuffworks.com/jonathan-strickland-author.htm

http://en.wikipedia.org/wiki/O%27Reilly_Media

56

Firefox programerima nudi sve alate koji su im potrebni da razviju nove Firefox

aplikacije)

Za razliku od Web 1.0, kod kojeg postoji jednosmjeran protok informacija, Web 2.0

podrazumijeva interaktivnu dvosmjernu komunikaciju između korisnika i računala te

korisnika i drugih korisnika čime korisnik od pasivnog postaje aktivni sudionik. Neki od

primjera Web 2.0 su eBay, Skype, Wikipedija, Google Maps.,Facebook, MySpace.

Sam pojam odnosno fraza Web 2.0, kojeg je skovao Dale Dougherty, nastao je 2004.

godine brainstormingom izdavačke kuće O'Reilly Media i MediaLive International u

organiziranju Web 2.0 konferencije 68 koja je tematski bila usmjerena na aktualno stanje

Weba, njegove budućnosti te na stvaranju odnosno nastajanju novih tehnika koje bi osigurale

njegov uspjeh na Internetu i koji će, prema mišljenju Tima O'Reilly-a, postati ogroman

generator prihoda.69

Kod Web 2.0. web se koristi kao platforma odnosno korisnici aplikacije mogu koristiti u

potpunosti kroz Web preglednik. Nadalje, korisnici su ti kojima podaci na nekoj stranici

pripadaju i koji nad njima imaju kontrolu. Sama arhitektura Weba potiče korisnike da i oni,

tijekom korištenja, doprinesu nekom Web sadržaju ili aplikaciji, za razliku od jake hijerarhije

i kontrole pristupa tipične za aplikacije u kojima sustavi kategoriziraju korisnike na različite

razine pristupa i funkcionalnosti. Također, ono predstavlja i neke od aspekata društvenog

umrežavanja (sve ovo navedeno ujedno predstavlja i njegove osnovne karakteristike).70

Web 2.0 je kombinacija nekoliko tehnologija koje se nalaze na različitim slojevima koji

su logički podijeljeni na sljedećoj slici.

68Više o tome u članku Tima O'Reilly (2009): What Is Web 2.0- Design Patterns and Business Models for the

Next Generation of Software, dostupno na: http://oreilly.com/web2/archive/what-is-web-20.html; te O'Reilly,

T.,i Battelle, J., Web Squared: Web 2.0 Five Years On, dostupno na:

http://www.web2summit.com/web2009/public/schedule/detail/10194 69How stuffworks: How Web 2.0 works, dostupno na: http://computer.howstuffworks.com/web-20.htm

(7.11.2011) 70 CARNet: Tematski broj-Društveni softver, dostupno na:

http://www.carnet.hr/tematski/drustvenisoftver/pojmovnik (7.11.2011)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Skype

http://hr.wikipedia.org/wiki/Wikipedija

http://hr.wikipedia.org/wiki/Google_Maps

http://en.wikipedia.org/wiki/O%27Reilly_Media

http://www.oreillynet.com/pub/au/27

57

Ajax HTML/CSS Flash/RIA

JavaScript Widgets DOM

Klijentski sloj

SOAP XML - RPC REST

HTTP/HTTPS

Protokolni sloj

JSON XML RSS/ATOM

tekst JS objekti ostalo

Strukturni sloj

SOA/WOA SaaS

Web servisi

API

Serverski sloj

Klijentski sloj se odnosi na Web pretraživač koji krajnjem korisniku služi kao 'vrata'

prema Internetu. Web 2.0 tehnologije napravile su revoluciju na ovom sloju za pristup

informacijama. U Web 1.0 arhitekturi pretraživači su u svakom zahtjevu učitavali kompletnu

stranicu u HTML formatu što znači da svaka akcija korisnika na web stranici zahtjeva

ponovno učitavanje cijelog HTML kôda. To je riješeno u Web 2.0 korištenjem JavaScripte i

Ajaxa koji omogućavaju učitavanje samo potrebnih dijelova stranice. DOM omogućava

dinamičku manipulaciju sadržaja tim dijelovima web stranice. Protokolni sloj - nastalo je

nekoliko novih protokola koji koriste HTTP kao osnovu koji omogućuju nove klijentske i

serverske tehnologije. XML -RPC protokol služi za pozivanje udaljenih procedura kao da su

lokalne koristeći XML i HTTP. REST (eng. Representational State Transfer) koristi XML

strukture za komunikaciju klijenta sa serverom i obrnuto, a ima nekoliko prednosti u odnosu

na SOAP i XML-RPC. Amazon.com koristi REST. SOAP (eng. Simple Object Access

Protocol) je komunikacijski protokol, neovisan o platformi, baziran na XML-u koji se koristi

za razmjenu informacije između aplikacije preko HTTP protokola. Strukturni sloj prikazuje

Slika 8. Web 2.0 slojevi

Izvor: Shah, S., (2008.): Web 2.0 Security:

Defending Ajax, RIA, and SOA, Thomson,

Boston, USA, str.14

58

nekoliko struktura podataka koje se koriste za razmjenu informacija između pretraživača i

servera od kojih su najpopularniji JSON (eng. Javascript Object Notation) te XML (eng.

eXtensible Markup Language). Serverski sloj - nove tehnologije u prethodnim slojevima

olakšavaju posao koji su serveri obavljali u Web 1.0. Korištenjem AJAX-a većina

prezentacijskog dijela je prebačena na pretraživače. Arhitektura je orijentirana na web servise

i može se podijeliti na tri glavne kategorije: SOA (eng. Service Oriented Architecture), WOA

(eng. Web Oriented Architecture) i SaaS eng. (Software as a Service) (Shah, 2008.).

U nastavku je dan jednostavan prikaz razlika između Web 1.0 i Web 2.0 na primjeru

osobne Web stranice doktorandice (slika 9).

59

Web 1.0 – riječ je o jednosmjernoj

komunikaciji jer posjetitelj nema nikakvu

mogućnost da sudjeluje u kreiranju sadržaja- na

ovom mjestu on dolazi samo do informacija koje je

vlasnik stranice kreirao

Web 2.0- riječ je o dvosmjernoj komunikaciji

jer posjetitelj ima mogućnost da sudjeluje u anketi (u

ovom slučaju) te da izravno komunicira s ostalim

korisnicima/posjetiteljima putem chata

60

Slika 9. Web1.0 i Web 2.0

Izvor: Web stranica doktorandice

Moodle – poznat primjer Web 2.0 koji se koristi u visokoobrazovnim institucijama, koji olakšava i poboljšava

komunikaciju sa studentima. Pored osnovnih informacija o kolegiju, nastavnih materijala i dr., daje mogućnost

studentima da svoje zadatke, seminarske radove i sl. sami stave na Web, komentiraju ih itd. Također, kalendar

omogućava da svaki događaj, evidentiran od strane nastavnika, bude transparentan i dostupan svima i uvijek

(tokom cijele godine).

61

Kao nasljednik Web 2.0 smatra se Web 3.0, danas dosta popularan pojam među

stručnjacima, a koji predstavlja sljedeću veliku stvar u razvoju Interneta. Mnogi misle da će se

Web 3.0 dogoditi uskoro. Međutim, ono što se zaboravlja je činjenica da je za prijelaz s Web-

a na Web 2.0 bilo potrebno gotovo 10 godina. Ako je vjerovati predviđanjima, isto toliko će

biti potrebno da se s Web-a 2.0 prijeđe na Web 3.0 (Chai, Woo, Wang, 2010).

O čemu je zapravo riječ teško je precizirati. Kako pretpostavlja Eric E. Schmidt,

dugogodišnji Googleov izvršni direktor, na Seoul Digital Forumu održanom 2007. godine

moglo bi se reći da je riječ o povezanim relativno malim aplikacijama koje se mogu pokrenuti

s bilo kojeg uređaja (PC ili mobitela), koje su vrlo brze i prilagodljive te se distribuiraju

viralno poput društvenih mreža, email-a i sl., gdje se podaci nalaze u Oblaku71. Prema

Michael Green Web 3.0 predstavlja evolucijski pomak u interakciji ljudi s Webom i obrnuto

(Green, 2011.)72. Neki vjeruju da je korištenje umjetne inteligencije temelj za Web 3.0, što se

čini vrlo dalekim u ovom trenu. No, budući da je već postignut velik napredak, ova ideologija

se ne može poreći u cijelosti i ako se umjetna inteligencija koristi na ispravan način, možda će

Web 3.0 osvanuti brže (Kambil, 2008)73. U svakom slučaju ono što se očekuje je to da će Web

3.0 biti povezaniji sa, otvoreniji prema i inteligentniji sa semantičkim Web tehnologijama,

distribuiranim bazama podataka, obrade prirodnih jezika, strojnog učenja i rasuđivanja te

autonomnih agenata.74

Zaključno, kako navodi Tony Bingham, predsjednik i izvršni direktor ASTD75, "danas

aktivno pretražujemo sadržaj na temelju uvjeta pretraživanja i naših želja…U Web-u 3.0,

sadržaj će pronaći vas- umjesto da ga se aktivno traži, vaše aktivnosti i interesi će odrediti što

će pronaći vas, što će biti isporučeno i to na način na koji vi to želite, vašem željenim

kanalom, što ujedno pruža izuzetan potencijal za učenje."76.

71 Eric Schmidt: Web 2.0 vs Web 3.0; dostupno na :

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=T0QJmmdw3b0 (23.2.2013.) 72 Green, M.: Better, Smarter, Faster: Web 3.0 and the Future of Learning, T+D Magazine, April, 2011,

dostupno na:

http://wed.siu.edu/Public1/courses/469/files/Better%20Smarter%20Faster%20future%20of%20learningWED%2

03.0.pdf (20.2.2013) 73 Kambil, Ajit. What is your Web 5.0 strategy? Journal of Business Strategy 29(6), 2008 74 Lifeboat foundation: Web 3.0 The third Generation Web is Coming; dostupno na:

http://lifeboat.com/ex/web.3.0 (23.2.2013) 75 Najveće svjetsko strukovno udruženje za obuku i razvoj. 76ASTD: ASTD Study Exsamines Tremendous Learning Potential of web 3.0, dostupno na:

http://www.astd.org/Publications/Blogs/ASTD-Blog/2011/02/ASTD-Study-Examines-Tremendous-Learning-

Potential-of-Web-30 (23.2.2013)

62

3.6.1. Semantika i ontologija Weba

Semantika je znanost o značenjima i grana lingvistike koja proučava značenja riječi,

fraza i rečenica te definira odnose između riječi, značenja riječi i promijena značenja, a u

računarstvu se kombinira sa matematičkom logikom kako bi dala značenje prema sintaktičkim

pravilima jezika. Postoji velika važnost semantike u računarstvu, posebice u pogledu razvoja

World Wide Web-a, kroz davanje značenja pojmovima koje računalo interpretira, što je

ujedno i glavna problematika web-a danas. Problematika se odnosi na pretraživanje

informacija putem pretraživača koji su danas bazirani na principu ključnih riječi bez

mogučnosti računala da prepozna traženo značenje tih riječi npr. ako se u tražilicu unese riječ

„Bar“ može se dobiti cijeli niz rezultata koji možda nemaju veze sa onime što se traži samo

zbog toga što ta riječ ima više značenja (Bar – vrsta ugostiteljskog objekta, Bar – mjerna

jedinica, Bar – Grad itd.). Riješenje problema se nalazi u razvoju semantičkog web-a odnosno

nadogradnje ili ekstenzije sadašnjeg World Wide Weba kako bi se poboljšalo pretraživanje i

prezentacija informacija. „Semantički web kao koncept predstavlja i omogućava da Webu

dostupni izvori informacija mogu biti organizirani i korišteni semantičkim, a ne sintaktičkim

ili strukturalnim metodama, on predstavlja sinergiju programa koji prikupljaju sadržaj sa

Weba iz različitih izvora, zatim procesira informaciju i razmjenjuje rezultate sa drugim

programima, na globalnoj razini.“ 77 Timothy Berners-Lee, izumitelj World Wide Weba, je u

početku i zamislio Web kao semantički sustav što se danas polako ostvaruje kroz istraživanja,

rad i razvoje koje provodi World Wide Web konzorcij ili skraćeno W3C (eng. World Wide

Web Consortium), nadležno tijelo za standardizaciju World Wide Web-a.

Cilj semantičkog Weba je bazirati pretragu podataka na sloju metapodataka koji opisuju

sadržaj na način koji „razumije“ računalo bazirano na ontologijama, ideja koja se želi postići

je: ako se sadržaj Weba učini razumljivim računalu, podigla bi se upotrebljivost korisnicima

kroz pametniji i relevantniji prikaz informacija. Da bi se to postiglo potrebno je razumijeti

arhitekturu semantičkog Weba koja se sastoji od tri ključna elementa: XML78 (eng.

eXtensible Markup Language), RDF79 (eng. Resource Description Framework) i ontologije.

XML je mehanizam koji omogućuje vlasniku strukturirano definiranje vlastitih oznaka i

definicija. Drugim riječima XML omogućuje definiranje sadržaja kako bi bio razumljiviji

77The Semantic Web: An Introduction, dostupno na: http://infomesh.net/2001/swintro/ (25.2.2013.) 78U prijevodu značilo bi Proširivi označiteljski jezik 79Prevedeno na hrvatki jezik značilo bi Opći okvir za opisivanje resursa.

63

ljudima te time predstavlja početak integracije semantike u web, ali samostalno XML ne čini

sadržaj razumljivim računalima80. RDF je model za povezivanje i opisivanje podataka na

Webu u strojno čitljivom obliku kroz definiranje veze koja povezuje dva elementa koji mogu

biti različito strukturirani ili polustrukturirani te omogučuje razvoj modela bez potrebe

promjene definiranih veza81.

Ontologije predstavljaju treći i najvažniji aspekt razvoja semantičkog Weba. Definicija

ontologije se razlikuje u dva slučaja (što je dobar primjer semantičke problematike kada jedan

termin ima više definicija u različitim situacijama). Ontologija (grč. ontos - biće, stvarnost;

grč. logia – govor, nauka) u filozofiji predstavlja nauku o biću, postojanju i definiranju tih

pojmova kroz pitanja poput: Što je postojanje? Što znači postojati, što znači biti, što znači

egzistirati? Što je biće? (Što je stvar?) Što je identitet? Što je razlika? itd. Ontologija u

informacijskoj tehnologiji predstavlja obrazac podataka za klasifikaciju i opisivanje podataka

koji predstavljaju određeni koncept unutar neke domene i veze između podataka, domena i

samih koncepta. „Ontologija u računarstvu i informatici se je počela upotrebljavati kada su

arhitekti baza podataka shvatili da je određena problematika ontološke prirode. Na primjer:

što je osoba? Je li to entitet koji postoji kao cjelina u jednomu određenom vremenu (u tom

slučaju može se primjereno pretpostaviti da osoba ima samo jednu adresu). Ili je to entitet koji

pokriva čitav život osobe (u tom slušaju baze podataka imat će posla s “osobom” koja ima

višestruke adrese)? Jesu li organizacije određene fizičkim lokacijama njihovih zgrada, u tom

slučaju nije moguće imati dvije organizacije na jednoj lokaciji? Ili su one određene nekim

drugim sredstvima, ako jesu, kako? (npr. kakav je odnos između Microsoft Germany i

Microsoft USA?)“ (Legg, 2010:177).

Informatička ontologija se sastoji od tri elementa čiji je cilj stvoriti bazu podataka koja

može semantički raspoznavati podatke što je konačna stavka za razvoj semantičkog Weba (ali

i umjetne inteligencije i drugih pamentnih računalnih sustava). Prema Catherine Legg; prvi od

tih elemenata je dokument koji predstavlja popis svih konkretnih i apstraktnih elemenata ili

objekta poput: ljudi, auta, broja, slova, riječi, prema namjeni takvog dokumenta često se

naziva se riječnik ontologije ili katalozi. Doduše „katalozi“ samo predstavljaju skup pojmova

koji nemaju definicije niti predstavljene odnose između stvari u popisu. Drugi element je

nazvan glosariji, oni se sastoje od reduciranog popisa konkretnih i apstraktnih objekata koji su

80Normal Walsh: What is XML?, O'Reilly xml.com., dostupno na:

http://www.xml.com/pub/a/98/10/guide0.html?page=2#AEN58 (23.2.2013) 81RDF Working Group: Resource Description Framework (RDF), članak objavljen 10.02.204., dostupno na:

http://www.w3.org/RDF/ (23.2.2013)

http://www.w3.org/2001/sw/#rdf

64

označeni određenim poveznicama. U programiranju i modeliranju baza podataka može se reći

da se radi o klasama koje sadrže skupove indivirualnih objekata i/ili više drugih klasa.

Glosariji osim što kategoriziraju objekte oni ih također i definiraju i opisuju pomoću

prirodnog jezika. Treći element ontologije su tezaurusi. Oni nadopunjuju glosarije sa

semantičkim odnosima i poveznicama. Tezaurusi su ključni aspekt razvoja semantike kod

ontologija, ali su također i najkompleksiniji element koji može lako dovesti do paradoksa koje

računalo neće znati razriješiti ili interpretirati (Legg, 2010).

Ukratko rečeno XML predstavlja mehanizam za razvoj semantičkog Weba, RDF

predstavlja model za razvoj, a ontologije su sredstvo preko kojeg se semantika izrađuje kako

bi World Wide Web mogao semantički deducirati podatke i prikazati relevantne informacije.

Jednostavni primjer toga bi bio povezivanje adrese sa objektom npr. ako tražimo naziv

VSMTI82 na Internetu, a pojam VSMTI je vezan uz određeni poštanski broj, tada računalo

može zaključiti, s obzirom da je poštanski broj grada Virovitice u Republici Hrvatskoj, da je

objekt pretrage VSMTI lociran u Republici Hrvatskoj u gradu Virovitici. Računalo zapravo ne

„razumije“ te informacije, ali ih može manipulirati kako bi predstavilo smislen i koristan

rezultat korisniku.

Velika prednost semantičkog Weba građenog na ontologijama je u fleksibilnosti i

preciznosti prikaza traženih informacija koje računalo može tražiti prema semantičkim

definicijama i vezama kako bi dalo što relevantniji rezultat za razliku od pretrage preko

ključnih rijeći koje često daju velik broj sadržaja koji nije vezan uz traženi pojam. Semantički

web ima, prema T.Berners-Lee, mogućnost učenja sa sve većom dostupnošću semantički

orijentiranih računala i servera spojenih na web preko mogućnosti da povezuje pojmove,

definicije i veze sa različitih lokacija. Decentralizirani razvoj semantičkog web-a omogučuje

korisnicima da postavljaju svoje ontologije na web čime proširuju funkcionalnost, ali ujedno i

stvaraju paradoks kroz to kako različiti korisnici (ljudi, poduzeća, ustanove, aplikacije)

definiraju istu stvar. Doduše većina semantičkog koncepta je još u razvoju i još se ne može

realno predvidjeti daljnji razvoj.

82Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici

65

Slika 10. Arhitektura (slojevi) smenatičkog web-a

Izvor: SWRC: http://semanticweb.kaist.ac.kr/home/index.php/About_SWRC:Research_Topics

(15.9.2014.)

Počevši odozdo prema korisniku prvi elemeti arhitekture su URI (uniform resource

identifier) i UNICODE. URI je identifikator resursa na webu, posebno je bitan za semantički

web kako bi mogao identificirati i locirati tražene resurse, ali i kako bih gornje razine

semantičkog weba mogle dokazati manipulaciju, izvor, točnost itd. Bitna stavka u ovome je i

korištenje UNICODE-a za prikazivanje znakova iz različitih jezika kako bi semantički web

mogao napraviti most između istih podataka na različitim jezicima/pismima.

Iduća razina arhitekture semantičkog weba je XML ili EXtensible Markup Language.

XML je jezik za označavanje podataka na način koji će biti čitljiv i ljudima i računalima.

XML omogučuje strukturiranje podataka, a semantički web može dati značenje strukturiranim

podacima.

RDF (Resource Description Framework) i RDFS (RDF-Schema) razina koristi RDF

podatkovni model za definiranje i integraciju podataka sa više izvora. U semantičkom webu

gdje su izvori mnogobrojni i različiti prednost RDF-a je u tome što ima mogučnost korištenja

grafičke sintakse uz korištenje sintakse bazirane na XML-u. RDFS omogućuje određivanje

klasa, domena i njihova svojstva. Posebice bitno za semantički web zbog kombiniranja više

http://semanticweb.kaist.ac.kr/home/index.php/About_SWRC:Research_Topics

66

izvora podataka je provjera konzistentnosti kombiniranih podataka, a takvi podaci tvore bazu

za ontologije semantičkog weba.

OWL (Web Ontology Language) je opisni jezik koji proširuje svojstva RDFS-a kako bi

se podacima dodalo semantičko značenje i moglo opisati te podatke te pridodati dodatne

ograničavajuče faktore na te podatke poput kardinalnosti, ograničavanja vrijednosti i svojstva.

Ontologijski jezik omogučuje automatizirano zaključivanje bazirano na postoječim

činjenicama.

SPARQL je specifični deklarativni jezik za upite sličan SQL-u napravljen za rad na

RDF bazama. Jezik ima mogučnost postavljanja upita prema bazama koje su bazirane na

Triplestore sustavu u kojem se podaci pohranjuju u obliku subjekt-predikat-objekt.

RIF (Rule Interchange Format) je dio semantičkog weba koji se najlakše definira kao

razina za identificiranje, definiranje i interakciju logičkih pravila na netu. Uzevši u obzir da

kod svakog jezika postoje pravila unutar kojeg djeluje, ova razina je zadužena za razmjenu i

razumijevanje logičkih pravila između više resursa/izvora. Razina kriptografije je zadužena za

sigurnost i ispravnost podataka kroz načine kodiranja, provjere i certificiranje podataka.

Zadnje dvije razine arhitekture Trust i Proof su blisko povezane i imaju zadatak

verificirati ispravnost podataka koje korisnik traži. Prvo Proof traži i pregledava povijest

informacije, kada je kreirana, tko ju je kreirao iz kojih segmenata je kreirana tražena

informacija. Ovo je bitan segment za utvrđivanje ispravnosti informacije, njene povijesti i

promjena koje su se dešavale. Zatim prije prikaza informacije korisniku Trust provjerava

'vjerodostojnost' informacije bazirano na povjerenju koje se pridodaje izvoru kojeg je opisala

Proof preko zajedničkih poveznica. Najbolji primjer toga je u društvenim mrežama koje

pridodaju ljudima mogučnost da ih poznajete ovisno o tome koliko vaših prijatelja poznaje

njih. Zajedničkim djelovanjem Proof i Trust analiziraju informacije i sve podatke vezane uz

njih kako bi korisniku prikazali tražene podatke iz dobrih izvora.

Korisničko sučelje i aplikacije se prilagođavaju korištenju semantičkog weba.

Korisničko sučelje može biti jednostavno i bazirano na grafičkoj strukturi podataka, ali isto

tako može biti specifično napravljeno za svako pojedinu domenu ili ontologiju (Semantic

Web Research Center83).

83 SWRC: http://semanticweb.kaist.ac.kr/home/index.php/About_SWRC:Research_Topics (15.9.2014.)

http://semanticweb.kaist.ac.kr/home/index.php/About_SWRC:Research_Topics

67

3.7. RAČUNARSTVO U OBLAKU (eng. CLOUD COMPUTING)

Što je zapravo računarstvo u oblaku nemoguće je definirati jednom univerzalnom

definicijom jer unatoč njegovoj širokoj prisutnosti u različitim medijima, knjigama, člancima

i sl. još uvijek ne postoji usuglašenost među analitičarima, akademskoj zajednici, IT

stručnjacima odnosno tvrtkama oko toga što ono zapravo jest budući da svatko pristupa

definiranju Oblaka sa svog stajališta, što je u konačnici rezultiralo i cijelim nizom definicija o

istom. Prema tome, računarstvo u oblaku se definira na različite načine, pa tako, kako navode

Stanoevska-Slabeva i Wozniak u knjizi Grid and Cloud Computing- A business Perspective

on Technology and Applications (2010) pojedine analitičke tvrtke, definiraju odnosno opisuju

računarstvo u oblaku na sljedeći način (tablica 4)

Tablica 4: Definicije računarstva u oblaku prema pojedinim analitičarskim tvrtkama

Izvor Definicija

Gartner84 računalni stil kojim se daju veoma skalabilni IT kapaciteti „kao usluga“

isporučena putem internetskih tehnologija brojnim vanjskim korisnicima

IDC novi model razvijanja, raspoređivanja i isporuke informacijskih tehnologija,

koji omogućuje isporuku usluga i rješenja u stvarnom vremenu putem interneta

(tj. osiguravajući usluge „u oblacima“)

Grupa

45185

model usluge koji kombinira opće principe organiziranja za isporuku

informacijskih tehnologija, komponente infrastrukture, arhitektonski pristup i

ekonomski model – u osnovi, stapanje mrežnog računarstva, virtualizacije,

uslužnog računarstva, hosting-a, te softvera kao usluge

Merrill

Lynch86

ideja isporučivanja osobnih aplikacija (npr. elektronska pošta, obrada teksta,

prezentacije) i aplikacija poslovne produktivnosti (npr. automatizacija prodajne

snage, služba za korisnike, računovodstvo) s centraliziranih poslužitelja

Izvor: Stanoevska-Slabeva, K.,Wozniak, T., Ristol,S. (2010): Grid and Cloud Computing- A business

Perspective on Technology and Applications, Springer, str. 48

84Vodeća svjetska savjetodavna tvrtka koja pruža usluge istraživanja tržišta na području informacijske

tehnologije (više informacija na: http://www.gartner.com/technology/home.jsp) 85Vodeća analitička kuća na području tehnološke industrije, a podaci tvrtke su usmjereni na IT inovacije

organizacija (više na: http://www.451group.com/about/overview.php) 86Jedna od vodećih financijskih savjetodavnih kuća (više informacija na:

http://www.ml.com/index.asp?id=7695_15125)

http://www.gartner.com/technology/home.jsp

68

Naime, spomenuti autori navode kako sve ove definicije pokušavaju opisati i definirati

računarstvo u oblaku iz perspektive krajnjeg korisnika pri čemu njihov fokus leži na tome

kako bi ono moglo biti doživljeno od strane samog korisnika iz čega proizlazi da je glavna

značajka računarstva u oblaku opskrbljivanje IT infrastrukture i aplikacija kao usluge na

skalabilan način (2010).

Kao što je spomenuto, definicija računarstva u oblaku predmet je mnogih debata u

akademskim krugovima, međutim one ne uključuju samo aspekt krajnjeg korisnika nego i

aspekt arhitekture. Tako prema Berkeley RAD Lab računarstvo u oblacima „ … odnosi se na

aplikacije isporučene kao usluge putem interneta te na hardver i sistemske softvere u

računalnim centrima koji daju ove usluge. O ovim uslugama se već dugo govori kao o

softveru kao usluzi (SaaS). Hardver i softver računski centar ćemo zvati oblakom. Kad oblak

postane dostupan javnosti na način plaćanja u hodu, to onda zovemo javni oblak; usluga koja

se prodaje zove se uslužno računarstvo. Izraz privatni oblak koristimo kad mislimo na

unutarnje računske centre poslovne ili neke druge organizacije, koji nisu dostupni za javnost.

Tako računarstvo u oblacima predstavlja spoj softvera kao usluge i uslužnog računarstva, ali

ne uključuje privatne oblake. Ljudi mogu biti korisnici ili davatelji softvera kao usluge, ili

korisnici ili davatelji uslužnog računarstva.“ (Armbrust i sur., 2009:3)

Ova definicija ujedinjuje različite perspektive na Oblak. Tako s perspektive pružatelja

usluge glavna komponenta Oblaka je podatkovni centar (eng. datacentar) koji sadrži sirove

resurse hardvera za računarstvo i pohranu što je, zajedno sa softverom, ponuđeno na način

pay as you go. Sa perspektive njihove svrhe, Oblaci se klasificiraju na privatne i javne.

Nezavisno o njegovoj svrsi, jedna od najvažnijih karakteristika Oblaka je integracija hardvera

i softvera sa aplikacijama, npr. integracija uslužnog računarstva (eng. Utility Computing) i

SaaS-a (Stanoevska-Slabeva, Wozniak, 2010).

Nadalje, George Reese u knjizi Cloud application architectures bilježi da Oblak može

biti i softver i infrastruktura te naglašava tri ključne karakteristike usluga u oblaku, među

kojima su (2009:2):

usluga je dostupna putem web preglednika (eng. web browser) ili web usluge api

(eng. application programming interface).

za početak nisu potrebna nikakva kapitalna izdvajanja.

plaćate samo ono što koristite i to onda kad koristite.

Oblak predstavlja „…računalnu paradigmu koja je rasprostranjena u velikim

razmjerima, a koju pokreće ekonomija razmjera, i u kojoj se zajedničko područje sažete,

69

virtualizirane, dinamično skalabilne, vođenje računalne snage, pohrana, platforme i usluge

isporučuje na zahtjev vanjskim korisnicima putem interneta.“ (Stanoevska-Slabeva, Wozniak,

2010: 49)

Ono što valja naglasiti je to da su dva važna aspekta dodana u definiciju Fostera -

virtualizacija i skalabilnost. Računarstvo u oblaku apstrahira osnovni hardver i softver kroz

virtualizaciju. Virtualni resursi omogućeni su kroz definirano apstraktno sučelje, API ili kao

usluge. Tako, na sirovom, hardverskom nivou, resursi mogu biti dodavani ili povučeni preko

sučelja, ovisno o korisnikovim potrebama, dok sučelje korisnik ne može mijenjati. Ova

arhitektura omogućava skalabilnost i fleksibilnost fizičkog sloja oblaka sa sučeljem krajnjeg

korisnika (Stanoevska-Slabeva, Wozniak, 2010).

Nadalje, Vaquero i sur. (2008) analizirajući mnoge definicije računarstva u oblaku,

predlažu sljedeću definiciju: „Oblaci su zajedničko područje lako uporabljivih i dostupnih

virtualiziranih resursa (kao što su hardver, razvojne platforme i/ili usluge). Ovi resursi mogu

se dinamički rekonfigurirati kako bi se prilagodili različitom opterećenju (razmjeru), isto tako

dopuštajući optimalno korištenje izvora. Ovo zajedničko područje resursa se tipično

iskorištava po modelu plaćanja za ono što se koristilo u kojim jamstva nudi davatelj

infrastrukture putem prilagođenih SLA87.“ 88 Međutim, prema mišljenju Stanoevska-Slabeva

i Wozniak (2010) navedena definicija ne naglašava integraciju hardvera sa softverom kao

usluge na dovoljan način.

Valja spomenuti i definiciju koju je dao Ninoslav Novak prema kojoj računarstvo u

oblaku predstavlja „različitu računalnu obradu podataka na zahtjev u Internet okruženju

koristeći raspoloživu strojnu osnovicu, sustavnu i programsku podršku te podatkovne resurse

u okolnostima i trajanju na način koji korisnika zadovoljava kvantitativno, kvalitativno i

cjenovno.“ Međutim, jedna od opće prihvaćenih definicija računarstva u oblaku je definicija

koju je dao Nacionalni institut za standarde i tehnologije SAD-a (NIST) prema kojoj

računarstvo u oblaku predstavlja „ …model (plati koliko koristiš) koji, na zahtjev, omogućuje

praktičan pristup, putem računalne mreže, skupu konfigurabilnih računalnih resursa

(mrežama, poslužiteljima, spremištima podataka, aplikacijama i ostalim uslugama) koji se

mogu brzo pripremiti za upotrebu i staviti na raspolaganje, uz minimalan napor ili interakciju

87eng. Service Level Agreement (SLA) je pismeni ugovor između pružatelja IT usluge i klijenta koji koristi

uslugu, te definira ključne ciljeve i odgovornosti obiju strana (NIST, 2011) 89Vaquero, L., M. I sur. (2008): A break in the clouds: towards a cloud definition, ACM SIGCOMM Computer

Communication Review, Volume 39 Issue 1, January 2009, str.50-55

http://dl.acm.org/author_page.cfm?id=81392617997&coll=DL&dl=ACM&trk=0&cfid=215692624&cftoken=62938168

70

davatelja usluga. Ovaj model Oblaka promovira dostupnost i sastoji se od pet bitnih obilježja,

tri modela usluga i četiri implementacijska modela.89“ Pet bitnih obilježja odnosno

karakteristika računarstva u oblaku koje navodi Nacionalni institut za standarde i tehnologije

SAD-a u Nacrtu sinopsisa preporuka za računalstvo u oblaku, objavljenog u svibnju 2011.

godine, su sljedeće:

usluga na zahtjev

široko mrežni pristup

udruživanje resursa

brza elastičnost

mjerna usluga

Sve ove definicije ukazuju na to da je računarstvo u oblaku fenomen koji obuhvaća

brojne aspekte te je povezano s novom paradigmom dostave odnosno isporuke i razvoja IT-

a (hardvera i aplikacije). Općenito, računarstvo u oblaku brine o isporuci IT kapaciteta

vanjskim kupcima, ili, s aspekta korisnika, dobivanje IT kapaciteta od vanjskog pružatelja na

način plati po korištenju i putem Interneta. Nadalje, skalabilnost i virtualizacija se često vide

kao ključne karakteristike računarstva u oblaku gdje skalabilnost upućuje na dinamičko

prilagođavanje postojećih IT resursa za učitavanje varijabli, povećanje ili smanjenje broja

korisnika, potreban kapacitet skladištenja podataka ili procesorsku snagu (snagu obrade), a

virtualizacija, koja se smatra „kamenom temeljcem“ arhitekture računalstva u oblaku, je

tehnologija koja omogućava da više operativnih sustava istovremeno radi na istom fizičkom

poslužitelju. Ona također povećava prilagodljivost jer sklopovlje čini apstraktnim od točke do

točke te omogućava postojanje dinamičkih baza gdje fizički poslužitelji osiguravaju resurse i

dohvaćaju ih po potrebi tako da se aplikacije brzo raspoređuju i skaliraju, bez potrebe za

fizičkim poslužiteljem (Stanoevska-Slabeva, Wozniak, 2010).

Na temelju dosadašnjih definicija Stanoevska-Slabeva i Wozniak definiraju računarstvo

u oblaku kao (2010:50):

novu računalnu paradigmu

infrastrukturni resursi (hardver, skladišta i sistemskog softvera) i aplikacije

pružaju se na način X-kao-usluge (kada se ove usluge nude od nezavisnog

89NIST (2011): DRAFT Cloud Computing Synopsis and Recommendations - Recommendations of the National

Institute of Standards and Technology, dostupno na: http://csrc.nist.gov/publications/drafts/800-146/Draft-NIST-

SP800-146.pdf, te u: Žganec, T. (2011): Ni na nebu ni na zemlji, Osvrt:WinDays 11, U: InfoTrend,br.184,

07/2011

http://csrc.nist.gov/publications/drafts/800-146/Draft-NIST-SP800-146.pdf


71

pružatelja usluge ili vanjskog kupca, računalstvo u oblaku se temelji na modelu

plati-po-korištenju )

glavne značajke Oblaka su virtualizacija i dinamička skalabilnost na zahtjev

uslužno računarstvo i SaaS se pružaju na integrativan način

usluge u oblaku se koriste bilo putem web preglednika ili putem definiranog

API-a

Zaključno, Oblak u računarstvu u oblaku osigurava sredstva kroz koje sve, od računalne

snage do računalne infrastrukture, aplikacija, poslovnih procesa do osobne suradnje, može biti

dostavljeno korisniku kao usluga kadgod i gdjegod to korisnik zatreba, iz čega proizlazi da

ono predstavlja sljedeći stupanj u evoluciji Interneta (slika 11).

Slika 11. Računarstvo u oblaku

Izvor: http://www.sk.co.rs/2011/12/skse01.html (24.8.2012)

72

3.7.1. Modeli pružanja usluga računarstva u oblaku - DSPI model

U literaturama moguće je pronaći brojne koncepte za strukturu Oblaka. Tako primjerice,

Menken (2008) predviđa vrlo detaljan koncept koji se temelji na sedam glavnih komponenti

Oblaka: aplikacija, klijent, infrastruktura, platforma, usluga, skladište, i procesorska snaga.

Miller (2009), polazeći od različitih načina na koje tvrtka može koristiti računarstvo u oblaku

za razvijanje vlastite poslovne aplikacije, razlikuje četiri tipa razvoja usluge iz Oblaka:

Softver kao usluge (eng. Software as a Service- SaaS), Platforma kao usluga (eng. Platform as

a Service- PaaS), Web usluge, i računarstvo na temelju zahtjeva ( eng. on-demand) koje se

odnosi na uslužno računarstvo (Miller (2009). Na posljetku, Reese (2009) smatra SaaS kao

pojam za „softver u oblaku“ i razlikuje četiri modela infrastrukture Oblaka: Platforma kao

usluga (PaaS), Infrastruktura kao usluga (Infrastructure as a Service- IaaS), Privatni oblak, te

četvrti model koji predstavlja sve aspekte prethodnih modela infrastrukture Oblaka.

Unatoč postojanju mnogih definicija računarstva u oblaku, ono se u konačnici može

specificirati kao softver kao usluga (SaaS), gdje se softverskoj aplikaciji može pristupiti

online, kao što su Sales.com, Google Apps ili Zoho. Također, računarstvo u oblaku uključuje

oblik infrastrukture kao usluge (IaaS), gdje korisnik pristupa stranici, kao što je Amazon Web

Services Elastic Compute Cloud (EC2,) i iznajmljuje vrijeme na serveru. Nadalje, ono

uključuje i oblik platforme kao usluge (PaaS), gdje su pojedini alati dostupni za kreiranje

(razvoj) softvera koji će biti hostan odnosno biti dostupan u Oblaku (Stanoevska-Slabeva,

Wozniak, 2010). Prema tome, računarstvo u oblaku čini troslojni koncept (McAfee, 2011,

Vaquero i sur., 2009,Stanoevska-Slabeva, Wozniak, 2010, Srivastava, Kumar, 2011) 90:

Infrastruktura kao usluga (IaaS)

Platforma kao usluga (PaaS)

Softver kao usluga (SaaS)

Spomenutim modelima treba dodati i četvrti tip usluge koja se nudi putem računarstva u

oblaku, a riječ je o Podatak kao usluga (eng. Data as a Service- DaaS) koji se poput ostalih

90Neki autori (npr. Kapes, Randall), radi lakšeg razumijevanja odnosa između navedena tri sloja (IaaS, PaaS,

SaaS), koriste se analogijom transporta pri čemu infrastruktura predstavlja ceste koje bi bile beskorisne bez

automobila i kamiona koji prevoze ljude i dobra. Automobili i kamioni predstavljaju platformu koja se nalazi na

infrastrukturi prevozeći ljude i dobra, dok se ljudi i dobra mogu shvatiti kao softver i informacija u tehničkom

smislu (Kapes, Ben (2011): UNDERSTANDING THE CLOUD COMPUTING STACK: SaaS, PaaS, IaaS,

Rackspace Hosting, dostupno na: http://www.qrimp.com/blog/blog.The-Difference-between-IaaS-and-PaaS.html)

http://www.qrimp.com/blog/blog.The-Difference-between-IaaS-and-PaaS.html

73

modela koji se pružaju kao usluge, temelji na konceptu da proizvod, u ovom slučaju

podatak/e, korisnik može dobiti na zahtjev neovisno o geografskoj udaljenosti (Olson,A., J.,

2009)91 .

Infrastruktura kao usluga (IaaS)

Infrastruktura kao usluga (IaaS) je način isporuke infrastrukture računarstva u oblaku,

odnosno isporuke računalnih resursa – servera, prostora za pohranu podataka, mreže,

operativnih sustava kao usluge na zahtjev (Kapes, 2011, Stanoevska-Slabeva i sur. 2010).

Prema Nacionalnom institutu za standarde i tehnologiju SAD-a infrastruktura kao usluga

predstavlja „Sposobnost pod uvjetom da korisniku osigura obradu, pohranu, mreže i ostale

temeljne računalne izvore gdje korisnik može postaviti i koristiti proizvoljan softver, koji

može uključivati i operacijske sustave i aplikacije. Korisnik ne upravlja niti kontrolira

infrastrukturu "oblaka" koja se ispod toga nalazi već ima kontrolu nad operacijskim

91Olson, A., J. (2009): Data as a Service: Are We in the Clouds?, Journal of Map & Geography Libraries:

Advances in Geospatial Information, Collections & Archives, Vol.6,br.1, str.76

Slika 12. Arhitektura (arhitektonski slojevi)

računarstava u oblaku.

Izvor: Izradila doktorandica

IaaS

PaaS

SaaS

DaaS

74

sustavima, pohrani i postavljenim aplikacijama; i eventualno ograničenu kontrolu odabranih

mrežnih komponenata (npr. središnji vatrozid)“(2011:7).

Pretplatnik pristupa resursima IaaS oblaka obično putem standardnih mrežnih protokola

koji koriste kriptografiju kako bi se spriječilo prisluškivanje ili miješanja trećih strana. Pristup

resursima Oblaka preko mreže vrši se na tri posebna načina: (1) pretplatnik izdaje

administrativne naredbe pružatelju usluge 'oblak', kao što su zahtjevi za pokretanje virtualnih

strojeva ili za spremanje podataka na serverima Oblaka, (2) pretplatnik s administrativnim

pristupom određenim pokrenutim virtualnim strojevima (tj. pretplatnik koji ih trenutno

iznajmljivanje) izdaje administrativne naredbe virtualnim strojevima, kao što su pokretanje

web servera na virtualnom stroju ili instaliranja nove aplikacije, i (3) bilo koji korisnik, po

mogućnosti i anonimni korisnik s pristupom javnoj mreži, komunicira s virtualnim

strojevima koristeći mrežne usluge pokrenute na virtualnim strojevima koje je prethodno

pretplatnik omogućio (NIST, 2011: 5)

Platforma kao usluga (PaaS)

Prema Stanoevska-Slabeva i Wozniak-u platforma predstavlja „… apstraktan sloj

između programske aplikacije (SaaS) i virtualizirane infrastrukture (Iaas)“ (2010:54). PaaS se

također može definirati kao „…računalna platforma koja dopušta stvaranje web aplikacija

brzo i jednostavno bez složenosti kupnje i održavanja softvera i infrastrukture ispod nje.“

(Kapes, 2011). PaaS osigurava alate za razvoj, implementaciju i upravljanje aplikacijskim

softverom koji je strukturiran za potporu velikom broju pretplatnika odnosno korisnika,

obradu vrlo velike količine podataka, a može mu se pristupiti iz bilo koje točke na Internetu

(Badger i sur., 2011).

PaaS snabdijeva korisnika nizom programskih „blokova“ (eng. building blocks) -

manjih modula koje korisnik spaja (povezuje) kako bi stvorio svoju vlastitu aplikaciju92, i

razvojnim alatima te podržava okruženje koje će omogućiti izgradnju kvalitetne skalabilne

aplikacije. Naime, izrada odnosno stvaranje aplikacije (skraćeno app) je lakša ukoliko se

koriste unaprijed definirani kodovi.Tako primjerice u nekim slučajevima razvoj aplikacije

nije ništa teže od učitavanja (eng. uploading) datoteke na Web poslužitelju (Badger i sur.,

2011, Miller, 2009). Ovaj model pružanja usluge računarstva u oblaku počiva na

92Ovo se može usporediti sa stvaranjem aplikacije koristeći Lego kocke.

75

standardizacijskom sučelju IaaS, sloj koji virtualizira pristup dostupnim resursima i

omogućava standardizirano sučelje i razvojnu platformu za SaaS sloj. Neki od primjera su

Saleforce.com, Force.com, Coghead i Google App Engine.

Najčešći korisnici iznajmljivanja platforme kao usluge (PaaS) su: programeri softvera

koji konstruiraju i implementiraju aplikacijske softvere; osobe koje testiraju aplikacije i koje

pokreću aplikacije u različitim testnim okruženjima; osobe koje razvijaju aplikacije i koji

dovršene ili ažurirane aplikacije objavljuju u Oblak i upravljaju mogućim (eventualnim)

konfliktima koji proizlaze iz više verzija aplikacija; programski administratori koji

konfiguriraju, reguliraju, nadgledaju izvedbu aplikacije na platformi te krajnji korisnici koji su

preplaćeni za korištenje PaaS (krajnjim korisnicima pristup aplikaciji jednak je kao i kod

usluge iznajmljivanja softvera kao usluge odnosno SaaS).

Za razliku od tradicionalnog sustava, PaaS pruža kreatorima osnovu za stvaranje

skalabilnih aplikacija. Aplikacije za javni PaaS oblak mogu: (1) po potrebi koristiti velike

količine računalnih resursa, (2) po potrebi obraditi velike količine podataka, (3) biti pokrenute

gotovo odmah, (4) osloboditi pretplatnike brojnih IT zadataka, (5) biti kupljene postupno, uz

plaćanje tekućih troškova naknade za korištenje, za razliku od tradicionalnog avansnog

plaćanja za opremu i IT osposobljavanje osoblja (NIST, 2011:6-1).

Softver kao usluga (SaaS)

SaaS je softver koji je u vlasništvu, isporučen i upravljan izdaleka od strane jednog ili

više poslužitelja i koji se nudi na način plati po korištenju. SaaS je najvidljiviji sloj

računarstva u oblaku za krajnje korisnike, jer je riječ o stvarnoj programskoj aplikaciji kojoj

se pristupa i koristi. S perspektive krajnjeg korisnika dobivanje softvera kao usluge uglavnom

je motivirano s aspekta troškove prednosti uslijed korisnički zasnovanom modelu plaćanja, tj.

bez unaprijed ulaganja u infrastrukturu. Dobro poznat primjer ponude SaaS–a je

Salesforce.com i Googler Apps poput Google maila i Google doc-a i proračunske tablice.

Tipični korisnik SaaS-a obično nema niti znanje niti kontrolu o sloju ispod koji se nalazi, bilo

da se radi o softverskoj platformi koju nudi SaaS i na kojoj se temelji (PaaS) ili aktualnoj

(postojećoj) infrastrukturi hardvera (IaaS). Međutim, ovi slojevi su vrlo relevantni za SaaS

provajdera jer su neophodni i mogu biti outsorsani. Primjerice, SaaS aplikacija može biti

razvijena na postojećoj platformi i biti vođena na infrastrukturi treće strane. Dobivanje

76

platforme kao i infrastrukture kao usluge je atraktivno za SaaS provajedere budući da im to

može olakšati i ublažiti od napornog dobivanja licence ili infrastrukturnih troškova ulaganja i

držati ih fleksibilnim. Također im omogućava (dozvoljava) da se fokusiraju na svoje glavne

kompetencije. Ovo je slično prednostima koje motiviraju SaaS korisnike da dobiju softver kao

uslugu.

U slučaju SaaS-a, ono što se iznajmljuje je pristup aplikaciji koja se vrši se preko mreže

koja povezuje pružatelja usluge SaaS s pretplatnikom. Za SaaS, većina logike aplikacijskih

programa vrši se preko servera pružatelja usluga računarstva u oblaku. Pretplatnikov

preglednik pruža: (1) pretplatničko sučelje koje pamti tipkanje i druge unose, a proizvodi

grafiku/zvuk, i (2) prijenos podataka putem lokalnih uređaja za pohranu podataka kao što su

USB-i ili pisači. U svrhu zaštite aplikacijskih podataka razmijenjenih preko mreže između

pretraživača pretplatnika i pružatelja usluge računarstva u oblaku koristi se kriptografija.

Naime, uobičajeno je da preglednik pretplatnika i server pružatelja usluge računarstva u

oblaku započinju s određivanjem zajedničke šifre pomoću jedne od nekoliko standardnih

šifriranih razmjena protokola. Preglednik pretplatnika i pružatelj usluga Oblaka mogu koristiti

tu zajedničku šifru za dekodiranje komunikacije te na taj način mogu razmijeniti relevantne

podatke u svrhu dokazivanja međusobnih identiteta. Nastavno, pretplatnik daje korisničko

ime i lozinku ili druge pristupne podatke kao što je vemenski definiran token.

Glavna dužnost SaaS poslužitelja usluge prema pretplatniku je osigurati softver koji je

primjereno opremljen i provjeren. Drugi ključni uvjet je da je SaaS aplikacija skalabilna za

sve veća opterećenja pretplatnika. Kritični aspekt za pretplatnika je i održavanje infrastrukture

koja podržava ta veća opterećenja u sigurnom okruženju u zadanom trajanju. Mnogi

pretplatnici imaju vrijedne organizacijske podatke pohranjene u Oblaku pa je sigurno

okruženje presudno (NIST, 2011)

Zaključno, kako se navodi u dokumentu, poslužitelj usluge je odgovoran za

implementaciju, konfiguriranje, ažuriranje i upravljanje radom aplikacije, te time omogućuje

očekivanu razinu usluge pretplatnicima kao i provođenje odgovarajućih pravila upotrebe,

naplate, rješavanje problema, itd. Za provođenje tih obveza davatelj ima posljednju riječ. Iako

pretplatnik može posjedovati ograničenu administrativnu kontrolu, ona postoji samo uz

suglasnost pružatelja usluge (NIST, 2011).

U usporedbi s tradicionalnim računarstvom i rješenjima za distribuciju softvera, SaaS

oblak pruža skalabilnost te prebacuje značajan teret s pretplatnika na pružatelja usluge, što

rezultira brojnim prilikama za veću učinkovitost, a u nekim slučajevima i performansu.

77

Podatak kao usluga (DaaS)

Podatak kao usluga predstavlja četvrti tip usluge koja se nudi putem računarstva u

oblaku i temelji se na konceptu da podatak korisnik može dobiti na zahtjev odnosno da se

rascjepkane (fragmentirane) transakcije, proizvodi, korisnički podaci mogu osigurati na

zahtjev za korisnika bez obzira na zemljopisnu ili organizacijsku odvojenost provajdera

(pružatelja usluge) i potrošača. Riječ je o distribuciji podatkovnih datoteka koje uključuju

tekst, slike, audio-video zapise itd. koje su korisniku dostupni putem mreže odnosno

Interneta Rouse, 2012)93. DaaS rješenja osiguravaju sljedeće prednosti (Kalakota, 2013)94:

Agilnost (il/i Time to Market)- korisnici se mogu brzo kretati zahvaljujući

konsolidaciji pristupa podacima i činjenici da im ne treba veliko znanje o

osnovnim podacima (ako klijenti zahtijevaju nešto drugačiju strukturu podataka

ili maju posebne zahtjeve vezane uz lokaciju, implementacija je laka jer su

promjene minimalne)

Isplativost- pružatelji usluga mogu izgraditi bazu podataka uz pomoć stručnjaka

za podatke i nabaviti odnosno outsource-ati prezentacijski sloj, što čini izvješće i

kontrolne ploče korisničkih sučelja isplativijima te čini zahtjeve za promjenama

na prezentacijskom sloju lakšima i izvedivijima

Kvaliteta podataka - pristup podacima se kontrolira preko podatkovnih usluga,

što poboljšava kvalitetu podataka jer postoji samo jedno mjesto za ažuriranje

(nakon što se te usluge temeljito testiraju/ provjere, treba ih se samo regresivno

testirati ukoliko ostanu nepromijenjene za sljedeću uporabu)

Učinkovitost, visoka dostupnost i elastičnost kapaciteta - te prednosti proizlaze

iz temelja virtualizacije – učinkovitost se dobiva velikom iskorištenošću

dijeljenja fizičkih servera, dostupnost iz klastera raznovrsnih fizičkih servera,

a elastični kapacitet iz sposobnosti da se dinamički promjeni veličina klastera i /

ili premjesti čvorove klastera na različite fizičke servere

Što se tiče korisnosti DaaS-a Margaret Rouse, autorica članka Data as a Service ,

objavljenog u TechTargetu95, navodi slijedeće:

jednostavan prijenos podataka s jedne platforme na drugu

93Margaret Rouse: Data as a Service, članak objavljen 2012. u TechTarget, dostupan na:

http://searchcloudapplications.techtarget.com/definition/data-as-a-service 94Ravi Kalakota: Data-as-a-Service (DaaS), članak objavljen 18.ožujka 2013. na:

http://practicalanalytics.wordpress.com/2013/03/18/data-as-a-service-daas/ 95Globalna mreža IT web stranica.

78

izbjegavanje konfuzije i sukoba koji se mogu pojaviti kod više "verzija" kod

(navodno) istih podataka koji se nalaze na različitim mjestima

outsource-anje prezentacijskog sloja, smanjuje ukupne troškove održavanja

podataka i isporuke

očuvanje cjelovitosti podataka provođenjem mjera za kontrolu pristupa, kao što

su jake lozinke i šifriranje

jednostavnost upravljanja

jednostavnost suradnje

kompatibilnost među različitim platformama

globalna pristupačnost

automatsko ažuriranje

Prema Ravi Kalakota postoje različite svrhe primjene DaaS kao što su96 integracija

podataka s raznovrsnih sustava pohrane podataka, omogućuje poslovnu inteligenciju u

stvarnom vremenu, visoko učinkovito procesuiranje skalabilnih transakcija, udruživanje

različitih domena, poboljšavanje sigurnosti pristupa, dostavljanje informacije u stvarnom

vremenu mobilnim aplikacijama, pretragu koja obuhvaća cijelo poduzeće. Također, prema

njegovom mišljenju pitanja poput kako dostaviti odgovarajuće podatke na pravo mjesto u

pravo vrijeme, kako „virtualizirati“ podatke koji su često zarobljeni unutar aplikacija, kako

poduprijeti promjenjive poslovne potrebe (analitika, izvještavanje i upravljanje

performansama) usprkos stalno promjenjivim količinama podataka i složenosti su pitanja koja

ubrzavaju DaaS trend.

3.7.2. Modeli primjene (implementacije) računarstva u oblaku

Računarstvo u oblaku nudi širok raspon rješenja, a s obzirom na način na koji se resursi

unutar Oblaka dijele te prema općeprihvaćenoj definiciji računarstva u oblaku koju je dao

NIST, razlikuju se četiri osnovna implementacijska modela: privatni oblak, javni oblak,

hibridni oblak te zajednički oblak. Svaki model utječe na odgovarajuću skalabilnost,

pouzdanost, sigurnost i trošak (NIST, 2011, Jamsa, 2013).

96Ravi Kalakota: Dana-as-a-Service (DaaS), članak objavljen 18. ožujka 2013. na:

http://practicalanalytics.wordpress.com/2013/03/18/data-as-a-service-daas/

79

Privatni oblak (eng. Private Cloud)

Privatni oblak je u vlasništvu organizacije, korisnika Oblaka, koja u potpunosti ima

kontrolu nad aplikacijama koje se vode na infrastrukturi, nad mjestom gdje se vode, i ljudima

ili organizacijama koje ih koriste-jednostavno nad svakim aspektom infrastrukture

(Stanoevska-Slabeva, Wozniak, 2010:57). Također, njegova infrastruktura može biti

smještena u podatkovnom centru same organizacije korisnika oblaka ali i na kolokaciji

objekta Infrastruktura prihvatnog oblaka može biti podržana kako od strane samoga korisnika

oblaka, provajdera donosno pružatelja usluge oblaka ili od strane treće osobe, kao što je npr.

outsourcing tvrtka (NIST, Srivastova, Kumar, 2011:151). Kod privatnog oblaka korisnik ima

potpunu kontrolu nad time kako su aplikacije razmještene na oblaku te na oblak može

instalirati programe, aplikacije, pohranjivati podatke i upravljati samom strukturom oblaka

(CARNet, 2010). Nastavno, privatni oblak korisniku nudi najviši stupanj kontrole nad

podacima, sigurnost i kvalitetu usluge, ali i veće troškove (Srivastova, Kumar, 2011). Kako

prema navedenim definicijama računarstvo u oblaku podrazumijeva dostavu IT resurse

vanjskim kupcima ili, iz perspektive korisnika, dobivanje IT resursa od vanjskog provajdera,

tako neki autori privatne oblake ili unutarnje oblake ne smatraju kao pravo računarstvo u

oblacima (npr. Armbrust i sur., 2009, Reese 2009, Stanoevska-Slabeva, Wozniak, 2010:57).

Javni oblak (eng. Public cloud)

Za razliku od privatnog oblaka infrastruktura javnog oblaka dostupna je i otvorena za

javnosti te je u vlasništvu tvrtke koja prodaje usluge računarstva u oblaku (NIST, 2011). Kako

Sun97 navodi u svom izvješću Introduction to cloud computing architecture objavljenog u

lipnju 2009. godine, ukoliko je javni oblak realiziran s pažnjom usmjerenom na izvedbu,

sigurnost i položaj podataka, postojanje drugih aplikacija pokrenutih na oblaku trebale bi biti

transparentne i arhitektima Oblaka i krajnjem korisniku. Također, kao jednu od prednosti

javnih oblaka koju navode je ta što oni mogu biti puno veći nego što mogu biti privatni oblaci

te nude mogućnosti povećavanja ili smanjivanja zakupljenog dijela oblaka i prebacivanje

odgovornosti, ako se pojave neplanirani rizici, s organizacija na davatelja usluga (CarNet,

2010, prema Sun, 2009:9).

97Sunmicrosystem (2009): Introduction to cloud computing architecture, White Paper, 1st Edition, June 2009

80

Aplikacije različitih korisnika često se nalaze na istim poslužiteljima, sustavima za

pohranjivanje i mrežama. Javni oblaci smanjuju sigurnosne rizike i troškove pružanjem

promjenjive infrastrukture. Oni čine privremeno zakupljenu infrastrukturu organizacija

(CarNet, 2010:12). Nadalje, dijelovi javnog oblaka mogu biti pod isključivom uporabom

samo jednog korisnika čineći tako privatni podatkovni centar (eng. datacenter) koji korisniku

daje veću vidljivost samoj infrastrukturi pri čemu korisnici mogu upravljati ne samo sa

slikama virtualnih strojeva, nego i poslužiteljima, sustavima pohrane, mrežnim uređajima i

mrežnim topologijama. Naposljetku, stvaranje privatnog virtualnog podatkovnog centra s

komponentama koje se nalaze u istom objektu smanjuje problem postojanja mnoštva različitih

lokacija podataka zato što je brzina prijenosa puno veća pri povezivanju objekata unutar istog

Oblaka (Sun, 2009:10).

Hibridni oblak (eng. Hybrid cloud)

Infrastruktura hibridnog oblaka sastoji se od dva ili više oblaka (privatnog, javnog ili

zajedničkog) koji ostaju jedinstveni entiteti, ali su međusobno povezani standardiziranim ili

prikladnim tehnologijama koje omogućavaju efikasan prijenos podataka ili aplikacija (NIST,

2011:2). Hibridni model pomaže pri omogućavanju sustava koji je dostupan na zahtjev i

pružen od treće strane. Nastavno, on dopušta organizaciji da vode aplikacije koje se nalaze na

unutrašnjoj infrastrukturi oblaka ali i druge koje se nalaze na javnom oblaku. Na taj način,

organizacije mogu imati koristi od skalabilnih IT resursa koje nudi vanjskiposlužitelj Oblaka,

a imajući određene aplikacije ili podatke unutar vatrozida (Stanoevska-Slabeva, Wozniak,

2010:58).

Hibridni oblaci susreću se sa složenosti određivanja kako raspodijeliti aplikacije po

javnom i privatnom oblaku. Pokraj ovog problema u obzir se mora uzeti i odnos između

podataka i obrade resursa. Ako su podaci mali ili aplikacije ne pamte stanja, hibridni oblak

može biti bolje rješenje od prepisivanja velike količine podataka u javni oblak u kojem se

izvodi jednostavna obrada (SUN, 2009:12).

Zajednički oblak (eng. Community cloud)

Kod zajedničkog oblaka infrastrukturu dijeli nekoliko organizacija i infrastruktura

podržava posebne zajednice koje dijele ista pitanja odnosno imaju iste potrebe (npr. misiju,

81

zahtjeve sigurnosti, politiku, i sl.). Zajedničkim oblakom mogu upravljati same organizacije

ili netko drugi, primjerice pružatelj usluga računarstva u oblaku (NIST, 2011, CarNet, 2010).

3.7.3. Prednosti i nedostaci računarstva u oblaku

Prednosti računarstva u oblaku proizlaze uglavnom iz njegovih ključnih karakteristika.

Kao prednosti koje se navode u mnogim radovima koji obrađuju temu računarstva u oblaku

(npr. NIST, SUN, CARNet, Velte i sur., Stanoevska-Slabeva i sur, Miller, Armbrust i sur,

Kapes, McAfee…) su sljedeće:

niža cijena programske podrške – ne treba izdvajati za skupe softvere već se

plaća samo usluga koja se korist, i to onoliko koliko se potroši

nema troškova za strojnu opremu (hardver), licence za poslužiteljske operativne

sustave, baze podataka

korisniku je uvijek dostupna najnovija verzija programske podrške – nema

izdvajanja za skupe licence

troškovi održavanja i nadogradnje programske podrške su manji

infrastruktura koja funkcionira točno na vrijeme (eng. just in time

infrastructure). pri zakupljivanju aplikacija u oblaku programeri u početku

možda i ne znaju kolike kapacitete moraju točno zakupiti, pa može doći do

zakupljivanja prevelikog ili premalog dijela oblaka. rješenja imaju mali rizik jer

programeri mogu zakupljivati nove kapacitete kako im rastu potrebe, a ako u

početku zakupe previše prostora cloud arhitekture isto tako mogu i osloboditi

infrastrukturu jednako brzo kako su ju i zakupili.

povećava tempo inovacija jer niski početni troškovi novim korisnicima niski

omogućuju brz razvoj novih proizvoda po nižim cijenama, što im omogućuje

ravnomjernije natjecanje s već dobro uhodanim organizacijama, a veća razina

nadmetanja povećava stupanj i tempo inovacija.

učinkovitije korištenje resursa budući da administratori (korištenjem arhitekture

oblaka) mogu bolje i učinkovitije upravljati resursima jer imaju mogućnost

pristupa aplikacijama samo kada su im one potrebne, a nakon toga ih

jednostavno mogu prestati koristiti.

olakšavanje suradnje jedno od najvećih uspjeha računarstva u oblaku do danas

jer daje mogućnost da grupe i zajednice (neovisno o geografskoj udaljenosti)

82

zajedno rade na način na koje prije nisu mogle- pružajući jedan zajednički

repozitorij podataka kojem se može pristupiti bilo kad i bilo gdje neovisno o

geografskoj udaljenosti

S ekonomskog aspekta prednosti korištenja računarstva u oblaku u odnosu na korištenje

vlastite IT infrastrukture su velike jer je moguće izbjeći fiksne troškove kupnje hardvera,

softvera i usluga, a korisnici oblaka plaćaju samo ono što koriste i uglavnom ne postoje

zahtjevi za plaćanje unaprijed. Primjer usporedbe troškova jednog IT odjela unutar

organizacije i troškova primjene računarstva u oblaku prikazano je u tablici 5.

Tablica 5. Usporedba troškova IT odjela i računarstva u oblaku

IT odjel Oblak

Kapitalno ulaganje Značajno -

Koliko treba uložiti da bi se složila infrastruktura ili da bi se nadogradila postojeća?

Početno ulaganje kod IT odjela biti će značajno, a kod Oblaka praktično nema početnog

ulaganja, odnosno ulaganje je u internet vezu.

Operativni troškovi srednje skupo prema korištenju

Troškovi kod IT odjela se baziraju na troškovima ljudi (IT stručnjaka), hardvera i

softvera dok kod oblaka plaća se samo ono što se koristi .

Održavanje Značajno Nema

Koliko je vremena potrebno da bi se dodala nova komponenta u infrastrukturu?

Kod IT odjela treba planirati, naručiti, čekati komponentu i tek potom ugraditi u

podatkovni centar, a kod Oblaka novi (virtualni) server se može nabaviti onog trena

kada se odluči da je potreban.

Fleksibilnost ograničena Fleksibilno

Koliko lako infrastruktura može podnijeti zahtjeve za resursima koji nisu predviđeni?

IT odjel ima fiksni kapacitet i ne može ga lako povećati dok kod Oblaka kapacitet se

može automatski povećati ili smanjiti, ovisno o potrebi.

Izvor: Reese, G. (2009): Cloud Application Architectures- Building Applications and Infrastructure

in the Cloud, O'Reilly Media, str.12

83

Iz tablice je vidljivo da su troškovi ulaganja u Oblak nezanemarivo manji u odnosu na

IT odjel, početnog ulaganja gotovo da ni nema. IT stalno traži povećanje kapaciteta ili novih

mogućnosti bez investiranja u nove infrastrukture, obuku novog osoblja ili kupovinu novih

licenciranih programa, a računarstvo u oblaku im omogućava upravo takav način poslovanja.

Pored navedenih prednosti, računarstvo u oblaku ima i svoje nedostatke, među kojima su:

problem dostupnosti koja ovisi o kvaliteti korisnikove veze prema internetu, jer

ako je veza loša, dostupnost i učinkovitost usluge može biti znatno smanjena.

ako korisnik radi s velikim količinama podataka, cijena usluge može biti

značajna i učiniti uporabu računarstvo u oblaku neisplativim.

ovisnost o jednom pružatelju usluge zbog nedostatka standarda o zapisu

podataka i njihovoj razmjeni između platformi (odabirom oblaka, korisnik se

veže za protokole i sučelja koje taj oblak nudi, pa u slučaju prelaska na novi

oblak korisnik mora proći prilagodbu na nove protokole i sučelja što može biti

iznimno skup i složen postupak).

problem sigurnosti jer su podaci, nakon što prijeđu u oblak, dostupni i vidljivi

svima, a postoji i opasnost od zlonamjernih upada izvana i iznutra

nedostatak jasnoće u pogledu licenci za softver

3.8. VIRTUALIZACIJA

Kako je virutalizacija uz postojanje greed-a i internetsku platformu najvažnija

tehnologija računarstva u oblaku, u ovom poglavlju će opisati pojam i uloga virtualizacije.

Sama riječ „virtualno“ asocira na nešto prividno, nestvarno iz čega proizlazi da je

virtualizacija pružanje nečega, nešto u virtualnom obliku. Prema IT Sistemi – Nove

Tehnologije98 „virtualizacija u užem smislu omogućava rad više logičkih ili aplikacijskih

procesa na jednom fizičkom uređaju, dijeleći na siguran i pouzdan način hardverske resurse

98Jedna od vodećih informatičkih tvrtki u Republici Hrvatskoj orijentirana na pružanje usluga poslovnim

klijentima i izradu tehnoloških rješenja te prodaju softverskih licenci priznatih svjetskih proizvođača.

84

između raznih virtualnih okruženja koja na njemu postoje“99. U dokumentu Virtualizacija

računala koji je nastao u suradnji CARNet-a , Nacionalnolnog CERT-100a te LS&S101-a

2009. godine „pod pojmom virtualizacija u računarstvu podrazumijeva se apstraktno

predstavljanje pojedinih funkcionalnosti i resursa. Odnosno, izvana za korisnika (čovjek ili

program) nema razlike između stvarnog i virtualnog ostvarenja funkcionalnost, ali stvarne

vrijednosti i aktivnosti u virtualnoj izvedbi razlikuju se od onih prikazanih korisniku“. Prema

Andi Mannu102 virtualizacija je tehnika skrivanja fizičkih karakteristika računalnih resursa

na način na koji drugi sustavi, aplikacije, ili krajnji korisnici međusobno djeluju s tim

resursima.To uključuje izradu jednog fizičkog resursa (kao što je poslužitelj, operativni

sustav, aplikacija, ili uređaj za pohranu podataka) koji funkcionira kao više logičkih resursa,

ili može uključivati izradu više fizičkih resursa (kao što su uređaji za pohranu podataka ili

poslužitelja) koji se pojavljuju kao jedan logički resurs (2006).

Danas virtualizacija ima široke mogućnosti i može se primijeniti na mnoga područja,

kao što su virtualizacija poslužitelja (servera), virtualizacija računala, virtualizacija desktopa,

virtualizacija aplikacija, te u najširem smislu – virtualizacija poslovanja (računarstvo u

oblaku). S obzirom na široke mogućnosti njene primjenjenosti postoji mnogo vrsta

virtualizacija među kojima su (Mann,2006:1-4):

- VIRTUALIZACIJA OPERATIVNOG SUSTAVA- je metoda izvođenja više logičkih

(ili virtualnih) operativnih sustava (koji se nazivaju gosti ili na eng. „guest“) na vrhu

potpuno funkcionalne baze (koja se naziva domaćin ili na eng. „host") operativnog

sustava. Ova metoda virtualizacije obično koristi standardni operativni sustav, kao što je

Windows ili Linux (kao domaćini), plus Virtual Machine Manager, koji služi za

pokretanje više operactivnih „gost“ sustava.

- VIRTUALIZACIJA POSLUŽITELJA (SERVERA)- (poznato još kao virtualizacija

sustava) omogućava postojanje više logičkih servera (Guest) na jednom fizičkom

serveru (Host). Pri tome je moguće pojedine virtualne servere klonirati i kopirati,

99IT sistemi-nove tehnologije: Virtualizacija, dostupno na: http://www.itsistemi.com/hr/rjesenja/infrastrukturna-

rjesenja/virtualizacija/

100 Nacionalno središte za sigurnost računalnih mrežai sustava. 101Laboratorij za sustave i signale pri Zavodu za elektroničke sustave i obradbu informacija Fakulteta

elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. 102Viši analitičar u Enterprise Management Associates (EMU).

85

migrirati, backupirati, dodijeljivati im različite količine dostupnih resursa, a sve pod

nadzorom hypervisor-a.

- VIRTUALIZACIJA APLIKACIJE- je mjesto gdje se aplikacija pruža krajnjem

korisniku, uglavnom iz udaljenog mjesta (kao što je centralni server), bez potrebe da se

u potpunosti instalira ta aplikacija na korisničkom lokalnom sustavu. Za razliku od

tradicionalnih klijent-poslužitelj operacija, aplikacija sama po sebi ne mora nužno biti

dizajnirana da je koristi istovremeno više korisnika (malo je vjerojatno da će se dijeliti

na isti način). Svaki korisnik ima svoje vlastito, potpuno funkcionalno aplikacijsko

okruženje, s malo ili nimalo komponenti koje se zapravo dijele u runtime okruženju.

Drugim riječima, ona omogućava centralizirano upravljanje aplikacijama, pri čemu se

aplikacija zapravo izvršava na poslužitelju, neovisno o operacijskom sustavu desktop

računala. Implementacija, održavanje, backup i nadogradnja korisničkih aplikacija

odvija se na poslužitelju virtualnih aplikacija umjesto na pojedinačnim korisničkim

računalima.

- VIRTUALIZACIJA DESKTOPA (eng. Virtual Desktop Infrastructure- VDI)-

omogućuje krajnjem korisniku pristup svakoj ovlaštenoj aplikaciji, bez obzira na to gdje

se ona zapravo nalazi. To da je mogućnost krajnjem korisniku da ima jedinstveno

sučelje iz kojeg može pokrenuti ili pristupiti njihovim web, lokalnim i poslužiteljskim

aplikacijama, bez potrebe pregledavanja preko web stranica, Start- na izborniku

Windowsa, ili njihova sučelja terminalnih servisa. Virtualni desktop može biti domaćin

na udaljenom centralnom serveru ili može biti domaćin na lokalnoj razini dajući

korisniku pristup lokalnim i udaljinim aplikacijama. Drugim riječima, omogućava

centralizirano upravljanje desktop računalima. Pri tome su operacijski sustavi desktop

računala zapravo virtualna računala na poslužitelju, koje se može centralizirano

održavati, backupirati, nadograđivati, kopirati,….

86

- STREAMING 103- je u biti podskup drugih virtualizacijskih tehnologija koje pružaju

način/e za softverske komponente- uključujući aplikacije, desktope, pa čak i kompletane

operativne sustave– kako bi dinamički bili dostavljeni iz središnjeg mjesta krajnjem

korisniku preko mreže. Za razliku od tradicionalnih isporuka softvera, softverska

komponenta je obično dostupna za korištenje krajnjem korisniku prije nego što je

završio potpuno preuzimanje (baš kao i video streaming).

- VIRTUALIZACIJA POHRANE (PODATAKA) - za mnoge korisnike ili aplikacije

pruža način za pristup pohrani bez potrebnog razmišljanja o tome gdje se to skladište

odnosno pohrana podataka fizički nalazi i kako se s njim/njom upravlja. Primjerice,

jedan veliki disk može biti podijeljen na manje logičke diskove kojem svaki korisnik

može pristupiti kao da je to jedan mrežni pogon, odnosno broj diskova može se sažeti

predstavljajući jedno sučelje (pohrane) krajnjim korisnicima i aplikacijama.

- VIRTUALIZACIJA PODATAKA- odvaja izvor podataka pojedinih stavki uključujući i

cijele datoteke, sadržaje baza podataka, metapodataka, informacija, i još mnogo toga i

osigurava zajednički sloj pristupa podacima (za različite metode pristupa kao što su

SQL, XML, JDBC, MQ, JMS, itd). Ovaj zajednički sloj pristupa podacima tumači

pozive sa bilo koje aplikacije koristeći jedan protokol, te prevodi zahtjev aplikacija za

specifične protokole potrebnih za pohranu i dohvaćanje podataka s bilo koje podržane

metode pohrane podataka. To omogućuje aplikacijama pristup podacima jednom

odnosno jednostavnom metodologijom, bez obzira kako su ili gdje su podaci zapravo

pohranjeni.

- GRID RAČUNARSTVO- mreža osigurava put do apstraktnih više fizičkih poslužitelja

sa pokrenutih aplikacija. Glavna razlika je u tome što su računalni resursi obično široko

raspoređeni na mreži, potencijalno preko Interneta, a fizički poslužitelji koji čine mrežu

ne moraju biti identični. Mreža se sastoji od heterogenih sustava na različitim mjestima,

103Službeni prijevod je strujanje ali streaming je općeprihvaćeno kao standard.

87

od kojih se svaki može specijalizirati za određenu sposobnost obrade. Potrebna je

mnogo veća koordinacija kako bi se alocirali resursi za odgovarajuća opterećenja.

- SOFTVER KAO USLUGA (SAAS)- je implementacija virtualizacije gdje je softver

pružan od strane vanjskog davatelja aplikacijske usluge obično na temelju korištenja.

Tipično, krajnji korisnik će pristupiti softveru putem web-preglednika. Kompletan

softverski program nije domaćin na lokalnoj razini, pa čak i unutar poduzeća, ali je

domaćin na trećoj strani- davatelja usluga.

- OVISNI KLIJENT (eng. Thin Client)104- je lokalni sustav koji je ograničen ili nema

neovisno procesuiranje, skladištenje ili periferije za sebe, oslanjajući se isključivo na

udaljen sustav za gotovo sve operacije. Tipično, ovisni klijent će imati ogranićenu

lokalnu obradu koja omogućuje jednostavno slanje i primanje I/O na središnjem

poslužitelju, na kojem su udomaćeni operativni sustavi, desktopi, i aplikacije.

Virtualizacija donosi mnoge prednosti u poslovanju među kojima su uštede na nabavci

i održavanju IT opreme, oslobađanje kapaciteta postojeće IT opreme, ubrzana implementacija

novih IT rješenja ili proširenja postojećih, jednostavnije upravljanje konfiguracijama, te

razvojnim, testnim i produkcijskim okruženjima. Uz navedena poboljanja učinkovitosti

upravljanja IT infrastrukturom, virtualizacija omogućava jednostavnije planiranje i

provođenje upravljanja kontinuitetom poslovanja (eng. Business Continuity), oporavka od

ispada (eng. Disaster Recovery) te jednostavniju implementaciju visokodostupnih (eng. High

Availability) sustava105. Prednosti virtualizacije potvrđuju rezultati provedenog istraživanje,

u studenom 2009. godine, koje je proveo VMware106 na uzorku od 309 srednje velikih

poslovnih subjekata i IT stručnjaka zaposlenih u tvrtkama koje zapošljavaju između 20 do

1000 ljudi i to na području Sjedinjenih američkih država i Kanade. Naime, među

postavljenim pitanjima bilo je i pitanje vezano za utjecaj virtualizacije gdje su ispitanici

trebali ocjenom od 1 (nema poboljšanja) do 5 (značajno poboljšanje) ocijeniti utjecaj

virtualizacije na pojedinim područjima (grafikon 4).

104Radi se o računalu koje uzima svoje resurse za rad od servera, primjerice monitor koji nije spojen na

pripadajuće računalo već na server te sve što se radi radi se na serveru. 105IT sistemi-nove tehnologije: Virtualizacija, dostupno na: http://www.itsistemi.com/hr/rjesenja/infrastrukturna-

rjesenja/virtualizacija/ 106

88

Grafikon 4. Utjecaj virtualizacije na troškove, sigurnost i aplikacije

Izvor: Izradila doktorandica prema: VMware:The Benefits of Virtualization for Small

and Medium Businesses, VMware SMB Survey Results, white paper, str. 4

Međutim, treba istaknuti kako razloga za uvođenje odnosno primjenu virtualizacijske

tehnologije postoji i u području visokog obrazovanja što potvrđuje slučaj Tehničkog

veleučilišta Zagreb, kao prvi i jedini primjer primjene virtulizacijske/Cloud tehnologije u

hrvatskom visokom obrazovanju. Naime, spomenuto veleučilište uveo je VDI sustav odnosno

virtualizaciju desktopa. O čemu je zapravo riječ u nastavku je izjava Gorana Belamarića,

prodekana za razvoj, nabavu i investicije Tehničkog veleučilišta Zagreb, objavljena na web

stranici Mipra.107

107MIPRO: Cloud u službi obrazovanja, dostupno na:

http://www.mipro.hr/Default.aspx?TabId=36&language=hr-HR&newspro=0&newsid=e5286273-279c-4d28-

bf1d-9d8cfde5775d

73%

71%

69%

67,4%

67%

67%

66,2%

65,9%

65,9%

65%

63%

Utrošeno vrijeme na rutinske IT administrativne zadatke

Dostupnost aplikacija

Sposobnost reagiranja na promjenjive poslovne potrebe

Backup/zaštita podataka

Spremnost na kontinuiranost poslovanja

Profitabilnost tvrtke/stopa rasta

Zadovoljstvo krajnjeg korisnika

Lako upravljanje infrastrukturom

Troškovi hardvera

Troškovi smještaja, hlađenja, napajanja

Lakoća testiranja i implemetiranja novog softvera/hardvera

N=218

89

Izvor: MIPRO, Cloud u službi obrazovanja, dostupno na:

http://www.mipro.hr/Default.aspx?TabId=36&language=hr-HR&newspro=0&newsid=e5286273-

279c-4d28-bf1d-9d8cfde5775d

Također se ističe da virtualizacija osim što osigurava napredne mogućnosti nastave

omogućuje i značajne uštede.

4. DRUŠTVENE MREŽE I VIRTUALNO OKRUŽENJE

Još od najranijih dana ljudi su dio društvenih mreža. Rođeni smo i živimo u svijetu veza

odnosno povezanosti tako da društvene mreže i društveno umrežavanje108 (pojam koji se

često u javnom diskursu pojavljuje uz pojam društvene mreže) nisu novi koncepti, već u

različitim oblicima postoje oduvijek (Boyd, Ellison, 2008). Međutim, pojavom Web 2.0

društvene mreže postale su popularan način razmjene informacija te rasprave o određenim

pitanjima što potvrđuje činjenica da milijuni korisnika stranica društvenih mreža koriste iste

kako bi se povezali, susretali i dijelili informacije (Guorong, 2011; prema DiMicco i sur.,

2008). Web stranice društvenih mreža (ili online društvene mreže) omogućuju korisnicima

upoznavanje novih pojedinaca iz bilo kojeg dijela svijeta bez potrebe za stvarnim fizičkim

kontaktom.

Velika količina informacija i sadržaja se prikupljaju na stranicama društvenih mreža,

tako prema autorima teksta „A measurement-driven analysis of information propagation in the

Flickr social network“, prezentiranog na međunarodnoj World Wide Web konferenciji 2009.

108 "Umrežavanje" naglašava iniciranje i pokretanje odnosa, najčešće između osoba koje se ne poznaju. Iako je

umrežavanje moguće na stranicama društvenih mreža, to nije njihova primarna praksa niti je to ono što ih

razlikuje od drugih oblika računalno posredovane komunikacije (Boyd, Ellison, 2008:211 ).

„Implementacijom Combisovog rješenja, osigurali smo svakom našem studentu, a govorimo o

brojci od oko 6000 studenata, da ima na raspolaganju svoje virtualno računalo konfigurirano

specifično za potrebe nastave, što je, promatramo li situaciju u cjelokupnom hrvatskom školstvu,

svakako velik iskorak. Tehnologija virtualizacije će nam omogućiti bitno poboljšanje nastavnog

procesa kroz održavanje interaktivne nastave korištenjem prijenosnika i tableta, mogućnost

izvođenja nastave na daljinu, e-učenja, pokretanjem e-knjižnice, uvođenjem Cloud ispisnog

rješenja i drugo.“

http://www.mipro.hr/Default.aspx?TabId=36&language=hr-HR&newspro=0&newsid=e5286273-279c-4d28-bf1d-9d8cfde5775d

http://www.mipro.hr/Default.aspx?TabId=36&language=hr-HR&newspro=0&newsid=e5286273-279c-4d28-bf1d-9d8cfde5775d

90

godine, svake minute deset sati video zapisa se učita (eng. upload) na YouTube, dok Flickr

sadrži preko dvije milijarde fotografija (Cha,Mislove, Gummadi, 2009).

Na pitanje „Što su društvene mreže?“ nezahvalno je i gotovo nemoguće dati jednu

univerzalnu definiciju jer pronalaze se različita poimanja odnosno shvaćanja društvenih mreža

ovisno o aspektu odnosno struke s kojeg se one promatraju109. Prema Boyd i Ellison, Web

stranice društvenih mreža su usluge koje se nude putem Weba koji prvenstveno omogućuje

pojedincima kreiranje profila i koji je dostupan ograničenom broju pojedinaca ili svim

pojedincima unutar ograničenog sustava. Nadalje, on omogućuje međusobnu komunikaciju

povezanih pojedinaca, i konačno, omogućuje pojedincima da vide međusobne veze stvorene

unutar istog sustava (Boyd, Ellison, 2007). Prema toj definiciji društvenih mreža, društvenim

mrežama nazivaju se usluge koje omogućuju svim pojedincima interakciju s poznanicima kao

i drugim ljudima diljem svijeta. Definicija pridaje važnost uobičajenim vezama između dvije

ili više osoba, a te veze mogu biti u rasponu od sporta i institucija obrazovanja do

prehrambenih proizvoda. Stanley i Galaskiewicz definiraju društvene mreže kao organizacije

ili aranžmani u kojima pojedinci kao individue ili grupe pojedinaca stvaraju vezu jedni s

drugima, a taj odnos je binaran jer najmanje dvije osobe sudjeluju u stvaranju tih veza.

Analiza društvenih mreža jasno definira kako su pojedinci međusobno povezani, te razlikuje

one koji predvode te veze i one koji su pod njihovim vodstvom (Stanley, Galaskiewicz, 1994).

Nadalje, prema Goldsmith i Kettl, društvene mreže su zbroj veza različitih pojedinaca koje

obuhvaćaju ograničenja organizacija i društva.

Definicija društvenih mreža predstavlja i područja jačine, učestalosti te oblike i načine

nastanka tih veza. Ostala područja značajna za definiranje društvenih mreža su ponašanje i

povjerenje (Goldsmith, Kettl, 2009). Prema toj definiciji društvenih mreža, te mreže nisu

ograničene povezanošću unutar grupe, kao što su organizacije ili učionice, već one prelaze

njihove granice budući da pojedinci s tim mrežama stvaraju nove odnose i veze.

Braun navodi da se društvene mreže odnose na zajednice dizajnirane uz pomoć

različitih tehnoloških alata koji uključuju blogove, caffe-ove, knjižnice i učionice (2007:71).

Nastavno, prema toj definiciji društvena mreža se stvara uz pomoć različitih alata koje su

stvorili ljudi, a dostupni su društvu. Oni mogu uključivati fizičku okolinu kao što su učionice i

109Naime, tražeći materijale koji obrađuju područje društvenih mreža zamijetila sam da gotovo svaki autor

nastoji definirati društvenu mrežu polazeći sa svog stajališta odnosno viđenja istih, pri čemu često puta dolazi do

ispreplitanja pojmova kao što su društvene mreže (eng. Social network), stranice društvenih mreža (eng.Social

network sites), društveno umrežavanja (eng. Social networking) te društveni medij (eng. Social media) iz čega

proizlazi da ukoliko autor nije eksplicitno naznačio razliku, spomenuti pojmovi su istoznačnice pod kojim se

(najčešće), kriju društvene mreže poput Facebook, Twitter itd.

91

knjižnice, a uključuju čak i digitalne okvire poput blogova. Agosto i Abbas definiraju

društvene mreže kao digitalna mjesta koja omogućuju pojedincima da se registriraju, kreiraju

profile za osobnu uporabu unutar tih prostora, postaju prijatelji s drugim ljudima koji su se

registrirani na tim prostorima te komuniciraju s njima te im šalju informacije i primaju iste.

Društvene mreže imaju i određene značajke društvenih medija kao što je postavljanje

resursa i informacija. Prema mišljenjima autora Agosto i Abbas riječ je o dvjema različitim

stvarima budući da se u društvenim medijima objavljuju i dijele samo sredstva, ali nema

komunikacije između različitih pojedinaca (2011). Međutim, za razliku od spomenutog,

prema autoru teksta The definition of Social Media, objavljenog na WebProNews/Business,

društveni medij opisuje kao online tehnologije i prakse koje ljudi koriste za razmjenu

mišljenja, spoznaje, iskustva, itd., a može biti različitog oblika uključujući tekst, slike, zvuk i

video zapise (kao primjer korištenja online tehnologije su: blogovi, forumi, podcast, wiki, dok

Wikipedia, Facebook YouTube, Second Life te Flickr primjeri su aplikacija društvenih

medija)110.

Društvene mreže stvaraju se kad su ljudi u interakciji, direktnoj ili indirektnoj, s drugim

ljudima, institucijama, predmetima i odvija se u virtualnom svijetu odnosno umreženom

virtualnom okruženju, sustavima koji omogućavaju da više fizički udaljenih korisnika

sudjeluje u istom, a mogućnost njegove primjene je raznolika- od višekorisničkih igara u

mreži, preko virtualnih zajednica, učenja na daljinu, primjene u arhitekturi i dizajnu, do

virtualnih telekonferencija i daljinske dijagnoze/analize u medicini… (Hanse, Shneiderma,

Smith, 2011, Pandžić, Matijašević, s.a.).

4.1. PODJELA DRUŠTVENIH MREŽA

Općenito, podjela društvenih mreža može se sagledati iz načina na koje se one formiraju

i prirodi veza kao i iz samih razloga odnosno svrhe njihova formiranja te mogućnosti koje

pružaju korisnicima. Tako u radu Online Social Networking: A New Form of Social

Interaction autorice navode pet kategorija društvenih mreža (Mustafa, Hamzah,2011: 98;

prema Fraser, Dutta, 2008):

- Egocentrične mreže - one predstavljaju virtualnu platformu za oblikovanje

identiteta i upravljanje različitim identitetima, kao i platformu za umjetnička

110 WebProNews/Business: The Definition of Social Media, objavljeno 29. 6.2007., dostupno na:

http://www.webpronews.com/the-definition-of-social-media-2007-06 (22.7.2012)

92

stvaranja i osobno izražavanje putem fotografija, pjesama, video zapisa i drugih

objavljenih (eng.posted) sadržaja.

- Web zajednice- kod ovih zajednica okupljaju se članovi sa snažnim vezama

identiteta na temelju rase, nacionalnosti, religije, interesa, spola itd. Okupljanje

članova se ovdje koristi za preoblikovanje postojeće izvan mrežne zajednice.

Osjećaj pripadnosti ovim stranicama su toliko snažne da mogu formirati mikro

zajednica društvene mreže.

- Oportunistički web- kod ovih društvenih mreža članovi se okupljaju iz

racionalnih razloga kao što su poslovni razlozi ili profesionalni odnos (primjer je

stranica društvene mreže LinkedIn).

- Mreža strastvenih istomišljenika: ova stranica okuplja ljude koji dijele interese

ili hobije. Poznata je i kao „zajednice interesa“ jer je članstvo na ovim

stranicama definirano na temelju specifičnih interesa (primjer su Goodreads i

Shelfari, okupljališta ljubitelja knjiga).

- Stranica za dijeljenje medija- stranica je definirana ne svojim članstvom nego

svojim sadržajima (primjer su YouTube koji privlači korisnike koji žele dijeliti

video zapise, te Flickr koji je namijenjen onima koji žele dijeliti fotografije).

Ove stranice su posječene kako bi se pristupilo sadržaju proizvedene od drugih.

Nastavno, društvene mreže se međusobno razlikuju po vrsti čvorova (eng. nodes) 111

koje uključuju, prirodi veza (eng. links, ties)112 koje ih povezuju te načinima na koji se

formiraju iz čega proizlazi sljedeća podjela društvenih mreža (Hansen, Shneiderma i Smith,

2011: 36-37, Kopal, 2012:8):

111Uz pojam čvorovi (eng.nodes) spominju se i izrazi vrhovi (eng.vertices), agenti (eng.agents), osobe

(eng.entities) ili predmeti (eng.items) koji predstavljaju različite stvari ali uglavnom predstavljaju ljude ili

društvene strukture poput radne skupine, timova, organizacije, institucije, države. Međutim, predstavljaju i

sadržaje poput Web stranica, tagove ključnih riječi ili video zapise te fizička i virtualna mjesta ili događaje. 112 „Veze“ također su poznate kao rubovi (eng. edges), povezanost (eng.connection) i odnosi (eng. relations), a

mogu predstavljati mnogo različitih tipova odnosa poput blizine, suradnje, srodstva, prijateljstva, partnerstva,

citiranja, ulaganja , transakcija, dijeljenja zajedničkih osobina, a predstavlja bilo koji oblik odnosa ili

povezanosti između dviju osoba (više o tome u: Hansen, D.L., Shneiderma, B.,Smith, M.A, (2011): Analyzing

Social Media Networks with NodeXL-Insights from a Connected World, Elsevier Inc.,Burlington, USA)

93

a) EGOCENTRIČNE, POTPUNE I DJELOMIČNE MREŽE

Egocentrične mreže– ove mreže razmatraju se sa stajališta individualnog člana odnosno

pojedinca mreže, pri čemu se osoba (entitet) koja je u središtu pozornosti naziva „ego“ i ljudi

(entiteti) koji su na njega/nju vezani „alter“ . Primjer egocentrične mreže je društvena mreža

Facebook koju čini profil osobe na društvenoj mreži zajedno s njegovim prijateljima i u tom

slučaju vlasnik profila je „ego“, a njegovi prijatelji su „alter“.

Nadalje, neke egocentrične mreže mogu se proširiti iz „ega“ uključujući ne samo

prijatelje nego i njihove prijatelje. To proširenje ili produljenje mreže može biti bilo koji

„stupanj“, pa tako ovisno o tome dokle se protežu egocentrične mreže, razliku se: osnovna „1-

stupanj“ ego mreža koja se sastoji od ego i njegovih altera, egocentrična mreža „1.5-stupnja“

širi egocentričnu mrežu „1-stupnja“ uključujući veze (povezanost) između svih njegovih

altera (za primjer, Facebook egocentrična mreža „1.5 –stupnja“ opisivala bi koji se od ego

prijatelja međusobno poznaju). Egocentrična mreža „2- stupnja“ širi egocentričnu mrežu „

1.5-stupnja“ uključujući sve altere svojih altera (primjerice, prijatelji vaših prijatelja) od kojih

mnogi od njih nisu povezani s ego-entitetom (Hansen, Shneiderma i Smith, 2011:36).

Slika 13.Prikaz mreže stupnja 1.0, 1.5 i 2.0

Izvor: Hogan, B., (2010): What you can and can't get from Facebook, BERNiE, Closed

Published by BERNiE November 25th, 2010 in Facebook, OII ; dostupno na: What you can

and can’t get from Facebook (20.7.2012)

Potpuna mreža- ova mreža uključuju sve ljude ili entitete od interesa i veze odnosno

povezanost među njima. Svi ego-entiteti se tretiraju jednako. Potpuna mreža se često stvara i

http://people.oii.ox.ac.uk/hogan/2010/11/what-you-can-and-cant-get-from-facebook/


http://www.amazon.co.uk/gp/redirect.html?ie=UTF8&location=http://www.amazon.co.uk/Analyzing-Social-Media-Networks-NodeXL/dp/0123822297&tag=berhogsacapro-21&linkCode=ur2&camp=1634&creative=6738

94

dostupna je kada jedinstveni sustav djeluje kao središte među grupom povezanih ljudi ili

grupa (npr. Twitter mreža uključuje sve korisnike usluga i veze među njima) .

Djelomične mreže predstavljaju dio seta entiteta i njihovih veza. Mogu nastati kako bi

uključile podgrupe korisnika (npr. sve sudionike konferencije) ili ljude (osobe) koje imaju

određene karakteristike (npr. izvršni direktori najuspješnijih tvrtki prema Fortune 500).

b.) JEDNO-MODALNE (eng. Unimodal Network), VIŠE-MODALNE (eng. Multimodal

Network) I UDRUŽENE MREŽE (eng. Affiliation Network)

Jedno-modalne mreže uključuju jedan tip čvorova odnosno entiteta- povezuju korisnike

s korisnicima ili povezuju dokumente s dokumentima, ali ne uključuju i jedno i drugo

zajedno. Međutim mreže mogu uključivati različite tipove čvorova stvarajući na taj način

više-modalne mreže. Primjerice, mreža može povezati korisnike na forumima i blog postove

koje su komentirali (primjer je SeriousEats mreža- mreža o kulinarstvu).

Najčešći tip više-modalne mreže je dvomodalna mreža (eng. Bimodal ili 2- Mode

Network) s točno dva tipa čvora odnosno dvije vrste entiteta. Podaci iz ovih mreža uglavnom

uključuju pojedince i neki događaj, aktivnost ili sadržaj s kojima su oni povezani, stvarajući

na taj način udruženu mrežu. Primjerice, udružena mreža može povezati korisnike s wiki

stranicama koje uređuje. U ovoj mreži ne postoje dva korisnika direktno povezani jedan s

drugim kao ni dvije wiki stranice direktno povezane jedna s drugom. Također, dvomodalne

udružene mreže mogu biti transformirane u dvije zasebne jedno-modalne mreže. Jedan od

primjera ove mreže je tzv. sustav preporuke koji ima Amazon, a koji predlaže primjerice

(potencijalnom) kupcu neke knjige, koje su još knjige kupci kupili (slika 14).

Slika 14.Prikaz sustava preporuke za knjigu Social Network Analysis

Izvor: www.Amazon.com

95

4.2. PREDNOSTI I NEDOSTACI DRUŠTVENIH MREŽA

Prednosti i nedostaci društvenih mreža proizlaze iz njihovih karakteristika kao što je

primjerice vidljivost profila korisnika i mogućnosti koje pružaju svojim korisnicima –

održavanja odnosa, izražavanja političkih stavova, interakcije između stranaca do ažuriranja

tekućih aktivnosti, integracije različite publike na temelju jezika, rase, spola ili nacionalnosti

(Boyd, 2010). Prednosti društvenih mreža su brojne, što ujedno pokazuje konstantni rast

njihove popularnosti.

Prema autorici teksta Advantages and Disadvantages of Social Networking, Donne

Cosmato113, postoje četiri glavne prednosti, među kojima su:

povezivanje diljem svijeta- društvene mreže najbrži su način uspostave

komunikacije među ljudima. putem društvenih mreža pojedinci stječu nova

prijateljstva i/ili proširuju krug postojećih prijatelja povezujući se s prijateljima

svojih prijatelja, stvaraju se nove poslovne veze odnosno suradnje itd.

zajednički interesi- osoba koja se odluči za sudjelovanje u društvenim mrežama

može odabrati one pojedince koji dijele iste i/ili slične interese odnosno stavove

stvarajući na taj način svoju mrežu

*Primjer je Facebook profil Udruge Virovcitičkih Studenata (UVS) koja ima za cilj

očuvanje i unaprjeđenje veza studenata Virovitičko-podravske županije sa rodnim

krajem te njegovanjem kulturne i povijesne baštine Virovitičko-podravske županije i

ostvarivanjem boljeg standarda studenata na području smještaja i prehrane.114

Razmjena informacija u realnom (stvarnom) vremenu- mnoge stranice

društvenih mreža uključuju izravnu razmjenu poruka što znači da se

komunikacija može odvijati u realnom vremenu putem chat-a

Besplatno oglašavanje – neovisno da li je riječ o profitnoj ili neprofitnoj

organizaciji te pojedincu, ne postoji bolji način širenja poruke milijunima ljudi i

to 24/7 , a najbolji dio je taj što je širenje riječi kroz društveno umrežavanje

profila besplatno. Moguće je promovirati jedan ili više proizvoda, usluga, ideja

113 Donna Cosmato: Advantages and Disadvanages of Social Networking; dostupno na:

http://www.diigo.com/bookmark/http%3A%2F%2Fsocialnetworking.lovetoknow.com%2FAdvantages_and_Dis

advantages_of_Social_Networking?tab=people&uname=ikovac2k (8.7.2012) 114UDRUGA VIROVITIČKIH STUDENATA DOSTUPNO NA:

https://www.facebook.com/udruga.virovitickihstudenata?fref=ts

96

ili događaja jer jedino ograničenje je količina vremena uložena u samo

nastajanje istih (slika 15).

Slika 15. Primjer širenja informacija o aktivnostima VIDRE, razvojne agencije Virovitičko-

podravske županije

Izvor: Facebook profil doktorandice

Nastavno, jedna od prednosti koja se spominje je i osjećaj pripadnosti budući da neki

korisnici koji nemaju sposobnost da lako komuniciraju s ljudima u svakodnevnom životu

prilikom razgovora i komentiranja fotografija stječu osjećaj pripadnosti i poslije se lakše

komuniciraju i u društvu, izlaze s prijateljima itd115.

Uz brojne prednosti društvenih mreža, vežu se i određeni nedostaci, među kojima su

(Cosmato,s.a, Osmanbegović, 2011, CARNet, 2009):

Ugroženost interpersonalne komunikacije odnosno tzv. face to face

komunikacije - Naime, ogromne prednosti društvenih mreža imaju reverzibilan

učinak odnosno nuspojavu koja se očituje smanjenjem ili eliminacijom (u

krajnjem slučaju) tzv. face to face socijalizacije, što ujedno predstavlja i veliki

nedostatak istih. S tim u vezi javlja se i problem face to face komunikacije

naročito kod tinejdžera i djece u dobi između devet i trinaest godina što je

115

http://e.foi.hr/wiki/blog/ivana_ko/2011/01/10/projekt-prednosti-i-nedostaci-drustvenih-mreza/ (8.7.2012)

97

Majka 15-godišnjaka: Moj sin drhti

− Isto kao što vrhunski pedijatri priznaju da su izgubili bitku s coca-colom i čipsom, tako i ja

slobodno mogu reći da sam izgubila bitku s Facebookom i internetom − kaže majka 15-godišnjaka

(podaci poznati redakciji) koja se već dvije godine suočava sa simptomima ovisnosti o internetu kod

svojeg djeteta. Nema što nije pokušala: odnijela mu je kompjutor iz spavaće sobe; kad odlazi na

spavanje, skida miš s računala u dnevnom boravku... No, ništa ne pomaže.

− On ode na spavanje i onda cijelu noć preko mobitela visi na tom Facebooku preko malog

ekranića. Više nema granica. Na Facebooku su stalno: na nastavi, na plaži, dalju i noću − kaže

majka. Simptomi su evidentni. Kad ne može na internet, postaje nervozan, a ta njegova nervoza

narušava cijelo obiteljsko ozračje.

− Njihov je mozak naprosto ekscitiran sadržajima s Facebooka i interneta, ne mogu se

koncentrirati ni na što drugo. Dovoljno je reći da moj sin doslovno drhti od uzbuđenja kad otvara

kompjutor − kaže majka.

pokazalo istraživanje koje je proveo Državni školski odbor u SAD-u (eng. The

National School Boards Association-NSBA)116

*Prema podacima 41% djece tih dobnih skupina koja koriste društvenu mrežu troši

svoje vrijeme na objavljivanje poruka što znači da ovo vrijeme ne koriste za

komunikaciju licem u lice sa svojim vršnjacima ili drugima, niti razvijaju socijalne

vještine neophodne za budući uspjeh.

U konačnici ono može dovesti do zapostavljanja stvarnog svijeta stvarajući ovisnost o

društvenim mrežama, naročito kod mlađih korisnika.

U nastavku je isječak iz članka Hrvatski školarci u kampu će se ‘skidati’ s Facebooka,

autorice Ane Vučetić-Škrbić, objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 22.6.2011.

Slika 16. Isječak iz članka Hrvatski školarci u kampu će se ‘skidati’ s Facebooka, autorice

Ane Vučetić-Škrbić, objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 22.6.2011.

Izvor: Slobodna Dalmacija, dostupno na:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/141476/Default

.aspx (11.7.2012.)

116The National School Boards Association (NSBA): dostupno na: http://www.nsba.org/ (8.7.2012)

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/141476/Default.aspx

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/141476/Default.aspx

98

• Rizici prevare ili krađe identiteta– Ovi rizici ogledaju se u kreiranju tzv. phishing

napada, otkrivanju podataka, te kreiranju lažnih korisničkih profila. Phishing napadi

postali su vrlo učestali na društvenim mrežama-korisnik putem poruke ili komentara na

vlastitom profilu prima poveznicu koja ga vodi na zlonamjernu web stranicu koju

kontrolira napadač117 (CARNet, 2009:12).

Nadalje, zbog autonomnosti koju daje ovaj virtualni svijet, koji nema jasne prostorne,

vremenske, kulturološke granice, pojedinci su slobodni kreirati lažni identitet te se na taj

način pretvarati da su netko drugi

*Prema istraživanju provedenog početkom 2011. godine, preko 24 milijuna

Amerikanaca svoje osobne podatke na društvenim mrežama stavlja javno te gotovo

13 milijuna ispitane odrasle populacije koja koristi društvene mreže bi prihvatilo

zahtjev za prijateljstvo suprotnog spola-18% muškaraca bi prihvatilo zahtjev za

prijateljstvo od nepoznate žene, 7% žena bi prihvatilo prijateljstvo s nepoznatim

muškarcem , dok ukupno 5 % ukupno ispitanih odraslih osoba bi prihvatili svaki

zahtjev za prijateljstvo koji prime (Resinger, 2011).

*Na Facebook-u se dogodilo nekoliko slučajeva otuđenja korisničkog imena i

lozinke određenih korisnika te slučaj pojave crva NetWorm.Win32.Koobface.b. koji se

širio putem spam odnosno neželjene poruke korisnicima na listi prijatelja

kompromitiranog korisnika računa, a koja sadrži poveznicu (eng. link) na zlonamjernu

stranicu (CARNet, 2009).

Nedostaci koje donose sa sobom društvene mreže zasigurno neće umanjiti njihovu

popularnost s obzirom na mogućnosti koje sve one pružaju svojim korisnicima. Kao što je

navedeno u dokumentu Sigurnosni rizici društvenih mreža koji je izdao CARNet u suradnji s

Laboratorijem za sustave i signale (LS&S) Zagreb, velik broj sigurnosnih incidenata na

društvenim mrežama nije direktna posljedica malicioznih napada ili napada kriminalnih

osoba, nego se dogodio zbog loše zaštite društvene mreže, sigurnosnih propusta u korištenim

tehnologijama, ali i zbog nepažnje samih korisnika, a kao neke od mjera zaštite osobnih

podataka i informacija koje se navode su ograničavanje količine osobnih informacija koje se

prikazuju na društvenoj mreži, obraćanje pažnje pri komunikaciji sa strancem, primjena

odgovarajućih postavki za privatnost, itd. (2009).

117Obično je riječ o identičnim kopijama web stranica društvenih mreža, banaka te drugih servisa koji bi

napadaču mogli koristiti, a od korisnika se najčešće zahtjeva unos korisničkog imena i lozinke odabranog

servisa.

99

4.3. POPULARNOST DRUŠTVENIH MREŽA

Na Internetu je moguće pronaći više desetaka različitih društvenih mreža koje se

međusobno razlikuju po razini interakcija koje nude svojim korisnicima, o količini osobnih

podataka koje korisnik otkrije i sl. Među najpopularnije mreže ove vrste spadaju

Facebook118, MySpace, Twitter te LinkedIn. Uspjeh i popularnost neke društvene mreže

ovise o prilagođavanju potrebama korisnika, ali i o postavljanju novih tehnologija radi

privlačenja novih korisnika i zadržavanja postojećih odnosno svojom sposobnošću brze

prilagodbe (CARNet, 2009).

Koliko su popularne stranice društvenih mreža govore najnoviji podaci istraživanja

koje je proveo ComScore119, u listopadu 2011. godine, prema kojima su društvene mreže i

društveno umrežavanje dosegle 82% svjetske Internet populacije što predstavlja 1,2 milijarde

korisnika diljem Svijeta. Trend usvajanja odnosno prihvaćanja društvenog umrežavanja u

velikoj se mjeri odražava na kretanje krivulje prihvaćenosti Interneta na globalnoj razini, a

raste proporcionalno pokazujući da kako su se ljudi počeli konektirati na Internet odmah su se

počeli povezivati jedni s drugima (grafikon 5)

Grafikon 5: Uspon posjetitelja globalnog društvenog umrežavanja

Izvor: comScore: It’s a Social World: Top 10 Need-to-Knows About Social Networking and

Where It’s Headed; izvješće comScore, objavljenog 21.12.2011.

118Budući da je riječ o najpopularnijoj društvenoj mreži u Republici Hrvatskoj u nastavku će biti prezentirani

najnoviji rezultati provedenog istraživanja koje je proveo Socialbakers, a odnosi se na popularnost Facebooka u

Republici Hrvatskoj. 119Internet tvrtka koja je globalni lider u mjerenju digitalnog svijeta i relevantan izvor digitalne poslovne

analitike (više na: www.comscore.com)

Uk

upn

o p

osj

etit

elja

(

mil

ijun

a )

100

Što se tiče postotka ukupnog vremena koje ljudi provode na Internetu, društvene mreže

odnosno društveno umrežavanje najpopularnije su online aktivnosti. Da je riječ o

najpopularnijoj online aktivnosti govori podatak da na društveno umrežavanje otpada 19%

ukupno provedenog vremena online, što znači da gotovo jedna osoba u svakih pet minuta

provedenih na Internetu provodi na stranicama društvenih mreža (usporedbe radi, u ožujku

2007. godine taj postotak iznosio je 6%).

Grafikon 6: Prikaz provedenog vremena online prema osnovnim Internetskim kategorijama

Izvor: comScore: It’s a Social World: Top 10 Need-to-Knows About Social Networking and Where

It’s Headed; izvješće comScore, objavljenog 21.12.2011.; dostupno na:

http://www.comscore.com/Press_Events/Presentations_Whitepapers/2011/it_is_a_social_world_top_1

0_need-to-knows_about_social_networking

Nadalje, usprkos značajnim razlikama u vlasti, infrastrukturi, dostupnosti pristupa

Interneta, kulturnoj praksi diljem svijeta, društveno umrežavanje raste u svakoj zemlji

predstavljajući na taj način globalni kulturni fenomen. Slika 32 prikazuje postotak svjetske

online populacije koja koristi društveno umrežavanje. Vidljivo je da se prodor stranica

društvenih mreža (gledajući pojedinačno tržišta) kreće u rasponu od 53% u Kini do 98% u

Sjedinjenim američkim državama.

u

Sv

ijet

u

sati

mje

sečn

o

(mil

ijar

de)

101

Slika 17. Postotak svjetske online populacije koja koristi društveno umrežavanje


Where It’s Headed; izvješće comScore, objavljenog 21.12.2011. ; dostupno na:

http://www.comscore.com/Press_Events/Presentations_Whitepapers/2011/it_is_a_social_world

_top_10_need-to-knows_about_social_networking

Što se tiče demografske strukture korisnika, još uvijek najveći postotak korisnika

društvenog umrežavanja su žene (83,9%) te korisnici u dobi između 15 i 24 godine. Međutim,

uspoređujući podatke iz 2010. i 2011. godine vidno je da muškarci te korisnici u dobi od 55

godina i više predstavljaju najbrži rastući segment u upotrebi društvenog umrežavanja što u

konačnici utječe na smanjenje jaza između tzv. mlađih i starijih korisnika društvenog

umrežavanja.

http://www.comscore.com/Press_Events/Presentations_Whitepapers/2011/it_is_a_social_world_top_10_need-to-knows_about_social_networking


102

Grafikon 7: Penetracija društvenog umrežavanja među demografskim skupinama u Svijetu

srpanj 2010. listopad 2011.


Where It’s Headed; izvješće comScore, objavljenog 21.12.2011. dostupno na:

http://www.comscore.com/Press_Events/Presentations_Whitepapers/2011/it_is_a_social_world

_top_10_need-to-knows_about_social_networking

Tri najpopularnije svjetske društvene mreže (Facebook, Twitter i LinkedIn) posljednjih

pet godina bilježe konstantni rast pri čemu Facebook zauzima dominantnu poziciju odnosno

vodstvo (slika 18).

103

Slika 18. Prikaz broja posjetitelja triju najpopularnijih društvenih mreža u razdoblju od

2008.-2011. godine

Izvor: comScore: It’s a Social World: Top 10 Need-to-Knows About Social Networking and Where

It’s Headed; izvješće comScore, objavljenog 21.12.2011. , dostupno na:

http://www.comscore.com/Press_Events/Presentations_Whitepapers/2011/it_is_a_social_world_top_1

0_need-to-knows_about_social_networking

Trend rasta popularnosti društvenih mreža zabilježen je i u Republici Hrvatskoj, a

Facebook uživa reputaciju najpopularnije društvene mreže. Naime, prema podacima

Socialbakers120 u srpnju 2012. u Republici Hrvatskoj bilo je 1 516 280 registriranih

korisnika Facebook-a što je smješta na 69. mjestu (od ukupno 213 zemalja koje su uključene

u analizu). Ukoliko se promatra razdoblje zadnjih šest mjeseci broj korisnika ove društvene

mreže povećao se za oko 63 380 (grafikon 8). Također, podaci pokazuju da je, u usporedbi s

brojem stanovnika (cca 4 483 804), penetracija (prodor) Fecebooka 33,79% te 67,56% u

odnosu na ukupni broj korisnika Interneta121.

120Najveći portal za praćenje statistika društvenih mreža. 121Usporedbe radi, LinkedIn, kao treća vodeća društvena mreža u Svijetu, u Republici Hrvatskoj ima ukupno

179 081 registriranih korisnika, te zauzima 47. mjesto (od ukupno 50 zemalja koje su bile uključene u analizu).

U usporedbi s brojem stanovnika postotak penetracije LinkedIn je 3,99%, a u odnosu na ukupni broj korisnika

Interneta postotak penetracija je 7,98%. Točan broj korisnika društvene mreža Twitter teško je dati jer jedan od

glavnih problema, kako navodi Krajačić, je činjenica da se lokacija korisnika upisuje ručno, pa tako netko može

imati Croatia, Hrvatska, Zagreb i sl. Međutim prema podacima iz agencija DRAP, procjenjuje se da je 2011.



104

Grafikon 8: Prikaz kretanja broja korisnika Facebook-a zadnjih šest mjeseci

Izvor: Socialbakers: Statistika Facebook-a u Hrvatskoj

Promatrano s aspekta demografske strukture korisnika, od ukupno registriranih

korisnika ove društvene mreže, muškarci predstavljaju 51% , a žene 49% (slika 19). Što se

tiče dobne strukture, trenutno najveću skupinu predstavljaju korisnici u dobi između 18 i 24

godine (31%), nakon kojih slijede korisnici u dobi između 25-34 godine (29%), dok najmanji

postotak (2%) pripada korisnicima od 55 godina i više (slika 20).

godine bilo 19.050 korisnika. Krajačić, N. (2011): Facebook, YouTube i Twitter u Hrvatskoj: koliko ih

koristimo u obliku videa; dostupno na: http://www.netokracija.com/facebook-youtube-twitter-linkedin-video-

17305 (7.7.2012)

105

Slika 19. Omjer korisnika Facebook-a s obzirom na spol


Slika 20. Dobna raspodjela korisnika Facebook-a u Republici Hrvatskoj


106

Podaci istraživanja o ulozi društvenih medija u poslovnom svijetu koje je Cisco proveo

početkom 2010. godine među sudionicima (cca 500) Cisco Expo 2010 konferencije, potvrđuju

da se Internet ne koristi, primarno, samo za pretraživanje ili čitanje vijesti- sve više korisnika

koristi mrežu za televizijski i radijski prijenos, on-line shopping, postavljanje fotografija i

video sadržaja, koji postaju novi oblici korištenja. Nadalje, sve su rašireniji i novi načini

komuniciranja među korisnicima (slanje mail-ova, video-chat-ovi i pisanje blogova, sve više

potiskuju standardne načine komunikacije), ali najveći su napredak zabilježile društvene

mreže, kao što su Facebook, Twitter i Linkedin, koje su se do ne tako davno smatrale

isključivo prolaznim hirom, a danas iz dana u dan okupljaju sve više poklonika kako u

privatnoj tako i u poslovnoj sferi (grafikon 9).

Grafikon 9: Najčešće korištene Internet aktivnosti u privatne svrhe

Nastavno, 54% ispitanika potvrdilo je kako su njihove tvrtke prisutne na mreži putem

svojih web stranica, dok 28% istraženih kompanija su svojim web stranicama pridodale i

interaktivne značajke. Manji broj njih prisutan i na društvenim mrežama, svega 18%. Upravo

je ova zadnja odrednica i najproblematičnija budući da mnogi ispitanici drže da njihove tvrtke

nemaju politike koje bi mogle odrediti njihovu prisutnost na ovom tipu stranica, a za

izbjegavanje društvenih mreža mnogi zaposlenici okrivljavaju i pomanjkanje resursa,

nedovoljnu obučenost ljudstva te nedostatak vizije kod menadžmenta (grafikon 10 i 11).

Izvor: Cisco, Cisco Expo 2010, istraživanje

107

Grafikon 10:Načini prisutnosti tvrtke na Web-u Grafikon 11: Najveće prepreke prisutnosti

tvrtke na stranicama društvenih mreža

Izvor: Cisco, Cisco Expo 2010, istraživanje, dostupno na:

http://www.cisco.com/web/HR/ciscoexpo2010/index.html#~Research

Izvor: Cisco, Cisco Expo 2010, istraživanje

Kakva će budućnost društvenih mreža biti teško je predvidjeti, ali zasigurno kako se

očekuje napredak tehnologije koju društvene mreže koriste kako bi se unaprijedile

komunikacijske mogućnosti (primjerice jedna od ideja koja se nameće je mogućnost

međusobne komunikacije korisnika različitih društvenih mreža, također očekuje se da će se

stvoreni korisnički profili na društvenim mrežama moći ugrađivati u druge web servise,

programe, itd.) broj korisnika društvenih mreža će svakim danom rasti (CARNet,2009).

Podaci Cisco istraživanja o ulozi društvenih medija potvrđuju njihovu poruku:

„Kolaboracija – nova snaga poslovne suradnje“ ističući kako Internet i društvene mreže

predstavljaju nezaobilazan faktor u današnjem poslovanju svih modernih kompanija te

ubrzanom tempu svakodnevnog života. Predstavljena je i nova vizija poslovanja u kojoj

društvene mreže postaju platforme za uspješne i produktivne procese. Cisco stručnjaci

upozoravaju kako će upravo tehnologije, poput novih inteligentnih mobilnih mreža, porast

video sadržaja od 40% u narednih pet godina, i njihova primjena biti jedan od temelja za

razvoja i povećanja produktivnosti (Cisco,2010.).


108

5. GLOBALIZACIJA I DRUŠTVO UMREŽENOG ZNANJA

S rasprostranjenom primjenom Interneta širom svijeta uspon društvenog umrežavanja

postao je globalni fenomen. Umreženo društvo posljedica je razvoja IT, a ponajprije Interneta

kao globalne svjetske mreže te Web 2.0 tehnologije koja je u potpunosti promijenila današnji

svijet u smislu načina rada (kao što su primjerice rad na daljinu i učenje na daljinu) te načina

na koji ljudi danas međusobno komuniciraju (npr. Facebook, Skype). Kako navode Castels i

Cardoso (2005) umreženo društvo, kao najvažnija strukturna posljedica Interneta i ICT-a, je

globalno i predstavlja ono što se naziva globalizacija budući da se temelji na komunikacijskim

mrežama koje ne poznaju granice.

Prema definiciji koju je dao UNESCO (2009) globalizacija je stvarnost 21. stoljeća koju

oblikuje integrirano svjetsko gospodarstvo, nove informacijske i komunikacijske tehnologije,

pojava međunarodnih mreža znanja, uloga engleskog jezika, i drugih snaga koje se nalaze

izvan kontrole akademskih institucija.

Suočene sa tom stvarnošću 21. stoljeća, obrazovanje i suvremeni obrazovni procesi u

znaku su dinamičnih promjena i reformskih nastojanja. Naime, današnja rasprostranjenost i

dostupnost ICT-a stvara nove mogućnosti za razvoj i ulogu znanja u društvu, ne samo u

ekonomskom razvoju (kroz širenje inovacija i produktivnosti koju donosi) nego i u ljudskom

razvoju (u načinima kako danas pojedinac proizvodi, distribuira, pristupa i ponovo koristi

(eng. re-use) informaciju, znanje i zabavu). S obzirom da visoka učilišta danas funkcioniraju u

globalnoj i kompetitivnoj okolini, a ljudski resursi i informacije koje oni stvaraju predstavljaju

„jezgru/srž vrijednosti“ ustanova kako je spomenuto na početku rada, one se suočavaju s

novim izazovima:

kako studente opskrbiti sa odgovarajućim znanjem iz područja studija i kako ih

naoružati vještinama i znanjima neophodnim za današnje globalno gospodarstvo

i društvo temeljeno na znanju u kojem se (UNESCO, 2002:14 prema National

School Board Association, 2002):

svjetska baza znanja udvostručuje svake dvije do tri godine

7000 znanstvenih i stručnih članaka objavljuje dnevno

srednjoškolci (u razvijenim zemljama) su izloženi više informacijama nego

njihovi djedovi i bake u svoje vrijeme/doba

109

očekuje da će u narednih tri desetljeća biti onoliko promjena koliko je bilo u

posljednja tri stoljeća

kako transformirati kurikulum i nastavni proces da studenti steknu vještine za

učinkovito funkcioniranje u ovom dinamičnom, informacijama bogatom i

kontinuirano promjenjivom okruženju

Mada visoka učilišta već nekoliko godina koriste Internet i druge digitalne tehnologije

za razvoj i distribuciju znanja još je uvijek većina obrazovnih resursa (primjerice nastavni

materijali) zaključano pod nekom lozinkom unutar institucionalnog sustava i nedostupna

vanjskim korisnicima (kao jedan od primjera je moodle ), vjerojatno iz razloga što se oni još

uvijek smatraju kao glavno intelektualno vlasništvo (OECD, 2007).

Novi trend koji se javlja u svijetu, i koji se često spominje u publikacijama,

konferencijama, forumima i sl. relevantnih međunarodnih organizacija poput OECD,

UNESCO je trend dijeljenja obrazovnih resursa122. Riječ je o otvorenim obrazovnim

resursima123 (eng. Open Educational Resources- OER) dostupni putem informacijskih i

komunikacijskih tehnologija u svrhu konzultacija, korištenja i prilagodbe od strane zajednice

korisnika u nekomercijalne svrhe čija je svrha poboljšati kvalitetu učenja, osobito onu vrstu

učenja koja omogućava razvoj kako individualnih tako i društvenih sposobnosti za

razumijevanje i djelovanje, a sve to ciljem da se razbiju prethodno spomenute barijere i da se

potakne slobodno dijeljenje resursa (UNESCO, 2002).

Da je riječ o trendu koji je uzeo zamah potvrđuje i činjenica da sve više institucija i

pojedinaca dijele svoje obrazovne resurse putem Interneta kao otvorene i besplatne (pružajući,

primjerice, besplatan pristup tečajevima, nastavnim planovima i programima, nastavnim

materijalima)124, mada se i oni smatraju kao njihovo intelektualno vlasništvo, omogućavajući

pri tom stvaranje dodane vrijednosti i novo znanje, u konačnici (OECD, 2007).

122Mogu uključivati kompletne tečajeve, nastavu, skripte, udžbenike, znanstvene članke, video zapise, testove,

softver i bilo koje druge alate i tehnike koje se koriste kako bi se podržao pristup znanju odnosno

nediskriminirajući pristup resursima.

Više o tome u: UNESCO (2011): Guidelines for Open Educational Resources (OER) in Higher Education,

dostupno na: http://unesdoc.unesco.org/images/0021/002136/213605e.pdf i OECD (2007): Giving Knowledge

for Free: THE EMERGENCE OF OPEN EDUCATIONAL RESOURCES, dostupno na:

http://www.oecd.org/edu/ceri/38654317.pdf 123Pojam je prihvaćen 2002. godine u Parizu na 1. forumu o utjecaju otvorenih nastavnih sadržaja za visoko

obrazovanje u zemljama u razvoju, organiziranog od strane UNESCA. 124Kao primjer brzog širenja OER inicijative potvrđuje podatak da je u siječnju 2007. godine OECD identificirao

preko 3000 dostupnih otvorenih nastavnih programa (eng. open courseware courses) od 300 sveučilišta diljem

svijeta, s kontinuiranim rastom. Neki od primjera OER su: MIT OpenCourseWare (OCW), Open Knowledge

Repository, OPAL ...

https://openknowledge.worldbank.org/

https://openknowledge.worldbank.org/

110

Slika 21. Primjer nekih od OER projekata u Svijetu i u Europi

Izvor: Carmen Holotescu (2007): Open Educational Resources and FLOSS, dostupno na:

http://www.slideshare.net/cami13/oer-and-floss/

Prednosti OER-a koje navodi Steve Wheeler (2010)125 su sljedeće:

promicanje digitalne kompetencije za društvo znanja - alati i sadržaji koji

omogućuju učenicima/studentima da razviju svoju kreativnost i (sposobnost za)

kritičko razmišljanje

poboljšanje kvalitete sadržaja (kontrola kvalitete, davanje povratne informacije,

poboljšanje preko saveza, zajednica i mreža koje dijele sadržaj)

podržava cjeloživotno učenje i socijalnu uključenost (dostupnost resursa koja su

prethodno bila nedostupna određenim skupinama ljudi)

nudi fleksibilnost u odabiru iz šireg raspona subjekata (predmeta) i tema za

predavanje i učenje

štedi vrijeme i trud kroz ponovno korištenje resursa za koja su pitanja oko

intelektualnog prava već riješena

Nastavno na prethodno sve navedeno i uvažavajući činjenicu kako broj sadržaja koje

kreiraju sami korisnici (eng. user-created content- UCC) bilježi porast u obrazovnom sektoru,

125Steve Wheeler (2010): What's so good about open educational resources?, Invited presentation for the

UNESCO Open Educational Resources Conference, Windhoek, Namibia. May 3, 2010, dostupno na:

http://www.slideshare.net/timbuckteeth/whats-so-good-about-open-educational-resources

http://www.slideshare.net/cami13/oer-and-floss/

111

OER se može promatrati kao kreativna suradnja stvaranja digitalnog sadržaja potičući pri tom

razmjenu i zajedničku proizvodnju informacija, ideja, mišljenja i znanja uz pomoć primjene

participativne web tehnologije (Web 2.0, društvene mreže, wiki…), a sve to u funkciji

poboljšanja kvalitete i stvaranja inovativnog obrazovanja (primjerice forumi i recenzije

udžbenika). Primjereno navedenom, može se reći da su digitalni obrazovni resursi važno

uporište za transformaciju tradicionalnih sustava u okruženje za cjeloživotno obrazovanje,

omogućavanja pristupa i korištenja znanja .

Sve ovo donosi za sobom jedan novi pojam odnosno koncept poznat kao ekonomija

darivanja koja, prema mišljenju Marka Zuckerberga (osnivača najbrže rastuće kompanije na

svijetu-Facebook) predstavlja alternativu tržišnom gospodarstvu, poglavito u mnogim manje

razvijenim kulturama, a funkcionira na principu da pridonosite nešto i dajete to nekome, a ta

osoba daje nešto vama, bilo iz osjećaja obveze ili darežljivosti. Pri čemu, kako on ističe, ondje

gdje postoji viši stupanj otvorenosti i gdje svi mogu vrlo brzo izraziti svoje mišljenje, veći dio

gospodarstva počinje funkcionirati u skladu s načelima ekonomije darivanja, a internetski

servisi danas nude sasvim dovoljno transparentnosti da bi ekonomija darivanja mogla

funkcionirati. Naravno, sve to sa sobom nosi posljedice koje zahvaćaju duboko u društvo-

transparentnost stvara svijet kojima se bolje vlada i koji je pravedniji (Kirkpatrick, 2012).

Zaključno, Jeff Jarvis, autor knjige Što bi napravio Google? naglašava kako je vrlo bitno kako

se informacija, znanje i kultura (kao središnjice ljudske slobode i ljudskog razvoja) proizvode

i razmjenjuju u našem društvu jer ono bitno utječe na način na koji vidimo stanje u svijetu-

kakvo je i kakvo bi moglo biti (2009).

Na temelju svega navedenog i uzimajući u obzir da je riječ o obrazovnim materijalima

koji su javno dostupni i besplati, a koje pojedinci mogu dorađivati, dijeliti, umnožavati i sl.

postavlja se pitanje kako je regulirano intelektualno vlasništvo? (što ujedno predstavlja jedan

od ključnih faktora prihvaćanja pojedinca da stvara ovakve obrazovne materijale). Naime, u

lipnju 2012. održan je svjetski kongres o OER-u tijekom kojega je usvojena Pariška

deklaracija o otvorenim obrazovnim sadržajima s kojom se potiče otvoreno licenciranje

obrazovnih sadržaja čiji je nastanak financiran iz javnih sredstava te se državama preporučuje

da (UNESCO, 2012):

podižu razinu svijesti o postojanju i korištenju OER-a

pomažu u stvaranju poticajnih okružja za korištenje informacijskih i

komunikacijskih tehnologija (ICT)

potiču razvitak strategija, politika i izradu pravilnika vezanih uz OER

112

stimuliranju razvijanje i primjenu sustava za otvoreno licenciranje

podupiru izgradnju kapaciteta za održivi razvoj kvalitetnih obrazovnih materijala

podupiru strateško udruživanje radi dijeljenja OER-a

ohrabruju razvitak i prilagodbu OER-a na raznim jezicima i u različitim

kulturnim kontekstima

potiču istraživanja u području OER-a

potiču otvoreno licenciranje otvorenih obrazovnih sadržaja čiji je nastanak

financiran javnim sredstvima.

Budući da je većina obrazovnih sadržaja zaštićena pod konvencionalnim uvjetima

zaštite autorskog prava tako su OER usko povezani s pitanjima intelektualnog vlasništva.

Jedno od rješenja je korištenje tzv. Creative Commons126 licenci koje nude manje

restriktivne uvjete zaštite autorskog prava.

Jedan od uspješnih projekata (i primjera) OER-a, često citiran u radovima i

publikacijama, je MIT OpenCourseWare (MIT OCW). Ideja o ovom projektu se javila 2000.

godine da bi već 2002. godine krenula pilot verzija uživo koja je uključivala 50 programa

(eng. courses). Do 2012. godine bilo je ukupno objavljeno 2150 programa.127 Prema

statističkim podacima za 2012. godinu, u prosjeku, MIT OCW mjesečno posjeti oko milijun

posjetitelja iz cijelog svijeta, najveći dio posjetitelja pripada skupini studenata (42%) i tzv.

„self-lerner“ (43%), nakon kojih slijedi skupina nastavnici (9%) te ostali (6%). MIT OCW se

uspješno koristi u različite svrhe tako primjerice od ukupnog broja anketiranih nastavnika njih

31% koriste materijale u svrhu poboljšanja osobnog znanja. Među ankentiranim studentima

najveći broj ih koristi u svrhu obogaćivanja osobnog znanja (46%), dok među skupinom tzv.

„self-lerner“ najveći broj ispitanika koristi materijale za istraživanje novih područja (40%)128.

Upravo zbog njegove uspješnosti u svibnju 2013. godine na email adresu MIT OCW

poslan je upit sa zamolbom da se odgovori na sljedeća tri pitanja: Koji je glavni razlog

započinjanja samog projekta? Koji su motivacijski faktori koji su utjecali na to da nastavnici

objavljuju besplatno nastavne materijale? Na koji način je riješeno pitanje intelektualnog

vlasništva? Odgovori na postavljena pitanja uslijedili su nakon mjesec dana od gđe. Yvonne

Ng iz Odjela odnosa s javnošću (prilog 1) koja je izjavila da je ideja za OpenCourseWare

došla iz fakultetskog odbora kojeg je 2000. godine tadašnji predsjednik Charles Vest zadužio

126 Više o tome na: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/hr/ 127 MITOPENCOURSEWARE: Our History, dostupno na: http://ocw.mit.edu/about/our-history/ (26.3.2013.) 128 MITOPENCOURSEWARE: Site Statistics; dostupno na http://ocw.mit.edu/about/site-statistics/ (26.3.2013)

113

da odgovori na sljedeća dva pitanja: kako će Internet promijeniti obrazovanje i što će MIT

učiniti u vezi s tim? To je bilo vrijeme kada su se mnoga sveučilišta bavila pokretanjem

profitabilnih projekata za učenje na daljinu, a MIT je zapravo vrlo kasno počeo s traženjem

odgovora na ta pitanja. Kad je Odbor prvi put formiran, MIT zajednica je očekivala da će

predložiti neki profitabilni model - MIT.com. Odbor je promišljao o tom pitanju te je doveo

konzultantske tvrtke McKinsey i Booz Allen Hamilton kako bi pokušao pronaći profitabilni

poslovni model koji će funkcionirati. No, ni nakon godinu dana proučavanja, nisu mogli

osmisliti dobar model- što ne znači da nitko ne bi mogao zaraditi na učenju na daljinu, već

samo da MIT nije bio dobro pozicioniran da to učini. Ovakav je zaključak imao dosta veze s

jedinstvenom prirodom MIT-a. Prema američkim standardima, MIT je mala škola s vrlo

nadarenim studentima, od oko 10.000, te oko 1.000 zaposlenika. Institut je fokusiran na tzv.

učenje u akademskoj zajednici osmišljen tako da studente upozna s različitim područjima

studija koji se izvode na pojedinim smjerovima, da ih uvede u područje odnosno struku koju

su oni sami odabrali te da se puno koriste praktična iskustva u samoj nastavi.

Da se takav pristup kao i materijali koji se koriste za studente pretvore u online

materijale dostupne široj publici bilo bi vrlo skupo, a očekivalo se (što se kasnije i pokazalo

točnim), da je učenje na daljinu vrlo konkurentno polje s vrlo niskom maržom. Odbor je

smatrao da bi mogle postojati prilike za ponuditi tzv. "ažurirano znanje" na DVD-u bivšim

studentima MIT-a, međutim to nije bio poticajni i revolucionarni prijedlog za kojim je Odbor

bio u potrazi. Nakon izrade izvještaja (debljine od oko 25 cm) u kojem se navodi da nema

poslovnog modela, Odbor je trebao krenuti ispočetka, vratiti se osnovama. Vratili su se misiji

MIT-a, koji dijelom glasi "unaprijediti znanje na način koji će najbolje služiti naciji i svijetu"

i razmišljali su o tome u čemu je MIT najbolji –rezidualno obrazovanje– i o tome što Internet

radi najbolje- dijeli sadržaj naširoko i jeftino– te su se dosjetili ujediniti ove prednosti:

iskoristiti Internet da bi se podijelili postojeći materijali (nastavni programi, bilješke s

predavanja, zadaci i ispiti) kako bi ih predavači i studenti i na drugim sveučilištima mogli

koristiti, a sve sa svrhom poboljšanja vlastite nastave i učenja. Tako su se nakon 25 cm

debelog izvješća vratili predsjedniku Vestu s dopisom od jedne stranice u kojem su predložili

OpenCourseWare. On je odmah uvidio potencijal ideje i odmah osigurao podršku iz Mellon i

Hewlett zaklada kako bi se sam program pokrenuo.

Što se tiče faktora koji utječu na motiviranosti MIT profesora da svoje materijale

besplatno objavljuju je sama ta činjenica što su oni prepoznali koje su prednosti za ljude i

opće dobro koje će proizaći iz pristupa njihovom sadržaju. U ranoj fazi projekta MIT je imao

114

(neka) sredstva za profesore da objave svoje materijale na OCW-u, ali su 2007. godine ostali

bez sredstava. Međutim, taj nedostatak financijskih sredstava oni nisu smatrali preprekom za

daljim sudjelovanjem profesora. Vezano za intelektualno vlasništvo, svaki profesor posjeduje

svoje intelektualno vlasništvo- oni licenciraju svoj IP OCW-u i dopuštaju da se objave njihovi

sadržaji pod Creative Commons licencom.

6. ISTRAŽIVANJE UTJECAJA RAZLIČITIH

TEHNOLOŠKIH, ORGANIZACIJSKIH I

KOMUNIKACIJSKIH ČIMBENIKA NA PRIHVAĆANJE

ICT-a U VISOKOM OBRAZOVANJU

6.1. ISTRAŽIVAČKI PLAN

Kako je cilj ove doktorske disertacije identifikacija čimbenika koji definiraju vrstu i

načine produkcije nastavnih materijala koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene

Interneta i ICT-a posebice u hrvatskom visokoobrazovnom prostoru te stvaranje

konceptualnog modela utjecaja različitih tehnoloških, organizacijskih i komunikacijskih

čimbenika na prihvaćanje elektroničke potpore (ICT) obrazovanja i prikazu intenziteta tih

utjecaja. U tu svrhu provedeno je istraživanje putem interaktivnog anketnog upitnika

distribuiranog putem Interneta, prema uvjetima znanstvenog i stručnog istraživanja.

U funkciji navedenog cilja provesti će se istraživanje sa sljedećim zadacima:

utvrditi (trenutnu) razinu primjene informacijsko-komunikacijske tehnologije u

visokim učilištima Republike Hrvatske i procijeniti iskorištenost ICT potencijala

u obrazovnom procesu,

utvrditi kako pojedini organizacijski, komunikacijski i tehnološki čimbenici

utječu na:

vrstu i dostupnost digitalnih nastavnih materijala koje pripremaju nastavnici u

visokim učilištima Republike Hrvatske

intenzitet korištenja web 2.0 u nastavnom procesu,općenito

percepciju ispitanika o korisnosti primjene ICT u visokom obrazovanju

percepciju ispitanika o vrsti ICT koja će najviše poboljšati nastavni proces

115

stavove ispitanika o najvećim izazovima za instituciju u prihvaćanju

(implementaciji) ICT u nastavnom procesu

utvrditi (ona) područja rada u kojima se očekuje poboljšanje u narednom

razdoblju

Upitnik je sadržavao 45 pitanja (kombinacija zatvorenog tipa pitanja i petostupanjske

Likertove numeričke ljestvice). Metode primijenjene u empirijskom dijelu studije:

prikupljanje podataka putem surveymonkeya

deskriptivna statistička analiza

neparametrijska statističak analiza

Rezultati su obrađeni pomoću statističkog paketa SPSS (Statistical Package for Social

Sciences – SPSS) verzija 19.0. Prvo je izračunata i prikazana (tablično ili grafički)

deskriptivna statistika svake pojedine varijable na ukupnom uzorku.

Za potrebe ispitivanja postavljenih hipoteza bilo je potrebno uzorak podijeliti na





Za kvalitativne odnosno kategorijalne varijable, korištene su metode neparametrijske

statistike: hi-kvadrat test kojim se provjerava statistička značajnost razlike učestalosti

pojedinih odgovora. Rezultati hi-kvadrat testova prikazani su tablično te je prezentirana

interpretacija rezultata. Za podatke mjerene na intervalnoj ili omjernoj ljestvici statistička

značajnost razlika ispitivana je t-testom za nezavisne uzorke ili jednosmjernom analizom

varijance, ovisno o broju podskupina između kojih su analizirane razlike. Leveneovim testom

jednakosti varijanci ispitano je postoji li statistički značajna razlika među varijancama

razultata kako bi se provjerilo je li razultati, osim prikladne mjerne skale zadovoljavaju

preduvjet za provedbu t-testa jednakosti varijanci. Za ispitivanje odnosa među varijablama

izračunati su koeficijenti korelacije kako bi se ustanovilo postoji li sukladnost u variranju

varijabli. Za varijable koje su zadovoljavale preduvjete za neparametrijsku metodu

(nominalna i ordinalna mjerna skala) izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije, dok je za

rezultate na intervalnoj i omjernoj ljestivici korišten Pearsonov koeficijent

116

korelacije. Deskriptivna statistika rezultata ukupnog uzorka te uzorka podijeljenog prema

ispitivanim nezavisnim varijablama prezentirana je tablično ili grafički.

6.2. UZORAK

Istraživanjem je obuhvačeno 14 visokih učilišta129 (VU) na području Republike

Hrvatske, i to: 3 visoke škole (privatne/javne) od ukupno 24, 4 veleučilišta (privatna/javna) od

ukupno 14 i 7 fakulteta od ukupno 61130. U Republici Hrvatskoj visoka učilišta čine

sveučilišta (sa svojim sastavnicama - fakultetima i umjetničkim akademijama), veleučilišta i

visoke škole. Prema podatcima Agencije za znanost i visokom obrazovanju u Republici

Hrvatskoj djeluje ukupno 116 visokih učilišta sa statusom ustanova od čega je 10 sveučilišta

(7 javnih i 3 privatna sveučilišta), 61 fakulteta, 6 umjetničkih akademija te 1 sveučilišni

centar , 14 veleučilišta (3 privatna i 11 javnih veleučilišta) te 24 visokih škola (21 privatna i 3

javne visoke škole)131.

Ciljanu skupinu ovog istraživanja predstavlja nastavno osoblje iz spomenutih visokih

učilišta budući da su nastavnici glavni medij primjene ICT u nastavnom procesu. Prema

podatcima Državnog zavoda za statistiku (DZS) u akademskoj godini 2012./2013. na visokim

učilištima zaposleno je na temelju ugovora o radu ili angažirano na temelju ugovora o djelu

16 975 nastavnika i suradnika u nastavi132. Sukladno navedenom, anketa je poslana na 685

e-mail adresa nastavnika koji prema navedenim podatcima DZS čine 4,04% ukupnog broja

nastavnika i suradnika u nastavi na visokim učilištima u ak. g. 2012./2013. Upitnik je ukupno

ispunilo 101 ispitanika od kojih je 98 korišteno u daljnjoj analizi. Dio ispunjenih upitnika (3

upitnika) isključeni su iz daljnje analize zbog nepotpuno ispunjenog upitnika (primjerice

ispitanici su odgovorili samo na postavljena prva dva pitanja vezana za vrstu visokog učilišta-

VU). U nastavku prikazana je struktura uzorka.

129 Kod odabira veličine uzorka uzeo se kriterij najmanje 10% od ukupnog broja visokih učilišta prema vrsti. 130 Što se tiče znanstvenog područja visokih učilišta koja su uključena u istraživanje valja spomenuti da 64%

spada u znanstveno područje društvenih znanosti , 7% u biotehničke znanosti te 29% u tehničke znanosti. 131 AZVO: Pregled visokih učilišta po vrstama, dostupno na:

http://mozvag.srce.hr/preglednik/pregled/hr/vrstavu/odabir.html,

132 DZS: Nastavnici i suradnici u nastavi na visokim učilištima u ak. g. 2012./2013.

http://mozvag.srce.hr/preglednik/pregled/hr/vrstavu/odabir.html

117

Tablica 6. Struktura uzorka s obzirom na vrste visokog učilišta

Sveučiliše Veleučilište Visoka škola Ukupno

Spol muško Broj 10 14 22 46

% 21,70% 30,40% 47,80% 100%

žensko Broj 26 19 6 51

% 51% 37,30% 11,80% 100%

Dob ispitanika ≤ 30 Broj 14 10 10 34

% 41,20% 29,40% 29,40% 100%

31 - 40 Broj 13 10 12 35

% 37,10% 28,60% 34,30% 100%

41 - 50 Broj 5 7 3 15

% 33,30% 46,70% 20,00% 100%

51 - 60 Broj 3 5 2 10

% 30,00% 50,00% 20,00% 100%

≥ 60 Broj 2 1 1 4

% 37,80% 33,70% 28,60% 100%

Funkcija133 asistent Broj 10 1 12 23

% 43,47% 4,34% 52,17% 100%

docent Broj 8 0 0 8

% 100% 0% 0% 100%

knjižničar/predava

č

Broj 0 1 0 1

% 0% 100% 0% 100%

nastavnik Broj 2 1 1 4

% 50,00% 25,00% 25,00% 100%

osoblje Broj 0 1 0 1

% 0% 100% 0% 100%

predavač Broj 0 23 9 32

% 0% 71,00% 29,00% 100%

predavač i

pročelnik odjela

Broj 0 0 1 1

133 Pod funkcijom podrazumijevaju se položajna radna mjesta i radna mjesta prema čl. 6 Uredbe o nazivima

radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine, broj

25/13, 72/13,151/13, 09/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 - Ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15

i 38/15)

118

% 0% 0% 100% 100%

pročelnik katedre Broj 1 2 0 3

% 33% 66,00% 0% 100%

prodekan Broj 0 1 0 1

% 0% 100% 0% 100%

profesor Broj 5 0 0 5

% 100% 0% 0% 100%

redoviti profesor Broj 1 0 0 1

% 100% 0% 0% 100%

redoviti profesor u

trajnom zvanju

Broj 2 0 0 2

% 100% 0% 0% 100%

suradnik na nastavi Broj 0 1 0 1

% 0% 100% 0% 100%

vanjski suradnik Broj 0 0 2 2

% 0% 0% 100% 100%

viši asistent Broj 4 0 0 4

% 100% 0% 0% 100%

viši predavač Broj 1 2 3 6

% 16,67% 33,33% 50,00% 100%

znanstveni novak Broj 3 0 0 3

% 100% 0% 0% 100%

U ukupnom promatranom uzorku gotovo je podjednaka zastupljenost muškog (48%) i

ženskog roda (52%). Također, gotovo podjednak udio čine ispitanici dobne skupine ≤ 30

(34,69%) te ispitanici koji pripadaju dobnoj skupini između 31-40 godina (35,71%).

Po pitanju vrste visokog učilišta odakle dolaze ispitanici, najveću zastupljenost imaju

ispitanici iz visokih škola (28,6%), a što se tiče profila ispitanika i funkcije koju obnaša na

visokom učilištu u ukupnom promatranom uzorku većina ispitanika su predavači koji čine

35% promatranog uzorka. Asistenti čine 23,5% promatranog uzorka dok najmanju

zastupljenost imaju prodekan, redoviti profesor, suradnik u nastavi, knjižničar/predavač i

osoblje (svaki po 1% u ukupnom promatranom uzorku).

119

6.3 UPITNIK

Upitnik je činio temelj istraživanja, gdje je pilot istraživanje provedeno u Visokoj školi

za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici te su rezultati ovog istraživanja

uporabljeni za kreiranje konačnog oblika upitnika. Upitnik se sastojao od 45 pitanja

razvrstanih u kategorije kojima su se mjerile sljedeće referente odlike (shema 3).

Shema 3. Struktura anketnog upitnika

120

Ova kategorizacija kao i pitanja u anketnom upitniku proizlaze iz proučene dostupne

domaće i inozemne literature korištene u radu poglavito publikacija međunarodnih

organizacija OECD, UNESCO, Economist Intelligence Unit i mnogih autora koji se bave

ovim područjem (primjerice Marković, Koch i Frančić, 2012.; Badurina, 2010., Sigala, 2002.,

Davis, 1989.; Spender, 2001.; Jamlan, 2004.; Hartly i Robertson, 2001.; Barney, 2004…), te

na temelju istraživanja koje je proveo web portal Mojposao 2011. godine.134

Većina pitanja u upitniku mjerena su „zatvorenim“ odgovorima s ponuđenim

modalitetima petostupnjevane Likertove ljestvice. Osim „zatvorenih“ pitanja u upitnik su

uvrštena i neka otvorena pitanja (poput pitanja: koju funkciju obnašate u visokom učilištu te

na koliko kolegija/modula držite predavanja/seminare/vježbe), kao i demografska pitanja,

nužna za identificiranje osnovnih odlika ispitanika (prilog 2).

Upitnik je kreiran na Surveymonkey135, alatu za kreiranje online anketa i istraživanja.

Poveznica na anketni upitnik je poslana na email adrese nastavnog osoblja u 14 visokih

učilišta. Istraživanje je provedeno u periodu od veljače do svibnja 2013. godine, a provodila

ga je sama doktorandica.

Istraživanjem je prikupljeno 98 popunjenih upitnika koji su zadovoljili kriterije

formalne i logične ispravnosti ponuđenih odgovora čiji su rezultati prikazani u nastavku rada

strukturirani u dva dijela. Prvi dio uključuje izračun zastupljenosti pojedinih kategorija u

uzorku i osnovnih statističkih parametara: minimalni i maksimalni rezultati mjerenja,

aritmetička sredina i standardna devijacija prikazani prema kategorijama iz anketnog

upitnika) te krostabulaciju odnosno podjelu prema vrsti učilišta prikazane tablicama

kontigencije koje u statistici označuju povezanost među varijablama te su kao takve temelj

daljnjoj analizi ovoga rada. U drugom dijelu, za kvalitativne odnosno kategorijalne varijable,

korištene su metode neparametrijske statistike: hi-kvadrat test kojim se provjerava statistička

značajnost razlike učestalosti pojedinih odgovora. Rezultati hi-kvadrat testova prikazani su

tablično te je prezentirana interpretacija rezultata. Za podatke mjerene na intervalnoj ili

omjernoj ljestvici statistička značajnost razlika ispitivana je t-testom za nezavisne uzorke ili

jednosmjernom analizom varijance, ovisno o broju podskupina između kojih su analizirane

134 Pitanja vezana za stavove ispitanika (u posljednjem dijelu upitnika) preuzeta su iz izvještaja Economist

Intelligence Unit (2008): The future of higher education: how technology will shape learning u kojem je dan

cjelokupni prikaz provedenog istraživanja 2008. godine na globalnoj razini i to na uzorku od 285 ispitanika od

kojih 189 ispitanika rade na području visokog obrazovanja, a čiji su rezultati istraživanja korišteni u nastavku

rada radi usporedbe s rezultatima provedenog istraživanja za potrebe ovog doktorskog rada. 135 SurveyMonkey: http://www.surveymonkey.com/

121

razlike. Leveneovim testom jednakosti varijanci ispitano je postoji li statistički značajna

razlika među varijancama razultata kako bi se provjerilo je li razultati, osim prikladne mjerne

skale zadovoljavaju preduvjet za provedbu t-testa jednakosti varijanci. Za ispitivanje odnosa

među varijablama izračunati su koeficijenti korelacije kako bi se ustanovilo postoji li

sukladnost u variranju varijabli. Za varijable koje su zadovoljavale preduvjete za

neparametrijsku metodu (nominalna i ordinalna mjerna skala) izračunat je Spearmanov

koeficijent korelacije, dok je za rezultate na intervalnoj i omjernoj ljestivici korišten

Pearsonov koeficijent korelacije. Deskriptivna statistika rezultata ukupnog uzorka te uzorka

podijeljenog prema ispitivanim nezavisnim varijablama prezentirana je tablično ili grafički.

6.4. DESKRIPTIVNA ANALIZA UKUPNOG UZORKA

Prije obrazloženja odgovora na postavljene zadatke istraživanja izračunata je

deskriptivna statistika svake pojedine varijable za cijeli uzorak. Pri tome je deskriptivna

statistika za svaku varijablu prikazana tablično uz tekstualno pojašnjenje ili grafički uz

tekstualno pojašnjene, ovisno o tome u kojoj je mjeri za ciljeve istraživanja bilo važno

slikovito prikazati podatke. Ponuđeni odgovori na istraživačka pitanja uključivali su

usporedbe između podskupina te su isti prikazani grafički i tablično (prilog 3a).

Organizacijski čimbenici su prva kategorija u anketnom upitniku. Pitanja u ovom dijelu

koncipirana su u četiri područja - vrsta visokog učilišta iz kojeg ispitanik dolazi, demografska

struktura ispitanika (spol, dob, funkcija), stručnost ispitanika i psihološki čimbenici

U sklopu ovog dijela postavljeno je i pitanje vezano za broj kolegija/modula koje

ispitanik predaje na visokom učilištu kako bi se dobila informacija o opterećenosti samog

nastavnika.

U nastavku slijedi interpretacija deskriptivne statističke analize koja opisuje izabrane

varijable ili skupine varijabli organizacijskih čimbenika na promatranom uzorku. Metode koje

se najčešće ubrajaju u skupinu deskriptivnih postupaka često se klasificiraju i kao pokazatelji

„robusne“ statistike. U ovom dijelu prikazat ću se ključne varijable organizacijskih čimbenika

upitnika tablicama frekvencija na temelju kojih su izračunati osnovni statistički parametri:

ORGANIZACIJSKI ČIMBENICI

122

minimalni rezultati mjerenja, maksimalni rezultati mjerenja te aritmetička sredina i standardna

devijacija136. Tablice deskriptivne statistike nalaze se u prilogu 3a.

*Na koliko kolegija/modula držite predavanja/seminare/vježbe?

Pitanje vezano za broj kolegija/modula koje ispitanici predaju na visokim učilištima

postavljeno je kako bi se dobila informacija o opterećenosti samog nastavnika.

Prema dobivenim podatcima večina ispitanika izvodi nastavu na 4 kolegija/modula

(23,5%) dok nešto manji postotak (18,4%) izvodi nastavu na 5 kolegija/modula. Gotovo

podjednak broj ispitanika se izjasnilo da predaje na 2 kolegija/modula (15,3%) odnosno na 3

kolegija/modula (16%). Znatno manji udio čine ispitanici koji su se izjasnili da drže nastavu

na: 7 ( 2,0 %), 8 (3,1%) i 9 (3,1%) kolegija/modula, dok se samo jedan ispitanik izjasnio da

drži nastavu na 1 kolegiju/modulu.

*Je li primjena ICT-a u nastavnom procesu uključena u strateške dokumente Vaše

ustanove?

Važnost primjene ICT-a u nastavnom procesu je neupitna. Međutim, ključna pitanja

vezana za implementaciju ICT-a u obrazovanju s kojim se suočavaju mnoga visoka učilišta na

globalnoj razini odnose se na kompetencije nastavnika, nastavne materijale, ICT opremu,

motivaciju kako studenata tako i nastavnika kao i povezivanje s drugim područjima

nacionalne politike i društveno-ekonomskog razvoja (UNESCO, 2008). Stoga bi sam proces

implementacije odnosno integracije ICT-a u nastavni proces trebao biti popraćen, bolje rečeno

podržan, i strateškim dokumentima visokog učilišta.

Slijedom navedenog, ispitanicima je postavljeno pitanje kako bi se dobila informacija je

li primjena ICT-a u nastavnom procesu uključena u strateške dokumente njihove matične

institucije. Ispitanici su se morali odlučiti za jedan od tri ponuđena modaliteta (da, ne, ne

znam).

Prema dobivenim podacima večina se ispitanika (69,4%) izjasnilo da je primjena ICT u

nastavnom procesu uključena u strateške dokumente. Međutim 26,5% ispitanika koji su se

izjasnili modalitetom ne znam predstavlja također zanimljiv podatak jer za adekvatnu

136Budući da je već u prethodnom dijelu, kod opisivanja uzorka, prikazana demografska struktura u ovom dijelu

ona se ne navodi.

123

implementaciju ICT u nastavnom procesu svi sudionici nastavnog procesa, a naročito

nastavnici, bi trebali biti ne samo upoznati nego i sudjelovati u donošenju odluka o istom.

Najmanji udio čine ispitanici (4,1%) koji su se na postavljeno pitanje izjasnili ne

odnosno koji smatraju da primjena ICT-a u nastavnom procesu nije uključena u strateške

dokumente ustanove u kojoj rade.

*STRUČNOST NASTAVNOG OSOBLJA

Kako stručnost i kompetencije nastavnika zasigurno predstavljaju ključan faktor u

širenju (prenošenju) znanja na studente ali i za samu implementaciju ICT-a u nastavnom

procesu postavljeno je pitanje u kojem su ispitanici trebali ocijeniti svoju stručnost iz područja

iz kojeg drže nastavu, informatičku pismenost i vještinu u lakoći pronalaženja informacije na

Internetu, njihova analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanja. Svaku od navedenih

kategorija ispitanici su trebali ocijeniti odgovarajućom ocjenom, od 1 do 5 pri čemu ocjena 1

predstavlja najnižu vrijednost promatranog pitanja, a ocjena 5 največu.

Po pitanju stručnosti iz područja iz kojeg se drži nastava, večina se ispitanika (54,6%)

ocijenilo s visokom ocijenom 5 dok nešto manji postotak (36,1%) promatranog uzorka čine

ispitanici koji su svoju stručnost ocijenili ocijenom 4. Od ukupnog broja anketiranih samo

jedan ispitanik je svoju stručnost iz područja iz kojeg drži nastavu ocijenio ocijenom 2 dok

ocjena 1 nije zabilježena.

Vezano za informatičku pismenost 43,9% ispitanika ocijenilo se ocijenom 5. Nešto

manji postotak (38,8%) se ocijenilo ocijenom 4 dok se 17% ispitanika ocijenilo s ocijenom 3.

Na promatranom uzroku nema zabilježenih modaliteta 1 i 2.

Kod varijable vještina u lakoći pronalaženja informacije na Internetu, njihova

analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanje 50,5% promatranog uzorka se ocijenilo

s najvišom ocijenom (5), dok se 41,2% ocijenilo s ocijenom 4. Znatno manji postotak

ispitanika (8%) se odlučilo za modalitet 3. Kao i prethodno, na promatranom uzroku nema

zabilježenih modaliteta 1 i 2.

124

*Na koji ste se način naučili koristiti računalom?

Vezano za stručnost nastavnog osoblja, a naročito za informatičku pismenost,

postavljeno je pitanje s mogućnošću višestrukog odabira kako bi se dobila informacija na koji

su se način ispitanici naučili koristiti računalom. Pitanje je uključivalo tri ponuđena odgovora

(na fakultetu kao student, samostalnim učenjem, na komercijalnom tečaju) ali je ostavljena i

mogućnost da ispitanici napišu i neki drugi način, ukoliko postoji, kategorija u pitanju nešto

drugo.

Od promatranih ispitanika njih 90,8% se naučilo koristiti računalom samostalnim

učenjem dok je svega 12,2% završilo neki od komercijalnih tečaja. Za modalitet nešto drugo

(kao što su: obvezni predmet u osnovnoj i/ili srednjoj školi, radionicama cjeloživotnog

obrazovanja te usavršavanjem na poslu) izjasnila su se 6 ispitanika.

*ECDL certifikati

ECDL137 (eng. European Computer Driving Licence) ili europska računalna diploma je

međunarodno priznati certifikat za korištenje osobnog računala, dizajniran s ciljem

uspostavljanja jedinstvene norme o osposobljenosti za korištenje osobnog računala za

poslodavce i posloprimce. Riječ je o međunarodno priznatom dokumentu o informatičkoj

pismenosti, koja značajno doprinosi povećanju produktivnosti rada i kvalitetnijem obavljanju

poslova zaposlenika na radnom mjestu.138

Sukladno spomenutom značenju ECDL certifikata, postavljeno je pitanje u kojem su se

ispitanici trebali odlučiti za jedan od šest ponuđenih odgovora (slika 12), a sve to sa svrhom

da se dobije informacija koliko njih (od promatranog uzorka) posjeduje neki od spomenutih

ECDL certifikata, odnosno koliko ih je prepoznalo značenje ove diplome139.

137 Vlada Republike Hrvatske prihvatila je ECDL za nacionalnu normu u školama i državnoj upravi te je dio

strategije "Hrvatska u 21. stoljeću - IT tehnologija" 138 ECDL: http://www.ecdl.hr/o_ecdl-u/sto_je_ecdl (24.8.2013) 139 Treba spomenuti kako se pošlo od pretpostavke da su ispitanici upoznati sa značenjem ECDL-a stoga se u

anketi nije navodilo pojašnjenje istog.

125

Slika 22. Pitanje vezano za posjedovanje ECDL certifikata

Izvor: Anketni upitnik doktorandice

Prema rezultatima provedenog istraživanja najveći udio čine ispitanici koji su se na

navedeno pitanje izjasnili da nemaju ECDL certifikat (89,2%). Znatno manji udio

predstavljaju ispitanici koji su položili svih 7 osnovnih modula (6,5%) dok u promatranom

uzorku samo 3,2% ispitanika se izjasnilo da ima nekoliko modula iz osnovnog paketa.

Najmanji udio čine ispitanici koji su položili 4 modula ekspertnog paketa (1,1%).

Ovi rezultati su i očekivani ako se uzmu u obzir odgovori na prethodno pitanje odnosno

podatak da većina ispitanika nema završen niti jedan komercijalni tečaj.

*VRSTA I DOSTUPNOST DIGITALNIH NASTAVNIH MATERIJALA (DNM)

Digitalni nastavni materijali predstavljaju važno uporište za transformaciju

tradicionalnog sustava visokog obrazovanja u okruženje za cjeloživotno obrazovanje budući

da omogućavaju i olakšavaju pristup te korištenje znanja. Kao što je već spomenuto u

poglavlju 5 digitalni nastavni materijali se mogu promatrati kao kreativna suradnja stvaranja

digitalnog sadržaja potičući pri tom razmjenu i zajedničku proizvodnju informacija, ideja,

mišljenja i znanja uz pomoć primjene participativne web tehnologije (Web 2.0, društvene

mreže, wiki…), a sve to u funkciji poboljšanja kvalitete i stvaranja inovativnog obrazovanja

(primjerice forumi i recenzije udžbenika). Njihova važnost prepoznata je i u akademskoj i u

poslovnoj javnosti, čemu svjedoči sve veći interes i broj istraživača u ovom području, ali i sve

veće zanimanje akademske i poslovne javnosti za implementaciju elektroničkih nastavnih

materijala za obrazovanje u digitalnom okruženju kao i niz pokrenutih projekata (UNESCO,

OECD, MIT, CARNet, Steve Wheeler, Carmen Holotescu, David Kirkpatrick, Jadranka

Lasić-Lazić i sur,…). Shodno navedenom, postavljeno je pitanje (s mogućnošću višestrukog

odabira) kako bi se dobila informacija o vrsti digitalnih nastavnih materijala koje pripremaju

126

nastavnici u visokim učilištima na području Republike Hrvatske te su izračunate frekvencije

za svaku pojedinu vrstu DNM (prilog 3).

U promatranom uzorku najzastupljeniju vrstu digitalnih nastavnih materijala koje

pripremaju nastavnici (98%) su obični dokumenti (doc.,pdf.,prezentacije i sl.) potom slijede

slike, crteži, dijagrami i ostale vrste grafika (73,5%) dok najmanje zastupljenu kategoriju

predstavljaju webinari (5,1%).

Vezano za digitalne nastavne materijale (recenzirani udžbenik140, knjiga ili skripta) i

uvažavajući trend dijeljenja obrazovnih resursa (ili otvorenih obrazovnih resursa) postavljeno

je pitanje o dostupnosti digitalnih nastavnih materijala (DNM) koje pripremaju nastavnici na

hrvatskim visokim učilištima. Ispitanici su trebali odabrati odnosno opredijeliti se za samo

jedan od ponuđenih odgovora (ponuđeni odgovori u pitanju su bili: javno dostupni, s

ograničenim pristupom i nemam recenzirane digitalne nastavne materijale).

Prema dobivenim podacima više od polovine ispitanika (55,1%) nema recenzirane

digitalne nastavne materijale dok se gotovo dvostruko manji udio ispitanika (29,6%) izjasnilo

da su njihovi recenzirani digitalni nastavni materijali s ograničenim pristupom. Najmanji udio

(15,3%) promatranog uzorka čine ispitanici koji svoje recenzirane digitalne nastavne

materijale daju široj javnosti odnosno javno su dostupni.

Ako se uzme u obzir podatak da najzastupljeniju kategoriju ispitanika predstavljaju

predavači te asistenti koji prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju

(NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07,45/09, 63/11, 94/13, 139/13) kao i prema

Odluci o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u

nastavna zvanja koje propisuje Rektorski zbor za sveučilište odnosno Viječe veleučilišta i

visokoh škola ne trebaju imati recenzirani nastavni materijal ovi podatci su očekivani.

Međutim, ako se uzme u obzir činjenica da nije rijedak slučaj kako asistenti, koji čine gotovo

jednu četvrtinu promatranog uzorka, surađuju sa svojim mentorima u kreiranju nastavnih

materijala kao i činjenica o dostupnosti ICT te dobne strukture ispitanika ovi podatci dovode

do zaključka da svijest o spomenutom globalnom trendu još uvijek nije u zadovoljavajučoj

mjeri razvijena.

140 Treba spomenuti kako prema Privilniku o izdavačkoj djelatnosti nekih visokih učilišta pod udžbenikom se,

između ostalog, podrazumijevaju i autorizirana predavanja (handouti).

http://www.zakon.hr/cms.htm?id=481










127

*PSIHOLOŠKI ČIMBENICI

Model prihvaćanja tehnologije (eng. Technology Acceptance Model – TAM)141 kojeg

je ponudio Fred D. Davis 1985. godine u svojoj doktorskoj disertaciji jedan je od opće

prihvaćenih modela prema kojem postoje dva glavna faktora za kreiranje stava prema

korištenju odnosno prihvaćanju i uporabi IT, a to su: percepcija o lakoći korištenja (ili

očekivana lakoća korištenja. Ona podrazumijeva stupanj vjerovanja pojedinca da će moći

koristiti IT bez povećanog fizičkog ili mentalnog napora, a da će proizvesti korisnost

(poboljšati svoj rad unutar organizacijskog konteksta). Percipirana lakoća korištenja i

percipirana korisnost primjene predstavljaju „stupanj“ vjerovanja do kojeg korisnik očekuje

da ciljni sustav ne predstavlja nikakav napor i da će korištenjem IT-a povećati svoj radni

učinak služeći se određenim sustavom aplikacija (Badurina, 2010:45, prema Davis, 1985:81,

Sigala, 2002 prema Davis i sur., 1989., str. 985, Chuttur, ns.). Spomenuti autori, ali i mnogi

drugi koji se bave ovim područjem (primjerice Ma, Andersson, Streith (2005), Sadaf, Newby,

Ertmer (2012), Saeed, Sinnappan, Sadaf, Newby, Ertmer (2012)) su ukazali da očekivana

korisnost i lakoća korištenja predstavljaju značajne faktore koji utječu na namjeru samog

nastavnika da koristi tehnologiju u nastavnom procesu. Međutim, treba istaknuti da su u ovim

studijama autori spomenuti model primjenili u različitim kontekstima, primjerice Sigala je

koristila TAM model za identifikaciju čimbenika koji određuju prihvaćanje i razinu korištenja

internetskih alata (odnosno WWW-a, email i online foruma) u nastavi turizma i ugostiteljstva,

Badurina za prihvaćanje e-sustava na Filozofskom fakultetu u Osijeku, Sadaf, Newby i

Ertmer kao i Saeed i Sinnappan za identifikaciju čimbenika koji utječu na namjeru korištenja

web 2.0 tehnologije (odnosno wiki-a, blogova, podcastinga, društvenih mreža) u nastavnom

procesu.

Shodno navedenom, psihološki čimbenici predstavljaju četvrtu kategoriju pitanja u

ovom dijelu anketnog upitnika u okviru kojeg je postavljeno 13 ponuđenih tvrdnji vezanih za

lakoću korištenja i korisnosti ICT-a (prilog 3). Ispitanici su trebali za svaku ponuđenu tvrdnju

odabrati odgovarajući modalitet (ponuđeni modaliteti su bili: ne slažem se, djelomično se

slažem, slažem se i ne znam).

Prema dobivenim podacima ispitanici pokazuju najviši stupanj slaganja sa sljedećim

tvrdnjama: Smatram da se uporabom ICT može poboljšati/unaprijediti kvaliteta nastave

(84,54%); Internet je dragocjen izvor za prikupljanje informacija i alat za širenje informacija

141 Više o tome u: Davis, F. D. J.(1985): A Technology Acceptane Model for Empirically Testing New End-User

Information Systems. Theory and Results : PhD Thesis. Cambridge: Massachusetts Institute of Technology

128

(86,60%); Internet omogućuje brže/jednostavnije prikupljanje informacija od drugih izvora

informacija (87,63%).

Nešto manji stupanj slaganja (modalitet „djelomično se slažem“) zabilježeno je za

tvrdnju Za korištenje Interneta i ICT u unapređenju nastave potrebno je opsežno informatičko

znanje (46,39%), dok se za modalitet „ne slažem se“ najveći broj ispitanika odlučilo kod

tvrdnji Ne znam gdje pronaći relevantne informacijske/obrazovne web adrese (72,92%);

Smatram da je uporaba računala u nastavi potrebna pretežno kod informatičkih kolegija

(70,83%); Smatram da na Internetu gubim previše vremena tražeći informaciju koja mi je

potrebna zbog toga što smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen (73,95%).

*Koliko često upućujete svoje studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.?

Wikibooks i Wikiversity jedan su od primjera web stranica na kojima svatko može

dodavati, mijenjati i međusobno povezivati sadržaje. Wiki knjige142 su knjige otvorenog

sadržaja koje može svatko uređivati dok Wikiversity143 predstavlja zajednicu učenja,

orijentiranu na nastavne resurse sa svrhom njihova korištenja na svim razinama obrazovanja

(od predškolskog do visokoškolskog obrazovanja, uključujući i stručno osposobljavanje te

informalno učenje). Prema Sadaf, Newby, Ertmer (2012)144 wikii imaju brojne pedagoške

prednosti. Tako primjerice prema istraživanju koje su proveli većina nastavnika (njih 181 ili

63,3%) za wikii smatra da poboljšava odnosno unaprijeđuje studentovo učenje. Nešto manji

broj ispitanika (njih 140 ili 49%) smatra da wiki pozitivno utječe na ishode učenja. Gotovo

podjednak postotak ispitanika smatra kao najvažniju pedagošku prednost njegovu

jednostavnost korištenja/dijeljenja sadržaja (38,1%) te razvijenje kritičkog razmišljanja kroz

suradničko učenje (37,8%).

Shodno navedenom, postavljeno je pitanje Koliko često upućujete svoje studente na

wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.? s ciljem da se dobije informacija odnosno

predodžba o tome u jesu li (i u kojoj mjeri) hrvatski nastavnici svjesni uloge i potencijala

novih virtualnih okruženja u kreiranju vlastitog znanja. Valja spomenuti da postoji i hrvatska

inačica Wikibooks- Wikiknjige.

142 WIKIBOOKS: http://en.wikibooks.org/wiki/Main_Page (17.9.2013) 143 WIKIVERSITY: http://en.wikiversity.org/wiki/Wikiversity:Main_Page (17.9.2013) 144 Više o istraživanju vidjeti u: Sadaf, A., Newby,J.,T.,Ertmer, A.,P., (2012): Exploring Factors that Predict

Preservice Teachers'Intentions to Use Web 2.0 Technologies Using Decomposed Theory of Planned Behavior,

Journal of Research on Technology in Education, Volume 45, Number 2, ISTE (International Society for

Technology in Education

http://en.wikibooks.org/wiki/Main_Page

http://en.wikiversity.org/wiki/Wikiversity:Main_Page

129

Prema dobivenim podatcima nešto manje od polovine ispitanika, njih 46,9%, se

izjasnilo da rijetko ili ponekad upućuje studente na wikiknjige, wikiversity i sl., dok se njih

38,8% izjasnilo modalitetom nikada. Najmanji udio čine ispitanici, njih 14,3%, koji su se

izjasnili da često/ vrlo često upućuje studente na wikiknjige, wikiversity i sl. Iz navedenog se

može zakljućiti da potencijal ovih novih virtualnih okruženja u kreiranju vlastitog znanja uz

pomoć raznovrsnih resursa na promatranom uzorku je još uvijek samo na razini

samoinicijative pojedinaca.

B. TEHNOLOŠKI ČIMBENICI

Tehnološki čimbenici su druga kategorija u anketnom upitniku. Pitanja u ovom dijelu

odnose se na raspoloživost infrastukture u okviru koje su postavljena pitanja vezana za

dostupnost i kvalitetu ICT-a te razlozi i učestalost korištenja Interneta od strane ispitanika. U

ovom dijelu prikazana je deskriptivna statistička analiza ključnih varijabli tehnoloških

čimbenika upitnika.

*DOSTUPNOST I KVALITETA INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE

TEHNOLOGIJE (ICT) U VISOKIM UČILIŠTIMA (VU) REPUBLIKE

HRVATSKE

Dostupnost i kvaliteta informacijsko-komunikacijske tehnologije u visokim učilištima

kao i stav odnosno zadovoljstvo pojedinca (nastavnika) o istom zasigurno predstavljaju

ključne faktore implementacije ICT-a u nastavnom procesu. U tu svrhu postavljeno je pitanje

o stavovima ispitanika o dostupnosti i kvaliteti računalne opreme u visokim učilištima s

(odgovarajućim) tvrdnjama za koje su ispitanici trebali odabrati jedan odgovarajući modalitet

(ne slažem se, djelomično se slažem, slažem se i ne znam). Prikaz raspodjele ispitanika

prema odgovoru na ponuđene tvrdnje dan je u tablici 10 (prilog 3a).

Po pitanju postojanja koordinirane nabave opreme (hardware i software) u visokom

učilištu u kojem rade, 44% ispitanika smatra da postoji koordinirana nabava opreme dok se

djelomično slažu s navedenom tvrdnjom 28% ispitanika. Nadalje, od ukupnog broja

promatranog uzorka njih 15% se odlučilo za modalitet „ne znam“ dok se nešto najmanji udio

(njih 12%) nije složilo sa navedenom tvrdnjom (modalitet „ne slažem se“).

130

Sa tvrdnjom Računalna opremljenost mog učilišta potpuno odgovara potrebama

održavanja i pripreme nastave se složilo 47% ispitanika. Nešto manji udio promatranog

uzorka (njih 40%) se opredijelilo za modalitet „djelomično se slažem“ dok 8% ispitanika

smatra da računalna opremljenost učilišta u kojem rade ne odgovara potpuno potrebama i

pripremi nastave (modalitet „ne slažem se“). Najmanji broj promatranog uzorka (njih 3%)

opredijelilo se za modalitet „ne znam“.

Na tvrdnju Računalna oprema na mom učilištu je uglavnom zastarjela većina se

ispitanika (njih 75%) nije složila. Znatno manji broj (njih 18%) se opredijelilo za modalitet

„djelomično se slažem“ dok se 5% ispitanika složilo sa navedenom tvrdnjom. Najmanji broj

ispitanika (njih 2%) se opredijelilo za modalitet „ne znam“.

*Koju informacijsko- komunikacijsku tehnologiju koristite?

Kako bi se dobila informacija s kojom ICT tehnologijom nastavnici u visokim

učilištima raspolažu i koriste, postavljano je pitanje s mogućnošću višestrukog odgovora te su

izračunate frekvencije za svaku pojedinu vrstu (tablica 11., prilog 3a).

U promatranom uzorku najzastupljeniju kategoriju ICT-a koju koriste nastavnici čine

prijenosno računalo (88,8%) te osobno računalo (71,4%). 39,8% ispitanika koristi tzv.

smarthphone dok znatno manji postotak koristi tablet računalo (17,3%). Ništa od navedenog

izjasnilo se 1% nastavnika, a odgovor „nešto drugo“ nije zabilježen.

*Koliko ste zadovoljni s kvalitetom pristupa Internetu u Vašoj ustanovi?

Da bi se ICT mogla adekvatno implementirati i koristiti u nastavnom procesu

neophodno je da kvaliteta pristupa Internetu bude na zadovoljavajućoj razini. Kako su

nastavnici glavni mediji za integraciju odnosno implementaciju ICT-a u nastavnom procesu

postavljeno je pitanje u kojem su ispitanici trebali ocijeniti odgovarajućim modalitetom (od 1

–vrlo nezadovoljan do 5-vrlo zadovoljan) svoje zadovoljstvo s kvalitetom pristupa Internetu u

ustanovi u kojoj rade. Tablični prikazi frekvencija varijable IU prikazani su u tablici 12,

prilog 3a.

Prema dobivenim podatcima 92% anketiranih je srednje do vrlo zadovoljno kvalitetom

pristupa Internetu u ustanovi u kojoj rade dok je svega 8, 2 % nezadovoljno do vrlo

nezadovoljno.

131

b) UČESTALOST KORIŠTENJA INTERNETA

U okviru ovog dijela ankete da bi se dobila spoznaja o učestalosti korištenja Interneta

od strane nastavnika u visokim učilištima, postavljena su pitanja koja se odnose na samu

učestalost, ali i vrijeme aktivnog korištenja Interneta te vrstu medija s kojih nastavnici

najčešće pristupaju istom. Dobiveni rezultati prikazani su u nastavku teksta.

*Koliko često koristite Internet?

Kako bi se dobila informacija koliko često nastavnici koriste Internet postavljeno je

pitanje u kojem su se ispitanici trebali odlučiti za samo jedan od ponuđenih modaliteta

(ponuđeni modaliteti su bili: više puta dnevno, jednom dnevno, jednom tjedno, više puta

tjedno, nekoliko puta mjesečno ili rjeđe). Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na

postavljeno pitanje dan je u tablici 13., prilog 3a.

Prema dobivenim rezultatima, 99% nastavnika se izjasnilo da Internet koriste više puta

tjedno dok ostali modaliteti (više puta dnevno, jednom dnevno, jednom tjedno, nekoliko puta

mjesečno ili rjeđe) nisu zabilježeni.

*Koliko tjedno aktivno koristite Internet?

Ovo pitanje se nadovezuje na prethodno s ciljem da se dođe do spoznaje koliko zapravo

svog vremena nastavnici koriste u aktivnom korištenju Interneta. U tu svrhu postavljeno je

pitanje sa sljedećim modalitetima: manje od 1 sat, 2-3 sata, 4-5 sati i više od 6 sati. Ispitanici

su se mogli odlučiti za samo jedan od ponuđenih modaliteta.

U promatranom uzorku večina ispitanika (70,1%) se izjasnilo da više od 6 sati tjedno

aktivno koriste Internet. Podjednak udio (14,4%) čine ispitanici koji su se izjasnili da aktivno

koristi Internet 4-5-sati tjedno odnosno 2-3 sata. Samo 1% ispitanika od ukupno promatranog

uzorka se izjasnilo da manje od 1 sat tjedno aktivno koristi Internet.

Međutim, ako se uzme u obzir dobna struktura anketiranih nastavnika koji večinom

spadaju u dobnu skupinu do 40 godina, rezultati su i očekivani.

132

*Kad najčešće koristite Internet?

Iz prethodnih rezultata je vidljivo da većina nastavnika provodi više od 6 sati svog

vremena aktivno koristeći Internet. Vezano za navedeno, postavljeno je pitanje kako bi se

dobila informacija u koje vrijeme obično nastavnici koriste Internet (za vrijeme radnog

vremena145 ili u svoje slobodno vrijeme). Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na

postavljeno pitanje dan je u tablici 15, prilog 3a .

Većina anketiranih najčešće koristi Internet za vrijeme radnog vremena (69,1%), a

gotovo dvostruko manji postotak promatranog uzorka (30,9%) se izjasnilo da najčešće koristi

Internet u slobodno vrijeme.

Naime, prema podacima Gfk Croatia146 na području Republike Hrvatske najveći

postotak ispitanika najčešće koristi Internet od kuće (87%), a samo 10% na poslu. Međutim,

kako u provedenom istraživanju nije jasan radni status korisnika Interneta ne može se sa

sigurnošću konstatirati da se ova populacija znatno razlikuje od opće populacije ljudi njihovih

godina u Republici Hrvatskoj.

*Najčešće pristupam na Internet putem:

S namjerom da se dobije informacija o najčešće korištenom mediju za pristupanje

Internetu postavljeno je pitanje u kojem su ispitanici trebali odabrati samo jedan od ponuđenih

odgovora (prijenosnog računala, PC (osobnog računala), tablet računala, Smartphone (PDA),

ali je ostavljena i mogućnost da napišu i nešto drugo, ukoliko koriste. Dobiveni rezultati

prikazani su u nastavku teksta.

Od ukupno promatranog uzorka najveći udio čine nastavnici koji na Internet najčešće

pristupaju putem prijenosnog računala (52,6%). Nešto manji postotak čine nastavnici koji na

Internet najčešće pristupaju putem PC (41,2%),a znatno manji postotak (svega 5,2%) čine

145 Prema čl.19 Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, donešenog 22. listopada 2010. godine,

obveze zaposlenika u redovnom radnom vremenu u ustanovama utvrđuju se u okviru 40-satnog radnog tjedna

(puno radno vrijeme). Međutim, ovisno o internoj politici ustanove, nastavnici mogu (veći ili manji) dio svog

radnog vremena provesti izvan ustanove, primjerice raditi od kuće zbog čega se ovdje nije dao naglasak mjesta

pristupanja nego vremena korištenja interneta. 146 Istraživanje je provedeno u prosincu 2011. godine na reprezentativnom uzorku građana starijih od 15 godine

(n=1000) putem osobne ankete u kućanstvu. Među ispitanicima najveći postotak (96%) predstavljali su ispitanici

pripadnici dobne strukture 15-24, nešto manje pripadnici dobne strukture 25-34 (87%) te 35-44 (njih 84%).

Najmanju skupinu predstavljali su ispitanici dobne strukture 65+ (9%). Rezultati istraživanja dostupni su na:

http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_articles/005364/index.hr.html.

133

nastavnici koji putem svojih smartphone (PDA) najčešće pristupaju Internetu. Modalitet nešto

drugo nije zabilježen.

C. KOMUNIKACIJSKI ČIMBENICI

.

Komunikacijski čimbenici su treća kategorija u anketnom upitniku. Pitanja u ovom

dijelu odnose se na vrstu participativne web tehnologije koju koriste nastavnici visokih

učilišta u Republici Hrvatskoj u okviru kojeg su postavljena pitanja vezana za vrstu i

učestalost korištenja web tehnologije, općenito, ali i u samom nastavnom procesu. U nastavku

slijedi deskriptivna statistička analiza ključnih varijabli komunikacijskih čimbenika.

*Koliko često koristite Internet za navedene svrhe?

S namjerom da se dobije informacija o vrsti participativne web tehnologije koju koriste

nastavnici prvobitno je postavljeno pitanje o učestalosti korištenja Interneta u odgovarajuće

svrhe. Svaku navedenu svrhu ispitanici su trebali ocjeniti odgovarajučim modalitetom od 1 što

znači nikad do 5 što znači vrlo često. Za svaku od istraživanih čestica izračunate su

aritmetička sredina i standardna devijacija (tablica 17, prilog 3a).

Uzimajući u obzir kriterij da odgovori 1 (nikada) i 2 (rijetko) predstavljaju nisku

pretpostavljenu vrijednost, a odgovor 3 (ponekad) srednju te odgovori 4 (često) i 5 (vrlo

često) visoku, prema dobivenim rezultatima većina anketiranih koristi Internet najčešće u

svrhe slanja email poruka (M= 4,84; SD= 0,445), znanstveno istraživački rad (M= 4,17;

SD=0,952) te prikupljanje materijala za pripremu nastave (M=4,06; SD= 0,927) što je

očekivano s obzirom na to da se radi o populaciji koja radi u nastavi i bavi se

znanstvenoistraživačkim radom, a email je još uvijek jedan od najšire korištenih načina

komunikacije. Također, ispitanici su se izjasnili da gotovo često koriste Internet i u svrhu

informiranja o dnevnim događajima (M= 3,96 i SD= 1,075), eBankarstva (M=3,82 i SD=

1,305) te ponekad za download programa i aplikacije (M= 3,14 i SD= 1,072).

Međutim, dobiveni podaci pokazuju i da ispitanici rijetko koriste Internet u svrhu

objave udžbenika (M=2,18; SD=1,32437) te sudjelovanje na web konferencijama (M=2,10;

SD=1,14) dok najrjeđe koriste u svrhe igranja i skidanja igrica (M=1,49; SD= 0,886) te

čitanja i pisanja blogova (M= 1,85; SD= 1,056).

134

Ovi podaci ne razlikuju se znatno od prijašnjih provedenih istraživanja na području

Republike Hrvatske. Naime, prema rezultatima istraživanja za koje svrhe nastavnici (n=100) i

studenti (n=268) hrvatskih sveučilišta koriste Internet, objavljenih na blogu Marije Matešić u

Informatologiji 26.6.2009., najveći postotak nastavnika (95%) koristi Internet za slanje emaila

te u svrhu obrazovanja (68%), a dva puta manje u odnosu na studenate koriste Internet za

komunikaciju (36%) i preuzimanje i pregledavanje audio i video sadržaja (35%). Što se tiče

studenata, najveći postotak (82,09%) koristi Internet za slanje emaila. Na drugom mjestu

studenti u gotovo jednakom postotku koriste Internet u svrhu obrazovanja (77,61%),

komunikacije i dijeljenja mišljenja te preuzimanja (75,37%) i pregledavanja audio i video

sadržaja (75,37%).147

Nadalje, prema istraživanju iz 2006. godine najčešći razlozi korištenja Interneta od

strane nastavnika su pisanje i slanje emaila (94,8%), zatim za znanstvenoistraživački rad

(67,2%) te za pripremu i izvođenje nastave (65,6%). Slično istraživanje je provela Marianna

Sigala (2002) na uzorku od 82 ispitanika s ciljem da se dođe do spoznaje u koje svrhe

nastavnici najčešće koriste internetske alate odnosno www i elektroničke diskusijske grupe.

Dobiveni rezultati pokazali su da nastavnici najviše koriste internetske alate za unaprjeđenje

nastavnog materijala (traženje članaka, prikupljanje podataka o djelatnosti i objavljivanje

bilježaka s predavanja)148.

Općenito, ako se usporede dobiveni podaci sa najnovijim istraživanjima koje je proveo

DZS prema kojima pojedinci u Republici Hrvatskoj najčešće upotrebljavaju Internet za

prikupljanje informacija (o proizvodima i uslugama) (84%), korištenje emaila (78%), čitanje

dnevnih novosti i časopisa (85%) te relativno nizak udio uporabe usluga eBankarstva može se

zaključiti da kod promatrane populacije (uzimajući u obzir dobnu strukturu) nema značajnih

odstupanja od hrvatskog prosjeka149.

147 Marija Matešić: Za što se koristi Internet?, dostupno na: http://www.informatologija.net/blog/1466-za-sto-se-

koristi-internet/ (29.10.2013.) 148 Više o istraživanju vidjeti u: Sigala, M., (2002):Internet kao dopuna i pomoć u nastavi turizma i

ugostiteljstva: europska iskustva, CARNet-Časopis Edupoint, godište II| broj 7 | Zagreb | 21.6.2002. | ISSN

1333-5987 149 DZS: Uporaba informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) u kućanstvima i kod pojedinaca u 2012.,

prvi rezultati, ISSN 1330-0350, objavljeno 3. prosinca 2012., Zagreb.; dostupno na:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/02-03-02_01_2012.htm (29.11.2013)

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/02-03-02_01_2012.htm

135

*Koliko često koristite za vrijeme nastave blogove, wiki, podcast, webcast, online

predavanja, društvene mreže, tekstualne poruke/obavijesti, softver namijenjen za

suradnju/kolaboraciju, upravljanje dokumentima

Prema Cisco Systemsu komunikacija, suradnja i interakcija predstavljaju temelje

suvremenog obrazovanja. Sadaf, Newby i Ertmer (2012). navode kako su web 2.0 tehnologije

(poput wikia, blogova, društvenih mreža itd.) postale istaknute u obrazovanju iz nekoliko

razloga među kojima su potrebe da studenti razviju vještine neophodne za 21. st. te zbog svoje

potencijalne vrijednosti u samom procesu poučavanja i učenja budući da one omogućuju nove

načine suradnje, interakcije, komunikacije, kao i mogućnost surađivanja u kreiranju sadržaja

te dijeljenja ideja i znanja Također, koristeći web 2.0 studenti više nisu pasivni primatelji

informacije nego aktivno surađuju u stvaranju znanja putem razmjene informacija i iskustva

(Orehovacki, Bubas, Konecki, 2009). Nelson, Christopher i Mims (2009) smatraju da web

2.0 tehnologija podupire kreativni i kolektivni doprinos te da učenje ima smisla kada su

studenti sukreatori i kada razvijaju svoje vlastito znanje.

Međutim razvoj i primjena participativne web tehnologije u nastavi zahtijevaju nove

načine rada isto kao i inovativnu i produktivnu primjenu znanja. Budući da se neke od njih

već neko vrijeme koriste u obrazovanju (poput podcast, webcast i bloga) postavljeno je

pitanje kako bi se dobila informacija koliko često ispitanici koriste u nastavnom procesu:

blogove, wiki, podcast, webcast, online predavanja, društvene mreže, tekstualne

poruke/obavijesti, softver namijenjen za suradnju/kolaboraciju, upravljanje dokumentima.

Svaku varijablu ispitanici su trebali ocijeniti jednim od ponuđenih modaliteta (od modaliteta

1- nikada do modaliteta 5-vrlo često). Također, ispitanicima je ostavljena mogućnost da

napišu i nešto drugo ukoliko koriste. Deskriptivna statistika navedenih varijabli prikazana je u

tablici 18, prilog 3a.

Uzimajući u obzir kriterij da odgovori 1 (nikada) i 2 (rijetko) predstavljaju nisku

pretpostavljenu vrijednost, a odgovor 3 (ponekad) srednju te odgovori 4 (često) i 5 (vrlo

često) visoku, prema dobivenim rezultatima vidljivo je da u prosjeku nastavnici uglavnom

koriste za vrijeme nastave slike, crteže, dijagrame i ostale vrste grafika sa prosječnom

vrijednosti nešto iznad 3,00 (M=3,43; SD= 1,271) dok animacije i simulacije koriste nešto

rjeđe (M=2,65; SD=1,316) kao i javno dostupne PPT prezentacije (M=2,83; SD=1,252).

Također zabilježena su dva odgovora pod modalitetom „nešto drugo“- 1 ispitanik koristi i

baze podataka (članci, stručne informacije), a 1 video materijale. Međutim, ako se pogledaju

136

prosječne vrijednosti korištenja participativne web tehnologije poput podcast, webcast,wiki i

bloga (podcast: M=1,36; SD= 0,811; webcast M=1,48; SD=0,895; wiki:M=1,74;SD=1,103 te

blog: M=1,29; SD=0,666) koje zahtijevaju nove načine rada kao i inovativnu i produktivnu

primjenu znanja ovi podaci upučuju na zaključak kako praksa korištenja spomenute

participativne web tehnologije za vrijeme nastave još uvijek nije saživjela.

Uspoređujući ove podatke s podacima istraživanja koje su provele Gligora Marković,

Rauker Koch i Frančić (2012) prema kojima nastavnici najčešće koriste PPT prezentacije

(89,58%), zatim audio i video sadržaje (68,75%) može se zaključiti da se popularnost

korištenja PPT prezentacija u nastavnom procesu nije znatno promjenila. Međutim, valja

napomenuti da su se nastavnici u spomenutom istraživanju izrazili vrlo pozitivno za alate 2.0

(njih 61,46% planira koristiti interaktivne prezentacije, razmjenu audio i video sadržaja

57,29%, wiki 44,79%, razmjenu fotografija 43,75%, online bilješke 35,42%, LMS

35,42%, društvene mreže 34,38% i blog 19,79%).150

Nastavno na prethodno pitanje, postavljeno je pitanje kako bi se dobila informacija

koliko često u nastavnom procesu (općenito) nastavnici koriste web 2.0 (blogove, wikii,

podcast, webcast, online predavanja, društvene mreže, tekstualne poruke/obavijesti, softver

namijenjen za suradnju/kolaboraciju, upravljanje dokumentima). Također, ispitanicima je

ostavljena mogućnost da napišu i nešto drugo ukoliko koriste. Deskriptivna statistika razlika

u odgovorima ispitanika prikazana je u nastavku teksta.

Kao i kod prethodnih pitanja, uzimajući u obzir kriterij da odgovori 4 i 5 predstavljaju

najveću pretpostavljenu vrijednost, odgovor 3 srednju, a odgovori 1 i 2 najmanju, prema

dobivenim podatcima ispitanici su se izjasnili da u prosjeku uglavnom koriste tekstualne

poruke/obavijesti u nastavnom procesu (općenito) s prosječnom vrijednošću nešto iznad 3

(M=3,3125; SD=1,27579) te upravljanje dokumentima s prosječnom vrijednošću nešto

manjom od 3 (MD=2,88; SD=1,319). Softwar namijenjenog za suradnju/kolaboraciju u

nastavnom procesu (MD=2,3112; SD=1,294) te online predavanja (M=2,39; SD=1,169)

ispitanici koriste rijetko u svom nastavnom procesu (općenito). Također, prema dobivenim

podacima većina ispitanika nikada ne koristi u nastavnom procesu (općenito) blogove

(M=1,48; SD=0,889), wikii (M=1,99; SD=0,889), podcast (M=1,58; SD= 0,933), webcast

(M=1,55; SD= 0,875) te društvene mreže (M=1,78; SD=1,049), što opet upučuje na zaključak

kao i u prethodnom pitanju kako praksa korištenja ove participativne web tehnologije u

nastavnom procesu općenito još uvijek nije saživjela odnosno njene potencijalne vrijednosti

150 CARNet: e-obrazovanje, Koristimo li i koliko web 2.0 alateu nastavi; objavljeno 1.lipnja 2012; dostupno na:

http://e-obrazovanje.carnet.hr/koristimo-li-i-koliko-web-2-0-alate-u-nastavi/

137

koje omogućuju nove načine suradnje, interakcije, komunikacije, kao i mogućnost surađivanja

u kreiranju sadržaja te dijeljenja ideja i znanja u samom procesu poučavanja i učenja su još

uvijek neiskorištene.

Usporedbe radi, prema istraživanju koje je proveo Economist Intelligence Unit 2008.

godine na uzorku od 189 ispitanika koji dolaze iz područja visokog obrazovanja, većina

ispitanika koristi online predavanja (71%), tekstualne poruke/obavijesti (66%) te upravljanje

dokumentima (66%) u nastavnom procesu. Software namjenjen za suradnju/kolaboraciju

koristi 59% ispitanika, dok nešto manji postotak (56%) koristi društvene mreže. Podcast u

nastavnom procesu koristi 53% ispitanika dok najmanji postotak ispitanika se izjasnilo da

koristi blogove (44%) i wiki (41%).

Ako se usporede prikupljeni podaci sa podacima Economist Intelligence Unit može se

zaključiti da primjena web alata u nastavnom procesu još uvijek nije (u dovoljnoj mjeri)

prepoznata, a samim time i korištena od stane nastavnika.

*Koje od navedenih usluga računarstva u oblaku (eng. Cloud Computing) koristite:

Računarstvo u oblaku nudi širok raspon rješenja, a s obzirom na njegove prednosti i

mogućnosti opisane u poglavlju 3.7.3. postavljeno je pitanje (s mogućnošću višestrukog

odgovora) s ciljem da se dobije informacija koliko nastavnika je prepoznalo prednosti i

mogućnosti računarstva u oblaku odnosno koje usluge računarstva u oblaku koriste.

Po pitanju korištenja usluga računarstva u oblaku gotovo podjednak postotak

promatranog uzorka koristi Google Apps (28%) i Dropbox (29%) te SkyDrive koji koristi

14% ispitanika. 26% ispitanika ne koristi usluge računarstva u oblaku dok se 3% promatranog

uzorka izjasnilo da koriste nešto drugo (pri čemu je zabilježen po jedan odgovor za BitBucket,

SugarSync, iCloud te nisam sigurna da znam o čemu se radi).

*Koje od navedenih sustava za online učenje koristite?

Moodle, Loomen i Merlin sustavi su za online učenje koje nudi CARNet besplatno svim

članovima akademske i školske zajednice. Dakle, riječ je o sustavima otvorenog kôda

namijenjen izradi elektroničkih obrazovnih sadržaja te održavanju nastave na daljinu

(CARNet). S obirom da je riječ o besplatnim uslugama namjenjenim izradi elektroničkih

138

obrazovnih sadržaja, postavljeno je pitanje kako bi se dobila informacija koje sustave za

online učenje koriste članovi akademske zajednice odnosno nastavnici u Republici Hrvatskoj.

Najveći postotak ispitanika ne koristi niti jedan sustav za online učenje (43,8%) dok

među ispitanicima koji koriste, najveći postotak (42,7%) koristi sustav za online učenje

Moodle, nakon kojeg slijedi Merlin (12,5%) te Loomen (1%).

*Koristi li vaša institucija ISVU?

ISVU (Informacijski Sustav Visokih Učilišta) je projekt Ministarstva znanosti,

obrazovanja i sporta pokrenut sredinom 2000. godine u sklopu programa informatizacije

visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. ISVU nudi svojim korisnicima mnoge mogućnosti,

primjerice studentima daje mogućnost prijave i odjave ispita putem Interneta, obavijesti o

ispitima putem emaila, dobivanje potvrda izvan radnog vremena studentske referade te upis

godine bez čekanja u redu dok nastavnicima daje mogućnost uređivanja tjednog plana nastave

za predavanja i vježbe, opisivanje podataka o predmetu kao što su sadržaj i popis literature,

pregled podataka o ispitnim rokovima i statusima studenata kao i evidenciju podataka vezanih

uz završetak studija. Također, visokim učilištima daje mogućnost besplatnog informacijskog

sustava, besplatnu edukaciju za korištenje sustava, tehničku potporu i stalnu brigu o

ispravnom radu sustava koju osigurava Srce, ad-hoc izvještaje o uspješnosti studenata,

prolaznosti na ispitima, pregledavanje unesenih podataka po određenim kriterijima

(primjerice 10% najboljih studenata, prosjek ocjena na ispitnim roku…), omogućuje izradu

odgovarajućih izvještaja, manju opterećenost studentske referade te izradu rasporeda sati.151

Shodno navedenom postavljeno je pitanje s ciljem da se dobije informacija o tome

koriste li visoka učilišta (promatrano njih 14) spomenuti informacijski sustav, a u kojem su se

ispitanici trebali odlučiti za samo jedan od sljedećih modaliteta: da, ne i priprema se. U

nastavku slijedi tablični prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje „Koristi li

vaša institucija ISVU?“. Od ukupno promatranog uzorka (N=98) dvoje se ispitanika nije

izjasnilo po tom pitanju. Među ispitanicima koji su odgovorili na postavljeno pitanje najveći

postotak ispitanika se izjasnilo da koristi ISVU (65,6%) dok se gotovo polovina ispitanika

(njih 30,2%) izjasnilo da ne koristi. Ispitanici koji su se izjasnili da se njihova institucija

priprema koristiti ISVU čine 4,2% ukupno promatranog uzorka.

151 ISVU (Informacijski Sustav Visokuh Učilišta): http://www.isvu.hr/javno/hr/index.shtml (26.11.2013)

139

S obzirom na već spomenute mogućnosti koje Web 2.0 tehnologija donosi i njenu

popularnost postavljena su pitanja kako bi se dobila informacija o tome jesu li ispitanici ikada

sudjelovali na web konferencijji, koriste li i na koji način ispitanici webcast, podcast, čitaju li

blogove te imaju li svoj blog.

*Jeste li ikada sudjelovali na web konferenciji?

Među ispitanicima koji su odgovorili na postavljeno pitanje, 62,5 % anketiranih nije

sudjelovalo na web konferenci. Međutim valja spomenuti da od njih, 54% ispitanika se

izjasnilo da bih voljeli sudjelovati na istoj.

*Čitate li blogove na Internetu?

Što se tiče čitanja blogova na Internetu, najveći udio čine nastavnici koji ne čitaju

blogove (63,5%). Znatno manji postotak nastavnika (36,5%) čita blogove (domaćih i stranih

autora).

*Imate li svoj blog ?

Većina anketiranih nema svoj blog (97,9%) dok samo 2,1% ima. Ovi podaci i ne

iznenađuju budući da se 63% ispitanika izjasnilo da ne čita blogove.

*Koristite li podcast?

Prema dobivenim podatcima većina nastavnika ne koristi podcast (79,2%), znatno manji

postotak (20,8%) koristi podcast i to uglavnom stranih autora.

*Na koji način koristite podcast?

Najveći postotak ispitanika čine nastavnici koji ne koriste podast (78%), 21% ispitanika

koristi podcast drugih autora dok tek samo 1% ima svoj podcast (audio ili audio-video zapise

distribuira putem Interneta) i koristi podcast drugih autora (kategorija „sve navedeno“).

140

*Koristite li webcast?

Prema dobivenim podacima većina nastavnika ne koristi webcast (78,1%), znatno manji

postotak (18,8%) koristi webcast uglavnom stranih autora, dok samo 3,1% koristi webcast

uglavnom domaćih autora/iz hrvatskog govornog području.

*Na koji način koristite webcast?

Najveći udio ispitanika čine nastavnici koji ne koriste webcast (78%), 20% ispitanika

koristi webcast kao pasivni korisnik/sudionik (sluša izlaganja drugih bez aktivnog

sudjelovanja) dok je samo 2% nastavnika koji su pasivni korisnik/sudionik (sluša izlaganja

drugih bez aktivnog sudjelovanja) i aktivni korisnik/sudionik (osobno sudjeluju), kategorija

„sve navedeno“ dok modalitet „aktivni korisnik/sudionik (osobno sudjelujem)“ nije

zabilježen.

*Imate li profil na društvenim mrežama?

Od ukupnog broja ispitanika koji su odgovorili na postavljeno pitanje 55,2% ispitanika

ima profil na društvenim mrežama dok 44,8% nema.

*Iz kojih razloga imate profil na društvenim mrežama?

Najčešći razlozi zbog kojih ispitanici imaju profil na društvenim mrežama su:

komunikacija s prijateljima/obitelji (61,2%) te kontakt s kolegama istih/sličnih interesa iz

područja rada (47,9%). Kao sljedeći razlog zbog čega ispitanici imaju profil na društvenim

mrežama je razmjena fotografija (35,7%), nakon kojeg slijedi upoznavanje novih ljudi

(26,5%) dok komunikacija sa studentima (22,4%) se nalazi na posljednjem mjestu.

*Koji je najčešći razlog suradnje koju ostvarujete/s kolegama istih/sličnih interesa iz

drugih visokoobrazovnih institucija?

Prema dobivenim podacima, najčešći razlog suradnje koju ostvaruju nastavnici s

kolegama istih/sličnih interesa iz drugih visokoobrazovnih institucija je

141

znanstvenoistraživački rad (58,3%) dok svega 4,2% surađuje zbog pisanja udžbenika/knjiga, a

isti postotak ispitanika (4,2%) kao najčešći razlog suradnje navodi rad na projektima koje

financira MZOŠ. Pod modalitetom „nešto drugo“ zabilježen je jedan odgovor (USACC I

CHEVENING-udruga američkih i britanskih alumnija i njihovi projekti te rad u komisijama).

9,4% ispitanika se izjasnilo da ne ostvaruje suradnju s kolegama istih/sličnih interesa iz

drugih visokoobrazovnih institucija.

Posljednji dio anketnog upitnika odnosio se na stavove ispitanika o najvećoj koristi od

upotrebe ICT-a u visokom obrazovanju kao i o najvećim izazovima za samu instituciju u

prihvaćanju istog u nastavnom procesu. Također, u ovom dijelu postavljena su pitanja sa

svrhom da se saznaju mišljenja hrvatskih nastavnika o ukupnoj spremnosti studenata (koje

podučavaju i uče) za globalno tržište rada i to u pogledu: stručnosti iz područja studija,

komunikacijskih i ICT vještina, kritičkog razmišljanja, aktivnog služenja barem jednim

stranim jezikom, razumijevanje međunarodnih gospodarskih pitanja te ukupna spremnost za

posao, kao i mišljenja trebaju li nastavni materijali biti javno dostupni ili ne.

Pitanja vezana za najveće izazove za instituciju u prihvaćanju (implementaciji) ICT u

nastavnom procesu kao i najveće koristi korištenja ICT u visokom obrazovanju te koja će

informacijsko-komunikacijska tehnologija najviše poboljšati nastavni proces kao i pitanje

vezano za pripremljenost studenta za današnje globalno tržište rada preuzeta su iz izvještaja

Economist Inteligence Unit The future of higher education: How technology will shape

learning152 (2008.) u kojem je dan cjelokupni prikaz provedenog istraživanja 2008. godine na

globalnoj razini i to na uzorku od 285 ispitanika od kojih 189 ispitanika rade na području

visokog obrazovanja. Rezultati spomenutog istraživanja korišteni su u nastavku rada radi

usporedbe s rezultatima provedenog istraživanja za potrebe ovog doktorskog rada.

U nastavku slijedi deskriptivna statistička analiza koja opisuje izabrane varijable ili

skupine varijabla „stavovi ispitanika“ na promatranom uzorku tablicama frekvencija na

temelju kojih su izračunati osnovni statistički parametri: minimalni rezultati mjerenja,

maksimalni rezultati mjerenja te aritmetička sredina i standardna devijacija.

152 Economist Intelligence Unit (2008): The future of higher education: how technology will shape learning,

dostupno na: http://graphics.eiu.com/upload/The%20Future%20of%20Universities.pdf

http://graphics.eiu.com/upload/The%20Future%20of%20Universities.pdf

142

*U kojoj mjeri primjena ICT (računala, LCD projektor, Internet itd.) poboljšava Vaše

aktivnosti?“

Prema dobivenim podacima ispitanici navode da ICT (računala, LCD projektor, Internet

itd.) u dobroj mjeri poboljšava njihove aktivnosti najviše u području distribucije obavijesti

vezane za sam kolegij/modul (M=4,76; SD=0,517) i nastavnih materijala

(M=4,68;SD=0,572), pripremu nastavnih materijala (M=4,67; SD=0,558) te održavanje

nastave (M=4,65; SD=0,617). Također, ICT u dobroj mjeri poboljšava i komunikaciju sa

studentima (M=4,61; SD=0,591) te komunikaciju s kolegama na poslu (M=4,44; SD=0,68)

kao i komunikaciju s kolegama iz drugih visokoobrazovnih institucija (M=4,36; SD=0,841).

Nadalje, ispitanici navode da ICT u dobroj mjeri poboljšava pisanje i objave udžbenika

(M=4,11; SD=1,11) što je zanimljivo budući da se tek nekolicina ispitanika izjasnilo da

priprema digitalne nastavne materijale.

* Koje su najveće koristi korištenja ICT u visokom obrazovanju?

Na pitanje koje su najveće koristi korištenja ICT u visokom obrazovanju, većina

nastavnika (51%) smatra da je najveća korist što daje studentima veći pristup obrazovanju i

referentnim izvorima. Znatno manji udio (12,2%) čine ispitanici koji smatraju da je najveća

korist korištenja ICT u visokom obrazovanju korištenje 24/7 online podrške koja smanjuje

ovisnost o tradicionalnom radnom vremenu nastavnika. 10,2% ispitanika smatra da je najveća

korist korištenja ICT-a što olakšava poučavanje orijentirano studentu, dok nešto manji

postotak (7,1%) smatra da je najveća korist korištenja ICTa što pruža druge kanale za potporu

različitih stilova učenja. Najmanje ispitanika smatra da je najveća korist korištenja ICTa u

visokom obrazovanju što omogućuje veću kolaboraciju (5,1%) i što se sadržaj kurikuluma

lako osvježava/obnavlja novim (2%).

Slični stavovi o najvećoj koristi korištenja ICTa u visokom obrazovanju zabilježeni su i

u prethodno spomenutom istraživanju Economist Intelligence Unit. Naime, prema njihovim

podacima većina (72%) ispitanika koji dolaze iz visokoobrazovnih institucija smatra da je

najveća korist korištenja ICT u visokom obrazovanju što daje studentima veći pristup

obrazovanju i referentnim izvorima. Sljedeća najveća korist za koju se opredjelilo 39%

ispitanika je što pruža druge kanale za potporu različitih stilova učenja, nakon čega slijedi

24/7 online podrška koja smanjuje ovisnost o tradicionalnom radnom vremenu nastavnika

143

(37%). Nešto manji broj ispitanika (35%) smatra da je najveća korist korištenja ICTa što

omogućuje veću kolaboraciju te da se sadržaj kurikuluma lako osvježava/obnavlja novim

(32%). 29% ispitanika smatra da je najveća korist korištenja ICT u visokom obrazovanju što

olakšava da poučavanje bude orijentirano studentu (Economist Intelligence Unit 2008).

*Trebaju li nastavni materijali (udžbenici/knjige) biti javno dostupni (na Internetu)

svima?

Prema mišljenjima većine ispitanika (64,9%) nastavni materijali (udžbenici/knjige) bi

trebali biti javno dostupni dok gotovo dvostruko manje ispitanika (35,1%) smatra da nastavni

materijali (udžbenici/knjige) ne bi trebali biti javno dostupni, a kao glavni razlog koji navode

ispitanici je pitanje odnosno problem zaštite autorskog prava (prilog 3a).

*Koji su najveći izazovi za instituciju u prihvaćanju(implementaciji) ICT u nastavni

proces?

Među ispitanicima koji su odgovorili na postavljeno pitanje, 35,5% smatra da

trening/obuka osoblja za korištenje novih tehnologija predstavlja jedan od najvećih izazova

za instituciju u prihvaćanju (implementaciji) ICT u nastavni proces dok nešto manji postotak

(21,5%) smatra da su troškovi vezani za samu implementaciju jedan od najvećih izazova.

14% ispitanika smatra da prihvaćanje od strane menadžmenta/uprave predstavlja najveći

izazov za instituciju u prihvaćanju (implementaciji) ICT u nastavni proces, nakon čega slijedi

zaštita i sigurnost internih podataka/informacija za koje se izjasnilo 8,6% nastavnika.

Najmanji udio čine ispitanici koji smatraju da jedan od najvećih izazova predstavlja

upravno/administrativno prihvaćanje (5,1%) te prihvaćanje od strane studenata (2%). Od

ukupno promatranog uzorka 12,2% se izjasnilo da ne zna153.

Ako se ovi podaci usporede s podacima istraživanja koje je proveo Economist

Intelligence Unit na globalnoj razini može se zaključiti da se stavovi o najvećim izazovima za

instituciju u prihvaćanju (implementaciji) ICT u nastavni proces u znatnoj mjeri ne razlikuju.

Naime, prema spomenutom istraživanju većina ispitanika smatra da troškovi vezani za samu

implementaciju ICT u nastavni proces predstavljaju jedan od najvećih izazova (68%), nakon

čega slijedi trening/obuka osoblja za korištenje novih tehnologija (66%). Najmanje ispitanika

153 Na postavljeno pitanje ispitanici su imali mogućnost odabrati samo jedan od ponuđenih izazova odnosno

odgovora.

144

smatra da prihvaćanje od strane studenata predstavlja jedan od najvećih izazova za instituciju

u prihvaćanju (implementaciji) ICT u nastavni proces (7%).

*Koja će informacijsko-komunikacijska tehnologija najviše poboljšati nastavni

proces?

Većina ispitanika (25,5%) smatra da je softwer za podršku dinamičnom i pojedinačnom

tempu učenja informacijsko-komunikacijska tehnologija koja će najviše poboljšati nastavni

proces u budućnosti. Nešto manji broj ispitanika koji čine 21,3% promatranog uzorka smatra

da sustav za upravljanjem učenjem predstavlja informacijsko-komunikacijska tehnologija

koja će najviše poboljšati nastavni proces. 18,1% ispitanika smatra da su alati za online

suradnju ti koji će najviše poboljšati nastavni proces u budućnosti dok manji postotak

promatranog uzorka (13,8%) smatra da su video i prezentacijski alati informacijsko-

komunikacijska tehnologija koja će najviše poboljšati nastavni proces. Najmanji udio čine

ispitanici koji smatraju wiki (njih 2,1%) i instant poruke (njih 3,2%) da će najviše pridonijeti

poboljšanju nastavnog procesa u budućnosti. Također, ispitanici koji čine 16% promatranog

uzorka izjasnili su se da ne znaju koja će informacijsko-komunikacijska tehnologija poboljšati

nastavni proces154.

Usporedbe radi, prema podacima Economist Intelligence Unit većina ispitanika koji

dolaze iz visokoobrazovnih institucija smatra da su alati za online suradnju (52%) i softwer za

podršku dinamičnom i pojedinačnom tempu učenja (48%) predstavljaju informacijsko-

komunikacijsku tehnologiju koja će najviše poboljšati nastavni proces u budućnosti dok (kao i

kod hrvatskih nastavnika) najmanji postotak ispitanika smatra wiki (17%) i instant poruke

(6%) informacijsko-komunikacijsku tehnologiju koja će poboljšati nastavni proces u

budućnosti.

*Koliko dobro su studenti pripremljeni za današnje globalno tržište rada?

Na pitanje koliko dobro su studenti pripremljeni za današnje globalno tržište rada većina

ispitanika smatra da su studenti dobro pripremljeni po pitanju ICT vještina (M=3,5638;

SD=0,79729), stručnosti iz područja studija (M=3,35; SD=0,912) kao i aktivnog služenja

barem jednog stranog jezika (M=3,26; SD= 0,896) te po pitanju komunikacijskih vještina

154 Na postavljeno pitanje ispitanici su imali mogućnost odabira samo jednog od ponuđenih odgovora

145

(M=3,213; SD=0,949). Međutim, po pitanju kritičkog razmišljanja (M=2,76; SD=0,937) i

razumijevanja međunarodnih gospodarskih pitanja (M=2,5532; SD=0,82458) nastavnici

smatraju da su studenti nešto slabije pripremljeni.

Prema podacima Economist Intelligence Unit većina ispitanika koji dolaze iz

visokoobrazovnih učilišta također smatraju da su studenti dobro pripremljeni po pitanju ICT

vještina, stručnosti iz područja te komunikacijskih vještina. Nešto slabije su pripremljeni,

prema njihovoj ocijeni, po pitanju kritičkog razmišljanja, aktivnog služenja barem jednim

stranim jezikom te razumijevanju međunarodnih gospodarskih pitanja. Dakle, prema ovoj

usporedbi može se zaključiti da su stavovi po pitanju pripremljenosti studenta za današnje

globalno tržište rada podjedanki.

*S obzirom na cjelokupni način i primjene ICT u poslovanju, smatrate li da je Vaša

ustanova više tradicionalna ili moderna

Po pitanju cjelokupnog načina i primjene ICT u poslovanju većina ispitanika (njih

81,9%) smatra da je njihova matična institucija više moderna/suvremena dok se 18,1%

ispitanika izjasnilo da je po pitanju cjelokupnog naćina i primjene ICT u poslovanju više

tradicionalana.

DESKRIPTIVNA STATISTIKA-KROSTABULACIJE – PODJELA PREMA VRSTI

UČILIŠTA

S ciljem razvijanja profila, odnosno stvaranja jasnije predodžbe o stručnosti i

kompetencijama nastavnika na visokim učilištima izvršeno je križanje (eng. crosstabulation)

sa vrstom visokog učilišta iz kojeg dolaze ispitanici.

*STRUČNOST NASTAVNOG OSOBLJA- SN, IP,VPI

Što se tiče stručnosti iz područja iz kojeg se drži nastava, 54,6% ispitanika se smatra

apsolutno stručnim među kojima najveći udio pripada nastavnom osoblju koji dolazi sa

sveučilišta (61,6%). Manji postotak (36,1%) promatranog uzorka čine ispitanici koji su svoju

stručnost ocijenili sa modalitetom stručan sam od kojih većina dolazi sa veleučilišta (42,4%).

Znatno manji broj ispitanika (8,2%) se odlučilo za modalitet niti sam stručan niti nisam, a

146

uglavnom dolaze sa sveučilišta (11,1%) i nešto manji postotak (10,7%) iz visokih škola. Od

ukupnog broja anketiranih samo jedan ispitanik iz visoke škole smatra da nije dovoljno

stručan iz područja iz kojeg drži nastavu.

Vezano za informatičku pismenost rezultati istraživanja pokazuju da je 43,9% ispitanika

(nastavnog osoblja) informatički „pismeno“. Nešto manji postotak (38,8%) se smatra da su

„apsolutno pismeni“ dok 17% ispitanika tvrdi da „niti su pismeni niti nisu“ (modalitet 3).

Treba napomenuti da na promatranom uzroku nema zabilježenih modaliteta „nisam pismen“ i

„dovoljno sam pismen“. Promatrano sa aspekta središnjih mjesta prikupljanja podataka, od

ukupnog broja ispitanika pripadnika modaliteta „pismen sam“ najveći broj dolazi sa

sveučilišta (41,9%), nešto manje dolazi iz veleučilišta (37,2%) dok 20,9% dolazi iz visokih

škola. Među pripadnicima modaliteta „apsolutno sam pismen“, najveći broj dolazi također sa

sveučilišta (39,5%), potom iz visokih škola (31,6%) te veleučilišta (28,9%) dok kod

modaliteta „niti sam pismen niti nisam“ kojem pripada najmanji broj ispitanika (17) većina

dolazi iz visokih škola (41,2%), potom iz veleučilišta (35,3%) te sveučilišta (23,4%).

Kod varijable vještina u lakoći pronalaženja informacije na Internetu, njihova

analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanje 50,5% promatranog uzorka smatra da je

apsolutno vješto, 41,2% smatra da je vješto dok znatno manji postotak ispitanika (8%) se

odlučilo za modalitet „niti sam vješt niti nisam“. Na promatranom uzroku nema zabilježenih

modaliteta „nisam vješt“ i „dovoljno sam vješt“. Ako se pogledaju središnja mjesta

prikupljanja podataka, među ispitanicima koji dolaze sa sveučilišta (njih 37) najveći udio čine

pripadnici modaliteta „apsolutno sam vješt“ (51,4%), nešto manje pripadnici modaliteta „vješt

sam“ (40,5%) dok najmanji udio čine pripadnici modaliteta „niti sam vješt niti nisam“ (8,1%).

Među ispitanicima koji dolaze iz veleučilišta (njih 32) također najveći udio čine pripadnici

modaliteta „apsolutno sam vješt“ (56,3%), nešto manje pripadnici modaliteta „vješt sam“

(34,4%) dok najmanji udio čine pripadnici modaliteta „niti sam vješt niti nisam“ (9,4%).

Situacija kod ispitanika koji dolaze iz visokih škola je malo drugačija. Naime, od njihovog

ukupnog broja (28), najveći udio čine pripadnici modaliteta „vješt sam“ (50,0%), nešto manji

udio čine pripadnici modaliteta „apsolutno sam vješt“ (42,9%) dok najmanji udio

predstavljaju pripadnici „niti sam vješt niti nisam“ (7,1%).

147

*Na koji ste se način naučili koristiti računalom?

Vezano za stručnost nastavnog osoblja, a naročito za informatičku pismenost,

postavljeno je pitanje kako bi se dobila informacija na koji su se način ispitanici naučili

koristiti računalom. Pitanje je uključivalo tri ponuđena odgovora (na fakultetu kao student,

samostalnim učenjem, na komercijalnom tečaju) ali je ostavljena i mogućnost da ispitanici

napišu i neki drugi način, ukoliko postoji, kategorija u pitanju nešto drugo. Kontigencije

varijable VVU i KR te KR i DOB ispitanika dobivene istraživanjem prikazane su u tablici 40

i 41 u prilogu 3a.

Prema dobiven rezultatima u promatranom uzorku najveći postotak ispitanika se naučilo

koristiti računalom samostalnim učenjem (74,5%). Na fakultetu kao student izjasnilo se

10,2% dok na komercijalnom tečaju samo njih 4,1%. Na nešto drugo (kao što su: obvezni

predmet u osnovnoj i/ili srednjoj školi, radionicama cjeloživotnog obrazovanja te

usavršavanjem na poslu) opredijelilo se 11,2% ukupno promatranog uzorka.

Promatrano s aspekta središnjih mjesta prikupljanja podataka, među ispitanicima koji

dolaze sa sveučilišta najveći udio predstavljaju ispitanici koji su se izjasnili da su se

samostalnim učenjem naučili koristiti računalom (64,9%), znatno manji udio čine ispitanici

koji su se izjasnili nešto drugo (24,3%). Najmanji udio predstavljaju ispitanici koji su se

naučili koristiti računalom na fakultetu kao student (10,8%) dok ispitanika koji su naučili

koristiti računalo na komercijalnom tečaju nije bilo.

Kod ispitanika koji dolaze iz veleučilišta najveći udio također predstavljaju ispitanici

koji su samostalnim učenjem naučili koristiti računalo (78,8%), potom slijede ispitanici koji

su se kao studenti na fakultetu naučili koristiti računalom (12,2%) te ispitanici koji su se

naučili koristiti računalom na komercijalnom tečaju (6,1%). Najmanji udio čine ispitanici koji

su se opredijelili na nešto drugo (3,0%).

Gotovo identična situacija je i kod ispitanika koji dolaze iz visokih škola. Od ukupno 28

ispitanika najveći udio čine oni koji su se samostalnim učenjem naučili koristiti računalom

(82,1%), potom 7,1% ispitanici koji su se izjasnili da su se kao studenti na fakultetu naučili

koristiti računalom (7,1%). Također isti postotak (7,1%) imaju i ispitanici koji su se na

komercijalnom tečaju naučili koristiti računalom dok najmanji udio čine ispitanici koji su se

opredijelili na nešto drugo (3,6%). Kao i prethodno, i kod ispitanika koji dolaze sa sveučilišta

također najveći postotak se izjasnilo da su se naučili koristiti računalom samostalnim

učenjem (64,9%) dok 24,3 % izjasnilo modalitetom nešto drugo. Manji udio (10,8%) čine

148

ispitanici koji su se izjasnili da su se naučili koristiti računalom na fakultetu kao student dok

modalitet na komercijalnom tečaju nije zabilježen.

Uzimajući u obzir podatak da se većina ispitanika (74,5%) naučila koristiti računalom

samostalnim učenjem napravljena je krostabulacija varijabli KR i dob ispitanika kako bi se

dobila informacija je li netko uopće imao priliku dobiti edukaciju na fakultetu. Prema

dobivenim podacima iz tablice 41. vidljivo je da najveći udio (68,4%) čine ispitanici koji su

se izjasnili da se nisu naučili koristiti računalom na fakultetu kao student među kojima

najzastupljeniju skupinu čine ispitanici dobne strukture između 30 i 40 godina (70%).

*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na

pitanje “Koliko često upućujete svoje studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity

i sl?”

Na postavljeno pitanje največi postotak (38,8%) ispitanika se izjasnilo da nikada svoje

studente ne upućuju na wiki knjige (wikibooks), wikiversity. Međutim, promatrano s aspekta

vrste visokog učilišta, među ispitanicima koji dolaze sa sveučilišta najveći postotak

promatranog uzorka (39,5%) nikada svoje studente ne upućuje na wiki knjige (wikibooks),

wikiversityi sl. 32,4 % promatranog uzorka se izjasnilo da ponekad upućuju svoje studente na

wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl. dok se dvostruko manje (16,25%) izjasnilo da rijetko

studente upućuju. Svega 10,8% ispitanika se izjasnilo da često odnosno vrlo često upućuje

studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.

Što se tiče ispitanika koji dolaze sa veleučilišta, kao i u prethodnom slučaju, najveći

udio u promatranom uzorku (36,36%) čine ispitanici koji su se izjasnili da nikada svoje

studente ne upućuju na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl. Na modalitet ponekad se

izjasnilo 24,24% ispitanika, a na modalitet rijetko 21,21% ispitanika. Ispitanici koji su se

izjasnili modalitetom često i vrlo često čine 18,18% promatranog uzorka.

Ništa drugačija situacija je i kod ispitanika koji dolaze iz visokih škola. Također najveći

udio ispitanika (39,28%) se izjasnilo da studente nikada ne upućuju na wiki knjige

(wikibooks), wikiversity i sl. Za modalitet rijetko izjasnilo se 28,57% ispitanika, a za ponekad

17,86% ispitanika. 14,29% ispitanika se izjasnilo da često odnosno vrlo često upućuju

studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.

149

*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica s obzirom na vrste visokog učilišta

na pitanje “Koliko tjedno aktivno koristite Internet?”

Na postavljeno pitanje 70% ispitanika se izjasnilo da više od 6 sati tjedno aktivno

koristi Internet. Promatrano s mjesta prikupljanja podataka najveći udio čine ispitanici koji

dolaze sa sveučilišta (36,8%). Među ispitanicima koji dolaze sa sveučilišta, največi udio (

67,7%) čine ispitanici koji su se izjasnili da više od 6 sati tjedno aktivno koriste Internet.

Ispitanici koji su se izjasnili da 2-3 sata tjedno aktivno koriste Internet čine 19% promatranog

uzorka dok nešto manji udio (10,8%) čine ispitanici koji su se izjasnili da 4-5 sati tjedno

koriste aktivno Internet. Samo 2,7% promatranog uzorka se izjasnilo da manje od 1 sat tjedno

aktivno koristi Internet.

Kod ispitanika koji dolaze sa veleučilišta, također najveći udio ispitanika se izjasnilo da

koristi aktivno Internet više od 6 sati tjedno (68,75%). Podjednak postotak ispitanika

(15,62%) se izjasnilo da aktivno koristi Internet 4-5 sati te 2-3 sata tjedno. Modalitet manje od

1 sat nije zabilježen.

Što se tiče ispitanika koji dolaze sa visokih škola najveći udio predstavljaju ispitanici

koji su se izjasnili da više od 6 sati tjedno (30,9%) koriste aktivno Internet. Sljedeću skupinu

čine ispitanici koji su se izjasnili da 4-5 sati tjedno aktivno koriste Internet (17,85%) dok se

za modalitet 2-3 sata izjasnilo 7% ispitanika. Modalitet manje od 1 sat nije zabilježen.


pitanje “Koristi li Vasa institucija ISVU?”

Prema podacima iz tablice koja se nalazi u prilogu 3a, najveći postotak ispitanika

(65,6%) se izjasnilo da njihova matična institucija koristi ISVU. Promatrano s mjesta

prikupljanja podataka kod ispitanika koji dolaze sa sveučilišta najveći postotak u

promatranom uzorku (81,08%) se izjasnilo da njihova institucija koristi ISVU. Znatno manji

postotak (18,91%) se izjasnilo da njihova institucija ne koristi spomenuti sustav dok modalitet

priprema se nije zabilježen.

Kod ispitanika koji dolaze sa veleučilišta 53% ispitanika se izjasnilo da njihova

instituacija koristi ISVU, dok nešto manji postotak 40,6% se izjasnilo da ne koristi. 6,25%

ispitanika se izjasnilo da se njihova institucija priprema koristiti navedeni sustav.

150

Što se tiče ispitanika koji dolaze sa visokih škola također najveći udio čine ispitanici

koji su se izjasnili da njihova matična institucija koristi ISVU (59,26%). Za modalitet ne

odlučilo se 33,33% ispitanika, a za modalitet priprema se 7,14%.


pitanje “Jeste li ikada sudjelovali na web konferenciji?”

Na postavljeno pitanje večina ispitanika (62,5%) se izjasnilo da nije sudjelovalo na web

konferenciji dok se 37,5% ispitanika izjasnilo da je sudjelovalo na web konferenciji

Promatrano s mjesta prikupljanja podataka najveći postotak ispitanika koji dolazi sa

sveučilišta (67,57%) se izjasnilo da nisu nikada sudjelovani na web konferenciji dok se

32,43% ispitanika izjasnilo da jesu.

Kod ispitanika koji dolaze sa veleučilišta, najveći udio ispitanika je sudjelovalo na web

konferenciji (53,12%) dok se 46,87% ispitanika izjasnilo da nisu nikada sudjelovali.

Među ispitanicima koji dolaze sa visokih škola najveći postotak ispitanika se izjasnilo

da nisu nikada sudjelovali na web konferenciji (74,07%) dok se 25,93% ispitanika izjasnilo

da su sudjelovali na web konferenciji.

*.Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na

pitanje “Čitate li blogove na internetu? “

Prema dobivenim podacima na promatranom uzork vidljivo je da ne postoji praksa

čitanja blogova od strane hrvatskih nastavnika. Naime, na postavljeno pitanje najveći postotak

ispitanika se izjasnilo da ne čita blogove (63,54%).

Međutim, promatrano s mjesta prikupljanja podataka najveći postotak ispitanika koji

dolazi sa sveučilišta (70,27%) se izjasnilo da ne čitaju blogove. Znatno manji udio (29,73%)

čine ispitanici koji su se izjasnili da čitaju blogove. Kod ispitanika koji dolaze sa veleučilišta,

najveći postotak ispitanika (65,63%) se također izjasnilo da ne čita blogove dok svega 34,37%

ispitanika čita blogove. Među ispitanicima koji dolaze sa visokih škola, kao i kod prethodnih

mjesta, najveći postotak ispitanika se izjasnilo da ne čita blogove (51,85%) dok ispitanici koji

čitaju bologove čine 48,15% promatranog uzorka.

151


pitanje “Imate li svoj blog?“

Nastavno na prethodnu tablicu rezultati dobiveni na postavljeno pitanje „Imate li svoj

blog“ nisu iznenađujući (tablica 48). Naime, od ukupno promatranog uzorka najveći postotak

ispitanika (97,91%) se izjasnilo da nema svoj blog, među kojima največi postotak ispitanika,

gledajući po vrsti viskoh učilišta, dolazi sa sveučilišta (38,3%), potom iz veleučilišta (33%) te

visokih škola (28,7%).


pitanje “Koristite li Podcast? “

Od ukupno promatranog uzorka najveći postotak ispitanika (79,17%) se izjasnilo da ne

koristi podcast među kojima največi postotak ispitanika, gledajući po vrsti viskoh učilišta,

dolazi sa sveučilišta (40,8%), potom iz veleučilišta (35,5%) te visokih škola (23,7%).


pitanje “Koristite li Webcast? “

Od ukupno promatranog uzorka najveći postotak ispitanika (78,13%) se izjasnilo da ne

koristi webcast među kojima največi postotak ispitanika, gledajući po vrsti viskoh učilišta,

dolazi sa sveučilišta (38,7%), potom iz veleučilišta (34,7%) te visokih škola (26,7%).


pitanje “Imate li profil na društvenim mrežama? “

Na postavljeno pitanje većina se ispitanika (63,54%) izjasnilo da ima profil na

društvenim mrežama dok se 36,46% ispitanika izjasnilo da nema. S obzirom na vrstu visokog

učilišta i broju anketiranih, največi postotak ispitanika koji imaju profil na društvenim

mrežama dolazi iz visokih škola (74,07%).

152


pitanje “Kad najčešće koristite Internet? “

Većina se ispitanika (njih 68,04%) izjasnilo da najčešće koriste Internet za vrijeme

radnog vremena dok gotovo dvostruko manje ispitanika (31,96%) najčešće koristi Internet u

slobodno vrijeme. Među ispitanicima koji su se izjasnili da Internet najčešće koriste za

vrijeme radnog vremena najveći postotak ispitanika dolazi sa sveučilišta (43,9%), potom sa

veleučilišta (31,8%) te visoke škole24,2%). Situacija je obrnuta kod ispitanika koji su se

izjasnili da najčešće koriste Internet u svoje slobodno vrijeme. Naime, većina ispitanika dolazi

sa visokih škola (38,7%), potom sa veleučilišta (35,5%) te sveučilišta (25,8%).


pitanje “Koji je najčešći razlog suradnje koju ostvarujete s kolegama istih/sličnih

interesa iz drugih visokoobrazovnih institucija?”

Od ukupno promatranog uzorka većina nastavnika (58,3%) kao najčešći razlog

suradnje koju ostvaruju s kolegama istih/sličnih interesa iz drugih visokih učilišta navode

znanstvenoistraživački rad. Gladano po vrsti visokih učilišta, većina ispitanika dolazi sa

sveučilišta (55,4%), potom sa veleučilišta (28,6%) te visokih škola (16,1%).

Sljedeći najčešći razlog suradnje koju ispitanici navode su konzultacije vezane za

pripremu nastave/nastavnih materijala (23,96% ispitanika). S obzirom na vrstu visokog

učilišta većina ispitanika dolazi sa veleučilišta (52,2%), potom sa visokih škola (43,5%) te

4,3% sa sveučilišta.

Kao jedan od sljedećih najčešćih razloga suradnje koju nastavnici ostvaruju s kolegama

istih/sličnih interesa iz drugih visokih učilišta je rad na projektima koje financira MZOŠ za

koje se izjasnilo 4,16 % ispitanika (50% sa sveučilišta te 50% sa veleučilišta dok se i pisanje

udžbenika/knjiga za koje se izjasnilo također 4,16% ispitanika (50% ispitanika sa sveučilišta

te 25% sa veleučilišta i 25% sa visoke škole). Nije zanemariv niti podatak da se 9,38%

ispitanika izjasnilo da ne ostavaruje suradnju s kolegama istih/sličnih interesa iz drugih

visokih učilišta među kojima najveći postotak ispitanika dolazi sa visoke škole (77,8% ) te sa

veleučilišta (11,1%) i sveučilišta (11,1%).

153


pitanje “ Koje su najveće koristi korištenja ICT u visokom obrazovanju?”

Na promatranom uzorku, većina nastavnika (53,2%) smatra da je najveća korist

korištenja ICT u visokom obrazovanju što daje studentima veći pristup obrazovanju i

referentnim izvorima. S obzirom na vrstu visokog učilišta većina ispitanika dolazi sa

veleučilišta (40%) nakon kojih slijede ispitanici sa visoke škole (34%) te sveučilišta (26%).

Slijedeća najveća korist korištenja ICT u visokom obrazovanju za koju se izjasnilo

12,8% ispitanika je 24/7 online podrška koja smanjuje ovisnost o tradicionalnom radnom

vremenu nastavnika, pri čemu 58,3% ispitanika dolazi sa sveučilišta, 33,3% sa veleučilišta i

8,3% iz visoke škole. Nadalje, 10,64% nastavnika smatra da najveća korist korištenja ICT je

što olakšava da poučavanje bude orijentirano studentu pri čemu 20% ispitanika dolaze sa

sveučilišta, a 40% ispitanika dolaze sa veleučilišta te 40% iz visoke škole.

Nešto manji postotak ispitanika (7,45%) smatra kao najveću korist korištenja ICT u

visokom obrazovanju što pruža druge kanale za potporu različitih stilova učenja, pri čemu

71,4% ispitanika dolazi sa sveučilišta, a po 14,3% ispitanika dolazi sa veleučilišta i visoke

škole. Kao najveću korist korištenja ICT u visokom obrazovanju je taj što omogućuje veću

kolaboraciju se izjasnilo svega 5,3% ispitanika (60% sa visoke škole i 20% ispitanik sa

sveučilišta te 20% veleučilišta) te što olakšava administrativne poslove za koje se izjasnilo

svega 4,2% ispitanika koji dolaze sa sveučilišta.

Najmanji broj ispitanika smatra kao najveću korist korištenja ICT da se sadržaj

kurikuluma lako osvježava/obnavlja novim (ukupno 2,1% ispitanika – 50% sa sveučilišta i

50% sa veleučilišta), te što olakšava registraciju odnosno evidenciju polaznika nastave za

koje se izjasnio samo 1,1% ispitanika koji dolazi sa sveučilišta. Od ukupno promatranog

uzorka 3,2% ispitanika su se odlučila za modalitet ne znam.


pitanje “Trebaju li nastavni materijali (udžbenici/knjige) biti javno dostupni (na

Internetu) svima?”

Po pitanju trebaju li nastavni materijali biti javno dostupni najveći broj ispitanika se

izjasnilo modalitetom da, čak njih 69% od ukupno promatranog uzorka. Promatrano vrstu

154

visokog učilišta iz kojeg dolaze ispitanici, 36,9% ispitanika dolazi sa veleučilišta, 33,8% sa

visoke škole te 29,2% ispitanika dolazi sa sveučilišta.

Među ispitanicima koji su se na postavljeno pitanje izjasnili modalitetom ne (njih

30,85%) većina dolazi sa sveučilišta (55,2%), potom sa veleučilišta (27,6%) te visoke škole

(17,2%).


pitanje “Koji su najveći izazovi za instituciju u prihvaćanju(implementaciji) ICT u

nastavni proces?”

Na promatranom uzorku, većina ispitanika 33,67% smatra da trening/obuka osoblja za

korištenje novih tehnologija predstavlja jedan od najvećih izazova za instituciju za

prihvaćanje (implementaciju) ICT u nastavni proces. S obzirom na vrstu viskog učilišta

većina ispitanika dolazi sa visoke škole (39,4%), a podjednak udio čine ispitanici koji dolaze

sa veleučilišta i sveučilišta (30,3%).

Slijedeći najveći izazov predstavljaju sami troškovi vezani za implementaciju ICT u

nastavni proces za koje se izjasnilo 21,43% ispitanika, pri čemu 42,9% ispitanika dolazi sa

sveučilišta, 33,3% sa veleučilišta, a 23,8% sa visoke škole.

Nadalje, 13,3% nastavnika smatra da prihvaćanje od strane menadžmenta/uprave

predstavlja jedan od najvećih izazova za instituciju u prihvaćanju (implementaciji) ICT u

nastavni proces, pri čemu 38,5% ispitanika dolazi sa veleučilišta, a 30,8% ispitanika sa

sveučilišta te isto toliko iz visoke škole. Nešto manji postotak ispitanika (8,16%) smatra kao

najveći izazov zaštitu i sigurnost internih podataka/informacija pri čemu 37,5% ispitanika

dolazi sa sveučilišta, a isto toliko ispitanika dolazi sa visoke škole te 25% sa veleučilišta.

Najmanji postotak ispitanika smatra kao jedan od najvećih izazova za instituciju za

prihvaćanje (implementaciju) ICT u nastavni proces upravno/administrativno prihvaćanje

(ukupno 5% ispitanika od kojih 60% dolazi sa sveučilišta, a po 20% sa veleučilišta i visoke

škole) te prihvaćanje od strane studenata (ukupno 2% ispitanika od kojih 50%dolazi sa

sveučilišta te isto toliko sa visoke škole). Modalitetom ne znam od ukupno promatranog

uzorka izjasnilo se 12,24% ispitanika (50% ispitanika dolazi sa veleučilišta, 41,7% sa

sveučilišta te 8,3% sa visoke škole).

155


pitanje “Koja će informacijsko-komunikacijska tehnologija najviše poboljšati

nastavni proces?”

Prema mišljenjima većina ispitanika (24,46%) softver za podršku dinamičnom i

pojedinačnom tempu učenja predstavlja informacijsko-komunikacijsku tehnologiju koja će u

budućnosti najviše poboljšati nastavni proces. Promatrano sa aspekta vrste viskog učilišta

39,1% ispitanika dolazi sa sveučilišta, 39,1% sa veleučilišta te 21,7% sa visoke škole.

Slijedeća ICT koja će poboljšati nastavni proces je sustav za upravljanje učenjem za

koje se opredijelilo 22,34% ispitanika pri čemu 42,9% ispitanika dolazi sa veleučilišta, 33,3%

sa sveučilišta te 23,8% sa visoke škole. Potom slijede alati za online učenje za koje se

opredijelilo 18,1% ispitanika (35,3% ispitanika sa sveučilišta, 41,2% sa visoke škole te 23,5%

sa veleučilišta).

Nadalje, 13,83% nastavnika smatra da video i prezentacijski alati predstavljaju

informacijsko-komunikacijsku tehnologiju koja će u budućnosti najviše poboljšati nastavni

proces pri čemu 46,2% ispitanika dolazi sa visoke škole, 38,5% sa sveučilišta te 15,4% sa

veleučilišta dok se najmanji postotak ispitanika (2,1%) opredijelilo za wiki pri čemu 50%

ispitanika dolazi sa veleučilišta, a 50% sa visoke škole. Od ukupno promatranog uzorka

19,15% ispitanika se izjasnilo modalitetom ne znam (38,9% ispitanika dolazi sa veleučilišta,

44,4% sa sveučilišta te 16,7% sa visoke škole).


pitanje “Obzirom na cjelokupni način i primjene ICT u poslovanju, smatrate li da je

Vaša ustanova više tradicionalna ili moderna?”

S obzirom na cjelokupni način i primjenu ICT-a u poslovanju večina ispitanika

(80,85%) smatra da je visoko učilište u kojem rade moderno. S obzirom na vrstu viskog

učilišta najveći postotak ispitanika dolazi sa sveučilišta (39,5%) nešto manji postotak dolazi

sa veleučilišta (35,5%) dok sa visoke škole dolazi 25%ispitanika. Znatno manji postotak

ispitanika (19,15% od ukupno promatranog uzorka) se izjasnilo odnosno smatra da je njihova

matična institucija s obzirom na cjelokupni način i primjenu ICT u poslovanju tradicionalna

pri čemu 44,4% ispitanika dolazi sa visoke škole, a 27,8% ispitanika dolazi sa veleučilišta te

27,8% sa sveučilišta.

156

6.4. STATISTIČKA ANALIZA

U ovom dijelu rada za varijable koje su bile kvalitativne korištene su metode

neparametrijske statistike: hi-kvadrat test kojim se provjerava statistička značajnost razlike

učestalosti pojedinih odgovora. Rezultati hi-kvadrat testova prikazani su tablično te je

prezentirana interpretacija rezultata. Za podatke mjerene na intervalnoj ili omjernoj ljestvici

statistička značajnost razlika ispitivana je t-testom za nezavisne uzorke ili jednosmjernom

analizom varijance, ovisno o broju podskupina između kojih su analizirane razlike.

Leveneovim testom jednakosti varijanci ispitano je postoji li statistički značajna razlika među

varijancama razultata kako bi se provjerilo jesu li razultati, osim prikladne mjerne skale

zadovoljili preduvjet za provedbu t-testa jednakosti varijanci. Za ispitivanje odnosa među

varijablama izračunati su koeficijenti korelacije kako bi se ustanovilo postoji li sukladnost u

variranju varijabli. Za varijable koje su zadovoljavale preduvjete za neparametrijsku metodu

(nominalna i ordinalna mjerna ljestvica) izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije, dok

je za rezultate na intervalnoj i omjernoj ljestivici korišten Pearsonov koeficijent korelacije.

a.) Korelacije

Tablica 7. Spearmanov koeficijent korelacije između vrste učilišta ispitanika i odgovora

na pitanja o organizacijskim i tehnološkim čimbenicima koji utječu na prihvaćanje ICT-

a odnosno Web 2.0 u obrazovanju (N=98).

Pitanje Spearmanov

rho p

Je li primjena ICTa u nastavnom procesu uključena u strateške dokumente Vaše

ustanove? -,075 ,462

Stručnost iz područja iz kojeg držite nastavu -,125 ,223

Informatička pismenost -,037 ,718

Jesu li Vaši digitalni nastavni materijali (recenzirani udžbenik, knjiga skripta) ,142 ,162

Koliko često upućujete svoje studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.? -,012 ,904

Koliko tjedno aktivno koristite Internet ,092 ,369

Koristi li VaŠa institucija ISVU? ,221 ,031

Jeste li ikada sudjelovali na web konferenciji? ,007 ,949

Čitate li blogove na internetu? ,069 ,126

Imate li svoj blog ,071 ,507

Koristite li Podcast? -,153 ,137

157

Na koji način koristite Podcast? -,145 ,171

Koristite li Webcast? -,035 ,733

Na koji način koristite Webcast? -,040 ,698

Imate li profil na društvenim mrežama? -,056 ,590

Kad najčešće koristite Internet ,188 ,066

*p – statistička značajnost

Korelacija je statistički značajna na razini manjoj od 5% samo za odgovore na pitanje

“Koristi li Vaša institucija ISVU?” (rho=0,221; p=0,031). Iz sljedeće tablice vidljivo je da

sveučilišta češće koriste ISVU, dok se veleučilišta i visoke škole češće tek pripremaju za

korištenje ISVU.

Ostale ispitivane korelacije nisu se pokazale statistički značajnima, što se može objasniti

stvarnim nepostojanjem razlike između odgovora ispitanika s različitih vrsta učilišta, ali i

relativno malim uzorkom koji je, iako obuhvaća veći dio populacije, manji u terminima

statistička obrade podataka. Iz istog razloga hi-kvadrat testovi razlika između odgovora

ispitanika s različitih učilišta nisu provedeni, jer su pojedine ćelije imale frekvenciju manju od

5.

b)Analize varijance razlika

Tablica 8. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta

obzirom na navedene varijable (N=98)

Suma

kvadrata

df Prosjek kvadrata F p

Stručnost iz područja iz

kojeg držite nastavu

Između grupa 1,112 2 ,556 1,218 ,301

Unutar grupa 42,929 94 ,457

Ukupno 44,041 96

Informatička pismenost Između grupa ,375 2 ,187 ,351 ,705


Ukupno 51,061 97

Vještina u lakoći

pronalaženja informacije

na Internetu, njihova

analiziranja i vrednovanja

te korištenje i objavljivanje

Između grupa ,228 2 ,114 ,271 ,764


Ukupno 39,814 96

*df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost

158

Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o

stručnosti iz područja u kojem drže nastavu (F=1,218; df=96; p=0,301); informatičkoj

pismenosti (F=0,351; df=97; p=0, 705) te vještina u lakoći pronalaženja informacija na

Internetu (F=0,271; df=96; p=0,764) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%.

Ispitanici podjednako odgovaraju na ova pitanja, odnosno procjenjuju se podjednako

stručnima, informatički pismenima i vještima u pronalaženju informacija na internetu, bez

obzira na to s kojeg visokog učilišta dolaze.

Tablica 9. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta

obzirom na svrhu korištenja Interneta. (N=98)

Suma

kvadrata

df Prosjek

kvadrata

F p

Prikupljanje materijala

za pripremu nastave

Između grupa 2,270 2 1,135 1,330 ,269


Ukupno 81,625 95

Email Između grupa ,391 2 ,195 ,986 ,377


Ukupno 18,632 94

korištenje društvenih

mreža

Između grupa 5,274 2 2,637 1,169 ,315

Unutar grupa 207,463 92 2,255

Ukupno 212,737 94

informiranje o dnevnim

događajima

Između grupa ,590 2 ,295 ,251 ,779

Unutar grupa 109,244 93 1,175

Ukupno 109,833 95

objava udžbenika Između grupa ,062 2 ,031 ,017 ,983

Unutar grupa 166,563 93 1,791

Ukupno 166,625 95

sudjelovanje na web

konferencijama

Između grupa 6,562 2 3,281 2,594 ,080

Unutar grupa 116,385 92 1,265

Ukupno 122,947 94

eBankarstvo Između grupa 20,273 2 10,136 6,676 ,002

Unutar grupa 139,685 92 1,518

Ukupno 159,958 94

čitanje i pisanje blogova Između grupa 8,942 2 4,471 4,286 ,017

Unutar grupa 97,016 93 1,043

Ukupno 105,958 95

159

Za

znanstvenoistraživački

rad

Između grupa 8,273 2 4,136 4,940 ,009


Ukupno 85,305 94

slušanje internet

radija/gledanje televizije

Između grupa 10,901 2 5,451 3,412 ,037

Unutar grupa 148,588 93 1,598

Ukupno 159,490 95

skidanje glazbe

(download MP)

Između grupa 1,855 2 ,928 ,670 ,514

Unutar grupa 127,450 92 1,385

Ukupno 129,305 94

igranje i skidanje igrica Između grupa 2,500 2 1,250 1,614 ,205


Ukupno 73,747 94

kupovine putem

Interneta

Između grupa 7,351 2 3,675 2,731 ,070

Unutar grupa 125,149 93 1,346

Ukupno 132,500 95

pisanje poruka (news

grupe, forumi, chat)

Između grupa 11,596 2 5,798 3,294 ,042

Unutar grupa 161,941 92 1,760

Ukupno 173,537 94

download programa,

aplikacija

Između grupa 9,443 2 4,722 4,400 ,015

Unutar grupa 99,796 93 1,073

Ukupno 109,240 95

turističke informacije Između grupa 4,467 2 2,234 1,994 ,142

Unutar grupa 104,158 93 1,120

Ukupno 108,625 95

telefoniranje putem

Interneta

Između grupa 2,446 2 1,223 ,942 ,394

Unutar grupa 119,491 92 1,299

Ukupno 121,937 94

KORIŠTENJE ZA VRIJEME NASTAVE

korištenje blogova za

vrijeme nastave

Između grupa ,649 2 ,324 ,726 ,486


Ukupno 41,747 94

korištenje wikii za

vrijeme nastave

Između grupa ,916 2 ,458 ,371 ,691

Unutar grupa 113,505 92 1,234

Ukupno 114,421 94

korištenje podcasta za

vrijeme nastave

Između grupa ,133 2 ,066 ,099 ,906


Ukupno 61,832 94

korištenje webcasta za

vrijeme nastave

Između grupa ,068 2 ,034 ,041 ,959


160

Ukupno 72,957 91

korištenje slika, crteža,

dijagrama i ostalih vrsta

grafika

Između grupa 11,009 2 5,505 3,596 ,031

Unutar grupa 137,786 90 1,531

Ukupno 148,796 92

korištenje animacija i

simulacija

Između grupa 5,716 2 2,858 1,674 ,193

Unutar grupa 155,390 91 1,708

Ukupno 161,106 93

javno dostupne PPT

prezentacije

Između grupa 3,908 2 1,954 1,254 ,290

Unutar grupa 143,397 92 1,559

Ukupno 147,305 94


Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta visokih učilišta u odgovorima na

pitanja o korištenju Interneta u svrhu prikupljanja materijala za pripremu nastave (F=1,330;

df=95; p=0,269); slanje email-ova (F=0,986; df=94; p=0,377), korištenja društvenih mreža

(F=1,169; df=94; p=0,315), informiranja o dnevnim događanjima(F=0,251; df=95; p=0,779),

objave udžbenika (F=0,017; df=95; p=0,983), sudjelovanja na web konferencijama (F=2,594;

df=94; p=0,080), skidanja glazbe (download MP) (F=0,670; df=94; p=0,514), igranja i

skidanja igrica (F=1,614; df=94; p=0,205), kupovine putem interneta (F=2,731; df=95;

p=0,070), turističkih informacija (F=1,994; df=95; p=0,142), telefoniranja putem interneta

(F=0,942; df=95; p=0,394), korištenja blogova za vrijeme nastave (F=0,726; df=94; p=0,486),

korištenja wiki za vrijeme nastave (F=0,371; df=94; p=0,691), korištenja podcasta za vrijeme

nastave (F=0,099; df=94; p=0,906), korištenja webcasta za vrijeme nastave (F=0,041; df=91;

p=0,959), korištenja animacija i simulacija (F=1,674; df=93; p=0,193) te javno dostupnih

PTT prezentacija (F=1,254; df=94; p=0,290) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%.

Ispitanici podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez obzira na to s kojeg visokog učilišta

dolaze.

Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta visokih učilišta u odgovorima na

pitanja o korištenju Interneta u svrhu eBankarstva (df=94; F=6,676; p=0,002) statistički je

značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da eBankarstvo češće

koriste ispitanici sa sveučilišta u odnosu na ispitanike s veleučilišta i visokih škola.


korištenju Interneta u svrhu čitanja i pisanja blogova (df=95; F=4,286; p=0,017) statistički je

značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da čitanje i pisanje

161

blogova češće koriste ispitanici sa visokih škola u odnosu na ispitanike s veleučilišta. Između

sveučilišta, i ostale dvije skupine nema statistički značajne razlike.


korištenju Interneta za znanstvenoistraživački rad (df=94; F=4,940; p=0,009) statistički je

značajna na razini manjoj od 1%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da Internet u svrhu

znanstveno istraživačkog rada češće koriste ispitanici sa sveučilišta u odnosu na ispitanike s

visokih škola.


korištenju Interneta za slušanje internet radija/gledanje televizije (df=95; F=3,412; p=0,037)

statistički je značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da nema

statistički značajnih razlika među podskupinama, no razlika između visokih škola te

veleučilišta i sveučilišta ima statistički značajnost nešto veću od 7%. Ako pogledamo da je

granična statistička značajnost 5%, možemo zaključiti da je samo oko 2,0% veća vjerojatnost

da bismo pogriješili ako ove 2 razlike interpretiramo. Dobiveni rezultati upućuju da

najvjerojatnije Internet u svrhu slušanja internet radija/gledanje televizije češće koriste

ispitanici sa visokih škola u odnosu na ispitanike sa sveučilšta i veleučilišta.


korištenju Interneta za pisanja poruka (news grupe, forumi, chat) (df=94; F=3,294; p=0,042)

statistički je značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da nema

statistički značajnih razlika među podskupinama, no razlika između visokih škola te

veleučilišta i sveučilišta ima statistički značajnost nešto veću od 7%. Ako pogledamo da je

granična statistička značajnost 5%, možemo zaključiti da je samo oko 2,0% veća vjerojatnost

da bismo pogriješili ako ove 2 razlike interpretiramo. Dobiveni rezultati upućuju da

najvjerojatnije Internet u svrhu pisanja poruka (news grupe, forumi, chat) češće koriste

ispitanici sa visokih škola u odnosu na ispitanike s veleučilišta. Između sveučilšta i visokih

škola nema razlike.


korištenju Interneta u svrhu downloada programa, aplikacija (df=95; F=4,400; p=0,015)

statistički je značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da download

programa, (aplikacija) češće koriste ispitanici sa visokih škola u odnosu na ispitanike s

veleučilišta. Između sveučilišta, i ostale dvije skupine nema statistički značajne razlike.


korištenju slika, crteža, dijagrama i ostalih vrsta grafika za vrijeme nastave (df=25; F=3,596;

162

p=0,031) statistički je značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da

slike, crteže, dijagrame i ostalih vrste grafika za vrijeme nastave češće koriste ispitanici sa

sveučilišta u odnosu na ispitanike s veleučilišta.

Tablica 10. Scheffeova post -hoc analiza razlika u rezultatima ispitanika na pitanja ”Koliko

često koristite Internet za navedene svrhe?” i “Koliko često za vrijeme nastave koristite

sljedeće?” (navedeno u tablici) s obzirom na vrstu visokog učilišta. (N=98)

(I) Vrsta

visokog

učilišta

(J) Vrsta

visokog

učilišta

Razlika u

aritmetičkim

sredinama

(I-J)

Standardna

pogreška

razlike

p 95% interval

pouzdanosti

Donji Gornji

eBankarstvo Sveučiliste Veleucčliste ,76389* ,29937 ,043 ,0190 1,5088

Visoka

škola

1,09259* ,31370 ,003 ,3121 1,8731

Veleučiliste Sveučiliste ,76389* ,29937 ,043 -

1,5088

-,0190

Visoka

škola

,32870 ,32200 ,596 -,4725 1,1299

Visoka

škola

Sveučiliste -1,09259* ,31370 ,003 -

1,8731

-,3121

Veleučiliste -,32870 ,32200 ,596 -

1,1299

,4725

čitanje i

pisanje

blogova

Sveučiliste Veleučiliste ,13598 ,24656 ,859 -,4774 ,7494

Visoka

škola

-,60360 ,25852 ,071 -

1,2467

,0395

Veleučiliste Sveučiliste -,13598 ,24656 ,859 -,7494 ,4774

Visoka

škola

-,73958* ,26690 ,025 -

1,4036

-,0756

Visoka

škola

Sveučiliste ,60360 ,25852 ,071 -,0395 1,2467

Veleuciliste ,73958* ,26690 ,025 ,0756 1,4036

za znanstveno-

istraživački

rad

Sveuciliste Veleuciliste ,28472 ,22232 ,444 -,2684 ,8379

Visoka

skola

,73148* ,23296 ,009 ,1518 1,3111

Veleuciliste Sveuciliste -,28472 ,22232 ,444 -,8379 ,2684

Visoka

skola

,44676 ,23912 ,180 -,1482 1,0417

Visoka Sveuciliste -,73148* ,23296 ,009 -1,3111 -,1518

163

skola Veleuciliste -,44676 ,23912 ,180 -1,0417 ,1482

slušanje

internet

radija/gledanje

televizije


Visoka

skola

-,73273 ,31993 ,078 -

1,5286

,0632


Visoka

skola

-,76736 ,33031 ,073 -

1,5891

,0543

Visoka

skola

Sveuciliste ,73273 ,31993 ,078 -,0632 1,5286

Veleuciliste ,76736 ,33031 ,073 -,0543 1,5891

pisanje poruka

(news grupe,

forumi, chat)

Sveuciliste Veleuciliste ,67014 ,32234 ,121 -,1319 1,4722

Visoka

skola

-,13889 ,33777 ,919 -,9793 ,7015

Veleuciliste Sveuciliste -,67014 ,32234 ,121 -1,4722 ,1319

Visoka

skola

-,80903 ,34670 ,071 -1,6717 ,0536

Visoka

skola

Sveuciliste ,13889 ,33777 ,919 -,7015 ,9793

Veleuciliste ,80903 ,34670 ,071 -,0536 1,6717

download

programa,

aplikacija


Visoka

skola

-,62963 ,26219 ,061 -1,2819 ,0226


Visoka

skola

-,75463* ,27070 ,024 -1,4280 -,0812

Visoka

skola

Sveuciliste ,62963 ,26219 ,061 -,0226 1,2819

Veleuciliste ,75463* ,27070 ,024 ,0812 1,4280

korištenje

slika, crteža,

dijagrama i

ostalih vrsta

grafika

Sveuciliste Veleuciliste ,79263* ,30517 ,039 ,0330 1,5522

Visoka

skola

,56085 ,31693 ,215 -,2280 1,3497

Veleuciliste Sveuciliste -,79263* ,30517 ,039 -1,5522 -,0330

Visoka

skola

-,23178 ,32571 ,777 -1,0425 ,5789

Visoka

skola

Sveuciliste -,56085 ,31693 ,215 -1,3497 ,2280

Veleuciliste ,23178 ,32571 ,777 -,5789 1,0425

*Razlika u aritmetičkim sredinama je značajna na razini 0,05

*Legenda: p – statistička značajnost

164

Tablica 11. Analiza varijance razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta na

pitanju ”Koliko često koristite u svom radu sljedeće?” (N=98)

Suma

kvadrata

df Prosjek

kvadrata

F p

Koliko često koristite

blogove u svom radu

nastavnog procesa

Između grupa ,390 2 ,195 ,243 ,785


Ukupno 73,457 93

korištenje Wikiia u

nastavnom procesu

Između grupa 9,382 2 4,691 3,530 ,033

Unutar grupa 119,607 90 1,329

Ukupno 128,989 92

korištenje Podcasta u

nastavnom procesu

Između grupa 3,746 2 1,873 2,207 ,116


Ukupno 80,979 93

korištenje Webcasta u

nastavnom procesu

Između grupa 1,146 2 ,573 ,744 ,478


Ukupno 71,234 93

korištenje online

predavanja u nastavnom

procesu

Između grupa 3,867 2 1,934 1,426 ,245

Unutar grupa 124,722 92 1,356

Ukupno 128,589 94

korištenje društvenih

mreža u nastavnom

procesu

Između grupa 6,412 2 3,206 3,042 ,053

Unutar grupa 95,897 91 1,054

Ukupno 102,309 93

korištenje tekustalinih

poruka/obavijesti u

nastavnom procesu

Između grupa 5,706 2 2,853 1,782 ,174

Unutar grupa 148,919 93 1,601

Ukupno 154,625 95

korištenje softwarea

namijenjenog za

suradnju/kolaboraciju u

nastavnom procesu

Između grupa 2,601 2 1,300 ,773 ,465

Unutar grupa 151,356 90 1,682

Ukupno 153,957 92

korištenje upravljanjem

dokumentima u

nastavnom procesu

Između grupa 10,341 2 5,170 3,101 ,050

Unutar grupa 153,385 92 1,667

Ukupno 163,726 94

*Legenda: df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost


učestalosti korištenja blogova u svom radu nastavnog procesa (F=0,243; df=93; p=0,785);

korištenja podcasta u nastavnom procesu (F=2,207; df=93; p=0,116), korištenja webcasta u

nastavnom procesu (F=0,744; df=93; p=0,478), korištenja online predavanja u nastavnom

165

procesu (F=1,426; df=94; p=0,245), korištenja društvenih mreža u nastavnom procesu

(F=3,042; df=93; p=0,053), korištenja tekstualnih poruka/obavijesti u nastavnom procesu

(F=1,782; df=95; p=0,174), korištenja software namijenjenog za suradnju/kolaboraciju u

nastavnom procesu (F=0,773; df=92; p=0,465) nije statistički značajna na razini manjoj od

5%. Ispitanici podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez obzira na to s kojeg učilišta dolaze.

Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o korištenju

Wikiia općenito u nastavnom procesu (F=3,530; df=92; p=0,033) statistički je značajna na

razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da Wikii češće koriste ispitanici sa

visokih škola u odnosu na ispitanike s veleučilišta.


korištenju upravljanjem dokumentima u nastavnom procesu općenito (F=5,170; df=94;

p=0,050) statistički je značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da

upravljanje dokumentima u nastavnom procesu češće koriste ispitanici sa sveučilišta u odnosu

na ispitanike s veleučilišta.

Tablica 12.Scheffeova post -hoc analiza razlika u rezultatima ispitanika na pitanje

“Koliko često za vrijeme nastave koristite sljedeće?” (navedeno u tablici) s obzirom na

vrstu visokog učilišta. (N=98)

(I) Vrsta

visokog

učilišta

(J) Vrsta

visokog

učilišta

Razlika u

aritmetičkim

sredinama

(I-J)

Standardna

pogreška

razlike

p 95% interval pouzdanosti

Donji Gornji

korištenje

Wikiia u

nastavnom

procesu


Visoka skola -,64815 ,29349 ,093 -1,3787 ,0824


Visoka skola -,74815 ,30581 ,055 -1,5093 ,0130

Visoka skola Sveuciliste ,64815 ,29349 ,093 -,0824 1,3787

Veleuciliste ,74815 ,30581 ,055 -,0130 1,5093

korištenje

upravljanjem

dokumentima

u nastavnom

procesu

Sveuciliste Veleuciliste ,78125* ,31371 ,050 ,0007 1,5618

Visoka skola ,36111 ,32873 ,549 -,4568 1,1790

Veleuciliste Sveuciliste -,78125* ,31371 ,050 -1,5618 -,0007

Visoka skola -,42014 ,33742 ,464 -1,2597 ,4194

Visoka skola Sveuciliste -,36111 ,32873 ,549 -1,1790 ,4568

Veleuciliste ,42014 ,33742 ,464 -,4194 1,2597

*Razlika u aritmetičkim sredinama je značajna na razini 0,05

*Legenda: p – statistička značajnost

166

Tablica 13. Analiza varijance razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta

na pitanje “U kojoj mjeri primjena ICT-a poboljšava sljedeće vaše aktivnosti? (N=98)

Suma

kvadrata

df Prosjek

kvadrata

F p

primjena ICT

poboljšava održavanje

nastave

Između grupa 1,336 2 ,668 1,783 ,174


Ukupno 35,415 93

primjena ICT

poboljšava pripremu


Između grupa 1,305 2 ,652 2,146 ,123


Ukupno 28,667 92

primjena ICT

poboljšava pisanje i

objave udžbenika

Između grupa 6,353 2 3,177 2,674 ,075

Unutar grupa 104,548 88 1,188

Ukupno 110,901 90

primjena ICT

poboljšava

komunikaciju sa

studentima

Između grupa ,098 2 ,049 ,138 ,871


Ukupno 32,436 93

primjena ICT

poboljšava

komunikaciju s

kolegama na poslu

Između grupa ,153 2 ,077 ,161 ,852


Ukupno 42,925 92

primjena ICT

poboljšava

komunikaciju s

kolegama iz drugih

visokoobrazovnih

institucija

Između grupa 5,349 2 2,674 4,033 ,021


Ukupno 65,702 93

primjena ICT

poboljšava distribuciju


studentima

Između grupa ,535 2 ,268 ,815 ,446


Ukupno 30,426 93

primjena ICT

poboljšava obavijesti

vezane za kolegij/modul

Između grupa ,137 2 ,068 ,252 ,778


Ukupno 24,851 93


167

Razlika između ispitanika s različitih razina učilišta statistički je značajna samo za stav

“Primjena ICT poboljšava komunikaciju s kolegama iz drugih visokoobrazovnih institucija“

(F=4,033; df=93; p=0,021). Ispitanici s visokih škola u većoj mjeri izražavaju slaganje s

ovom tvrdnjom u odnosu na ispitanike sa sveučilišta.

Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja u

kojoj mjeri primjena ICT poboljšava: održavanje nastave (F=1,783; df=93; p=0,174);

pripremu nastavnih materijala (F=2,146; df=92; p=0,123), pisanje i objavu udžbenika

(F=2,674; df=90; p=0,075), komunikaciju sa studentima (F=0,138; df=93; p=0,871),

komunikaciju s kolegama na poslu (F=0,161; df=92; p=0,852), distribuciju nastavnih

materijala studentima (F=0,815; df=93; p=0,446), obavijesti vezane za kolegij/modul

(F=0252; df=93; p=0,778) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%. Ispitanici

podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez obzira na to s kojeg učilišta dolaze.

Tablica 14. Scheffeova post -hoc analiza razlika između primjene ICT s obzirom na

vrstu visokog učilišta. (N=98)

(I) Vrsta

visokog

učilišta

(J) Vrsta

visokog

učilišta

Razlika u

arit.

sredinama

Standardna

pogreška

razlike

p 95% interval

pouzdanosti

Donji Gornji

primjena ICT

poboljšava

komunikaciju s

kolegama iz drugih

visokoobrazovnih

institucija


Visoka skola ,59153* ,20860 ,021 ,0724 1,1106


Visoka skola ,30671 ,21281 ,358 -,2229 ,8363

Visoka skola Sveuciliste -,59153* ,20860 ,021 -

1,1106

-,0724

Veleuciliste -,30671 ,21281 ,358 -,8363 ,2229

*.Razlika u aritmetičkim sredinama je značajna na razini 0,05; p – statistička značajnost

Ispitanici s različitih učilišta statistički značajno odgovaraju samo na tvrdnju “Primjena

ICT poboljšava komunikaciju s kolegama iz drugih visokoobrazovnih institucija.” (F=4,033;

df=93; p=0,021). Razlika je statistički značajna između ispitanika sa sveučilišta i ispitanika iz

visokih škola. Ispitanici sa sveučilišta izražavaju statistički značajno veće slaganje s ovom

tvrdnjom u odnosu na ispitanike iz visokih škola.

168


pitanje “Prema Vašem mišljenju kako dobro su vaši studenti pripremljeni za današnje

globalno tržište rada?” (N=98)

Suma

kvadrata

df Prosjek

kvadrata

F p

Pripremljenost studenata za

današnje globalno tržište rada:

stručnost iz područja studija

Između grupa 2,608 2 1,304 1,586 ,210


Ukupno 77,415 93



komunikacijske vještine

Između grupa 1,682 2 ,841 ,932 ,397


Ukupno 83,745 93



ICT vještine

Između grupa 1,487 2 ,743 1,174 ,314


Ukupno 59,117 93




Između grupa ,259 2 ,130 ,145 ,865


Ukupno 80,796 92



razumijevanje međunarodnih

gospodarskih pitanja

Između grupa 2,500 2 1,250 1,873 ,160


Ukupno 63,234 93



aktivno služenje barem jednog

stranog jezika

Između grupa ,782 2 ,391 ,482 ,619


Ukupno 73,806 92



ukupna spremnost za posao

Između grupa ,857 2 ,428 ,731 ,484


Ukupno 54,138 93



pripremljenosti studenata za današnje globalno tržište rada iz sljedećih područja: stručnost iz

područja studija (F=1,586; df=93; p=0,210), komunikacijske vještine (F=0,932; df=93;

p=0,397), ICT vještine (F=1,174; df=93; p=0,314), kritičko razmišljanje (F=0,145; df=92;

p=0,865), razumijevanja međunarodnih gospodarskih pitanja (F=1,873; df=93; p=0,160),

169

aktivno služenje bar jednim stranim jezikom (F=0,482; df=92; p=0,619) te ukupna spremnost

za posao (F=0,731; df=93; p=0,484) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%.

Ispitanici podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez obzira na to s kojeg visokog učilišta

dolaze.

c.) Obrada u odnosu na pitanje imaju li ispitanici digitalne nastavne materijale

Tablica 16.Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru napitanje: “Ima li nastavne

digitalne materijale?” (N=98)

Frekvencija Postotak

DA 45 45,9

NE 53 54,1

Ukupno 98 100,0

170

Tablica 17. Testiranje razlike između odgovora ispitanika na ponuđene tvrdnje prema tome

imaju li ili nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku. (N=98).

Ima li nastavne

digitalne

materijale?

N M SD Standardna

pogreška razlike

Za korištenje Interneta i ICT u unapređenju nastave

potrebno je opsežno informatičko znanje.

DA 45 2,2444 ,77329 ,11528

NE 53 2,3208 ,67293 ,09243

Smatram da se uporabom ICT može

poboljšati/unaprijediti kvaliteta nastave.

DA 45 1,1778 ,53466 ,07970

NE 53 1,1698 ,37906 ,05207

Internet je dragocjen izvor za prikupljanje informacija

i alat za širenje informacija.

DA 45 1,1556 ,36653 ,05464

NE 53 1,1132 ,31988 ,04394

Internet je plodna osnova za razvoj nastavnog

materijala.

DA 45 1,2667 ,53936 ,08040

NE 53 1,4340 ,60477 ,08307

Internet mi omogućuje besplatni/jeftin pristup do

potebnih inforamcija

DA 45 1,1556 ,36653 ,05464

NE 53 1,2264 ,42252 ,05804

Internet omogućuje brže/jednostavnije prikupljanje

informacija od drugih izvora informacija

DA 45 1,1556 ,36653 ,05464

NE 53 1,0943 ,29510 ,04053

Ne znam gdje pronaći relevantne

informacijske/obrazovne web adrese.

DA 45 2,6667 ,56408 ,08409

NE 52 2,7885 ,45747 ,06344

Smatram da je uporaba računala u nastavi potrebna

pretežno kod informatičkih kolegija.

DA 45 2,7778 ,67044 ,09994

NE 52 2,6346 ,62713 ,08697

Ne mogu koristiti ICT u nastavnom procesu jer

studenti nisu dovoljno obučeni za korištenje istih u

nastavnom procesu.

DA 45 2,8667 ,50452 ,07521

NE 52 2,5577 ,63904 ,08862

Smatram da na Internetu gubim previše vremena

tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog velike

količine nerelevantnih izvora/web stranica koje treba

pretražit.

DA 44 2,6591 ,52576 ,07926

NE 53 2,4906 ,60836 ,08356


tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog toga što

smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen

DA 44 2,9091 ,47339 ,07137

NE 53 2,6415 ,62309 ,08559

Smatram da su informacije o internetskim (Web)

alatima raspoložive i dostupne.

DA 45 1,3333 ,63960 ,09535

NE 53 1,6604 ,80726 ,11089

Korištenje ICT u nastavi ne mogu koristiti u punoj

mjeri zbog postojećih ograničenja mrežne/računalne

opreme odnosno ICT infrastrukture u institiciji u kojoj

radim.

DA 43 2,6977 ,59900 ,09135

NE 52 2,5192 ,80417 ,11152

171

Leveneov test

za jednakost

varijanci

t-test

95% interval

pouzdanosti

F p t df p Razlika u

arit.

sredinama

Standardna

pogreška

razlike

Gornji Donji

Za korištenje

Interneta i ICT u

unapređenju

nastave potrebno

je opsežno

informatičko

znanje.

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

,931 ,337 -,522 96 ,603 -,07631 ,14608 -,36628 ,21366

Pretpostavka

različitih

varijanci

-,516 87,991 ,607 -,07631 ,14776 -,36995 ,21733

Smatram da se

uporabom ICT

može

poboljšati/unaprije

diti kvaliteta

nastave.

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

,139 ,710 ,086 96 ,932 ,00797 ,09264 -,17592 ,19185

Pretpostavka

različitih

varijanci

,084 77,610 ,934 ,00797 ,09520 -,18158 ,19751

Internet je

dragocjen izvor za

prikupljanje

informacija i alat

za širenje

informacija.

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

1,496 ,224 ,611 96 ,543 ,04235 ,06934 -,09528 ,17998

Pretpostavka

različitih

varijanci

,604 88,125 ,547 ,04235 ,07011 -,09699 ,18168

Internet je plodna

osnova za razvoj

nastavnog

materijala.

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

4,286 ,041 -1,434 96 ,155 -,16730 ,11670 -,39895 ,06435

Pretpostavka

različitih

varijanci

-1,447 95,752 ,151 -,16730 ,11561 -,39679 ,06219

Internet mi

omogućuje

besplatni/jeftin

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

3,209 ,076 -,879 96 ,382 -,07086 ,08064 -,23094 ,08922

172

pristup do

potebnih

inforamcija

Pretpostavka

različitih

varijanci

-,889 95,949 ,376 -,07086 ,07971 -,22908 ,08736

Internet

omogućuje

brže/jednostavnije

prikupljanje

informacija od

drugih izvora

informacija

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

3,406 ,068 ,916 96 ,362 ,06122 ,06685 -,07147 ,19390

Pretpostavka

različitih

varijanci

,900 84,184 ,371 ,06122 ,06803 -,07407 ,19650

Ne znam gdje

pronaći relevantne

informacijske/obra

zovne web adrese.

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

3,625 ,060 -1,174 95 ,243 -,12179 ,10376 -,32778 ,08419

Pretpostavka

različitih

varijanci

-1,156 84,676 ,251 -,12179 ,10533 -,33124 ,08765

Smatram da je

uporaba računala u

nastavi potrebna

pretežno kod

informatičkih

kolegija.

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

,249 ,619 1,086 95 ,280 ,14316 ,13184 -,11858 ,40490

Pretpostavka

različitih

varijanci

1,081 90,897 ,283 ,14316 ,13248 -,12000 ,40633

Ne mogu koristiti

ICT u nastavnom

procesu jer

studenti nisu

dovoljno obučeni

za korištenje istih

u nastavnom

procesu.

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

11,040 ,001 2,614 95 ,010 ,30897 ,11822 ,07429 ,54366

Pretpostavka

različitih

varijanci

2,658 94,251 ,009 ,30897 ,11623 ,07820 ,53975

Smatram da na

Internetu gubim

previše vremena

tražeći informaciju

koja mi je

potrebna zbog

velike količine

nerelevantnih

izvora/web

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

3,066 ,083 1,443 95 ,152 ,16852 ,11675 -,06326 ,40031

Pretpostavka

različitih

varijanci

1,463 94,832 ,147 ,16852 ,11518 -,06013 ,39718

173

*Legenda: N – broj ispitanika; M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacije


imaju li ili nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku (N=90)

Prethodno provedbi t-testa proveden je Leveneov test jednakosti varijanci kako bi se

ustanovilo zadovoljavaju li rezultati uvjete za provedbu t-testa razlika. Za sve usporedbe

pokazalo se da nema statistički značajne razlike među varijancama podskupina te je

stranica koje treba

pretražit.

Smatram da na

Internetu gubim

previše vremena

tražeći informaciju

koja mi je

potrebna zbog

toga što smatram

da nisam u tome

dovoljno

vješt/obučen

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

9,509 ,003 2,342 95 ,021 ,26758 ,11427 ,04072 ,49445

Pretpostavka

različitih

varijanci

2,401 94,312 ,018 ,26758 ,11144 ,04633 ,48884

Smatram da su

informacije o

internetskim

(Web) alatima

raspoložive i

dostupne.

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

4,613 ,034 -2,195 96 ,031 -,32704 ,14903 -,62286 -,03123

Pretpostavka

različitih

varijanci

-2,236 95,574 ,028 -,32704 ,14624 -,61735 -,03674

Korištenje ICT u

nastavi ne mogu

koristiti u punoj

mjeri zbog

postojećih

ograničenja

mrežne/računalne

opreme odnosno

ICT infrastrukture

u institiciji u kojoj

radim.

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

6,426 ,013 1,204 93 ,231 ,17844 ,14816 -,11577 ,47266

Pretpostavka

različitih

varijanci

1,238 92,068 ,219 ,17844 ,14415 -,10786 ,46474

174

zadovoljen uvjet za provedbu t-testa. Razlika u rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji

nemaju nastavne digitalne materijale statistički je značajna na razini manjoj od 5% u

odgovorima na pitanja:

“Ne mogu koristiti ICT u nastavnom procesu jer studenti nisu dovoljno obučeni za

korištenje istih u nastavnom procesu.” (t=2,614; df=95; p=0,010) – Ispitanici koji posjeduju

digitalne nastavne materijale u većoj mjeri se slažu s ovom tvrdnjom. “Smatram da na

Internetu gubim previše vremena tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog toga što

smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen.” (t=-0,522; df=96; p=0,021) – Ispitanici koji

posjeduju digitalne nastavne materijale u većoj mjeri se slažu s ovom tvrdnjom. “Smatram da

su informacije o internetskim (Web) alatima raspoložive i dostupne.” (t=-2,195; df=96;

p=0,031) – Ispitanici koji nemaju digitalne nastavne materijale u većoj mjeri se slažu s ovom

tvrdnjom.

Razlika u rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne digitalne

materijale u odgovorima na pitanja: Za korištenje Interneta i ICT u unapređenju nastave

potrebno je opsežno informatičko znanje (t=-0,522; df=96; p=0,603); Smatram da se

uporabom ICT može poboljšati/unaprijediti kvaliteta nastave (F=0,086; df=96; p=0,932);

Internet je dragocjen izvor za prikupljanje informacija i alat za širenje informacija (F=0,611;

df=96; p=0,543); Internet je plodna osnova za razvoj nastavnog materijala (F=-1,434; df=96;

p=0,155); Internet mi omogućuje besplatni/jeftin pristup do potebnih inforamcija (F=-0,879;

df=96; p=0,382); Internet omogućuje brže/jednostavnije prikupljanje informacija od drugih

izvora informacija (F=0,916; df=96; p=0,362); Ne znam gdje pronaći relevantne

informacijske/obrazovne web adrese (F=-1,174; df=95; p=0,243); Smatram da je uporaba

računala u nastavi potrebna pretežno kod informatičkih kolegija (F=1,086; df=95; p=0,280);

Smatram da na Internetu gubim previše vremena tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog

velike količine nerelevantnih izvora/web stranica koje treba pretražit (F=1,443; df=95;

p=0,152); Korištenje ICT u nastavi ne mogu koristiti u punoj mjeri zbog postojećih

ograničenja mrežne/računalne opreme odnosno ICT infrastrukture u institiciji u kojoj radim

(F=1,204; df=93; p=0,231) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%. Ispitanici

podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez obzira na to imaju li ili nemaju nastavne digitalne

materijale.

175

Tablica 19. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata ispitanika prema

odgovorima na ponuđena pitanja s obzirom na to imaju li nastavne digitalne materijale.

(N=98).

Ima li

nastavne

digitalne

materijale?

N M SD Standardna

pogreška

razlike

Postoji koordinirana nabava

opreme (hardware i

software)

DA 45 1,8667 1,05744 ,15763

NE 52 2,3846 1,19071 ,16512

Računalna opremljenost

mog učilišta potpuno

odgovara potrebama

održavanja i pripreme

nastave

DA 44 1,8409 ,98697 ,14879

NE 52 2,1154 1,02237 ,14178

Računalna oprema na mom

učilištu je uglavnom

zastarjela

DA 45 2,1556 ,56228 ,08382

NE 52 2,1923 ,52537 ,07286


176


imaju li ili nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku. (N=89).

Leveneov

test za

jednakost

varijanci

t-test

95% interval

pouzdanosti

F p t df p Razlika u

arit.

sredinam

a

Standardn

a pogreška

razlike

Gornji Donji

Postoji

koordinirana

nabava

opreme

(hardware i

software)

Pretpostavk

a

podjednakih

varijanci

1,52

9

,21

9

-

2,24

9

95 ,027 -,51795 ,23026 -

,97507

-,06083

Pretpostavk

a različitih

varijanci

-

2,26

9

94,92

9

,026 -,51795 ,22828 -

,97116

-,06474

Računalna

opremljenost

mog učilišta

potpuno

odgovara

potrebama

održavanja i

pripreme

nastave

Pretpostavk

a

podjednakih

varijanci

,433 ,51

2

-

1,33

2

94 ,186 -,27448 ,20613 -

,68376

,13481

Pretpostavk

a različitih

varijanci

-

1,33

5

92,34

6

,185 -,27448 ,20552 -

,68264

,13369

Računalna

oprema na

mom učilištu

je uglavnom

zastarjela

Pretpostavk

a

podjednakih

varijanci

,001 ,97

9

-,333 95 ,740 -,03675 ,11051 -

,25614

,18264

Pretpostavk

a različitih

varijanci

-,331 90,85

7

,741 -,03675 ,11106 -

,25736

,18386

Legenda: t – t test; df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost

177


materijale statistički je značajna na razinimanjoj od 5% u odgovorima na pitanja: “Postoji

koordinirana nabava opreme (hardware i software).” (t=-2,249; df=95; p=0,027) – ispitanici

koji ne posjeduju digitalizirane nastavne materijale u većoj mjeri se slažu s ovom tvrdnjom.


materijale u odgovorima na pitanja: Računalna opremljenost mog učilišta potpuno odgovara

potrebama održavanja i pripreme nastave (F=-1,332; df=94; p=0,186); Računalna oprema na

mom učilištu je uglavnom zastarjela(F=-0,333; df=95; p=0,740) nije statistički značajna na

razini manjoj od 5%. Ispitanici podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez obzira na to imaju

li ili nemaju nastavne digitalne materijale.

d.) Krostabulacije i korelacije obzirom na to imaju li digitalizirane nastavne

materijale

Tablica 21. Spearmanov koeficijent korelacije između ispitanika koji imaju i onih koji nemaju

digitalne nastavne materijale u odgovorima na pitanja o organizacijskim i tehnološkim

čimbenicima koji utječu na prihvaćanje ICT u obrazovanju (N=98)

Pitanje Spearmanov

rho

p

Koliko tjedno aktivno koristite Internet? ,114 ,268c

Koristi li Vasa institucija ISVU? -,164 .110

Jeste li ikada sudjelovali na web konferenciji? ,149 ,148

Čitate li blogove na internetu? -,006 ,956

Imate li svoj blog? ,009 930

Koristite li Podcast? ,176 ,087

*p – statistička značajnost

Ispitivane korelacije nisu se pokazale statistički značajnima, što možemo objasniti

stvarnim nepostojanjem razlike između odgovora ispitanika s različitih vrsta učilišta, ali i

relativno malim uzorkom koji je, iako obuhvaća veći dio populacije, manji u terminima

statistička obrade podataka. Iz istog razloga hi-kvadrat testovi razlika između odgovora

ispitanika s različitih učilišta nisu provedeni, jer su pojedine ćelije imale frekvenciju manju od

5.

178

Tablica 22. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika s obzirom na to imaju li nastavne

digitalne materijale na pitanje “Koliko tjedno aktivno koristite Internet?” (N=98)

Ima li nastavne digitalne

materijale?

Ukupno

DA NE

Koliko tjedno aktivno

koristite Internet

≤ 1

sat

Broj 1 0 1

% 100,0% ,0% 100,0%

2-3

sata

Broj 10 4 14

% 71,4% 28,6% 100,0%

4-5

sati

Broj 4 10 14

% 28,6% 71,4% 100,0%

≥ 6

sati

Broj 30 38 68

% 44,1% 55,9% 100,0%

Ukupno Broj 45 52 97

% 46,4% 53,6% 100,0%


materijale u odgovorima na pitanje Koliko tjedno aktivno koristite Internet? nije statistički

značajna na razini manjoj od 5%. Ispitanici gotovo podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez

obzira na to imaju li ili nemaju nastavne digitalne materijale.

Tablica 23. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata ispitanika prema odgovorima na

pitanje:”Koliko ste zadovoljni s kvalitetom pristupa Internetu u Vašoj ustanovi?”?” s

obzirom na to imaju li nastavne digitalne materijala. (N=89).

Ima li

nastavne

digitalne

materijale?

N M SD Standardna

pogreška

razlike

Koliko ste zadovoljni s

kvalitetom pristupa

Internetu u Vašoj

ustanovi

DA 45 4,0889 1,18364 ,17645

NE 52 4,0962 1,07118 ,14855


179

Tablica 24. Testiranje razlike između odgovora ispitanika na pitanje: " Koliko ste

zadovoljni s kvalitetom pristupa internetu u Vašoj ustanovi?” prema tome imaju li ili

nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku. (N=98).

Leveneov test za jednakost varijanci t-test

95% interval

pouzdanosti

F P t df p

Razlika u

arit.

sredinama

Standardna

pogreška

razlike Donji Gornji

Koliko ste

zadovoljni s

kvalitetom

pristupa

Internetu u

Vašoj

ustanovi

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

,293 ,589 -,032 95 ,975 -,00726 ,22898 -,46185 ,44732

Pretpostavka

različitih

varijanci

-,031 89,629 ,975 -,00726 ,23065 -,46552 ,45099

*Legenda: t – t test ; df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost


materijale u odgovorima na pitanje: Koliko ste zadovoljni s kvalitetom pristupa Internetu u

Vašoj ustanovi (F=-0,032; df=95; p=0,975) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%.

Ispitanici podjednako odgovaraju na ovo pitanje, bez obzira na to imaju li ili nemaju nastavne

digitalne materijale.

180

Tablica 25. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika sobzirom na to imaju li

nastavne digitalne materijale na pitanje “Koristi li Vaša institucija ISVU?” (N=98)


materijale?

Ukupno DA NE

Koristi li Vaša institucija

ISVU?

Da Broj 26 37 63

% 41,3% 58,7% 100,0%

Ne Broj 16 13 29

% 55,2% 44,8% 100,0%

Priprema

se

Broj 3 1 4

% 75,0% 25,0% 100,0%


% 46,9% 53,1% 100,0%

Tablica 26. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika s obzirom na to imaju li

nastavne digitalne materijale na pitanje “Jeste li ikada sudjelovali na web

konferenciji?” (N=98)


materijale?

Ukupno DA NE

Jeste li ikada sudjelovali

na web konferenciji?

Da Broj 20 16 36

% 55,6% 44,4% 100,0%

Ne Broj 14 18 32

% 43,8% 56,3% 100,0%

Nisam, ali

bih

volio/la

Broj 11 14 25

% 44,0% 56,0% 100,0%

Nisam i

ne bih

volio/la

Broj 0 3 3

% ,0% 100,0% 100,0%


% 46,9% 53,1% 100,0%

181


nastavne digitalne materijale na pitanje:”Čitate li blogove na Internetu?” (N=98)

Ima li nastavne

digitalne materijale?

Ukupno DA NE

Čitate li blogove

na Internetu?

Da-čitam blogove uglavnom

domaćih autora/iz hrv. govornog

područja

Broj 4 13 17

% 23,5% 76,5% 100,0%

Da-čitam blogove uglavnom

stranih autora

Broj 14 4 18

% 77,8% 22,2% 100,0%

Ne Broj 27 34 61

% 44,3% 55,7% 100,0%


% 46,9% 53,1% 100,0%

Tablica 28. Tablični prikaz Hi-kvadrat testa razlike u odgovorima ispitanika na pitanje:

“Čitate li blogove na Internetu?” (N=98)

Vrijednost df p

Hi-kvadrat 10,791a 2 ,005

N 96

*Legenda: N – broj ispitanika; df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost

Razlika u raspodjeli odgovora ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne

digitalne materijale na pitanje:” Čitate li blogove na internetu?” statistički je značajna

(χ2=10,791; df=2; p=0,005). Među onima koji nemaju digitalne nastavne materijale manje je

osoba koji čitaju blogove na Internetu.

182


nastavne digitalne materijale na pitanje:”Imate li svoj blog?” (N=98)

Ima li nastavne digitalne materijale?

Ukupno DA NE

Imate li svoj blog Da Broj 1 1 2

% 50,0% 50,0% 100,0%

Ne Broj 44 50 94

% 46,8% 53,2% 100,0%


% 46,9% 53,1% 100,0%


digitalne materijale na pitanje:”Koristite li Podcast?” (N=98)


materijale?

Ukupno DA NE

Koristite li

Podcast?

Da-uglavnom domaćih autora/iz

hrv govornog područja

Broj 1 2 3

% 33,3% 66,7% 100,0%

Da-uglavnom stranih autora Broj 12 5 17

% 70,6% 29,4% 100,0%

Ne koristim Podcast Broj 32 44 76

% 42,1% 57,9% 100,0%


% 46,9% 53,1% 100,0%

183

Tablica 31. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na to imaju li nastavne

digitalne materijale na pitanje “Na koji način koristite Podcast?” (N=91)


materijale? Ukupno

DA NE

Na koji način koristite

Podcast?

Koristim Podcast

drugih autora

Broj 12 7 19

% 63,2% 36,8% 100,0%

Sve navedeno Broj 1 0 1

% 100,0% ,0% 100,0%

Ne koristim Podcast Broj 30 41 71

% 42,3% 57,7% 100,0%


% 47,3% 52,7% 100,0%


digitalne materijale na pitanje “Koristite li Webcast?” (N=96)


materijale? Ukupno

DA NE

Koristite li Webcast?

DA – uglavnom domaćih

autora/iz hrvatskog govornog

područja

Broj 1 2 3

% 33,3% 66,7% 100,0%

DA - uglavnom

stranih autora

Broj 11 7 18

% 61,1% 38,9% 100,0%

Ne Broj 33 42 75

% 44,0% 56,0% 100,0%


% 46,9% 53,1% 100,0%

184

Tablica 33. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na to imaju li

nastavne digitalne materijale na pitanje “Na koji način koristite Webcast?” (N=96)


materijale? Ukupno

DA NE

Na koji način koristite

Webcast?

Pasivni korisnik/sudionik

(slušam izlaganja drugih bez

aktivnog sudjelovanja)

Broj 10 9 19

% 52,6% 47,4% 100,0%

Sve navedeno Broj 2 0 2

% 100,0% ,0% 100,0%

Ne koristim Webcast Broj 33 42 75

% 44,0% 56,0% 100,0%


% 46,9% 53,1% 100,0%


digitalne materijale na pitanje “Imate li profil na društvenim mrežama?” (N=96)


materijale? Ukupno

DA NE

Imate li profil na

društvenim mrežama?

Da Broj 27 34 61

% 44,3% 55,7% 100,0%

Ne Broj 18 17 35

% 51,4% 48,6% 100,0%


% 46,9% 53,1% 100,0%

Hi-kvadrat test pokazuje da ne postoji statistički značajna razlika u učestalosti imanja

profila na društvenim mrežama između onih koji imaju digitalne nastavne materijale i onih

koji nemaju (hi-kvadrat= 0,459; df=1; p=0,498).

185

Tablica 35. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata odgovora ispitanika

obzirom na to imaju li nastavne digitalne materijala prema korištenju Web 2.0 općenito

u nastavnom procesu-ukupno (N=90).

Ima li nastavne

digitalne materijale? N M SD

Standardna

pogreška

razlike

Korištenje Web 2.0 općenito u

nastavnom procesu-ukupno

DA 42 20,5714 6,16102 ,95067

NE 48 18,0625 5,61687 ,81073


Tablica 36. Testiranje razlike između odgovora ispitanika obzirom na to imaju li nastavne

digitalne materijala prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=90).

Leveneov test za jednakost varijanci t-test

95% interval

pouzdanosti

F P t df p

Razlika u

arit.

sredinama

Standardna

pogreška

razlike Gornji Donji

Korištenje

Web 2.0

općenito u

nastavnom

procesu-

ukupno

Pretpostavka podjednakih

varijanci ,005 ,946 2,021 88 ,046 2,50893 1,24167 ,04137 4,97649

Pretpostavka različitih varijanci

2,008 83,702 ,048 2,50893 1,24942 ,02420 4,99366




zadovoljen uvjet za provedbu t-testa.

Razlika u intenzitetu korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom procesu među

rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne digitalne materijale statistički je

186

značajna na razini manjoj od 5% (t=2,021; df=88; p=0,046). Ispitanici koji imaju digitalne

nastavne materijale u većoj mjeri koriste Web 2.0 u nastavnom procesu općenito.

Tablica 37. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata odgovora ispitanika obzirom na

korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=90)

N Minimum Maksimum M SD

Korištenje Web 2.0 općenito u

nastavnom procesu-ukupno 90 9,00 40,00 19,2333 5,97758

N 90


Tablica 38. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata odgovora ispitanika

obzirom na vrste visokog učilišta prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom

procesu-ukupno (N=64).

Vrsta

visokog

učilišta

N M SD

Standardna

pogreška

razlike

Korištenje Web 2.0

općenito u nastavnom

procesu-ukupno

Sveučiliste 34 20,0882 6,68951 1,14724

Veleučiliste 30 17,8000 5,24174 ,95701


187

Tablica 39. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na vrste visokog

učilišta prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=90).

Leveneov

test za

jednakost

varijanci

t-test

95% interval

pouzdanosti

F p t df p

Razlika u arit.

sredinama

Standardna

pogreška razlike Donji Gornji

Korištenje Web

2.0 općenito u

nastavnom

procesu-ukupno

Pretpostavka

podjednakih

varijanci

,042 ,838 1,509 62 ,136 2,28824 1,51686 -,74392 5,32039

Pretpostavka

različitih

varijanci

1,532 61,190 ,131 2,28824 1,49400 -,69901 5,27548

*Legenda: t – t test; df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost

Razlika u rezultatima ispitanika s veleučilišta i sveučilišta obzirom na korištenje Web

2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno nije statistički značajna na razini manjoj od 5%

(t=1,509; df=62; p=0,136). Ispitanici podjednako koriste Web 2.0 u nastavnom procesu, bez

obzira na vrstu visokog učilišta.

Tablica 40. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s obzirom na korištenje

Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=98)

Suma kvadrata df Prosjek kvadrata F p

Između grupa 93,949 2 46,975 1,324 ,271

Unutar grupa 3086,151 87 35,473

Ukupno 3180,100 89


188

Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u intenzitetu korištenja Web

2.0 (F=1,218; df=89; p=0,301) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%. Ispitanici

podjednako koriste Web 2.0, bez obzira na to s kojeg učilišta dolaze.



Suma

kvadrata df

Prosjek

kvadrata F p

Između grupa 117,193 2 58,597 1,664 ,195

Unutar grupa 3062,907 87 35,206

Ukupno 3180,100 89


Razlika u rezultatima ispitanika koji različito odgovaraju na pitanje je li je primjena

ICT-a uključena u strateške dokumente njihove organizacije u intenzitetu korištenja Web 2.0

(F=1,664; df=89; p=0,195) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%. Ispitanici

podjednako koriste Web 2.0 bez obzira na to je li je primjena ICT-a uključena u strateške

dokumente.



Suma

kvadrata df

Prosjek

kvadrata F p

Između grupa 624,876 2 312,438 10,638 ,000

Unutar grupa 2555,224 87 29,370

Ukupno 3180,100 89


Razlika u rezultatima ispitanika s različitom informatičkom pismenošću u intenzitetu

korištenja Web 2.0 (F=10,638; df=89; p=0,000) statistički je značajna na razini manjoj od 5%.

Ispitanici podjednako koriste Web 2.0, bez obzira na to je li je primjena ICT-a uključena u

189

strateške dokumente. Ispitanici koji procjenjuju svoju informatički pismenost višom, češće

koriste Web 2.0.

Tablica 43. Scheffeov test razlika između ispitanika s različitom razinom informatičke

pismenosti u intenzitetu korištenja Web 2.0 (N=98)

(I)

Informatička

pismenost

(J)

Informatička

pismenost

razlika

(I-J)

Standardna

pogreška p

Interval pouzdanosti

95%

Donji Gornji

3 4 -1,22368 1,61510 ,751 -5,2461 2,7987

5 -

6,16667* 1,62834 ,001

-

10,2220 -2,1113

4 3 1,22368 1,61510 ,751 -2,7987 5,2461

5 -

4,94298* 1,26046 ,001 -8,0821 -1,8038

5 3 6,16667* 1,62834 ,001 2,1113 10,2220

4 4,94298* 1,26046 ,001 1,8038 8,0821

190

Tablica 44. Korelacijska tablica između zavisnih varijabli i korištenja Web 2.0 općenito u

nastavnom procesu-ukupno (N=89)

Korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno

Prikupljanje materijala za pripremu nastave R ,183

P ,084

Email R -,040

P ,709

korištenje društvenih mreža R ,396**

P ,000

informiranje o dnevnim događajima R ,172

P ,105

objava udžbenika R ,356**

P ,001

sudjelovanje na web konferencijama R ,182

P ,089

eBankarstvo R ,242*

P ,022

čitanje i pisanje blogova R ,352**

P ,001

za znanstvenoistraživački rad R ,184

P ,083

slušanje internet radija/gledanje televizije R ,372**

P ,000

skidanje glazbe (download MP) R ,223*

P ,035

igranje i skidanje igrica R ,158

P ,138

kupovine putem interneta R ,340**

P ,001

pisanje poruka (news grupe, forumi, chat) R ,414**

P ,000

download programa, aplikacija R ,361**

P ,000

turističke informacije R ,149

P ,160

telefoniranje putem interneta R ,313**

P ,003

**. Correlation is significant at the 0.01 level (2-tailed).

*. Correlation is significant at the 0.05 level (2-tailed).

*Legenda: r – Pearsonov koeficijent korelacije; p – statistička značajnost

191

Korelacija između korištenje društvenih mreža i korištenja Web 2.0 općenito u

nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,396; p=0,00). Što je veće

korištenje društvenih mreža veće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-

ukupno.

Korelacija između objave udžbenika i koristenja Web 2.0 općenito u nastavnom

procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,356; p=0,001). Što je veća objava

udžbenika veće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.

Korelacija između eBankarstva i korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-

ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,242; p=0,022). Što je veća upotreba

eBankarstva veće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.

Korelacija između čitanja i pisanja blogova i korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom

procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,352; p=0,001). Što je češće čitanje i

pisanje blogova češće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.

Korelacija između slušanja internet radija/gledanje televizije i korištenja Web 2.0

općenito u nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,372; p=0,00).

Što je češće slušanje internet radija/gledanje televizije češće je i korištenje Web 2.0 općenito

u nastavnom procesu-ukupno.

Korelacija između slušanja skidanja glazbe (download MP) i korištenja Web 2.0


Što je češće slušanje i skidanje glazbe (download MP) češće je i korištenje Web 2.0 općenito


Korelacija između kupovine putem Interneta i korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom

procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,340; p=0,001). Što je češća kupovina

putem Interneta češće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.

Korelacija između pisanje poruka (news grupe, forumi, chat) i korištenje Web 2.0


Što je češće pisanje poruka (news grupe, forumi, chat) češće je i korištenje Web 2.0 općenito


Korelacija između download-a programa i aplikacija i korištenja Web 2.0 općenito u

nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,361; p=0,00). Što je češći

download programa i aplikacija češće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-

ukupno.

192

Korelacija između telefoniranja putem Interneta i korištenja Web 2.0 općenito u

nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,313; p=0,003). Što je češće

telefoniranje putem Interneta češće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-

ukupno.

193

7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DOKAZI HIPOTEZA

U nastavku se daje sažetak spoznaja do kojih se, na osnovi provedenog istraživanja

došlo kao i dokazi postavljenih hipoteza.

Dokaz prve postavljene hipoteze


ICT-a i web 2.0 u nastavnom procesu

Na samom početku valja spomenuti da većina nastavnika koji su sudjelovali u

istraživanju pripada dobnoj strukturi do 40 godina (oko 71%), dakle riječ je o relativno mladoj

populaciji. Također, kako stručnost i kompetencije nastavnika predstavljaju ključan faktor u

širenju (prenošenju) znanja na studente, ali i za samu implementaciju ICT-a odnosno weba 2.0

u nastavnom procesu jedno od postavljenih pitanja u anketi bilo je pitanje u kojem su

ispitanici trebali ocijeniti (ocjenom od 1 do 5) svoju stručnost iz područja iz kojeg drže

nastavu, informatičku pismenost i vještinu u lakoći pronalaženja informacije na Internetu,

njihova analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanja. Prema dobivenim podacima

većina hrvatskih nastavnika visokih učilišta koji su sudjelovali u anketi sebe procjenjuje

stručnim iz područja iz kojeg drže nastavu kao i informatički pismenim (dakle ocijenili su se

prosječnom ocjenom 4), dok se po pitanju vještina u lakoći pronalaženja informacije na

Internetu, njihova analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanje nešto više od

polovine ispitanika smatra da je apsolutno vješto (ocijenilo se ocjenom 5). Vezano za

informatičku pismenost zanimljiv je podataka da se 90,8% ispitanika naučilo koristiti

računalom samostalnim učenjem dok svega 12,2% na komercijalnom tečaju. Po pitanju

posjedovanja ECDL certifikata, kao međunarodno priznatim dokumentom o informatičkoj

pismenosti, većina hrvatskih nastavnika visokih učilišta nema ECDL certifikat (89,2%) dok

znatno manji postotak ispitanika (oko 10%) ima. Što se tiče kvalitete pristupa internetu,

većina nastavnika (oko 85%) je zadovoljno (ocjena 4) s kvalitetom pristupa Internetu u

ustanovi u kojoj rade.

Podloga za empirijski dio rada temeljila se na spoznajama mnogih autora i

međunarodnih organizacija, opisanih u radu, koji se bave važnostima implementacije ICT-a

odnosno Web 2.0 u nastavnom procesu kao i važnosti otvorenih obrazovnih resursa u

današnjem umreženom društvu znanja, te je bio usmjeren na:

194

utvrđivanju gdje, za koga, za što i na koji način nastavnici u visokim učilištima

koriste informacijsko- komunikacijsku tehnologija,

identifikaciji vrste digitalnih nastavnih materijala koje pripremaju nastavnici

s ciljem da se ustanovi da li postoji neiskorišteni potencijal u korištenju ICT-a i

web 2.0 u nastavnom procesu.

Po pitanju gdje, za koga, za što i na koji način nastavnici u visokim učilištima koriste

ICT odnosno Web 2.0, dobiveni rezultati provedenog istraživanja pokazuju sljedeće:

UČESTALOST KORIŠTENJA INTERNETA:

Najveći broj ispitanika (njih 68) se izjasnilo da više od 6 sati tjedno aktivno koriste

Internet. i to za vrijeme radnog vremena (69,1%). Također, od ukupno promatranog uzorka

njih 98) najveći udio pripada nastavnicima koji na Internet najčešće pristupaju putem

prijenosnog računala (52,6%), a znatno manji postotak (svega 5,2%) čine nastavnici koji

putem svojih smartphone (PDA) najčešće pristupaju Internetu.

Najčešća SVRHA KORIŠTENJA INTERNETA:

Prema dobivenim rezultatima nastavnici najčešće koriste Internet u svrhe slanja email

poruka (M= 4,8421; SD= 0,44521), znanstveno istraživački rad (M= 4,1684; SD=0,95263) te

prikupljanje materijala za pripremu nastave (M=4,0625; SD= 0,92694) što je očekivano s

obzirom na to da se radi o populaciji koja radi u nastavi i bavi se znanstvenoistraživačkim

radom, a email je još uvijek jedan od najšire korištenih načina komunikacije. Također,

ispitanici često koriste Internet u svrhu informiranja o dnevnim događajima (M= 3,9583 i

SD= 1,07524), eBankarstva (M=3,8211 i SD= 1,30448), i download programa i aplikacije

(M= 3,1354 i SD= 1,07233) dok se najrjeđe koristi u svrhe igranja i skidanja igrica

(M=1,4947; SD= 0,88575) te čitanja i pisanja blogova (M= 1,8542; SD= 1,05610). Scheffeov

post-hoc test pokazuje da Internet u svrhu znanstveno istraživačkog rada češće koriste

ispitanici sa sveučilišta u odnosu na ispitanike s visokih škola.

195

ŠTO NASTAVNICI NAJČEŠĆE KORISTE ZA VRIJEME NASTAVE:

Rezultati ukazuju na činjenicu da nastavnici uglavnom koriste za vrijeme nastave: slike,

crtež, dijagrame i ostale vrste grafika (M=3,4301; SD= 1,27175) te animacije i simulacije

(M=1,27175; SD=1,31618) kao i javno dostupne PPT prezentacije (M=2,8316; SD=1,25183).

Rijetko (gotovo nikada) koriste blogove M=1,2947; SD=0,66642), wiki

(M=1,7368;SD=1,10329), podcast (M=1,3579; SD= 0,81104) i webcast (M=1,4783;

SD=0,89539). Scheffeov post-hoc test pokazuje da slike, crteže, dijagrame i ostale vrste

grafika za vrijeme nastave češće koriste ispitanici sa sveučilišta u odnosu na ispitanike s

veleučilišta. Scheffeov post-hoc test pokazuje da Wiki češće koriste ispitanici sa visokih škola

u odnosu na ispitanike s veleučilišta. objašnjenje

Promatrano OPĆENITO U NASTAVNOM PROCESU, NASTAVNICI NAJČEŠĆE

KORISTE tekstualne poruke/obavijesti (M=3,3125; SD=1,27579), upravljanje dokumentima

(MD=2,8842; SD=1,31976), software namijenjen za suradnju/kolaboraciju (MD=2,3118;

SD=1,29362) te online predavanja (M=2,3895; SD=1,16960). Dok većina nastavnika rijetko

gotovo nikada (ne) koristi blogove (M=1,4787; SD=0,88874), wiki (M=1,9892;

SD=0,88874), podcast (M=1,5745; SD= 0,93313), webcast (M=1,5745; SD= 0,93313) te

društvene mreže (M=1,7766; SD=1,04885). Scheffeov post-hoc test pokazuje da upravljanje

dokumentima u nastavnom procesu češće koriste ispitanici sa sveučilišta u odnosu na

ispitanike s veleučilišta.

KORIŠTENJE USLUGA RAČUNARSTVA U OBLAKU:

Po pitanju korištenja usluga računarstva u oblaku gdje se nudi širok raspon rješenja za

današnje poslovanje (prednosti i mogućnosti opisane u poglavlju 5.4.3), 26% ispitanika ne

koristi usluge računarstva u oblaku dok kod ispitanika koji koriste usluge računarstva u

oblaku zastupljenost Google Apps i Dropbox je gotovo podjednaka (oko 29%). SkyDrive

koristi svega 14% ispitanika dok se 3% promatranog uzorka izjasnilo da koriste nešto drugo

pri čemu je zabilježen po jedan odgovor za BitBucket, SugarSync, iCloud te nisam sigurna da

znam o čemu se radi.

196

SUSTAVI ZA ONLINE UČENJE:

Moodle, Loomen i Merlin su sustavi za online učenje koje nudi CARNet besplatno svim

članovima akademske i školske zajednice, namijenjenih izradi elektroničkih obrazovnih

sadržaja te održavanju nastave na daljinu. Najveći postotak ispitanika ne koristi niti jedan

sustav za online učenje (43,8%) dok među ispitanicima koji koriste- najveći postotak (42,7%)

koristi sustav za online učenje Moodle, nakon kojeg slijedi Merlin (12,5%) te Loomen (1%).

KORIŠTENJE BLOGOVA, PODCASTA, WEBCASTA I DRUTVENIH MREŽA

Po pitanju ČITANJA BLOGOVA na Internetu najveći udio promatranog uzorka čine

nastavnici koji ne čitaju blogove (63,5%). Znatno manji postotak nastavnika čita blogove

uglavnom stranih autora (18,8%), a nešto manji postotak čita uglavnom blogove domaćih

autora. Također, prema dobivenim podacima većina nastavnika visokih učilišta u Republici

Hrvatskoj ne koristi PODCAST (79,2%), znatno manji postotak (17,7%) koristi podcast

uglavnom stranih autora, dok samo 3,1% koristi uglavnom domaćih autora/iz hrvatskog

govornog području. Slična situacija je i kod korištenja WEBCASTA. Naime,većina

nastavnika ne koristi webcast (78,1%), znatno manji postotak (18,8%) koristi webcast

uglavnom stranih autora, dok samo 3,1% koristi webcast uglavnom domaćih autora/iz

hrvatskog govornog području. Od ukupnog broja ispitanika koji su sudjelovali u anketi 55,2%

ima PROFIL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA dok 44,8% nema, a kao najčešći razlozi zbog

kojih nastavnici imaju profil na društvenim mrežama su: komunikacija s prijateljima/obitelji

te komunikacija sa studentima kao i kontakt s kolegama istih/sličnih interesa iz područja rada

i upoznavanje novih ljudi.

Treba također spomenuti da po pitanju razloga Suradnje koju ostvaruju nastavnici s

kolegama istih/sličnih interesa iz drugih visokoobrazovnih institucija najčešći razlog koji

navode ispitanici je znanstvenoistraživački rad (58,3%) dok svega 4,2% surađuje zbog pisanja

udžbenika/knjiga, a isti postotak ispitanika (dakle 4,2%) kao najčešći razlog suradnje navodi

rad na projektima koje financira MZOŠ.

197

VRSTA DIGITALNIH NASTAVNIH MATERIJALA

Kao što je već spomenuto u radu, digitalni nastavni materijali mogu se promatrati kao

kreativna suradnja stvaranja digitalnog sadržaja potičući pri tom razmjenu i zajedničku

proizvodnju informacija, ideja, mišljenja i znanja uz pomoć primjene participativne web

tehnologije (Web 2.0, društvene mreže, wiki…), a sve to u funkciji poboljšanja kvalitete i

stvaranja inovativnog obrazovanja. Po pitanju vrste digitalnih nastavnih materijala koje

pripremaju nastavnici u visokim učilištima u Republici Hrvatskoj dobiveni rezultati ukazuju

da nastavnici najviše pripremaju i koriste obične dokumente (doc.,pdf.,prezentacije i sl.) te

slike, crteži, dijagrami i ostale vrste grafika. Nešto manje u prosjeku od ukupno promatranog

uzorka priprema i koristi hipertekstualne dokumente (web stranice) dok animacije i simulacije

predstavljaju najmanje zastupljenu kategoriju digitalnih nastavnih materijala.

Vezano za digitalne nastavne materijale i uvažavajući trend dijeljenja obrazovnih

resursa (ili otvorenih obrazovnih resursa) sa svrhom poboljšanja kvalitete učenja te njihove

prednosti navedene u poglavlju 5 postavljeno je pitanje kako bi se dobila informacija o

dostupnosti digitalnih nastavnih materijala koje pripremaju nastavnici na hrvatskim visokim

učilištima. Prema dobivenim rezultatima više od polovine ispitanika (55,1%) nema

recenzirane digitalne nastavne materijale. Gotovo dvostruko manji udio ispitanika (29,6%) se

izjasnilo da su njihovi recenzirani digitalni nastavni materijali s ograničenim pristupom, dok

samo 15,3% ispitanika svoje recenzirane digitalne nastavne materijale daju široj javnosti

odnosno su javno dostupni. Međutim, valja istaknuti da bi prema mišljenjima većine

ispitanika (64,9%) nastavni materijali (udžbenici/knjige) trebali biti javno dostupni dok

gotovo dvostruko manje ispitanika (35,1%) smatra da nastavni materijali (udžbenici/knjige)

ne bi trebali biti javno dostupni, a kao glavni razlog koji navode je pitanje zaštite autorskog

prava.



korištenju tehnoloških rješenja kao što su:

webcasting, podcasting i wiki,

blogovi

društvene mreže,

sustavi za online učenje

198

LMS sustavi i

računarstvo u oblaku

koji omogućavaju uz standardne, (prezentacije i tekstualne dokumente) kreiranje

bogatijih digitalnih sadržaja.

Dokaz hipoteze H2 kroz pomoćne hipoteze


komunikacijski određuju prihvaćenost elektroničke potpore i web 2.0 u obrazovanju i

to:





pismenost).







procesu




ČIMBENICI KOJI DEFINIRAJU VRSTU I NAČINE KOJI MIJENJAJU NASTAVNI

PROCES U KONTEKSTU PRIMJENE INTERNETA I ICT-a ODNOSNO WEB 2.0 U

NASTAVNOM PROCESU

Treći dio empirijskog dijela odnosio se na identifikaciju unutarnjih čimbenika koji

mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT-a odnosno Web 2.0 u

nastavnom procesu, podijeljenih u tri kategorije: organizacijski, tehnološki i komunikacijski

čimbenici. Dakle riječ je o čimbenicima na koje organizacija odnosno visoko učilište u većoj

199

ili manjoj mjeri može utjecati. Organizacijski čimbenici predstavljaju prvu kategoriju

unutarnjih čimbenika, a odnose se na vrstu visokog učilišta, na demografske karakteristike

ispitanika (nastavnika), stručnost i kompetencije nastavnika te na njihove stavove o Internetu i

korištenju ICT-a u nastavnom procesu. Tehnološki čimbenici kao druga kategorija unutarnjih

čimbenika se odnose na infrastrukturu visokog učilišta odnosno dostupnost ICT-a te kvalitete

pristupa Internetu. Posljednju kategoriju predstavljaju komunikacijski čimbenici koji se

odnose na svrhu korištenja Interneta te ICT-a odnosno Web 2.0 kako za vrijeme nastave tako

i u nastavnom procesu općenito.




pismenost).

Prema statističkoj obradi podataka provedenog istraživanja, razlika u rezultatima

ispitanika s različitom informatičkom pismenošću u intenzitetu korištenja Web 2.0 općenito u

nastavnom procesu (F=10,638; df=89; p=0,000) statistički je značajna na razini manjoj od

5%- ispitanici koji procjenjuju svoju informatičku pismenost višom, češće koriste Web 2.0 u

nastavnom procesu čime se potvrđuje postavljena (pod)pomoćna hipoteza.



Dobiveni rezultati provedenog istraživanja ukazuju na postojanje korelacije između

učestalosti korištenja Interneta u tzv. složenije svrhe (komunikacijski čimbenici) i prihvaćanja

Web 2.0 u nastavnom procesu odnosno njihova intenziteta korištenja u nastavnom procesu, i

to kako slijedi:

- korelacija između korištenje društvenih mreža i korištenja Web 2.0 općenito u

nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,396; p=0,00).

Što je veće korištenje društvenih mreža veće je i korištenje Web 2.0 općenito u

nastavnom procesu-ukupno

- korelacija između objave udžbenika i korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom

procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,356; p=0,001). Što je

200

veća objava udžbenika veće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom

procesu-ukupno.

- korelacija između eBankarstva i korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom

procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,242; p=0,022). Što je

veća upotreba eBankarstva veće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom

procesu-ukupno. Također, Scheffeov post-hoc test pokazuje da eBankarstvo

češće koriste ispitanici sa sveučilišta u odnosu na ispitanike s veleučilišta i

visokih škola.

- korelacija između čitanja i pisanja blogova i korištenja Web 2.0 općenito u

nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,352;

p=0,001). Što je češće čitanje i pisanje blogova češće je i korištenje Web 2.0

općenito u nastavnom procesu-ukupno. Scheffeov post-hoc test pokazuje da

čitanje i pisanje blogova češće koriste ispitanici sa visokih škola u odnosu na

ispitanike s veleučilišta. Između sveučilišta, i ostale dvije skupine nema

statistički značajne razlike.

- korelacija između slušanja internet radija/gledanje televizije i korištenja Web 2.0

općenito u nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna

(r=0,372; p=0,00). Što je češće slušanje internet radija/gledanje televizije češće

je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.

- korelacija između slušanja skidanja glazbe (download MP) i korištenja Web 2.0


(r=0,223; p=0,035). Što je češće slušanje i skidanje glazbe (download MP) češće


- korelacija između kupovine putem Interneta i korištenja Web 2.0 općenito u


p=0,001). Što je češća kupovina putem Interneta češće je i korištenje Web 2.0

općenito u nastavnom procesu-ukupno.

- korelacija između pisanje poruka (news grupe, forumi, chat) i korištenje Web

2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna

(r=0,414; p=0,00). Što je češće pisanje poruka (news grupe, forumi, chat) češće


- korelacija između download-a programa i aplikacija i korištenja Web 2.0


201

(r=0,361; p=0,00). Što je češći download programa i aplikacija češće je i

korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno. Scheffeov post-hoc

test pokazuje da download programa, aplikacija češće koriste ispitanici sa

visokih škola u odnosu na ispitanike s veleučilišta. Između sveučilišta, i ostale

dvije skupine nema statistički značajne razlike.

- korelacija između telefoniranja putem Interneta i korištenja Web 2.0 općenito u


p=0,003). Što je češće telefoniranje putem Interneta češće je i korištenje Web

2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.

Dobiveni rezultati provedenog istraživanja ukazuju na postojanje statistički značajne

razlike između učestalosti korištenja Interneta u tzv. složenije svrhe koje proizlazi iz stečenih

iskustava u kao i izvan nastavnog procesa (društvene mreže, objava udžbenika, e-bankarstvo,

čitanje i pisanje blogova, slušanja Internet radija/gledanje televizije, slušanja skidanja glazbe

(download MP), kupovanje putem Interneta, pisanje poruka (news grupe, forumi, chat),

download programa i aplikacija te telefoniranje putem Interneta) i prihvaćanja Web 2.0 u

nastavnom procesu odnosno njihova intenziteta korištenja u nastavnom procesu, čime se

potvrđuje druga postavljena hipoteza,


može se dovesti u vezu s iskustvom u produkciji vlastitih digitalnih materijala.




zadovoljen uvjet za provedbu t-testa. Razlika u rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji

nemaju nastavne digitalne materijale statistički je značajna na razini manjoj od 5% u

odgovorima na pitanja:

“Ne mogu koristiti ICT u nastavnom procesu jer studenti nisu dovoljno obučeni za

korištenje istih u nastavnom procesu.” (t=2,614; df=95; p=0,010) – Ispitanici koji imaju

digitalne nastavne materijale u većoj mjeri se slažu s ovom tvrdnjom.

“Smatram da na Internetu gubim previše vremena tražeći informaciju koja mi je

potrebna zbog toga što smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen.” (t=-0,522;

202

df=96; p=0,021) – Ispitanici koji imaju digitalne nastavne materijale u većoj mjeri se

slažu s ovom tvrdnjom.

“Smatram da su informacije o internetskim (Web) alatima raspoložive i dostupne.” (t=-

2,195; df=96; p=0,031) – Ispitanici koji nemaju digitalne nastavne materijale u većoj

mjeri se slažu s ovom tvrdnjom.

“Postoji koordinirana nabava opreme (hardware i software).” (t=-2,249; df=95;

p=0,027) – ispitanici koji nemaju digitalne nastavne materijale u većoj mjeri se slažu s

ovom tvrdnjom.

Također, razlika u raspodjeli odgovora ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne

digitalne materijale na pitanje:” Čitate li blogove na Internetu?” statistički je značajna

(χ2=10,791; df=2; p=0,005). Među onima koji nemaju digitalne nastavne materijale manje je

osoba koji čitaju blogove na Internetu. Razlika u intenzitetu korištenja Web 2.0 općenito u

nastavnom procesu među rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne

digitalne materijale statistički je značajna na razini manjoj od 5% (t=2,021; df=88; p=0,046).

Ispitanici koji imaju digitalne nastavne materijale u većoj mjeri koriste Web 2.0 u nastavnom

procesu općenito. Razlika u rezultatima ispitanika s različitom informatičkom pismenošću u

intenzitetu korištenja Web 2.0 (F=10,638; df=89; p=0,000) statistički je značajna na razini

manjoj od 5%. Ispitanici podjednako koriste Web 2.0, bez obzira na to je li je primjena ICT-a

uključena u strateške dokumente. Ispitanici koji procjenjuju svoju informatički pismenost

višom, češće koriste Web 2.0.

Statistička obrada podataka ukazuje također kako razlika u intenzitetu korištenja Web

2.0 općenito u nastavnom procesu među rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju

nastavne digitalne materijale statistički je značajna na razini manjoj od 5% (t=2,021; df=88;

p=0,046).- ispitanici koji imaju vlastite digitalne nastavne materijale u većoj mjeri koriste

Web 2.0 u nastavnom procesu općenito čime se potvrđuje treća postavljena (pod)hipoteza,


PERCEPCIJE (STAVOVI) NASTAVNIKA O:

NAJVEĆOJ KORISTI KORIŠTENJA ICT-a U VISOKOM OBRAZOVANJU:

Većina nastavnika (51%) smatra da je najveća korist što daje studentima veći pristup

obrazovanju i referentnim izvorima dok najmanje ispitanika smatra da je najveća korist

203

korištenja ICT-a u visokom obrazovanju što omogućuje veću kolaboraciju (5,1%) i što se

sadržaj kurikuluma lako osvježava/obnavlja novim (2%).

LAKOĆI KORIŠTENJA I KORISNOSTI ICT-a.

Prema dobivenim podacima zanimljivo je da ispitanici izražavaju najveće slaganje sa

tvrdnjama: Smatram da na Internetu gubim previše vremena tražeći informaciju koja mi je

potrebna zbog toga što smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen te sa tvrdnjom Ne

znam gdje pronaći relevantne informacijske/obrazovne web adrese. Također, nije zanemariv

podatak da je najveće slaganje ispitanika zabilježeno i kod sljedećih tvrdnji: Smatram da je

uporaba računala u nastavi potrebna pretežno kod informatičkih kolegija i Ne mogu koristiti

ICT u nastavnom procesu jer studenti nisu dovoljno obučeni za korištenje istih u nastavnom

procesu. Najmanje slaganje izražavaju ispitanici sa tvrdnjom Smatram da se uporabom ICT

može poboljšati/unaprijediti kvaliteta nastave te tvrdnjom Smatram da su informacije o

internetskim (Web) alatima raspoložive i dostupne.


procesu

NAJVEĆI IZAZOVI ZA INSTITUCIJU U PRIHVAĆANJU (implementaciji) ICT U

NASTAVNI PROCES: Većina nastavnika (35,5%) smatra da trening/obuka osoblja za

korištenje novih tehnologija predstavlja jedan od najvećih izazova dok nešto manji

postotak (21,5%) smatra da su to troškovi vezani za samu implementaciju. Najmanji

udio čine ispitanici koji smatraju da jedan od najvećih izazova predstavlja

upravno/administrativno prihvaćanje (5,1%) te prihvaćanje od strane studenata (2%).

INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKA TEHNOLOGIJA KOJA ĆE NAJVIŠE

POBOLJŠATI NASTAVNI PROCES U BUDUĆNOSTI: Većina ispitanika (25,5%)

smatra da je to softwer za podršku dinamičnom i pojedinačnom tempu učenja koji će

najviše poboljšati nastavni proces u budućnosti. Nešto manji postotak ispitanika

(21,3%) smatra da sustav za upravljanjem učenjem predstavlja informacijsko-

komunikacijska tehnologija koja će najviše poboljšati nastavni proces dok najmanji udio

čine ispitanici koji smatraju wiki (2,1%) i instant poruke (3,2%) da će najviše pridonijeti

poboljšanju nastavnog procesa u budućnosti.

204




PRIPREMLJENOST STUDENATA ZA DANAŠNJE GLOBALNO TRŽIŠTE RADA:

Većina ispitanika smatra da su studenti dobro pripremljeni po pitanju ICT vještina,

stručnosti iz područja studija, kao i aktivnog služenja barem jednim stranim jezikom

dok po pitanju kritičkog razmišljanja i razumijevanja međunarodnih gospodarskih

pitanja nastavnici smatraju da su studenti nešto slabije pripremljeni.

U konačnici po pitanju cjelokupnog načina i primjene ICT-a u poslovanju većina

ispitanika (81,9%) smatra da je njihova matična institucija više

MODERNA/SUVREMENA dok se 18,1% ispitanika izjasnilo da je po pitanju

cjelokupnog načina i primjene ICT u poslovanju više tradicionalna.

Nisu pronađene ovisnosti o procjeni spremnosti studenata za buduće tržište rada,

posebno njihovih komunikacijskih sposobnosti i ICT vještina koje bi proizašle iz:

- pojedinih organizacijskih kriterija

- komunikacijskih krietrija

- tehnoloških kriterija

Postoje indicije da nastavnici koji koriste LMS kritičnije procjenjuju komunikacijske

sposobnosti studenata. Hipoteza 3 nije se na temelju provedenog istraživanja mogla potvrditi.

Zbog relativno slabog odaziva, dobiveni rezultati mogu se promatrati kao okvirna slika

stanja primjene ICT-a, a samim time i Web 2.0, u nastavnom procesu u visokim učilištima ali

i kao polazišna osnova za neka buduća istraživanja naročito po pitanju percepcije nastavnika,

ali i studenata o utjecaju Web 2.0 na kvalitetu nastavnog procesa i ishode učenja, po pitanju

stavova studenata o (otvorenim) digitalnim nastavnim materijalima kao i za provedbu

komparativne analize primjene ICT-a odnosno Web 2.0 u nastavnom procesu hrvatskih

nastavnika i nastavnika visokih učilišta iz drugih zemalja.

.

205

8. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA I PREPORUKE ZA DALJA

ISTRAŽIVANJA

Osjećam vrijeme se mijenja

Ćutim svud oko sebe

Ne osjećaš li dah novoga vremena?

Ne prepoznaješ li taj zvuk, taj zvuk?

A zemlja se polagano vrti

Polagano vrti, polagano mijenja.

Neil Young

Promatranje mojih sinova, starijeg koji je tek navršio 8 godina i mlađeg koji još nema

niti 2 godine, navodi me na spoznaju kako je njihovo korištenje tehnologije fascinirajuće.

Stariji sin bez ikakvih poteškoća „surfa“ Internetom (Googleom), iako na početku nije niti

znao kako se riječ Google izgovara, ali znao je da putem njega može doći do mnogih

besplatnih igrica kao i do zanimljivih i smiješnih video klipova na Youtubeu. Ovaj mlađi sin

je, s tek navršenih godinu dana, uočio razliku između zaslona na dodir i „običnog“ zaslona (na

mobitelu), a sada već samostalno pregledava slike, sluša muziku, gleda crtiće…Naravno, još

uvijek sve to radi više intuitivno.

Zašto ovo spominjem? Naime, ako se osvrnemo oko sebe većina današnjih studenata

pripada tzv. Y generaciji ili (mrežnoj generaciji)155, oni su, kako ih Don Tapscott naziva u

svojoj knjizi „Odrasti digitalno“, net generi. Riječ je o generaciji za koju je tehnologija poput

uporabe olovke, o generaciji koja svaku tehnološku promjenu jednostavno udiše kao

poboljšanje u atmosferi (2011:19).Također, valja istaknuti, a istraživanja su to i pokazala156,

155 Kao podsjetnik, riječ je o generaciji rođenoj između 1977. i 1997. dok rođeni od 1998. do danas pripadaju tzv.

Z generaciji ili sljedećoj generaciji (prema Don Tapscottu, autoru i suautor knjiga Odrasti digitalno,

Wikinomija, Promjena paradigme, Digitalna ekonomija. 156Primjerice,najsveobuhvatnije istraživanje o generaciji Y ili mrežnoj generaciji proveo je Don Tapscott sa

suradnicima u razdoblju od 2006. do 2008. godine na uzorku od 10 000 ljudi diljem svijeta pri čemu je

intervjuirano 6 000 netgenera. Glavni motiv pokretanja ovog istraživačkog projekta bio je otkriti istinu o

generaciji Y (netgenerima), njihovim karakteristikama, kao odgovor na negativne, skeptične tvrdnje mnogih

akademika, novinara i kritičara o ovoj generaciji. Neki od rezultata kao i glavni zaključci ovog istraživanja

objavljeni su u knjizi Odrasti digitalno2010. godine.

206

da pripadnici mrežne generacije ne uzimaju samo ono što im je dano, oni su aktivni inicijatori,

suradnici, organizatori, čitatelji, pisci, oni potvrđuju vjerodostojnost, oni pitaju, raspravljaju,

tvrde, kupuju, kritiziraju, istražuju, ismijavaju, maštaju, traže i informiraju (Tapscott,

2011).Ono što sada možemo je jedino pretpostavljati kakva će biti sljedeća generacija

studenata.

Činjenica je da široka prihvaćenost Interneta kao i razvoj tehnologije bazirane na

Internetu (Web 2.0 i Web 3.0 o kojem se danas već može govoriti) su značajno utjecale i

utječu na današnje obrazovanje, ne samo na proces učenja nego i na samu ulogu nastavnika i

studenta u procesu učenja157 što potvrđuje i velik broj znanstvenih radova koji se bavi

konceptom primjene ICT u sustavu visoke naobrazbe i promjenama tradicionalnog načina

pristupa obrazovanju. Međutim, malo je istraživanja napravljeno o identifikaciji čimbenika

koji definiraju vrstu i načine koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i

ICT posebice u našem okruženju, iako je elektroničko poslovanje već vrlo jasno prepoznato

kao osnovni činitelj digitalnog društva u kojem je i obrazovanje “digitalno” i pojava čija

važnost u svijetu neprestano raste. Također, sve je više postupaka koji se obavljaju digitalno i

putem Interneta, te je logično za očekivati da će se ti trendovi slijediti i na području visoke

naobrazbe i imati isti trend.

Ova doktorska disertacija, uvažavajući dosadašnje spoznaje, nudi novi istraživački

pristup analiziranju utjecaja i implementacije ICT-a u procesu visokog obrazovanja. Kako je

elektronički podržan koncept obrazovanja koje se, zahvaljujući napretku informacijsko-

komunikacijske tehnologije, izuzetno brzo razvija, a u postojećoj inozemnoj i posebice

domaćoj literaturi nije dovoljno istražen, poseban doprinos ove doktorske disertacije

postojećoj znanstvenoj literaturi ogleda se u istraživanju utjecaja različitih tehnoloških,

organizacijskih i komunikacijskih čimbenika na prihvaćanje elektroničke potpore (ICT i Web

2.0) obrazovanju te otkrivanju intenziteta tih utjecaja, ali i u spoznaji o dostignutoj razini i

iskorištenosti potencijala informacijsko-komunikacijske tehnologije u visokoobrazovnom

sustavu u Republici Hrvatskoj što može predstavljati osnovu za strateške planove pojedinih

ustanova kao i obrazovnog sustava u cjelini.

Kao što je spomenuto u prethodnom poglavlju empirijski dio rada je bio usmjeren na

pronalaženju odgovora na pitanja gdje, za koga, za što i na koji način nastavnici u visokim

učilištima koriste informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, na identifikaciji vrste digitalnih

157Kao zanimljiv primjer može se spomenuti primjer kojeg navodi Don Tapscott u knjizi Odrasti digitalno, a riječ

je o tome kako je finska vlada odabrala 5.000 net genera radi osposobljavanja nastavnika, da ih pouče kako se

koristiti računalom.

207

nastavnih materijala koje pripremaju nastavnici te identifikaciji čimbenika koji definiraju

vrstu i načine koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT-a odnosno

Web 2.0 u nastavnom procesu,.



korištenju tehnoloških rješenja kao što su webcasting, podcasting i wiki,blogovi, društvene

mreže, sustavi za online učenje koji omogućavaju uz standardne (prezentacije i tekstualne

dokumente) kreiranje bogatijih digitalnih sadržaja čime se potvrđuje prva postavljena

hipoteza. Dobiveni rezultati provedenog istraživanja potvrđuju i konstataciju navedenu u

novoj Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije prema kojoj se ICT premalo koristi u

nastavi iako su dostupnost ICT i kvaliteta pristupa Interneta zadovoljavajući.

Također, ono što je istraživanje pokazalo, a tiče se stavova nastavnika o lakoći

korištenja i korisnosti ICT-a, većina nastavnika smatra da se uporabom ICT može

poboljšati/unaprijediti kvaliteta nastave. Nešto manji stupanj slaganja zabilježeno je za

tvrdnju Za korištenje Interneta i ICT u unapređenju nastave potrebno je opsežno informatičko

znanje, dok se za modalitet „ne slažem se“ najveći broj ispitanika odlučilo kod tvrdnji

Smatram da na Internetu gubim previše vremena tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog

toga što smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen,premda su se nastavnici po pitanju

vještine u lakoći pronalaženja informacije na Internetu, njihova analiziranja i vrednovanja te

korištenje i objavljivanja ocijenili vještima. Slijedom navedenog, menadžment, ali i resorno

ministarstvo bi trebalo moći osigurati nastavnicima edukaciju koja će biti usmjerena

prvenstveno na (učinkovitoj) primjeni Web 2.0 u nastavi i općenito u nastavnom procesu,

drugim riječima potrebno je osigurati edukaciju iz područja Pedagogije 2.0. Potpuni

semantički web odnosno ontološki web će zacijelo doprinijeti razrješenju uočenog paradoksa.

Nadalje, prema statističkoj obradi podataka provedenog istraživanja, razlika u

rezultatima ispitanika s različitom informatičkom pismenošću u intenzitetu korištenja Web 2.0

općenito u nastavnom procesu statistički je značajna na razini manjoj od 5%- ispitanici koji

procjenjuju svoju informatičku pismenost višom, češće koriste Web 2.0 u nastavnom procesu

čime se potvrđuje postavljena (pod) pomoćna hipoteza, Također, dobiveni rezultati

provedenog istraživanja ukazuju i na postojanje statistički značajne razlike između učestalosti

korištenja Interneta u tzv. složenije svrhe koje proizlazi iz stečenih iskustava u kao i izvan

nastavnog procesa (društvene mreže, objava udžbenika, e-bankarstvo, čitanje i pisanje

blogova, slušanja Internet radija/gledanje televizije, slušanja skidanja glazbe (download MP),

208

kupovanje putem Interneta, pisanje poruka (news grupe, forumi, chat), download programa i

aplikacija te telefoniranje putem Interneta) i prihvaćanja Web 2.0 u nastavnom procesu

odnosno njihova intenziteta korištenja u nastavnom procesu, čime se potvrđuje druga

postavljena (pod) pomoćna hipoteza, Također, statistička obrada podataka ukazuje kako

razlika u intenzitetu korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom procesu među rezultatima

ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne digitalne materijale statistički je značajna na

razini manjoj od 5% (t=2,021; df=88; p=0,046).- ispitanici koji imaju vlastite digitalne

nastavne materijale u većoj mjeri koriste Web 2.0 u nastavnom procesu općenito čime se

potvrđuje i treća postavljena (pod) hipoteza, H2.1.3.: Učestalost i intenzitet korištenja Web

2.0 u nastavnom procesu, općenito može se dovesti u vezi s iskustvom u produkciji vlastitih

digitalnih materijala. Što se tiče hipoteze H2.2.: Percepcije nastavnika o korisnosti primjene

ICT-a u obrazovanju koja se nije eksplicitno dokazivala rezultati provedenog istraživanja

pokazuju da većina nastavnika (51%) smatra da je najveća korist korištenja ICT-a u visokom

obrazovanju što daje studentima veći pristup obrazovanju i referentnim izvorima dok

najmanje ispitanika smatra da je najveća korist korištenja ICT-a u visokom obrazovanju što

omogućuje veću kolaboraciju (5,1%) i što se sadržaj kurikuluma lako osvježava/obnavlja

novim (2%).

Za hipotezu H2.3.: Percepcije nastavnika o izazovima ustanove u prihvaćanju ICT-a u

nastavnom procesu rezultati provedenog istraživanja pokazuju da većina nastavnika (35,5%)

smatra da trening/obuka osoblja za korištenje novih tehnologija predstavlja jedan od najvećih

izazova dok nešto manji postotak (21,5%) smatra da su to troškovi vezani za samu

implementaciju. Najmanji udio čine ispitanici koji smatraju da jedan od najvećih izazova

predstavlja upravno/administrativno prihvaćanje (5,1%) te prihvaćanje od strane studenata

(2%).

Na temelju ukupno iznesenih rezultata hipoteza (H2) kojom se pretpostavilo da

čimbenici, koji se mogu kategorizirati kao organizacijski, tehnološki i komunikacijski

određuju prihvaćenost elektroničke potpore i Web 2.0 u obrazovanju kroz (H2.1.) Učestalost

i intenzitet primjene web 2.0 u nastavnom procesu je potvrđena. Vezano za prethodno, a tiče

se percepcije nastavnika o informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji koja će najviše

poboljšati nastavni proces u budućnosti, većina ispitanika (25,5%) smatra da je to softwer za

podršku dinamičnom i pojedinačnom tempu učenja koji će najviše poboljšati nastavni proces

u budućnosti. Nešto manji postotak ispitanika (21,3%) smatra da sustav za upravljanjem

učenjem predstavlja informacijsko-komunikacijska tehnologija koja će najviše poboljšati

209

nastavni proces dok najmanji udio čine ispitanici koji smatraju wiki (2,1%) i instant poruke

(3,2%) da će najviše pridonijeti poboljšanju nastavnog procesa u budućnosti. Što se tiče treće

postavljene hipoteze, H3: Usvojeni stavovi i percepcije o korištenju ICT-a i Web 2.0 utječu na

stavove o spremnosti studenata za današnje tržište rada posebno u pogledu njihovih

komunikacijskih sposobnosti i vještina korištenja ICT-a na temelju provedenog istraživanja

nije se mogla potvrditi budući da nisu pronađene ovisnosti o procjeni spremnosti studenata za

buduće tržište rada, posebno njihovih komunikacijskih sposobnosti i ICT vještina koje bi

proizašle iz pojedinih organizacijskih, komunikacijskih i tehnoloških kriterija. Međutim,

postoje indicije da nastavnici koji koriste LMS kritičnije procjenjuju komunikacijske

sposobnosti studenata.

Neiskorišteni potencijal ICT-a kakav je "otkriven" u istraživanju je bio nagoviješten.

Kako je uzorak činila relativno mlada populacija za pretpostaviti je da bi rezultati

reprezentativnijeg uzorka pokazali da je potencijal ICT, uključujući i Web 2.0 još slabije

iskorišten. Iskorištenost ICT potencijala ovisi o znanju i vještinama kojima korisnik raspolaže.

Iako stvarni podatci o znanjima i vještinama nisu prikupljeni, u radu se polazilo od

pretpostavke da su ispitanici objektivno procijenili svoja ICT znanja i vještine odnosno da je

njihova percepcija tih znanja i vještina realna što ne mora biti točno, poglavito u poznavanju

svih mogućnosti koje nude Web 2.0 tehnologije. Nadalje, iskorištavanje i upotreba

suvremenih ICT rješenja, a time i Web 2.0 tehnologije, u svakodnevnom životu otvara bolje

mogućnosti njihova iskorištenja u nastavnom procesu, poglavito po pitanju kolaboracije i

razvijanja vještina ključnih za 21. stoljeće, ali i u kreiranju bogatijih digitalnih nastavnih

sadržaja. Na temelju dokaza prve hipoteze očigledno je da postoji nužnost poticanja korištenja

web 2.0 i stvaranja digitalnih nastavnih materijala od strane menadžmenta i resornog

ministarstava ali i nužnost cjeloživotnog učenja nastavnika za korištenje raspoloživih

internetskih izvora i oblikovanje digitalnih nastavnih sadržaja.

Iako prema izjavama većina ispitanika primjena ICT je uključena u strateške dokumente

visokog učilišta, međutim može se zaključiti da je neophodno u strateškim dokumentima

jasno definirati njenu uvjetovanost za nastavni proces kao i zahtjev za javnošću digitaliziranih

nastavnih materijala i javnim ocjenjivanjem od strane studenata, ali i kolega iz drugih visokih

učilišta te stručnjaka iz prakse. Kao neistraženi dio uz ovaj zaključak proizlazi činjenica da

nemamo informaciju o tome kako i na koji način studenti prihvaćaju web 2.0. Naime, pošlo se

od pretpostavke da će to studenti prihvatiti ali to nije dokazivano kao što nije istraženo kakve

stvarne efekte u podizanju znanja studenata imaju spomenuti oblici u odnosu na klasične

210

metode poučavanja i komunikacije u živo. Vjerojatni kompromis koji polučuje najbolji

sinergijski efekt je kombinacija jednog i drugog odnosno pronalazak optimalnih kombinacija

jednog i drugog načina učenja.

Na temelju dokaza druge hipoteze i njezine prve pothipoteze očito je da nastavnici

moraju izgrađivati svoja informatička znanja i u formalnom i u neformalnom obrazovanju ako

se želi postići viša razina korištenja web2.0. Na hrvatskim visokim učilištima ne postoji

obvezna organizirana edukacija za nastavnike o web2.0 tehnologijama i to je uglavnom

prepušteno samim nastavnicima. Također, poznate su inicijative o korištenju LMS-a (Moodle,

Merlin…) kao i edukacije za druge specifične programske pakete koje su još uvijek u većoj

mjeri neiskorištene. Neiskorišteni dio uz ovaj zaključak proizlazi iz činjenice kako

iskorištenost ICT potencijala, a time i web 2.0 ovisi o znanju i realnim vještinama kojima

korisnik raspolaže, međutim stvarni podatci o znanjima i vještinama nisu prikupljeni. U radu

se polazilo od pretpostavke da su ispitanici objektivno procijenili svoja ICT znanja i vještine

odnosno da je njihova percepcija tih znanja i vještina realna što ne mora biti točno, poglavito

u poznavanju svih mogućnosti koje nude web 2.0 tehnologije).

Na temelju dokaza druge hipoteze i njezine druge pothipoteze razvidno je da većinu

svojih informatičkih znanja, posebno onih koja spadaju u oblike iz domene web 2.0 nastavnici

stječu van obrazovnog procesa odakle dolaze i njihovi (samo)poticaji za primjenu različitih

oblika ICT za obrazovne svrhe. Istraživanje također pokazuje da većinu svojih znanja

nastavnici uglavnom stječu samostalno i kroz neformalne oblike obrazovanja. Ovime se

proširuje zaključak iz prethodne pothipoteze i ponovo naglašava nužnost organizirane

edukacije. Nadalje, sveučilišta u razvijenim ekonomijama odnosno u razvijenim

visokoobrazovnim sustavima svoju stratešku prednost počinju tražiti u online obrazovanju

koje podrazumijeva kreiranje bogatih OER-a. Takvi se OER-i mogu oblikovati uz upotrebu

različitih oblika web 2.0 tehnologija. Ovime se proširuje zaključak iz prve postavljene

hipoteze i ponovo naglašava nužnost poticanja suradnje i kreiranja (otvorenih) digitalnih

nastavnih materijala. Kao polazna osnova može biti stvaranje jednog repozitorija (jedne

zajednice) s digitalnim (nastavnim) materijalima koji bi pomogao nastavnicima u potrazi za

potrebnim adekvatnim sadržajem, pomogao u dijeljenju vlastitih resursa, kao i ponovno

korištenje (re-use) već postojećih materijala i stvaranja novih izvora odnosno novog znanja uz

suradnju članova zajednice.

Na temelju dokaza druge hipoteze i njezine četvrte pothipoteze prvi organizacijski

čimbenik, a to je vrsta visokog učilišta, nije se pokazao kao čimbenik koji određuje u bitnom

211

percepciju nastavnika o korisnosti primjene ICT-a u obrazovanju. Iako većina nastavnika

(51%) smatra da je najveća korist što daje studentima veći pristup obrazovanju i referentnim

izvorima, to nije u sukladnosti s produkcijom digitaliziranih nastavnih materijala koji da bi

postali referentni moraju biti i recenzirani. Gotovo 85% ispitanika rijetko, nikada ili

povremeno upućuje studente na izvore digitaliziranih materijala raspoloživih na webu, što uz

današnju produkciju takvih materijala ukazuje na nedovoljnu informiranost nastavnika o

kvalitetnim digitalnim obrazovanim materijalima s jedne strane i prepuštanju studenata u

njihovoj pretrazi i eventualnom iskorištavanju s druge strane. To što svega 5,1 % smatra

kolaboraciju najvećom korisnošću ICT-a u visokom obrazovanju govori u prilog činjenici da

kontinuirano uključivanje studenata u proces učenja, suradnja među nastavnicima iz istih i/ili

drugih visokih učilišta kroz kolaboracijske alate nije dovoljno usvojeno na hrvatskim visokim

učilištima. Također i činjenica da se mogućnosti lakog osvježavanja kurikuluma putem ICT

vrlo nisko ocijenila kao najveća korist može ukazivati na nisku stopu inovativnosti u

kurikulumima na visokoškolskim institucijama u Republici Hrvatskoj. Nedostatak vještina u

pronalaženju relevantnih obrazovnih web sadržaja je ograničavajući čimbenik u snažnijoj

produkciji digitaliziranih obrazovnih sadržaja i umanjuje procijenjenu korisnost ICT-a u

obrazovanju. Tehnološka infrastruktura (Računalna opremljenost mog učilišta potpuno

odgovara potrebama održavanja i pripreme nastave i potpuno zadovoljstvo kvalitetom

internetske veze) na visokim učilištima je u cijelosti zadovoljavajuća tek za nešto manje od

50% sudionika dok je za ostatak djelomično zadovoljavajuća ili potpuno ne zadovoljavajuća.

Ne postoji, međutim statistički značajna razlika u ocjenama te infrastrukture između digitalno

produktivnijih i manje produktivnih nastavnika niti razlika u percepcijama korisnosti ICT-a u

obrazovnom procesu, što ide u prilog već izrečenoj tvrdnji da sama digitalizacija

visokoškolskih ustanova sama po sebi neće riješiti problem snažnije produkcije digitaliziranih

obrazovnih sadržaja kao i intenzivnijeg korištenja raspoloživih ICT obrazovnih tehnologija.

Činjenica da su nastavnici izjavili da očekuju da treninzi na novim tehnologijama

predstavljaju važan izazov ukazuje na važnost obrazovnih resursa u današnje vrijeme te

pozitivnom mišljenju većine nastavnika o istom, ali i troškovnu prednost koju nose, te da bi

menadžment i resorno ministarstvo trebali osigurati odgovarajući sustav motiviranja kako bi

se potaklo pojedinca u stvaranju javno dostupnih digitalnih nastavnih materijala te na taj način

omogućila dostupnost studentima više kvalitetnije literature uz istodobno smanjenje troška

studiranja (što naglašava i nova Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije).

212

Kao i svako znanstveno istraživanje tako i ovo ima određena ograničenja i preporuke za

daljnja istraživanja. Jedno od ograničenja predstavlja činjenica da je ispitana samo jedna

populacija odnosno sudionik u obrazovnom procesu, a ne i drugi- studenti. Iako nema sumnje

da ICT revolucionirala obrazovni proces potrebno je kontinuirano i cjelovito istraživanje

efekata tih tehnologija na procese usvajanja znanja u odnosu na tradicionalne metode

poučavanja i pronalazak optimalnih kombinacija jednog i drugog načina učenja. Sljedeća

ograničenja koja proizlaze iz istraživanja su: problem izabranih statističkih veličina - možda

bi mod ili medijan ili druga mjerila raspršenosti skupa bolje oslikavala realnost, problem

izbora pojedinih čimbenika od kojih neki imaju višestruki karakter (istovremeno su i

organizacijski i tehnološki i komunikacijski) što implicira na moguće autokorelacijske veze te

problem reprezentativnosti uzorka, iako je anketa poslana nastavnicima u 14 visokih učilišta

što predstavlja više od 10% od ukupnog broja visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Na

posljetku, bilo bi dobro provesti istraživanje i na području susjednih zemalja koje su po

kvaliteti visokoobrazovnog sustava ispred Republike Hrvatske te napraviti komparativnu

analizu.

213

9. LITERATURA

Knjige i časopisi:

Agosto,D.,E, Abbas, J., (2011): Teens, Libraries, and Social Networking: What

Librarians Need to Know. Santa Barbara, Calif: Libraries Unlimited

Armbrust, M. i sur. (2010): A View of Cloud Computing, Ommunications of the

ACM, Vol.53., No.4, (april 2010)

Atenas, J., Havemann, L., (2013): Quality Assurance in the Open: An

Evaluation of OER Repositories, The International Journal for Innovation and

Quality in Learning, str.22-34

Augarten, S., (1984): Bit by Bit, Ticknor & Fields, New York

Badurina, B. (2010): Model prihvaćanja novih tehnologija za učenje na daljinu

na

hrvatskim sveučilištima, doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu,Filozofski

Fakultet

Barić, V.,Raguž, J.,M. (2010):Hrvatska na putu prema društvu znanja, pregledni

rad, POSLOVNA IZVRSNOST ZAGREB, GOD. IV (2010) BR. 2

Barney, D., (2004): The Network Society, MPG Books, Bodmin, Cornwall,

Great Britain

Bosilj Vukšić, V., Pejić Bach, M., i sur. (2009): Poslovna informatika, Element,

Zagreb

Boyd,D.,M.,Ellison, N.,B.,(2007). Social network sites: Definition, history, and

scholarship. Journal of Computer-Mediated Communication, 13(1), 11.

dostupno na: http://jcmc.indiana.edu/vol13/issue1/boyd.ellison.html

Braun,L., W. (2007): Teens, Technology, and Literacy: Or, Why Bad Grammar

Isn't Always Bad. Westport, Conn: Libraries Unlimited

Browne, T., Holding, R., Howell, A., Rodway-Dyer, S. (2010): The challenges

of OER to Academic Practice. JIME (Jurnal of Interactive Media in Education)

Special Issue on Open Educational Resources.Special issue developed from the

OER10 conference. ISSN: 1365-893X: dostupno na: http://www-

jime.open.ac.uk/jime/issue/view/2010-OER/showToc

http://jcmc.indiana.edu/vol13/issue1/boyd.ellison.html

214

Bubaš, G., Kermek, D., (2000): Komparativna procjena Interneta u odnosu na

tisak i televiziju, Medijska istraživanja, 6 (1), str.109-123, dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=36852;

Campión. S. R, Nalda, N.F. (s.a.): Web 2.0 and Higher Education: Its

educational use in the University Environment, European Journal of Open,

Distance and E-Learning – EURODL, ISSN: 1027-5207, dostupno na:

http://www.eurodl.org/?p=about

Castells, M., (1996 ): The Information Age; Economy Society and Culture, Vol.

1, The Rise of the Network Society, Blackwell

Castells, M., (2000):Uspon umreženog društva, Golden marketing, Zagreb

Castells, M., Cardoso, G., (2005): The Network Society From Knowledge to

Policy, Johns Hopkins Center for Transatlantic Relations, Washington, DC

Castells, M.,(2004): Informationalism, networks, and the network society: A

theoretical blueprint: U: The network society: a cross-cultural perspective,

Northampton, MA: Edward Elgar

Cindrić, M., Miljković, D., Strugar, V., (2010): Didaktika i kurikulum, IEP-D2,

Zagreb

Čerić, V., Jaković, B., (2009): Računalne mreže i internetska tehnologija, U:

Bosilj Vukšić, V., Pejić Bach, M., i sur. (2009): Poslovna informatika, Element,

Zagreb

Dorein, Patrick and Stokman, Frans N. (1997):c Evolution of Social Networks,

Netherlands: Gordon and Breach Science Publishers, Vol.1

Drucker, P.(1989): Nova zbilja, Novi Liber, Zagreb,

Ebner, M., Holzinger, A., Maurer,H., (2007): Web 2.0 Technology: Future

Interfaces for Technology Enhanced Learning?, Universal Access in Human-

Computer Interaction-Applications and Services, Lecture Notes in Computer

Science Vol.4556,str. 559-568

Foster, I., Zhao, Y., Raicu, I.,Lu,S. (2008): Cloud Computing and Grid

Computing 360-DegreeCompared, U: Grid Computing Environments Workshop

(GCE'08), doi: 10.1109/GCE.2008.4738445

Gligora Marković, M; Rauker Koch, M; Frančić, M: Use of Web 2.0 tools in

teaching, MIPRO 2012, 35 st international convention on information and

communication technology, electronics and microelectronics, CE-Computers in

215

Education; Marina Čičin-Šain,Jadranka Sinde, Nina Lipljin, Ivana Turčić

Prstačić, Ivanka Sluganović, Ivan Uroda (ur.). Rijeka, 2012.; 1465-1469.

Goel, A., (2010): Computer Fundamentals, Dorling Kindersley, India

Goldsmith,S.,Kettl, D.,F., (2009): Unlocking the Power of Networks: Keys to

High-Performance Government. Cambridge, MA: Ash Institute for Democratic

Governance and Innovation, 2009. Goldsmith,S.,Kettl, D.,F. (2009): Unlocking

the Power of Networks: Keys to High-Performance Government. Cambridge,

MA: Ash Institute for Democratic Governance and Innovation, 2009.

Gordon, R., S., Gordon, R., J, (2004): Information systems, A Management

Approach, 3 rd edition, Leyh Publishing, LLC, Danvers, MA, USA

Green, M., (2011).: Better, Smarter, Faster: Web 3.0 and the Future of Learning,

T+D Magazine, 25(6),

Guorong, X., (2011): Social networking sites, Web 2.0 technologies and e-

learning, (magistarski rad), Unitec Institute of Technology, prema: DiMicco, J.,

i sur. (2008). Motivations for Social Networking at Work. Computer supported

cooperative work. Preuzeto iz ACM baze, 27.ožujka 2010.

Hannafin, Savenye. Technology in the Classroom: The teachers’ new role and

resistance to it. Educational Technology, 33(1993), str.26 – 31

Hansen, D.L., Shneiderma, B.,Smith, M.A, (2011): Analyzing Social Media

Networks with NodeXL-Insights from a Connected World, Elsevier

Inc.,Burlington, USA

Hartly, J., and Robertson, D. (2001): E-learning in Schools. Times Educational

Supplement, 12(5), str. 16 – 20

Hogan, B., (2010): What you can and can't get from Facebook, BERNiE, Closed

Published by BERNiE November 25th, 2010 in Facebook, OII ; dostupno na:

What you can and can’t get from Facebook

Hutinski, Ž., Aurer, B. (2009): Informacijska i komunikacijska tehnologija u

obrazovanju: stanje i perspective, Informatologia 42, 2009., 4, UDK:

681.3:37:711.4, str. 265–272

Jamlan,M., (2004): Faculty Opinions Towards Introducing e-Learning at the

University of Bahrain, IRRODL (THE INTERNATIONAL REVIEW OF

RESEARCH IN OPEN AND DISTANCE LEARNING,Vol.5, No.2, dostupno

na:


216

http://www.irrodl.org/index.php/irrodl/article/viewArticle/185/267%20on%20th

e%2027

Jukić, O. (2013): Uvod u telekomunikacijske mreže, 1. izdanje,Visoka škola

Virovitica, ISBN 978-953-56081-6-5

Kenneth C. Laudon (2011): History of Information Technology and systems,

dostupno na: http://ebookbrowse.com/history-of-information-technology-and-

systems-doc-d144876055

Kirkpatrick, D. (2012): Facebook efekt, Lumen, Zagreb

Kleiman, G. (2009): Myths and Realities About technology in Schools. The

LNT Perspective. Online Journal of the Leadership Technologies. Dostupno na:

http://www.edc.org/LNT/NewsIssue14/feature1.htm

Kook, J.: Computers and Communication Networks in Educational Settings in

the Twenty First Century: Preparation for Educator’s New Roles. Educational

Technology, 37(1997), str. 56 – 60

Larsen, K., Vincent-Lancrin, S.: The impact of the ICT on tertiary education:

advances and promises, OECD/NSF/U, Michigan Conference “Advancing

Knowledge and the Knowledge Economy”, 10-11 January 2005, Washington

DC (draft)

McAfee, A.: What Every CEO Needs to Know About the Cloud, Harvard

Business Review, November 2011

McGreal, R., Kinuthia, W., Marshalluz, S. (2013): Open Educational Resources:

Innovation, Research and Practice, Commonwealth of Learning and Athabasca

University, Vancouver, ISBN 978-1-894975-62-9

McKenzie, J. (1998). The Information Literate School Community. From Now

On. The Educational Technology Journal, 8(1), str.22 – 27.

Medić, G., (2008): Internet i rad na mreži, Potpuni priručnik za pripremu ECDL

ispita, Algebra d.o.o., Zagreb

Menken, I., (2008): Cloud Computing-The Complete Cornerstone Guide to

Cloud Computing Best Practices, Emereo

Miller, M.,(2009): Cloud Computing- Web-Based Applications That Change the

Way You Work and Collaborate Online, Que Publishing, USA

Mustafa, S.,E., Hamzah, A., (2011): Online Social Networking: A New Form of

Social Interaction; International Journal of Social Science and Humanity, Vol. 1,

http://www.irrodl.org/index.php/irrodl/article/viewArticle/185/267%20on%20the%2027

http://www.irrodl.org/index.php/irrodl/article/viewArticle/185/267%20on%20the%2027

217

Br. 2, srpanj 2011, prema: Fraser, M., Dutta,S.(2008): Throwing Sheep in the

Boardroom: How Online Social Networking Will Transform Your Life, Work

and World, Wiley,London:

Nelson, J., Christopher, A., Mims, C. (2009). TPACK and web 2.0:

Transformation of teaching and learning. TechTrends: Linking Research &

Practice to Improve Learning, 53(5), 80-87

Newman, M.,E.,J. (2010): Networks- An Introduction, Oxford University Press

Inc., New York

Olson, A., J. (2009): Data as a Service: Are We in the Clouds?, Journal of Map

& Geography Libraries: Advances in Geospatial Information, Collections &

Archives, Vol.6,br.1, str.76

Orehovački, T., Bubaš, G., Konecki, M. (2009): Web 2.0 in Education and

Potential Factors of Web 2.0 Use by Students of Information Systems,

Proceedings of the ITI 2009 31st Int. Conf. on Information Technology

Interfaces, June 22-25, Cavtat, Croatia, dostupno na:

http://hnk.ffzg.hr/bibl/iti2009/pdf/107/107-20-146-318.pdf

Osmanbegović, E., (2011): Aspekti ranjivosti korisničkih podataka na

društvenim mrežama - slučaj Bosne i Hercegovine, Tranzicija, Vol.13 No.28

Prosinac 2011. ISSN 1512- 5785, str. 70-79.

Pastuović, N., (2006): Kako do društva koje uči, Odgojne znanosti, Vol.8, br.2,

str.421-441.

Pavlić,M.,(2011): Informacisjki sustavi, Školska knjiga, Zagreb; prema: Čerić,

V. Varga, M., (2004): Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb

Peters, O., (2000): Digital Learning Environments: New Possibilities and

Opportunities, International Review of Research in Open and Distance Learning,

Vol. 1, No. 1 (June 2000), ISSN: 1492-3831

Peters, A., M., Britez, G., R. (2008): Open Education and Education for

Openness, Educational Futures: Rethinking Theory and Practice, Volume 27,

Sense Publishers, Rotterdam, The Netherlands, ISBN 978-90-8790-681-8

Rees, G. (2009): Cloud application architectures- Building Applications and

Infrastructure in the Cloud, O’Reailly, USA

Sadaf, A., Newby, J.T., Ertmer, A.P. (2012): Exploring Factors that Predict

Preservice Teachers' Intentions to Use Web 2.0 Technologies Using

http://hnk.ffzg.hr/bibl/iti2009/pdf/107/107-20-146-318.pdf

http://hrcak.srce.hr/tranzicija

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=6068

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=6068

218

Decomposed Theory of Planned Behavior, Journal of Research on Technology

in Education, ISTE, Vol.45, No.2, str. 171-195

Saeed, N., Sinnappan, S. (2009): Effects of Media Richness on User Acceptance

of Web 2.0 Technologies in Higher Education, Technology, Advance Learning,

ur. Raquel Hijon-Neira, ISBN 978-953-307-010-0, DOI:10.5772/8115, dostupno

na: www.intechopen.com

Saeed, N., Sinnappan, S. (2011): Adoption of Twitter in higher education- a

pilot study, Proceedings ascilite 2011 Hobart: Concise Paper, str.1115-1120

Saeed, N., Yang, Y., Sinnappan, S. (2009): Emerging Web Technologies in

Higher Education: A Case of Incorporating Blogs, Podcast and Social

Bookmarks in a web Programming Course based on Students' Learning Styles

and Technology Preferences, Educational Technology & Society, 12 (4), str. 98-

109

Shah, S., (2008.): Web 2.0 Security: Defending Ajax, RIA, and SOA, Thomson,

Boston, USA, ISBN-13:978-1-58450-550-1, eISBN-10:1-58450-606-7

Shea, P., Pickett, A., Sau Li, C. (2005): Increasing access to Higher Education:

A study of the diffusion of online teaching among 913 college

faculty,International Review of Research in Open and Distance Learning,

Volume 6,Number , ISSN: 1492-3831, str.1-27

Sigala, M. (2002): Internet kao dopuna i pomoć u nastavi turizma i

ugostiteljstva:europska iskustva, Edupoint, God. II, broj 7, CARNet, Zagreb,

ISSN 1333-5987, str. 1-16

Spencer, D., (207): Digital learning: are Institutions Prepared? Conference

proceedings at a conference held at Griffiths University, Gold Coast. Canberra:

Department of Education, Training and Youth Affairs

Spender, D. (2001): e-Learning: are Universities Prepared? In Online Learning

in a Borderless Market. Conference proceedings at a conference held at Griffiths

University Gold Coast Campus. Canberra: Department of Education, Training

and Youth Affairs, str. 59-63.

Srića, V., Spremić, M., (2000): Informacijskom tehnologijom do poslovnog

uspjeha, Sinergija, Zagreb

Stanoevska-Slabeva, K.,Wozniak, T., Ristol,S. (2010): Grid and Cloud

Computing- A business Perspective on Technology and Applications, Springer

219

Tapscott, D., (2011): Odrasti digitalno, MATE, Zagreb

Tekinarslan, E. (2009): Turkish University Students' Perceptions of the World

Wide Web as a learning Tool: An Investigation Based on Gender, Socio-

Economic Background, and Web Experience, International Review of Research

in Open and Distance Learning, Volume 10, Number 2, ISSN: 1492-3831, str.1-

19

Urdan, T., Weggen, C. (2000). Corporate e-learning Exploring. A New

Frontier. Computer News, 53(11), str. 35 –36.

Uzelac, A., (2003): Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj:

uloga virtualnih mreža, doktorska disertacija Sveučilište u Zagrebu, Filozofski

Fakultet

Velte, T.,A., Velte, J.,T., Elsen, P. (2010): Cloud Computing: A Practical

Approach, The McGraw-Hill Companies, New York

Vlahović, N., (2010): Internetski servisi, U: Informatika u poslovanju: Priručnik,

2. Izmjenjeno izdanje, ur: Nikola Vlahović, Ekonomski fakultet, Zagreb

Wasserman, S., Galaskiewicz, J.(1994): Advances in Social Network Analysis:

Research in the Social and Behavioral Sciences. Thousand Oaks, Calif: Sage

Publications

Weggen, C. Urdan T.(2001).:Exploring Corporate e- Learning. Computer News,

53(11), str. 35 – 36.

Zhang, W.,Niu, J., Jiang, G. (2002): Web-Based Education at Conventional

Universities in China: A Case Study, International Review of Research in Open

and Distance Learning, Vol.2, No.2, ISSN: 1492-3831, str. 1- 24

Studije, izvještaji i dokumenti:

Alliance for Excellent Education: The Digital Learning Imperativ: How

Technology and Teaching Meet Today's Education Challenge, dostupno na:

http://www.all4ed.org/files/DigitalLearningImperative.pdf

Armbrust, M. i sur., (2009): Above the Clouds: A Berkeley View of Cloud

Computing, Technical Report No. UCB/EECS-2009-28, EECS Department,

University of Berkeley, California, 10.2.2009, dostupno na:

http://www.eecs.berkeley.edu/Pubs/TechRpts/2009/EECS-2009-28.pdf

220

Armstrong, J., Franklin, T., (2008): A review of current and developing

international practice in the use of social networking (Web 2.0) in higher

education, Frankklin Consulting

Badger, L. i sur (2011): DRAFT Cloud Computing Synopsis and

Recommendations Recommendations of the National Institute of Standards and

Technology

CARNet: Cloud computing, NCERT-PUBDOC-2010-03-293, dostupno na:

http://www.cert.hr/sites/default/files/NCERT-PUBDOC-2010-03-293.pdf

CARNet: Sigurnosni rizici društvenih mreža, CCERT-PUBDOC-2009-08-273,

2009., str. 13

Cha, M., Mislove, A., Gummadi, K.P. (2009), A measurement-driven analysis

of information propagation in the Flickr social network. International world

wide Web conference,

Cisco, Cisco Expo 2010, istraživanje, dostupno na:


Cisco Systems (©2007-2009): Examples of Today's Popular Communication

Tools, the Cisco Networking Academy

Cisco Systems (©2007-2009): CCNA Exploration 4.0 Networks Fundamentals,

the Cisco Networking Academy

Cisco Systems (©2007-2009): Networks Supporting the Way We Live, the

Cisco Networking Academy

comScore (2011): It’s a Social World: Top 10 Need-to-Knows About Social

Networking and Where It’s Headed; dostupno na:

http://www.comscore.com/Press_Events/Presentations_Whitepapers/2011/it_is_

a_social_world_top_10_need-to-knows_about_social_networking

DZS: Uporaba informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) u

kućanstvima i kod pojedinaca u 2012., prvi rezultati

Economist Intelligence Unit (2008): The future of higher education: how

technology will shape learning, dostupno na:

http://graphics.eiu.com/upload/The%20Future%20of%20Universities.pdf

Foster, I., Zhao, Y., Raicu, I.,Lu,S. (2008): Cloud Computing and Grid

Computing 360-DegreeCompared, U: Grid Computing Environments Workshop

(GCE'08), dostupno na: http://arxiv.org/ftp/arxiv/papers/0901/0901.0131.pdf


221

GfK Croatia: Gdje smo danas u informatičkoj pismenosti?; objavljeno na:

http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_articles/005364/index.hr.html

Hina: Broj korisnika interneta dosegnuo 2 milijarde, objavljeno u Poslovni.hr,

26.siječnja 2011.; dostupno na: http://www.poslovni.hr/vijesti/broj-korisnika-

interneta-u-svijetu-dosegnuo-2-milijarde--170250.aspx

IDC (International Data Corporation) Analize the Future; dostupno na:

http://www.idc.com/home.jsp?t=1322223454774 )

Internet World Stats: INTERNET USAGE STATISTICS; dostupno na:

http://www.internetworldstats.com/stats.htm

ITU (2010): World in 2010, ICT- Fact and figures, dostupno na:

http://www.itu.int/ITU-D/ict/material/FactsFigures2010.pdf

ITU: ITU BDT Regions, corresponding to the regional grouping of the ITU’s

Telecommunication Development Bureau, dostupno na: http://www.itu.int/ITU-

D/ict/definitions/regions/index.html

ITU: World Telecommunication /ICT Indicators database, dostupno na

http://www.itu.int/ITU-D/ict/statistics/

NIST (2011): DRAFT Cloud Computing Synopsis and Recommendations -

Recommendations of the National Institute of Standards and Technology,

dostupno na: http://csrc.nist.gov/publications/drafts/800-146/Draft-NIST-SP800-

146.pdf,

OECD (2007): Giving Knowledge for Free: THE EMERGENCE OF OPEN

EDUCATIONAL RESOURCES, Centre for educational research and

innovation, ISBN 9789264032125

OECD (2007): Participativne Web and User-created Content- WEB 2.0, WIKIS

AND SOCIAL NETWORKING, ISBN 978-92-64-03746-5

Socialbakers: Statistika Facebook-a u Hrvatskoj, dostupno na

http://www.socialbakers.com/

UNESCO (2002): INFORMATION AND COMMUNICATION

TECHNOLOGIES IN TEACHER EDUCATION, a Planning guide, Division of

Higher Education, dostupno na:

http://unesdoc.unesco.org/images/0012/001295/129533e.pdf

UNESCO (2005): Towards Knowledge Societies, Unesco World Report, ISBN

92-3-104000-6



222

UNESCO (2007): Prema društvima znanja, EDUCA , Zagreb

UNESCO (2009): Trends in Global Higher Education: Tracking an Academic

Revolution; A Report Prepared for the UNESCO 2009 World Conference on

Higher Education, dostupno na:


UNESCO (2011): Guidelines for Open Educational Resources (OER) in Higher

Education, dostupno na:


Vlada Republike Hrvatske (2006): Strateški okvir za razvoj 2006.-2013 [online].

Zagreb: Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU.

Vlada Republike Hrvatske (2013): Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije,

[online] radni material

Internet izvori:

Alliance for Excellent Education: The Digital Learning Imperative: How

Technology and Teaching Meet Today’s Education Challenges, June 2012.,

dostupno na: http://all4ed.org/reports-factsheets/the-digital-learning-imperative-

how-technology-and-teaching-meet-todays-education-challenges/

Ana Vučetić-Škrbić: Hrvatski školarci u kampu će se ‘skidati’ s Facebooka;

Slobodna Dalmacija, dostupno na:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/art

icleId/141476/Default.aspx

Babić, M. (2008): Generacija Y produktivna je I otvorena za promjene,

objavljeno u “24 sata”, 3.3.2008, dostupno na:

http://www.24sata.hr/pametnakuna/generacija-y-produktivna-je-i-otvorena-za-

promjene-52197

Barnes, J., A. (1987):

http://garfield.library.upenn.edu/classics1987/A1987H444400001.pdf

Britannica: Kenneth Reginald Sturleyhttp: Development of radio technology,

dostupno na: //www.britannica.com/EBchecked/topic/1262240/radio-

technology/25126/Radio-noise-fading-and-interference#toc25130

223

Britannica: Ralph E. Fuhrman: Lee de Forest, dostupno na


Downes, S.: Models for Sustainable Open Educational Resources, objavljeno 30.

siječnja 2006., dostupno na: http://www.downes.ca/post/33401

Duggan Schwartzbeck, T. (2012): The digital learning Imperative: How

technology and Teaching Meet today’s Education Challenges, dostupno na:

http://all4ed.org/reports-factsheets/the-digital-learning-imperative-how-

technology-and-teaching-meet-todays-education-challenges/

CARNet: Generacija Y, objavljeno 16.2.2009, dostupno na:

http://www.carnet.hr/e-presso/edukacija?news_id=796

CARNet: Pojmovnik, dostupno na:

http://www.carnet.hr/tematski/drustvenisoftver/pojmovnik

CARNetCERT, LS&S (2009): Sigurnosni rizici društvenih mreža, dostupno na:

http://www.cis.hr/www.edicija/Sigurnosnirizicidrutvenihmrea.html

Coursewar "Povijest informatike": 3. Generacija računala, dostupno na:

http://ahyco.ffri.hr/Seminari2008/Povijest_informatike/3-gen.htm

Dave Roos: How Social Networking Works; How stuff works; dostupno na:

Donna Cosmato: Advantages and Disadvantages of Social Networking;

dostupno na:

http://www.diigo.com/bookmark/http%3A%2F%2Fsocialnetworking.lovetokno

w.com%2FAdvantages_and_Disadvantages_of_Social_Networking?tab=people

&uname=ikovac2k

Eric Schmidt: Web 2.0 vs. Web 3.0; dostupno na:

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=T0QJmmdw3b0

FF informatički inženjering d.o.o.: Povijest računala, dostuno na: http://www.ff-

infing.hr/povijest_racunala.htm

Hannafin, Savenye. Technology in the Classroom: The teachers’ new role and

resistance to it. Educational Technology, 33(1993): 26 – 31

History of things: History of Internet, dostupno na:

http://www.historyofthings.com/history-of-the-internet

http://communication.howstuffworks.com/how-social-networks-work.htm

http://e.foi.hr/wiki/blog/ivana_ko/2011/01/10/projekt-prednosti-i-nedostaci-

drustvenih-mreza/


http://www.lovetoknow.com/member/347~donna-cosmato

http://communication.howstuffworks.com/how-social-networks-work.htm

224

http://www.californiawritingproject.org/DLD/docs/DigitalLearningImperative.p

df

INFORMATOLOGIJA:Kratka povijest društvenih medija 2, dostupno na:

http://www.informatologija.net/blog/3115-kratka-povijest-drustvenih-medija-2/

Jeren, B., Pale, P.: OSI model, Sustavi za praćenja i vođenje procesa, ISO-

OSI © 1991.-2008, dostupno na:

http://spvp.zesoi.fer.hr/predavanja%202008/osi-2008_files/frame.htm

Jonathan Strickland: How 2.0 works, How stuff works; dostupno na:

http://computer.howstuffworks.com/web-20.htm

Jonathan Strickland: Is there a Web 1.0?, How stuff works; dostupno na:

http://computer.howstuffworks.com/web-101.htm

Lozej, B.: Mobiteli popularniji od računala i televizije, članak objavljen u

logistica.com.hr, 19. lipnja 2013., dostupno na:

http://www.logistika.com.hr/tehnologija-i-it/496-mobiteli-popularniji-od-

racunala-i-televizije

Margaret Rouse: Data as a Service, članak objavljen 2012. u TechTarget,

dostupan na: http://searchcloudapplications.techtarget.com/definition/data-as-a-

service

Merrill Lynch: http://www.ml.com/index.asp?id=7695_15125

Mojposao:Istraživanje o društvenim mrežama; dostupno na: http://www.moj-

posao.net/Press-centar/Details/70046/Istrazivanje-o-drustvenim-mrezama/30/

Motorola: About Motorola: What better way to discover Motorola's heritage

than by exploring the stories behind some of our biggest innovations? Dostupno

na: http://www.motorola.com/us/consumers/About_Motorola-History-

Timeline/About_Motorola-History-Timeline,en_US,pg.html#1980

National School Boards Association (NSBA), http://www.nsba.org/

Normal Walsh: What is XML?, O'Reilly xml.com., dostupno na:

http://www.xml.com/pub/a/98/10/guide0.html?page=2#AEN58

PC Encyklopedia,

http://www.pcmag.com/encyclopedia_term/0,2542,t=Mosaic&i=47242,00.asp#f

bid=LiGMkjBpxet

Priyanka Koya: Cloud - Cloud computing; dostupno na:

http://infoonsoftwaretesting.blogspot.com/2010/10/cloud-cloud-computing.html

http://www.informatologija.net/blog/3115-kratka-povijest-drustvenih-medija-2/







225

Ravi Kalakota: Data-as-a-Service (DaaS), članak objavljen 18.ožujka 2013. na:

http://practicalanalytics.wordpress.com/2013/03/18/data-as-a-service-daas

RDF Working Group: Resource Description Framework (RDF), članak

objavljen 10.02.204., dostupno na: http://www.w3.org/RDF/

Resinger, D. (2011): Survey: Millions risk ID theft via social networks, CNET,

dostupno na: www.news.cnet.com (22.3.2011)

Sigurnost i zaštita na Internetu: Prednosti i nednedostaci Interneta; dostupno na:

https://sites.google.com/site/sigurnostizastitanainternetu/prednosti-i-nedostaci-

interneta

Steve Wheeler (2010): What's so good about open educational resources?,

Invited presentation for the UNESCO Open Educational Resources Conference,

Windhoek, Namibia. May 3, 2010, dostupno na:

http://www.slideshare.net/timbuckteeth/whats-so-good-about-open-educational-

resources

Sunmicrosystem (2009): Introduction to cloud computing architecture, White

Paper, 1st Edition, June 2009

The Semantic Web: An Introduction, dostupno na:

http://infomesh.net/2001/swintro/

WebProNews/Business: The Definition of Social Media, objavljeno 29. 6.2007.,

dostupno na: http://www.webpronews.com/the-definition-of-social-media-2007-

06

Wikipedia: Internet, dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/Internet

Wikipedia:Eric Schmidt, dostupno na:

http://en.wikipedia.org/wiki/Eric_Schmidt

Žganec, T. (2011): Ni na nebu ni na zemlji, Osvrt:WinDays 11, U: InfoTrend,

br. 184, ur. Kosec, B. 07/2011,

http://practicalanalytics.wordpress.com/2013/03/18/data-as-a-service-daas

http://www.w3.org/2001/sw/#rdf

226

POPIS SLIKA I SHEMA

Slika 1. Shematski prikaz istraživanja…………………………………………………………..…...17

Slika 2. Osnovni elementi mreže……………………………………………………………………...31

Slika 3.Simboli podatkovne mreže…………………………………………………………..............34

Slika 4. Prikaz žinog i bežićnog mrežnog povezivanja……………………………………...........35

Slika 5. Učenje nastavnog sadržaja putem podatkovne mreže……………………………..........36

Slika 6. Prikaz mrežno podupirućih administracijskih procesa……………………………........37

Slika 7. Prikaz glavnih trendova koji pridonose budućem obliku informacijskih mreža…......43

Slika 8. Web 2.0 slojevi……………………………………………………………………….............57

Slika 9. Web1.0 i Web 2.0 ......................................................................................................... 60

Slika 10. Arhitektura (slojevi) smenatičkog web-a………………………………………….........65

Slika 11. Računarstvo u oblaku ………………………………………………………………..........71

Slika 12. Arhitektura (arhitektonski slojevi) računarstava u oblaku…………………………....73

Slika 13.Prikaz mreže stupnja 1.0, 1.5 i 2.0 ………………………………………………….........93

Slika 14 Prikaz sustava preporuke za knjigu Social Network Analysis………………......... .....94

Slika 15. Primjer širenja informacija o aktivnostima VIDRE, razvojne agencije Virovitičko-

podravske županije……………………………………………………………….………...................96

Slika 16. Isječak iz članka Hrvatski školarci u kampu će se ‘skidati’ s Facebooka, autorice

Ane Vučetić-Škrbić, objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 22.6.2011……………………….........97

Slika 17. Postotak svjetske online populacije koja koristi društveno umrežavanje................101

Slika 18. Prikaz broja posjetitelja triju najpopularnijih društvenih mreža u razdoblju od

2008.-2011. godine …………………………………………………..…………….........................103

Slika 19. Omjer korisnika Facebook-a s obzirom na spol…..........…………………………….105

Slika 20. Dobna raspodjela korisnika Facebook-a u Republici Hrvatskoj……………….…...105

Slika 21. Primjer nekih od OER projekata u Svijetu i u Europi………………………………110

Slika 32. Pitanje vezano za posjedovanje ECDL certifikata...................................................125

Shema 1 Struktura doktorskog rada ......................................................................................... 20

Shema 2 . Višeslojna arhitektura računalne mreže prema OSI standardu ……………….........32

Shema 3. Struktura anketnog upitnika ......................................................................... ..........119

227

POPIS TABLICA

Tablica 1. Prikaz broja korisnika Interneta u svijetu uz procijenjeni broj ukupnog

stanovništva ..............................................................................................................................49

Tablica 2: Korištenje Interneta u Europi .......................................................... .......................50

Tablica 3. Podaci o pretežnom mjestu korištenja Interneta za pojedine zemlje (%) .......... ...52

Tablica 4: Definicije računarstva u oblaku prema pojedinim analitičarskim tvrtkama…......67

Tablica 5. Usporedba troškova IT odjela i računarstva u oblaku………………….......…….…82

Tablica 6. Struktura uzorka s obzirom na vrste visokog

učilišta...........................................Error! Bookmark not defined.

Tablica 7. Spearmanov koeficijent korelacije između vrste učilišta ispitanika i odgovora na

pitanja o organizacijskim i tehnološkim čimbenicima koji utječu na prihvaćanje ICT-a

odnosno Web 2.0 u obrazovanju (N=98). .............................................................................. 156

Tablica 8. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta obzirom

na navedene varijable (N=98)................................................................................................157

Tablica 9. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta obzirom

na svrhu korištenja Interneta. (N=98)....................................................................................158

Tablica 10. Scheffeova post -hoc analiza razlika u rezultatima ispitanika na pitanja ”Koliko

često koristite Internet za navedene svrhe?” i “Koliko često za vrijeme nastave koristite

sljedeće?” (navedeno u tablici) s obzirom na vrstu visokog učilišta. (N=98)........................162


pitanju ”Koliko često koristite u svom radu sljedeće?” (N=98)............................................164

Tablica 12.Scheffeova post -hoc analiza razlika u rezultatima ispitanika na pitanje “Koliko

često za vrijeme nastave koristite sljedeće?” (navedeno u tablici) s obzirom na vrstu visokog

učilišta. (N=98).......................................................................................................................165


pitanje “U kojoj mjeri primjena ICT-a poboljšava sljedeće vaše aktivnosti? (N=98)...........166

Tablica 14. Scheffeova post -hoc analiza razlika između primjene ICT s obzirom na vrstu

visokog učilišta. (N=98)..........................................................................................................167


pitanje “Prema Vašem mišljenju kako dobro su vaši studenti pripremljeni za današnje

globalno tržište rada?” (N=98)..............................................................................................168

228

Tablica 16.Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru napitanje: “Ima li nastavne

digitalne materijale?” (N=98)................................................................................................169


imaju li ili nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku. (N=98)...................................170


imaju li ili nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku (N=90).....................................171


ponuđena pitanja s obzirom na to imaju li nastavne digitalne materijale.

(N=98).....................................................................................................................................175


imaju li ili nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku. (N=89)...................................176

Tablica 21. Spearmanov koeficijent korelacije između ispitanika koji imaju i onih koji nemaju

digitalne nastavne materijale u odgovorima na pitanja o organizacijskim i tehnološkim

čimbenicima koji utječu na prihvaćanje ICT u obrazovanju (N=98)....................................177


digitalne materijale na pitanje “Koliko tjedno aktivno koristite Internet?” (N=98).............178


pitanje:”Koliko ste zadovoljni s kvalitetom pristupa Internetu u Vašoj ustanovi?”?” s

obzirom na to imaju li nastavne digitalne materijala. (N=89)...............................................178

Tablica 24. Testiranje razlike između odgovora ispitanika na pitanje: " Koliko ste zadovoljni

s kvalitetom pristupa internetu u Vašoj ustanovi?” prema tome imaju li ili nemaju nastavne

materijale u digitalnom obliku. (N=98).................................................................................179

Tablica 25. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika sobzirom na to imaju li nastavne

digitalne materijale na pitanje “Koristi li Vaša institucija ISVU?” (N=98).........................180


digitalne materijale na pitanje “Jeste li ikada sudjelovali na web konferenciji?” (N=98)...180


digitalne materijale na pitanje:”Čitate li blogove na Internetu?” (N=98)............................181

Tablica 28. Tablični prikaz Hi-kvadrat testa razlike u odgovorima ispitanika na pitanje:

“Čitate li blogove na Internetu?” (N=98)..............................................................................181


digitalne materijale na pitanje:”Imate li svoj blog?” (N=98)...............................................182

229


digitalne materijale na pitanje:”Koristite li Podcast?” (N=98)............................................182


digitalne materijale na pitanje “Na koji način koristite Podcast?” (N=91)..........................183


digitalne materijale na pitanje “Koristite li Webcast?” (N=96)............................................183


digitalne materijale na pitanje “Na koji način koristite Webcast?” (N=96).........................184


digitalne materijale na pitanje “Imate li profil na društvenim mrežama?” (N=96)..............184


to imaju li nastavne digitalne materijala prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom

procesu-ukupno (N=90)..........................................................................................................185

Tablica 36. Testiranje razlike između odgovora ispitanika obzirom na to imaju li nastavne

digitalne materijala prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno

(N=90).....................................................................................................................................185


korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=90).......................................186


vrste visokog učilišta prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno

(N=64).....................................................................................................................................186

Tablica 39. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na vrste visokog učilišta

prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=90). .........................187

Tablica 40. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s obzirom na korištenje Web 2.0

općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=98)......................................................................187





Tablica 43. Scheffeov test razlika između ispitanika s različitom razinom informatičke

pismenosti u intenzitetu korištenja Web 2.0 (N=98)..............................................................189

Tablica 44. Korelacijska tablica između zavisnih varijabli i korištenja Web 2.0 općenito u

nastavnom procesu-ukupno (N=89)........................................................................................190

230

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Internet korisnici na 100 stanovnika, 2000-2010 ................................................. 46

Grafikon 2 : Globalni broj korisnika Interneta, ukupno i na 100 stanovnika, 2000-2010 ...... 47

Grafikon 3: Internet korisnici na 100 stanovnika, 2010. ......................................................... 48

Grafikon 4: Utjecaj virtualizacije na troškove, sigurnost i aplikacije......................................88

Grafikon 5: Uspon posjetitelja globalnog društvenog umrežavanja ...................................... 99

Grafikon6: Prikaz provedenog vremena online prema osnovnim Internetskim kategorijama.

.................................................................................................................................................100

Grafikon7: Penetracija društvenog umrežavanja među demografskim skupinama u

Svijetu…..................................................................................................................................102

Grafikon 8: Prikaz kretanja broja korisnika Facebook-a zadnjih šest mjeseci …….....…….104

Grafikon 9: Najčešće korištene Internet aktivnosti u privatne svrhe……………….........……106

Grafikon 10: Načini prisutnosti tvrtke na Web-u ...................................................................107

Grafikon 11: Najveće prepreke prisutnosti tvrtke na stranicama društven,ih mreža......….107

231

PRILOZI

PRILOG 1. Email MIT OpenCourseWare

232

PRILOG 2. Anketni upitnik

233

234

235

236

237

238

239

240

241

242

243

244

245

PRILOG 3. DESKRIPTIVNA ANALIZA UKUPNOG UZORKA

Tablica 4Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „Je li primjena ICT-a

u nastavnom procesu uključena u strateške dokumente Vaše ustanove?“ (N=98)

Frekvencija %

0 1 1,0

1 7 7,1

2 15 15,3

3 16 16,3

4 23 23,5

5 18 18,4

6 10 10,2

7 2 2,0

8 3 3,1

9 3 3,1

Ukupno 98 100,0

Tablica 5 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „Je li primjena ICT-a

u nastavnom procesu uključena u strateške dokumente Vaše ustanove?“ (N=98)

Frekvencija %

Je li primjena ICT-a u

nastavnom procesu

uključena u strateške

dokumente Vaše

ustanove?

da 68 69,4

ne 4 4,1

ne znam 26 26,5

UKUPNO 98 100,0

246

Tablica 6 Prikaz raspodjele ispitanika prema stručnosti iz područja iz kojeg drži

nastavu, informatičku pismenost i vještine u lakoći pronalaženja informacije na

Internetu, njihova analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanje.

Stručnost iz područja iz kojeg držite nastavu

Ocijene Frekvencija %

1 0 0,0

2 1 1,0

3 8 8,2

4 35 36,1

5 53 54,6

Ukupno 97 100,0

Broj ispitanika koji nisu odgovorili 1

Ukupno 98

Informatička pismenost

Frekvencija %

1 0 0,0

2 1 1,0

3 17 17,3

4 43 43,9

5 38 38,8

Ukupno 98 100,0

Vještina u lakoći pronalaženja informacije na Internetu, njihova analiziranja i

vrednovanja te korištenje i objavljivanje

Frekvencija %

1 0 0,0

2 0 0,0

3 8 8,2

4 40 41,2

5 49 50,5

Ukupno 97 100,0


Ukupno 98

247

Tablica 7 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „Na koji način ste se

naučili koristiti računalom?“

Frekvencija Postotak

na fakultetu kao

student

31 31,6

samostalnim učenjem 89 90,8

na komercijalnom

tečaju

12 12,2

Nešto drugo

Na radionicama cjeloživotnog obrazovanja 1 1,0

U srednjoj školi - obavezni predmet 1 1,0

U osnovnoj školi 1 1,0

u srednjoj školi 1 1,0

U srednjoj školi i samostalnim učenjem kod

kuće

1 1,0

Usavršavanjem na poslu 1 1,0

Tablica 8 Raspodjela ispitanika prema odgovoru na pitanje: Koje ECDL certifikate

posjedujete?

Frekvencija %

imam nekoliko modula iz

osnovnog paketa

3 3,2

položio sam svih 7 osnovnih

modula

6 6,5

položio sam sva 4 modula

ekspertnog paketa

1 1,1

nemam ECDL certifikat 83 89,2

ukupno 93 100,0


Ukupno 98

Tablica 9 Raspodjela odgovora ispitanika na pitanje: Koje vrste nastavnih materijala

pripremate u digitalnom obliku?

248

DNM Frekvencija %

Obični dokumenti (doc, pdf, prezentacije i sl.) 96 98,0

Hipertekstualni dokumenti (web stranice) 34 34,7

slike, crteži, dijagrami i ostale vrste grafike 72 73,5

animacije i simulacije 25 25,5

audio i/ili video zapisi, snimke zaslona računala

(screencast)

43 43,9

webinari 5 5,1

online upitnici, testovi za samoprovjeru i provjeru 38 38,8

Tablica 10. Tablica frekvencija varijable DNM

Jesu li Vaši digitalni nastavni materijali (recenzirani udžbenik,

knjiga skripta)

Frekvencija %

javno dostupni 15 15,3

s ograničenim pristupom 29 29,6

nemam recenzirane

digitalne nastavne

materijale

54 55,1

Ukupno 98 100,0

Tablica 11. Deskriptivna statistika razlika u odgovorima ispitanika s obzirom na slaganje sa

svakom navedenom tvrdnjom

N Min Max M SD



98 1,00 4,00 2,2857 ,71796



98 1,00 4,00 1,1735 ,45466

Internet je dragocjen izvor za prikupljanje

informacija i alat za širenje informacija.

98 1,00 2,00 1,1327 ,34094

Internet je plodna osnova za razvoj nastavnog 98 1,00 3,00 1,3571 ,57884

249

materijala.


potrebnih informacija

98 1,00 2,00 1,1939 ,39737



98 1,00 2,00 1,1224 ,32949

Ne znam gdje pronaći relevantne


97 1,00 4,00 2,7320 ,51063



97 1,00 4,00 2,7010 ,64815



nastavnom procesu.

97 1,00 4,00 2,7010 ,59800



količine nerelevantnih izvora/web stranica koje

treba pretražiti.

97 1,00 4,00 2,5670 ,57567


tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog toga

što smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen

97 1,00 4,00 2,7629 ,57324



98 1,00 4,00 1,5102 ,74950



opreme odnosno ICT infrastrukture u instituciji u

kojoj radim.

95 1,00 4,00 2,6000 ,72052

N Min Max M SD



98 1,00 4,00 2,2857 ,71796



98 1,00 4,00 1,1735 ,45466

Internet je dragocjen izvor za prikupljanje

informacija i alat za širenje informacija.

98 1,00 2,00 1,1327 ,34094

Internet je plodna osnova za razvoj nastavnog

materijala.

98 1,00 3,00 1,3571 ,57884



98 1,00 2,00 1,1939 ,39737



98 1,00 2,00 1,1224 ,32949

Ne znam gdje pronaći relevantne 97 1,00 4,00 2,7320 ,51063

250




97 1,00 4,00 2,7010 ,64815



nastavnom procesu.

97 1,00 4,00 2,7010 ,59800



količine nerelevantnih izvora/web stranica koje

treba pretražiti.

97 1,00 4,00 2,5670 ,57567


tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog toga

što smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen

97 1,00 4,00 2,7629 ,57324



98 1,00 4,00 1,5102 ,74950



opreme odnosno ICT infrastrukture u instituciji u

kojoj radim.

95 1,00 4,00 2,6000 ,72052

*Legenda: N – broj ispitanika; M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacija

Tablica 8a Raspodjela odgovora ispitanika s obzirom na slaganje sa svakom navedenom

tvrdnjom

SLAŽEM SE

DJELOMIČNO

SE SLAŽEM

NE SLAŽEM

SE NE ZNAM Total

–

% 13.40% 46.39% 38.14% 2.06%

Za korištenje Interneta i ICT u

unapređenju nastave potrebno je

opsežno informatičko znanje.

13 45 37 2 97

% 84.54% 14.43% 0.00% 1.03%

Smatram da se uporabom ICT

može poboljšati/unaprijediti

kvaliteta nastave.

82 14 0 1 97

% 86.60% 13.40% 0.00% 0.00%

251

Internet je dragocjen izvor za

prikupljanje informacija i alat za

širenje informacija.

84 13 0 0 97

% 69.07% 25.77% 5.15% 0.00%

Internet je plodna osnova za

razvoj nastavnog materijala. 67 25 5 0 97

% 80.41% 19.59% 0.00% 0.00%

Internet mi omogućuje

besplatni/jeftin pristup do


78 19 0 0 97

% 87.63% 12.37% 0.00% 0.00%

Internet omogućuje

brže/jednostavnije prikupljanje

informacija od drugih izvora

informacija

85 12 0 0 97

% 2.08% 23.96% 72.92% 1.04%

Ne znam gdje pronaći

relevantne

informacijske/obrazovne web

adrese.

2 23 70 1 96

% 7.29% 18.75% 70.83% 3.13%

Smatram da je uporaba računala

u nastavi potrebna pretežno kod

informatičkih kolegija.

7 18 68 3 96

% 3.13% 28.13% 64.58% 4.17%

Ne mogu koristiti ICT u

nastavnom procesu jer studenti

nisu dovoljno obučeni za

korištenje istih u nastavnom

procesu.

3 27 62 4 96

% 3.13% 38.54% 57.29% 1.04%

Smatram da na Internetu gubim

previše vremena tražeći

informaciju koja mi je potrebna

zbog velike količine

nerelevantnih izvora/web

stranica koje treba pretražit.

3 37 55 1 96

% 4.17% 18.75% 73.95% 3.13%

252

Smatram da na Internetu gubim

previše vremena tražeći

informaciju koja mi je potrebna

zbog toga što smatram da nisam

u tome dovoljno vješt/obučen

4 18 71 3 96

% 60.82% 29.90% 6.19% 3.09%

Smatram da su informacije o

internetskim (Web) alatima

raspoložive i dostupne.

59 29 6 3 97

% 6.38% 34.04% 52.13% 7.45%

Korištenje ICT u nastavi ne

mogu koristiti u punoj mjeri

zbog postojećih ograničenja

mrežne/računalne opreme

odnosno ICT infrastrukture u

instituciji u kojoj radim.

6 32 49 7 94

Tablica 12. Raspodjela odgovora ispitanika na pitanje: „Koliko često upućujete svoje

studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.? “ (N=98)

Koliko često upućujete svoje studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.?

Frekvencija %

1 nikada 38 38,8

2 rijetko 21 21,4

3 ponekad 25 25,5

4 često 8 8,2

5 vrlo često 6 6,1

Ukupno 98 100,0

Tablica 13. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na ponuđene tvrdnje

Ne slažem

se

Djelomično se

slažem

Slažem

se

Ne znam

Postoji koordinirana nabava opreme (hardware i

software)

12 27 43 15

Računalna opremljenost mog učilišta potpuno

odgovara potrebama održavanja i pripreme nastave

8 39 46 3

Računalna oprema na mom učilištu je uglavnom

zastarjela

73 18 5 2

253

Tablica 14 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje o informacijsko-

komunikacijskoj tehnologiji koju koriste

Vrsta ICT tehnologije Prijenosno

računalo

Osobno

računalo

Tablet

računalo

Smartphone Ništa od

navedenog

% 88,8 71,4 17,3 39,8 1,0

Tablica 15. Tablica frekvencija varijable IU - Koliko ste zadovoljni s kvalitetom

pristupa internetu u vašoj ustanovi?

Frekvencija %

1 vrlo nezadovoljan 7 7,2

2 nezadovoljan 1 1,0

3 srednje zadovoljan 11 11,3

4 zadovoljan 35 36,1

5 vrlo zadovoljan 43 44,3

Total 97 100,0

Broja ispitanika koji nisu odgovorili 1

Ukupno 98

Tablica 16. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: Koliko često

koristite Internet?

Frekvencija %

više puta tjedno 97 99,0

Broja ispitanika koji nisu odgovorili 1 1,0

Ukupno 98 100,0

254

Tablica 17 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: Koliko tjedno

aktivno koristite internet?

Frekvencija %

1 sat i više 1 1,0

2 - 3 sata 14 14,4

4 - 5 sati 14 14,4

6 i više sati 68 70,1

ukupno 97 100,0

Broja ispitanika koji nisu

odgovorili

1

Ukupno 98

Tablica 18 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: Kad najčešće

koristite Internet?

Frekvencija %

za vrijeme radnog vremena 67 69,1

u slobodno vrijeme 30 30,9

ukupno 97 100,0


Ukupno 98

Tablica 19. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje:„Najčešće

pristupam na Internet putem:“

Frekvencija %

Prijenosnog računala 51 52,6

PC 40 41,2

Smartphone (PDA) 5 5,2

ukupno 97 100,0


Ukupno 98

255

Tablica 20. Deskriptivna statistika razlika u odgovorima ispitanika na pitanje: „Koliko

često koristite Internet za navedene svrhe?“

N Min Max M SD

Prikupljanje materijala za pripremu

nastave

96 1,00 5,00 4,0625 ,92694

Email 95 2,00 5,00 4,8421 ,44521

korištenje društvenih mreža 95 1,00 5,00 2,9474 1,50438


događajima

96 1,00 5,00 3,9583 1,07524

objava udžbenika 96 1,00 5,00 2,1875 1,32437

sudjelovanje na web

konferencijama

95 1,00 5,00 2,1053 1,14366

eBankarstvo 95 1,00 5,00 3,8211 1,30448

čitanje i pisanje blogova 96 1,00 5,00 1,8542 1,05610

za znanstvenoistraživački rad 95 1,00 5,00 4,1684 ,95263

slušanje Internet radija/gledanje

televizije

96 1,00 5,00 2,5729 1,29570

skidanje glazbe (download MP) 95 1,00 5,00 2,1684 1,17285

igranje i skidanje igrica 95 1,00 5,00 1,4947 ,88575

kupovine putem Interneta 96 1,00 5,00 2,6250 1,18099

pisanje poruka (news grupe,

forumi, chat)

95 1,00 5,00 2,4526 1,35873

download programa, aplikacija 96 1,00 5,00 3,1354 1,07233

turističke informacije 96 1,00 5,00 3,1875 1,06931

telefoniranje putem Interneta 95 1,00 5,00 2,2526 1,13895


Tablica 17 a Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima ispitanika na pitanje:

„Koliko često koristite Internet za navedene svrhe?“

–

1-nikada 2-rijetko 3-ponekad 4-često 5-vrlo često Ukupno

Prikupljanje materijala za

pripremu nastave

2.1%

2

3.16%

3

17.89%

17

41.05%

39

35.79%

34

95

256

–


email

0.00%

0

1.06%

1

0.00%

0

12.77%

12

86.17%

81

94

korištenje društvenih mreža

23.40%

22

19.15%

18

21.28%

20

10.64%

10

25.53%

24

94


događajima

2.11%

2

9.47%

9

18.95%

18

30.53%

29

38.95%

37

95

objava udžbenika

46.32%

44

15.79%

15

18.95%

18

11.58%

11

7.37%

7

95

sudjelovanje na web

konferencijama

39.36%

37

27.66%

26

22.34%

21

5.32%

5

5.32%

5

94

eBankarstvo

12.77%

12

2.13%

2

12.77%

12

36.17%

34

36.17%

34

94

čitanje i pisanje blogova

48.42%

46

30.53%

29

11.58%

11

6.32%

6

3.16%

3

95

Za znanstvenoistraživački rad

2.13%

2

4.26%

4

12.77%

12

37.23%

35

43.62%

41

94

slušanje Internet radija /gledanje

televizije

28.42%

27

20.00%

19

27.37%

26

14.74%

14

9.47%

9

95

skidanje glazbe (download MP")

34.04%

32

36.17%

34

14.89%

14

8.51%

8

6.38%

6

94

igranje i skidanje igrica

68.09%

64

20.21%

19

7.45%

7

2.13%

2

2.13%

2

94

kupovine putem interneta

21.05%

20

26.32%

25

28.42%

27

17.89%

17

6.32%

6

95

pisanje poruka (news grupe,

forumi, "chat")

34.04%

32

22.34%

21

17.02%

16

17.02%

16

9.57%

9

94

257

–


"download" programa,

aplikacija

8.42%

8

16.84%

16

37.89%

36

27.37%

26

9.47%

9

95

turističke informacije

3.16%

3

24.21%

23

38.95%

37

17.89%

17

15.79%

15

95

telefoniranje putem interneta

35.11%

33

23.40%

22

25.53%

24

13.83%

13

2.13%

2

94

Tablica 21 Deskriptivna statistika razlika u odgovorima ispitanika na pitanje „Koliko

često koristite za vrijeme nastave sljedeće:“

Opis varijable N Min Max M SD

korištenje blogova za vrijeme nastave 95 1,00 4,00 1,2947 ,66642

korištenje wikii za vrijeme nastave 95 1,00 5,00 1,7368 1,10329

korištenje podcasta za vrijeme nastave 95 1,00 5,00 1,3579 ,81104

korištenje webcasta za vrijeme nastave 92 1,00 5,00 1,4783 ,89539

korištenje slika, crteža, dijagrama i ostalih vrsta grafika 93 1,00 5,00 3,4301 1,27175

korištenje animacija i simulacija 94 1,00 5,00 2,6596 1,31618

javno dostupne PPT prezentacije 95 1,00 5,00 2,8316 1,25183


Tablica 18 a Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima ispitanika na pitanje

„Koliko često koristite za vrijeme nastave sljedeće:“

–

1-nikada– 2-rijetko– 3-ponekad– 4-često– 5-vrlo često– Total– Weighted

Average–

–

Blogove

80.85%

76

12.77%

12

4.26%

4

2.13%

2

0.00%

0

94

1.28

258

–

1-nikada– 2-rijetko– 3-ponekad– 4-često– 5-vrlo često– Total– Weighted

Average–

–

Wikii

61.70%

58

15.96%

15

14.89%

14

3.19%

3

4.26%

4

94

1.72

–

Podcast

79.79%

75

11.70%

11

4.26%

4

3.19%

3

1.06%

1

94

1.34

–

Webcast

72.53%

66

15.38%

14

6.59%

6

4.40%

4

1.10%

1

91

1.46

–

Slike,

crteži,

dijagrami i

ostale vrste

grafike

14.13%

13

3.26%

3

31.52%

29

29.35%

27

21.74%

20

92

3.41

–

Animacije i

simulacije

26.88%

25

17.20%

16

32.26%

30

12.90%

12

10.75%

10

93

2.63

–

javno

dostupne

PPT

prezentacije

20.21%

19

14.89%

14

37.23%

35

15.96%

15

11.70%

11

94

2.84

Tablica 22. Deskriptivna statistika razlika u odgovorima ispitanika na pitanje: Koliko

često koristite u svom radu sljedeće: (misli se općenito u nastavnom procesu)

N Min Max M SD

Koliko često koristite blogove u svom nastavnom

procesu

94 1,00 5,00 1,4787 ,88874

Korištenje Wikiia u nastavnom procesu 93 1,00 5,00 1,9892 1,18408

Korištenje Podcasta u nastavnom procesu 94 1,00 4,00 1,5745 ,93313

259

Korištenje Webcasta u nastavnom procesu 94 1,00 4,00 1,5532 ,87519

Korištenje online predavanja u nastavnom procesu 95 1,00 5,00 2,3895 1,16960

Korištenje društvenih mreža u nastavnom procesu 94 1,00 5,00 1,7766 1,04885

Korištenje tekstualnih poruka/obavijesti u nastavnom

procesu

96 1,00 5,00 3,3125 1,27579

Korištenje softwarea namijenjenog za

suradnju/kolaboraciju u nastavnom procesu

93 1,00 5,00 2,3118 1,29362

Korištenje upravljanjem dokumentima u nastavnom

procesu

95 1,00 5,00 2,8842 1,31976


Tablica 19 a Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima ispitanika na pitanje Koliko

često koristite u svom radu sljedeće: (misli se općenito u nastavnom procesu)

–

1-nikada– 2-rijetko– 3-ponekad– 4-često– 5-vrlo

često–

Total– Weighted

Average–

–

Blogove

72.04%

67

16.13%

15

6.45%

6

4.30%

4

1.08%

1

93

1.46

–

Wikii

51.09%

47

16.30%

15

19.57%

18

9.78%

9

3.26%

3

92

1.98

–

Podcast

67.74%

63

15.05%

14

10.75%

10

6.45%

6

0.00%

0

93

1.56

–

Webcast

65.59%

61

20.43%

19

8.60%

8

5.38%

5

0.00%

0

93

1.54

–

Online predavanja

30.85%

29

22.34%

21

28.72%

27

14.89%

14

3.19%

3

94

2.37

– 56.99% 18.28% 17.20% 5.38% 2.15%

260

–

1-nikada– 2-rijetko– 3-ponekad– 4-često– 5-vrlo

često–

Total– Weighted

Average–

Društvene mreže 53 17 16 5 2 93 1.77

–

Tekstualne

poruke/obavijesti

14.74%

14

8.42%

8

25.26%

24

33.68%

32

17.89%

17

95

3.32

–

Softver namijenjen

za

suradnju/kolaboraciju

38.04%

35

19.57%

18

25.00%

23

8.70%

8

8.70%

8

92

2.30

–

Upravljanje

dokumentima

22.34%

21

14.89%

14

26.60%

25

24.47%

23

11.70%

11

94

2.88

Grafikon 4: Koje od navedenih usluga računarstva u oblaku (eng. Cloud Computing)

koristite

Tablica 23 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: Koje od

navedenih sustava za online učenje koristite?

261

Frekvencija %

Moodle 41 42,7

Loomen 1 1,0

Merlin 12 12,5

ne koristim niti

jedan sustav

42 43,8

ukupno 96 100,0


odgovorili

2

Ukupno 98

Tablica 24 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje:Koristi li vaša

institucija ISVU?

Frekvencija %

priprema se 4 4,2

da 63 65,6

ne 29 30,2

ukupno 96 100,0


odgovorili

2

Ukupno 98

Tablica 25 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: Jeste li ikada

sudjelovali na web konferenciji?

Frekvencija %

ne 32 33,3

262

da 36 37,5

Nisam, ali bih

volio

21 21,9

Nisam i ne bih

volio

7 7,3

ukupno 96 100,0


odgovorili

2

Ukupno 98

Tablica 26 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: Čitate li blogove na

internetu?

Frek

venc

ija

%

ne 61 63,5

čitam blogove

domaćih autora iz

hr. govornog

područja

17 17,7

čitam blogove

uglavnom stranih

autora

18 18,8

ukupno 96 100,0


odgovorili

2

Ukupno 98

263

Tablica 27. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: Imate li svoj

blog?

Frekve

ncija

%

ne 94 97,9

da 2 2,1

uku

pno

96 100,0

Broja ispitanika

koji nisu

odgovorili

2

Ukupno 98

Tablica 28. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: Koristite li

podcast?

Frek

venc

ija

%

ne 76 79,2

da-uglavnom

domaćih autora/ iz

hr. govornog

područja

3 3,1

da -uglavnom

stranih autora

17 17,7

ukupno 96 100,0


odgovorili

2

Ukupno 98

264

Grafikon 5: Prikaz raspodjele odgovora na pitanje: Na koji način koristite podcast?

Tablica 29. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: KORISTITE LI

WEBCAST?

Frek

venci

ja

%

ne 75 78,1

dauglavnom

domaćih autora iz hr.

govornog područja

3 3,1

dauglavnom stranih

autora

18 18,8

ukupno 96 100,0


odgovorili

2

Ukupno 98

265

Grafikon 6. Prikaz raspodjele odgovora na pitanje „NA KOJI NAČIN

KORISTITEWEBCAST?“

Tablica 30. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: IMA TE LI

PROFIL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA?

Frekvencija %

ne 43 44,8

da 53 55,2

ukupno 96 100,0


Ukupno 98

Tablica 31. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje:

“Iz kojih razloga imate profil na društvenim mrežama?” (N=98)

Frekvencija %

Kontakt s prijateljima/obitelji - Facebook 54 55,1

Kontakt s prijateljima/obitelji - Linkedin 4 4,1

Kontakt s prijateljima/obitelji - Twitter 2 2,0

Kontakt s prijateljima/obitelji - Myspace 0 0

Pracenje informacija iz podrucja interesa - Facebook 21 21,4

Pracenje informacija iz podrucja interesa - LinkedIn 23 23,5

Pracenje informacija iz podrucja interesa - Twitter 4 4,1

Pracenje informacija iz podrucja interesa - Myspace 1 1,0

Razmjena fotografija - Facebook 35 35,7

266

Razmjena fotografija - LinkedIn 0 0,0

Razmjena fotografija - Twitter 0 0

Razmjena fotografija - Myspace 0 0

Upoznavanje novih ljudi - Facebook 14 14,3

Upoznavanje novih ljudi - LinkedIn 11 11,2

Upoznavanje novih ljudi - Twitter 1 1,0

Upoznavanje novih ljudi - Myspace 0 0

Komunikacija sa studentima - Facebook 12 12,2

Komunikacija sa studentima - LinkedIn 9 9,2

Komunikacija sa studentima - Twitter 1 1,0

Komunikacija sa studentima - Myspace 0 0

Kontakt s kolegama istih/sličnih interesa iz područja rada - Facebook 15 15,3

Kontakt s kolegama istih/sličnih interesa iz područja rada - Linkedin 31 31,6

Kontakt s kolegama istih/sličnih interesa iz područja rada - Twitter 1 1,0

Kontakt s kolegama istih/sličnih interesa iz područja rada - Myspace 0 0

Tablica 32.Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: “Nešto drugo?”

Frekvencija %

Google + 1 1,0

Goolge +(plus) zadovoljava moje potrebe za virtualnim

društvom 1 1,0

N/A 1 1,0

Nemam niti jedan profil 1 1,0

Nemam profil 1 1,0

Nemam profil na drustvenim mrezama 1 1,0

Pogreška-imam ali ne koristim 1 1,0

Tablica 33. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje:

KOJI JE NAJČEŠĆI RAZLOG SURADNJE KOJU OSTVARUJETE S KOLEGAMA

ISTIH/SLIČNIH INTERESA IZ DRUGIH VISOKOOBRAZOVNIH INSTITUCIJA

Frekvencija %

267

ne ostvarujem suradnju 9 9,4

rad na projektima koje

financira MZOŠ

4 4,2

znanstvenoistraživački rad 56 58,3

pisanje udžbenika/knjiga 4 4,2

konzultacije vezane za

pripremu nastave/nastavnih

materijala

23 24,0

ukupno 96 100,0


Ukupno 98

Tablica 34. Deskriptivna statistika razlika u odgovorima ispitanika na pitanje “U kojoj

mjeri primjena ICT (računala, LCD projektor, Internet itd.) poboljšava sljedeće Vaše

aktivnosti?“

N Min Max M SD

Primjena ICT poboljšava

održavanje nastave

94 3,00 5,00 4,6489 ,61709


pripremu nastavnih materijala

93 3,00 5,00 4,6667 ,55821


pisanje i objave udžbenika

91 1,00 5,00 4,1099 1,11006


komunikaciju sa studentima

94 3,00 5,00 4,6064 ,59057


komunikaciju s kolegama na

poslu

93 3,00 5,00 4,4409 ,68306


komunikaciju s kolegama iz

drugih visokoobrazovnih

institucija

94 1,00 5,00 4,3617 ,84052


distribuciju nastavnih

materijala studentima

94 3,00 5,00 4,6809 ,57198

Primjena ICT poboljšava 94 2,00 5,00 4,7660 ,51693

268

obavijesti vezane za

kolegij/modul

*Legenda: M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacija; N – broj ispitanika

Tablica 35. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „ Koje su najveće

koristi korištenja ICT u visokom obrazovanju?”

Frekvencija %

Daje studentima veći pristup obrazovanju i referentnim izvorima 50 51,0

Pruža druge kanale za potporu različitih stilova učenja. 7 7,1

24/7 online podrška smanjuje ovisnost o tradicionalnom radnom vremenu nastavnika 12 12,2

Omogućuje veću kolaboraciju 5 5,1

Sadržaj kurikuluma lako se osvježava/obnavlja novim 2 2,0

Olakšava da poučavanje bude orijentirano studentu 10 10,2

Olakšava registraciju odnosno evidenciju polaznika nastave 1 1,0

Olakšava administrativne poslove 4 4,1

Ne znam 3 3,1

Ukupno 94 95,9

Više faktora istodobno 4 4,1

Ukupno 98 100,0

Tablica 36.Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „ Trebaju li

nastavni materijali (udžbenici/knjige) biti javno dostupni (na Internetu) svima?”

Frekvencija %

ne 33 35,1

da 61 64,9

ukupno 94 100,0

Broja ispitanika

koji nisu

odgovorili

4

Ukupno 98

269

Tablica 37 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „ Navesti razlog

zašto nastavni materijali ne bi trebali biti javno dostupni”

Frekvencija %

Autorska prava 1 1,0

Autorska prava, kopiranje dijelova udžbenika za

diplomske radove bez navođenja autora (plagiranje)

1 1,0

Dostupnost olakšava plagiranje, potrebno je razviti

sustav vrednovanja e- materijala iza kojih ponekad stoji

velik trud i mnogo uloženoga vremena

1 1,0

Mislim da bi trebali biti dostupni samo studentima 1 1,0

Nastavne materijale treba samo slobodno omogućit

djelatnicima i studentima ustanove.

1 1,0

Nastavni materijali su intelektualno vlasništvo 1 1,0

Nerazvijen sustav zaštite autorskih prava i

sankcioniranja kršenja istih

1 1,0

Nisu dobro regulirana autorska prava! 1 1,0

Osobna zaštita prava 1 1,0

Potreban je ograničen pristup 1 1,0

Prepisivanje bez referiranja 1 1,0

Problemi zaštite autorskih prava 1 1,0

Razni vidovi manipulacija, narušavanje autorskih prava i

sl.

1 1,0

Recenzirani materijali trebaju biti dostupni a ostali ne iz

razloga što ima dosta netočnih podataka koji se šire

1 1,0

Zaštita autorskog prava 1 1,0

Zaštita autorskog prava, bar djelomična; ograničenje

samo na studente koji prate određeni kolegij;

1 1,0

Zbog autorskih prava. 1 1,0

Zbog zloporabe tuđeg intelektualnog vlasništva 1 1,0

Ukupno 18

270

Tablica 38 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „ Koji su najveći

izazovi za instituciju u prihvaćanju(implementaciji) ICT u nastavni proces?”

Frekvencija %

troškovi vezani za samu

implementaciju

20 21,5

trening/obuka osoblja za

korištenje novih tehnologija

33 35,5

prihvaćanje od strane

menadžmenta/uprave

13 14,0

zaštita i sigurnost internih

podataka/informacija

8 8,6

upravno/administrativno

prihvaćanje

5 5,4

prihvaćanje od strane studenta 2 2,2

ne znam 12 12,9

ukupno 93 100,0


Ukupno 98

Tablica 39. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „ Koja će

informacijsko-komunikacijska tehnologija najviše poboljšati nastavni proces?”

Frekvencija %

alati za online suradnju 17 18,1

softwer za podršku dinamičnom i

pojedinačnom tempu učenja

24 25,5

sustav za upravljanje učenjem 20 21,3

video i prezentacijski alati 13 13,8

wikii 2 2,1

instant poruke 3 3,2

ne znam 15 16,0

ukupno 94 100,0


Ukupno 98

271

Tablica 40. Deskriptivna statistika razlika u odgovorima ispitanika na pitanje “Koliko

dobro su studenti pripremljeni za današnje globalno tržište rada?”

N Min Max M SD

Pripremljenost studenata za današnje globalno tržište rada:

stručnost iz područja studija

94 1,00 5,00 3,3511 ,91237


komunikacijske vještine

94 1,00 5,00 3,2128 ,94894

Pripremljenost studenata za današnje globalno tržište rada: ICT

vještine

94 2,00 5,00 3,5638 ,79729



93 1,00 5,00 2,7634 ,93713


razumijevanje međunarodnih gospodarskih pitanja

94 1,00 5,00 2,5532 ,82458


aktivno služenje barem jednim stranim jezikom

93 2,00 5,00 3,2581 ,89568


ukupna spremnost za posao

94 2,00 5,00 3,0957 ,76298

N 92

*Legenda: M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacija; N – broj ispitanika

Tablica 41. Tablični prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „ S

obzirom na cjelokupni način i primjene ICT u poslovanju, smatrate li da je Vaša

ustanova višetradicionalna ili moderna?”

Frekvencij

a

%

1 tradicionalna 17 18,1

2 moderna (suvremena) 77 81,9

ukupno 94 100,0


Ukupno 98

DESKRIPTIVNA STATISTIKA-KROSTABULACIJE – PODJELA PREMA VRSTI

UČILIŠTA

272

Tablica 42. Tablica kontigencije VVU / SN;IP; VPI

Vrsta visokog učilišta * Stručnost iz područja iz kojeg držite nastavu krostabulacija

Stručnost iz područja iz kojeg držite nastavu Ukupno

nedovoljno

sam

stručan

dovoljno

sam stručan

niti sam

stručan

niti

nisam

stručan

sam

apsolutno

sam

stručan

Vrsta

visokog

učilišta

Sveučilište Broj 0 0 4 10 22 36

% 0,0% 0,0% 11,1% 27,8% 61,1% 100,0%

Veleučilište Broj 0 0 1 14 18 33

% 0,0% 0,0% 3,0% 42,4% 54,5% 100,0%

Visoka

škola

Broj 0 1 3 11 13 28

% 0,0% 3,6% 10,7% 39,3% 46,4% 100,0%

Ukupno Broj 0 1 8 35 53 97

% 0,0% 1,0% 8,2% 36,1% 54,6% 100,0%

Vrsta visokog učilišta * Informatička pismenost Crosstabulation

Informatička pismenost Ukupno

nedovoljno

sam

pismen

dovoljno

sam pismen

niti sam

pismen

niti

nisam

pismen

sam

apsolutno

sam

pismen

Vrsta

visokog

učilišta


% 0,0% 0,0% 10,8% 48,6% 40,5% 100,0%


% 0,0% 0,0% 18,2% 48,5% 33,3% 100,0%

Visoka

škola

Broj 0 0 7 9 12 28

% 0,0% 0,0% 25,0% 32,1% 42,9% 100,0%

Ukupno Broj 0 0 17 43 38 98

% 0,0% 0,0% 17,3% 43,9% 38,8% 100,0%

Vrsta visokog učilišta * Vjestina u lakoći pronalaženja informacije na Internetu, njihova

analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanje Crosstabulation

Vjestina u lakoći pronalaženja informacije na

Internetu, njihova analiziranja i vrednovanja te

korištenje i objavljivanje

Ukupno

273

nedovoljno

sam vješt

dovoljno

sam vješt

niti sam

vješt niti

nisam

vješt

sam

apsolutno

sam vješt

Vrsta

visokog

učilišta


% 0,0% 0,0% 8,1% 40,5% 51,4% 100,0%


% 0,0% 0,0% 9,4% 34,4% 56,3% 100,0%

Visoka

škola

Broj 0 0 2 14 12 28

% 0,0% 0,0% 7,1% 50,0% 42,9% 100,0%

Ukupno 0 0 8 40 49 97

% 0,0% 0,0% 8,2% 41,2% 50,5% 100,0%

Tablica 43. kontigencije varijable VVU i KR

Vrsta visokog učilišta * Na koji ste se način naučili koristiti računalom? Crosstabulation

KR Na koji ste se način naučili koristiti računalom? Ukupno

nešto

drugo

na fakultetu

kao student

samostalnim učenjem na

komercijalnom

tečaju

VVU Sveučilište N 9 4 24 0 37

% 24,3% 10,8% 64,9% 0,0% 100,0%

Veleučilište N 1 4 26 2 33

% 3,0% 12,1% 78,8% 6,1% 100,0%

Visoka

škola

N 1 2 23 2 28

% 3,6% 7,1% 82,1% 7,1% 100,0%

Ukupno N 11 10 73 4 98

% 11,2% 10,2% 74,5% 4,1% 100,0%

Tablica 44 kontigencije varijable DOB i KR

Na koji ste se način naučili koristiti računalom? - na fakultetu kao student * Dob

Crosstabulation

Dob

Ukupno ≤ 30 31-40 41-50 51-60 ≥61

Na koji ste se način

naučili koristiti

računalom? -

Ne Broj 25 22 9 8 3 67

% 37,3% 32,8% 13,4% 11,9% 4,5% 100,0%

Da Broj 9 13 6 2 1 31

274

na fakultetu kao

student

% 29,0% 41,9% 19,4% 6,5% 3,2% 100,0%

Ukupno Broj 34 35 15 10 4 98

% 34,7% 35,7% 15,3% 10,2% 4,1% 100,0%

Na koji ste se način naučili koristiti računalom? - samostalnim učenjem * Dob

Crosstabulation

Dob

Ukupno ≤ 30 31-40 41-50 51-60 ≥61

Na koji ste se

način naučili

koristiti

računalom?

Ne Broj 3 2 2 2 0 9

% 33,3% 22,2% 22,2% 22,2% ,0% 100,0%

Da Broj 32 33 13 7 4 89

% 36,0% 37,1% 14,6% 7,9% 4,5% 100,0%

Ukupno Broj 35 35 15 9 4 98

% 35,7% 35,7% 15,3% 9,2% 4,1% 100,0%

Na koji ste se način naučili koristiti računalom? - na komercijalnom tečaju * Dob

Crosstabulation

Dob Ukupn

o ≤ 30 31-40 41-50 51-60 ≥61


naučili koristiti

računalom? - na

komercijalnom

tečaju

N

N

e

Broj 29 31 14 9 3 86

% 33,7% 36,0% 16,3% 10,5% 3,5% 100,0

%

D

D

a

Broj 5 4 1 1 1 12

% 41,7% 33,3% 8,3% 8,3% 8,3% 100,0

%

Ukupno Broj 34 35 15 10 4 98

% 34,7% 35,7% 15,3% 10,2% 4,1% 100,0

%

275

Na koji ste se način naučili koristiti računalom? - nešto drugo * Dob Crosstabulation

Dob Ukupn

o ≤ 30 31-40 41-50 51-60 ≥61


naučili koristiti

računalom? - nešto

drugo

N

N

e

Broj 30 34 15 9 4 92

% 32,6% 37,0% 16,3% 9,8% 4,3% 100,0

%

D

D

a

Broj 4 1 0 1 0 6

% 66,7% 16,7% ,0% 16,7% ,0% 100,0

%

Ukupno Broj 34 35 15 10 4 98

% 34,7% 35,7% 15,3% 10,2% 4,1% 100,0

%

Tablica 45. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog

učilišta na pitanje “Jesu li Vaši digitalni nastavni materijali (recenzirani udžbenik,

knjiga skripta) dostupni?-DNM” (N=98)

Vrsta visokog učilišta-VU Ukupno

DNM Sveuciliste Veleuciliste Visoka

skola

Jesu li Vaši

digitalni nastavni

materijali

(recenzirani

udžbenik, knjiga

skripta)

Javno dostupni Broj 10 1 5 16

% 62,5% 6,3% 31,3% 100,0%

S ograničenim

pristupom

Broj 10 13 6 29

% 34,5% 44,8% 20,7% 100,0%

Nemam recenzirane

digitalne nastavne

materijale

Broj 17 19 17 53

% 32,1% 35,8% 32,1% 100,0%

Ukupno Broj 37 33 28 98

% 37,8% 33,7% 28,6% 100,0%

276

Tablica 46 Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog

učilišta na pitanje “Koliko često upućujete svoje studente na wiki knjige (wikibooks),

wikiversity i sl?” (N=98)

Vrsta visokog učilišta Ukupno

Sveuciliste Veleuciliste Visoka

skola

Koliko često upućujete svoje

studente na wiki knjige

(wikibooks), wikiversity i sl.?

Nikada Broj 15 12 11 38

% 39,5% 31,6% 28,9% 100,0%

Rijetko Broj 6 7 8 21

% 28,6% 33,3% 38,1% 100,0%

Ponekad Broj 12 8 5 25

% 48,0% 32,0% 20,0% 100,0%

Često Broj 3 3 2 8

% 37,5% 37,5% 25,0% 100,0%

Vrlo često Broj 1 3 2 6

% 16,7% 50,0% 33,3% 100,0%


% 37,8% 33,7% 28,6% 100,0%

Tablica 47. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica s obzirom na vrste visokog

učilišta na pitanje “Koliko tjedno aktivno koristite Internet?” (N=97)


Sveuciliste Veleuciliste Visoka skola

Koliko tjedno aktivno

koristite Internet

≤ 1 sat Broj 1 0 0 1

% 100,0% ,0% ,0% 100,0%

2-3 sata Broj 7 5 2 14

% 50,0% 35,7% 14,3% 100,0%

4-5 sati Broj 4 5 5 14

% 28,6% 35,7% 35,7% 100,0%

≥6 sati Broj 25 22 21 68

% 36,8% 32,4% 30,9% 100,0%


% 38,1% 33,0% 28,9% 100,0%


učilišta na pitanje “Koristi li Vasa institucija ISVU?” (N=96)


277


skola

Koristi li Vasa

institucija ISVU?

Da Broj 30 17 16 63

% 47,6% 27,0% 25,4% 100,0%

Ne Broj 7 13 9 29

% 24,1% 44,8% 31,0% 100,0%

Priprema

se

Broj 0 2 2 4

% ,0% 50,0% 50,0% 100,0%


% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%


učilišta na pitanje “Jeste li ikada sudjelovali na web konferenciji?”



skola

Jeste li ikada

sudjelovali na web

konferenciji?

Da Broj 12 17 7 36

% 33,3% 47,2% 19,4% 100,0%

Ne Broj 14 7 11 32

% 43,8% 21,9% 34,4% 100,0%

Nisam, ali bih

volio/ljela

Broj 8 8 9 25

% 32,0% 32,0% 36,0% 100,0%

Nisam, i ne bih

volio/ljela

Broj 3 0 0 3

% 100,0% ,0% ,0% 100,0%


% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%

Tablica 50.Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog

učilišta na pitanje “Čitate li blogove na internetu? “(N=96)



skola

Čitate li

blogove na

internetu?

Da – čitam

blogove

uglavnom

domaćih autora/iz

hrvatskog

Broj 3 9 5 17

% 17,6% 52,9% 29,4% 100,0%

278

govornog

područja

Da – čitam

blogove

uglavnom stranih

autora

Broj 8 2 8 18

% 44,4% 11,1% 44,4% 100,0%

Ne Broj 26 21 14 61

% 42,6% 34,4% 23,0% 100,0%


% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%


učilišta na pitanje “Imate li svoj blog?“


Sveuciliste Veleuciliste Visoka skola

Imate li svoj

blog

Da Broj 1 1 0 2

% 50,0% 50,0% ,0% 100,0%

Ne Broj 36 31 27 94

% 38,3% 33,0% 28,7% 100,0%


% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%


učilištana pitanje “Koristite li Podcast? “



skola

Koristite li

Podcast?


autora/iz hrvatskog

govornog područja

Broj 1 1 1 3

% 33,3% 33,3% 33,3% 100,0%

DAuglavnom

stranih autora

Broj 5 4 8 17

% 29,4% 23,5% 47,1% 100,0%

Ne Broj 31 27 18 76

% 40,8% 35,5% 23,7% 100,0%


% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%

279


učilišta na pitanje “Na koji način koristite Podcast?



skola

Na koji način

koristite Podcast?

Koristim

Podcast drugih

autora

Broj 6 4 9 19

% 31,6% 21,1% 47,4% 100,0%

Sve navedeno Broj 0 1 0 1

% ,0% 100,0% ,0% 100,0%

Ne koristim

Podcast

Broj 28 25 18 71

% 39,4% 35,2% 25,4% 100,0%


% 37,4% 33,0% 29,7% 100,0%


učilišta na pitanje “Koristite li Webcast? “



skola

Koristite li

Webcast?


autora/iz hrvatskog

govornog područja

Broj 1 1 1 3

% 33,3% 33,3% 33,3% 100,0%

DAuglavnom

stranih autora

Broj 7 5 6 18

% 38,9% 27,8% 33,3% 100,0%

Ne

Broj 29 26 20 75

% 38,7% 34,7% 26,7% 100,0%


% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%


učilišta na pitanje “Na koji način koristite Webcast?“(N=96)



skola

Na koji način Pasivni korisnik/sudionik Broj 7 5 7 19

280

koristite Webcast? (slušam izlaganja drugih

bez aktivnog sudjelovanja)

% 36,8% 26,3% 36,8% 100,0%

Sve navedeno Broj 1 1 0 2

% 50,0% 50,0% ,0% 100,0%

Ne koristim Webcast Broj 29 26 20 75

38,7% 34,7% 26,7% 100,0%


% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%

Tablica 56. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste

visokogučilišta na pitanje “Imate li profil na društvenim mrežama? “



skola

Imate li profil na društvenim mrežama? Da Broj 24 17 20 61

% 39,3% 27,9% 32,8% 100,0%

Ne Broj 13 15 7 35

% 37,1% 42,9% 20,0% 100,0%


% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%


učilišta na pitanje “Kad najčešće koristite Internet? “(N=98)



skola

Kad najčešće koristite

Internet

Za vrijeme radnog

vremena

Broj 29 21 16 66

% 43,9% 31,8% 24,2% 100,0%

U slobodno vrijeme Broj 8 11 12 31

% 25,8% 35,5% 38,7% 100,0%


% 38,1% 33,0% 28,9% 100,0%


učilišta na pitanje “Koji je najčešći razlog suradnje koju ostvarujete s kolegama

istih/sličnih interesa iz drugih visokoobrazovnih institucija?”

281



skola

Koji je najčešći

razlog suradnje koju

ostvarujete s

kolegama

istih/sličnih interesa

iz drugih

visokoobrazovnih

institucija

Rad na projektima koje

financira MZOŠ

Broj 2 2 0 4

% 50,0% 50,0% ,0% 100,0%

Znanstvenoistraživački rad Broj 31 16 9 56

% 55,4% 28,6% 16,1% 100,0%

Pisanje udžbenika/knjiga Broj 2 1 1 4

% 50,0% 25,0% 25,0% 100,0%

Konzultacije vezane za

pripremu nastave/nastavnih

materijala

Broj 1 12 10 23

% 4,3% 52,2% 43,5% 100,0%

Ne ostvarujem suradnju Broj 1 1 7 9

% 11,1% 11,1% 77,8% 100,0%


% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%


učilištana pitanje “ Koje su najveće koristi korištenja ICT u visokom obrazovanju?”

(N=98)



skola

Koje su najveće

koristi korištenja

ICT u visokom

obrazovanju

Daje studentima veći

pristup obrazovanju i

referentnim izvorima

Broj 13 20 17 50

% 26,0% 40,0% 34,0% 100,0%

Pruža druge kanale za

potporu različitih stilova

učenja.

Broj 5 1 1 7

% 71,4% 14,3% 14,3% 100,0%

24/7 online podrška

smanjuje ovisnost o

tradicionalnom radnom

vremenu nastavnika

Broj 7 4 1 12

% 58,3% 33,3% 8,3% 100,0%

Omogućuje veću

kolaboraciju

Broj 1 1 3 5

% 20,0% 20,0% 60,0% 100,0%

282

Sadržaj kurikuluma lako

se osvježava/obnavlja

novim

Broj 1 1 0 2

% 50,0% 50,0% ,0% 100,0%

Olakšava da poučavanje

bude orijentirano

studentu

Broj 2 4 4 10

% 20,0% 40,0% 40,0% 100,0%

Olakšava registraciju

odnosno evidenciju

polaznika nastave

Broj 1 0 0 1

% 100,0% ,0% ,0% 100,0%

Olakšava administrativne

poslove

Broj 4 0 0 4

% 100,0% ,0% ,0% 100,0%

Ne znam Broj 1 1 1 3

% 33,3% 33,3% 33,3% 100,0%


% 37,2% 34,0% 28,7% 100,0%


visokogučilišta na pitanje “ Trebaju li nastavni materijali (udžbenici/knjige) biti javno

dostupni (na Internetu) svima?” (N=98)



skola

Trebaju li nastavni

materijali

(udžbenici/knjige) biti

javno dostupni (na

Internetu) svima?

Da Broj 19 24 22 65

% 29,2% 36,9% 33,8% 100,0%

Ne Broj 16 8 5 29

% 55,2% 27,6% 17,2% 100,0%


% 37,2% 34,0% 28,7% 100,0%


učilištana pitanje “ Koji su najveći izazovi za instituciju u prihvaćanju(implementaciji)

ICT u nastavni proces?” (N=98)



skola

283

Koji su najveći

izazovi za

instituciju u

prihvaćanju(im

plementaciji)

ICT u nastavni

proces?

Troškovi vezani za samu

implementaciju

Broj 9 7 5 21

% 42,9% 33,3% 23,8% 100,0%

Trening/obuka osoblja za korištenje

novih tehnologija

Broj 10 10 13 33

% 30,3% 30,3% 39,4% 100,0%

Prihvaćanje od strane

menadžmenta/uprave

Broj 4 5 4 13

% 30,8% 38,5% 30,8% 100,0%

Zaštita i sigurnost internih

podataka/informacija

Broj 3 2 3 8

% 37,5% 25,0% 37,5% 100,0%

Upravno/administrativno

prihvaćanje

Broj 3 1 1 5

% 60,0% 20,0% 20,0% 100,0%

Prihvaćanje od strane studenta Broj 1 1 0 2

% 50,0% 50,0% ,0% 100,0%


% 41,7% 50,0% 8,3% 100,0%


% 37,2% 34,0% 28,7% 100,0%


učilištana pitanje “Koja će informacijsko-komunikacijska tehnologija najviše poboljšati

nastavni proces?” (N=98)



skola

Koja će informacijsko-

komunikacijska

tehnologija najviše

poboljšati nastavni

proces?

Alati za online suradnju Broj 6 4 7 17

% 35,3% 23,5% 41,2% 100,0%

Softver za podršku

dinamičnom i

pojedinačnom tempu

učenja

Broj 9 9 5 23

% 39,1% 39,1% 21,7% 100,0%

Sustav za upravljanje

učenjem

Broj 7 9 5 21

% 33,3% 42,9% 23,8% 100,0%

Video i prezentacijski

alati

Broj 5 2 6 13

% 38,5% 15,4% 46,2% 100,0%

Wikii Broj 0 1 1 2

% ,0% 50,0% 50,0% 100,0%


% 44,4% 38,9% 16,7% 100,0%


284

% 37,2% 34,0% 28,7% 100,0%


visokogučilišta na pitanje “Obzirom na cjelokupni način i primjene ICT u poslovanju,

smatrate li da je Vaša ustanova više tradicionalna ili moderna?” (N=98)



skola

S obzirom na

cjelokupni način i

primjene ICT u

poslovanju,

smatrate li da je

Vaša ustanova više:

Tradicionalna Broj 5 5 8 18

% 27,8% 27,8% 44,4% 100,0%

Moderna Broj 30 27 19 76

% 39,5% 35,5% 25,0% 100,0%


% 37,2% 34,0% 28,7% 100,0%

FREKVENCIJE NASTAVNIH MATERIJALA PRIPREMANIH U DIGITALNOM

OBLIKU

Obični dokumenti kod ubaciti (doc, pdf, prezentacije i sl.)

Frequency Percent

Valid

Percent

Cumulative

Percent

Valid ne

koristim 2 2,0 2,0 2,0

koristim 96 98,0 98,0 100,0

Total 98 100,0 100,0

Hipertekstualni dokumenti (web stranice)

Frequency Percent

Valid

Percent

Cumulative

Percent

Valid ne

koristim 61 62,2 62,2 62,2

koristim 37 37,8 37,8 100,0

Total 98 100,0 100,0

slike, crteži, dijagrami i ostale vrste grafike

Frequency Percent

Valid

Percent

Cumulative

Percent

285

Valid ne

koristim 26 26,5 26,5 26,5

koristim 72 73,5 73,5 100,0

Total 98 100,0 100,0

animacije i simulacije

Frequency Percent

Valid

Percent

Cumulative

Percent

Valid ne

koristim 73 74,5 74,5 74,5

koristim 25 25,5 25,5 100,0

Total 98 100,0 100,0

audio i/ili video zapisi, snimke zaslona računala (screencast)

Frequency Percent

Valid

Percent

Cumulative

Percent

Valid ne

koristim 55 56,1 56,1 56,1

koristim 43 43,9 43,9 100,0

Total 98 100,0 100,0

webinari

Frequency Percent

Valid

Percent

Cumulative

Percent

Valid ne

koristim 53 54,1 54,1 54,1

koristim 45 45,9 45,9 100,0

Total 98 100,0 100,0

online upitnici, testovi za samoprovjeru i provjeru

Frequency Percent

Valid

Percent

Cumulative

Percent

Valid ne

koristim 42 42,9 42,9 42,9

koristim 56 57,1 57,1 100,0

Total 98 100,0 100,0

online upitnici, testovi za samoprovjeru i provjeru

Frequency Percent Valid Cumulative

286

Percent Percent

Valid ne

koristim 42 42,9 42,9 42,9

koristim 56 57,1 57,1 100,0

Total 98 100,0 100,0

287

ŽIVOTOPIS

Anita Prelas Kovačević je rođena 14. rujna 1978. godine u Splitu. Udana je i majka

dvaju sinova. Dio osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja završila je u

Virovitici. Nakon završene jezične gimnazije 1997. godine upisuje Ekonomski fakultet

u Osijeku, smjer Financijski management. Kao apsolventica 2003. godine sudjeluje u

CC USA Work Experince programu, pod pokroviteljstvom vlade Sjedinjenih Američkih

Država, u sklopu kojeg provodi četiri i pol mjeseca u SAD-u. Također kao apsolventica

2004. godine završava tečaj za osposobljavanje za samostalno obavljanje

računovodstveno-knjigovodstvenih usluga kojeg provodi MA-LU d.o.o. u Zagrebu. U

travnju 2004. godine stječe zvanje diplomirane ekonomistice (dipl. oec.), a 2008. godine

upisuje poslijediplomski doktoralni studij „Management“ na Ekonomskom fakultetu u

Osijeku. U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta 2008. godine položila je svih sedam

ECDL modula te stekla ECDL diplomu za specijalistu poslovne informatike, a u ožujku

2009. završava Professional TQ Trener-certifikacijski program kojeg provodi LPC

Academy-HalPet poslovna komunikacija d.o.o. Zagreb. Prvo radno iskustvo kao

diplomirana ekonomistica stječe u svibnju 2004. u Croatia banci d.o.o. podružnica

Virovitica radeći kao kreditni referent na poslovima kreditiranja fizičkih i pravnih

osoba. U lipnju 2007. godine zapošljava se kao stručni suradnik u službi za Europske

integracije Virovitičko-podravske županije u sklopu kojeg sudjeluje u provedbi

edukacijske aktivnosti za potencijalne korisnike predpristupnih fondova te u edukaciji

upravljanja projektnim ciklusom. Od veljače 2008. do siječnja 2010. godine radi kao

voditeljica studentske referade u Visokoj školi za menadžment u turizmu i informatici u

Virovitici. Radno iskustvo u nastavi započinje akademske godine 2008./2009. radeći

kao vanjski suradnik u održavanju seminarske nastave iz kolegija Poslovno

komuniciranje. Zvanje predavača stječe u prosincu 2009. godine, a od siječnja 2010.

radi kao predavač u Visokoj školi za menadžment u turizmu i informatici u

Virovitici. Od 2010. pa do travnja 2013. godine bila je izvršna urednica časopisa

Praktični menadžment koji izlazi u nakladi Visoke škole za menadžment u turizmu i

informatici u Virovitici. Od 2010. do 2011. godine bila je Project administrator u

projektu Office manager - the new perspective koji se u sklopu IPA IV. Komponente -

Operativni program: razvoj ljudskih potencijala u Hrvatskoj 2007.-2009. provodio u

288

partnerstvu Visoke škole i Međimurskim veleučilištem u Čakovcu. 6. svibnja 2013.

godine stječe zvanje višeg predavača.

Documents

NOVI NAČINI PRIPREME I OBLICI KORIŠTENJA NASTAVNIH ... · primjene Interneta i ICT-a, posebice u visokoobrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj te analiza intenziteta utjecaja različitih