"Nu mis l imo ob tom

d a n a s , gdo na kr iu

umri za n a s "

M u k a K r i s t o v a

u h r v a t s k o j

l i k o v n o j b a t i n i

M u z e j M i m a r a ,

o u j a k / t r a v a n j 1 9 9 9 .

elei sveano najaviti dolazak uskrsnih blagdana Udruga pasion-

ske batine Hrvatske organizirala j e od 24. do 31 . oujka 1999.

godine niz manifestacija, koncerata, scensko glazbenih prikaza,

izloaba i predavanja u poznatim zagrebakim muzejima, crkva-

ma, knjiarama i galerijama. U sadraju programa bile su, izmeu

ostalog zastupljene, izvedbe djela Franza Liszta (oratorij "Chris-

tus"), Borisa Papandopula (oratorij "Muka gospodina naega Isukr-

sta"), Slavka Govorina ("Requiem za 16 lavandiera"), zatim koriz-

menski napjevi Neretvanske doline, hrvatske pasionske skladbe,

kazaline predstave ("Prikazanje ivota svetoga Lovrinca muenika"

u izvedbi Hvarskog pukog kazalita) te etnografske i likovne ma-

nifestacije ("Korizmeno narodno ruho", "Jer pijesak sam i vrijeme i

kap s dlana" izloba studenata Akademije likovnih umjetnosti te

izloba "NU mislimo ob tom danas, gdo na kriu umri za nas" u Mu-

zeju Mimara).

Prikaz o izlobi u Muzeju Mimara o Muci Kristovoj u hrvatskoj

likovnoj batini valja zapoeti s predavanjem odranim 30. oujka

na kojem su o likovnosti, arheologiji te ikonografiji Muke kristove

govorili Adalbert Rebi, Mladen Pejakovi, Dino Milievi i autor

izlobe prof. dr. Igor Fiskovi. Govorei o raspelima na prostoru

Hrvatske, o njihovoj rasprostranjenosti te stilsko-morfolokim obi-

ljejima, prof. Fiskovi j e tada ujedno naznaio ijedan prilino ve-

liki problem u realizaciji same izlobe, a to je stanje umjetnina i

nemogunost njihova jednostavna transportiranja, jer mnoga j e

djela vrlo teko i nezahvalno izdvajati iz njihovih autentinih cjeli-

na, a i prije bilo kakvog pomicanja potrebno ih

je vrsto konsolidirati, podlijepiti i konzervirati

kako se u samom prijevozu ne bi dogodila vea

oteenja. Da je , dakle bilo mogue bez proble-

ma dopremiti i preostali dio umjetnina, kao to

su primjerice raspela impresivne jednostavnosti

iz Graia i Galeane, monumentalna raspela

uglednog sveenika Jurja Petrovia iz Splita, i-

benika, sa Konavla i Omia, velika drvena roma-

nika oslikana raspela iz zadarskih crkava Sv.

Frane i Sv. Mihovila, iz splitskog dominikan-

skog i trogirskog benediktinskog samostana, za-

tim gotiko raspelo iz Kotora i niz drugih, izlo-

ba bi svakako bila jo cjelovitija. No i u ponu-

enom smanjenom izboru ona je dobrodola i

znaajna manifestacija jer okuplja i na jednom

mjestu pokazuje dio reprezentativne batine s

prostora cijele Hrvatske, i to ne samo domae

autore ve i one ,kako j e zapisano u prateem

izlobenom deplijanu: "koji stjecajem raznih okol-

nosti postajahu dijelom nae umjetnike svojine",

to sve iziskuje velike organizatorske napore i

odgovornosti.

I dok je izloba bila postavljena prema regional-

nim i tematskim kriterijima, ovaj se prikaz vie

pridrava kronolokog principa. Tako medu

najstarijim eksponatima nalazimo jedan relikvi-

jarni krii, u strunoj terminologiji poznat kao

enkolpion, nastao najvjerojatnije u sirijskim ra-

dionicama 7. stoljea. Sijede manja bronana ra-

spela (do visine 14 cm), nastala od 11. do 13. st.

Jedno od tih raspela uva se u Riznici zagreba-

ke katedrale, a potjee iz crkve sv. Martina u

Martinini iz Hrvatskog Zagorja, dok je drugo

raspelo iz Siska i uva se u Arheolokom muze-

ju u Zagrebu.

Likovna strujana Treccena ilustrira ulomak fres-

ke iz tridesetih godina 14. st. to je pripisan ta-

lijanskom majstoru Simone Martiniju poznatom

po istananoj profinjenosti i eleganciji izraza.

Zatim je tu jedno raspelo iz crkve sv. Roka iz Ro-

gove te reljef "Oplakivanje Krista" majstora Venu-

zija iz Sulmone.

Kip Bogorodice Suutne iz Brinja isklesan je oko

1400. godine i bio j e dio inventara gotike ka-

pele grada Sokolca. Stilski pripada tipu tzv. lije-

pih Pieta a s obzirom na vrsnu izvedbu i tipo-

loku koherentnost vjerojatno j e import iz sred-

nje Europe, moda iz eke. No nije iskljuena

mogunost da je kip nastao i u naim krajevima

unutar kruga parlelijanskih majstora koji u to

vrijeme djeluju na ovim prostorima. Oko 1400.

godine nastaje i raspelo iz katedrale u Krku. Na

obojenom drvu visine 1 m izrazbareno je djelo

sugestivne dramatike s naglaenim izrazom bola

na licu, sputenih kapaka, otvorenih usta, jako

naglaenih rebara, ovjeenog trbuha, mravo is-

tegnutih ruku, izrazitih lomova i gotovo pra-

vokutnog zakretanja donjeg dijela tijela. Perizo-

ma, tkanina oko Kristovih bokova, ovdje j e , u

odnosu na ostale primjere, neto dua i prekriva

noge gotovo do koljena, a presavijeni kraj s de-

snog bedra djelomino uravnoteuje izrazito na-

petu i ekspresivnu kompoziciju.

Od eksponata iz 15. stoljea valja izdvojiti ka-

meni reljef s prikazom "Oplakivanja Krista" koji

je prvotno bio ugraen u proelje dubrovake

crkve Sv. Vinka, a uva se u zbiraci dominikan-

skog samostana. Autor tog istog reljefa izradio je

u Dubrovniku Bogorodicu za fontanu u klaustru

Samostana male brae i nekoliko reljefa sv. Vla-

ha. Blago modeliranje draperije te suzdrana ob-

risna linija odaju ruku majstora kolovanog u

duhu suptilnog stila internacionalne gotike. Po-

luprozirne alabasterne reljefne ploe pravokut-

nog oblika visine oko 40 cm koje potjeu iz pre-

krasnog franjevakog samostana na Badiji, a da-

nas se uvaju u Riznici korulanske katedrale,

takoer pobuuju veliko zanimanje. Ploe su

proizvedene u Nottinghamu u 15. st., a prikazu-

ju ikonografske teme "Uhienja" i "Bievanja Kri-

sta". Upravo spomenutu temu "Bievanja", ovje-

kovjeio j e 1446. godine i Juraj Dalmatinac na

reljefu s grobnice Sv. Staa iz katedrale Sv. Duja-

ma u Splitu. Na izlobi su i dva procesionalna

kria, koja su se nosila u ophodnoj povorci na

dugoj metalnoj ili drvenoj motki. Jedan j e kri,

prema ugovoru sklopljenim 1471. godine s kor-

ulanskim bratimima (koji su prikazani na do-

njem kraku kriu), pripisan poznatom zlataru

Ivanu Progonoviu, a uva se u bratovtini Svih

svetih u Koruli. Drugi je procesional iz posljed-

njeg desetljea 16. st. napravio talijanski majstor

Tiziano Aspetti, i uva se u Vrboskoj na Hvaru.

Inae vee zbirke procesijskih krieva datirane

od 13. do 19. st. nalaze se najee upravo po

crkvama Dalmacije.

Osim procesionala na izlobi se moe vidjeti jo

jedna vrsta krieva, a to je pacifikal, ili kri koji

donosi mir. Stariji j e pacifikal djelo nepoznatog

majstora s kraja 16. st. iz Sv. Lenarta Opata u

Kotarima. Jednostavnog je oblika, izraen j e od

pozlaenog lijevanog bakra, stoji na etverolis-

nom podnoju, a nodus ili sredinji dio noge j e

u obliku spljotene jabuke i ukraen je stilizira-

nim listiima izmeu kojih su rombiasta ispup-

enja, a pri dnu su kipii Majke Boje i sv. Ivana.

Za razliku od tog pacifikala onaj mladi proizve-

den u drugoj polovici 18. st., iz upne crkve u

Konjini gradakog majstora Matthiasa Antona

Bernhaupta, znatno j e bogatiji i sloeniji u izve-

dbi. Stoji na ovalnoj nozi s rokajnom ornamen-

tikom, a gore dri kri koji j e s prednje strane

gusto dekoriran isprepletenim granjem vinove

loze i grozdovima. Na donjem je dijelu oznaen

igom grada Graza.

Na samom poetku 17. st. izraen je plenarij,

ploa pravokutnog oblika s prikazom raspea,

likovima sv. Stjepana kralja i sv. Elizabete. U po-

dnoju klei sv. Franjo Asiki, a u uglovima su

likovi evanelista te aneoske glavice. Pobone

su strane takoer ispunjene pozlaenim srebr-

nim i graviranim ukrasom. Plenarij j e u pozla-

enom srebru s ukrasima od dragulja oblikovao

poznati zagrebaki zlatar Ivan Mihaljfi 1606.

godine za vrijeme bosanskog biskupa i velikog

prepozita zagrebake katedrale Franje Ergelj-

skog. Za ovu j e izlobu iz Muzeja Mimare po-

sueno nekoliko slika kao napr. "Raspee" A. V.

Dycka iz prve pol. 17. st., zatim jedna slika nje-

make kole nastala oko 1700. godine. Od skul-

pturalnih radova treba spomenuti kip alosne

Marije Jakova Ivana Altenbacha, varadinskog

baroknog majstora iz 1670. godine. To j e naj-

stariji primjer kipova izraen za lepoglavske

pavline, a bio j e ukomponiran u drveni retabl

glavnog oltara iz 1755. u crkvi Sv. Marije na

Veternici gdje se nalazi ljetna rezidencija lepo-

glavskih pavlina.

Raspelo poznatog mletakog majstora Giacoma

Piazzette iz 1703. godine ulazi u grupu uvezenih

mletakih raspela koja su esto naruivana za

crkve Dalmacije, Kvarnera i Istre (Cres, Buje,

Katela, Split, Dubrovnik, Pranj, Zadar, Mur-

ter). Patetina dramatinost i senzualnost, vjeto

nabrana draperija perizome, glatkoa inkarnata,

sugestivni bolni izraz lica, uravnoteena kom-

pozicija i blaga modeliranost samo su neka obi-

ljeja ovog kvalitetnog skulptora. Raspelo se u-

va u Zbirci umjetnina dominikanskog samosta-

na u Starom gradu na Hvaru. Potpuno drugaiji

pristup oblikovanju raspela pokazuje nam rad

drvorezbara Fulgencija Bakotia iz 1740. godine

to se uva u Zaviajnom muzeju Katel Novi.

Tu je evidentan spoj stare lokalne tradicije s go-