45
NUMIZMATIKA NOVAC je zlo. Bolje bi bilo da je sve ostalo u naturi. NOVAC je platežno sredstvo u razmjeni dobara za čiju vrijednost žigom jamči onaj koji ga je izdao. NUMIZMATIKA je znanstvena disciplina o postanku, razvoju i uporabi novca i to kovanog i lijevanog, papirnatog i svih drugih oblika i materijala u kojima je izdan. Numizmatika utvrđuje vrijeme, mjesto nastanka, ima vladara, slike i natpise, te način izrade. 1. TERMINOLOGIJA Termin moneta je vezan uz epitet Junone (Junona Moneta) uz čiji je hram na Kipitoliju bila kovnica (moneo,2.-opominjati). Rimljani su novac nazivali NUMUS (od grčki NUMISMA)-kovanica (lijevanjem ili rukom oblikovani komad čiju vrijednost garantira vladar svojim likom, s država pečatom). U numizmatici je važna interdisciplinarnost: epigrafika (instrumenta domestica), heraldika (Atenjani prije novca sa sovom kuju heraldički novac s prikazom njihovih plemićkih grbova, Ptolomeji kuju novac s orlom s raširenim krilima u obliku munja), metrologija (znanost o težinama i mjerama; grčka vrijednost novca je težinska!, tek od rimskog doba pojavljuju se oznake vrijednosti novca). Numizmatička nomenklatura: AVERS (Av)-naziv za lice tj. prednju stranu novca. Na njemu se prikazuju glave božanstava, simboli grada…u antici. U helenizmu se pojavljuje lik vladara. U Rimu je u carsko doba na aversu lik cara ili nekoga iz njegove uže obitelji. REVERS (Rv)-stražnja strana, naličje novca. Tu je sekundarna predstava, manje važni prikaz. Na rimskom su novcu tu božanstva, scene iz života, mitologije, građevine, personificiranje općih vrlina, provincija… ODSJEČAK (EGZERK)-donji dio jedne strane novca, najčešće reversa, odvojen vodoravnom linijom. Tu se najčešće nalazi neko slovo ili kratica kovnice koja je izadala novac (od Dioklecijana). NOMINALA-naziv za vrijednost novca, u antici odgovara njegovoj stvarnoj vrijednosti (čistoća, kvaliteta i težina metala). EMISIJA NOVCA-grupa novca, serija koja se zajedno kuje (npr. za vrijeme vladanja jednog vladara). OČUVANOST NOVCA-patina na novcu nastaje zbog oksidacije. Dva su načina čišćenja: mehaničko i kemijsko. Postoji pet stupnjeva očuvanosti kvalitete. QUADRATUM INCUSUM-kvadratić ili češće pravokutnik koji je udubljenje na reversu starijeg novca koji nema prikaz na aversu. Kasnije se usavršava i nadopunjuje znakom, slovom, likovima, a zatim i nestaje. INCUS (inkuzni novac)-novac koji ima istu predstavu i na aversu i na reversu, samo je na aversu ispupčena, a na reversu udubljena. Najčešći je kod gradova Magnae Graeciae 6. i 5.st. (npr. novac Metaponta s prikazom žitnog klasa).

NUMIZMATIKA-skripta

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: NUMIZMATIKA-skripta

NUMIZMATIKANOVAC je zlo. Bolje bi bilo da je sve ostalo u naturi.NOVAC je platežno sredstvo u razmjeni dobara za čiju vrijednost žigom jamči onaj koji ga je izdao.NUMIZMATIKA je znanstvena disciplina o postanku, razvoju i uporabi novca i to kovanog i lijevanog, papirnatog i svih drugih oblika i materijala u kojima je izdan. Numizmatika utvrđuje vrijeme, mjesto nastanka, ima vladara, slike i natpise, te način izrade.

1. TERMINOLOGIJATermin moneta je vezan uz epitet Junone (Junona Moneta) uz čiji je hram na Kipitoliju bila kovnica (moneo,2.-opominjati). Rimljani su novac nazivali NUMUS (od grčki NUMISMA)-kovanica (lijevanjem ili rukom oblikovani komad čiju vrijednost garantira vladar svojim likom, s država pečatom).U numizmatici je važna interdisciplinarnost: epigrafika (instrumenta domestica), heraldika (Atenjani prije novca sa sovom kuju heraldički novac s prikazom njihovih plemićkih grbova, Ptolomeji kuju novac s orlom s raširenim krilima u obliku munja), metrologija (znanost o težinama i mjerama; grčka vrijednost novca je težinska!, tek od rimskog doba pojavljuju se oznake vrijednosti novca).Numizmatička nomenklatura:AVERS (Av)-naziv za lice tj. prednju stranu novca. Na njemu se prikazuju glave božanstava, simboli grada…u antici. U helenizmu se pojavljuje lik vladara. U Rimu je u carsko doba na aversu lik cara ili nekoga iz njegove uže obitelji.REVERS (Rv)-stražnja strana, naličje novca. Tu je sekundarna predstava, manje važni prikaz. Na rimskom su novcu tu božanstva, scene iz života, mitologije, građevine, personificiranje općih vrlina, provincija…ODSJEČAK (EGZERK)-donji dio jedne strane novca, najčešće reversa, odvojen vodoravnom linijom. Tu se najčešće nalazi neko slovo ili kratica kovnice koja je izadala novac (od Dioklecijana).NOMINALA-naziv za vrijednost novca, u antici odgovara njegovoj stvarnoj vrijednosti (čistoća, kvaliteta i težina metala).EMISIJA NOVCA-grupa novca, serija koja se zajedno kuje (npr. za vrijeme vladanja jednog vladara).OČUVANOST NOVCA-patina na novcu nastaje zbog oksidacije. Dva su načina čišćenja: mehaničko i kemijsko. Postoji pet stupnjeva očuvanosti kvalitete.QUADRATUM INCUSUM-kvadratić ili češće pravokutnik koji je udubljenje na reversu starijeg novca koji nema prikaz na aversu. Kasnije se usavršava i nadopunjuje znakom, slovom, likovima, a zatim i nestaje.INCUS (inkuzni novac)-novac koji ima istu predstavu i na aversu i na reversu, samo je na aversu ispupčena, a na reversu udubljena. Najčešći je kod gradova Magnae Graeciae 6. i 5.st. (npr. novac Metaponta s prikazom žitnog klasa).

KRATICE ZA MATERIJALAu-zlato (s malo više-manje srebra)Ar-srebro (s malo bakra)Ae(s)-bakar ili broncaBi-bakar s primjesom srebra

El-elektrumFe-željezo (rijetko)Pb-olovo (ne novac, već bedževi)

Kod ostalih metala piše se puni naziv (cink, platina…)

2. POVIJEST NUMIZMATIKENumizmatika se može podijeliti na tehničku (vrijednost, kupovna moć i pravne uredbe vezane uz novac) i primijenjenu (obrađuje numizmatički materijal…).Numizmatikom se ljudi počinju baviti u 14.st. u Italiji. Njome su se bavili Petrarca, Ciriak iz Ancone. Brojni feudalci, knezovi, kraljevi, carevi, bankari, razni uglednici sakupljaju novac. U 18.st. formiraju se glasovite numizmatičke zbirke koje nastaju baš iz kraljevskih zbirki: Münzkabinet u Beču (iz zbirke Maksimilijana I. (1496-1515.), Kabinet za medalje u Parizu (formiran za Ludovika XIV), Münzkabinet u Berlinu (iz zbirke markgrofa Willhelma), u Londonu iz sred.17.st., Ermitaž (osnovala ga Katarina II).Kod nas su zbirke poznate zbog veličine one: Eduarda Maretića i Ignaca Kristijanovića.Naši poznati numizmatičari su Mijat Sabljar, Šime Ljubić, Josip Brunšmid. U novije vrijeme kod nas se numizmatikom bave: Ivan Mirnik, Zdenka Dukat, Maja Bonačić (Split).

Page 2: NUMIZMATIKA-skripta

3. PREDMONETARNA RAZMJENA I POJAVA NOVCAPrvotna razmjena bila je robna. Prva od svih dobara u razmjeni bila je stoka (prva konkretna vrijednost). Riječ pecunia,ae,f. u latinskom (rupa na sanskrtskom, feo ili vieh u germanskim jezicima) znači novac, imovina, a nastala je iz riječi pecus,pecoris,n.-stoka, blago (pecus,pecudis,f.-ovca).Vrlo rano ulogu stoke u razmjeni preuzimaju metali koji pokazuju niz prednosti (stoka zbog velike vrijednosti nije bila svima dostupna, nije se mogla dijeliti, metal se nije kvario, zauzimao je manje prostora, lako se prenosio…). U Mezopotamiji se plaćalo metalom koji se pri trgovanju mjerio-ŠEKEL je naziv i za mjerenje i plaćanje i novac.Metal (željezo, bakar, bronca) u početku je bio u vidu neobrađenih blokova. Nije sasvim sigurno kada se na metalu javio žig, oznaka čime je metal dobio fiktivnu vrijednost. Na nalazištu Mehenjo Daro u Indiji nađene su bakrene poluge sa znakovima koje se datiraju u 3.tis.pr.Kr.Po Herodotu prvi novac kovan je u Lidiji u zapadnoj Maloj Aziji. Tamo se krajem 8. i poč.7.st.pr.Kr. počelo obilježavati male komade metala čime se jamčio sadržaj i vrijednost. To su bili okrugli ili jajoliki komadići elektruma. Elektrum je prirodna legura od 4/5 zlata i 1/5 srebra koja se nalazila u Maloj Aziji u pijesku nanosa rijeka Hermos i Paktol, u planinama Tmolos te u Trakiji na brdu Pangeju i u rijeci Strumi. Ovaj novac nema posebnih prikaza već samo na reversu kvadratno udubljenje.Lidijski su kraljevi, posebno Krez (Kandol, Giges, Alijat pa Krez (561-546.)) postali čuveni po svom bogatstvu. Krez je prvi napustio kovanje od elektruma. On je kovao KREZEIDE od čistog zlata. Maloazijski su Grci napustili elektrum i počeli kovati novac od srebra. Grčki je novac uglavnom srebreni.Poslije se i na prostoru klasične Grčke kuje novac od zlata i srebra sa grbovnim oznakama grada (razne aluzije ili simboli grada: Aegina-morska kornjača, Milet-lavlja glava, Efes-pčela i jelen, Kizik-tuna, Naksos-vinova loza, Melos-jabuka, Selinunt-divlji celer, Rodos-ruža), a od helenizma i portret vladara.Prvi europski grad koji je kovao novac je Egina.Na grčkom se novcu vrlo dobro ogleda i razvoj njene umjetnosti.

4. GRČKI NOVČANI SUSTAVIStavljanjem žiga jamčila se vrijednost tog metala. Žigosani komad metala morao je imati određenu težinu. Vrijednost su određivali i metal i težina koja je trebala biti usklađena s određenim sustavom. Na prostoru stare Grčke postojali su brojni novačni sustavi (povezani s trgovačkim težinskim sustavom).Tri su osnovne težinske jedinice: talent, mina i stater ili drahma.TALENT (grč.vaga)-je najveća i najrasprostranjenija težinska i novčana obračunska jedinica u staroj Grčkoj.Jedan talent se koristio samo kao obračunska jedinica jer se zbog težine nije mogla kovati za Solona iznosi 26,195 kg, za Aleksandra Makedonskog 25,9 kg

1 talent = 60 mina = 6 000 drahmi = 36 000 obolaMINA-obračunska težinska jedinica, postoje različite, ali najčešća je atička koja za Solona vrijedi 436,6 g.

1 mina = 50 statera = 100 drahmi = 1/60 talentaSTATER-grčka težinska jedinica (kasnije ga je za svoj novac uzeo niz država; 8,1-8,6 g; približno težina dvostruke drahme.

1 stater = 1/50 mineDRAHMA-starogrčka novčana jedinica. S kovanjem se počinje u 6.st.pr.K. u različitim državama o čemu ovisi težina. Najrasprostranjenija je bila atička drahma (to ovisilo o političkoj i vojnoj snazi Atene) koja je bila teška 4,25 g. Naziv dolazi iz doba prije pojave novca u klasičnom obliku kad su se za plaćanje koristili kovani metalni štapići. Šest štapića = 1 drahma.

1 drahma = 1/100 mine = 6 obolaOBOL-naziv za srebreni, a kasnije i bakreni novac u Grčkoj. Vrijednost mu je 1/6 drahme ili 0,73 g.Stater može biti osnova (težinskog) sustava i kod zlata (pretežno) i kod srebra. Novčani sustavi su osnovani na srebru. Osnova je drahma. Stater i drahma se rijetko javljuju u istom novčanom sustavu. Novačani sustavi se temelje ili na zlatu i srebru (stater) ili na srebru (drahma).Najvažniji novčani sustavi:MILETSKI-najstariji novčani sustav, iz 7. i 6.st.pr.Kr., najstariji novci gradova Jonije od elektruma, u ovom sustavu stater je 14 g. FOKEJSKI-paralelan je miletskom, stater je 16 g.PERZIJSKI-zlatni stater je 8,1 g, a srebreni 5,1 g.

Page 3: NUMIZMATIKA-skripta

Na srebru su bazirani sljedeći novčani sustavi:EGINSKI-iz 7.,6.st.pr.Kr., stater teži 12,14 g, sustav se proširio na Kiklade, sjevernu i srednju Grčku, Peloponez, Megaru i religiozno-kultna središta (Olimp i Delfi).EUBEJSKO-ATIČKI-za Solona zamjenjuje eginski sustav. Odnos vrijednosti je: 1 talent = 60 mina = 26,196 kg1 mina = 100 drahmi = 436,6 g1 drahma = 6 obola = 4,366 g1 obol = 0,728 g.Ovo je najrašireniji sustav. U upotrebi je i na Siciliji.U 4.st. dolazi do političkih promjena. Filip Makedonski kuje zlatni stater (8,6 g). Aleksandar Makedonski kuje i zlatne statere i srebrene drahme u odnosu: 1 zlatni stater = 20 srebrenih drahmi = 5 srebrenih tetradrahmi. Na Peloponezu, Kreti i dalje je upotrebi bio eginski sustav.Još treba izdvojiti KORINTSKI sustav (u principu eubejski) kod kojeg se stater ne dijeli na dvije već na tri drahme (2,21 g). Postojali su i: fenički, abderski, hioski, rodoski…

Bez obzira na sustav stater se dijelio na manje dijelovi (stvarno bili kovani ili obračunske jedinice). Stater se dijelio na: HEMISTATER (1/2), TRITE (1/3), HEKTA (1/6), HEMIHEKTA (1/12), MISHEMIHEKTA (1/24). Razvijeniji i složeniji sustav nominala se razvio tamo gdje je osnova bila srebrena drahma. Osnova je srebrena drahma koja se dijeli na šest obola. Nominale su: DIDRAHMA (dvije drahme), TETRADRAHMA (četiri drahme), DEKADRAHMA (10 drahmi, komemorativni karakter).Niže jedinice od drahme su: PENTOBOL (5 obola, 5/6 drahme), TETRAOBOL (4 obola, 2/3 drahme), TRIOBOL ili HEMIDRAHMA (3 obola, 1/2 drahme), DIOBOL (2 obola, 1/3 drahme), TRIHEMIOBOL (1.5 obola, 1/4 drahme) i OBOL (1/6 drahme).Obol se opet dijeli na manje vrijednosti (važne, jer su ostali novci izuzetno rijetki) pa imamo: TRIOEMORIUM (3/4 obola, 1/8 drahme), HEMIOBOL (1/2 obola, 1/12 drahme), TRIHEMITETRAMORION (3/8 obola, 1/16 drahme), TETRAMORION (1/4 obola, 1/24 drahme), HEMITETRAMORION (1/8 obola, 1/48 drahme).

GRČKI BAKRENI NOVACOsnova grčkog nakrenog novca je HALKOS ili HALK. Postoji DIHALK, TRIHALK i TETRAHALK. Odnos s obolom u Ateni: 1 obol = 8 halka (drugdje i 12 i 16).*Novac od željeza je rijetkost (Sparta, Bizant).

5. NOVAC GRČKIH POLISAOd sred.7.st. do sred.3.st.pr.Kr. u grčkom je svijetu 1 400 gradova i 500 vladara kovalo novac. Razlog ovako velike produkcije je potreba zadovoljenja (oooh, kako lijepa riječ) razmjene između proizvođača, trgovca i kupca. Novac male vrijednosti je služio samo za lokalnu trgovinu i nije služio izvozu. Samo su neke vrste novca bile rasprostraanjene u međunarodnim razmjerima (atenski, korintski). Drugi razlog goleme produkcije je iskazivanje autonomije jer su posebnom emisijom novca gradovi i vladari utvrđivali svoju autonomiju i vlast. Mnogi su nam gradovi i vladari poznati jedino preko novca kojeg su kovali.

NOVAC ATENEUsprkos dobroj proučenosti samo se pretpostavlja da kovanje novca u Ateni počinje u rano 6.st. za Solona. Prema drugima kovanje počinje 560., u doba Pizistrata s novcem kojem je na aversu glava Atene, a na reversu sova. No najstariji novci Atene nemaju te prikaze već prikaz amfore, glave konja, bika, skarabeja, ljudskog oka… Isti prikazi poznati su i na štitovima crnofiguralnih vaza pa je zaključeno (štitovi su prikazi grbova aristokratih porodica) da su ti prikazi na novcu prikazi grbova atenskih obitelji Eupatrida pa se uveo pojam heraldički novac (wappenmünzen). Nominala je didrahma.Pizistrat je još prije nego je postao tiranin kovao novac u Pangeju. Od njegova se vremena ustaljuje karakterističan prikaz uz legendu AT. Glavna nominala je tetradrahma koja je kao veća uspjela potisnuti sa tržišta eginski novac s kornjačom. Na aversu je glava Atene, a reversu sova.Na tetradrahmi Atene iz 490. kaciga Atene je ukrašena lovorovim vijencem (u čast pobjede na Maratonu), a na reversu je sova i kraj nje polumjesec. Kuju se i dekadrahme i manje nominale. Na njima je na reversu također sova, ali raširenih krila. Na diobolu su dvije sove, a na obolu sova poluotvorenih krila.

Page 4: NUMIZMATIKA-skripta

Novci Atene (glauks-sova) su se proširili Mediteranom kad je Atena nametnula (pod vodstvom Konona i Aristida) Delski savez velikom broju grčkih polisa. Oni su podnosili vlast Atene sve do sloma Atene na Siciliji 413.pr.Kr. Atena je umanjila i strogo kontrolirala kovanje novca članova Atičko-delskog saveza. Na Eubeji u Eretriji i Karistu kovane su samo drahme. Na Andosu, Tenosu, Naksosu, Parosu… kovanje je sasvim prestalo. Melos se protivio te je nastavio kovanje srebrenih statera pa se zbog toga pokajao. Milet, Knid, Halikarnas, Jalisos… su kovali samo sitni novac. Kos je samo prilikom igara kovao tzv. “agonistički” novac. Samos, Lezhos i Hios bili su po tom pitanju ravni Ateni pa su kovali i tetradrahme.Teška kriza se očituje 407.pr.Kr. kad je Atena primorana kovati zlatni novac od zlata sa kipova s Partenona (to je prvi zlatni novac iz atenskih kovnica). 406.pr.Kr. kuje brončani novac.Za Aleksandra Mekedonskog prestaje se kovati atenski novac. 196.pr.Kr. Atena ponovno počinje kovati novac u tzv. “novom stilu”. Taj je novac plosnatiji, umjetnički siromašniji. Na aversu je sova na amfori, a na reversu lovorov vijenac. Na njemu su imena magistrata.Posljednji put je Atena kovala zlatni novac kada ju je opsjedao Demetrije Poliorket (296-294.).

NOVAC KORINTAKorint počinje kovati novac početkom 570ih. Korint i njegove kolonije koriste korintski sustav u kojem stater teži 8,5 g i vrijedi tri drahme. Najkarakterističniji prikaz na korintskom stateru je glava Atene s kacigom korintskog tipa na aversu, a na reversu pegaz (saga o Belorofontu koji je uz Ateninu pomoć svladao Himeru) ispod kojeg je slovo kappa (K, κ). Popularni naziv za korintski stater je poloi-konjići. I ovdje su se nominale ralikovale u detaljima (naravno, uz veličinu i težinu). Na drahmi je ženski lik bez kacige (možda Artemida), na poludrahmi pola pegaza, a na diobolu dva mala pegaza.

6. PREDSTAVE NA GRČKOM NOVCUNa prvim novcima (oko kraja 7.st.) koje su kovali kolonisti iz Jonije javljaju se jednostavni žigovi jajolikog oblika koje tijekom stoljeća zamjenjuju figuralni motivi.Povijest kovanja antičkog grčkog novca dijeli se na nekoliko velikih razdoblja (kao i umjetnost):

1. ARHAJSKO (650-480.)Osnovna značajka novca je nepravilan oblik. Na aversu su ukočeni i uglati motivi. Na reversu je prazno ili je utisnut kvadratni incusum, a poslije biljke i životinje te ljudska figura (dama u profilu, a oko en face).

2. PRIJELAZNO RAZDOBLJE (480-415.)Dogodilo se poboljšanje. Quadratum je pravilniji, a unutar njega predstave brižljivije izvedene. Češći je prikaz ljudske figure.

3. KLASIČNO (415-336.)Novac dobiva okrugli oblik i predstavu na obje strane. Izrada je na visokoj umjetničkoj razini. Prikazi su iz svih oblasti života te iz mitova. Novac izrađuju slavni umjetnici (Sirakuza).

4. HELENIZAM (336-146.)Nakon smrti Aleksandra Makedonskog njegovo se carstvo raspada na više država. Događa se postupna dekadencija stila, osiromašenje motiva i pad umjetničke vrijednosti. Likove božanstava zamjenjuju prikazi vladara, a na reversu su tipizirani likovi božanstava.

5. NOVAC GRČKIH AUTONOMNIH GRADOVA U RIMSKOM CARSTVUOvaj se novac kuje od osvajanja Ahaje od strane Rima i naziva se GRČKI IMPERIJALNI NOVAC. Očituje se daljni pad kvalitete. Na aversu je lik rimskog imperatora, a na reversu razni prikazi. Dioklecijan 296. ukida posljednje autonomne grčke kovnice.

PRIKAZI1. LIKOVI ŽIVOTINJA

Likovi životinja nalaze se na novcu gradova Male Azije već od 7.st. 660.pr.Kr. u Egini na prvim novcima javlja se kornjača. Za Eginom se povode i drugi gradovi. Stalnim ponavljem lik postaje simbol tog grada (najstalniji je lik sove na atenskom novcu-prvi svjetski novac antike). Principi uzimanja lika:1. uzima se lik životinje čije ime ima isti korijen kao i ime grada2. uzima se lik životinje božanstva zaštitnika grada (sova-Atena Palada)3. uzima se lik životinje koja ima važnu gospodarsku ulogu u tom kraju (konj na novcu gradova u Tesaliji, koza na gradovima Isse i Pharosa…)

Page 5: NUMIZMATIKA-skripta

BIK na novcu Akanta u Trakiji, Kliunta, Fokeje, Sibarisa, Sirakuze, Samos (glava bika)…CVRČAK-Mesina na SicilijiČAPLJA-SelinuntGAVRAN- _______ u TrakijiHOBOTNICA-Eretrija na EubejiJARAC-Enos u TrakijiJELEN-Efez u Joniji, Kaulonija, Velija? na SicilijiKOKOŠ-Himera na SicilijiKONJ-Larissa u Tesaliji, Maroneja u Trakiji, Sirakuza, TarentKORNJAČA-Egina (prvo morska-thalassita, kasnije kopnena-testudo graeca)KOZA-ParosKOZOROG-KilikijaKRAVA-Apolonij, Dirahij, Eritreja i Karistos (tele doji kravu)LABUD-Klazomena u JonijiLAV-Akant, Leontina, Lezbos, Milet, Velija, Samos (lavovska koža), Regium (lavovska glava)…LISICA-Alopecones u TrakijiMAZGA-Mesina (zaprega mazgi)MEDVJED-Mantineja u ArkadijiMIŠ-Metapont u LukanijiORAO-Kroton, Sirakuza, Tir u Fenikiji, Sifnos, Sinopa u Paflagoniji (morski orao napada delfina)OVAN-Salamina, KlazomenaPAS-Motia, Panoramos i Segesta na SicilijiPČELA-Efes, Arat?PIJETAO-Kales u KampanijiRAK-Agrigent na Siciliji, KosRIBA-AgrigentRODA-Kroton na SicilijiSKAKAVAC-Metapont u LukanijiSOVA-Atena, Velija na SicilijiSVINJA-KlazomenaTULJAN-FokejaTUNA-Agrigent, KizikVUK- ________ u ArgolidiZEC-Agrigent (orlovi rastežu zeca, zec u trku), Mesina i Regium na SicilijiZMIJA-Efes, Lezbos

2. BILJKEJavljaju se kao simboli gradova i pokrajina. Biljke svojim imenom označavaju grad: melos = grč.jabuka pa je jabuka na novcu Melosa, celer je selos pa se nalazi na novcu Selinunta, a na novcu Rodosa je ruža.Pojedini prikazi biljaka su aluzija na prirodno bogatstvo nekog grada npr. grozd i klas.BRŠLJAN-Naksos i Segesta na Siciliji, Lamnija? u TesalijiCELER-SelinuntGROZD-Tened, Naksos i drugi gradovi vinorodnih krajeva i otoka (Sicilija, naše primorje)JABUKA-MelosKLAS ŽITA-Metapont, Herakleja u Trakiji, Sirakuza,LOVOR-Mesina, RegiumMASLINA-AtenaORAH-Kime u EolijiRUŽA-RodosSILFION-KirenaŽIR-Laos u Lukaniji

Page 6: NUMIZMATIKA-skripta

3. MITOLOŠKA BIĆAOva su bića nastajala u mašti grčkog naroda. Krila su se dodavala panteri, konju, vepru, Gorgoni…BIK S LJUDSKOM GLAVOM-Gela i Laos na Siciliji, Neapolis u KampanijiGORGONA (žena sa zmijama na glavi)-Himera i Motija na SicilijiGRIFON-Abdera u Trakiji, Fokeja, Korint, Ponticapeum (grifon u čeljusti drži koplje), TeosHIMERA-Sikion na PeloponezuKRILATA PANTERA-Ponticapeum, Kizik, KorintKRILATI VEPAR-KlazomenaPEGAZ-Korint, Sirakuza, Karija, Kizik, LampsakosSFINGA-Hios u JonijiSFINGS (bik sa čovječjom glavom)-gradovi Jonije

4. PRIKAZI PREDMETA, ORUŽJA, BRODOVA I GRAĐEVINAAko su ovi prikazi glavni, onda su simboli grada i slično, a ako nisu glavni onda su znakovi kovničara. Predmete iz svakodnevnog života dijelimo na: kućne i kultne oružje brodovi i dijelovi brodova građevine.KUĆNI I KULTNI PREDMETIAMFORE, KANTAROSI-simboli vinorodnih krajeva (Trakija,otoci; Naksos-kantaros,Atena-amfora sa sovom)TRONOŽAC-upotrebljavan kao platežno sredstvo u predmonetarno doba, KrotonCISTA MISTICA-škrinja s vijencima ruža, okružuju je zmije (Pergam, Efes, Smirna, Sard)LIRA-vezana uz Apolona, Delos, Megara, Sirakuza, Halkidička ligaFRULA-vezana uz Pana, ArkadijaGORUĆA BAKLJA-vezana uz ArtemiduORUŽJETOLJAGA-vezana uz HeraklaLUK I TOBOLAC-Pergam-cista iz koje izlazi zmija i tobolacDVOSTRUKA SJEKIRATROZUB-vezan uz PosejdonaBRODOVIOvakav prikaz je poprilično rijedak, najčešće samo pramac na kojem stoji Nike; Egina-pramac brodaGRAĐEVINEPrikazi hramova i oltara nisu bili česti.LABIRINT-Knosos na KretiPRISTANIŠTE-Zankle

5. LIKOVI BOŽANSTAVAOvi se prikazi javljaju već sred.6.st.pr.Kr., a kraja 5.st. sve su češći (uskoro i najčešći). Glave božanstava su na aversu, na reversu su rijetke. Ako se božanstva pojavljuju cijela božanstva onda su na reversu. Dijele se na: viša božanstva niža božanstva polubogovi i heroji.

VIŠA BOŽANSTVAZEUS-glava mu je prikazana sa bujnom, kovrčavom kosom i bradom, lice dostojanstveno, na glavi je lovorov vijenac. U klasici je čest njegov prikaz, sve do pada država. Na reversu je znatno rjeđi, sjedi na prijestolju, u ruci orao, u lijevoj dugo žezlo ili je prikazan u stavu napada-u desnoj ruci u zamahu drži strijele, u lijevoj štit. Na novcu Kirene je Zeusova glava s rogovima egipatskog boga Amona. Nalazi se i na novcu Arkadskog saveza (Zeus sa brda Likeja). Lik Zeusa Amariosa je na novcu Ahajske lige.HERA-na aversu je glava s kapom ili dijademom s ukrasima. Rijetko je na reversu.POSEJDON-vrlo omiljen. Češće se nalazi na reversu. Glava je mirnog izgleda s bujnom kosom i bradom ili je prikazan u stavu napada s trozubom (Posidonija u južnoj Italiji).PERZEFONA-na novcu Kartage i gradova južne Italije, glava mlade žene s vijencem, kosa prekrivena velom.

Page 7: NUMIZMATIKA-skripta

DEMETRA-plodnost. Na reversu je nema, a na aversu je prikazana s blagim izrazom lica i vijencem od klasja i maka, ponekad nosi veo (Fokida).HESTIA-kućna zaštitnica, prikaz joj i nije čest (Histia na Eubeji), pokrivena velom.ARES-bog rata (Trakija), rijetko prikazivan, mladolika lica s kacigom s lovorovim vijencem.HEFEST-slabo mu je razgranat kult u Grčkoj, čest je u Kampaniji i Siciliji.AFRODITA-nije česta na grčkim novcima unatoć obilju kipova i druge plastike. Česta je na otocima.PALADA ATENA-od Pizistrata na novcu Atene je glava Atene s kacigom i tako ostaje sve do rimske okupacije. Lik na reversu je u stavu napada.ATENA KALINITIS-korintske su kolonije (Korint, Lauka, Anaktorion, Ambrakija, Dirahion) kovale novac kojem je na aversu glava Atene Kalinitis s korintskim šljemom, a na reversu je pegaz.APOLON-predstavlja svjetlo i nebo, liječnike i umjetnika. Štovao se na Delu. Omiljen je prikaz na novcima svih grčkih gradova. Simbol je mladenačke ljepote i skladnosti. Glava mu je s bujnim uvojcima okrunjena cvijećem (na aversu). Na reversu je gol s ogrtačem preko ramena i lukom i strijelom ili u ogrtaču ženskog kroja s lirom u ruci. Klazomena, Halkidička liga (Apolon s lovorovim vijencem), Kaulonija (Apolon u stojećem stavu s ispruženom rukom).ARTEMIDA-čest prikaz. Glava je s malim polumjesecom ili lovorovim vijencem, s velom. Kad je cijeli lik prikazana je kao lovkinja u kratkoj suknji i lovačkim čizmama s lukom i tobolcem. Uz nju je često pas. Artemida Laufrijska je na novcu Ahajske lige.

HAD-nije baš prikazivan jer je bog podzemlja, rijetko u umjetnosti, na novcu nikako.AMFITRITA-u Tarentu, glava žene s velom.DIONIS-na novcu svih vinorodnih krajeva, na aversu je glava mladog Dioniza sa bujnom kosom i vijencem od vinove loze, cvijeća ili bršljana (tračka tetradrahma), na reversu je goli Dioniz koji sjedi i u ruci drži kantaros (Naksos).HERMES-samo u Enosu u Trakiji, na glavi mu je plitka kapa s kuglicama, jedna na vrhu.HELIJ-Rodos-glava mladića iz koje izviru zrake sunca.

NIŽA BOŽANSTVAEROS-Pestum u Lukaniji, prikazan je kao dječak s krilima, ima strelice i baklju, jaše na dupinu.MUZE-vrlo rijedak prikaz.NIMFE-čest su prikaz, obično u liku mladih djevojaka, lagano odjenutih, s cvijećem (vodene, gorske i šumske nimfe). Nimfa Europa na novcu Gortina na Kreti. Čest su prikaz na Siciliji (Aretuza na novcu Sirakuze-najljepši portret ženske glave na novcu uopće).SATIRI-čovjek s nogama jarca, Kizik…PAN-sličan je satiru, vrlo rijedak prikaz, Ponticapeum.SILAN-Mende, stariji, ćelav i debeo čovjek koji jaše na magarcu.RIJEČNI BOGOVI-stari, bradati likovi, prikazani su ležeći ili plivajući ispod personifikacije grada.SIRENE-rijedak prikaz.NIKE-na novcu svih krajeva i vremena, stoji, sjedi ili koraća, često ja na pramcu broda (leti iznad četveroprega-na Siciliji).HERAKLO-svi važniji događaji iz života (toljaga, lavlja koža). Heraklo davi zmije na novcu Atenske lige.MINOTAUR-na Kreti, Knosos.TRITON-Triton s morskim zmijama na novcu Itanosa.

7. NOVAC GRČKIH GRADOVA NA SICILIJINOVAC SIRAKUZESirakuzu su 734.pr.Kr. osnovali Korinćani na mjestu ranijeg feničkog emporija. Brzo postaje najveći i najznačajniji grad i trgovačka sila Sicilije. 485.pr.Kr. vladarem Sirakuze proglasio se je Gelon iz Gele. On je 480.pr.Kr., nakon što je zajedno sa ženinim ocem Teronom iz Akragasa pobjedio Kartažane kod Himere, učvrstio svoju vlast u Sirakuzi. Nakon njega vlada njegov brat Hieron I. kojem na dvoru borave Eshil, Simonid i Pindar. Javlja se težnja ujedinjenja svih gradova na Siciliji, a to ne uspijeva ni za kasnije demokracije jer to smeta Ateni. U sukobu s Atenom pobjeđuje Sirakuza 413.pr.Kr., no nije došlo do ujedinjenja jer Kartažani zauzimaju druge veće gradove na Siciliji. Sirakuza doživljava gotovo dvjesto godina slobode i bogatstva. Tek pri općem raspadu ulazi u Rimsko carstvo. 212.pr.Kr. zauzima je i pljačka Marcel.

Page 8: NUMIZMATIKA-skripta

Kovanje novca u Sirakuzi počinje oko 530.pr.Kr. Na aversu tetradrahme i dekadrahme je četveropreg s Nikom iznad njega. Na reversu je skoro bez iznimke glava izvorske nimfe Aretuze (po mitu u nju je bio zaljubljen riječni bog Alfej, on ju je progonio pa ju je Artemida pretvorila u izvor, a on se pretvorio u rijeku i došao do Sicilije sve do izvora). Oko glave su joj delfini-božica vode. Već te prve kovanice, iako arhajske, imaju veliku umjetničku vrijednost. Od 479.pr.Kr. to su već prava umjetnička djela. Te se dekadrahme zovu Demareteioni po Gelonovoj ženi Demareti koja je, uz druge žene, dala svoj srebreni nakit za kovanje. Nakon pobjede nad Kartažanima ona je od poraženih dobila zlatni vijenac od sto talenata, ali je i njega istopila te napravila dekadrahme koje slave tu pobjedu.U kasnijem razdoblju slijedi cvat kovanja, a vrhunac je na prijelazu iz 5. u 4.st.pr.Kr. Četveropreg se prikazuje u punoj pokretljivost. Glava Aretuze se prikazuje puna života. Vrhunac su kovanice koje izrađuju umjetnici: Eumenos, Brigilos, Eukleidas i Kimon.

NOVAC AKRAGASAAkragas je osnovan 581.pr.Kr. Uz Sirakuzu je najsnažniji, a svakako je najljepši grad (opjevao ga je Bindar). Vladar Teron do 2.pol.5.st.pr.Kr. održava savezništvo sa Sirakuzom, a kasnije je došlo do neprijateljstva. 406.pr.Kr. razorili su ga Kartažani. Poslije ga je naselio Timoleon Sirakuški, ali nije dostigao raniji sjaj. Kovanje novca je počelo 550.pr.Kr. Na tom je novcu na aversu orao (Zeusov kult), a na reversu riječni rak. Najljepši primjerci su iz razdoblja 413-406.pr.Kr.

NOVAC SELINUNTAO njegovoj povijesti se zna vrlo malo. Osnovali su ga Dorani 628.pr.Kr., a razorili su ga Kartažani 408.pr.Kr. Kovanje novca počinje 520.pr.Kr. Na aversu je celer (ta biljka je rasla na obalama rijeke Selinos, ima ljekovita svojstva). Od 466.pr.Kr. celer je sporedan. Tada na novcu imamo prikaz Herakla kako vodi bika što simbolizira pobjedu nad prirodom-gradnja nasipa i isušivanje močvara oko rijeke. Na tetradrahmama je četveropreg s Apolonom i Artemidom. Na reversu je riječni bog Selinus koji prinosi žrtvu.

NOVAC GELEGelu su 688.pr.Kr. naselili Dorani s Rodosa i Krete. Prvo je samostalan, a kasnije postaje ovisan o Sirakuzi. Od 405.pr.Kr. plaća danak Kartagi. Kovanje novca počinje 490.pr.Kr. Na tetradrahmama je četveropreg, na didrahmama konjanik, na reversu. Na aversu je riječni bog Gelos. Njegov prednji dio tijela je bik s bradatom ljudskom glavom što simbolizira snagu te rijeke.

NOVAC KAMARINEKamarinu je osnovala Sirakuza 598.pr.Kr. Od 405.pr.Kr. plaća danak Kartagi. Kovanice su joj prilično rijetke, ali nimalo ne zaostaju po umjetničkoj vrijednosti. Na tetradrahmi je Atena koja upravlja kvadrigom (umjetnik Eksakestidos).

NOVAC HIMEREHimeru su osnovali Jonjani s Halkide. Razorio ju je Teron iz Akragasa. Ponovno je obnovljena pa ponovno razorena. Ime joj je sikulskog porijekla. Na ranijim novcima je pijetao koji kukuriče (grč. Hedera), kasnije kvadriga, a na reversu izvorske nimfe koje simboliziraju ljekovitost gradskih termalnih izvora.

NOVAC MESANEMesana se prvotno zvala Zankle prema sikulskoj riječi za mač-po prirodno srpastom obliku luke. U 5.st.pr.Kr. osvojio ju je Anaksil iz Regija. 396.pr.Kr. grad su razorili Kartažani. Na novcu je prvo prikaz dupina s izvijenim tijelima poput srpa, a kasnije je na jednoj strani zec koji trči, a na drugoj zaprega. Zec je aluzija na Anaksila koji je po Aristotelu počeo uzgoj zečeva na Siciliji, a u Olimpiji je pobijedio u utrci.

NOVAC NAKSOSANaksos je najstarija grčka kolonija. Osnovali su je 745.pr.Kr.(?) Jonjani s Naksosa. Od 5.st.pr.Kr. u njemu vlada Gelon. 476.pr.Kr., za Hierona stanovnici sele u Leontinu. Dionizije ga razara (bio je na strani Atene). Na aversu novca (520.pr.Kr.) je glava Dioniza, a na reversu grozd ili satir.

Page 9: NUMIZMATIKA-skripta

NOVAN LEONTINEKovanice Leonitine na aversu imaju Apolonovu glavu okruženu sa četiri zrna ječma (plodnost polja).

NOVAC CATANEOsnovali su ga Jonjani. I njegovi stanovnici za Hierona sele u Leontinu. Naseljavaju ga Sirakužani. Za demokracije stanovništvo se vraća. Kasnije je na strani Atene, pljačka ga Dionizije, a osvajaju ga Kartažani. Na aversu je androkefalni prikaz bika, riječni bog Amenanos, a na reversu Nike. Za Aitnaia je Zeusova glava, a poslije 461.pr.Kr. Apolonova glava na aversu, a na reversu kvadriga.

8. GRČKI IMPERIJALNI NOVACOvo je novac grčkih polisa koji su nastavili kovanje i nakon što je Grčka došla pod Rim i postala rimska provincija. Oko 1 500 gradova je tada imalo aktivne svoje kovnice i oni se dijele u dvije grupe: rimske kolonije u kojima je jezik bio latinski i grčke gradove koji su na grčki prevodili imena i titule imperatora na novcu.Na ovom se novcu nalaze vrlo opširni natpisi. Na njemu su: imena prokonzula, propretora, carskog legata, namjesnika, kvestora, ali i imena lokalnih vlasti, arhonta, stratega, pritana, gramata, velikog svećenika i druga.Novac koji ne nosi lik imperatora naziva se “kvazi autonoman”. Na njemu se nalazi alegorična bista rimskog Senata u vidu čovjeka u punoj snazi ili mlade žene pod velom, zatim bista gradskog vijeća, Demosa-Naroda u vidu mladog golobradog čovjeka sa vijencem ili dijademom ili zrelog bradatog čovjeka koji stoji ili sjedi.Lik koji se često nalazi na novcu je lik mitskog osnivača grada: Pitanej u Pitani u Meziji, Pergamon u Pergamu, kralj Mida u Primesu u Frigiji, Bruz u Bruzu u Makedoniji, Tezejevi sinovi u Sinadi…Česta su božanstva-zaštitnici gradova te božica Roma kao Zaštitnica cijelog Carstva, a česte su na novcu i personifikacije gradova. Gradovi su na novcu najčešće prikazani u obliku Tihe, božice bogatstva na čijoj se glavi nalazi zidana kruna s tornjevima, a u ruci drži rog izobilja.Često su gradovi na novac stavljali lik slavne osobe koje potječu iz tog grada: Homer na novcu Amastrise, Hipokrit na Kosu, Herodot u Halikarnasu…

9. POČECI RIMSKOG NOVCA I NOVAC REPUBLIKANSKOG DOBARimljani su kao i drugi Italici do 5.st.pr.Kr. trgovali vršeći razmjenu. Prvi robni ekvivalent bila je stoka-pecus od čega dolazi riječ pecunia kao naziv za novac. Uskoro robni ekvivalent postaju neobrađeni komadi bronce ili izliveni u štapiće-AES RUDE. Još u doba kraljeva nastala je potreba da se taj metal oblikuje i da se na njemu označi čistoća metala pa je nastao AES SIGNATUM-lijevane pravokutne ploče najčešće s likom goveda, ali na njima nalazimo i trozubac, pšenicu, orla, kaducej… Ti su komadi dosta nepogodni za upotrebu zbog svoje težine (5 libra-1000 do 1830 g).Prvi pravi novac je AS (AS LIBRALIS) koji je težio jednu oskičku libru (272,88 g). As se dijelio na 12 uncija. Oznaka vrijednosti nalazila se na obje strane. Na aversu je Janus s dva lica (bradata), a na reversu pramac broda (to je prikaz i na ostalim reversima iz sistema as libralis).Manje jedinice od asa su:SEMIS-1/2 asa, 6 uncija, oznaka vrijednosti je S, na aversu je glava JupiteraTRIENS-1/3 asa, 4 uncije, oznaka vrijednosti su četiri kuglice, lik RomeQUADRANS-1/4 asa, 3 uncije, oznaka vrijednosti su tri kuglice, lik HeraklaSEXTANS-1/6 asa, 2 uncije, oznaka vrijednosti su dvije kuglice, lik MerkuraUNCIJA-1/12 asa, 1 uncija, oznaka vrijednosti je jedna kuglica, lik BeloneVeće jedinice (umnoženi as) su: dupondius, tripondius, quadrussis, decussis, ali većina njih nije nikad lijevana, već su bile samo obračunske jedinice.Znanstvenici se slažu da se ovaj sistem as libral može datirati oko 300.pr.Kr.286.pr.Kr. as je sveden na polovicu svoje vrijednosti te je uspostavljen sistem as semi-libral, nakon kojeg je došao as triental čije niže jedinice nisu lijevane nego kovane.217.pr.Kr. (bitka kod Trazimenskog jezera) as je težio (i vrijedio) samo jednu unciju. Od tada se sav novac kovao, a iznad pramca broda stajalo je ROMA.89.pr.Kr. je zakonom Lex Plaucia Papiria asu određena težina od pola uncije. On (brončani novac) više nije imao stvarnu vrijednost, težina je postala nevažna. Kovanje tog novac bilo je ukinuto pod Sulom, a 15.pr.Kr. ponovno je kovan i tada je as imao težinu 1/3 uncije. Tu je težinu zadržao do kraja Carstva.

Page 10: NUMIZMATIKA-skripta

Prvi rimski srebreni novac bile su drahme. Radi se o novcu koji je Rim emitirao u raznim kovnicama za podmirivanje ratnih izdataka Rima u ratu protiv Pira 279.pr.Kr. Taj novac nosi natpis Romano ili Roma, na aversu mu je bio golobradi Herkul (grč. Heraklo), a na reversu je vučica koja doji Romula i Rema.268.pr.Kr. se uzima kao godina početka kovanja DENARA. Tada je podignuta kovnica na Kapitoliju, pokraj hrama Junone Monete. Denar je vrijedio 10 asa (oznaka X) i težio je 1/72 libre tj. 4,55 g. Njegovi manji dijelovi su KVINARI (pola denara, 5 asa) i SESTERCIJE (1/4 denara, dva i po asa). Na aversu im je bila glava Rome s kacigom, a na reversu Dioskur na konju (na mlađim primjercima tu je Dijana, Victoria).U isto je vrijeme u Italiji u opticaju bio srebreni novac koji se nazivao QUADRIGAT s prikazom glave Janusa i kadrigom. Vrijedio je jednu didrahmu.Između prvog i drugog punskog rata emitiran je VICTORIAT-drahma koja vrijedila 3/4 denara. Na njoj je lik Victorie. Rađen je po istom sistemu kao i ilirski novac i bili su u opticaju u trgovini s Ilirikom.220.pr.Kr. se pojavljuju denari nazvani SERRATI jer dolazi do “kvarenja” srebra pa su oni nazubljeni kako bi se dokazala čistoća srebra (kasnije su Germani narezivali rub rimskog novca da provjere valjanost metala).Prvi zlatni novac kovan je u vrijeme ratova s Hanibalom (217-212.pr.Kr.). Kovane su dvije serije. Jedna je čisto rimska s glavom bradatog Marsa i na reversu orla. Imali su ove oznake vrijednosti: LX, XXX, XX što znači da su vrijedili 60, 40 i 20 sestercija, a to je 3, 2 i 1 skrupul (1 skrupul = 1,137 g). Druga serija kovana je izvan Rima, a taj je novac vrijedio 6 i 3 skrupula. Na aversu je bila glava Janusa, a na reversu dva ratnika koji vrhovima svojih mačeva dodiruju svinju koju drži svećenik koji prinosi žrtvu. Tijekom Republike zlatni se novac kuje rijetko. Njegovo sustavno kovanje počinje od Augusta.

NOVAC RIMSKE REPUBLIKE kovan je pod vlašću, kontrolom i odgovornosti kolegija koji je ustanovljen 289.pr.Kr.-TRESVIRI AERE, ARGENDO, AURO, FLANDO FERIUNDO. Članovi tog kolegija su postepeno uzurpirali prostor aversa zamjenjujući tradicionalne likove svojim znakovima. Prvo su to bili njihovi inicijali u ligaturi, a zatim monogrami, cijelo ime i događaji po kojima je bila slavna njihova obitelj.

10. PRIKAZI NA RIMSKOM REPUBLIKANSKOM NOVCU1. OSNUTAK RIMA-vučica doji Romula i Rema, otmica Sabinjanki, Dioskuri napajaju konje poslije

bitke kod Regiskog jezera, borba bikova na Aventinu…2. POLITIČKI I VOJNI DOGAĐAJI-građanski rat (92-89.pr.Kr.), bitka kod Panorme (251.pr.Kr.,

slon), pobjeda Marija nad Cimbrima i Teutonima, osvajanje Sicilije (212.pr.Kr.), pobjeda kod Pidne (168.pr.Kr), protektorat nad Egiptom, podjela zemlje veteranima, trijumfi…

3. SCENE IZ RIMSKOG ŽIVOTA-trka s bakljom, predavanje glasačkih listića, razne igre (ludi)…4. LEGENDARNI KRALJEVI-Romul, Kvirin, Anko Marcije, Numa Pompilije. 5. SPOMENICI-aquaeduct Aqua Martia, hram veste, statua Sule na konju…6. PORTRETI-zaslužne osobe iz javnog života, najčešće vojskovođe (i neprijatelji-Scipion Afrički,

Klaudije Marcel, Jugurt, Vercingetoriks, Sekst Pompej, Brut…)…7. RAZNE PERSONIFIKACIJE-provincija ili apstraktnih duhovnih stvari (Concordia-sloga, Honos-

čast, Fortuna-sreća, Pietas-milost, Victoria-pobjeda…).

Zlatni se novac pojavio dosta kasno. Za Sule (87.) kovani su AUREI. Oni su imali ulogu afirmiranja tiranskog autoriteta. Među najupadljivijim je bio onaj sa statuom Sule na konju kojeg je 81. iskovao konzul A.Manlije.Tek od 44.pr.Kr. zakoni dopuštaju da se na novac može staviti slika čovjeka koji je još živ. Cezar bi bio prvi koji bi to napravio da ga nisu prije toga ubili. Brut i Kasije su odmah zatim na Orijentu kovali novac sa svojim likom. Trijumviri Lepid, Antonije i Oktavijan pojavili su se na zlatnom novcu L.Masidija 39.pr.Kr.

11. NOVAC U CARSKO DOBAPitanje novca je jedno od važnijih pitanja koje se postavljalo na početku carstva. Na kraju republike rimska kovnica je zatvorena, zlatni i srebreni novac kovan je samo za održavanje vojske, a vrijednost asa nitko nije znao. Kada je August došao na vlast 31.pr.Kr., poslije pobjede kod Akcija, Senat je izgubio svoju vlast nad kovanjem novca (dotad je na njega stavljao svoj znak-SC ili još jasnije EX S(senatus) C(onsulto)).August je, oslanjajući se na to da je zapovjednik vojske što mu omogućava da emitira novac u svoje ime, kontrolirao zlato i srebro te je svojim likom i imenom na novcu potvrđivao vlast Rima do najudaljenije provincije. Nakon bitke kod Akcija on je nastavio emitirati zlatni i srebreni novac radi plaćanja svojim vojnicima na Orijentu. Ovo vojno kovanje novca ukinuto je 27.pr.Kr.

Page 11: NUMIZMATIKA-skripta

23.pr.Kr. August sjedinjuje dvije titule-imperium koji mu daje vlast van Rima i tribunicia potestas što mu daje vlast u Rimu.19.pr.Kr. August kuje zlatni i srebreni novac dijeleći odgovornost sa Senatom. To je trajalo do 12.pr.Kr.(prekidi kovanja u Rimu 14. i 15.pr.Kr.). Tada je August preselio kovnicu u Lungdunum (Lyon). Kovnica u Lungdunumu je radila do pred kraj Tiberijeve vladavine, a Kaligula je ponovo otvorio kovnicu u Rimu. Za Neronove maloljetnosti Senat je ponovo dobio izgubljeno pravo. Tada je ponovno kovan zlatan i srebrni novac sa slovima EX SC, ali ovo preuzimanje tog prava bilo je samo privremeno. Kad je Neron ponovo ugrabio kovanje novca od skupocjenih metala proveo je novu reformu. Aureus je težio 1/45 libre, denar 1/96 uncije, a as 1/4 uncije. Aureus je vrijedio 25 denara, a denar četiri sestercije. Pojavio se i jedan novi metal-orihalk-prirodna legura bakra i bronce i od njega je Senat kovao sestercije i dupondiuse na kojima je car s zrakastom krunom. As, semis i kvadrans od čistog bakra imaju glavu cara s lovorovim vijencem.Građanski ratovi 68-69. pružili su priliku za kovanje mnogim pobunjenicima: Vindeksu u Galiji, Galbi u Španjolskoj, Klodiju Maceru u Africi, Vitaliju u Germaniji.Vespazijan je, došavši na vlast, nastavio s kovanjem novca u Antiohiji, Efezu, Bizantu, Taraku (Španjolska), Lungdunumu (Lyon) i Akvileji. Provincijske su kovnice zatim zatvorene i kovanje je centralizirano u Rimu, gdje je trajalo više od jednog stoljeća.Poslije Komodove smrti ponovno su nastali neredi i unutrašnji ratovi (Pescenije Niger kuje zlatni i srebrni novac u Antiohiji, Septimije Sever u Iliriku, Maloj Aziji i u Siriji, Klodije Albin u Lungdunumu). Septimije Sever je ponovno uveo centralizirano kovanje, ali je zadržao kovnicu u Antiohiji (i njegovi nasljednici). Druga kovnica u dunavskom području bila je otvorena u Viminacijumu za vrijeme Gordijana III. i Filipa. Od Valerijana slijedi raspadanje koje je ugrozilo Carstvo, a ono se odrazilo u otvaranju kovnica u Antiohiji, Kiziku, Serdici, Lungdunumu, Kölnu, Mogonciakumu, Arelati, Mediolanumu (za Galijena) i Ticinumu (za Aurelijana). Novac ne prestaje gubiti svoju vrijednost.215. Karakala uvodi novu monetu-ANTONINIANUS. Ovaj je novac iskovan kao široka ploča sa zrakastom krunom na glavi cara. Bio je težak 5,18 g i vrijedio je dva denara. Antoninianus koji je zadržao malu količinu finog srebra zamjenio je denar koji nakon Maksimina nisu više bili kovani, kao ni kvinariji nakon Gordijana III.Aurelijan je pokušao reformom uvesti red u monetarni sustav no nedostajala mu je zaliha skupocjenog metala da bi mogao revalorizirati novac. Kovao je zlatni novac nepravilne težine i mekani srebreni novac. Vrijednost sestercija utvrđena je na 1/5 000 dio libre. Ustanovljen je novi brončani novac-LIBEL koji je vrijedio 1/50 000 dio libre.Veliku monetarnu reformu napravio je Dioklecijan 296. Imperijalne su kovnice od tada bile sistematski organizirane u provincijama: Londonu, Trieru, Lungdunumu, Kartagi, Ticinumu, Sisciji, Serdici, Solunu, tračkoj Herakleji, Nikomediji, Kiziku, Antiohiji i Aleksandriji. U svim ovim kovnicama kovan je novac istih tipova koji se međusobno razlikuju samo po inicijalima kovnice.Novi aureus bio je težak 1/60 libre koja je vrijedila 50 000 denara srebra. Zakonom o maksimima cijena, maximo pretio, Dioklecijan se pokušao oduprijeti podizanju cijena. Dioklecijan uvodi dvije nove nominale: srebreni ARGENTEUS, približno iste finoće i težine kao Neronov denar te bakreni FOLIS opran u srebru koji je nalikovao asu ranog Carstva.Financijske neprilike nisu ometale kovanje zlatnih medaljona. Oni su emitirani u malom broju primjeraka i dijelili su se važnijim ličnostima iz careve okoline i nikad nisu bili u opticaju.Konstantin Veliki provodi nove novčane reforme. Umjesto aureusa uvodi SOLIDUS (do 11.st.), težak 1/72 libre. Prvi put je kovan 310., ubrzo je istisnuo aureus kao standardni zlatni novac Carstva. Druge zlatne nominale koje je uveo Konstantin su SEMISS (pola solida) i SCRUPULUM (jedan i po solid).Kasnije tijekom vladavine počinje kovati nove nominale srebrenog novca. Glavne nominale bile su: MILIARENS (1/18 solida, 2 silikve) i SILIQUA (1/24 solida, 1/1728 libre).

Kovanje novca u vrijeme ranog carstva bilo je u rukama činovnika koji su u tome imali različite uloge: procuratores su vršili kontrolu, officinatores su upravljali kovnicom, nummularii su bili knjigovođe i mjenjači, flaturarii su topili metal, scaltores gravirali kalupe, malleatores kovali novac. Svi skupa su činili familia monetalis.

Page 12: NUMIZMATIKA-skripta

12. TERMINOLOGIJA CARSKOG NOVCAAUREUS-zlatnik koji se kovao od Augusta do Konstantina. U početku je težio 8,18, a za Dioklecijana 5,45 g.1 aureus = 25 denara = 100 sestercija = 400 asa = 1/40 libre. Konstantin ga je zamijenio solidusom.POLUAUREUS = 1/2 aureusa, prati pad aureusa, u doba Augusta težio je 4,06 g, u doba Konstantina 2,72 gDENARIUS – novčana jedinica za srebreni novac od Augusta do Trajana Decija (248.). u početku teži 3,89 g, a poslije pada na 3,03 g. Od 248. do 294. kovan je vrlo rijetko i to od čistog bakra s tankom srebrenom prevlakom. Težio je 2,59 g.QUINARIUS – pola denara. Kovan je od 27.pr.Kr. do 248. od sve lošijeg srebra. 260-294. kovan je od čistog bakra s tankom srebrenom prevlakom. Težio je 1,94 g, što je palo na 1,01 g.SESTERCIUS – najveći brončani novac. Kovao ga je Senat od 23.pr.Kr. do Galijena. Do Karakale težio je 27,28 g, a postepeno pada do 20 g. Za Trajana Decija, Senat iznimno kuje sestercije duple težine (40,93 g) s prikazom cara sa zrakastom krunom na glavi i polumjesecom ispod poprsja carice.DUPONDIUS – brončani novac srednje veličine, uveden je za Augusta i kovan je sve do ukinuća senatskog kovanja (260.). U Augustovo doba težio je 13,64 g, a do Galijena pao je na 10,23 g. posebno obilježje mu je zrakasta kruna na glavi cara, dok su carice od Orbijane (222.) nadalje imale polumjesec ispod poprsja. Vrijedio je dva asa. Na aversu je Minerva ili Roma, a na reversu pramac broda. Oznaka vrijednosti II.AS – bakreni novac srednje veličine, kovan od 23.pr.Kr. do ukinuća senatskog kovanja za Galijena (260.). poslije se as javlja u vrlo malim količinama za Klaudija II., te Aurelijana koji ga definitivno ukida. U početku je težio 10,91, a na kraju 8,61 g. Njegovo obilježje je lovorov vijenac na glavi cara.QUADRANS – najčešće kovani brončani, a kasnije bakreni novac male veličine. Kovan je od Nerona do Hadrijana. Težio je 1,7 g.ANTONINIANUS – uveden je 215. novčanom reformom cara Karakale. Iskovan je kao široka ploča sa zrakastom krunom na glavi cara. Bio je težak 5,18 g i vrijedio je dva denara, 264. je pao na 3,41 g izgubiši postepeno svoj srebreni sadržaj tako da je te godine to bio bakreni novac s tankom srebrenom prevlakom. Takav se zadržao do Konstantina. Antoninianus koji je zadržao malu količinu finog srebra zamjenio je denar koji nakon Maksimina nisu više bili kovani, kao ni kvinariji nakon Gordijana III. POLUANTONINUS – kovan 294-324., od bakra s tankom srebrenom prevlakom.LIBEL – novi brončani novac, uveden za Aurelijana, vrijedio je 1/50 000 dio libre.ARGENTEUS – srebreni novac kojeg uvodi Dioklecijan, težio 3,41 g, održao se sve do Valentinijana II (375-392.)POLUARGENTEUS – kovan 294-324. u malim količinama, težio 1,7 g čistog srebraFOLIS – bakreni novac s tankom srebrenom prevlakom, uveo ga je Dioklecijan, nalikovao je asu ranog Carstva, u početku je težio 10,23 g, a kasnije (307.) pada na 6,82 g, za Konstantina (318.) pao na 3,41 g, i kasnije stalno gubi na vrijednosti pa je stavljan u vrećice određene težine.

1 aureus = 24 argenta1argent = 5 folisa1 folis = 5 denaraOd Anastazija I. vrijednost folisa izražena je slovima: M-1 folis, K-pola folisa, I-četvrtina i E-osmina folisa.

SOLIDUS – zlatni novac koji je nakon reforme Konstantina Velikog zamijenio aureusa, preživio je pad Zapadnog Rimskog carstva u izvornom obliku, malo se mijenja nakon smrti Justinijana I. (565.), ali ostaje u upotrebi do 11.st., težak 4,54 g ili 1/72 libre. Prvi put je kovan 310., a ubrzo je istisnuo aureus kao standardni zlatni novac Carstva. SEMISS – polusolid, težio 2,72 g, uveo ga je Konstantin, kovan i u BizantuSCRUPULUMA – jedan i pol solid, uveo ga je KonstantinTRIENS – 1/3 solida, od Konstantina do Gracijana teži 1,7 g, od Teodozija I. 1,51 gMILIARENS – srebreni novac u vrijednosti 1/18 solida, 2 silikve ili 4,54 g, kovan od Konstantina do Leona (457-474.), a u Bizantu do Heraklija I. (615.) SILIQUA – srebreni novac, uvodi je Konstancij II. 348. (1/24 solida, 1/1728 libre), u Bizantu se održala i nakon Anastazijeve reforme. Težila 2,72 g.POLUSILIQUA – kovana 379-476., težila 1,13 gMAIORINA – bakrena novčana jedinica, u upotrebi 340-355., uvodi je ponovno Valentinijan 366. Teži 5,45 g.KENTENIONARIS – 345. uvode ga Konstancije II. i Konstans kao pola maiorina. Težio 2,72 g.

Page 13: NUMIZMATIKA-skripta

13. PREDSTAVE NA RIMSKOM CARSKOM NOVCUPredstave na rimskom carskom novcu su mnogobrojne. Reversi su na tom novcu narativni plitki reljefi gdje je umjetnički izraz žrtvovan potrebi da se nešto dokaže. Reversi carskog novca čine pravu kroniku.

1. BOGOVI DVANAEST VELIKIH BOGOVA: Jupiter (Capitolinus, Fulgerator, Propugnator, Invictus), Junona

(Regina, Lucina, Martialis), Vesta, Minerva, Neptun, Mars (Conservator, Invictus, Pacifer), Venera (Felix, Celestis, Genetrix), Apolon, Dijana, Merkur, Cerera i Vulkan.

HEROJI I POLUBOGOVI: Ahil, Eneja, Eskulap, Arijadna, Atlas, Kibela, Bakh, Dioskuri, Giganti, Gracije, Herkul, Jan, Okean, Roma, Saturn, Scila, Sfinks, Telus, Titani

2. MITOLOŠKE SCENE U VEZI S OSNIVANJEM GRADA: Enej se sa sinom Askanijem i ocem Anhizom iskracava u Laciju, bijeg iz Troje, vučica s Romulom i Remom, ljubavna scena Marsa i Reje Silvije…

3. PERSONIFICIRANI APSTRAKTNI POJMOVI: Annona (Izobilje-drži u ruci Amaltejin rog), Vječnost, Claritas, Clementia (Velikodušnost prema pobjeđenom neprijatelju), Concordia (Sloga, dijadema i veo na glavi, žrtvena košara ili maslinova grančica u ruci), Felicitas (Sreća, drži Merkurov štap, rog izobilja u drugoj), Fides (Vjernost), Fortuna (Sudbina, u ruci drži palicu i rog izobilja), Hilaritas, Honos (Vojnička vrlina, mladi čovjek u togi, s grančicom i rogom izobilja), Libertas (Sloboda), Pax (Mir), Iuventus (Mladost, polaže ruku na kandelabr), Patientia (Strpljivost), Pietas (Milost, veo na glavi, ponekad s uzdignutim rukama), Salus (Zdravlje), Veritas (Istina), Spes (Nada), Virtus (glava s konjem i štitom s raznim prikazima), Iustitia (Pravda, na kurulskoj stolici, hasta i patera)…

4. PERSONIFIKACIJE PROVINCIJA-u vidu žena s raznim atributima: Ahaja, Egipat (drži Izidin sistrum i ibisa na nogama), Afrika (s kapom od slonove kože i lavom ili škorpionom), Arabija (s devom), Britanija (s kopljem i štitom), Judeja (plače ispod palme), Španjolska (s klasjem i zecom), Ilirik, Italija, Germanija (gospodarica svijeta drži globus)… I RIJEKA-Dunav, Rajna, Nil, Tiber, Eufrat…

5. VOJNI DOGAĐAJI-legije, scene iz ratova…6. DOGAĐAJI IZ ŽIVOTA GRADOVA-povorke mladića i djevojaka u čast Apolona i Dijane, scene

prinošenja žrtava…7. GRAĐEVINE- Hram Jupitera Kapitolinskog (na republikanskim denarima), hram Jupitera Ultora

(na novcu Aleksandra Severa), hram Juno Martialis (na novcu Trebonijana Gala), hram Concordije (na Tiberijevu novcu), Ara Pacis (Neron), slavoluci (slavoluk Augusta, Druza, Nerona…), statue (Artemide iz Efeza, Trajanov stup…), mostovi (Trajanov most na Dunavu, Elijev most…), Circus Maximus, Koloseum, Trajnov forum, Karakaline terme, Ostija…Na reversu je često natpis na sredini vijenca ili na štitu što ga drži Victoria. Ovi natpisi su zapravo molitve za spas Republike, za sreću, povratak, pobjedu imperatora…

14. RIMSKE CARSKE KOVNICE OD GOD. 293-476 (Bartol Zmajić)Od početka Carstva, kada je Oktavijan postao imperator te dobio pravo kovanja zlatnoga i srebrnoga novca (15., Senatu je preostalo pravo kovanja bakrenih i brončanih novaca) pa sve do strahovlade cara Galijena (260-268.), pridržavali su se svi carevi toga utvrđenog prava, od koga se je rijetko odstupalo. Na novcu koji su kovali carevi nije bilo nikakvih specijalnih oznaka koje bi isticale carsko pravo. Od senatskih su se novaca oni razlikovali (osim u kovini) samo time što su senatski novci nosili na reversu kraticu S.C. (Senatus consulto). No bilo je i nešto brončanog novca, koji nije kovao senat. To su u prvom redu veliki bakreni i brončani novci koji se nazivaju medaljonima, te neznatan broj manjih bakrenih novaca, koje su od vremena do vremena kovali carevi. Svi ti novci, kako carski tako i senatski, kovani su u Rimu.No carevi su prema potrebi kovali u kraćim razdobljima manje količine novca i izvan Rima. Među tim provincijskim kovnicama spominje se kovnica u Lyonu, koju je otvorio Neron, a radila je do Domicijana. Od Domicijana (81-96.) do Komoda (180-192.) nema kovanja carskog novca u provincijama. Za građanskog rata nakon smrti cara Pertinaksa (193.) otvorili su pretendenti na prijestolje kovnice u sjedištima svoje vlade pa su proradile kovnice Pescenija Nigera (193-194.) u Bizantu i u Antiohiji, gdje je s kovanjem novca nastavio i njegov pobjednik Septimije Sever. Klodije Albin (193-197.) kovao je u Lyonu. I veliki vojni pohodi rimskih careva na razne narode te gomilanje vojnih jedinica na perifernim područjima Carstva uzrokovali su su povremeno otvaranje nekih kovnica van Rima. Tako je ponovno otvorena kovnica u Antiohiji u vrijeme vojne Septimija Severa protiv Parta (197-199.), a za Gordijana III. u istom mjestu za vojne na Perziju (242.).

Page 14: NUMIZMATIKA-skripta

Od Filipa I. (244-249.) počinju se na novcima javljati oznake oficina. Svi ti novci ne razlikuju se od ostalih carskih novaca po tipu (jedino im je stil likova poseban). To dvojstvo pri kovanju carskog novca potrajalo je do 360. Car Galijen je nakon zarobljenja svog oca Velerijana od Perzijanaca odlučio Senatu oduzeti pravo kovanja. Uz ovu mjeru uslijedila je i druga-za Galijena prestale su s radom (postepeno) sve kovnice, koje su kovale gradske novce s grčkim ili latinskim napisima. Pravo kovanja prešlo je isključivo na cara. Iz svih tih razloga, a osobito radi velike potrebe novca radi isplata vojsci i činovnicima, Galijen je u borbi s uzurpatorima, koji su se neprestano dizali protiv njega u raznim provincijama, bio prisiljen otvorili što veći broj kovnica van Rima (koji je i dalje fingirao kao glavna kovnica). Došlo je do otvaranja kovnica u Sisku (Siscia 259.), Kiziku (260.), Milanu (255.) i možda u Tripolisu (Fenikija). U Galiji su kovali novce najprije galski car Postum (255-267.), a poslije njegovi nasljednici do Tetrika (261-213.), koji su se odcijepili od Rima, ne samo u Lyonu nego i u Kölnu, a možda i u Trieru. Likvidacijom Galskog carstva i ujedinjenjem čitavog teritorija Carstva pod Aurelijanom (272-276.) broj aktivnih kovnica nije se smanjio nego se povećao otvaranjem kovnice u Serdici (Sofija, poslije 272.). U tom vremenu javljaju se prvi počeci označavanja kovnica na novcu pomoću kratica. Do tog vremena kovnice nisu označivale svoje novce karakterističnim slovima (početnim) nego samo brojkama, no najčešće ih nisu uopće označivale. Za cara Aurelijana radile su slijedeće kovnice, koje se po inicijalima na pojedinim novcima stvarno mogu utvrditi: Rim s kraticom R, Kizik-C, Lyon-L, Milan-M, Sofija (Serdica)-SERD i Pavia (Ticinom)-T. Za Tacita (276-277.) pojavljuje se na nekim njegovim novcima šifra A, što neka novija djela tumače kao Arelate (Arles). Do dolaska Dioklecijana na vlast (284-305.) ne otvaraju Aurelijanovi nasljednici ni jednu novu kovnicu (osim Arlesa). Jedino se uz spomenute kovničke šifre javljaju varijante kao: Sisak-SMS (Sacri Moneta Sisciensis), Antiohija-ANT i SMA, Kizik-CM, MC i K, Lyon-LUB.Dioklecijan je zadržao broj i raspored kovnica sve do 293., kada je razdijelio Carstvo na četiri dijela i podijelio vlast s augustom Maksimilijanom (293-307.) i cezarima Konstancijem Klorom i Galerijem. Sve su postojeće kovnice došle u rang rimske dobivši ostale oznake poput nje, te su bile obvezane da stalno kuju novce samo s oznakama. Uz stare kovnice otvorene su i neke nove, pa su u svakom od četiri dijela Carstva dolazile po dvije na svakog augusta, a jedna na svakog cara. Za Dioklecijana kovalo se je u novim kovnicama: Herakleji (H,HER.) (Perint, Trakija) i Nikomediji (N,NIK) (Ismid u Turskoj). Za Maksimijana kovao je Ticin (T;Pavia) i novootvorena kovnica Akvileja (AQ), dok je Konstancij Klor kovao u Trevirima (TR; Trier), a Galerij u Tesalonici (TS; Solun). Obje zadnje kovnice otvorene su u to doba. Na početku Dioklecijanove vladavine “britanski car” Karauzije otvorio je na svom području još od 287. dvije kovnice u: Londiniumu (L,LN,LON; London) i Camoludunumu (C i CL; Colchester), kasnije u onom dijelu Galije koji je pod njegovom vlašću, u Rotomagusu (R i OPR; Rouen). Poslije smrti Karauzijeva nasljednika Alekta (296.) i uspostavljanja vlasti cara Maksimilijana u Britaniji prestalo je djelovanje tih kovnica. Nakon definitivnog uništenja svih uzurpatora, odlučio je Dioklecijan, da provede reformu novčanog sistema. Reforma je zahvatila i kovnice. Od 296. do 305. kada su se svi nosioci tetrarhije povukli s prijestolja ili umrli, otvorene su slijedeće: Akvileja, Kartaga i Aleksandrija. Za Dioklecijanove vlade djelovalo je u carstvu 15 kovnica. Borba Dioklecijanovih zakonitih nasljednika s raznim pretedentima izazvala je otvaranje nekih novih kovnica npr. one u Ostiji (OST) kod Rima (307., za vlade Maksimijanova sina Maksencija, koji se je proglasio carem u Rimu) dok su druge prestale raditi, kao ona u Kartagi i Serdiki (311.). Konstantin I., sin Konstancija Klora, eliminirao je postepeno sve svoje takmace, najprije Maksencija, zatim Maksimina II, a na kraju Licinija. Zauzimanjem provincija, u kojima su oni vladali, preuzeo je Konstantin i njihove kovnice. Do definitivnog obračuna s Licinijem nastavljeno je u njima s kovanjem novca u Konstantinovo ime. Nakon poraza i zarobljavanja Licinija (324.) i uspostave mira u čitavom Carstvu, odlučio je Konstantin Veliki, da neke od kovnica zatvori, jer više nije bilo potrebno kovanje tolikog novca. Tako je npr. došlo do zatvaranja kovnice u Akvileji u razdoblju 324-333. Još u doba suvladavine s Licinijem osnovao je Konstantin radi tadašnjih potreba kovnicu u Sirmiumu (SIRM) oko 320. I ta je novoosnovana kovnica postala žrtvom stabilizacije 326. te je tom prilikom zatvorena. S prijenosom carskog sjedišta u stari Bizant, koji je u počast cara dobio novo ime Constantinopolis (330.), osnovana je u njemu glavna kovnica za Istok, koja će raditi neprekidno do pada Istočnog Rimskog carstva (1453.). Kroz čitavo vrijeme Konstantinove samovlade (326-337.) radilo je samo 17 kovnica. Nakon njegove smrti došlo je do ponovne diobe carstva među njegova tri sina pa su pojedine kovnice opet dospjele pod razne gospodare. Konstantinovi sinovi nisu za vrijeme suvladarstva (337-350.) otvarali novih kovnica, nego su povremeno otvarali neke od zatvorenih. Tako je ponovno otvorena kovnica u Sirmiumu (346.).

Page 15: NUMIZMATIKA-skripta

Smrću cara Konstansa (350.) ostao je Konstancij II. jedini zakoniti vladar. No odmah se pojavilo nekoliko uzurpatora. Najprije Magnencij i njegov brat Decenij, a zatim Vetranio. Oni su kovali novce u kovnicama područja u kojem su vladali. Da dade veću važnost svome rodnom mjestu Ambianum Magnencije je tamo otvorio kovnicu, koja je radila do njegove katastrofe (353.). Nakon eliminiranja svih protucareva odlučio je Konstancij II. poput svog oca zatvoriti neke nepotrebne kovnice. Ukinuta je tek osnovana kovnica u Amiensu, dok druge, koje su kroz neko vrijeme bile obustavljenje, opet proradile. 361. radilo je u Carstvu 15 kovnica. Broj kovnica ostao je nepromijenjen sve do 367. kada su Valentinijan I. i Valens odlučili, da si pridruže kao suvladara mladog Gracijana, sina Valentinijana I. Tada je došlo do promjene u sistemu kovanja novca i zatvaranja kovnice u Sirmiumu. U njoj se od te godine ne kuje nikakav novac nego lijevaju samo zlatne šipke. Nakon poraza rimske vojske kod Drinopolja, kada je poginuo i car Valens (378.), otvorio je njegov suvladar Gracijan ponovno kovnicu u Sirmiju, koji mu je služio kao glavni stan u operacijama protiv Gota. Po odlasku Gracijana kovnica je ponovno zatvorena. Do njegove smrti (383.) broj carskih kovnica ostaje isti. Iste se godine digao u Britaniji protucar Magno Maksim i otvorio ponovno kovnica u Londonu. U doba spomenutih reformi u kovanju i kod emisija novca pojavljuje se i kod oznaka kovnica (šifre) na reversima novaca promjene u kraticama. Od vremena Dioklecijanove reforme novca (296.) uz tipična početna slova pojedine kovnice nalaze se pred njima kratice kao: SM (Sacra Moneta), ili M (Moneta), a rjeđe slova pojedinih pododjela (officina) kao P (prima), S (secunda), T (tertia), Q (quarta), te iza njih inicijali u latinskoj ili grčkoj abecedi od A do D i od A do Q. Uz ove pojavljuju se i nove kratice. Kod zlatnih novaca uz čestu kraticu CONOB nalazimo i ANOB, AQOB, TESOB, TROB (OB-obryziacum). S vremenom gube ove šifre mjesto na podnožju lika, te se lokaliziraju uz bok samog lika, dok šifra CONOB zauzima opet svoje mjesto na podnožju. Takav raspored ostat će na solidima nepromijenjen do propasti Zapadnog Carstva, dok se na triensima neće dugo održati. Ovakve “bočne” kratice nalaze se na novcima slijedećih kovnica: Aleksandrija (AL), Antiohija (AN), Akvileja (AQ), Arles (ARC), Lyon (LG), Milano (MD), Mitrovica (SM), Ravena (RV), Rim (RM) i Trier (TR). Kod srebrenih novaca pojavljuje se kao dodatak iza kovničke šifre oznaka PS ili rjeđe PU. To većina numizmatičara tumači s “posulatum (argentum) = pročišćeno srebro”. Ova se kratica nalazi na novcima svih kovnica, koje su djelovale 367-423.Do smrti Teodozija I. (395.), koji je zadnji put ujedinio Carstvo, održalo se je u cjelini koliko-toliko ustrojstvo i djelovanje postojećih kovnica. U vrijeme rata između Teodozija i protucara Eugenija otvorena je ponovno kovnica u Sirmiju (394.), u kojem se nalazilo sjedište vojske, koja je operirala protiv Eugenija. Nakon diobe carstva na zapadno i istočno (395.) započeo je proces raspadanja. U mnogim se provincijama carska vlast više nije mogla održati pred navalom barbara pa dolazi do postepenog zatvaranja carskih kovnica u provincijama van Italije. Među prvima zatvara se opet kovnica u Sirmiju (395.), iza nje odmah u Akvileji (403.), dok je sisačka kovnica prestala s radom već 387. Radi veće sigurnosti pred barbarima preselio se je car Honorije zajedno s dvorom u Ravenu, gdje je odmah otvorena kovnica (395.), koja radi neprekidno do propasti zapadno-rimskog carstva (476.). Iz kovnice u Londonu nemamo poslije novaca cara Magna Maksimina (383-388.) ni jednog, do sada poznatog novca. Ako je ta kovnica radila i nakon tog vremena, ipak je njezino djelovanje moralo nesumnjivo završiti 409., kada je britanski protucar Konstantin III. preveo preostatke legija iz Britanije u Galiju. U Galiji radile su kovnice u Lyonu i Arlesu kao i u Trieru (Belgica) te kovale novce u ime Konstantina III. i ostalih protucareva. Posljednji poznati primjerak novca kovanog u Trieru nosi lik protucara Johannesa (423-425.), dok su zadnji poznati primjerci kovnice u Lyonu iz vremena cara Konstancija III. (421.). Za razliku od spomenutih održala se je kovnica Arelate (Arles) uz prekide do 461. U Italiji radile su kovnice u Rimu i Mediolanumu (Milano) do propasti zapadno-rimskog carstva. Talijanske su kovnice kovale, osobito do sred.5.st., uz novce s likovima svojih vladara također i novce za istočno-rimske careve. To su isto za uzvrat činili istočno-rimski carevi, na čijem području u razdoblju do 476. osim Carigrada rade još kovnice u Solunu, Kiziku, Antiohiji i Aleksandriji.S padom Ravene, u kojoj se zadnji zapadno-rimski car Romul August predao pobjedniku barbaru Odoakru, (476.) prestaje radom zadnja preostala zapadno-rimska carska kovnica, osim Milana, koji je povremeno kovao solide s likovima istočno-rimskih careva Zenona i njegova nasljednika Anastazija sve do kraja 5.st.

Page 16: NUMIZMATIKA-skripta

15. RIMSKA KOVNICA NOVCA U SISCIJI (Nikola Šipuš)VALERIJAN (253-260.) Valerijan vlada sa sinom Galijenom, sa svih strana carstva prodiru neprijatelji. Valerijan vodi vojsku protiv Perzijanaca, a Galijenu prepušta obranu zapadnih provincija. Galijen obustavlja progone kršćana, vraća im imovinu i tako carstvu vraća unutarnji mir. Privremeno priznaje Galsko Carstvo (Galija, Iberija, Britanija).GALIJEN (253-268.) 253. u carstvu djeluju četiri kovnice: Roma, Mediolanum, Viminacium, Antiohija. Zbog nesigurnosti kovnica u Viminaciumu je 258. zatvorena i preseljena u Köln. 262. Galijen osniva kovnicu u Sisciji sa kovanjem u dvije officine (djeluje do 420ih) (po Bartolu Zmajiću od 259. do 387.).Kovanje radionice dijeli se po Alföldiju u tri perioda: stil kovnice Roma (262-64)-Rv. SISCIA AUG (personifikacija grada na Kupi) rani siscijski stil bez oznaka na reversu (264-66.) zreli siscijski stil s oznakama na reversu (267-68.) Rv. SIKLAUDIJE II (268-70.) Pada kvaliteta novca. Kovnica kuje jedan tip zlatnika. Broj officina je četiri. Na reversima nisu zabilježeni carevi boravci u Sisciji, niti pobjede nad Germanima i Gotima. 270. kovnica se zbog kuge skoro zatvara. Tada kuje najnekvalitetniji novac.AURELIJAN (270-75.)Kovnica je 270. popunjena kovničarima Mediolanuma te kuje kvalitetne antoninijane i zlatnike. Zbog pobune kovničara u Rimu i ugušenja pobune, Siscia postaje glavna kovnica u Rimskom carstvu. Broj officina se povećava (6-7). Novac kuje i njegova žena carica Severina.PROB (276-82.)Officine se označavaju grčkim oznakama. To je vrijeme najvećeg uspjeha kovnice. Kovani su zlatnici i antoniniani. Smanjio se broj officina. JULIJAN PANONSKI (285.)Julijan Panonski se 285. proglasio se za protucara i stoluje u Sisciji. Kuje zlatnike i antoniniane.DIOKLECIJAN (284-305.)Kovanje antoniniana prestaje krajem 294. zbog reforme. Uvode se novi tipovi novca i to srebreni argentarius i posrebreni brončani folis. Vladar je prikazan šablonski, velike glave i široka vrata, pa je samo prema natpisu na reversu moguće utvrditi koji je lik trebao predstavljati vladare. Zlatni novac kuje se stalno, a 305. prestaje izrada argentarija. Kuju se dva tipa folisa: tip GENIUS i tip SACRA MONETA.KONSTANCIJE I (305-306.)Kuju se zlatnici i folis, ali ne i argenteus. Dva su tipa folisa: HERVLI VICTORI (za sve vladare) i PROVIDENTIA DEORVM (u čast Dioklecijana i Maksimilijana).Kuju se i brončani denari (1/4 folisa). 317. kuje se novac tipa VICTORIAE LAETAE, a 324. tip PROVIDENTIA s kulom.JULIJAN (360-63.)Kovnica nazaduje. Ostaju samo dvije officine. Emisije novca nakon 375. vrlo su male. 364. prestaje kovanje zlata, a 380. kovanje srebra. 387. kovnica prestaje raditi kada je osvaja Magnus Maxim.Prvi kristogram na rimskim novcima iskovan je u Sisciji kao ukras kacige Konstantina Velikog (319.). Bakreni antoniniani i aurei su prvi novci što ih je kovnica kovala.Obnovila je rad za Honorija (408-423.), a poslije je zauvijek ugašena.

PERSONIFIKACIJA SISCIJE-žena s hastom i rogom izobilja, ispod personifikacija Save, ženska figura s ispruženim rukama, riječno božanstvo se pojavljuje ispod sjedeće figure s velom te još dva riječna boga sa strana.

16. KOVNICA U SIRMIUMURimljani su Sirmium osvojili 35.pr.Kr. Za Batonovog ustanka, Iliri su ponovno zaposjeli grad. Nakon toga razvija se u vojni i upravni centar Panonije. Pod Flavijevcima (69-96.) dobio je rang kolonije, a poč.2.st. postao je glavni grad Panonije. Izgradnjom ceste postaje važno prometno središte. Najveći razvitak doživljava u 2.pol.3.st. pri obrani Carstva. Od tada do kraja 4.st. postaje prolazno središte careva. Neki su se tu i rodili (Trajan Decije, Klaudije II, Aurelijan, Prob, Konstancijan II…). Nakon Dioklecijanove reforme 293. postao je i sjedište vojnog zapovjednika za cijeli Ilirik (praefectus praetorio Illyrici). 314. Konstantin I je porazio Licinija i

Page 17: NUMIZMATIKA-skripta

oteo mu Sirmium. Još u doba “suvladavine” s Licinijem osnovao je Konstantin radi tadašnjih potreba kovnicu u Sirmiumu (SIRM) oko 320. Ta je novoosnovana kovnica postala žrtvom stabilizacije 326. te je tom prilikom zatvorena. Konstantinovi sinovi nisu za vrijeme suvladarstva (337-350.) otvarali novih kovnica, nego su povremeno otvarali neke od zatvorenih. Tako je ponovno otvorena kovnica u Sirmiumu (346.). 367. je došlo do promjene u sistemu kovanja novca i zatvaranja kovnice u Sirmiumu. U njoj se od te godine ne kuje nikakav novac nego lijevaju samo zlatne šipke. Nakon poraza rimske vojske kod Drinopolja (378.) otvorio je Gracijan ponovno kovnicu u Sirmiju, koji mu je služio kao glavni stan u operacijama protiv Gota. Po odlasku Gracijana kovnica je ponovno zatvorena. U vrijeme rata između Teodozija i protucara Eugenija otvorena je ponovno kovnica u Sirmiju (394.), u kojem se nalazilo sjedište vojske, koja je operirala protiv Eugenija. Nakon diobe carstva na zapadno i istočno (395.) u mnogim se provincijama carska vlast više nije mogla održati pred navalom barbara pa dolazi do postepenog zatvaranja carskih kovnica u provincijama van Italije. Među prvima zatvara se opet kovnica u Sirmiju (395.).Kovnica u Sirmiumu radi: 320-26.

346-67. 378. 394-395.

17. KOVNICA U VIMINACIUMU (Kostolac u Gornjoj Meziji)Viminacium je dobio od cara Gordijana III (238-44.) naziv kolonije i pravo emitiranja svoje monete. Sve do Galijena (253-268.) ovdje se kuje novac od bakra i aureusi za potrebe te provincije.Av-IMP CAESAR GORDIANUS AVG; bista i lovorov vijenacRv-PM SC - OL. VIM. AN IIII; personifikacija kolonije Viminacium ( P(rovincia) M(oesia) S(uperior) COL(onia) VIM(inacium) AN(no))

18. RESTITUCIJSKI NOVACObnovljeni su novac kovali sljedeći carevi: Tit, Domicijan, Nerva, Trajan, Trajan Decije, Marko Aurelije, Lucije Ver, Antonin Pio. Kovanje obnovljenog novca imalo je za cilj obnoviti sjećanje na ranije figure koje su se nekad kovale. Restitucijski novac je vjerna kopija novca cara čiji se novac ponovno izdaje s tim što se na reversu nalazi ime cara koji ga kuje i skraćenica REST ili riječ RESTITUIT. Prvi je to učinio Tit (79-81.). Obnovio je: sestercius-Divus Augustus, as-Agripa, sestercius-Tiberije, sestercius-Klaudije, sestercius-Galba.

19. MEDALJONIRimski carski novac svih kovina koji se veličinom i ljepotom izrade izdiže iznad novca. Služili su za nagrađivanje saveznika, posebno potkraj 4.st. kao mito. Pravo kovanja medaljona isključivo je carsko, a od 260. i svog ostalog novca. Car Komod (180-92.) kuje bakrene medaljone. Puni procvat kovanja medaljoni doživljavaju u vrijeme od Konstantina I do Tiberija I. Zlatni medaljoni u doba Augusta tzv. quaternio (četverostruki aureus). Na aversu je poprsje ili glava cara, a na reversu kao i prikaz na novcu. Kuju se do Honorija (423.).

20. IMENA I LIKOVI ILIRIKA I PANONIJE NA RIMSKIM CARSKIM NOVCIMA (B.Zmajić)Na poč.1.st. na reversima nekih rimskih carskih novaca javljaju se imena i personifikacije pojedinih dijelova i provincija Rimskog carstva. Dalmacija nije zastupana personifikacijama na novcu nego samo aluzijom EXERCITUS DALMATICUS-dalmatinska vojska.Provincija Ilirik dobila je ime po Ilirima. Pod rimsku vlast pada 59.pr.Kr., te je prvotno organizirana kao jedna provincija, a kasnije je podijeljenja na dvije provincije: Donji Ilirik ili Panoniju i Gornji Ilirik i Dalmacija.Dalmacija se protezala od Raše do Lješa u Albaniji, a Dioklecijan je od nje odvojio južni dio koji je postao provincija Praevalitana s glavnim gradom Skodrom.Panonija je zauzimala zapadnu Mađarsku, istočni dio Austrije, istočnu Štajersku, cijelu Kranjsku, Hrvatsku istočno od Risnjaka i Kapele i južno od Drave do donjeg Pounja, Slavoniju sa Srijemom, Bosansku Posavinu s Mačvom. Glavni grad je bio Poetovio. Trajan (105-107) dijeli Panoniju na Gornju ili Superior i Donju ili Inferior (granica je Blatno jezero-Drava-ušće Vrbasa). Dioklecijan je dijeli na četiri dijela: Prima (Savarija), Secunda (S.Mitrovica), Savia (Sisak) i Valeria (Pečuh).

Page 18: NUMIZMATIKA-skripta

1. U doba HADRIJANA (117-138.) prvi put se javlja personifikacija Panonije. Hadrijan kuje bakreni novac veličine sestercija s likom žene (Panonija) u dugoj haljini sa zidnom krunom na glavi. U desnoj ruci drži bojni znak, a u lijevoj ruho. Natpis ispod lika: PANNONIA.2. U doba TRAJANA DECIJA (249-251.) opet se pojavljuje Ilirik i Panonija na novcu s natpisima: exercitus inlycus, genius Illyrici, genius exerctus Illyriciani, Pannoniae. To su personifikacije ratnika, genija i Panonije.Klaudije II. (268-270.), Ilir nije na novcu ostavio spomen Ilirika ili Panonije.3. U doba KVINTILA (270.), brata Klaudija II. koje se bakreni antoninijan s natpisom Panoniae i likom žene u dugoj haljini s dijademom i velom na glavi, u desnoj ruci drži lovorovu grančicu, a u lijevoj bojni znak.4. AURELIJAN (270-275.) je rodom iz Sirmiuma, na novcu je natpis VIRTUS ILLYRICI. Na aversu je goli Mars s lepršavim plaštom na leđima, desnom rukom drži koplje i trofej5. DIOKLECIJAN (284-305.) iz Dalmacije, natpis na novcu je VIRTUS ILLYRICI, a prikazan je rimski car u vojnom ruhu, jašući na konju, u desnoj ruci drži koplje spušteno nadolje, a ispod njega je galija s pet veslača.

21. NOVAC IZ GRČKIH, ILIRSKIH I GRČKO-ILIRSKIH KOVNICA

UVODKolonizacija istočne jadranske obale uglavnom je došla iz dvaju pravaca: s juga odnosno jugozapada (Sicilija, Magna Graecia) i s istoka (Egejsko otočje i Mala Azija). Temelj kolonizacije Jadrana zasnovao je maloazijski Knidos, koji je imao koloniju na današnjem otoku Korčuli (Korkira Melania), ili je to bila Sirakuza koja je tek poč.4.st.pr.Kr. osnovala koloniju Issu. Jonjani doseljavaju s egejskog otoka Parosa i osnivaju Pharos.Od 4.st.pr.Kr. novac počinju kovati i Iliri, a u južnoj Iliriji grčke kolonije Dyrrhachion (oko 430.) i Apollonia. Taj novac ubrzo postaje vrlo raširen u Ilira, a može ga se naći čak u Dačana. Postupna ilirizacija tih grčkih kolonija i sve veći broj ilirskih imena na tom novcu daje nam za pravo da o tom novcu govorimo kao o ilirsko-grčkom, ako ne i o ilirskom, to više što se u seriji novca što se kuje u Dyrrhachionu pojavljuje novac ilirskih vladara Monouniosa i njegova nasljednika Mytilosa (poč.3.st.pr.Kr.).Dirahijski novci, srebrene drahme su jednake istovrsnom novcu matičnoga grada Korkire-na aversu je lik krave koja doji tele, a na reversu Alkinojev vrt. Isti tip drahmi ova će kovnica emitirati i s imenom kralja Monunija, oko 300.pr.Kr., te Mitila. Osim natpisa ΔYP (simbolizira kovnicu) na tim drahmama je ime i vladarska titula.Uz grčke gradove Epidamnos (Dyrrhachion), Herakleja, Issa, Pharos, a možda i još koji anonimni polis, na ilirskom području monetarnu aktivnost razvijaju ilirski gradovi Lissos, Skodra i Rhizon, ali se što se ilirske sredine tiče ona se time ne iscrpljuje. To su kovnice i emisije koje još uvijek ne možemo pobliže locirati. To se odnosi na novce koji u natpisu otkrivaju imena poznatih ilirskih plemena Labeata i Daorsa. A to su i emisije s poznatim ili potpuno nepoznatim ilirskim vladarima, dinastima i kraljevima, no potekle su uglavnom iz već spomenutih grčkih i ilirskih kovnica, te su posebno važni povijesni i ekonomski fenomen.Kovnice Lissosa i Skodre poznate su po Gencijevim emisijama novca (197-168.).Posebni fenomen u antičkoj i ilirskoj povijesti posve je nepoznati vladar Balej (Ballaios) koji je emitirao golemu količinu novca, a po mjestu najbrojnijih nalaza ti novci potječu iz kovnica na otoku Hvaru i iz Rhizona.Već u 4.st.pr.Kr. u ilirskom gradu Damastionu (400-280.) kuje se srebreni novac vrlo dobre kvalitete koji ne zaostaje za grčkim uzorima. U tom stoljeću novac kuju i grčke kolonije na Jadranskom moru, Issa, Herakleia i Pharos, a tada na otoku Visu dolazi i do emisije kovanog Ionios novca.Grčko-ilirska numizmatika ima niz neriješenih pitanja što dovodi do različitih interpretacija novca. Issa i Pharos poznate su kao grčke kovnice aktivne od ranog 4.st.pr.Kr., a Lissos, Skodra i Rhizon poznate su samo kao kovnice ilirskog novca, aktivne od 3.st. Novac Pharosa u svojim najstarijim vrstama oponaša revers s novca matičnog grada Parosa (Zeus-koza) i stariji je od novca jednakih vrsta emitiranih u Issi.Iako kratka vijeka jedna od najdjelatnijih grčkih kovnica na Jadranu bila je u Herakleji, koloniji nepoznata porijekla. U to vrijeme Issa je bila pod vlašću Dionizija Starijeg (sirakuška kolonija), a nakon njegove smrti osamostalila se i postala neovisni grad sve do građanskog rata između Cezara i Pompeja. Najranije isejske emisije novca bile su bliske sirakuškom metalnom novcu i nisu pripadale autonomnom gradu.Najtipičniji su simboli autonomnog novca grčkih gradova u Dalmaciji-koza, srna, grozd i kantaros ili amfora.Dok su grčki gradovi-polisi na Jadranskom moru imali više kovnica novca, u doba Rimljana na ovom području ih nema, ali su u prometu rimski novci.Pismo je na grčko-ilirskom novcu grčko, kao i jezik; natpisi su kratki, uglavnom kratice imena gradova ili dinasta koji su ih emitirali. Ti su novci različite težine i veličine, a kovom i oblikom nalikuju na grčki novac.

Page 19: NUMIZMATIKA-skripta

NOVCI GRADA DAMASTIONA (kovani 360-330.pr.Kr.) (Mimica, D.Rendić-Miočević)Srebrene tetradrahme kovane u više varijanti (4)1. Av-Apolonova glava okrenuta nadesno Rv-Tronožac s lavljim šapama, između nogu slova M-E. Natpis odozdo prema gore ΔAMA2. Av-Apolonova glava okrenuta nalijevo Rv-Tronožac s lavljim šapama. Natpis odozdo prema gore ΔAMAΣ, desno odozgo prema dolje TINΩ. Retrogradno između srednje i desne lavlje šape TIN.3. Av-Apolonova glava s lovorovim vijencem okrenuta nadesno Rv-Tronožac nagnut udesno, natpis desno odozgo prema dolje ΔAMA i lijevo odozdo prema gore TINΩN. 4. Av-Apolonova glava okrenuta nalijevo Rv-Tronožac, između nogu slova M-E, lijevo odozdo prema gore ΔAMA, desno odozgo prema dolje INΩN.

NOVAC DIRAHIONA (Dyrrhachion, Drač; 300-280.) (Mimica)Dirahijski novci-tri srebrene drahme poznate su kao prve emisije potekle iz istočnojadranske kovnice. Tipovi su preuzeti od novca matičnog grada Korkire (Korkyra, Krf)Av-krava koja doji tele Rv-četverokut sa stiliziranim florealnim ukrasom Alkinojev vrt

NOVCI ILIRSKOG KRALJA MONUNIJA (Monounios) (Rendić-Miočević, Mimica)Monunios je ime ilirskog kralja koji je kao otac (?) i prethodnik Mitilov vladao oko 280.pr.Kr. O vremenu vladanja i samoj osobi ima više različitih mišljenja. Većina smatra da je riječ o dvije različite osobe od kojih barem jedna pripada dardanijskoj kraljevskoj kući.Numizmatički izvori koji ga spominju različiti su po tipologiji i mjestu emitiranja. Monunijeve vladarske emisije uključuju dva različita tipa novca, dvije različite vrijednosti te dva posve različita geografska i kulturna područja kojima pripadaju obje emisije.DIRAHIJSKI TIP MONUNIJEVA NOVCA (najvjerojatnije se kovao u Dirahiju)Prva serija se odnosi na emisije srebrenih statera, odnosno tridrahmi (> 10 g). U najpoznatijim emisijama srebrenog novca Dirahija preuzet je “korintski” tip ukrasa. Mimica navodi pet varijanti:I. varijanta Av-krava okrenuta nadesno oblizuje tele koje je doji

Rv-Alkinojev vrt (unutar kružnice dvostruko profiliran četverokut okomito podijeljen na dva polja sa stiliziranim florealnim ukrasom), legende ΔY-P, BACIΛΕΩC, MONOYNIOY II. varijanta Av-isti prikaz Rv-Alkinojev vrt uz nešto drugačiju legendu kovnice (Δ-Y)III. varijanta Av-isti prikaz samo je krava nalijevo

Rv-Alkinojev vrt i desno (Heraklova) toljaga, drugačija legenda kovnice (ΔYPPA)IV. varijanta Av-isti prikaz

Rv- Alkinojev vrt, desno (Heraklova) toljaga, lijevo vrh koplja, legenda bez oznake kovniceV. varijanta Av-isti prikaz Rv- Alkinojev vrt, legenda bez oznake kovnicePrema Rendiću-Miočeviću iznad prikaza na aversu javljaju se razni simboli: zvijezda ili rozeta (Korkira), lik guštera ili dupina te legenda ΔY (Dirahion) ili ime magistrata Baton (Apolonija), Kalen, Monunios, Genthios, Dazia… (Dirahion). Također se uz glavu krave može javiti prikaz stojećeg klasa (Monunijeva emisija), položenog klasa (Apolonija), sigla Ф (Kalenov novac). Prikaz Alkinojeva vrta se prvi put javlja na novcu Korkire, otoku mitskog Alkinoja.Za razliku od ostalih emisija tog tipa, koje nazivamo autonomnim, u aversu nije označeno ime monetarnog funkcionera. Monunijevo ime s titulom, zamijenilo je ovdje samo ime vrhovnog, eponimnog magistrata koje se i inače javlja na reversu. Neobično je samo to što je uz Monunijevo ime i dalje zadržava oznaka legende ΔYP-simbol autonomije.HELENISTIČKI TIP MONUNIJEVA NOVCADruga serija pripada tipu srebrenih tetradrahmi koje je kovao Aleksandar Veliki i njegovi nasljednici (diadosi) na bazi tipova iz Heraklove ikonografije (herosov lik na aversu) i fidijske umjetničke baštine i tradicije (lik sjedećeg Zeusa u reversu). Mjesto kovanja ovog tipa je nepoznato (negdje u Makedoniji ili Trakiji). Av-unutar točkasto izvedene kružnice portret mlađeg muškarca orlovskog nosa, nadesno, s lavljom kožom (protomom) preko glave (u liku Herakla)Rv-unutar točkaste kružnice Zeus s orlom u ispruženoj desnoj ruci, sjedi na prijestolju, oslonjen uzdignutom lijevom rukom o žezlo, legende BAΣIΛΕΩΣ (lijevo), MONOYNIOY (desno), EY (u ligaturi).

Page 20: NUMIZMATIKA-skripta

NOVCI ILIRSKOG KRALJA MITILA (Mytilos) (oko 270., dirahijska kovnica) (Mimica, Rendić-Miočević)Mytilos je ilirski vladar, vjerojatno sin i nasljednik kralja Monunija. Vladao je oko 270.pr.Kr. Na jednom primjerku dirahijskog novca (Heraklova glava, luk buzdovan, tobolac, bronca) nalazi se ime tog vladara s kraljevskom titulom (ΒΑΣΙΛΕΩΣ ΜΥΤΙΛΟΥ).Brončani novac:Av-nejasni likRv-natpis, legenda: ΜΥΤΙΛΟΥ

HERAKLEJA (Brunšmid, Mimica)Postojanje Skilaksove ilirske Herakleje utvrđeno je na temelju dviju vrsta novca, koje se u velikoj količini nalaze na dalmatinskoj obali, a drugdje se jedva pojavljuju. Treba utvrditi je li grad zaista bio na Farosu, što bi se moglo zaključiti zbog velike količine njenog novca nađenog na Hvaru (Zaninović), no daleko odatle je ne treba tražiti. Ona spada među najstarije na našem području, nepoznate kovnice. Duje Rendić-Miočević smatra da je treba tražiti na jadranskoj Korkyri.Novac Herakleje pripada 4.st. Brojniji novac s prikazom Heraklove glave prekrivene lavljom kožom (na aversu), luka i toljage (na reversu, ispod natpis HPA, HPAK, HPAKA, HPAKΛE), koji po načinu izrade i težini odgovaraju sirakuškom novčanom sistemu stariji su od drugog tipa s prikazom ženske glave i dupinom. U 3.st. više nema heraklejskog novca, pa je najvjerojatnije da tada ove grčke zajednice više nije ni bilo.

FAROS (Brunšmid, Mimica)Faros, među grčkim kolonijama na Jadranu jedina posvjedočena jonska kolonija, bio je najbogatiji novcem. Osnovali su ga jonski Parani s otoka Parosa. Izgubio je samostalnost i bio porušen za ilirskih ratova krajem 3.st.pr.Kr. Opet se pridigao i sačuvao urbani karakter. U ranorimsko doba prefektura salonitanske kolonije.Pravom kovanja novca koristio se od početka, a njegovi rezači kalupa nisu morali dokazivati svoju umjetničku vještinu podcjenjujućim probnim radovima. Grad je pri izdavanju svoga prvog (teškog) novca slijedio sirakuški novčani sistem koji mi nalazimo i u istovremenih heraklejskih i neznačajnih mlađih novaca Isse i DI… novaca.Prvom razdoblju faroskog kovanja pripada uz poprilično velik broj velike brončane nominale i njene polovine s glavom Zeusa (avers) i kozom (revers), i vrlo rijetki srebreni novac od kojeg su nam za sada poznate tri emisije. Kraju 4. i 3.st. pripadaju lakši novci s glavom Perzefone i s glavom Artemide. Prvi su kovani u dvije nominale, od kojih je veća jednim dijelom prekovana na isejskom novcu s glavom nimfe i zvijezdom. U vrijeme obnavljanja grada nakon rušenja 219.pr.Kr., a jednim dijelom čak i prije, kovan je novac s kantarosom na reversu, za koji uzor treba tražiti u korkirskom novcu.Zadnja emisija istog novca sigurno pripada vremenu nakon 168.pr.Kr., sredina ili na poč.2.pol.2.st.pr.Kr., jer su svi ili gotovo svi novci te emisije, novci kralja Baleja na koje je naknadno udaren faroski žig (Balejeva glava ulijevo na aversu, na reversu kantaros između slova Φ i Α). Nakon uspostavljanja rimske provincije Ilirika, Faros sigurno više nije kovao novce, ali je vjerojatno aktivnost faroske kovnice prestala i prije.Umjetnički najstariji novci su vrlo dobri, dok se to za kasnije više ne može tvrditi. Već i jedan dio novca s glavom Zeusa i Perzefone pokazuje brzi pad vještine izrade u umjetničkom smislu; u seriji s kantarosom imamo niz loših radova. Susjedni su barbari na Grke utjecali tako da su i sami postali polubarbari.

DI ( NOVCI FARSKOG TIPA S LEGENDOM DI(M) ) (Brunšmid, Mimica)Ovdje se radi o autonomnom gradu o kojem izvori inače šute, tako da ne možemo utvrditi ni njegovo puno ime, niti točno mjesto gdje se nalazio. Budući da su se njegovi novci nalazili samo u Dalmaciji, može se i grad samo tu tražiti. Ta se vjerojatnost povećava činjenicom što su njegovi novci isključivo prekovi faroskog, heraklejskog i Jonijevog novca, pri čemu na Faros otpada najveći dio. Budući da su DI novci jedne te iste emisije Brunšmid pretpostavlja da pripadaju nekom malo važnom grčkom naselju iz sred. ili 2.pol.4.st.pr.Kr., koje je vrlo brzo izgubilo samostalnost.Pogrešno je bilo pokušati ovaj novac odrediti po imenima poznatih lokaliteta. Neumann je novac pripisao Daorsima. Sestiniju je bio dovoljan natpis prvog kova da novac pripiše Faranima, dok su domaći istraživači (Nisiteo i za njim Ljubić) mislili na južnoilirski Dimal koji su odmah poistovjetili s kasnijim Delminijem na Cetini u sjevernoj Iliriji. Kako je najviše tog novca nađeno na Farosu, čini se najvjerojatnijom pretpostavka da se grad nalazio na istom otoku, i u tom slučaju može se pretpostaviti da se uskoro nakon osnivanja ujedinio s Farosom u jedinstvenu zajednicu. Faroski je novac velikim dijelom služio kao kovna pločica za DI novac, koja

Page 21: NUMIZMATIKA-skripta

inače nije postojala možda zbog okolnosti što je novac iz faroske kovnice na ilirskom dijelu Jadrana bio glavno opticajno sredstvo (osim novca Dirahija i Apolonije). Mimica navodi da su slova ΔIM početna slova nepoznatog antroponima tj. imena jednog nepoznatog lokalnog dinasta koji se kraće vrijeme domogao vlasti na Hvaru, a možda i na susjednim otocima. On smatra da je teško da bi jedan sasvim nepoznati grčki grad na Hvaru, pored Pharosa uživao takvu autonomiju da je kovao vlastiti novac koji nisu kovali ni neki poznatiji gradovi upravo zato jer nisu bili autonomni.Bakreni novac: Av-Zeusova glava Rv-prekov preko koze s legendom ΔIM

ISSA (Brunšmid, Mimica)Issa je od početka najvažnija među grčkim kolonijama u Dalmaciji, čiji je broj povećala osnivanjem potkolonija, a potvrdila je i kasnije taj status. Samo je koncem 3.st. bila neko vrijeme u sjeni Farosa.Utemeljili su je poč.4.st.pr.Kr. (389.) kolonisti iz Sirakuze (Dionizije Stariji). Grad je bio podignut na brežuljku koji danas nosi naziv Gradina. Stanovništvo mu je bilo dorskog plemena. Issa je kovala vlastiti novac, kao i drugi grčki gradovi na Jadranu. Od Dionizijeve smrti do građanskog rata između Cezara i Pompeja Issa je nezavisan polis. Život je nastavila i u doba rimske vladavine. 46.pr.Kr. je izgubila samostalnost. Još u doba Republike javlja se kao zajednica rimskih građana (Issa civium Romanorum), a onda postaje municipijem. Nakon osnivanja salonitanske kolonije vjerojatno je autonomna prefektura te kolonije. Među novcem se posebno ističu tzv. Jonijeve emisije, koje su i najstarije, a pripisuju se heroiziranom isejskom dinastu (Ionios), ”rodom Iliru”. U drugo razdoblje djelovanja isejske kovnice, otprilike krajem 4.st., spadaju novci s glavom nimfe i zvijezdom, koji su prvotno bili prekovani, a sada su relativo rijetki jer je na njima prekovan faroski žig s glavom Perzefone. 3.st.pr.Kr. bi pripadali novci s prikazom Paladine glave, od kojih bi oni grublje izrađeni s kozom (tip I. po Mimici) bili nešto mlađi od onih lakših s jelenom (IV. tip po Mimici). Potom bi slijedili kovovi s amforom i grozdom (tip II.) koji podsjećaju na korkirske te grubo izrađeni novci s prikazom jelena kako leži na reversu. Na koncu je kao i u Farosu kovan novac s kantarosom (tip V.) koji, izgleda, spadaju već u 1.pol.2.st. Ne može se dokazati je li Issa kovala novac nakon 168., a po novcima kojima raspolažemo to baš i nije vjerojatno.Umjetnička je izrada isejskog novca čak i u najboljim vremenima bila manjkava, ali prema kraju djelovanja kovnice pokazuje se žalosna slika propadanja.Mimica izdvaja pet tipova bakrenog novca Isse:I. tip Av-glava Atene okrenuta nadesno Rv-jarac, nadesno, iznad slova IΣII. tip Av-amfora, iznad IΣ Rv-grozdIII. tip Av-glava mladolika muškarca nadesno Rv-delfin, nadesnoIV. tip Av-glava Atene, nalijevo Rv-srna u skoku nadesno, iznad slova IΣV. tip Av-glava mladog muškarca, nadesno Rv-kantaros, sa strana I-Σ

ISEJSKI IONIOS NOVCI (Rendić-Miočević, Brunšmid, Mimica)Prema jednoj predaji Issa je bila rodno mjesto heroja Jonija koji je dao ime Jonskom moru, a jedno vrijeme mu je i Jadran bio pribrojen. Kao 'loνίυ νησος (“Jonijev otok”) spominje se otok na jednom natpisu na bazi, nađenom u Visu (metrički natpis iz 2.st.pr.Kr.). Na spomenutom novcu ime Jonija nalazi se u genitivu i označava Jonijevo. Ipak mora upasti u oči nedostatak pobliže oznake grada koji kuje novac, što se može objasniti time da tada nije bilo upitno iz koje kovnice potječe ovaj novac. Po antičkim piscima Jonije je sin Adrije, kralja Iliride ili sin Diraka, eponima grada Dirahija ili je Jonije Ilir rodom iz Istre, a u tim je krajevima bio vladar (Teopomp). Š.Ljubić, G.Novak, D.Rendić-Miočević i B.Mimica smatraju da je Jonije povijesna osoba, dok Imhoof-Blumer i Brunšmid smatraju da je riječ o domaćem heroju. F.Rački daje dvije mogućnosti: “predstojnik hvarske kovnice” ili ime koje prati mitski lik.Ovi se novci pojavljuju u dvije skupine: izvorni, samostalni kovovi prekovi tj. primjerci s dvostrukim tipovima na aversu i reversu

Page 22: NUMIZMATIKA-skripta

IZVORNI KOVOVITIP I. Av-glava mladolikog muškarca (Apolon ili Hermes), nadesno, ispred legenda IONIO (od gore prema dolje) Rv-dupin, nadesnoTIP II. Av-glava mladolikog muškarca, okrenuta nadesno, bez legende

Rv-dupin, nadesno, nad stiliziranim morskim valovimaTIP III. Av-glava nešto starijeg bradatog muškarca (Heraklo, Posejdon ili Zeus), okrenuta nadesno, bez legende

Rv-glava lava, nadesnoPrema prekovima (poznat samo u prekovima) morao je postojati još jedan tip TIP IV. koji je na aversu imao glavu starijeg bradatog muškarca, nalijevo s legendom IONIO, a na reversu lavlju glavu, nadesno.PREKOVIJonios tipovi u prekovima se javljaju na velikom brončanom novcu Herakleje, Pharosa, a po Brunšmidu i na novcu Isse. Jonijevi su dakle nešto raniji, vjerojatno ih treba smjestiti malo prije ili oko sred.4.st.pr.Kr. Prekovi s farskim tipom (Zeus-koza) javljaju se uglavnom tipovi I. i II., a rjeđe se na farskim i heraklejskim prekovima javlja (glava Herakla-buzdovan i luk) tip IV. (glava muškarca, okrenuta nalijevo-lavlja glava).Heroj je predstavljen ili kao mladić bez brade ili kao bradati muškarac. Na reversu su prikazani naizmjence ili dupin ili lavlja glava okrenuta nadesno ili koža lavlje glave okrenuta naprijed. Dok su Herakleja i Faros uz nominalu tešku oko 16 grama emitirali i njenu polovicu, to se ne može potvrditi i za novce s Jonijevim likom u Issi. Pretpostavka da Issa tu nominalu nije emitirala nije baš vjerojatna.1836. u Starom Gradu na Hvaru pronađeno je preko 50 komada novca koje su obradili Š.Ljubić, P.Nisetić, a tadašnji direktor bečkog Muzeja Steinbüchel je utvrdio prekove i do tri puta na jednom novčiću.G.Rathgeber razlikuje tri tipa.TIP I. Av-glava muškarca, nadesno, ispred legenda IONIO; bradata glava, nalijevo Rv-dupin, nadesno; ostatak legende (Ф) koji pripada emisiji s bradatom glavomTIP II. Av-isti kao kod prvog tipa

Rv-koza, nalijevo; dupin, nadesno (bez tragova ranije legende)TIP III. Av-glava muškarca, nalijevo; bradata glava, nalijevo

Rv-koza, nalijevo; morski valovi i nad njima dupin, nalijevoNavedeni novac nije sačuvan, no smatra se da se radi o prekovima koji su se vršili u pharskim radionicama.Ovi nalazi upućuju na prestanak kovanja novca s tipovima Zeus-koza koji se kovao od poč.4.st.pr.Kr. i pojavu sistematskih prekova tog novca s legendom IONIO promjena vlasti na otoku koja se pripisuje domaćem dinastu Joniju (Bulić navodi da je Jonije Ilir rodom s Visa). Jonije je na političku scenu mogao doći nakon smrti Dionizija Starijeg 367.pr.Kr. jer njegov sin, Dionizije Mlađi nije pokazivao veći interes za već stečene kolonije. Tu je slabost Jonije iskoristio i zavladao Issom, a najvjerojatnije i s Pharosom i Heraklejom te kolonijom Kniđana na otoku Korčuli čija je lokacija još uvijek nepoznata. Samim tim emisije Ionios novca mogle bi se direktno vezati s emisijom vladara Jonija.

PREKOVI IZ GRČKO-ILIRSKIH KOVNICA (Mimica)U grčko-ilirskim kovnicama nailazimo na niz varijanti prekivanja novca. Najčešće su bile kombinacije heraklejskog i Ionios-novca (tip II), heraklejskog i Di(m) novca, Pharos i Di(m) novca te Pharos i Ionios novca (tip I, tip II).

KORKIRA MELAINA (Brunšmid)Od Froelicha nadalje numizmatičari su, uključujući Neumanna i Steinbüchela, pokušavali novac s legendom KOP, a koji se obilno nalazi po Dalmaciji, pripisati ovom gradu. To je međutim bilo netočno, i neodrživo, jer se bez sumnje radi o kovovima Krfa. Trgovačke veze između Krfa i ilirskih grčkih gradova i barbara objašnjavaju veliku količinu ovog novca u Dalmaciji. Više opravdanja izgleda ima identifikacija Imhoof-Blumera, koji je jedan rijedak novac iz svoje zbirke pripisao Korkiri Melaini, a njemu se može pridodati i jedan što ga je Mionnet smjestio u Korkiru. Slika glave na aversu je sirova, što posebno vrijedi za način izvedbe oka i vrata. Novac, vrijeme kovanja kojega je trebalo biti oko 2.pol.4.st. uklapa se dobro u novčani sistem grčko-dalmatinskih kolonija kao polovica teške brončane nominale. Navodni novac Crne Korkire u nekadašnjoj zbirci Unger u Grazu pripada Farosu.

NOVAC ILIRSKOG KRALJA GENCIJA (181-168.pr.Kr.-D.Rendić-Miočević; kovan 197-168.-Mimica)

Page 23: NUMIZMATIKA-skripta

Genthios je posljednji vladar ilirskog kraljevstva, pobjeđen je i odveden u ropstvo 168.pr.Kr. Njegovo ime s vladarskom titulom javlja se na novcima kovanim u Skodri i Lissosu. Oni imaju relativno bogatu tipologiju (vladarev portret, tzv. makedonski štit-galija, ilirska kaciga, munja). Svi poznati Gencijevi novci imaju u legendi na reversu njegovo ime s oznakom vladarske titule (bazileus Gencius; ΒΑΣΙΛΕΩΣ ΓΕΝΘΙΟΥ), uz jedan izuzetak gdje se na jednom sitnom primjerku javlja legenda ΒΑΣΙ ΓΕΝ.Na reversu se javljaju tri vrste prikaza: kaciga sa štitnicima za obraz, nadesno (Skodra) ilirska lađa na lijevo, između dvaju dijelova legende snop munja, između dvaju dijelova legende ΒΑΣΙ ΓΕΝ (Lissos)Prvi tip je poznat na novcu Skodre u njenoj prvoj autonomnoj fazi, dok se drugi tip javlja na novcu druge autonomne faze, ali i na novcu Lissosa. Drugi tip je poznat i na novcu Daorsa.Aversi Gencijeva novca nisu isti, javljaju se tipovi s likom vladara (Lissos, Skodra), odnosno štita (Skodra). Lissoski novac prikazuje Gencijevu glavu pod kacigom, a skadarski ga predstavlja u odjevenom poprsju, s poznatim makedonskim štitom, s veoma širokim obodom = KAUSIA (varijanta sa štitom makedonskog tipa preuzeta je s aversa skadarskog novca iz prve faze).Gencije preuzima vlast nad Skodrom i Lissosom nakon pobjede rimske vojske nad Makedoncima kod Kynoskephala 197.pr.Kr. Gencijeve emisije novca se razlikuju od tzv. autonomnih u prvom redu po legendi. Umjesto imena grada ili magistrata (Skodra) u genitivu, kod Gencijevih se emisija novca javlja njegovo ime s titulom u genitivu.SKODRA I NOVAC KRALJA GENCIJA (Brunšmid)Po novcu s grčkom legendom i grčkim imenima magistrata možemo zaključiti da je u 2.st. u Skodri u južnoj Iliriji bio grčki element jako zastupljen. Položaj grada u zaleđu na barbarskom području i mala vjerojatnost da je ilirski kralj odabrao grčki grad kao svoju rezidenciju govore u prilog tome da ne možemo razmišljati o jednom čisto grčkom naselju u Skodri. Što je za vrijeme makedonske vlasti u južnoj Iliriji (211-197) Skodra kovala vlastite autonomne grčke novce, čiji tipovi potpuno odgovaraju istovremenima Filipa Makedonskog, dokazuje samo to da je u gradu, što su ga tada nadgledali Makedonci, dominirao grčki element koji je možda čak nekad bio i vodeći. Nakon mira u Tempama, Skodra je bila uobičajena rezidencija kralja Gencija. Zbog toga što prvi novci imaju potpuno isti tip kao i spomenuti autonomni Skodrini, u najmanju je ruku vjerojatno da su u Skodri i bili kovani. Gencijevi novci su identični autonomnim samo što se umjesto legende s imenom grada javlja ime Gencija i njegova vladarska titula (štit, kaciga). Na drugom se tipu na aversu nalazi Gencijevo poprsje u ogrtaču s duguljastim i širokim šeširom (KAUSIA), a na reversu ilirska galija (javlja se po prvi put kao prikaz na novcu) i legenda. Taj tip na reversu ima isti prikaz kao i novac Skodre kovan nakon Gencijeva pada, što su im ga Rimljani dopustili kovati.

NOVAC ILIRSKOG PLEMENA LABEATA (2.st.) (D.Rendić-Miočević, Mimica)Labeati su ilirsko pleme koje je živjelo oko Skadarskog jezera.1971. u Kukëru, u sjeveroistočnoj Albaniji pronađena su četiri primjerka novca plemena Labeata (bakreni), uz novac kralja Gencija. Lissoski novac svi primjeri predstavljaju jedinstven (tip) prikaz na aversu i reversu, ali različite legende. Tri novčića imaju isti prikaz:Av-glava muškarca sa šeširom, nadesno Rv-ilirska lađa između natpisa ΛΑΒΙA-TΑΝNovac je istovjetan s likovima Gencijeva novca skodranske kovnice, a jedan novčić ima nešto drukčiji prikaz:Av-poprsje muškarca u ogrtaču sa šeširom drugačijeg tipaRv-ilirska lađa, ispod nje lik dupina, a iznad legenda ΛΑΒΙ-ATΑΝ

DAORSI (Brunšmid, Mimica)Daorsi su bili ilirsko pleme nastanjeno uz Neretvu, 168.pr.Kr. su od Rimljana dobili autonomiju, budući da su napustili Gencijevog brata Karavancija, i naoružani prišli Rimljanima. Na temelju ove autonomije iskoristili su svoje pravo na kovanje novca, što dokazuju i dva rijetka primjerka u bečkom Hofmuzeju i jedan u berlinskom muzeju. Tipovi ovog novca poklapaju se u stilu i načinu izrade s lissoskim u zagrebačkom muzeju, kao i s novcem Skodre i Gencija. Novac Daorsa kovan je poslije 168.pr.Kr.Bakreni novac: Av-glava muškarca sa šeširom, nadesno Rv-ilirska galija, iznad natpis ΔΑΟΡΣΩΝ

Page 24: NUMIZMATIKA-skripta

AUTONOMNI NOVCI LISSOSA (Mimica, Rendić-Miočević, Brunšmid)Lissos je kolonija koju je vjerojatno osnovao Dionizije Stariji. Kovala je novac tek kasno i jako štedljivo. Autonomni novci Lissosa kovani su u dvije serije: 211-197. (kod Mimice prije 181.) i nakon 168.pr.Kr. Između njih u Lissosu su kovane emisije kralja Gencija.I. faza-autonomnaAv-koza, nadesnoRv-snop munja između legende ΛΙΣΣI-TAN.III. faza-autonomna (pod Rimljanima)Av-glava muškarca (Hermes?) s petasosom, nadesno, iznad ostaci legende ...PH ΔNRv-ilirska galija, nalijevo, između dva dijela legendeAlbanski arheolog Islami je zahvaljujući većem broju primjera novca Lissosa iznio nešto drugačiju kronologiju:I-emisije iz 2.pol.3.st.II-emisije nakon 186.pr.Kr.III-Gencijeve emisije (181-168.)IV-autonomne emisije nakon Gencijeva pada Islami ne nalazi u LissosuPrvim trima fazama pripada pet tipova novca bez varijanti.

RHEDON EMISIJA IZ LISSOSKE KOVNICE (Mimica, Rendić-Miočević)Av-glava ispod legende ΡΗΔΩ (RHEO,)Rv-galija i natpis ΛΙΣΣITANRHEO je vjerojatno ime osobe u genitivu (nominativ Rhednos) što bi moglo upućivati na lokalnog dinasta koji je vladao Lissosom, pod okriljem Rima, nakon raspada Gencijeve države.U liku muškarca na ovom novcu Brunšmid i Evans prepoznaju Hermesa, Islami Gencija, a Ceka domaćeg ilirskog heroja ili božanstvo dok Jubani Rhednosovo ime veže uz “namjesnika” prve ilirske legije stvorene nakon propasti Gencijeve države.

AUTONOMNI NOVCI SKODRE (Mimica, Rendić-Miočević, Brunšmid)Autonomni novci Skodre kovani su u dvije serije: 211-197. (kod Mimice prije 181.) i nakon 168.pr.Kr. Između njih u Skodri su kovane emisije kralja Gencija.I. faza-autonomnaZa vrijeme makedonske vlasti u južnoj Iliriji (211-197) Skodra je kovala vlastite autonomne grčke novce, čiji tipovi potpuno odgovaraju istovremenima Filipa Makedonskog, što dokazuje samo to da je u gradu, što su ga tada nadgledali Makedonci, dominirao grčki element koji je možda čak nekad bio i vodeći. U ovoj fazi postoji jedan tip novca koji je kovan u dvije varijante: Av-makedonski štit s rozetom u sredini i šest polurozeta na rubovima Rv-šljem sa štitnikom za potiljak i obraze nadesno. Uz rub novca lovorov vijenac. Σ-ΚΟ-ΔPI-NΩNDruga varijanta je identična prvoj samo nema legende s imenom grada.III. faza-autonomna (nakon 168.pr.Kr.)Av-glava Zeusa nadesnoRv-ilirska galija između natpisa ΔΛ-ΝΟΣ-ΣΚΟΔΡΕΙ-ΝΩΝIslami je zahvaljujući većem broju primjera novca Skodre iznio i ovdje nešto drugačiju kronologiju:I-emisije iz prije 250-181.pr.Kr.II-emisije nakon 186.pr.Kr.III-Gencijeve emisije (181-168.)IV-emisije nakon 168.pr.Kr.On razlikuje šest osnovnih tipova novca od kojih se mnogi javljaju u varijantama (20 varijanti zbog razlika u legendi) Najbrojniji je novac iz II. emisije na čijem se novcu javljaju imena magistrata na grčkom jeziku (Islami razlikuje 16 varijanti).

AUTONOMNI NOVCI RHIZONA (Rendić-Miočević, Mimica)Rhizon je današnji Risan u Boki Kotorskoj, središte i uporište kraljice Teute. Evans daje tipologiju novca kovanog u risanskoj kovnici:I-autonomni novacII-novci kralja Baleja s legendom B.B.

Page 25: NUMIZMATIKA-skripta

III-barbarska izopačenja Balejeva kovaIV-novci nekog Balejeva nasljednika (s tragovima rimskog utjecaja) koji su na aversu imali portret ženskog božanstva (Atena?) pod kacigom, a na reversu Artemidu u hodu (nadesno).Pink novac kovan u risanskoj ili nekoj drugoj kovnici u blizini dijeli na tri tipa:I. tip (186-168.) Av-makedonski štit

Rv-pegazII. tip Av-makedonski štit Rv-zrakasta zvijezda (Issa, Korkira)III. tip Av-volovska glava (BUKRANIJ) Rv-zrakasta zvijezda (epirski grad Kasope)Većina primjeraka ovog novca obilježena je siglama (obično 1 do 3 slova) za koje je Pink smatrao da određuju pripadnost određenom gradu (E-Epirus, P-Rhizon), a novac je mogao prestavljati neku vrstu “saveznog novca”. No, najvjerojatnije ta slova predstavljaju emisiju nekog novca ili officinu.U posljednje je vrijeme u Rhizonu pronađeno nekoliko primjeraka novca koji je najvjerojatnije import ili je nastao pod utjecajem izvana. Jedan od primjeraka ima analogije u novcu sicilskog grada Morgantina kojeg su kovali najamljenici oko 211.pr.Kr. (sa prikazom konjanika na konju u punom trku, nadesno, a na reversu je božanstvo koje bi na rhizonskom novcu moglo predstavljati Medonra, zaštitnika Rhizona što bi upućivalo na domaću izradu).Primjerak novca sličan emisijama novca grada Sikiona u Ahaji sa prikazom golubice raširenih krila u letu, nadesno, a na reversu je u vijencu od maslinova lišća legenda ΣΙ (ostaci legende).Mimica navodi dvije varijante autonomnog bakrenog novca Rhizona koji je kovan oko 168.pr.Kr.I.varijanta Av-Zeusova glava nadesno

Rv-unutar maslinova vijenca legenda PI-ΣΟII.varijanta Av-Zeusova glava nadesno

Rv-Artemida, sa strana legenda PIZONI-TAN

NOVAC KRALJA BALEJA (Brunšmid, Rendić-Miočević, Mimica)O ovom ilirskom vladaru šute pisani izvori. Njegovo postojanje potvrđeno je samo velikom količinom novca koji je nađen najviše u Risnu i na otoku Hvaru. Neumann je prvi uočio njegov ilirski karakter. Kenner je prvi skoro pravilno odredio vrijeme Baleja ističući jedan zgodan povijesni trenutak. On je upozorio na to da težina srebrenog novca ovog vladara odgovara mlađim drahmama Dirahija i Apolonije, koje su od 228. kovane odgovarajući na tada uvedeni rimski viktorijat težine 3.41 g. Prema tome, Balejev novac nije mogao biti kovan prije 228. Balej također nije mogao biti gospodar Farosa prije 219. jer je tada tamo vladao Demetrije. Kenner točno primjećuje da Rimljanima nije moglo biti u interesu potpomagati nekog tiranina na otoku prije II. makedonskog rata (171-168.) i pretpostavlja da je Balej Gencijev suvremenik, koji se povezao s Rimljanima kad je Gencije pristupio Perzeju. Za njegove usluge mogli su mu Rimljani mirno prepustiti u posjed otok Hvar, možda je povećao jedno malo kraljevstvo koje je obuhvaćalo neka mjesta i pojas uz obalu. Brunšmid smatra da nije vjerojatno da je Faros pripadao Balejevom kraljevstvu jer je on i dalje kovao vlastite novce, ali je možda taj ilirski vladar posjedovao jedan dio na 70 km dugom otoku, gdje je i kovnica kovala njegove novce bez kraljevske titule.Evans je spustio još niže njegovo vrijeme, između 167-135., odmah nakon Gencijeva poraza (Brunšmid se slaže s tom datacijom, ali ne i sa Evansovim tvrdnjama o Risanu kao Balejevoj rezidenciji).Drugu teoriju o Balejevu vladanju iznio je G.Gorini koji na osnovu prijašnjih istraživanja numizmatičara J.M.F.Maya tvrdi da je on vladao između 195-175., dakle, prije Gencija i za to navodi povijesne i numizmatičke potvrde.Mimica, kao i Evans navodi da je Balej vladao nakon Gencijeva poraza (nakon 168.), ali isto tako ne isključuje mogućnost da je on vladao i prije kao dinast užeg ilirskog područja.Brunšmid sumnja u točnost Evansove tvrdnje da je Risan bio Balejeva rezidencija iz čije su kovnice izlazili novci s kraljevskom titulom, jer je Risan od 167. oslobođen poreza u rimskoj Iliriji (izvori kažu da su Rhizoniti od Rima dobili slobodu i da su priključeni jednoj od tri regije na koje je podijeljeno Gencijevo kraljevstvo), a malo je vjerojatno da bi Rimljani dopustili podizanje samostalnog kraljevstva na teritoriju koji je ovisan o njima pa Brunšmid misli da je Balej bio član ilirske kraljevske kuće koji je došao na vlast u dijelu dalmatinske Ilirije koja je ostala slobodna nakon Gencijeva poraza.

Page 26: NUMIZMATIKA-skripta

Duje Rendić-Miočević također smatra da se emisije Balejeva novca nisu mogle kovati u risanskoj kovnici u autonomnoj fazi koja se javlja nakon 168.pr.Kr. On navodi da se Balejev novac kronološki može smjestiti između 195. i 175.pr.Kr. (slično tesalskim i akarnanijskim emisijama s likom Artemide koje se datiraju između 200. i 190.pr.Kr.). Ako se kao činjenica uzme podatak da je Balej vladao između 195. i 175.pr.Kr. tada se njegova vladavina izravno poklapa s godinama vladanja Gencija i njegova oca Pleurata što nikako nije moguće.

Evansu je odmah upalo u oči da postoje dva osnovna tipa novca koji potječu iz različitih kovnica:RISANSKI TIP Ima veću kovnu pločicu od drugog tipa, ime Baleja s kraljevskom titulom (na reversu, BAΣIΛΕΩΣ BAΛΛAIOY) i Artemidu koja je zakoraknula nalijevo, u kratkom potpasanom hitonu i visokim čizmama, u desnoj ruci drži goruću baklju, a iznad lijevog ramena je lovačko koplje. Na aversu je glava kralja, kovrčave kose, bez brade, nadesno. Po načinu izrade odgovara novcima seleukidskih kraljeva 3. i 2.st. Mimica izdvaja dvije varijante srebrenog novca iz ove kovnice:I. varijanta Av-vladareva glava, nalijevo s vlažim crtama lica Rv-lik Artemide između legendeII. varijanta Av-vladareva glava s orlovskim nosom Rv-isti reversKod bakrenog novca izdvaja četiri varijante, uz napomenu da ih postoji još:I. varijanta Av-Balejeva mladolika glava, nalijevo

Rv-Artemida u pokretu, drži baklju u desnoj ruci, legenda BAΣIΛΕΩΣ BAΛΛAIOYII. varijanta Av-stariji lik nalijevo

Rv-isti reversiIII. varijanta Av-stariji lik, nadesno

Rv-Artemida u blagom pokretu, ostalo kao kod prethodne varijanteIV. varijanta Av-lik s izduženom bradom, nalijevo

Rv-kao kod prethodne varijanteHVARSKI TIPNajviše se nalazi na otoku Hvaru, ima malu kovnu pločicu, ime vladara bez kraljevske titule (na reversu, samo BAΛΛAIOY), a na reversu prikazanu Artemidu koja stoji okrenuta naprijed. Mimica navodi dvije varijante bakrenog novca iz ove kovnice, uz napomenu da ih postoji još. One se razlikuju samo u orijentaciji vladareve glave na aversu i položaja legende na reversu.Av-Balejeva glava Rv-Artemida s bakljom u desnoj ruci.Emisije balejevog novca risanskog tipa javljaju se u vrhunskoj izradi, ali i kao imitirani novac. Hvarski tip je uvijek samo od bronce (bakar-Mimica). Prikaz samog Baleja je uvijek vrhunske izrade, a Artemida je na reversu dana samo ugrubo.Ovo je jedini primjer u ilirskoj numografiji gdje se vladarevo ime izražava na dva načina. Razlog je vjerojatno u tome što se Balej na novcu hvarske kovnice (istih je tipova kao i onaj iz risanske kovnice samo je inferiorniji) javlja u nešto drugačijoj funkciji (s određenom kronološkom razlikom) – možda kao dinast koji je došao u efemerni (privremeni) posjed otoka i okolnog područja.Jedan prijelazni tip s Artemidom koja je zakoraknula, ali bez kraljevske titule po stilu i izradi podudarni su tzv. faroskom tipu Balejevog novca. Balejev novac i novac njegovih navodnih nasljednika najvećim dijelom pripadaju risanskom tipu. Evans je u Risnu našao i jedan veći broj neotkovanih pločica pa je smatrao da je Risan bio Balejeva rezidencija i jedna od kovnica, a da je druga bila na otoku Farosu koji je također trebao pripadati njegovom kraljevstvu. Treba primijetiti da nisu rijetki Balejevi novci prekovani faroskim žigom.Budući da je Faros vlastite novce i dalje kovao, Brunšmid smatra da nije vjerojatno da je grad pripadao Balejevom kraljevstvu. To što je na otoku nađena velika količina novca može se objasniti, osim živom trgovinom, i time da je ilirski vladar posjedovao jedan dio otoka, gdje je i kovnica kovala njegove novce. NOVCI BALEJEVIH NASLJEDNIKA (Brunšmid)U južnoj Dalmaciji trebalo bi se, prema Evansu, nalaziti puno barbarskih imitacija Balejeva novca, koje on pripisuje neposrednim nasljednicima ovog dinasta. Ovi novci imaju na aversu glavu Atene i Libertas, s rimskih republikanskih denara, a na reversu Artemidu, kao i Balejevi novci. Evans pretpostavlja da natpis MYN na ovim novcima pripada imenu nepoznatog vladara pod rimskim protektoratom. Kao vrijeme prestanka kovanja ovog novca, u kojega se već vidi početak rimskog utjecaja, uzima vrijeme uspostave rimske provincije Ilirika.

Page 27: NUMIZMATIKA-skripta

J.Brunšmid, Natpisi i novac grčkih gradova na Jadranu D.Rendić-Miočević, Iliri i antički svijet (Prolongomena ilirskoj numografiji) B.Mimica, Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske (Antički novci)

ANTIČKA NUMIZMATIKAProgram1. Što je numizmatika. Definicija znanosti. Etimologija imena. Antička numizmatika. Definicija novčića ili kovanica. Numizmatika i srodne znanosti (epigrafika, heraldika, metrologija, arheologija).2. Kovanje novca, kovnica, metali od kojih se u antici kovao novac.3. Povijest numizmatičkog istraživanja. Zadaci i rad numizmatičara.4. Natpisi na novcu (ubrajaju se u posebnu kategoriju epigrafa-instrumentum).5. Nominale.6. Numizmatička nomenklatura.7. Počeci kovanja novca. Kovanje novca na zapadnoj maloazijskoj obali.8. Novac grčkih gradova-država (Egina, Korint, Atena).9. Novac kovan u Velikoj Grčkoj.10. Novac grčkih kolonija na Siciliji.11. Grčki novac izrađivan na obalama Crnog mora, u Trakiji, Makedoniji, Tesaliji, Fokidi, Beotiji, Eubeji, Peloponezu, Kreti, egejskim otocima, Korkiri, u Maloj Aziji, na istoku Mediterana, u sjevernoj Africi.12. Novac grčkih kolonija na istočnoj obali Jadrana i ilirski novac, keltske imitacije grčkih kovova.13. Novac kovan u helenističko vrijeme (Filip II. i Aleksandar III., novac Aleksandrovih nasljednika, novac helenističkih monarhija). Grčki imperijalni novac.14. Počeci kovanja rimskog novca (aes rude, signatum, grave ili librale).15. Novac rimske republike.16. Carskodobni rimski novac.

Literatura:1. P.Kos, Leksikon antičke numizmatike, Zagreb 1998. 2. J.Babelon, Antička numizmatika, Beograd 1970. 3. Denarništvo v antiki na Slovenskem, Katalog izložbe, Ljubljana 1990-1991.4. Numizmatičke vijesti, Hrvatsko numizmatičko društvo, Zagreb.5. Numizmatika, Vijesnik numizmatičkog društva, Zagreb.6. Numizmatički vjesnik, Split.7. M.R.Alfoldy, Antike Numismatik, I, II, Mainz am Rhein 1978.8. R.A.C.Carson, Coins (Ancient, Mediaeval & Modern), London 1962.9. F.Gnecchi, Monete romane.Manuale elementare, Milano 1977. (4.izdanje).10. H.Mattingly, Roman coins from the earliest times to the fall of the Westem Empire, London 1977 .11. D.R.Sear, Greeck coins and their values, vol. I Europa, London 1978.; vol. II Asia and North Africa,

London 1979.12. Isti, Roman coins and their values, London 1988. (4.izdanje).13. Isti, Byzantine coins and their values, London 1987. (2.izdanje).14. S.W.Stevenson, A Dictionary of Roman Coins, republican and imperial, London 1982.15. B.Mimica, Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske (IV.st.pr.Kr.-1918.) (hrvatsko-njemački tekst), I dio

Antički novci, 19-47, Rijeka 199 .