OBITELJSKA POLJOPRIVREDNA GOSPODARSTVA UHRVATSKOJ … · jektivni zna~aj zadovoljstva vrednuje vi{e od tereta napora, obitelj radi za malu zaradu (u osnovi to je zbroj potro - {a~kih

Milan@UPANÎ]

OBITELJSKAPOLJOPRIVREDNA

GOSPODARSTVA UHRVATSKOJ

Organizirano i sustavno obavljanje poljoprivredne djelat-nosti traì i odre|en oblik gospodarenja, pa su stoga i raz-vijeni razli~iti tipovi i oblici poljoprivrednih gospodarsta-va. Povijesno su poznati mnogobrojni oblici kolektivnog iindividualnog kori{tenja zemlji{ta i razli~iti oblici organi-zacije poljoprivredne proizvodnje. Pritom se naj~e{}e spo-minju azijatski na~in proizvodnje sa samodovoljnom op}i-nom koja spaja manufakturu i agrikulturu; rimski ager pu-blicus, germanska seoska op}ina, europski feudalizam, teku}na zadruga kod nekih slavenskih naroda.

No ve} od anti~kog doba diferenciraju se dva trajnamodela bavljenja poljoprivredom. Tako ve} u rimskomsvijetu postoje – velika latifundija i mali posjedi (minifun-dije) i kolonat, a razlike me|u njima imaju takvo zna~enjeda se mogu i dan-danas paradigmatski koristiti u analiza-ma i tuma~enjima razlika pojedinih tipova gospodarstava,njihovih prednosti i nedostataka.

Premda se ~ini da su posrijedi samo razlike izme|umalog i velikog gospodarstva, pri ~emu se svi oni koji za-govaraju modernu i efikasnu poljoprivredu najvi{e usre-doto~uju na veliko gospodarstvo, njegove prednosti i ulo-gu u nacionalnom gospodarstvu, ipak se onkraj te dvojbekriju i mnogi drugi problemi. Jo{ od antike raspravlja seo naravi bavljenja poljoprivredom, dostojanstvu tog po-sla – tako je za sv. Augustina poljoprivreda najljep{e zani-manje (excelentissime artium); on govori i o vrlinama {tokrase seoski na~in ìvota i odlikuju samostalnog i nezavi-snog posjednika.

Suvremeniji primjer pozitivnog odnosa spram poljo-privrede je samostalan ameri~ki farmer, koji je vaàn i ne-zamjenjiv ~imbenik u stvaranju ameri~ke nacije i njezinojborbi za nezavisnost i ideal ameri~kih ustavotvoraca, tenaj~vr{}i oslonac u oblikovanju demokratskog dru{tva.Sli~na razmi{ljanja susre}u se i u druk~ijem vremenskom isocijalnom kontekstu, pa i danas. Vidimo da nije va`no sa-mo ono {to poljoprivreda daje, bilo da je rije~ o nu`nim 223

egzistencijskim sredstvima malog seljaka, ili velikim trì-{nim koli~inama agrarnih proizvoda koje daju efikasnakomercijalna gospodarstva; zamjetno je da se oko posjeda ipoljodjelstva koncentriraju mnogobrojna pitanja {ireg so-cijalnog i politi~kog spektra.

Kako to vrijedi za {iri kompleks poljoprivrede, lo-gi~no je da i na odre|eno poljoprivredno gospodarstvo nemoèmo gledati samo kao na bolji ili lo{iji, propulzivnijiili stati~niji model privre|ivanja, {to je ina~e uobi~ajeno urazmatranju poduzetni~kih jedinica u drugim podru~jimamaterijalne proizvodnje.

SELJA^KO DRU[TVO I SELJA^KO GOSPODARSTVO

Vjerojatno je najprimjereniji pristup problematici selja~koggospodarstva onaj koji polazi od prirode selja{tva i selja-~kog dru{tva. Kompetentni poznavatelji, a i najve}i autori-teti na tom podru~ju, kao {to su T. Shanin i H. Mendras,najbolje oslikavaju prirodu selja{tva, njegovo mjesto u po-vijesnim shemama i teorijskim okvirima, u ~emu bitnomjesto pripada specifi~nom karakteru selja~ke poljoprivre-de, obiteljskom gospodarstvu, kao osnovnoj jedinici se-lja~kog vlasni{tva, proizvodnje, potro{nje i dru{tvenog ì-vota, te selja~koj porodici, ili, {ire, doma}inskoj grupi(Mendras) kao nosiocu cjelokupne organizacije kolektiv-nog ìvota u selu (Mendras, 1986.; Shanin, 1968.). Uuèm, ekonomskom razmatranju problema poljoprivrede iselja~kog gospodarstva, oba se autora oslanjaju i nadovezu-ju na ruskog ekonomista i sociologa A. V. âjanova, kojije prvi razvio teoriju o selja~kom na~inu proizvodnje kaobitno razli~itom u odnosu na sve druge oblike proizvod-nje, pa i tipove dru{tvene formacije (âjanov, 1967.). U~emu je ta razlika?

Prva, i bitna karakteristika selja~ke proizvodnje jest daje to obiteljska proizvodnja, odre|ena veli~inom i sasta-vom obitelji i vlastitim potencijalom radne snage. Postojistalno uskla|ivanje radnih mogu}nosti i potro{a~kih po-treba selja~ke obitelji. Tipi~ne kategorije kapitalisti~ke pri-vrede kao {to su prihod, tro{kovi, akumulacija i profit jed-nostavno ne postoje u selja~koj ekonomiji. Time se ide naposebno obja{njenje motivacije selja~kog privre|ivanja narazini obiteljskog gospodarstva, ali i na razini nacionalneekonomije. [to je onda cilj i kakav je karakter selja~ke pro-izvodnje?

U naturalnoj je proizvodnji ekonomska aktivnost od-re|ena zahtjevima zadovoljavanja potreba pojedina~neproizvodne jedinice, a ona je istodobno i potro{a~ka jedi-nica. Kalkuliranje je tu vrlo kvalitativno jer sve dok se sub-224

Milan @upan~i}Obiteljska poljoprivrednagospodarstva u Hrvatskoj

jektivni zna~aj zadovoljstva vrednuje vi{e od tereta napora,obitelj radi za malu zaradu (u osnovi to je zbroj potro-{a~kih dobara), koja je apsolutno neprofitabilna u smislukapitalisti~ke ekonomije. Nagra|uje se i cijeni rad cjeline ane rad pojedinog ~lana obiteljskog proizvodnog tima.

Odnos pojedinih komponenti u funkcioniranju us-kla|uje se uglavnom u samom gospodarstvu, pa se takorje{ava i nesklad radnih kapaciteta i veli~ine zemlji{nogposjeda. Ako ima dosta zemlji{ta, gospodarstvo teì eksten-zivnom kori{tenju tih povr{ina, {to donosi vi{e dobara, ia-ko je prihod po jedinici povr{ine manji. U slu~aju ogra-ni~enog zemlji{ta i vi{ka radno sposobnih ~lanova, ide sena intenzivno gospodarenje, te dolazi do pove}anja priho-da po zaposlenom, ali ne i po jedinici radnog napora.

Katkad je selja~ko gospodarstvo prisiljeno unajmljiva-ti ili kupovati zemlju po ve}oj cijeni nego {to bi to biloisplativo sa stajali{ta rentabilnog poslovanja, {to je svoj-stveno kapitalisti~koj ekonomiji, ali je opravdano i razum-ljivo u selja~kom gospodarstvu, jer zapo{ljava radne vi{ko-ve selja~ke porodice.

Selja~ki posjed je prakti~ki porodi~no vlasni{tvo i ba-{tina. Ku}edoma}in ili starje{ina je samo organizator radai upravlja~ porodi~nim poslovima te predstavnik porodicespram vanjskog svijeta. Dobna i spolna struktura ~lanovadoma}instva odre|uje podjelu poslova i du`nosti kao i nji-hov poloàj u samom doma}instvu te ugled u uòj i {irojzajednici. Ritam gospodarstva odre|uje i ritam obiteljskogìvota.

Izvedeno iz spomenutih premisa, T. Bergmann samorezimira pojedina~ne zna~ajke obiteljskog gospodarstva, tega odre|uje na sljede}i na~in: a) gospodarstvo se ne proda-je, odnosno ne kupuje, ve} se naslje|uje; b) institut na-slje|ivanja slijedi iz potrebe odrànja gospodarstva, odno-sno selja~ke porodice; c) seljaci ne posluju posve ekonom-ski nego je gospodarenje ~esto neracionalno; d) potencijalradne snage na gospodarstvu vrlo je fleksibilan i povezanje sa strukturom porodice, ovise}i o spolu i dobi svojih~lanova (Bergmann, 1970.:72).

Potrebno je ipak, iz analiti~kih razloga, upozoriti (ia-ko se to moè zaklju~iti iz iznesenoga) na tri bitna i kon-stitutivna elementa obiteljskog gospodarstva: doma}instvo,a to je u pravilu obiteljska grupa, odnosno zajednica osobakoje zajedni~ki stanuju i tro{e prihode za osiguranje os-novnih ìvotnih potreba; zemlji{ni posjed i sredstva rada(obiteljska imovina i vlasni{tvo), te gospodarstvo u uèmsmislu, kao dinami~ni spoj materijalnih i ljudskih ~imbe-nika u procesu rada i drugim aktivnostima, a to je radna iproizvodna jedinica, odnosno gospodarski subjekt u prav- 225


no-ekonomskom smislu rije~i. U tim distinkcijama i raz-li~itim kombinacijama pojedinih elemenata kriju se naj-ve}a nerazumijevanja same biti i razvojnih problema obi-teljskih poljoprivrednih gospodarstava u suvremenom svi-jetu.

O vi{efunkcionalnoj prirodi poljoprivrednog gospo-darstva pojedini autori s pravom zaklju~uju da je ono“vrlo sloèna socioekonomska jedinica” (Defilippis, 1993.),jer se u okviru obiteljskog gospodarstva, odnosno pojedi-nih njegovih dijelova obavlja biolo{ka reprodukcija ljudi,obavljaju se razli~ite obiteljske funkcije (socijalizacijska, za-{titna, edukativna), a realiziraju se i ekonomske aktivnosti,od proizvodnje do potro{nje.

Postoji op}a suglasnost da u funkcioniranju i odrà-vanju selja~kog gospodarstva ravnopravnu ulogu imajuekonomski i socijalni faktori: od odràvanja patrimonija inaslje|ivanja ba{tine do statusnog poloàja selja~ke poro-dice i njezina ugleda u seoskoj zajednici. U stanovitomsmislu zemlji{ni posjed vlada porodicom i upravlja sudbi-nom pojedinih njezinih ~lanova.

U suvremenom kapitalisti~kom dru{tvu selja~ki po-sjed je privatno vlasni{tvo, oslobo|eno svih ranijih ovisno-sti od zemlji{ne aristokracije ili dràvne komore, kao i ob-veza prema tradicionalnoj seoskoj zajednici.

Vlasni{tvo je temelj obitelji kao proizvodne grupe,grupe s vlastitim subjektivitetom koji se ~esto suprotstavljasubjektivitetu pojedinog svoga ~lana ili ga potire. Privatnovlasni{tvo nad zemljom i ostalim sredstvima rada kao i si-gurnost u naslje|ivanju posjeda, dva su elementa oko ko-jih se formira svojevrsna ideologija i na~in ìvota selja~keobitelji i selja~kog dru{tva.

Ipak, nazna~ena predod`ba o obiteljskom gospodar-stvu u osnovi odgovara stabilnoj fazi dru{tvenog razvitka,koja se uobi~ajeno naziva predindustrijsko dru{tvo. Razvi-jeno industrijsko dru{tvo i urbana morfologija te na~inìvota suvremene obitelji i norme dru{tvene okoline dovo-de u pitanje funkcioniranje ovako opisanog modela obi-teljske poljoprivrede.

Osim ekonomskih i tehni~ko-tehnolo{kih promjenakoje najvi{e poga|aju proizvodnu sferu u poljoprivredi, se-osko dru{tvo slijedi i ostale socijalne i demografske prom-jene u suvremenom dru{tvu.

OBITELJSKA GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ

U na{oj se zemlji za selja~ko gospodarstvo upotrebljavavi{e naziva: individualno, porodi~no, privatni posjed, nekirabe i arhai~ni izraz inokosno gospodarstvo, a u posljednje226


se vrijeme sve vi{e koristi termin obiteljsko gospodarstvo.Dok je kod termina “individualno” i “inokosno” rije~ ohistorijski uvjetovanom nazivlju, jer se implicira da se se-lja~ki posjed razvio iz starije kolektivne ustanove ku}ne za-druge, sna`no prisutne na velikom dijelu hrvatskoga pro-stora u razdoblju tradicionalnog sela. Termin individual-no gospodarstvo bio je primjeren i u razdoblju nakonDrugoga svjetskog rata, kad u poljoprivredi paralelno egzi-stira dru{tveni sektor (kombinati, poljoprivredna dobra,zadruge) i privatni selja~ki sektor, pa je “individualno” si-nonim za privatno vlasni{tvo i selja~ki posjed nasuprot“kolektivnoj” poljoprivredi u dru{tvenom sektoru.

U posljednje vrijeme ustaljen termin – obiteljsko go-spodarstvo – prikladan je za jedinicu privatno selja~ke po-ljoprivrede, s time da ga valja koristiti u poljoprivrednomkontekstu, da bi se razlikovao od obiteljskog poduzetni-{tva u drugim granama, posebice u obrtu i sitnom uslu-`nom sektoru. Vjerojatno bi najprikladniji naziv bio obi-teljsko poljoprivredno gospodarstvo.

Nastanak i formiranje mreè obiteljskih gospodarstvaNastanak obiteljskih gospodarstava u Hrvatskoj moèmopovezati s procesom ukidanja feudalizma sredinom 19.stolje}a, a ubrzo poslije dolazi do raspada ku}nih zadrugai individualizacije selja{tva. Na {irem dru{tvenom planu,to je po~etno razdoblje kapitalisti~ke industrijalizacije, sporei zaka{njele na na{em tlu, koja ipak postupno mijenjaosnove starog poretka.

Prodiru i robno-nov~ani odnosi u selo te uvo|enjenovih kultura. Intenzivnije su metode obrade a naprednijeje i sto~arenje. Uz komercijalizaciju, to bismo sve mogliozna~iti i kao zaka{njeli odjek agrarne revolucije, koja je urazvijenoj Europi uglavnom prethodila industrijskoj revo-luciji. U drugoj polovici 19. stolje}a propadaju ku}ne za-druge, selja{tvo se osloba|a ostataka prethodnog feudalnogporetka i obveza povezanih s ukidanjem feudalnih odnosa(neki preìci i ostatci tih odnosa, kao {to je kolonat u Dal-maciji ostaju sve do Drugoga svjetskog rata). U to vrijemeformiraju se i konsolidiraju selja~ka gospodarstva koja po-staju temelj gospodarenja u seoskoj privredi. Pored njega,uglavnom u nizinskim krajevima, egzistira i stari velepo-sjed, koji se postupno pretvara u kapitalisti~ko poduze}e iproizvodi za trì{te, ali angaìra, osim ~iste najamne radnesnage, i dio siroma{nog selja{tva.

Ako bismo za “po~etak” formiranja slobodnoga se-lja~kog posjeda uzeli 1848., kad se ukida stari poredak iseljak osloba|a ovisnosti prema zemlji{nom senioru, tad je 227


selja~ko gospodarstvo kao slobodni pravni i ekonomskisubjekt staro pribli`no 150 godina. Naravno, odre|enaobilje`ja ekonomskog subjekta ima selja~ki posjed i u sta-rom reìmu, ali je, u najmanju ruku, njegov subjektivitet“pravno okrnjen” i sputan brojnim ograni~enjima i regula-ma tradicionalnog dru{tva.

U tih 150 godina postojanja i razvitka (ne uvijek i slo-bodnog), seljak i selja~ko gospodarstvo pro{li su brojnepromjene, kako one koje su rezultat globalnih dru{tvenihprocesa, tako i one koje se ti~u interne dinamike razvojnihpromjena u poljoprivredi. Skupno bismo ih mogli nazvatiprocesima modernizacije sela.

[ire se o procesima modernizacije sela raspravlja nadrugim mjestima ([tambuk, 1997.), pa nema potrebe za{irim obja{njenjima njezinih tokova i rezultata.

U tom povijesnom razvitku mogu se jasno razlu~itidva razdoblja (Defilippis, 1993.). Prvo razdoblje obuhva}astotinjak godina, od postanka obiteljskih gospodarstava dokraja Drugoga svjetskog rata, a to se poklapa s razdobljemtradicionalnog sela i agrarnim obilje`jima globalnog dru-{tva. U sljede}em razdoblju ubrzana industrijalizacija, pra-}ena brzom deagrarizacijom i drugim modernizacijskimprocesima, dovodi do radikalne preobrazbe cjelokupnogseoskog i poljoprivrednog ambijenta, kao integralnoga di-jela modernizacijskih procesa i prijelaza iz agrarnog u in-dustrijsko-urbani tip dru{tva u Hrvatskoj. U obje te fazeselja~ki posjed ~ini materijalnu podlogu selja~kog na~inaìvota, ali se razlikuje stupanj vezanosti seljaka uz posjed,brojnost posjeda u selu, udio selja{tva u socioekonomskojstrukturi dru{tva, zna~enje poljoprivrede u nacionalnomgospodarstvu, ali i njezina va`nost u gospodarskoj struktu-ri samog sela.

Stanovita obilje`ja selja~kog gospodarstva vrijede, ka-ko smo ve} ranije istakli, za jednu stabilnu fazu predindu-strijskog dru{tva, dok u drugoj fazi, obiljeènoj prijelazomu industrijsko-urbani tip dru{tva, one gube na zna~aju ikarakteru, ~ak ako i pojavno nisu promijenjene.

Nazna~ene promjene najlak{e se uo~avaju kroz anali-ti~ki uvid u stanje i procese pojedinih elemenata obitelj-skog gospodarstva, a to su: zemlji{ni posjed i posjedovnastruktura, radna snaga gospodarstva, opremljenost sredstvi-ma rada, te seoska doma}instva i izvori njihovih prihoda.Iako }emo se ograni~iti na razdoblje posljednjih pedesetakgodina, dakle na razdoblje kad se oblikuje socioekonom-ska struktura suvremenog sela, ponegdje je potreban “dub-lji” uvid ako pridonosi boljem razumijevanju va`nijih fe-nomena.

228


Kretanje broja i zemlji{ni kapaciteti obiteljskih gospodarstavaOsnovna informacija o broj~anom kretanju obiteljskih go-spodarstava u prvoj polovici 20. st. nalazi se na tablici 1.Sve do sredine pro{log stolje}a pove}ava se broj tih gospo-darstava, tako da je za samo pedeset godina njihov brojpove}an za 263.000 novih posjeda, odnosno 64%.

O ~emu nam to govori? U prvom redu, da je to raz-doblje visoke ovisnosti seoskog stanovni{tva o poljoprivre-di, koja je i dalje najva`nija grana nacionalne ekonomije, osporom privrednom razvitku koji ne omogu}uje druge iz-vore zaposlenja i zarade sve brojnijem stanovni{tvu, takoda je razumljiva egzistencijalna upu}enost na poljoprivre-du i kori{tenje svih agrarnih resursa. Kako je zemlji{te kaonajva`niji resurs ograni~eno, formiranje novih gospodar-stava zna~i fragmentaciju i smanjivanje postoje}ih posjeda,{to zna~i da se selja~ko imanje smanjuje. To smanjenjete{ko je nadoknaditi boljim gospodarenjem ili intenzifika-cijom proizvodnje. U to je vrijeme velika agrarna prenase-ljenost, vlada ùdnja za zemljom, ali i siroma{tvo ve}ineseoskog stanovni{tva.

Godina Broj Godina Broj

1900. 407 1960. 653

1931. 569 1969. 615

1949. 670 1981. 569

1955. 667 1991. 534

Izvor: Defilippis, J. (1993.), Obiteljska gospodarstva Hrvatske. Zagreb: AGM,str. 107.

To je i razdoblje visokog porasta ukupnog stanovni-{tva, slabog razvitka industrije i visoke agrarne prenapu-~enosti. U 1900. u Hrvatskoj je bilo 81,9% selja{tva, a u1931. jo{ uvijek je 70% seoskog stanovni{tva u socijalnojstrukturi. Stoga je shvatljivo pove}anje broja gospodarstava(uglavnom kroz diobe postoje}ih posjeda) i masovna orijen-tacija selja{tva na zemlju. Za kasnije razdoblje, kad se naglosmanjuje selja~ko stanovni{tvo, {to je pra}eno i manjim pa-dom broja gospodarstava, te{ko je “normalnim” razlozimaobjasniti nepovoljne tendencije promjena i pogor{anja po-sjedovne strukture privatnog sektora poljoprivrede.

U razdoblju 1961.–1991. udio selja~koga u ukupnomstanovni{tvu smanjuje se sa 43,9% na 9,1% (u apsolutnimbrojkama, od 1.824.000 na 409.000), {to samo po sebi go-vori o dubini promjena u socijalnoj strukturi hrvatskogdru{tva i naglom prijelazu u urbano-industrijske okvire ra-da i ìvota. Te promjene nisu pra}ene i adekvatnim sma- 229

Tablica 1.Kretanja broja obiteljskihgospodarstava (u tisu}ama)

njenjem broja selja~kih gospodarstava, ona nisu pove}ava-na. [tovi{e, smanjena je prosje~na veli~ina tih gospodarsta-va i pogor{ane su i neka druge zna~ajke, va`ne za napre-dak selja~ke poljoprivrede.

U drugoj polovici stolje}a ubrzan je privredni rast, aekstenzivna i forsirana industrijalizacija pokre}e snaànproces deagrarizacije, koji postupno smanjuje agrarnu pre-napu~enost i ovisnost o poljoprivredi, te se smanjuje brojselja~kih gospodarstava. Nakon {to je dosegnut vrhunacpedesetih godina, slijedi postupni broj~ani pad selja~kihgospodarstava (premda ih i danas ima previ{e sa stajali{tarazvitka propulzivnije poljoprivrede). To je, naravno, pro-duktivisti~ka logika, kojoj izmi~e sloèna socijalna stvar-nost i svekoliki razli~iti neekonomski (bolje re}i: polueko-nomski) razlozi nastajanja i odrànja {ireg spektra poljo-privrednih gospodarstava u dana{njem hrvatskom selu.

Zemlji{ni kapaciteti privatnoga sektora poljoprivredetako|er su osjetno promijenjeni u analiziranom razdoblju(tablica 2). Za trideset godina smanjene su zemlji{ne po-vr{ine, a to vrijedi i za obradivo zemlji{te, koje je smanje-no i do 10%. Posebno su zna~ajne promjene u vlasni~kojstrukturi. Povr{ine u privatnom vlasni{tvu smanjene su uproteklih trideset godina za vi{e od 400.000 ha, tako da jeudio tog vlasni{tva u ukupnim obradivim povr{inamasmanjen sa 89,4% na 77,9%. Udio dru{tvenog sektora jepove}avan i po~etkom devedesetih iznosio je 22% ukup-nih obradivih povr{ina.

Smanjivanje zemlji{nih i obradivih povr{ina je relativ-no nov proces. U razdoblju agrarne prenaseljenosti i “gla-di” za zemljom, koristi se svako raspoloìvo zemlji{te pase ~ak i “osvajaju” nove proizvodne povr{ine. U novijemrazdoblju, seljaci napu{taju lo{e i nepovoljno zemlji{te, ko-je ne omogu}uje rentabilnu proizvodnju, ili pak ne ob-ra|uju sve raspoloìvo zemlji{te. Urbanizacija, pove}anjegradova, izgradnja infrastrukturnih objekata tako|er sma-njuje fond poljoprivrednih povr{ina. Ponegdje se, kao urazvijenim zemljama, planski smanjuju poljoprivredne po-vr{ine i pretvaraju u {ume, rekreativne zone i sl.

Ipak, uzrok je najve}eg dijela smanjenja poljoprivred-nih povr{ina selja~kih gospodarstva u njihovu vlasni~komtransferu u korist dru{tvenog sektora, {to je duè vrijeme,napose u 50-im i 60-im godinama, bilo poticano svekoli-kim mjerama agrarne politike, jer je, u dobrom dijelu togarazdoblja, forsirano podru{tvljavanje poljoprivrede, shva-}eno i kao vlasni~ko {irenje dru{tvenog sektora, unato~ to-me {to je slu`beni cilj te politike proklamirao proizvodnopodru{tvljavanje selja~ke poljoprivrede, a ne intervenciju uselja~ko vlasni{tvo nad zemljom.230


Povijest formiranja i odràvanja selja~kog posjeda je iina~e “bogata” raznim doga|anjima i perturbacijama. Toposebno vrijedi za zemlji{te kao najva`niji resurs i preduv-jet poljoprivredne proizvodnje. Ono je tijekom pro{logastolje}a bilo nekoliko puta preraspore|ivano. U svim timpreraspodjelama, uz opravdane socijalne razloge, bilo jemnogo politi~kog i ideolo{kog voluntarizma.

U tom su stolje}u bile tri zemlji{ne reforme: ona po-slije Prvoga svjetskog rata, kad je izvr{en udar na postoje}iveleposjed (u 1895. bilo je u tada{njoj Hrvatskoj i Slavoniji589 veleposjeda sa 699.775 ha zemlje), koji je smanjio zem-lji{ne kapacitete mnogih veleposjednika, iako sam velepo-sjed nije ukinut. Zemlju je dobivalo sitno selja{tvo, ali iratni dobitnici, banke i mnogi spekulanti.

Slijedile su dvije reforme nakon Drugoga svjetskog ra-ta – godine 1945. zakonskim aktom o agrarnoj reformi ikolonizaciji oduzeto je zemlji{te mnogim pravnim osoba-ma i poljoprivrednicima (uglavnom velikim posjednicima,bankama, crkvi, kao i osobama njema~ke narodnosti kojesu u ratnim zbivanjima napustile Jugoslaviju), te poljopri-vrednicima koji su posjedovali vi{e od 25 ha (35 ha u ne-povoljnijim uvjetima). Na taj na~in stvoren zemlji{ni fondrazdijeljen je sitnim seljacima i seoskim bezemlja{ima,dràvnim kolonistima, a dio je pripao dràvnim poljopri-vrednim dobrima. Ve} je iz toga vidljivo da ta reforma nijebila motivirana samo socijalnim nego i politi~kim razlozi-ma – dràva je htjela stvoriti vlastiti sektor u poljoprivredi.

Agrarnom reformom iz 1953. tzv. agrarni maksimumsmanjen je na 10 ha. Tom mjerom oduzeta je zemljaimu}nijim seljacima. Stvoreni zemlji{ni fond posluìo jeza ja~anje dràvnih poljoprivrednih dobara, a ne{to je do-dijeljeno i sitnom selja{tvu. I{lo se dakle na linearno ogra-ni~avanje zemlji{ta privatnim seljacima, bez obzira na nji-hove proizvodne mogu}nosti i kriterije uspje{nosti, pa ipotrebe unapre|enja proizvodnje. Taj je maksimum ostao 231

Tablica 2.Zemlji{ni kapaciteti obiteljskih gospodarstava (u tisu}ama ha)

Godina

Poljoprivredne povr{ine Obradive povr{ine

Ukupno(ha)

Obiteljska gospodarstva Ukupno(ha)

Obiteljska gospodarstva

ha % ha %

1961. 3.385 2.480 73,2 2.230 1.993 89,4

1971. 3.344 2.248 67,2 2.188 2.817 83,0

1981. 3.253 2.081 64,0 2.070 1.665 80,4

1991. 3.208 2.015 62,8 2.020 1.573 77,9

Izvor: Defilippis, J.: Obiteljska..., str. 111.

na snazi do 1989., kad je kona~no ukinuta ta zapreka po-ve}anju selja~kog posjeda. Time je ukinuta jedna od va`ni-jih mjera ograni~avanja rasta selja~kog sektora, koja je unovijim uvjetima i mogu}nostima porasta produktivnostizbog bolje opremljenosti mehanizacijom i drugim moder-nim sredstvima rada na privatnom posjedu, postala posvedisfunkcionalna.

Bile su dakle tri agrarne reforme, u ne~emu opravda-ne, jer su dijelom ostvarile maksimu “zemlja obra|iva-~ima”, {to je svakako socijalno progresivna mjera, bez ob-zira u kojem je dru{tvenom i politi~kom okviru izvedena.U tim reformama radno selja{tvo dobiva zemlju i stje~evlasni{tvo nad njom.

Reforma iz 1953. nije bila vo|ena takvim motivimaniti su joj u pozadini bili racionalni ekonomski razlozi.Bila je mjerom ograni~avanja selja~kih proizvodnih mo-gu}nosti i smetnja ja~anju selja{tva, odnosno zapreka pre-rastanju dijela bogatih seljaka u sloj “seoske buròazije”.Postojale su i druge mjere spre~avanja normalnog razvitkaselja~kih gospodarstava, kao {to su zabrana nabavke meha-nizacije i kori{tenja tu|e radne snage, ali te su zapreke ka-snije, tijekom 60-ih, ukinute. Maksimum vlasni{tva nadzemljom odrào se prakti~ki sve do kraja socijalisti~kogporetka. Valja dodati da se zabrana odnosila na vlasni{tvonad zemljom, a u praksi se “gledalo kroz prste” na po-ve}anje posjeda preko zakupa, tako da se spontano razvi-jao i ja~ao uì sloj ve}ih i trì{no sposobnih selja~kih go-spodarstava.

Nakon institucionalnih promjena u 90-im, do{lo jedo nove zemlji{ne preraspodjele. To je, zapravo, nova, “mi-ni” agrarna reforma. Zemlji{te biv{eg dru{tvenog sektorapostaje u 1991. dràvno vlasni{tvo. Dràva je pak to zem-lji{te kroz razli~ite oblike (prodaja, zakup, koncesije) dodi-jelila raznim interesentima, a kriteriji su bili {aroliki. Diotog zemlji{ta pripao je i selja~kim gospodarstvima, pa jevjerojatno do{lo i do nekih pozitivnih promjena i po-bolj{anja u posjedovnoj strukturi privatnog sektora. Nepostoje pouzdani podaci o veli~ini te redistribucije i nje-nim efektima na posjedovnu strukturu. Tek }e nam rezul-tati zadnjeg statisti~kog popisa, omogu}iti uvid u novona-stalo stanje.

Svaka je spomenuta reforma dovela do ve}e zemlji{neredistribucije i znatno utjecala na oblikovanje nepovoljneposjedovne strukture u na{oj poljoprivredi. (Mo`da po-sljednje mjere imaju druk~iji efekt.) U vrijeme intenzivnepromjene socijalno-ekonomske strukture sela i sna`ne dea-grarizacije {ezdesetih i sedamdesetih, kao i pod utjecajemdrugih procesa, smanjivan je broj ve}ih i potencijalno vi-232


talnijih gospodarstava, a brojno su ekspandirala sitna, pa-tuljasta gospodarstva, dok je ukupan broj gospodarstavasamo umjereno smanjen, i to znatno ispod razine deagrari-zacije i njome danih mogu}nosti za oblikovanje efikasnijei propulzivnije posjedovne strukture. U selja~kom sektorutako|er su djelovali mnogi faktori koji su dovodili do usit-njavanja i prevelike rasparceliranosti posjeda. Sitna posjed-ni~ka struktura je temeljna karakteristika posjedovnog sta-nja selja~kog sektora.

Sve se to zbivalo pod utjecajem institucionalnih mjerai vladaju}ih pogleda na selja{tvo i reprodukciju selja~kihgospodarstava.

Ta opaànja, i bez temeljitije analize relevantnih pro-cesa u selja~koj poljoprivredi, mogu se najbolje potkrijepitiuvidom u evoluciju veli~ine selja~kog gospodarstva u Hr-vatskoj. U 1900. je prosje~na veli~ina gospodarstva bila 5,2ha; u 1930. 4,0 ha; u 1960. je smanjena na 3,6 ha, da bi1991. prosje~ni posjed iznosio samo 2,8 ha obradiva zem-lji{ta. U 20. stolje}u, prosje~ni selja~ki posjed smanjen je zavi{e od 33% svoje veli~ine.

Promjene u posjedovnoj strukturi selja~kih gospodarstavaSve doktrine agrarnog razvitka, od fiziokrata, preko neok-lasi~ne ekonomije pa do marksisti~kih koncepcija, poseb-no u obja{njavanju procesa koncentracije i centralizacijepoljoprivrede, koji je u ovom stolje}u sna`no prisutan usvim razvijenim zemljama, slaù se u tome da je malo go-spodarstvo u lo{ijem poloàju nego veliko.

Naime, veliko gospodarstvo ima niè tro{kove po je-dinici proizvoda, kudikamo ve}u produktivnost po radnojjedinici, povoljniji i jeftiniji pristup trì{tu, bankama i kre-ditnom poslovanju.

Malo gospodarstvo ima stanovitu prednost u orijenta-ciji na radno intenzivne kulture, postiè ve}i bruto prinospo jedinici povr{ine, moè dràti relativno vi{e stoke, alitime ne moè nadoknaditi prednost ve}eg gospodarstva,koje je racionalnije i rentabilnije nego mali posjed. To jeposebno va`no u modernoj poljoprivredi, u kojoj su vrlovisoki tro{kovi mehanizacije i opreme, pa mala gospodar-stva te{ko drè korak u modernizaciji. Bez modernizacijesu osu|ena na zaostajanje i propadanje.

U na{oj poljoprivredi postoji jo{ jedan problem – glo-balna (ne)organiziranost i neadekvatan odnos razvojne igospodarske politike prema njoj. Zbog toga poljoprivredazaostaje i po proizvodno-tehnolo{kom razvitku i po ukup-noj organiziranosti, po vrsti i kvaliteti mjera teku}e agrar-ne i razvojne politike. T. Budin je s pravom opazio: “Na{a 233


agrarna struktura nije uzrok stanja u poljoprivredi ve} po-sljedica dugotrajnog odnosa prema njoj” (Budin, 1992.:46).

Ve} smo spomenuli da jo{ nije postignuto {to se htje-lo – promjena u posjedovnoj strukturi. Pokazat }emo tona primjeru evolucije posjedovne strukture obiteljskih go-spodarstava u Hrvatskoj nakon 1960. (tablica 3). To je,podsjetimo, razdoblje kad je uvelike smanjena agrarna pre-napu~enost na na{em selu, koja je dovela ~ak do manjkaselja{tva u nekim krajevima, a brza, premda ne i potpunadeagrarizacija oslabila pritisak na zemlji{te i ostale agrarneresurse.

U prikazanom razdoblju smanjen je broj obiteljskihgospodarstava pribli`no 20%, i to smanjenje postoji usvim posjedovnim grupama, osim kod najmanjih (ispod 1ha), koja su jedino broj~ano “ekspandirala”, i to na {tetuve}ih gospodarstava, {to zna~i da se broj~ano smanjujuona ve}a, ekonomski interesantna i potencijalno trì{nagospodarstva.

Ako izdvojimo ta manja gospodarstva, onda je padbroja gospodarstava daleko ve}i. Broj gospodarstava ve}ihod 1 ha je znatnije smanjen (sa 527 na 348 tisu}a gospo-darstava), {to je pad za jednu tre}inu.

Zapravo, sve grupe gospodarstva s posjedom ve}im odjednog ha zabiljeìle su broj~ani pad, s tim da je taj padnajintenzivniji kod ve}ih gospodarstava. Smanjenje je ma-nje kod niìh posjedovnih grupa (indeks 78 je u kategoriji1–3 ha), a ve}e {to se penjemo po veli~inskoj skali.

Najve}a gospodarstva, ona preko osam ha doìvjela sunajve}e smanjenje – u 1960. bilo ih je 54 tisu}e, dok ih je u1991. bilo samo 30 tisu}a, {to zna~i da su broj~ano gotovoprepolovljena, tako da 1991. sudjeluju sa samo 5,6% uukupnoj strukturi gospodarstava. U tome je najve}i rasko-rak na{e agrarne strukture i onoga {to se zbivalo u razvije-nim poljoprivredama. O zemlji{nim kapacitetima obitelj-234

Tablica 3.Broj i struktura selja~kih

gospodarstava u Hrvatskojprema veli~ini posjeda

1960.–1991. (gospodarstvau 1.000)

Veli~inaposjedau ha

1960. 1981. 1991.Indeks broja

gospodarstava

N % N % N % 1960.=100

do 1,0

1,1–3,0

3,1–5,0

5,1–8,0

8 i vi{e

126

236

143

94

54

19,3

36,1

21,8

14,4

8,3

181

196

95

64

34

31,7

34,4

16,7

11,2

5,9

186

185

80

53

30

34,8

34,6

15,1

9,9

5,6

148

78

56

57

56

Ukupno 653 100,0 570 100,0 534 100,0 82

Izvor: Popis poljoprivrede 1960. i Popisi stanovni{tva i stanova 1981. i 1991.


skih gospodarstava ve} smo raspravljali, ali valja podsjetitida su i oni globalno smanjeni, iako to nije i jedini uzroktendencije stalnog smanjivanja i usitnjavanja posjeda.

Premda bi se, promatraju}i problem iz tog kuta, mo-glo govoriti da je i do sada trajao (premda u manjoj mjeri)proces koncentracije zemlji{ta i proizvodnje, ipak se zbogvelikog broja proizvodnih jedinica u selja~koj poljoprivre-di i male prosje~ne veli~ine obiteljskih posjeda (ispod 3 hapoljoprivrednih povr{ina) taj, ina~e zakonit proces u razvi-jenim kapitalisti~kim poljoprivredama moè o~ekivati teku budu}nosti.

Na{a agrarna struktura globalno ima sljede}i oblik:tre}ina su gospodarstva do jednog ha, tre}ina su gospodar-stva od jednog do tri ha, a tre}ina su ve}a gospodarstva.Takva posjedovna struktura, naslije|ena iz bliè i daljepro{losti, formirana je djelovanjem razli~itih faktora, odkojih su samo neki locirani unutar sela. Sitan i rasparceli-ran posjed je velika zapreka racionalnom i ekonomi~nomkori{tenju radne snage, a poglavito suvremene mehanizaci-je. Imamo samo 16% gospodarstava ve}ih od pet ha, a toje danas vjerojatno donja granica veli~ine proizvodne jedi-nice sposobne za ve}u trì{nu proizvodnju, potpuniju za-poslenost i primjeren dohodak (daleko smo jo{ od toga daspominjemo paritetni) potreban za normalnu egzistencijuselja~ke obitelji i nesmetano odvijanje proizvodnje na nji-hovu gospodarstvu.

Poljoprivredna radna snaga na gospodarstvimaSelja~ki je posjed zapravo obiteljska ba{tina u kojoj je do-ma}in ili {ef gospodarstva samo titularni vlasnik i pred-stavnik obitetlji prema vanjskom svijetu. Proizvodnja i po-tro{nja pripadaju cjelokupnom ku}anstvu, a svi ~lanoviodlu~uju o bitnim pitanjima. U klasi~noj selja~koj obiteljipodjela poslova i du`nosti tradicionalno je odre|ena i ovi-si o dobnoj i spolnoj strukturi ~lanova. Poznate su mo-gu}nosti i du`nosti svakog ~lana. Mladi se uvode u posao,~ak i djeca obavljaju korisne radove, ve}ina poljskih poslo-va je na mu{kim ~lanovima, staja i ku}na prerada je radnasfera doma}ice i ènskog “svijeta”, a i stariji imaju svojemjesto u radu i drugim obvezama. “Klasi~nu” selja~ku obi-telj ubrajamo u tipski model {ire i vi{egeneracijske srod-ni~ke skupine, koja je znatno ve}a u odnosu na dana{njunuklearnu obitelj.

Na selja~kim gospodarstvima je obitavala velika obi-telj. Sredinom 19. stolje}a prosje~na veli~ina selja~ke obi-telji iznosila 8,7 ~lanova, godine 1910. taj broj iznosi 5,4da bi 1931. brojala “samo” 4,7 ~lanova. U posljednjih tri- 235


desetak godina ona se svojom veli~inom gotovo izjedna-~uje s urbanom obiteljskom zajednicom.

U 1991. prosje~no doma}instvo u Hrvatskoj ima 3,1~lana, pri ~emu seoska doma}instva (nema podataka o ve-li~ini poljoprivrednog doma}instva) broje 3,3 ~lana, i sa-mo ne{to odska~u od gradskog doma}instva. Podaci po-sljednjeg popisa, iz 2001. (rije~ je o privremenim rezultati-ma) pokazuju da prosje~no ku}anstvo u Hrvatskoj ima tek2,97 ~lanova, a tome se vjerojatno prilago|ava i seoski pro-sjek.

Zbog {ireg spektra modernizacijskih procesa, od kojihje za suvremeno selo deagrarizacija najva`niji proces, znat-no je promijenjena socijalna i demografska slika. Promjenate slike izravno je utjecala na funkcioniranje obiteljskoggospodarstva.

Procesi deagrarizacije ubrzali su smanjivanje selja{tva,koje je jo{ prije 30–40 godina bilo broj~ano dominantansloj u hrvatskom dru{tvu. Sama je deagrarizacija sloènproces (Puljiz, 1977.), ali se u na{em kontekstu velikim di-jelom odvijala polovi~no, i nije prekidala veze biv{ih po-ljoprivrednika s posjedom, te se u selu pojavio brojan slojradnika-seljaka. Osnovne razmjere deagrarizacije pokazujesljede}a tablica.

GodinaPoljoprivredno stanovni{tvo Aktivni poljoprivrednici

Broj %od ukupnog Broj %

od ukupnog

1961. 1.824.819 43,9 980.590 50,2

1971. 1.338.267 30,2 843.389 37,0

1981. 667.696 14,5 414.742 20,9

1991. 409.647 9,1 264.895 13,0

Izvor: Popisi stanovni{tva za odnosne godine.

Ukupno poljoprivredno stanovni{tvo je okvir za for-miranje kontingenta radne snage u poljoprivredi. Osim{to se ubrzano smanjuje broj poljoprivrednika, deagrari-zacija i odlazak sa sela, unato~ i pozitivnim u~incima –selektivno{}u samih procesa, pogor{avaju dobnu struktu-ru poljoprivrednika, i sveukupne seoske populacije. U se-lu, a naro~ito na selja~kim gospodarstvima, sve je vi{e sta-rijih osoba, {to izravno utje~e na unapre|enje proizvod-nje tih gospodarstva, te na modernizaciju seoskih po-dru~ja.

Tablica 5 pokazuje ukupni radni potencijal na poljo-privrednim gospodarstvima. Jasno je da vi{e od 75% go-spodarstava ima aktivne ~lanove, ali ih je samo 30%, (na-236

Tablica 4.Kretanje broja poljoprivrednog

i radnoaktivnog stanovni{tva1961.–1991.


zovimo ih uvjetno) profesionalnih poljoprivrednika. Nai-me, 103 tisu}e gospodarstava ima jednog poljoprivrednika,na 42 tisu}e su dva aktivna u poljoprivredi, a na 12 tisu}a~ak i tri. “îtano” s druge strane, to zna~i da vi{e od 70%gospodarstava nema poljoprivrednika, odnosno “svoga”seljaka, ali ima one koji, po statisti~kom poimanju, “po-vremeno rade na gospodarstvu”. To ne moraju biti aktivni~lanovi, nego i druge osobe, kao {to su doma}ice, kojepredstavljaju oko 40% “povremene radne snage”, umirov-ljenici, osobe na {kolovanju i sl.

To osim ostalog, upu}uje na veliku zastupljenost “ne-poljoprivrednog” fonda rada, odnosno posredno govori odeprofesionalizaciji radne snage u selja~koj poljoprivredi.

Pregledniju sliku raspoloìve radne snage prema po-jedinim posjedovnim kategorijama sadrì tablica 6. Jasnoje da se pove}anjem gospodarstva pove}ava i udio onihkoji imaju aktivne poljoprivrednike, ali oslonac na “po-vremene poljoprivrednike” ostaje isti. Samo 7,6% najma-njih gospodarstava ima jednog ili dva poljoprivrednika,dok u grupi posjeda ve}ih od 8 ha, 70,6% ima poljopri-vrednike. Kolone 3 i 5 u tablici 6 daju strukturu radnesnage (poljoprivrednika i povremeno angaìranih) na se-lja~kim gospodarstvima strukturiranima prema veli~ini –vi{e od 36% od ukupne radne snage (aktivnih poljopri-vrednika) nalazi se na posjedima ve}im od 5 ha, ima ihsamo 15,5%. Zanimljiv je i podatak da gotovo 40% aktiv-nih poljoprivrednika radi na gospodarstvima manjim od3 ha. Gruba interpretacija tih podataka svjedo~i o nera-cionalnoj alokaciji radne snage, ali i o velikim razlikamau produktivnosti njezinih pojedinih kontingenata – uz-mimo samo da 40% poljoprivrednika radi na posjedimamanjim od 3 ha (70% gospodarstava), dok ih 13,5%obavlja djelatnost na “pravim” gospodarstvima (iznad 8ha) koja posjeduju samo neznatno manje zemlji{ta od 237

Tablica 5.Doma}instva s poljoprivrednimgospodarstvom prema brojuaktivnih ~lanova i aktivnihpoljoprivrednika u 1991.(doma}instva u 1.000)

Ukupan brojdoma}instava

S aktivnim~lanovima

S aktivnimpoljoprivrednicima

S ~lanovimakoji povremeno

rade nagospodarstvu

Doma}ice1 2 3 i vi{e 1 2 3 i vi{e

534

do 1,0 ha

1,1–3,0

3,1–5,0

5,1–8,0

8 ha i vi{e

173 159 67 103

12

38

25

19

9

42

2

11

12

11

7

12

0,3

2,2

2,6

3,8

2,9

413

141

147

61

39

22

176

47

65

30

21

11

Izvor: Priop}enje DZS Hrvatske, br. 2.5. (1993.).


prvih, ali osjetno vi{e stoke, strojeva i druge imovine {topripada selja~koj poljoprivredi.

Podaci iz kolone 5 zanimljivi su i stoga {to govore da,neovisno o veli~ini gospodarstava, dodatna radna snagaima zna~ajnu ulogu u selja~koj poljoprivredi. To zna~i dai na malim posjedima, koji su proizvodno i trì{no margi-nalni, kao i na velikima, koji su i trì{no ekspanzivni, do-ma}instvo djeluje kao “radna zajednica”, gotovo istovjetnokao u idealnom tipskom selja~kom gospodarstvu u kla-si~nom selja~kom dru{tvu (opis u uvodnom dijelu teksta).Tako su mnogi odnosi iz temelja promijenjeni, obiteljsmanjena, njezini ~lanovi zaposleni i izvan gospodarstva,vlastiti posjed i rad na njemu je i dalje u dosegu cijele obi-telji. Poljoprivreda i posao na vlastitom gospodarstvu zaci-jelo donose i materijalnu korist i svako drugo zadovolj-stvo. To upu}uje na zaklju~ak da usprkos svim tehno-lo{kim, dru{tvenim i demografskim promjena u selu, se-lja~ki posjed kao fenomen dugo traje.

Socioekonomska struktura seoskih doma}instavaSelja~ka gospodarstva i doma}instva su, dakle, jo{ uvijekìve i neposredne zajednice privre|ivanja, potro{nje i ìv-ljenja u selu. Promjenama u {irem dru{tvenom okviruznatno je promijenjen i na~in na koji funkcionira seoskaobitelj. Od nekad velike, homogene i multifunkcionalnedru{tvene grupe, koja je u gotovo simbiotskom odnosu spoljoprivrednim gospodarstvom, seoska obitelj se sve vi{e“nuklearizira” i postaje sve vi{e nalik na gradsku, premdane postaje potro{a~kom grupom, kao {to je urbana obitelj.Naime, seoska obitelj poprima mnoga obilje`ja urbane, aliostaje radna skupina na vlastitu posjedu. Vezana je za po-sjed mnogim sponama, ali i emocionalnom privrèno{}u.238

S aktivnim poljoprivrednicimana gospodarstvu

Svi aktivnipoljoprivrednici

Sa ~lanovima koji povremenorade na gospodarstvu

1 2 i vi{e (ukupno=100%) (ukupno=100%)

1,0 ha

1,1–3,0

3,1–5,0

5,1–8,0

8 ha i vi{e

6,5

20,6

31,2

35,7

34,4

1,1

7,1

18,7

28,3

36,2

7,5

30,6

26,4

22,9

13,5

75,8

79,4

76,2

48,7

73,3

34,3

35,9

14,8

9,5

5,3

* Prva dva stupca ozna~avaju udio poljoprivrednika na gospodarstvima unutar pojedine posjedov-ne skupine, dok tre}i govori o distribuciji ukupnog broj poljoprivrednika prema veli~ini posjeda;ovo vrijedi i kod ~lanova doma}instava koji povremeno rade na gospodarstvu (postotke u kolo-nama 3 i 5 valja ~itati samo okomito).


Tablica 6.Struktura gospodarstava prema

veli~ini i radnoj snazi 1991.(u %)


To je ~ini se trajna osnova za razlikovanje urbane i seoskeobitelji usprkos njihovom konvergiranju u mnogim karak-teristikama.

Promjene nekada{njih funkcija seoske obitelji, koje sa-da preuzimaju posebne obrazovne, odgojne, privredne iupravne ustanove, rezultat su integracije seoskog u global-no dru{tvo, {to se svakako moè ozna~iti i kao civilizacij-ski napredak, posebice kada ukida autarkiju i kulturnuizolaciju sela od naprednih materijalnih i kulturnih posti-gnu}a suvremenog dru{tva.

Zapo{ljavanje i zarada izvan samog gospodarstva se-lja~ku obitelj pretvaraju u potro{a~ku grupu. Ta tvrdnjautemeljena je na iskustvu – podaci o izvorima prihoda seo-skih doma}instava i zanimanju aktivnih ~lanova.

Zastarjela i uobi~ajena statisti~ka klasifikacija na po-ljoprivredna, mje{ovita, nepoljoprivredna i doma}instvabez radne snage, a kojom smo se donedavno sluìli, izgu-bila je, na àlost, na analiti~koj relevantnosti. Tako|er seizgubilo i pra}enje profesionalne strukture radnoaktivnihu doma}instvu, pa se sve svelo na pra}enje izvora prihodakao pokazatelja profesionalne i ekonomske strukture seo-skih doma}instava.

Jo{ 1981. je gotovo 76% seoskih doma}instava s go-spodarstvom ubrajano u mje{ovita gospodarstva. Toliko ihje, naime, imalo prihode i iz poljoprivrede i iz nepoljopri-vrednih izvora.

Izvori prihoda doma}instva N %

1. Isklju~ivo od poljoprivrede 135.910 23.8

2. Isklju~ivo od nepoljoprivrede 148.372 26.0

3. Isklju~ivo od osobnih prihoda 78.142 13.7

4. Od poljoprivrede i nepoljoprivrede 89.799 15.8

5. Od poljoprivrede, nepoljoprivredei osobnih prihoda 12.666 2.3

6. Od poljoprivrede i osobnih prihoda 16.000 2.8

7. Od nepoljoprivrede i osobnih prihoda 61.473 10.7

8. Bez aktivnih i bez osobnih prihoda 26.859 4.7

Izvor: Popis stanovni{tva 1981.

Razvrstamo li te podatke u ve}e skupine, u tipove pre-ma prete`nosti dohotka, prema ranije spomenutoj uvjet-noj klasifikaciji – poljoprivredna, mje{ovita i nepoljopri-vredna, dobit }emo sljede}u sliku:– ~ista poljoprivredna doma}instva

(kategorija 1 iz tablice) 23,8% 239

Tablica 7.Doma}instva s poljoprivrednimgospodarstvom, premaizvorima prihoda 1981.


– mje{ovita doma}instva(kategorije 4+5+6) 20,9%

– nepoljoprivredna doma}instva(kategorije 2+7+3) 50,4%

– doma}instva bez radne snage i osobnihprihoda (kategorija 8) 4,7%

Lako je zaklju~iti iz tablice 7 da su doma}instva s po-ljoprivrednim gospodarstvom, prema aktivnosti ~lanova injihovim prihodima, u najve}oj mjeri deagrarizirana. Naj-vi{e tih doma}instava svrstavamo u nepoljoprivredna, jerim svi prihodi potje~u od rada, mirovina i dr., {to zna~ida im posjed statisti~ki nije vaàn u stjecanju prihoda. Na-ime, statisti~ka klasifikacija ima “~iste” kategorije – akopojedini ~lan doma}instva radi izvan posjeda, on i uz-dràvani ~lanovi su nepoljoprivrednici. Kakva je njihovaaktivnost na gospodarstvu, koliko rade i zara|uju, i koji jeudio tih prihoda i naturalne potro{nje u obiteljskom pro-ra~unu – to ne utje~e na gornju socioekonomsku klasifika-ciju seoskih doma}instava. Ali, to je samo statisti~ka slika.Posjed ima i te kako velik zna~aj u radnom smislu, prido-nosi izdràvanju seoske obitelji, a moè posluìti i kao so-cijalni amortizer u ekonomski te{ko vrijeme, a i dana{njesu prilike u tom znaku.

Stoga ta klasifikacija nije ni to~na ni potpuna, jer nemjeri sve aktivnosti ~lanova seoskih doma}instava, negouzima u obzir samo osnovno zanimanje. Osim toga, neuvaàva prirodu selja~kog gospodarenja u kojem i (stati-sti~ki) radno neaktivni privre|uju i pridonose svome go-spodarstvu. Stoga bi tu klasifikaciju trebalo dopuniti kakobi se prona{le prikladnije kategorije, barem kvalitativne.

Jo{ je ve}a nejasno}a u izvorima prihoda u 1991. Pre-ma podacima iz te godine, bilo je samo 14,7% poljoprivred-nih, 17,1% mje{ovitih, 66,8% nepoljoprivrednih i 1,4% do-ma}instava bez prihoda. Unato~ tome {to ti podaci nisu po-pra}eni adekvatnom statisti~kom definicijom, ipak se moèrazabrati da je klasifikacijski kriterij bio dvojak: vrsta djelat-nosti aktivnih ~lanova doma}instava i izvori prihoda.

Samo se tako moè protuma~iti da je oko dvije tre-}ine doma}instava s gospodarstvom uvr{teno u “nepoljo-privredna”, a rije~ je o tome da u tim doma}instvima ne-ma djelatnih poljoprivrednika, {to ne zna~i da na njiho-vim posjedima nema proizvodnje, ili da nema prihoda izpoljoprivrede. Prikladnije je i takva doma}instva tretiratikao mje{ovita, na kojima nema profesionalnih poljopri-vrednika. Zato to nisu posjedi “mrtve ruke”, nego gospo-darstva s radnom snagom koja samo povremeno radi upoljoprivredi, a to su zaposleni u drugim, izvanpoljopri-vrednim djelatnostima – doma}ice, starije osobe i djeca.240


Naravno, nije tako samo kod nas. U Njema~koj, pri-mjerice, osim uobi~ajenih mje{ovitih gospodarstva (part-timefarms), vrlo je brojna kategorija “radni~ko-selja~kih” go-spodarstva (s manjim prihodom od poljoprivrede), a tak-vih je prema Bergmannovoj klasifikaciji bilo oko 40% odukupnog broja gospodarstava u Njema~koj u 1989. (Berg-mann, 1990.). Ve} smo u komentaru podataka popisa iz1981. vidjeli da u selu prevladavaju mje{ovita doma}instvai zaposlenost izvan gospodarstva, da su se umnoìli raz-li~iti izvori prihoda, kao {to su oni od rada u inozemstvu,od mirovina i neki drugi, tako da je ve} tada bilo te{ko}au analizi socioekonomske i profesionalne strukture seo-skih doma}instava. To je jo{ ~e{}e u novijem razdoblju,kad su se pojavili i neki novi izvori prihoda (poljoprivred-ni~ke mirovine), ~ime je stvoren privid da je smanjen brojstara~kih doma}instava (jer je samo 1,4% doma}instavabez prihoda), ali bi to bio pogre{an zaklju~ak.

Od zanimljivijih podataka treba svakako spomenutida je ve} 1981. bilo mno{tvo seoskih doma}instava s miro-vinom. “Osobnih prihoda” (a to su uglavnom mirovine)bilo je u gotovo 30% seoskih doma}instava s posjedom,ponegdje kao jedini nepoljoprivredni prihod, ali i u kom-binaciji s ostalim prihodima. Novost su i poljoprivred-ni~ke mirovine, pa iako su vrlo male (negdje na razini so-cijalne pomo}i), ipak su minimalni egzistencijski oslonacostarjelom selja~kom stanovni{tvu.

Zaklju~ak o socioekonomskim promjenama u raznimtipovima doma}instava s obiteljskim gospodarstvom, mo-gao bi biti da danas u selu postoji oko 85% mje{ovitih do-ma}instava (ako mje{ovitost shvatimo u {irem smislu), dase ta najbrojnija kategorija postupno diferencira – “mje-{ovitost” postupno poprima nepoljoprivredni karakter. Sto-ga su potrebne nove analiti~ke kategorije i druk~iji pristu-pi u obja{njenju svih tih promjena u obiteljskim gospodar-stvima i doma}instvima. To je najuè povezano s tipovimagospodarstava prema veli~ini i zna~aju za poljoprivrednuproizvodnju, ali i s razli~itim oblicima poljoprivrede napojedinim tipovima gospodarstava.

MOGU]NOSTI RAZVITKA VITALNIJEPOLJOPRIVREDNE STRUKTURE

Nakon tuma~enja va`nijih karakteristika stanja i dinamikeu strukturi obiteljskih gospodarstava, ostaje nam pone{toneposrednije raspraviti i probleme stvaranja produktivnijepoljoprivrede.

Razvitak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava istvaranje vitalne i produktivne poljoprivrede idu u red 241


prioritetnih teorijskih problema ruralne ekonomije i rural-ne sociologije, ali i prakse dugoro~nog usmjeravanja go-spodarskog razvitka na{e dràve.

Dugoro~ni cilj razvitka na{e poljoprivrede mora bitiusmjeren na pobolj{anje njezine op}e organiziranosti, po-ve}anje proizvodne i ekonomske efikasnosti. Kako bi semogla uklopiti u svjetsko i europsko trì{te, ona mora bitikonkurentna. Jedno od najva`nijih razvojnih pitanja jest ikako se moè pobolj{ati agrarna struktura. Ako je cilj euro-peizacija ukupnoga ekonomskog i socijalnog ambijenta uHrvatskoj, tada i poljoprivredna struktura mora biti {tokompatibilnija europskom okruènju.

Na tome inzistira i Strategija razvitka hrvatske poljopri-vrede, strate{ki dokument usvojen u Hrvatskom saboru1995. U njoj se isti~e kako su nu`ne prikladnije agrarnestrukture, s vlasni~kim modelom gospodarstava sposobnihza efikasniju proizvodnju u trì{no konkurentnom susta-vu. To implicira i “pove}anje prosje~ne veli~ine poljopri-vrednih gospodarstava zemlji{nom konsolidacijom i redi-stribucijom”. Strategija uznastoji na obiteljskim gospodar-stvima kao temelju hrvatske poljoprivrede, a ne zanemaru-je ni druge subjekte niti poljoprivredna poduze}a.

Kad je rije~ o selja~kim gospodarstvima, onda – s ob-zirom na ono {to smo dosad iznijeli, a i na druge ogra-ni~avaju}e faktore u seoskoj strukturi – treba biti vrlooprezan i ponuditi vrlo uvjetne odgovore na pitanje o to-me kako posti}i da poljoprivreda bude djelotvornija i pro-pulzivnija.

Samo manji (da ne kaèmo vrlo tanak sloj selja~kihgospodarstava) moè se upustiti u modernizacijsku spiralui nadmetanje na trì{tu.

Raspored osnovnih proizvodnih faktora u poljopri-vredi (zemlji{ta, rada, kapitala) uop}e nije prilagodljiv te ine moè omogu}iti brze i skokovite promjene. Prema svimrelevantnijim pokazateljima – uvjete za suvremenu, proiz-vodno i ekonomski djelotvornu proizvodnju ima tek10–15% selja~kih gospodarstava (@upan~i}, 1995.). Taj bidio mogao postati jezgrom budu}e propulzivnije poljopri-vrede, dakle ono {to bismo mogli nazvati vitalnim sekto-rom u na{oj poljoprivredi. Izabrani podaci o stupnjuopremljenosti suvremenim sredstvima rada selja~kih go-spodarstava i koncentraciji glavnih proizvodnih faktoraprema veli~ini posjeda, dani su u tablicama 8 i 9. Prva ta-blica prikazuje tehni~ka sredstva i mehanizaciju, a drugaraspored radne snage i zemlji{ta prema veli~ini posjedaobiteljskih gospodarstava.

242


Ve}ina manjih posjeda sluì samo kao usputni ili do-punski izvor zarade seoskom stanovni{tvu. (O drugim nee-konomskim razlozima drànja takvih gospodarstava ne-}emo govoriti.) To potvr|uju podaci o radnoj snazi, zem-lji{tu i opremljenosti tih gospodarstava. Primjerice, na go-spodarstvima manjim od 1 ha zemlji{ta (kojih je 35% odukupnog broja) bilo je samo 7% traktora (ne ra~unaju}imale jednoosovinske traktore); na njima je radilo oko 8%od svih poljoprivrednika (tek svako petnaesto gospodar-stvo ima poljoprivrednika), a posjedovala su 6,5% ukup-nog zemlji{ta. Ti podaci potvr|uju marginalno zna~enje tekategorije za ukupnu poljoprivrednu proizvodnju. Mo`daje potrebno ponoviti da manje od tre}ine (155 tisu}a) po-ljoprivrednih gospodarstava ima poljoprivrednika, od ~ega103 tisu}e gospodarstava ima jednog aktivnog, 42 tisu}edvoje aktivnih, dok 10 tisu}a gospodarstava raspolaè satri i vi{e aktivnih poljoprivrednika. Osim njih na obi-teljskim gospodarstvima ima i 412 tisu}a ~lanova koji “po-vremeno obavljaju poljoprivredne poslove”, od kojih sudvije petine doma}ice.

Postotni udio pojedinih komponenti:

gospodarstava aktivnihpoljoprivrednika

kori{tenogzemlji{ta

1,0 ha 34,8 7,7 6,51,1–3,0 34,6 30,6 24,73,1–5,0 15,1 25,3 22,85,1–8,0 9,9 22,9 23,4vi{e od 8 ha 5,6 13,5 22,5

Ukupno 100,0 100,0 100,0

Izvor: Priop}enje DZS Hrvatske, br. 2.5. (1993.). 243

Tablica 8.Struktura selja~kih gospodarstava prema veli~ini i tehni~koj opremljenosti 1991.

Postotni udio pojedinih strojeva:

traktora*kombajna

za ìtobera~a

kukuruzalinija zakrumpir

kamiona

1,0 ha1,1–3,03,1–5,05,1–8,08 i vi{e ha

7,330,325,622,214,5

3,611,314,826,343,9

1,07,3

17,234,040,5

2,718,626,329,722,6

15,827,618,318,719,5

Ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0

N= (186.120) (4.794) (9.658) (3.059) (7.361)

* Ura~unati su samo dvoosovinski traktori.


Tablica 9.Distribucija gospodarstava,poljoprivrednika i zemlji{taprema veli~ini posjeda 1991.

S druge strane, tek na gospodarstvima ve}im od pethektara radi vi{e poljoprivrednika, a ima vi{e i traktora teostalih strojeva. U toj kategoriji je i 46% ukupnih zem-lji{nih povr{ina privatnog sektora. To zna~i da u toj skupi-ni obiteljskih gospodarstava moèmo o~ekivati nastanakuèg sloja profesionalnih i kompetentnih poljoprivrednikas vitalnim i ìvotno sposobnim gospodarstvima, {to je i te-melj razvitka modernije i djelotvornije poljoprivrede. Nave}ini ostalih gospodarstava, a posebno na onim najmanji-ma i dalje }e dominirati razli~iti oblici samoopskrbne pro-izvodnje, “part-time” poljoprivrede, uz znatnu prisutnostnovijih fenomena hobisti~ke i dekorativne poljoprivrede.

Uo~ljivo je da je na 15% gospodarstava (ve}ih od 5ha) koncentrirana ve}ina proizvodnih i tehni~kih faktoraselja~ke poljoprivrede. U toj kategoriji je 36% svih trakto-ra, 70% kombajna, 75% bera~a kukuruza, 50% linija zakrumpir i 40% kamiona (niì stupanj koncentracije govorida je to prijevozno sredstvo {ire namjene). Tablica 9 poka-zuje pak da gospodarstva te veli~ine posjeduju 46% obra-|ivana zemlji{ta te da na njima radi 36% aktivnih poljo-privrednika. Kad bismo u analizu uvrstili i ~etvrti faktorsuvremene poljoprivrede, a to su znanje i vje{tina u orga-nizaciji i upravljanju gospodarstvom, dobili bismo tako|ervrlo “restriktivne” pokazatelje. Naime, samo 24% poljopri-vrednika ima zavr{enu osnovnu {kolu, dok ih 8% ima ne-ki stupanj naobrazbe vi{e od osnovne {kole, ali to, u pravi-lu, nisu poljoprivredne {kole. Upravo u tom obrazovani-jem sloju selja{tva nosioci su budu}e, suvremenije “farmer-ske” poljoprivrede, a to pokazuju i neka empirijska istra-ìvanja. Naime, prema tim istraìvanjima, taj obrazovanijisloj pokazuje zanimanje za novija tehnolo{ka postignu}a,ekonomiku, marketing, upravljanje. Me|u njima je i velikbroj onih koji upravljaju ve}im gospodarstvima – osim {toimaju vlastitu zemlju, uzimaju u zakup i tu|u. Mnogiobra|uju povr{ine do 50 ha, pa i vi{e, od ~ega je ve}i diounajmljen (Magdaleni}, Petak, @upan~i}, 1994.).

Podaci su iz 1991., ali realno odraàvaju i stanje u no-vijem razdoblju. Selo je u proteklom desetlje}u, pod agresi-jom, doìvjelo velika razaranja materijalne osnovice, pa jekapitalna i materijalna razina selja~ke poljoprivrede niànego {to je bila prije. Razaranja su velika i u poljoprivred-no najva`nijoj hrvatskoj regiji – u Slavoniji, ali i u nerazvi-jenim seoskim podru~jima, manje va`nima za suvremenu itrì{no orijentiranu poljoprivredu.

Tek na temelju ovih, ali i mnogih drugih ~injenica,mogu}e je pouzdanije predvidjeti razvitak na{e poljopri-vrede i o ulozi vitalnog “farmerskog” sloja u tom razvitku.Jasno je da sva ta pitanja nisu samo u domeni sela i poljo-244


privrede i njihovih mogu}nosti. [to{ta ovisi i o poticajnojdràvnoj politici i povoljnijem poduzetni~kom ozra~ju, pai pozitivnijem odnosu dru{tva spram sela. To je pristupkoji se moè ozna~iti kao zalaganje za integralni razvitakseoskih sredina. Njime se lak{e rje{avaju i problemi u po-ljoprivredi i pitanja njezina dinamiziranja. Za opstanak irazvitak mnogih seoskih podru~ja, potrebna je sna`nijadràvna intervencija.

SELJA^KA GOSPODARSTVA I PROBLEMIZA[TITE PRIRODNOG OKOLI[A

Poljoprivreda, posebice u suvremenom obliku, velik je iza-zov za o~uvanje zdrava okoli{a. Tradicionalna poljoprivre-da, koju i danas nalazimo u nerazvijenom svijetu, lak{e jebalansirala na relaciji poljoprivrednik, proizvodnja, zem-lji{te, pejza` i cjelokupan prirodni okoli{. Takva poljopri-vreda radi s tvarima organskog podrijetla, proizvodni cik-lusi su samoregulativni, tako da se ne dira u ekolo{ki su-stav kao funkcionalno jedinstvo biocenoze koja uklju~ujeukupni biljni i ìvotinjski svijet i abioti~ku okolicu.

Intenzivna proizvodnja i suvremena poljoprivreda ra-dikalno raskidaju s takvim, “prirodnim” redom stvari. Ko-risti umjetna gnojiva, i pesticide koji mogu {tetno djelova-ti na ljudsko zdravlje, na tlo, na ravnoteù u ìvotinjskomsvijetu, {to zna~i da dolazi do poreme}aja u prirodnomokoli{u. Tlo je ugroèno i drugim oblicima degradacije, jerte{ki poljoprivredni strojevi pretjerano zbijaju zemlji{te, ilise zbog neadekvatne obrade gubi humusni sloj, pa dolazido erozije i gubitka plodnih povr{ina, poplava i drugihporeme}aja u okoli{u.

Intenzivna poljoprivreda uvodi i {tetne plodorede,razdvaja ratarstvo i sto~arstvo, te zbog pretjerane specijali-zacije uvelike degradira prirodni krajolik. Poseban su pro-blem nove tehnologije u prehrani stoke, zbog upotrebesumnjivih hranjiva animalnog podrijetla i drugih farmace-utskih dodataka i biostimulatora, {to je zbog konzumacijesto~arskih proizvoda prouzro~ilo te{ke posljedice po ljud-sko zdravlje (kravlje ludilo) i nedavno izazvalo sna`nu re-akciju javnosti.

Naravno, te{ko je o~ekivati da }e se tehnolo{ki razvi-tak zaustaviti i vratiti poljoprivredu na staro stanje. Inten-zifikacija proizvodnje je potrebna i zbog pove}anih potre-ba za hranom, naro~ito u nerazvijenim zemljama.

Mnogi sociolozi kritiziraju industrijsku poljoprivredu iisti~u da nije uspjela simbioza moderne poljoprivrede i seo-skog dru{tva, pa predlaù razne lijekove. Neki se zalaù zadualni sektor u poljoprivredi, gdje }e pored intenzivne i in- 245


dustrijske poljoprivrede, egzistirati i druga~iji oblici gospo-darstava, od part-time farmi, zanatske i novoselja~ke proiz-vodnje, pa do dekorativne i rekreativne poljoprivrede.

U tim okolnostima seljak ne bi bio samo dobar proiz-vo|a~ hrane, nego i vrtlar planeta i ~uvar prirode. To bitraìlo druk~iju razdiobu zemlji{nog i {umskog prostorana onaj predvi|en za komercijalnu proizvodnju, i na zonekonzervacije, rekreativnog i njegovanog pejzaà.

U takvim bi promi{ljanjima i Hrvatska mogla imatimjesto. Na{a agrarna struktura je pogodna za takve planove.Seljak je, iako u dru{tvenom smislu ~esto buntovnik i po-malo anarhist, znatno pa`ljiviji u odnosu prema zemlji,biljnom i ìvotinjskom svijetu u prirodi i u odabiru proiz-vodnih tehnika i postupaka. @ive}i u “krilu prirode” i samnjeguje poseban i pa`ljiv odnos prema radnoj i ìvotnoj sre-dini. Kako je naj~e{}e sva{tar u proizvodnji, pa`ljivo balan-sira u kori{tenju pojedinih dijelova zemlji{ta, pa mu uspije-va i prostorno uskladiti njivu, vo}njak, livadu i vinograd.Stoga je i krajolik klasi~nog sela zanimljiviji i oku dalekougodniji od monotonih slika velikih zemlji{nih kompleksau reìmu monokulture ili usko specijalizirane proizvodnje.

Ima li u suvremenom dru{tvu mjesta i budu}nosti zaseljaka starog kova, ili }e moderni farmer s druk~ijim rezo-nima i skalom vrijednosti prevagnuti i prirodu upregnutiu ~vrste okove produktivne utilizacije? Odgovor nije jed-nostavan, jer ima dovoljno argumenata i prostora za obascenarija, ali ~ini se da }e uvijek biti mjesta i za alternativ-ne motivacije u poljoprivredi i druk~ije oblike gospodare-nja u odnosu na masovnu, industrijsku agrarnu proizvod-nju. I to ne samo u perifernim seoskim zonama, nego i urazvijenim poljoprivrednim regijama.

Stoga smo ~esto i spominjali stanovite prednosti ma-log posjeda, kao i potrebu da se na selja~ko gospodarstvone gleda samo kroz produktivisti~ku logiku, jer na{a malaselja~ka gospodarstva u raznolikim prirodnim uvjetimamogu imati ja~u ulogu i pridonijeti vi{e o~uvanju zdravogprirodnog okoli{a.

LITERATURA Bergmann, T. (1970.), Porodi~no gospodarstvo – problematika i razvoj-ne tendencije. Sociologija sela 8, 27–28:68–72.

Bergmann, T. (1990.), Socioeconomic Situation of the Individual Pea-sant. Sociologia Ruralis 30, No 1:48–62.

Chayanov, A. (1967.), The Theory of Peasant Economy. Manchester Uni-versity Press.

Defilippis, J. (1993.), Obiteljska gospodarstva Hrvatske. Zagreb: AGM.Magdaleni}, I., Petak, A., @upan~i}, M. (1994.), O~ekivanja hrvatskih

seljaka od Javne poljoprivredne slu`be. Sociologija sela 32, 33–34(125/126):123–148.246


Mendras, H. (1986.), Selja~ka dru{tva: elementi za jednu teoriju selja{tva.Zagreb, Globus.

Puljiz, V. (1977.), Eksodus poljoprivrednika. Zagreb, IDIS.Puljiz, V. (1983.), Novi trendovi deagrarizacije u SR Hrvatskoj. Sociologi-

ja sela 21, 79–81:59–70.Sauer, M. (1990.), Fordist Modernization of German Agriculture and

the Future of Family Farms. Sociologia Ruralis 30, 33–34:260–279.Shanin, T. (1968.), Selja{tvo kao politi~ki faktor. Sociologija sela 6,

(19–20):25–42.[tambuk, M. (1997.), Modernizacijski procesi i dru{tvene promjene u hrvat-

skim ruralnim sredinama. Disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet Sve-u~ili{ta u Zagrebu.

@upan~i}, M. (1995.), Vitalna gospodarstva i preobraàj hrvatske poljo-privrede. Sociologija sela 33, 1–4 (127–130):129–140.

@upan~i}, M. (1998.), Seoska modernizacija i tranzicija. Sociologija sela36, 1–4 (139–142):53–56.

@upan~i}, M. (2000.), Tranzicija i modernizacijske perspektive hrvat-skog sela. Sociologija sela 38, 1–2 (147–148):11–78.

247


Documents

OBITELJSKA POLJOPRIVREDNA GOSPODARSTVA UHRVATSKOJ … · jektivni zna~aj zadovoljstva vrednuje vi{e od tereta napora, obitelj radi za malu zaradu (u osnovi to je zbroj potro - {a~kih