Obrazovanje i osposobljavanje 2020.

Istaknute točke rada radnih skupina

2014. – 2015.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

Sustavi za obrazovanje i osposobljavanje u Europi građanima nude dobre prilike za

učenje tijekom cijelog života. Ipak, više od jedne desetine učenika napušta školovanje bez dovoljnih kvalifikacija, manje je od dvije petine mladih završilo visoko obrazovanje, a

jedna petina odraslih ima slabu razinu pismenosti i matematičkih vještina.

To znači da je potrebno još mnogo rada kako bi se osiguralo da putem naših obrazovnih

sustava Europljani dobiju vještine koje su im potrebne kako bi pronašli svoje mjesto na

tržištu rada i u društvu. Od neprocjenjive je važnosti dijeliti informacije o zajedničkim izazovima, uspješnim reformama i dobrim praksama među državama članicama. Radne

skupine za obrazovanje i osposobljavanje 2020. važan su instrument za tu vrstu političke suradnje.

Tijekom prethodnih dviju godina šest je radnih skupina razmjenjivalo dobre prakse u područjima školske politike, visokog obrazovanja, strukovnog obrazovanja i

osposobljavanja, obrazovanja odraslih, transverzalnih vještina te digitalnog i otvorenog učenja. U radu skupina sudjelovalo je više od 400 stručnjaka iz 28 država članica EU-a,

država kandidatkinja i država Europskoga gospodarskog prostora, kao i europskih

socijalnih partnera i udruženja na razini Europe koja predstavljaju interesne skupine.

Drago mi je da vam mogu predstaviti „Istaknute točke” rada tih šest skupina –

internetski skup alata, tri referentna okvira kompetencija i nekoliko priručnika za politike – kao i važne poruke u pogledu politika i stečenih iskustava.

Budući da šest novih radnih skupina ovaj mjesec započinje s radom, vjerujem da će se ova brošura pokazati kao koristan i poticajan dokument za potporu razvoju kvalitetnih

sustava obrazovanja i osposobljavanja diljem Europe. Moramo nastaviti s radom na reformama kako bismo održali svoj napredak i konkurentnost te kako bismo osigurali što

uspješniji život svih Europljana.

Tibor Navracsics

Povjerenik Europske komisije za obrazovanje, kulturu, mlade i sport

veljača 2016.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

Sadržaj

RADNA SKUPINA ZA ŠKOLSKU POLITIKU ........................................................................ 3

RADNA SKUPINA ZA MODERNIZACIJU VISOKOG OBRAZOVANJA ........................................ 6

RADNA SKUPINA ZA STRUKOVNO OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE .............................. 9

RADNA SKUPINA ZA OBRAZOVANJE ODRASLIH ............................................................. 14

RADNA SKUPINA ZA TRANSVERZALNE VJEŠTINE ........................................................... 19

RADNA SKUPINA ZA DIGITALNO I INTERNETSKO UČENJE ............................................... 22

Istaknute točke predstavljene u ovom dokumentu sastavila je Komisija u

suradnji s članovima radnih skupina. U ovom se tekstu ne odražavaju nužno

stavovi Komisije ili država članica, nego bi trebao služiti kao sažetak glavnih zaključaka proizišlih iz neformalnog rada skupina.

Više informacija o rezultatima radnih skupina dostupno je na:

http://ec.europa.eu/education/policy/strategic-framework/expert-groups_en.htm

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

1

Radne skupine za obrazovanje i osposobljavanje 2020. (ET 2020.) s više od 400

stručnjaka iz uprava država članica i drugih dionika jedan su od glavnih alata iz skupa

alata za ET 2020. Uzajamnim učenjem i utvrđivanjem dobrih praksi one podupiru države članice u rješavanju glavnih problema u njihovim sustavima obrazovanja i

osposobljavanja te ostvarenja zajedničkih prioriteta dogovorenih na europskoj razini. Od 2014. do 2015. postojalo je šest radnih skupina za ET 2020.

Radna skupina za školsku politiku dostavila je dva glavna rezultata:

1. internetski skup alata za školu s pratećim porukama u pogledu politike o tome kako

provesti pristup na razini cijele škole radi promicanja uključivog obrazovanja i sprječavanja

ranog napuštanja školovanja,

2. vodič za politike radi poboljšanja temeljnog obrazovanja nastavnika pod nazivom

„Oblikovanje perspektiva u poučavanju za cjelokupnu karijeru” u kojem su opisane

predložene mjere politike s primjerima iz cijele Europe.

Radna skupina za modernizaciju visokog obrazovanja izradila je na temelju aktivnosti zajedničkog

učenja i rasprava o politikama na razini Glavne uprave ključne poruke za lakšu provedbu

programa modernizacije, konkretno u pogledu sljedećih pitanja:

1. restrukturiranje visokog obrazovanja,

2. financiranje na temelju uspješnosti i ugovori o uspješnosti,

3. regionalni trokut znanja,

4. internacionalizacija, mobilnost i nedavno pristigli migranti,

5. poboljšanje zapošljivosti,

6. povećanje stope završetka visokog obrazovanja.

Radna skupina za strukovno obrazovanje i osposobljavanje razvila je 20 vodećih načela,

namijenjenih ponajprije tvorcima politika, socijalnim partnerima i pružateljima osposobljavanja,

za stvaranje najpovoljnijih uvjeta za naukovanje uz visoku razinu uspješnosti i učenje kroz rad. Ta

vodeća načela obuhvaćaju sljedeće izazove povezane s politikama:

1. nacionalno upravljanje i sudjelovanje socijalnih partnera,

2. potpora društvima, posebno malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi), koja nude

naukovanja,

3. privlačnost naukovanja i bolje profesionalno usmjeravanje,

4. osiguranje kvalitete u učenju kroz rad.

Radna skupina za obrazovanje odraslih na temelju aktivnosti zajedničkog učenja i podataka iz

dviju studija izradila je ključne poruke i preporuke u pogledu politika u cilju:

1. poboljšanja osnovnih vještina odraslih,

2. razvoja vještina odraslih u pogledu informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) i

upotrebe otvorenih obrazovnih resursa,

3. jačanja učinkovitosti, djelotvornosti i usklađenosti politika.

Radna skupina za transverzalne vještine pridonijela je upotrebi zajedničkog referentnog okvira

EU-a za jezične i digitalne kompetencije te razvoju takvog okvira za obrazovanje u području

poduzetništva.

Radna skupina za digitalno i internetsko učenje pridonijela je razvoju:

1. referentnog okvira s pomoću kojeg će obrazovne organizacije moći iskoristiti sav

potencijal digitalnog i internetskog učenja, okvira „Obrazovna organizacija s digitalnim

kompetencijama”,

2. ključnih poruka o sljedećim sastavnim dijelovima otvorenog obrazovanja: osiguranju

kvalitete, proizvodnji i upotrebi otvorenih obrazovnih resursa.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

2

U ovom se dokumentu navodi više informacija o tim rezultatima. Usmjeren je na tvorce

politika.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

3

RADNA SKUPINA ZA ŠKOLSKU POLITIKU

Cilj te radne skupine bio je pomoći zemljama u poboljšanju školskog obrazovanja promicanjem

razvoja politika putem zajedničkog učenja i razmjene dobrih praksi. U okviru tog mandata skupina

je bila usredotočena na dva ključna izazova: rješavanje problema ranog napuštanja školovanja i

poboljšanje temeljnog obrazovanja nastavnika.

Glavni su rezultati radne skupine sljedeći:

internetski „europski skup alata za školu” s pratećim porukama u pogledu politike o tome

kako provesti pristup na razini cijele škole radi promicanja uključivog obrazovanja i

sprječavanja ranog napuštanja školovanja,

„vodič za politike radi poboljšanja temeljnog obrazovanja nastavnika”, u kojem se

istražuje kako zemlje mogu povećati relevantnost i kvalitetu pripreme nastavnika za njihovu

zahtjevnu ulogu. Predložene su mjere politike potkrijepljene brojnim primjerima iz cijele

Europe.

Rano napuštanje školovanja

U kontekstu smanjenja stopa ranog napuštanja školovanja u EU-u, ali i znatnih razlika

među europskim zemljama, regijama i skupinama učenika, radna je skupina ispitala na koji se način suradničkim pristupima na lokalnoj razini i razini škola može najbolje

odgovoriti na složenu i višedimenzionalnu prirodu problema ranog napuštanja školovanja te promicati obrazovne uspjehe sve djece i svih mladih. Priznajući da učenici napuštaju

školovanje zbog brojnih različitih i međusobno povezanih razloga na kraju dugog procesa postupnog odustajanja, često povezanog s lošijim rezultatima, skupina je zaključila da je

škola samo jedna od ustanova koja može rješavati problem ranog napuštanja školovanja

i da ne može raditi u izolaciji jer postoje čimbenici izvan škole koji utječu na djetetovu razinu sudjelovanja i uspjeha.

Na temelju rezultata Tematske radne skupine za rano napuštanje školovanja (2011. – 2013.) radna skupina zauzela je stav da je potreban pristup na razini cijele škole za

rješavanje problema ranog napuštanja školovanja u okviru kojega cijela školska zajednica sudjeluje u kohezivnom, zajedničkom i suradničkom djelovanju uz

čvrstu suradnju s nizom vanjskih dionika. Skupina je utvrdila nužne uvjete u pogledu politika i korake za učinkovitu provedbu tih pristupa te je od niza država članica

prikupila brojne dobre prakse na razini škola. Primjeri dobrih praksi i drugi resursi

postaju dostupni tvorcima politika i djelatnicima u području obrazovanja u okviru novog „europskog skupa alata za škole”1, jedinstvene internetske platforme koja će ostati

otvorena za daljnji doprinos dionika iz područja školstva diljem Europe. Alatom se promiče uključivo obrazovanje i pristup na razini cijele škole te on obuhvaća širok raspon

tema i redovito se ažurira i povećava.

Ključne poruke u pogledu politike radne skupine uključuju sljedeće:

– osiguravanje da svako dijete i svaka mlada osoba imaju jednaku priliku za pristup kvalitetnom i uključivom obrazovanju, sudjelovanje u njemu i ostvarivanje koristi od

njega, uz poticajne i relevantne kurikulume te poticajne i posvećene nastavnike,

najučinkovitiji je način sprječavanja ranog napuštanja školovanja,

– škola bi trebala biti usredotočena na sve učenike i njihove raznolike potrebe –

trebalo bi postaviti visoka očekivanja za sve učenike kako bi svi oni ostvarili svoj puni potencijal,

1 Dostupan na portalu School Education Gateway: http://www.schooleducationgateway.eu/en/pub/index.htm.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

4

– učinkovito vodstvo i upravljanje potrebni su za promicanje timskog rada i

suradničkih praksi u školskoj zajednici te za ujedinjavanje dionika iz škole i drugih

dionika kako bi osigurali obrazovni uspjeh i spriječili rano napuštanje školovanja,

– potrebno je obvezati se na ulaganje u neprekidan stručni razvoj ravnatelja škola,

nastavnika i drugog školskog osoblja i usredotočiti se na svijest o procesima ranog napuštanja školovanja te na kompetencije i vještine potrebne za rješavanje problema

nepovoljnijeg obrazovnog položaja i odustajanja učenika,

– postupci razvoja i poboljšanja škola trebali bi sadržavati ciljeve rješavanja

osnovnih čimbenika ranog napuštanja školovanja i uključivati cijelu školsku zajednicu, dionike, timove sastavljene od različitih stručnjaka, vanjske lokalne službe, roditelje i

obitelji,

– obrazovanje je zajednička odgovornost roditelja i škole – mora se temeljiti na njihovu međusobnom povjerenju i suradnji.

Temeljno obrazovanje nastavnika

Radna skupina utvrdila je da je temeljno obrazovanje nastavnika jedno od ključnih

područja u obrazovnoj politici u okviru kojeg bi trebalo podupirati prijelaz na nove kulture

rada i prakse poučavanja, postavljati temelje za sposobnost prilagodbe nastavnika promjenjivim kontekstima i okolnostima te povećati privlačnost odabira karijere u

poučavanju.

Radna skupina u sažetku rezultata svojeg rada pod nazivom „Oblikovanje perspektiva

u poučavanju za cjelokupnu karijeru. Vodič za politike radi poboljšanja temeljnog obrazovanja nastavnika” navodi zašto bi kvaliteta i relevantnost programa

za temeljno obrazovanje nastavnika trebale biti ključno pitanje za tvorce politika i upućuje na moguća rješenja politike.

Vodič je usmjeren na tri glavna problema u politikama za temeljno obrazovanje

nastavnika.

Kao prvo, u Vodiču se navodi da su za omogućivanje promjena potrebne sveobuhvatne

politike kojima se glatko povezuju različite faze stručnog razvoja nastavnika usvajanjem perspektive za cjelokupnu karijeru. Navode se primjeri politika koje se

temelje na predodžbi o nastavničkoj struci kao o integriranoj cjelini i kojima se pokušavaju povezati različite međusobno povezane perspektive, uključujući potrebe

nastavnika u pogledu učenja, sustave za njihovu potporu, usmjerenja u pogledu karijere, organizaciju razina kompetencija i učinak školske kulture. U tom je kontekstu temeljno

obrazovanje nastavnika prvi dio duljeg i dinamičnog procesa, a ne samodostatna i

cjelovita faza.

Kao drugo, od nastavnika se sve više očekuje da surađuju kako bi poboljšali i svoju

praksu poučavanja i svoje vlastito učenje. Skupina je zaključila da uspješno promicanje zajedničkog učenja među nastavnicima ne zahtijeva samo promjene u praksi i radnim

okruženjima, nego i promjenu u načinima razmišljanja te razvoj novih kultura rada, pri čemu će temeljno obrazovanje nastavnika imati ključnu ulogu. Zajednički dokazi iz

zemalja uključuju načine poticanja i podupiranja suradnje, kao što su istraživanje mjera, umrežavanje i osposobljavanje za zajedničko vodstvo.

Kao treće, u Vodiču se navodi da je u sve složenijim obrazovnim sustavima upravljanje

temeljnim obrazovanjem nastavnika jače ako se temelji na suradničkim pristupima u kojima vlade blisko surađuju s pružateljima usluga temeljnog obrazovanja nastavnika i

drugim dionicima. Dokazi iz zemalja upućuju na različite oblike zajedničkog upravljanja (uključujući nove strukture, forume, mehanizme financiranja i okvire) koji

se temelje na dijalogu i suradnji i koji dionicima omogućuju podjelu odgovornosti za dobru pripremu nastavnog osoblja.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

5

U Vodiču se za svaku od tih tema donosi rasprava o ključnim konceptima s pregledom

nedavnih mjera politike poduzetih diljem Europe, primjeri za mjere kojima se

podupiru promjene, te se na kraju navode predložene mjere politike.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

6

RADNA SKUPINA ZA MODERNIZACIJU VISOKOG

OBRAZOVANJA

Ključne poruke u nastavku nastale su – na temelju razmjene među kolegama koji predstavljaju

nacionalna nadležna tijela i ustanove za visoko obrazovanje – kao rezultati radionica usmjerenih na

pojedine zemlje i temelje se na dokazima2.

Restrukturiranje visokog obrazovanja

Države članice žele promicati bolju kvalitetu, učinkovitost i prilagodljivost sustava visokog obrazovanja. Na strukturnoj razini jedan je odgovor politike reformiranje visokog

obrazovanja poticanjem vertikalne ili horizontalne diversifikacije i specijalizacije među ustanovama i/ili konsolidacije na temelju udruživanja i povezivanja. Kako bi se stvorio

krajolik visokog obrazovanja u kojem su uravnoteženi ciljevi u pogledu

kvalitete, učinkovitosti i prilagodljivosti, vlade bi s ključnim dionicima trebale odrediti svrhu reforme i utvrditi sveobuhvatnu viziju za visoko obrazovanje.

Trebale bi analizirati mogućnosti za poboljšanje sustava visokog obrazovanja te uzročno-posljedičnu vezu između planiranih promjena i očekivanih učinaka i ishoda. Savjetovanje

o potrebi za planiranim promjenama i njihovu sadržaju važno je kako bi sve strane bile svjesne poveznice između predložene reforme i ciljanog poboljšanja uspješnosti. Trebalo

bi razviti zakonske okvire kojima će se omogućiti restrukturiranje sustava i procjena očekivanih troškova. Konačno, trebalo bi nuditi poticaje ustanovama

visokog obrazovanja te pratiti i ocjenjivati ishode reforme. Reforme bi trebale biti

popraćene poticajima za ustanove visokog obrazovanja te primjerenim mjerama praćenja i ocjenjivanja.

Financiranje na temelju uspješnosti i ugovori o uspješnosti

Nadležna tijela pravilno postupaju kada žele osigurati da se javnim ulaganjem u visoko

obrazovanje omogući doprinos ustanova visokog obrazovanja društvu i gospodarstvu.

Dok je financiranje na temelju transparentne formule osnova za dodjelu sredstava ustanovama, vlade sve više upotrebljavaju ugovore o uspješnosti kako bi se ojačalo

strateško planiranje i usmjerenost ustanova na rezultate. Ugovori o uspješnosti fleksibilan su alat kojim se može nadopuniti financiranje na temelju formule jer

sadržavaju kvalitativne i kvantitativne ciljeve uz diferencirane ciljne vrijednosti na razini svake ustanove. Pažljivim odabirom kvantitativnih ciljeva i njihovih

pokazatelja osigurava se jasnoća mehanizma i uzročno-posljedičnih veza kojima ih ustanova može ostvariti te izvedivost prikupljanja podataka. Sustavi koji se temelje na

uspješnosti trebali bi biti relativno jednostavni jer učinak usmjeravanja određenog

pokazatelja ovisi o postotku financiranja s kojim je povezan. Financiranje povezano s ugovorima o uspješnosti u idealnom bi slučaju trebalo biti dodatak na postojeće

financiranje. Ako neostvarivanje ciljeva dovede do financijskih posljedica, iznos financiranja ne bi trebao ugroziti financijsku stabilnost ustanova.

Regionalni trokut znanja

Ustanove visokog obrazovanja mogu pridonijeti razvoju i rastu u svojim regijama na sljedeće načine: a) poboljšanjem inovacija putem istraživanja; b) promicanjem razvoja

poduzetništva i poslovanja; c) doprinosom razvoju ljudskog kapitala i vještina te d) poboljšanjem ekoloških i socijalnih uvjeta obnovom i kulturnim razvojem. Kako bi razvili

čvrst regionalni trokut znanja, ustanove visokog obrazovanja, predstavnici

2 http://ec.europa.eu/education/policy/strategic-framework/expert-groups_en.htm.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

7

industrije te lokalna i regionalna nadležna tijela trebali bi utvrditi zajedničke

prioritete za usmjeravanje suradničkog rada i djelovanja, u kojima će se uzeti u

obzir potrebe i potencijal regije u kojoj se nalaze. Važno je uskladiti obrazovanje koje pružaju ustanove visokog obrazovanja te njihovo istraživanje, razvoj i inovacije s

regionalnim potrebama, kao i jačati suradnju i razmjenu znanja između visokog obrazovanja i šireg gospodarstva i društva. Kako bi pokrenule potencijal ustanova

visokog obrazovanja za regionalni razvoj, vlade bi trebale osigurati autonomiju ustanova u pitanjima financiranja, obračuna plaća i imovine, uskladiti financijske

poticaje s ciljevima i omogućiti javnu odgovornost praćenjem i ocjenjivanjem rezultata.

Internacionalizacija, mobilnost i nedavno pristigli migranti

Potrebne su sveobuhvatne strategije za internacionalizaciju visokog

obrazovanja kako bi se osiguralo da Europa i dalje bude najprivlačnije odredište međunarodnih studenata te da i studenti koji nisu međunarodno mobilni imaju koristi od

toga. Ustanove visokog obrazovanja mogu imati ključnu ulogu i u integraciji nedavno pristiglih migranata, koji su često u najboljoj radnoj dobi – polovina njih mlađa je od

25 godina. Njihova se brza integracija može olakšati na sljedeće načine: i. brzim

sustavima priznavanja prethodnog obrazovanja, uz prilagođene tečajeve usavršavanja i premošćivanja; ii. intenzivnom jezičnom i kulturnom izobrazbom; iii. informiranjem,

savjetovanjem i usmjeravanjem te iv. povećanjem pristupa visokom obrazovanju uklanjanjem ograničenja na temelju boravišta.

Poboljšanje zapošljivosti

Iako visokoobrazovane osobe uglavnom imaju bolje rezultate na tržištu rada od svojih slabije kvalificiranih kolega, sustavi visokog obrazovanja moraju osigurati da

studenti dobiju obrazovanje koje će ih pripremiti na promjene u budućnosti. Vlade to mogu olakšati na sljedeće načine: a) utvrđivanjem buduće potražnje za znanjem

i vještinama; b) profesionalnim usmjeravanjem; c) razvojem relevantne ponude visokog obrazovanja i d) izgradnjom poveznica između visokog obrazovanja i svijeta rada. Kako

bi se u potpunosti iskoristilo predviđanje potrebnih vještina, prioritet bi trebalo imati predviđanje širih vještina i kompetencija.

Osmišljavanje programa visokog obrazovanja i profesionalno usmjeravanje

mogu se poboljšati omogućavanjem pristupa skupnim i anonimiziranim podatcima o praćenju karijera na nacionalnoj razini. Za razvoj odgovarajuće

ponude programa visokog obrazovanja potrebno je udaljavanje od prakse u kojoj je razred usmjeren na nastavnika te usmjeravanje na studente i pristupe učenju na

temelju prakse i rješavanja problema. Vlade mogu poduprijeti taj razvoj poticanjem aktivnog učenja, novih modela učenja i poučavanja te programa kao što su intenzivni

programi, višedisciplinarni i stručni prvostupnički studiji te visoko obrazovanje usmjereno na struku. Uključivanje učenja kroz rad i transverzalnih vještina u visoko

obrazovanje jedna je od ključnih mjera za povećanje stope završetka visokog

obrazovanja zahvaljujući njegovu pozitivnom učinku na studente u smislu motivacije, završavanja studija i zapošljivosti. Radna se skupina složila da bi pri oblikovanju politika

trebala postojati ravnoteža između odgovora ustanova visokog obrazovanja na potrebe tržišta rada i potrebe da studenti dobiju cjelovito obrazovanje imajući u vidu budućnost i

društvo u cjelini.

Povećanje stope završetka visokog obrazovanja

Povećanje broja osoba koje završe studij ili studijskog uspjeha usko je povezano s

pristupom visokom obrazovanju i njegovom kvalitetom. Postavljanjem jasnih ciljeva i prioriteta povezanih s pristupom i uspjehom te uzajamnim učvršćivanjem ciljeva

stvaraju se učinkovitije kombinacije politika. Za politike koje se temelje na dokazima potrebno je mjeriti studijski uspjeh na temelju cijelog životnog ciklusa studenta.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

8

Kombinacijom nacionalnih i institucionalnih sustava za praćenje studenata i

provođenje istraživanja među njima na učinkovit se način mogu dobiti informacije

potrebne za razvoj politika. Rezultati bi trebali biti lako dostupni svim relevantnim dionicima putem transparentnog objavljivanja i promicanja.

Vlade bi trebale promicati sveobuhvatne i transparentne sustave za razvoj znanja i vještina od predškolskog do visokog obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Izazovi

u pogledu završetka visokog obrazovanja mogu se povezati sa sličnim izazovima u srednjem obrazovanju. Aktivnom suradnjom s lokalnim školama ustanove visokog

obrazovanja mogu povećati ambicije i poboljšati akademske rezultate potencijalnih studenata. Vlade mogu upotrebljavati konkurentne financijske poticaje kako bi

poboljšale prijelaz pojedinih skupina u visoko obrazovanje i uzele u obzir

potrebe netradicionalnih studenata. Uklanjanjem slijepih ulica u obrazovanju, poboljšanjem poveznica s različitim razinama i dionicima te poboljšanim priznavanjem

prethodnog obrazovanja pomaže se u izgradnji funkcionalnih putova za promicanje mobilnosti diljem sustava i u okviru njega.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

9

RADNA SKUPINA ZA STRUKOVNO OBRAZOVANJE I

OSPOSOBLJAVANJE

Radna skupina za strukovno obrazovanje i osposobljavanje razvila je 20 vodećih načela za ponudu i

podupiranje naukovanja uz visoku razinu uspješnosti i učenja kroz rad. U tim vodećim načelima

rješavaju se četiri ključna izazova povezana s ponudom naukovanja – nacionalno upravljanje i

sudjelovanje socijalnih partnera, potpora društvima koja nude naukovanja, posebno MSP-ovima,

privlačnost naukovanja i bolje profesionalno usmjeravanje te osiguranje kvalitete u učenju kroz

rad. Načela su potkrijepljena stvarnim primjerima primjene određenih elemenata naukovanja i

učenja kroz rad iz zemalja koje su sudjelovale.

U radnoj skupini, kojom je predsjedala Komisija, sudjelovali su predstavnici država članica EU-a,

država EFTA-e, država kandidatkinja kao i socijalnih partnera EU-a i pružatelja strukovnog

obrazovanja i osposobljavanja, Cedefopa i Europske zaklade za stručnu izobrazbu (ETF).

Nacionalno upravljanje i sudjelovanje socijalnih partnera

Vlade bi trebale osigurati jasan i dosljedan zakonski okvir kojim će se partnerima u naukovanju omogućiti da učinkovito djeluju uz uzajamna prava i odgovornosti

(1.). „Partneri u naukovanju” su naučnik, društvo koje ga osposobljava i škola za strukovno obrazovanje i osposobljavanje ili centar za osposobljavanje. Zakonskim

okvirom trebao bi se urediti status naučnika kao učenika i osigurati njegovo ili njezino

pravo na kvalitetno osposobljavanje u okviru kojeg se razvijaju jake i prenosive vještine.

Naukovanja su, više od bilo kojeg drugog oblika obrazovanja i osposobljavanja, često

podložna različitom zakonodavstvu (o obrazovanju, o radu itd.). Stoga bi u nacionalnom upravljanju posebnu pažnju trebalo posvetiti dosljednosti. Kako bi zakonodavstvo bilo

učinkovito, njime bi se trebala štititi prava i odgovornosti glavnih partnera (pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, poslodavaca, naučnika i socijalnih partnera)

uz istovremeno uključivanje predstavnika poslodavaca i zaposlenika na propisan način u pitanja sadržaja i ocjenjivanja naukovanja te izdavanja potvrda u vezi s njim. Stoga

vlade ne bi trebale pokušavati izravno upravljati naukovanjima, nego uspostaviti

primjeren zakonski okvir.

Nacionalno upravljanje trebalo bi omogućiti stalan strukturirani dijalog između svih

partnera u naukovanju, uključujući transparentan način koordinacije i odlučivanja (2.).

Pažnju bi trebalo posvetiti i jačanju uloge socijalnih partnera izgradnjom kapaciteta, preuzimanjem obveza i preuzimanjem odgovornosti za provedbu

(3.). Preuzimanje obveza socijalnih partnera važna je sastavnica uspješnog sustava naukovanja. Socijalni partneri, na primjer, mogu osigurati visoku razinu uspješnosti

programa naukovanja i njihovo redovito pregledavanje kako bi se ispunile potrebe tržišta rada.

Nadalje, za kvalitetna naukovanja potrebno je promicati sustavnu suradnju škola za

strukovno obrazovanje i osposobljavanje ili centara za osposobljavanje i društava (4.). Točnije, MSP-ovi s ograničenim administrativnim resursima mogu imati

koristi od takve stalne suradnje i potpore koju dobivaju iz poslovno-obrazovnih partnerstava na lokalnoj razini.

Naukovanja bi trebala koristiti učenicima i društvima koja nude osposobljavanje. Mnoga društva koja nude osposobljavanje imaju koristi od ponude programa naukovanja jer

mogu osigurati opskrbu ljudima osposobljenima za ispunjavanje konkretnih potreba društva. Nadalje, osposobljavanje u obliku naukovanja može pobuditi zanimanje za

osposobljavanje drugih zaposlenika, čime se stvara „kultura osposobljavanja” u društvu

koje nudi osposobljavanje i u sektoru. Stoga je važno da se upravljanjem osigura

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

10

uravnoteženo dijeljenje resursa i koristi radi uzajamne dobrobiti društava,

pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i učenika (5.).

Potpora društvima koja nude naukovanja, posebno MSP-ovima

Jasan i dosljedan pravni okvir važan je preduvjet, ali nije uvijek dovoljan da bi se društva

potaknulo na primanje naučnika. Brojna društva, posebno MSP-ovi, primanje naučnika i dalje smatraju teretom zbog administrativnih troškova povezanih s dodjeljivanjem

voditelja naučnicima, suradnjom sa školama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje

itd. Stoga bi mogle biti potrebne mjere potpore kojima će se naukovanja učiniti privlačnijima i dostupnijima MSP-ovima (6.) kako bi se društva potaknulo na

primanje naučnika.

Kako bi se osigurala zapošljivost mladih, potrebno je stalno ažurirati sadržaj i ponudu

naukovanja u skladu s potrebama tržišta rada, pritom poštujući potrebe za vještinama pojedinog društva koje nudi osposobljavanje. Za to je potrebno postići pravu

ravnotežu između konkretnih potreba za vještinama društava koja nude osposobljavanje i zapošljivosti naučnika (7.).

Važno je usredotočiti se na društva bez prethodnog iskustva s naučnicima (8.)

kojima su možda potrebne financijske i nefinancijske mjere potpore.

Strukovno obrazovanje i osposobljavanje u okviru kojeg se nude naukovanja može imati

važnu ulogu i u socijalnom uključivanju mladih u nepovoljnom položaju, koji često nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju. Međutim, to može značiti dodatne

troškove za društva koja nude takva naučnička mjesta. Stoga može biti važno podupirati društva koja nude naukovanja učenicima u nepovoljnom položaju

(9.).

Osim toga, može biti važno poticati i podupirati društva na imenovanje

kvalificiranih voditelja i predavača za svoje naučnike (10.).

Privlačnost naukovanja i bolje profesionalno usmjeravanje

Promicanje naukovanja ne ovisi samo o poticanju društava, nego i o tome da mladi potencijalni učenici i njihovi roditelji pronađu strukovno obrazovanje i osposobljavanje u

okviru kojeg se nude naukovanja koje je privlačno u usporedbi s drugim vrstama

obrazovanja. Važno je da se strukovno obrazovanje i osposobljavanje ne smatra „slijepom ulicom” koja otežava prijelaz na druge vrste obrazovanja ili druge karijere.

Stoga je važno promicati propusnost između strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i drugih izbora obrazovanja i karijere (11.). Na primjer,

propusnost se može poboljšati davanjem pristupa visokom obrazovanju osobama koje su završile strukovno obrazovanje i osposobljavanje, uvođenjem programa premošćivanja

i/ili integriranjem transverzalnih vještina u sve razine strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.

Strukovno obrazovanje i osposobljavanje u okviru kojeg se nude naukovanja trenutačno

nema jednak status kao opće ili akademsko obrazovanje i često se u brojnim zemljama smatra obrazovanjem ili osposobljavanjem drugog reda. Stoga je potrebno poboljšati

sliku o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te naukovanju promicanjem izvrsnosti (12.). Promicanje izvrsnosti znači da bi svi dionici uključeni u pružanje

strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u okviru kojeg se nude naukovanja (učenici, škole, nastavnici, društva koja nude osposobljavanje i socijalni partneri) trebali pokušati

povećati razinu profesionalnog ponosa u svojoj struci nastojanjem da razvijaju visokokvalitetne vještine i učine ih vidljivima javnosti.

Profesionalno usmjeravanje koje mladima omogućuje donošenje utemeljenih

odluka (13.) važan je element kojim se mladima pomaže u prijelazu iz školskog u poslovni život. Profesionalno usmjeravanje trajan je proces koji može početi u ranoj dobi

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

11

u osnovnoj školi i nastavljati se kako mladi odrastaju i donose odluke o svojem

obrazovanju i o karijeri. Dobro rješenje za osiguranje dostupnosti usmjeravanja mladima

mogao bi biti višestrani pristup koji objedinjuje osobno usmjeravanje kroz razgovor s drugim sredstvima usmjeravanja kao što su internet, posebne telefonske linije itd.

Hoće li mladi učenje smatrati privlačnim i završiti svoje obrazovanje ovisi i o njihovu odnosu s nastavnicima i voditeljima u okviru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja

te o njihovim kompetencijama. Stoga bi, kako bi se povećala privlačnost naukovanja povećanjem kvalitete nastavnika u okviru strukovnog obrazovanja i

osposobljavanja (14.), moglo biti važno stalno obnavljati stručne i pedagoške vještine nastavnika i voditelja u okviru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Osim toga,

suradnja između škola i poduzeća važna je kako bi se osigurala kvalitetna naukovanja i

poboljšalo znanje nastavnika o trenutačnim poslovnim praksama te znanje voditelja osposobljavanja o pedagogiji i didaktici.

Kako bi strukovno obrazovanje i osposobljavanje u okviru kojeg se nude naukovanja postalo privlačnije, potrebno je i utjecati na način razmišljanja mladih i njihovih roditelja

koji možda imaju zastarjelu predodžbu o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Da bi se utjecalo na takve predodžbe, treba promicati privlačnost strukovnog

obrazovanja i osposobljavanja te naukovanja nizom raznih aktivnosti za podizanje svijesti (15.). Aktivnosti za podizanje svijesti kao što su dobrovoljni probni

rad (eng. work tasters) i praćenje drugih u radu (eng. job shadowing) mogu pomoći

mladima u donošenju utemeljenih odluka o obrazovanju i karijeri. Istovremeno se aktivnostima za podizanje svijesti mogu suzbijati postojeći stereotipi i predrasude o

strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te naukovanju. Kako bi bile učinkovite, aktivnosti za podizanje svijesti trebalo bi pokrenuti i na nacionalnoj razini i na razini

sektora te bi trebale uključivati socijalne partnere.

Osiguranje kvalitete u učenju kroz rad

Osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u središtu je europske

suradnje već dulje od desetljeća. Odnedavno se pažnja usmjerava i na kvalitetu učenja kroz rad. Za učenje kroz rad potreban je jasan okvir za osiguranje kvalitete

naukovanja na razini sustava, pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i društava kojim će se osigurati sustavne povratne informacije

(16.). Uvjeti za osiguranje kvalitete naukovanja trebali bi biti rezultat dogovora na svim razinama (tvorci politika, predstavnici industrije, pružatelji strukovnog obrazovanja i

osposobljavanja) i trebalo bi utvrditi jasne uloge i odgovornosti različitih partnera te

mehanizme za suradnju. Međutim, samim postojanjem zakonskih i formalnih mehanizama ne može se jamčiti kvaliteta učenja kroz rad.

Ključna je činjenica da bi se sustavi i institucije trebali moći prilagoditi promjenama. Upravljanjem bi se trebali uspostaviti mehanizmi kojima će se osigurati da se sadržaj

programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja prilagođava promjenjivim potrebama za vještinama u poduzećima i društvu (17.). Za to bi mogao biti

potreban sustavan pristup politike za strukovno obrazovanje i osposobljavanje utemeljen na dokazima, uz redovito predviđanje potreba za vještinama te ocjenjivanje reformi

strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i povezanih pilot-projekata.

Za kvalitetu treba i poticati uzajamno povjerenje i poštovanje redovitom suradnjom partnera u naukovanju na svim razinama (18.). Na lokalnoj razini, na

primjer, suradnja može uključivati završne ispite za naučnike koje zajednički provode voditelji osposobljavanja u društvu, nastavnici i predstavnici strukovne zajednice kako bi

se osigurala usklađenost osposobljavanja u školi i u društvima. Na nacionalnoj razini suradnja može obuhvaćati dijalog između uključenih tijela javne vlasti.

Osiguranje poštene, valjane i vjerodostojne procjene rezultata učenja (19.) važan je sastavni dio osiguranja kvalitete učenja kroz rad. Budući da se učenje može

odvijati u različitim okruženjima, rezultati učenja trebali bi služiti kao zajednička

referentna točka za procjenu. Nadalje, procjenu bi trebalo provoditi u poslovnom ili sličnom kontekstu kako bi bila što stvarnija. Kvalifikacije i osposobljavanje procjenitelja

također su važan čimbenik pri osiguranju kvalitete procjene.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

12

Kako bi se osigurala kvaliteta osposobljavanja unutar društva važno je podupirati

stalan stručni razvoj voditelja osposobljavanja unutar društva i poboljšavati

njihove uvjete rada (20.). Trebalo bi poticati priznavanje kvalifikacija voditelja osposobljavanja na nacionalnoj razini. Međutim, trebalo bi izbjegavati preveliku

regulaciju propisa o voditeljima osposobljavanja unutar društva kako se kvalificirane radnike ne bi odvratilo od toga da postanu voditelji osposobljavanja unutar društva.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

13

•1. načelo: jasan i dosljedan zakonski okvir kojim će se partnerima u naukovanju omogućiti da učinkovito djeluju uz zajamčena uzajamna prava i odgovornosti

•2. načelo: stalan strukturirani dijalog između svih partnera u naukovanju, uključujući transparentan način koordinacije i odlučivanja

•3. načelo: jačanje uloge socijalnih partnera izgradnjom kapaciteta, preuzimanjem obveza i preuzimanjem odgovornosti za provedbu

•4. načelo: sustavna suradnja između škola za strukovno obrazovanje i osposobljavanje ili centara za osposobljavanje i društava

•5. načelo: dijeljenje troškova i koristi radi uzajamne dobrobiti društava, pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i učenika

Nacionalno upravljanje i

sudjelovanje socijalnih partnera

•6. načelo: mjere potpore kojima će se naukovanja učiniti privlačnijima i dostupnijima MSP-ovima

•7. načelo: postizanje prave ravnoteže između konkretnih potreba za vještinama društava koja nude osposobljavanje i općenite potrebe za povećanjem zapošljivosti naučnika

•8. načelo: usmjerenost na društva koja nemaju iskustva s naučnicima

•9. načelo: potpora društvima koja nude naukovanja učenicima u nepovoljnom položaju

•10. načelo: pružanje poticaja i potpore društvima u imenovanju kvalificiranih voditelja osposobljavanja i predavača

Potpora društvima koja nude naukovanja, posebno MSP-ovima

•11. načelo: promicanje propusnosti između strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i drugih izbora obrazovanja i karijere

•12. načelo: poboljšavanje slike o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te naukovanju promicanjem izvrsnosti

•13. načelo: profesionalno usmjeravanje kojim se mladima omogućuje donošenje utemeljenih odluka

•14. načelo: povećanje privlačnosti naukovanja povećanjem kvalitete nastavnika u okviru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja

•15. načelo: promicanje privlačnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te naukovanja nizom raznih aktivnosti za podizanje svijesti

Privlačnost naukovanja i bolje

profesionalno usmjeravanje

•16. načelo: pružanje jasnog okvira za osiguranje kvalitete naukovanja na razini sustava, pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i društava kojim će se osigurati sustavne povratne informacije

•17. načelo: osiguravanje prilagodbe sadržaja programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja promjenjivim potrebama za vještinama u poduzećima i društvu

•18. načelo: poticanje uzajamnog povjerenja i poštovanja redovitom suradnjom partnera u naukovanju

•19. načelo: osiguranje poštene, valjane i vjerodostojne procjene rezultata učenja

•20. načelo: potpora stalnom stručnom razvoju voditelja osposobljavanja unutar društva i poboljšavanje njihovih uvjeta rada

Osiguranje kvalitete u učenju kroz rad

Naukovanja uz visoku razinu uspješnosti i učenje kroz rad: 20 vodećih načela

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

14

RADNA SKUPINA ZA OBRAZOVANJE ODRASLIH

Radna skupina za obrazovanje odraslih na temelju aktivnosti zajedničkog učenja i podataka iz

dviju studija izradila je ključne poruke i preporuke u pogledu politika u cilju poboljšanja osnovnih

vještina odraslih, razvoja vještina odraslih u pogledu IKT-a te jačanja učinkovitosti, djelotvornosti i

usklađenosti politika.

Obrazovanjem odraslih mogu se poboljšati životi i gospodarstvo.

Pojedinci, poduzeća i društvo imaju koristi od obrazovanja odraslih. Odrasli koji se

nastavljaju obrazovati više zarađuju, zapošljiviji su, zdraviji su i aktivniji građani. Obrazovanjem odraslih povećavaju se inovacijska uspješnost društva, produktivnost,

profitabilnost i motiviranost radne snage. Ono pomaže u povećanju gospodarske konkurentnosti i rasta države.

Velik broj odraslih sa slabim osnovnim vještinama velik je izazov za društvo. Premalo odraslih ima pristup obrazovanju odraslih. EU je daleko od ostvarenja ciljne

vrijednosti sudjelovanja 15 % odraslih u obrazovanju do 2020.

Potreban je znatan poticaj kako bi se poboljšale osnovne vještine odraslih.

Osnovne vještine odraslih uključuju čitanje, pisanje, usmeno izražavanje, računanje i

digitalne vještine. Poboljšanjem tih vještina mogu se unaprijediti osobni razvoj pojedinca, prilike za zapošljavanje i gospodarska konkurentnost pojedine države. Obrazovanjem u

području osnovnih vještina mogu se smanjiti društvene nejednakosti, povećati uključenost, kohezija i aktivno građanstvo te poboljšati mentalno i tjelesno zdravlje.

Sve države članice EU-a trebaju pomoći znatno većem broju odraslih u

poboljšanju osnovnih kompetencija koje su im potrebne kako bi bili uspješni u današnjem društvu.

Državama članicama potrebne su proaktivne politike kako bi poboljšale prilike i poticaje za sudjelovanje svojih građana te olakšale integraciju odraslih migranata i izbjeglica.

Potrebno je poboljšati informiranje javnosti i suradnju radi promicanja

sudjelovanja odraslih u obrazovanju, koje će dovesti do njihova uključivanja.

Učinkovitijim i usmjerenijim strategijama informiranja javnosti na nacionalnoj i

regionalnoj razini te razini pružatelja usluga obrazovanja odraslih može se povećati svijest o nedostatku osnovnih vještina i povećati motiviranost pojedinaca da poboljšaju

svoje vještine.

Države članice trebale bi pružati vrlo kvalitetne i dobro usmjerene prilike za učenje te

stvarati potražnju za formalnim, neformalnim i informalnim osposobljavanjem u području

osnovnih vještina. To bi trebalo biti i dio usluge koja se pruža nezaposlenim odraslim osobama. Osposobljavanje i poboljšavanje vještina najučinkovitiji su ako je sudjelovanje

dobrovoljno.

Brojnim je odraslima motivacija da se obrazuju mogućnost zaposlenja, a programi

razvoja osnovnih vještina za određeno radno mjesto korisni su i zaposlenicima i poslodavcima. Države članice trebaju blisko surađivati sa poslodavcima i sindikatima

kako bi se povećali broj i opseg programa razvoja osnovnih vještina za određeno radno mjesto.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

15

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

16

Kvalitetni su programi ključni za poboljšanje vještina odraslih na

nacionalnoj razini.

Za obrazovanje odraslih u području osnovnih vještina potrebne su metode poučavanja

posebno osmišljene za odrasle i kvalitetni kurikulumi koji sadržavaju stvarne materijale iz svih područja života.

Države članice trebale bi razviti strategije za početnu, formativnu i sumativnu procjenu i samoprocjenu koje će motivirati odrasle i služiti im kao potpora u učenju.

Poučavanje odraslih osnovnim vještinama velik je izazov i zahtijeva posebno osposobljavanje. Države članice pružateljima usluga obrazovanja odraslih u području

osnovnih vještina moraju osigurati privlačne prilike za karijeru i primjerene uvjete rada, kao i kvalitetno osnovno osposobljavanje i trajan stručni razvoj koji su usmjereni na

posebne strategije za poučavanje odraslih te na predmet poučavanja.

Odraslim učenicima koji trebaju poboljšati svoje osnovne vještine često je potrebna dodatna potpora kako bi dovršili svoj obrazovni put, primjerice posebne usluge

usmjeravanja, jasni putovi napredovanja te prilike za priznavanje i potvrđivanje njihova prethodnog obrazovanja. Učinkovitom potporom povećava se vjerojatnost da će odrasla

osoba poduzeti sljedeći korak.

Kako bi se potaknulo sudjelovanje i ustrajnost, programe je potrebno nuditi što je

moguće bliže mjestu stanovanja osoba. Trebalo bi osigurati i praktičnu potporu u pitanjima kao što su naknade za tečaj, troškovi putovanja, skrb o djeci i opravdani

izostanci s posla. Potrebna je i mogućnost nastavka programa nakon što ih se prekine na

neko vrijeme.

Svim su odraslima danas potrebne digitalne vještine.

Odraslim učenicima nije potrebna samo bolja pismenost, već i bolja digitalna pismenost.

Sve je veći „jaz u pogledu digitalnih vještina” u Europi. Digitalne su vještine osnovne vještine. Međutim, brojnim odraslim osobama nedostaju vještine koje su im

potrebne za život i rad u društvu i na tržištu rada koji se sve više digitaliziraju. Oni ne mogu u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje nude digitalni mediji i izloženi su opasnosti

od daljnje isključenosti jer se sve više informacija i usluga nudi online.

Digitalne resurse potrebno je sve više upotrebljavati u obrazovanju

odraslih.

IKT može i trebao bi imati važniju ulogu u stjecanju pismenosti. Mobilni uređaji, otvoreni obrazovni resursi i društveni mediji imaju velik potencijal za povećanje

pristupa obrazovanju odraslih. Mogu služiti kao potpora u informalnom obrazovanju

odraslih te poboljšati prilike u formalnom i neformalnom obrazovanju. Međutim, potencijal IKT-a u obrazovanju odraslih trenutačno nije u potpunosti iskorišten. Učenici bi

trebali imati pravo na besplatno stjecanje osnovnih digitalnih vještina. Potrebne su aktivnosti informiranja javnosti kako bi se uključile skupine do kojih se teško dopire.

Programe bi trebalo osmisliti tako da se IKT uključi u razvoj pismenosti i matematičkih vještina odraslih.

„Revolucijom otvorenih obrazovnih resursa” namjerava se kvalitetne obrazovne resurse učiniti dostupnima svima, u svako doba, svugdje i po relativno niskoj cijeni. Međutim,

nedavno provedena studija Europske komisije3 pokazala je da ta revolucija u brojnim

državama članicama EU-a nije bila uspješna u sektoru obrazovanja odraslih. Ako se države članice u rješavanju tog izazova oslanjaju samo na postupni napredak i napredak

na temelju tržišta, velik dio potencijala učenja s pomoću IKT-a ostat će neistražen, zbog

3 Odrasli učenici u okruženjima za digitalno učenje (EAC-2013-0563).

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

17

čega su potrebne velike inicijative politike kako bi se premostila loša infrastruktura IKT-a

u sektoru obrazovanja odraslih.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

18

Politikama u području IKT-a trebalo bi osigurati dobru ravnotežu između četiri

elementa:

jasne vizije za promicanje digitalnih vještina odraslih i iskorištavanje digitalnog potencijala,

osiguranja dostupnosti kvalitetnih resursa za učenje,

sveobuhvatnih programa za potporu osobama koje pružaju usluge obrazovanja

odraslih radi unaprjeđenja njihovih vještina i učinkovitog služenja IKT-om, i

inovativnih pristupa kako bi se osiguralo primjereno ulaganje u infrastrukturu i

opremu.

Politika u području obrazovanja odraslih treba biti usklađena i

koordinirana.

Strateško dugoročno usmjeravanje na održivo pružanje obrazovanja odraslih, uz čvrsto

upravljanje i sustavan pristup poboljšanju osnovnih vještina na razini države koristit će velikom rasponu područja politika. Njime će se osigurati i znatan povrat ulaganja u obliku

smanjenih socijalnih izdataka i bogatijega, dinamičnijega gospodarstva. Kratkoročno su nekvalitetni programi za obrazovanje odraslih neisplativi i neučinkoviti.

Obrazovanje odraslih složeno je područje politike. Ono predstavlja važan doprinos brojnim drugim politikama (npr. u području gospodarstva, zdravlja,

obitelji...). Odgovornost za politiku obrazovanja često je podijeljena na nekoliko ministarstava i agencija (npr. za obrazovanje, osposobljavanje, migracije, pravosuđe...) i

nekoliko razina kreiranja politika (općinska, regionalna, nacionalna). Iz te podijeljene

odgovornosti često proizlazi situacija u kojoj je politika obrazovanja odraslih razdijeljena i manje učinkovita zbog nedovoljne koordinacije.

Za pružanje usluga obrazovanja odraslih zaslužan je širok raspon vladinih organizacija te organizacija privatnog i trećeg sektora. Stoga je učinkovitost

politike i pružanja usluga u području obrazovanja odraslih u cjelini često manja zbog nedostatka koordinacije između svih tih strana, što dovodi do razdijeljenog i

neusklađenog pružanja tih usluga.

Poboljšanje osnovnih vještina donijet će važne koristi u brojnim područjima

politika. Učinkovite politike zahtijevaju čvrstu suradnju između, među ostalim,

ministarstava obrazovanja, rada, socijalne skrbi, poduzetništva i zdravstva, socijalnih partnera i civilnog društva. U svim je državama članicama potrebno poboljšati suradnju

diljem područja politika. Ona je posebno važna za provedbu učinkovitih strategija informiranja skupina odraslih kojima je teško pristupiti.

Države članice trebaju osigurati usklađenost politika obrazovanja odraslih tijekom vremena, tj. na temelju dugoročne strateške vizije koja je i dovoljno fleksibilna za

odgovor na nove izazove, kao što je izbjeglička kriza, i za prilagodbu s obzirom na povratne informacije dobivene od korisnika i tijekom praćenja.

Politike obrazovanja odraslih trebaju se temeljiti na informacijama

dobivenima iz dokaza i ispravnog praćenja.

Odabir reformi politika obrazovanja odraslih mora se temeljiti na čvrstim dokazima uz naglasak na najučinkovitijim praksama i intervencijama. Ulaganjem

u istraživanje uspješnih metoda i praćenjem učinka svojih politika zemlje mogu obrazovanje odraslih učiniti učinkovitijim i dugoročno uštedjeti novac. Radna skupina za

obrazovanje odraslih u okviru ET 2020. pomogla je u razvoju okvira koji tvorce politika može usmjeravati u donošenju odluka o politikama obrazovanja odraslih.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

19

RADNA SKUPINA ZA TRANSVERZALNE VJEŠTINE

Radna skupina za transverzalne vještine pridonijela je upotrebi zajedničkog referentnog okvira

EU-a za jezične i digitalne kompetencije te razvoju takvog okvira za poduzetničke vještine.

Transverzalne vještine za zapošljivost, inovacije i aktivno građanstvo

Vještine koje su potrebne u 21. stoljeću znatno su se promijenile zbog sve globalnijeg i

međusobno povezanijeg društva znanja. Uz osnovne vještine sve su važnije i transverzalne vještine, kao što su rješavanje problema, poduzetništvo, kritičko

razmišljanje i digitalne kompetencije, u skladu s Preporukom o ključnim kompetencijama iz 2006. Transverzalne vještine ključne su za zapošljivost, inovacije i aktivno

građanstvo.

Međutim, te su vještine slabije uključene u formalno obrazovanje i osposobljavanje te se

često stječu informalnim i neformalnim učenjem. Stoga ih je teško definirati,

procijeniti i vrednovati te ih se ne može izravno poučavati i naučiti. Kurikulumi za obrazovanje i osposobljavanje te povezani rezultati učenja trebali bi obuhvatiti te

vještine.

Radna je skupina uzela u obzir te izazove. U središtu su bili alati kojima se mogu

olakšati poučavanje, učenje, procjena i dokumentiranje nekih od tih transverzalnih vještina. Skupina je pridonijela razvoju zajedničkih referentnih okvira za jezične,

digitalne i poduzetničke kompetencije i raspravi o njima.

Iako je u početku mandat radne skupine bio namijenjen rješavanju pitanja sinergije i

prenosivosti transverzalnih vještina, o problemima svojstvenima tim vještinama nije se

raspravljalo zbog nepostojanja transverzalnog pristupa u razvoju kompetencija na nacionalnoj razini. To bi moglo biti dio rada skupine u budućnosti.

Poboljšanje rezultata poučavanja i učenja jezika

Zahvaljujući prethodnom pregledu i komparativnoj analizi jezika u obrazovanju i osposobljavanju, države članice složile su se pri utvrđivanju glavnih problema te uloge

Zajedničkog europskog referentnog okvira (CEFR) Vijeća Europe4 u njihovu rješavanju.

Glavni su zaključci bili sljedeći:

postoji potreba za preusmjeravanjem politike višejezičnosti na poučavanje i

učenje jezika, na temelju boljeg razumijevanja načela CEFR-a,

postoji područje primjene za trajno osposobljavanje djelatnika u

obrazovanju u okviru projekta RELANG5, suradničkog projekta Europske komisije

i Europskog centra za moderne jezike,

trebalo bi raditi na boljem širenju i provedbi načela CEFR-a i njihovu

promicanju, posebno u osmišljavanju kurikuluma, osposobljavanju nastavnika i procjenama,

veći bi naglasak trebalo staviti na samoprocjenu i formativnu procjenu kako bi se učenicima i nastavnicima omogućilo bolje usmjerenje u pogledu cjeloživotnog

stjecanja jezičnih kompetencija,

4 http://www.coe.int/t/dg4/linguistic/cadre1_en.asp.

5 http://relang.ecml.at/.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

20

transverzalne/prenosive jezične kompetencije mogu se bolje iskoristiti tako

što će se na temelju već stečenih kompetencija poboljšati jezični repertoar

pojedinca,

relevantnost učenja i poučavanja jezika za stanje na tržištu rada, očekivanja

učenika, poslodavaca i pružatelja usluga visokog/višeg obrazovanja trebala bi se često provjeravati,

povećanu upotrebu razine CEFR-a kao transparentnog alata u potvrdama koje se upotrebljavaju u školama, oglasima za slobodna radna mjesta, životopisima itd.

trebalo bi promicati, prema potrebi, upotrebom jezičnog portfelja Europassa.

Okvir EU-a za digitalne kompetencije

Digitalne kompetencije više su od funkcionalnih vještina u području IKT-a: obuhvaćaju

kritičnu, kreativnu i suradničku upotrebu IKT-a.

Kako bi se razvilo zajedničko shvaćanje digitalnih kompetencija, one su podijeljene na

„sastavne dijelove”. Cilj je bio izraditi referentni okvir kompetencija.

U Europskom referentnom okviru digitalnih kompetencija za građane

(DIGCOMP), koji je već dostupan6, navodi se pet područja: obrada informacija,

komunikacija, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema, koja zajedno predstavljaju 21 kompetenciju u smislu znanja, vještina i stavova.

Na temelju toga moguće je razviti alate za samoprocjenu učenika i građana na temelju deskriptora za različite razine znanja7 uz potporu većeg broja dionika (pružatelja usluga

obrazovanja i osposobljavanja, službi za zapošljavanje, poduzeća, centara za usmjeravanje, socijalnih partnera i tvoraca politike). Alati za samoprocjenu svim

građanima nude mogućnost mjerenja znanja, kompetencija i vještina koje su stekli i onih koje im nedostaju kako bi olakšali osposobljavanje i/ili potragu za

poslom.

Okvir digitalnih kompetencija EU-a nudi deskriptore za rezultate učenja za tri razine znanja (u životopisu u formatu Europass) i osam razina znanja za potrebe korisnika u

druge svrhe (samoprocjena, osmišljavanje kurikuluma, procjena talenta itd.).

Činjenica da su države članice počele upotrebljavati DIGCOMP dokazuje njegovu

korisnost8.

Razvoj poduzetničkih kompetencija za građane

Diljem Europe pokrenute su brojne zanimljive inicijative kako bi se učenje o

poduzetništvu uključilo u formalno i neformalno obrazovanje. Međutim, postoje znatne razlike među zemljama, pa čak i među školama. Jedan je od izazova povezan s različitom

predodžbom o tome što znači obrazovanje u području poduzetništva, od uže predodžbe usmjerene na pokretanje poslovanja do šireg pristupa koji obuhvaća kreativnost,

preuzimanje rizika i inovacije.

Radi potpore razvoju obrazovanja u području poduzetništva i njegovu doprinosu

transverzalnim vještinama dogovorena je radna definicija poduzetništva:

„Poduzetništvo je iskorištavanje prilika i ideja te njihovo pretvaranje u vrijednost za druge. Stvorena vrijednost može biti financijska, kulturna ili

društvena.”

6 http://ftp.jrc.es/EURdoc/JRC83167.pdf.

7 Vidjeti posebno str. 14. Izvješća DIGCOMP.

8 Vidjeti zemljovid: https://ec.europa.eu/jrc/en/digcomp/implementation?search.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

21

Nakon savjetovanja s više od 200 dionika (uključujući stručnjake iz radne skupine),

razvijen je Europski konceptualni okvir za poduzetničke kompetencije

(ENTRECOMP), koji će biti dostupan u lipnju 2016. Temelji se na tri područja kompetencija i 13 kompetencija s deskriptorima za svaku od njih.

Razvijen je i prateći upitnik za samoprocjenu koji je priznao EU i koji pomaže nastavnicima, društvima i pojedincima u procjeni svoje razine poduzetničkih vještina.

Usto, zaključeno je da postoji potreba za razmjenom dobrih praksi među državama članicama, kao što je bio slučaj u kontekstu eksperimentiranja u okviru politike ili

projekta Poduzetništvo 3609. Dobre prakse dostupne su i na portalu School Education Gateway10.

9 http://www.oecd.org/site/entrepreneurship360/home/.

10 http://www.schooleducationgateway.eu/en/pub/index.htm.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

22

RADNA SKUPINA ZA DIGITALNO I INTERNETSKO UČENJE

Radna skupina za digitalno i internetsko učenje u okviru ET 2020. analizirala je nalaze istraživanja,

dijelila dobre prakse te razvijala metodologije i alate za poboljšanje kvalitete i povećanje

upotrebe digitalnog i internetskog učenja.

Referentni okvir s pomoću kojeg će obrazovne ustanove razvijati

inovativna i otvorena okruženja za učenje

Digitalne tehnologije za obrazovanje dosegle su visoku razinu zrelosti: sve su dostupnije primjerene infrastrukture, uređaji, alati/softver i sadržaj te se sve više upotrebljavaju.

Ipak, upotreba tehnologije za digitalno i internetsko učenje i dalje je neujednačena među državama članicama. Institucionalno vodstvo, kompetencije nastavnika i usklađeni okviri

politika i dalje su važne prepreke njezinoj široj upotrebi.

Tvorci politika i djelatnici u obrazovanju načelno se slažu da su potrebni sveobuhvatni

pristupi za optimalnu obrazovnu upotrebu tehnologija za digitalno i internetsko učenje. Referentni okvir „Obrazovna organizacija s digitalnim kompetencijama”

koji je razvila radna skupina u suradnji s IPTS-om11 pomoći će obrazovnim organizacijama u stjecanju boljih digitalnih kompetencija. U njemu se navodi šest

ključnih područja za institucionalne promjene: vodstvo i upravljanje; prakse u poučavanju i učenju te stručni razvoj; sadržaj i kurikulumi; suradnja i

umrežavanje; procjena; infrastrukture.

Osiguravanje kvalitete za otvorena i inovativna okruženja za učenje

O osiguravanju kvalitete otvorenih i inovativnih okruženja za učenje govorilo se na

posebnom događaju posvećenom zajedničkom učenju. U pogledu integracije digitalnog i internetskog učenja u obrazovanje javljaju se nova pitanja i izazovi s obzirom na

osiguranje kvalitete iz najmanje triju perspektiva: učenika, nastavnika i ustanove. Nedostaju jasne i opsežne smjernice za osiguranje kvalitete. Takvim bi se

smjernicama moglo:

potaknuti razvoj obrazovnih organizacija s digitalnim kompetencijama te digitalnih kompetencija nastavnika i učenika,

omogućiti djelatnicima u obrazovanju da procjenjuju različite aspekte kvalitete u digitalnom i internetskom učenju te promiču kvalitetne digitalne i otvorene

obrazovne resurse,

pružiti potporu učenicima u razvoju sposobnosti kritičkog i neovisnog

procjenjivanja kvalitete digitalnih i internetskih materijala.

Proizvodnja i uključivanje digitalnih sadržaja na svim razinama

obrazovanja

Dostupni i kvalitetni otvoreni obrazovni resursi mogu pomoći u izmjeni praksi u

obrazovanju i osposobljavanju u otvorenije učenje prilagođeno potrebama pojedinca. Potrebno je ulagati veće napore u poboljšanje funkcionalnosti postojećih platformi

opsežnim pilot-istraživanjima. Takva bi istraživanja pomogla i u boljem shvaćanju načina na koji se nastavnici služe otvorenim obrazovnim resursima.

11 Institut za prospektivne tehnološke studije dio je Zajedničkog istraživačkog centra Komisije.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

23

Jezične barijere i dalje su prepreka daljnjoj europskoj suradnji u pogledu

otvorenih obrazovnih resursa, osobito u školskom obrazovanju. Osim toga, razlike u

kurikulumima otežavaju razvoj taksonomije i pokazatelja kvalitete koji bi bili razumljivi i upotrebljivi na ujednačen način.

Detaljan prikaz kurikuluma s obzirom na resurse mogao bi biti koristan za prekograničnu upotrebu resursa i potporu upotrebi svih vrsta digitalnih

obrazovnih materijala.

Naposljetku, u zemljama s ograničenim brojem korisnika otvorenih obrazovnih resursa

može biti teško definirati održiv model za te resurse. Istraživanje modela održivosti za prekograničnu suradnju u pogledu otvorenih obrazovnih resursa moglo bi biti

korisno.

Lakše dostupni repozitoriji otvorenih obrazovnih resursa

Nepostojanje usklađenih metapodataka i usuglašenih taksonomija za obrazovne resurse

prepreka je upotrebi otvorenih obrazovnih resursa jer nastavnicima otežava procjene kvalitete i relevantnosti resursa za svoje potrebe.

U daljnjim nastojanjima u pogledu promicanja otvorenih obrazovnih resursa trebalo bi uzeti u obzir dimenziju osiguravanja kvalitete te standardizaciju taksonomije i

metapodataka. Minimalnim dogovorenim standardima za metapodatke mogla bi se povećati upotreba otvorenih obrazovnih resursa i drugih digitalnih

obrazovnih materijala.

Jasnija autorska prava

Postojeći okvir za autorska prava previše je složen za osobe koje se bave

obrazovanjem12. Osim toga, u trenutačnim zakonskim okvirima prednost se daje analognim, a ne digitalnim praksama. Jednostavnost i jasnoća trebale bi biti vodeća

načela za aktualnu reviziju trenutačnog europskog okvira za autorska prava i prijenos u nacionalna zakonodavstva.

Za probleme s kojima se suočavaju djelatnici u obrazovanju i osposobljavanju unutar trenutačnog okvira često je potrebno stručno mišljenje pravnika. Uspostavom

kontaktnih točaka za savjetovanje nastavnika o autorskim pravima u području

digitalnog i internetskog učenja mogle bi se premostiti prepreke upotrebi.

Utvrđeni su važni trendovi u digitalnom i internetskom učenju

Ključni trendovi uključuju sljedeće:

mobilne tehnologije i brži pristup internetu doveli su do novih hibridnih oblika učenja koji objedinjuju formalno, neformalno i informalno učenje.

Obrazovni sustavi sada su otvoreni novim dionicima13 te nastavnici i učenici mogu izgraditi čvrste i uključive zajednice koje služe kao potpora bogatim obrazovnim

iskustvima.

Zbog sveprisutnosti društvenih medija i digitalnih tehnologija u društvu postalo je

nužno da obrazovne ustanove otvore okruženje za učenje kako bi se pružila potpora zapošljivosti i aktivnom građanstvu.

Digitalni i otvoreni obrazovni resursi mogu se upotrebljavati, dijeliti i

prilagođavati za različite obrazovne kontekste, čime se učenicima omogućuje da

12 Creative Commons predstavlja de facto standard za licenciranje otvorenih obrazovnih resursa.

13 To je ključna poruka Komunikacije o otvaranju obrazovanja: COM(2013) 0654 završna verzija.

Istaknute točke rada radnih skupina za ET 2020.

24

sudjeluju u stvaranju materijala za učenje te se osiguravaju autentičnija

iskustva učenja.

Podatci dobiveni na internetu mogu se upotrijebiti za prilagođavanje učenja, poučavanja i procjena potrebama pojedinca (analitika učenja). Trenutačno se

provodi manji broj europskih istraživanja u području analitike učenja radi usmjeravanja politike i prakse, među ostalim u pitanjima kao što su privatnost i zaštita podataka.

Ključne poruke radne skupine

Za inovacije potrebni su sveobuhvatan pristup i sudjelovanje dionika na svim razinama obrazovnog sustava. Otvaranje okruženja za učenje i inovacije u njima imaju

brojne dimenzije i nadilaze upotrebu digitalnih tehnologija.

Nova partnerstva i novi načini suradnje među institucijama i državama mogući su i

trebalo bi ih poticati.

Učenje prilagođeno potrebama pojedinca, koje digitalne tehnologije olakšavaju,

može dovesti do znatno boljih rezultata učenja.

Stjecanje digitalnih kompetencija i vještina ne može se odvojiti od organizacije

procesa učenja i prijenosa kurikuluma u pedagošku praksu.

Upotrebom digitalnih tehnologija prikupljat će se sve veće količine podataka o procesima učenja. Takva „analitika učenja” ima znatan potencijal za prilagođavanje učenja

potrebama pojedinca i njegovo poboljšanje. Međutim, analitika učenja za sobom povlači pitanja o zaštiti, zadržavanju i privatnosti podataka koja je potrebno

riješiti. Trebalo bi osigurati potporu za više europskih istraživanja kako bi se pomoglo oblikovanju politika koje se temelje na dokazima.