ODGAJATEI-J U DJECJOJ IGRI

ULOGE ODGAIATELIArJ DIECIOI ICRI

S obzir-om na nadin rrodenja r poticanja djecje igre te stupaujusrljerenostinimaH smo prilike u s\roje1tl istlazrvanju opserviriltinekoliko razliiitih uloga odgajatel;a, od strogog Voclenja iripravljanja igron i r_rloge nezainteresiranog pronlatrada kaoekstren-rnih moguinosti preko uloge koordinatora. suigraia izainteresiranog prolnatrada. cilj nasih nastojanja trebao bi bitiustljcrctt tra osigurat'anie uyieta za sto santoslalniju iizr"ornijtLsimbolidku reprezentaciju djece u igri,U naSem smo istraZirranju susretali razlicite stilove (strategije)odgajatelja u djecjoj igri. Npr. odgajatelj A najiesce preuzimar-rlogu pasirrnog promatrada, nezainteresiranog za djecjr-r igru, anarnjera nu je (plema njegovim izjarrar-na) oiurrati njenu slobodui spontanost. Ne zapaLa bezidejnost' ne potice djecu naporrezivanje parcijalnih igrovnih sekvenci, ne odobrarra i nepohrraljuje, najdeSie je ravnoduSan pretra ovoj aktirrnosti'smatramo da je to jedan od najmanje povollnih izbora ulogeodgajateija. Kako je naiim sugestijama bio potaknut da se naakrivniji nacin ukliuci u igru. [)oVrcnlerto 1.lreuzima uloSusuigraca, sto prvobitno rzazrva otpor kod djece jer su ona' iinise, takvom promjenom ponaianja odgajatelja stavljena u no\/usituaciju. U kasnijim epizodama igre odgajatelj A ima neito ViSeuspjeha u poticanju i bogaienju djecje igre u ulozi suigraca. Nanjegovu primjeru bilo je ocito da ie r.rlo slaba granica izmeduuloge kojom se koordinira igrovno ponasanie i kojom se onoizravno propisuje i vodi. Kad je odgajateli A bio u priiici dapovremeno [prema rrlastitoj procjeni o por.,oljnosti trenutkaJ

ii:::'':Ir-!

ilril,ii;:l::::'...*l'i,rllii.=.::l

kc-rc-rnlitririr igrottt iosigtn'irvirorllcrlr:rrc prrlir;rrjr:rlir lri sc orrir rrrogl;rdalje razvijati, najieSde jc izirllriro rlilr:klivur: lrrctorlc (orllr:rlrr jctemu, radnju, uloguJ.Kod odgajatelja C je direktivnost uobiiajeni modalitet ponaSanjau igrovnom kontekstu. U njemu se dobro snalaze i odgajatelj idjeca. Zajednidkim radom odgajatelj je uspio postici odredenukontrolu takvog ponaSanja i prepustiti djeci da odredenu remuinterpretiraju na svoj nadin. Medutim, djeca za to nisu spremnai pozivaju odgajatelja da im u tome pomogne. Ovo je primjerkako kontinuiranom kontrolom razvijamo nesamostalnu, pasivnui nesigurnu djecu. iak i kada preuzinra ulogu suigraia, koja usebi nosi mnogo manje moguinosti izravnog nametanja svojihideja, odgajatelj C preuzima "glavnu ulogu" kojom i daljeprovjerava tijek igre. U r-rlozi koordinatora pribavlja potrebnasredstva, omoguiuje prostornu organizaciju prema potrebamascenarija igre (brine se o "tehnidkoj" strani igre), ali najde5ie neintervenira u njenom tijeku ili to iini direktivno.Odgajatelj b 1r^razliku od odgajatelja A i C) je vrlo desto u ulozisuigraca, Sto je, dini se, njegovo uobidajeno pona5anje. Kaokoordinator igre, u mnogim sluiajevima adekvatno procjenjuje',stanje i trenutak kad se treba ukljuditi u igru. U odgojnoj skupiniiodgajatelja B je tako postignuto prenoSenje pojedinih elemenara[i njihovo daljnje gradenje), te nadina igranja iz zajedniike igre(odgajatelja i djeceJ u samostalnu igru djece. Smatramo da je tojedan od bitnih nacina obogaiivanja slobodne i samostalne djedjeigre.

]edan od prirnarnih zadataka sudjelovanja odgajatelja u djeijojigri trebalo bi biti "udenje nacina igranja" radi postupnoga ikontinuiranog osposobljavan ja djece za slobodniju i samostalnijuigru. U tom smisiu svoju bi ulogu odgajatelj trebao usmjeritiprena rnanje izraZenim i neizravnim oblicima razvijanja ibogaienja djecje simboliike igre. Slicno stanje je i s ulogomkoordinatora kojom odgajatelj ima moguinost olak5ati skupnuigru i zajedniiko dogovaranje i planiranje, ali je isto tako potrebno*i. -"l:: .._ww

rljrrr;i rllrti plilikrr rllr sltlttrtslltlttr, pt,rrrir:titrrrtitt igltt i llrko stjrli";tr\/ilz.no tllttitvclto iskttstvo.l\rjcrlirrr: ulogc otlgirjirtcljir ltcz rtltr.it'a tla Io 5to mogu imatipozitivnu trlogu u razvojrt igrer, trcbaju biti shvaiene tek kao jednactirpa tr poticanju djeije igre. Nastojanja odgajatelja trebala bilriti rrsnjerena prema manje izrai.enoj ulozi i na kraju premarrlozi zajnteresiranog promalraca koji zna procijeniti u koiemIlcnutku i na koji naiin mo2e obogatiti djeiju igru. Ova posljednja,,lir1ra pretpostavlja dovoljno zajedniike igre, nieno sukcesivnoriliiclenje i razvijanje te poticanje samostalnih i originalnihr I jctetovih (djecjih) zamisli.

&

i