ODJEK - Osmanska tolerancija u poređenju s tolerancijom u evropskom okruženju

8/6/2019 ODJEK - Osmanska tolerancija u poreenju s tolerancijom u evropskom okruenju

1/8


2/8

Osmanska tolerancijau poredenju sa tolerancijom uevropskom okruzenlu i n jegovirraktimaIISenad Hasanagic

IUVOD

Kad se govori 0osmanskoj toleranciji u porede-nju sa drugima. treba imati u vidu da se ta to-lerancija odnosi na nemuslimanske grupe uosmanskom drustvu, posebno na Sljedbeni-ke knjige. tj. na krscane i Jevreje. Ova tolerancija se tiee

osnovnih Ijudskih prava koja obuhvataju zlvot, rad, slobo-du kretanja. zastltu imovine. slobodu vjere. posjedovanje.popravku i izgradnju vjerskih objekata. skolovanie, upo-trebu svog jezika i oblcala, skotovanle u svojim skolama,na svom jeziku. postojanje odredene pravosudne auto-nomije nemuslimanskih grupa.1 U poredenju sa drugima.treba imati u vidu osnovu tolerancije i razloge njenog na-stanka. Takoder. poredenje treba vrsttt prema obimu prl-mjene. kako prema obuhvatu razlieitih grupa na koje seodnosila. tako i obimu prava koje je nudila.

S obzirom da evropske zemlje nisu bile ni bllzu multi-etnicke i multikonfesionalne u mjeri u kojoj je to bila dr-zava Osmanlija. odnos prema pripadnicima drugih etnlc-kih i vjerskih skupina i dokumenti prolzasf lz ovog odno-sa tlcu se uglavnom medusobnih relacija protestanata ikatollka, te u kasnijem periodu odnosa prema Jevrejima.Odnos prema muslimanskim grupama nije rnoquce raz-matratl, jer za vijeme stolleca trajanja Osmanske driave uevropskim zemJjama nije bllo dovoJjno tolerancije za nji-hovo prihvatanje i egzistiranje kao od driave prlhvacenlhdrustvenin grupa drustva, Izuzetak predstavlja qrupa ta-

E I ODJEK dvobroj 1-2 proljeceljeto 2011.

tarskih muslimana koja je egzistirala. a njihovi potorrudanas egzistiraju u Poljskoj. Poljskim pnncevirna su tretIi kao dobri vojnici. Oni su na strani poljskog kralja potki17.stolleca ratovali pod Becorn protiv Osmanlija ibitldoprinijeli pobjedi osmanskih protivnika. Kao poklon Ikralja su dobili zemlju u Poljskoj i tu se naselili.2Osmansku toleranciju. kada je u pitanju poredenjeevropskom tolerancijom. potrebno je posmatrati u perdu do Tanzimata i nakon Tanzimata. posto u kasnijem rdoblju dolazi do pribliiavanja zakonskih osnova kojilse regulisao odnos prema driavljanima pojedinih drzaMedutim. treba naglasiti da se same vjerske osnove tcrancije nisu mijenjale. Godine 1856. Islahat Ferman! (Fman 0 reformama) priznao je pravo na obavljanje slu:u driavnoj administraciji prema sposobnostima i bezzira na vjersku pripadnost. U periodu tanzimatskih remi nije dirano u sudove nemuslimanskih zajednica ..1917.godine Uredbom 0porodlcnorn pravu ovlrn sud'ma ukinuta je nadleznost u oblasti civilnih poslova i Ibacena serijatskim sudovima. Medutim. duhovni povari nemuslimanskih zajednica su protestovali i nisu tIi ovakve promjene. Godinu i po dana nakon ovogamenuta uredba je ukinuta i ovi sudovi su trajali do kosmanske driave. Ovaj primjer najbolje pokazuje kcje odredena pravosudna autonomija bila vaina za neslimanske podanike osmanske drzave, Od akata tolecije donesenih u Evropi treba odabrati one koji su karsrlstlcnl za vremenski period u kojem su doneseni. ko]


3/8

n

irncl ireba-)tkrajbitnom od

lje sa

D RU ST VE NE TE M

kazuju odnose pojedinih vjerskih i etnicklh grupa prema koristiti silom i ne smiju nanositi stetu postojdrugome, te odslikavaju stepen r~voja i mijene evrop- ovih grupa ...skog drustva. ....5) Ali, oni koji nisu pripadnici ove dvije

Iz ovog okruzenla posebno treba lstacl situaciju u Bo- re nisu obuhvacenl ovim mirom, znacl biti ce dsni i Hercegovini nakon osmanske vlasti. Pod austro-uqar- ni izvan toga ..."3skom okupacijom nastavlja se princip slobode vjerois-povijesti i egzistiranje serliatsklh sudova. Na Berlinskom Treba napomenuti da je car Karlo V 1540. godinkongresu 1878.godine predstavnik Austro-Ugarske je izja- vio rat protestantima i da je rat bez pobjednika 01vio da u Bosni i Hercegovini suverena prava sultana necebiti povrijedena. Posebno treba naglasiti da su meduna-rodna pravila predvidala da u slucaju okupacije nastavljavazlti postojece pravno stanje.

II T OL ER ANCIJA E VROPSKOG OKRUZ EN JAINJENIAKTI

Govoreci 0 toleranciji u evropskom okruzenlu osman-ske drzave, treba imati u vidu da je tokom dugog perio-da u ovom okruzeniu vladala vjerska netrpeljivost i nemo-qucnost suzlvota razlicitih vjerskih grupa. Ova netrpelji-Yost je bila tzrazavana posebno prema Jevrejima, ali istotako i u medusobnom odnosu razllcltlh krscansklh gru-pa. Posebno treba naglasiti da je opca atmosfera bila ta-kva da nije postojala nikakva moqucnost za formiranjemuslimanskih grupa kojima bi se kroz duzi historijski pe-riod dozvolio opstanak. Netolerancija se manifestiralakroz vjerske ratove, progone i nasilna prevjeravanja. Me-dutlm, i ovakva situacija je dovodila do potrebe uspostav-

ovlm sporazumom. U sporazumu je odreden princzemlja toga i vjera". U niernacklm drzavarna ciji jebio protestant svi podanici su morali biti protestanje vladar bio katolik i podanici su morali biti katoJici.sta sporazuma se vidi da je on napravljen lz prijekebe "radi spasavania nlernackoq naroda od konacnsenja i podjele", te da su sve druge vjerske skupinecene iz sporazuma koji nalaze toleranciju u medusoodnosu.

Sa druge strane. osmanska tolerancija nije biledukt potrebe nerllesenoq sukoba koji je prijetio unjem naroda, zbog svojih vjerskih osnova bila je od J :ka utkana u temelje drzave i obuhvatala je sve krsca:jevrejske sku pine. sa svim etnlcklrn grupama koji su Isku pine bili ukljuceni. Osmanska tolerancija nije d4do definitivne podjele teritorija na vjerskoj osnovi gjima je nego u osmanskoj drzavi. Ove borbe su rezultirale akti- cuskog kralja Henrija IV i njime je u Francuskoj ozakczava. ma ko]l su u odredenom obimu donijeli toleranciju. protestantizam kao religija:tole-(Fer - 1)Augsburski sporazum .....6) Radi uklanjanja bilo kakvog uzroka kcuzbeZ ob-eror-. Tekfovl-pre->gla-htjepo-:raJa>likom u -ran-kte'prl

Najprije treba spomenuti mirovni sporazum sklopljenu Augsburgu 1555.godine izmedu katolika i protestanata .U ovom sporazurnu, izmedu ostaloq, stoji sl iedece.

"1) Radi dokidanja ovog stanja nesigurnosti inepovjerenja koje nas stalno zabrinjava i radi ujedi-njenja srca grupa i podanika u medusobnom mirui povlerenlu, sa ciljem spasavanla nlernackoq naro-da od konacnoq rusenla i podjele sastali smo se ipostigJi sporazum ....

...3 ) U ovom pogledu ni imperijalna visocan-stva. ni mi saml, niti prmcevt i grupe ne smiju daradi vlere i uvjerenja te vjerskih ucenla priznatihu Augsburgu vrse bilo kakve napade, ne smiju se

bi medu nase podanike unlo nemir i pometnju dlzvolili smo i dozvoljavamo pristalicama one vjel(protestantima, prim. prev) da bez progona i prilsaka, u miru, bez prisiljavanja da cine nesto sto .protivno njihovoj savjesti zive u svim gradovimenaseljenim mjestima naseq kraljevstva koja su ponasorn vlascu ...

... 18) Svlrn podanicima. ma kojoj grupi iii p4lozalu pripadali. zabranjujemo da djecu pripadni~pomenute vjere bez pristanka njihovih roditelja PIsiljavaju i da ovu djecu posvecuju naqonecl ih da 5krste u katoltcko], apostolskoj Rimskoj crkvi.....4

Nantski edikt je dosao nakon stravlcnoq pokollssu po naredbi kralja Karla IX francuski katolici izvrsil


4/8

126 DRUSTVENE TEMEf

protestantima 1572. godine poznatijeg kao "Bartolomej-ska noc", Ova] edikt kao akt tolerancije kojima je prote-stantima priznato pravo na slobodu vjere je vazio do 1685.godine kada ga je ukinuo Luj XIV, cirne je ponovo zabra-njen protestantlzarn i ponovo pocell progoni nad njego-vim pristallearna-

Za razliku od nestalnosti i privremenosti akata toleran-cije poput Nantskog edikta, osmanska tolerancija je lrna-la kontinuitet zasnovan na neprolaznim vjerskim odred-bama 0odnosu prema krscanlrna i Jevrejima i postlvanlutih odredbi od strane osmanskih sultana. Status pojedinihvjerskih grupa nije zavisio od pogleda pojedinih sultana,kao sto je to u slues] sa Henrijem IV i Lujem XIV,vee od se-rijatskog pravnog poretka osmanske drzave, I kod Nant-skog edikta radi se samo 0odnosu izmedu katolika i pro-testa nata, drugi nisu uklluceni u ovu relaciju. Nisu posto-jale pretpostavke ni raspolozenle za prihvatanje Jevreja,a 0 eventualnom dolasku rnusllrnana nije moglo biti nitigovora.

ju koju drugi nisu davali. Dakle, prava vjerskih zajedrkao kolektiviteta su bila sira od onih koje je ponudiotent 0 tolerancij i. Takoder, kod Osmanli ja nije bilo nattanja turskog jezika i zabrane korlstenja jezika kojimgovorife razne skup ine, kao sto je Jozef " Jevrejimametnuo nlernacki i zabranio hebrejski jezik. Ovo pokaju mnogi dokumenti, a i pismo zahvale na dornacern j_ku iz 1853. godine gvardijana Fojnickoq. Kresevskoq itjeskoq samostana sultanu Abdulrnedzldu zbog izgrnje novih crkava.'

Nametanje jezika uz zabranu korlstenia svog [ezik:otvorena asimifacija koja kod Osmanlija nije bila prisuosim u jed nom obliku koji nije imao veliki obim i nije sno primjenjivan. To je pitanje "devslrrne", sakupljanjascanske djece radi skolovanja i pripremanja za razne dInosti, sto je podrazumijevalo ucen]e turskog jezika i od!janje ove djece u duhu islarna. Ovo sakupljanje djecena Balkanu obicno oznacava kao "danak u krvi", lakota djeca dobivala podrsku u obrazovanju i napredovaikakva nije bila dostupna veclni djece tog vremena, rnru

3. Patent 0toleranciji autori devslrrnu smatraju izuzetkom u tolerantnom odtsu Osmanlija prema nemuslimanskim podanicima. Sn

Ovaj dokument je izdat od strane cara Jozefa II i nje- if Balle tvrdi da devsirrna svoju utemeljenost ima u islagovo vazenle se prostiralo na teritorijama pod kontrolom skom pravu:Habsburgovaca. Dokumentom su obuhvacenl katolici,protestanti, pravoslavci i Jevreji ci ja su prava lzjadnece-na. Svi su dobili pravo da ulaze u jayne sluzbe i univerzite-te, te da osnivaju svoje vjerske opclne, Jevrejima je dopu-steno da se oblace poput ostalih, medutim zabranjen imje hebrejski jezik, a nametnut nlernackl.' 0 dokumentu senavodi i slledece

"Prijem dlecaka u okviru opisanog procesa re-grutacije pocivao je na serijatsko-pravnom prlncl-pu da je svako Ijudsko bice, po svojoj prirodi sklonoislamu sve do zrelosti. Po shvacanju vlasti ti dleca-ci nisu bili krscanl, A ako su potjecali od musliman-skih roditelja, onda je sve bilo jasno: pripadali su za-jednici rnusllrnana."

"Patentom 0 toleranciji antiklerikalnog cara Jo-zefa II iz 1781.godine, koji je vazlo na habzbursklrnteritorijama, nisu bili obuhvaceni deisti i ateisti,manjinskim crkvama nije bila dozvoljena upotre-ba zvona i zvonika i njihovi prlpadnlcl morali su daplacalu porez katollckorn svestenstvu, a katolik kojije zeleo da postane protestant bivao je prethodnopodvrgavan sestonedeljnom poducavanlu u rlrno-katollcko] veri. "6

Ovakva logika je postavljena na vrlo nesigurnim i rjasnim temeljima, jer bi cinjenica da je svako dijete po ~rodi sklono islamu prije mogla biti opravdanje za islarziranje sve nemuslimanske djece, sto je bilo lskllucencsvim islamskim drustvlrna Ovakvo predstavljanje serijske osnove devsirme po svemu izgleda prlltcno neutenIjeno i nategnuto.

U poredenju politike asimilacije koja je vrsena u podinim evropskim zemljama sa devslrmorn kao obllkc

Iz ovog patenta je vidljivo da se pojam vjerskih prava asirnllacile rnoze se istaci slledece:proslrlo i na skupine van krscanstva, poput Jevreja. Uocljl-va je sllcnost sa osmanlijskim odnosom prema crkvama upogledu zabrane zvona i zvonika.Medutim, osmanska tolerancija je obuhvatala mnogovise vjerskih i etnlcklh skupina, vjerske zajednice u okvi-ru sistema milleta su imale odredenu sudsku autonomi-

"Na primjer, madarske zemlje koje su bifo udru-zene sa Habsburskorn Imperljom pocevsi od 1867.godine nastojale su da lzvrse madarizaciju svih Sla-vena mijenjajuei im jezik. lnace, kod Osmanlija seosim devslrrne nije uocavata turkifikacija i nije bilo

1 1 : 1 ODJEK dvobroj 12 proljece-lleto 2011.


5/8

aj-

,-uj-

J-l-J-j-

ea1 -r -7-j-

euuli)-j-

1-

j.j.ut-,.

~.n

takvih poduhvata.?

I u pogledu vellcine grupacija na koje je vrsen asimi-lacioni pritisak postoji velika razlika. Da bi bolje razumje-Ii stvarni obim asimilacije kroz devsirmu, treba se potsje-titi na duzinu period a devsirrne i omjer broja djecaka kojisu odvodeni u odnosu na broj ukupnog nemuslimanskogstanovnistva na prostorima na kojima je devsirrna vrsena,

DRU$TVENE TEME

cije bilo regulisano serijatskim pravnim odredba-rna i nije zavisilo od vladarske volje. Dakle, osman-sku toleranciju je produkuvao vjerski odnos. Anti-klerikalnost Jozefa II prije pokazuje da izvor njego-ve tolerancije u nalvecem dijelu lezi u suprotstav-Ijanju zvanlcnom vjerskom uticaju Crkve. Naravno,u poredenjima se rnoze istacl i da su Osmanlije veestoljecima uhodanim sistemom primjenjivale obli-ke tolerancije koje je Jozef II Patentom 0 toleran-ciji ponudio svojim podanicima. Na kraju treba na -glasiti da je praksa u kasnijem periodu bila druga-cija od proklamovanog. Pisuei 0odnosu prema Je -vrejima u Austriji pocetkorn 19.stolleca Sari Etingernaqlasava sliedece.

"U Austriji [e, zvanlcno, za Jevreje zavedenopravno stanje koje je bilo u skladu sa nalozima Uka-za 0trpeljivosti Josifa II.dok je, u stvamosti, obnov-Ijen poredak nadzora i oqranlcenja koji je vladao uvremenu pre donosenla Ukaza ... Prema zvanicnomtumacernu. uplitanje u unutrasnle poslove Jevre-ja trebalo je da okonca njihovu izdvojenost. ali suona delu. vlasti teztle da tu izdvojenost zauvek utvr-

karaktera osmanske drzave koja nije blla nacionalna tur- de."12ska imperija:

4) Deklaracija 0pravima covjeka i gradanina

Nakon sto je 1789. godine u Francuskoj srusena mnarhija donesena je Deklaracija 0 pravima covjeka i gldanina u kojoj se Ijudi smatraju jednakim po "prirodnopravu" koje prolstlce iz same cinjenice da je neko Ijudslblce, a ne zato sto je pripadnik odredene vlere, drzaveetnlcke grupe:

"CLl . Ljudi se radaju i zlve slobodni i jednaki upravima. Drustvene razlike mogu biti zasnovanesamo na zalednlcko] koristi... C I . 3 . Princip svakogsuvereniteta sustlnskl poclva u naciji. Nijedno tije-10 . ni jedan pojedinac ne rnoze vrsltl vlast kola izri-clto odatle ne prolstlce ... C1.6 . lakon je izraz opstevolje. Svi gradani imaju pravo da ucestvulu Ilene iiipreko svojih predstavnika u njegovom donoseniu,On mora biti isti za sve, bllo da stltt, bilo da kazrua-va. Posto su svi gradani jednaki pred njim. podjed-nako su im dostupna. prema njihovoj sposobnostl,sva dostojanstva. mjesta i jayne sluzbe, bez obzl-ra na bllo kakvu razliku osim one koja se ttce nji-hovih vrlina i njihovih talenata ...CI.l0 Niko ne mozebiti uznemiravan zbog svojih ubledenla, cak ni vjer-

ODJEK dvobroj 1-2. prol lece-l ieto 2011.

"Regrutacija diecaka (devsirrne) spada sarno uprvo razdoblje osmanske imperije i zbivala se u ce -tverogodisnjim ciklusima .._Uz ostalo je dokazanoda je praktickl na 100.000 stanovnika uziman je-dan jedini dlecak.?",

Sasvim je jasno da se u smislu asimilacije ne rnozeporediti uzimanje djece iz raznih etnlcklh skupina u bro-ju koji je neznatan u odnosu na broj pripadnika tih skupl-na sa dlelirnlcnom iii potpunom asimilacijom koja se na-mece citavlrn narodima. Kod Osmanlija nije postojao prl-tisak aslmilacl]e na odredeni narod. Sve etnlcke grupe suslobodne uprazniavale svoju vjeru. jezik. oblcale, Ovakvasituacija prolstlce iz rnultletnickoq i multikonfesionalnog

"Sazeto, drzava nije blla turska nego islamskaimperija. lako su zapadnjaci pocevsl od krstasklhratova Anadoliju. Tursku i njene borce nazvali "tur-skim" u osmanskim hronikama Anadolija i Rume-lija se prije spominju kao Memahk-i Islam, kasnijekao Memahk-i Osman. lime drzave je Devlet-i AliOsman. Najzad, sredinom 19.stolleca u okviru po-nudenih reformi usmjerenih na formiranje jednogOsmanskog naroda slobode koje su priznate naro-dima (zajednicama) na vjerskom i socijalnom planuovaj put su detaljnije odredene."

Nametanjejezika na evropskim prostorima uka-zuje da se pitanje tolerancije pocelo pomicati savjerskog na nacionalni plan. Dakle, u pogledu namanjine sve ce sve manje biti vazno vjersko opre-djeljenje, a sve ce lzrazenlle biti podvrgavanje na-cionalnim atributima pojedinih drzava uz odrica-nje od svojih nacionalnih oblllezla U pitanju razll-ka lzrnedu osmanske tolerancije i Patenta 0 tole-ranciji rnoze se lstacl da je Patent 0toleranciji izrazvolje samog cara Jozefa II i da nema jasne pravneosnove koje bi nalagale takvo tolerantno ponasa-nle, dok je osmansko postupanje na pollu toleran-


6/8

128 DRU ST VENE T EME

skih, pod uslovom da njihovo ispoljavanje ne naru-sava javni red utvrden zakonom. .."1J

Sasvim je jasno da je ova povelja mnogo slra u poi-manju jednakosti Ijudi i njihovih prava od osmanskog po-imanju ovih prava. Osnova tolerancije u Deklaraciji je fi-lozofsko poimanje jednakih prava svih Ijudskih blca porodenju, dok je osmanska tolerancija zasnovana na vier-skom poimanju koji sadrzl razlike medu pojedinim vier-skim skupinama i lstlce islamsku kornponentu kao domi-nantnu. Medutim, u praksi i u opcirn stavovima je i u Fran-cuskoj bio prisutan odnos koji je krscansku vjeru smatraonaprednijom, a islam inferiornijim. Tako cuveni francuskipjesnik, diplomata i pollticar Alfons-Mari-Luj de Lamar-tin tridesetih godina 19. stolieca, plsucl 0 tome kakav bistav Evropa trebala zauzeti prema otomanskoj drzavl, sa-Ije ovakvu poruku

"Ne pornazlte varvarstvu i islamu na stetu civi-lizacije, razuma i naprednijih vera koje oni drze uropstvu.?"

Dakle, pokoreni narodi su bili rnahom pravoslavne i ka-tolicke vjere, a za Lamartina to su "naprednije" vjere. Var-varstvo je vezano za islam i Turke. Sadruge strane Osman-lije su smatrale da je islam naprednija i ispravnija vjera.Razlika je u tome sto su pod osmanskom vlascu drugevjere mogle egzistirati u obimu i kapacitetu koji evropskezemlje na svojim teritorijama ne bi islamu u to vrijeme do-zvolile ni u bilo kakvoj mjeri.

Razlika postoji i u pogledu drustvenlh gibanja kojasu dovela do revolucije u Francuskoj. Sarna Revolucija iDeklaracija 0 pravima covleka i gradanina su posljedicaborbe burioazije protiv rnonarhlstlckoq uredenja, dokje osmanska tolerancija primjenjivana kao pravilo kojeosnovu ima u islamskom pravu, proteie se od nastankaislama i nije posljedica pritisaka nastalih u borbi Osmanli-ja sa nekom vanjskom silom iii revolucionarnom grupomunutar osmanskog drustva,

Takoder, ponovo treba napomenuti da je osmanskadrzava bila vlsestolletna rnultletnlcka, multikonfesionalnai multikulturalna drzava sa konkretnim iskustvom i kon-kretnom praksom u uredenju odnosa prema pojedinimvjerskim zajednicama. Francuska je bila jednonacional-na driava sa apstraktnim, vrlo finim poimanjem jednako-sti Ijudi, ali sa vrlo netolerantnim historijskim iskustvom uodnosu prema drugom i insistiranjem da svi koji iive nanjenom teritoriju moraju biti Francuzi. Heath Lowry ovosaiima na slledec! nactn.

EI ODJEK dvobroj 12. prollece-ljeto 2011

"Kao rezultat nacionallsticke predstave koja sepojavila poslije Francuske revolucije rnozda biva-te slobodni u jed nom obliku, ali iskustvom zajed-nlckoq zlvota u cjelini, ne stlcete sposobnost zasi-te mira. Jer, uvijek su zivjeli pod nekim autoritetom.Osmanlije ove narode na sahovsko] ploci vide kaopoledinacne dijelove i ne zele sukob jednog dijelasa druqlm.?"

U Francuskoj je u vrijeme Revolucije zivjelo ok50.000 Jevreja od kojih je bilo 40.000 Askenaza koji siivjeli u Alzasu i oko 10.000 Sefarda koji su u manjim zcjednica zivjeli u juznorn dijelu zernlle," Revolucija i Dekle:racija su im najzad pruzili sansu za ukidanje oqranlcen]kojima su bili podlozenl, Ovo je imalo svoju visoku cijenu

"Medutim, ova prva emancipacija nije donelaoslobodenje francuskim Jevrejima kao delu jevrej-skog, vee kao delu francuskog naroda, jer se tadamislilo da ce ostalo stanovnistvo u vrlo kratkomroku apsorbovati Jevreje koji ce to ostati samo jospo veri."17

Kada su Francuzi shvatili da Jevreji ne zele da se asimiliraju i da sebe smatraju dijelom jevrejskog, a ne francuskog naroda, stay prema njima se promijenio. NapoleorBonaparte im je 1808.godine oduzeo gradanska prava nsdeset godina racunalucl da ce u tom vremenu nestati razlike izmedu njih i ostalih gradana:

"U isto vreme sazvao je u Parizu skupstlnu pred-stavnika svih jevrejskih opstina (poznatu kao Veli-ki sahendrin) i trazlo od njih obecanle da se necesmatrati posebnim narodom sa posebnim naclnornzlvota i sopstvenim oblcallrna vee da ce biti Francu-zi jevrejske vere.'18U ovom segmentu osmanska tolerancija je imala pre"

nost u odnosu na ponasan]e Francuske prema svojim d e l !iavljanima nakon Deklaracije 0 pravima covleka i graCl'- ' 1 ; 1nina. U Osmanskoj drzavl nije bilo pritisaka etnlcke asllacije kroz nametanje svog i zabranu bilo cijeg drugogzika. Nisu zabranjivani obicaji drugih naroda zbog OS,renja sto brie asimilacije. Jevreji u Francuskoj nakonkleracije nisu mogli ni pomisliti na svoje skole na svomziku, iii na svoje sudove i odredenu pravosudnu autmiju. U vezi 5postovanlern koje su Osmanlije imale PI'oblcallrna drugih Goodwin prenosi Busbebecqova zianja stolleclrna prije Deklaracije:


7/8

DRU$TVENE TEME

"ani su gajili veliko postovanie prerna obicaiirna "Zapoceo je period pollticke reakcije (1815-1848.stranih naroda", cinilo se Busbecqu, "cak i na stetu Tako se poloza] Jevreja u zapadnoj Evropi, izuzev Isvoje licne religijske savjesti"." Holandiji i Francuskoj, nije formalno Izmenlo.'?"

avo isticanje da su Osmanlije cuvale tradicije drugih Holandija je inace bila pozitivni primjer u pogledunaroda "cak i na stetu svoje licne religijske savjesti" znacl hvatanja Jevreja. Krajem XVI stolleca Holandija se oslcda su davali vise prava nego sto su predvidale serljatske dila spanske vlasti i pruzala utociste Jevrejima koji su Iodredbe. U ovo svakako spada i izgradnja novih vjerskih rall napustiti Spaniju i Portugal. U prvoj polovini XVIIobjekata (crkava, sinagoga) koju islamsko pravo ne pred- Ijeca u Portugalu su se prilike za Jevreje toliko pogo

< 0 vida. Sluzenje svojim jezikom i ispunjavanje svoje tradici- Ie da su bili prisiljeni da napuste zemlju. Glavno utocsu je je bllo razlogom da su mnogobrojni narodi egzistiraju- su nasll u Amsterdamu." Prilikom posjete Holandiji P I.a- ci kao dio osmanskog drustva bili zastlcenl od asimilacije. sjednika Republike Turske Ahmeta Necdeta Sezerala- Pozeljna integracija u kojoj ce se izbleci istovremeni asi- aprila 2001. godine na svecanoj veceri priredenoj njeIja milacioni pritisak na odredenu manjinsku skupinu pred- u cast holandska kraljica je ocrzata govor u kojem le,U: stavlja urnllece koje nisu savladala ni moderna evropska medu ostalog, naglasila slledece.

drustva U vezi 5 ovim urnllecern kao primjer rnoze se lsta-C i zakljucak Stephena Schwartza 0polozalu Jevreja u Sa- del tolerancije i kulturne razucitostl, pogotovo u

poredenju sa Evropom lz tog perioda. Ugnjetava-ne manjine iz drugih zemalja su tame nasle dom,u Imperiji cije su manjine uzivale znacajna prava.avo pokazuje visoke moraIne standarde osmanskecivilizacije. Nasa zemlja, koja je takoder prihvacalaizbjeglice sa svih strana i branila toleranciju i religij-sku slobodu, visoko cijeni ovaj aspekt turskog drus-tva. Talentirani holandski pisac i mislilac Coornhert.jedan od najvecih zagovaratelja religijske tolerancl-je, ukazao je na to da su Turci, za razliku od drugihnaroda, postovall vjerovanje krscana koje su pobl-jedili u borbi. Polumjesec prikazan na turskoj zasta-vi je bio prlhvacen od strane holandskih protests-nata kao slrnbol njihove borbe za religijsku slobo-dU."24Revolucionarna gibanja iz 1848. godine dovela su c

izvjesnih promjena u polozalu Jevreja, ali je trebao dtperiod da oni steknu statusnu ravnopravnost. Takoim u Austriji u meduvremenu oduzeta prava koja su uvali i tek u novom ustavu Austro-Ugarske monarhije1867. godine potvrdeno je nacelo da su svi gradani jedrki pred zakonom. U Italiji su revolucionarna gibanja do"la do malog pobollsania pclozaja Jevreja koji su jos uvijlmorali zivjeti u getima. Tek nakon sto je Viktor Emanue

Pod uticajem Francuske revolucije pobollsavao se po- sa vojskom preuzeo Rim 1870. godine, stanovnici [evnJevreja u drugim evropskim drzavarna gdje su im skog geta koji su tu silom izolovani stotinama godina n

!lrI7'n::olr::o gradanska prava. Medutim, Evropa je tada jos zad su izasli van geta i pocef se nastanjivati u drugim I

nl-: U

ra -

rajevu zavrijeme osmanske vladavine:

"Sarajevo je bllo balkansko mjesto gdje su Se-fardi bili najpotpunije integrirani, mada ne i asirni-Iirani."20

Pod osmanskom vlascu Jevreje niko nije tjerao dabudu neko drugi, nije bilo nikakvih prepreka da govore je-zikom kojim hoce i da upraznlavalu svoje oblcale, Sefard-ski Jevreji se u vecern broju pocinju naseljavati u Bosnusredinom 16. stotleca Dolazili su u vece gradove i bavilise trgovinom, zanatima, mijenjanjem novca, medici nom.U nekim centrima su znacajno ojacall i formirali snaznezajednice koje su doprinosile opcern napretku i oboqaco-vali multikulturnu dimenziju ovih mjesta:

"U Sarajevu su Sefardi stvorili jake zajednicekole su dale pecat mnogim stranama gradskog zi-vota ...Z ivjeli su uglavnom koncentrisani u poseb-nlrn dllelovlma grada. Svoju tradiciju i kulturu cu-vaH su na spanskorn jeziku, kojim su govorili u do-macern ophodenju. Kao zajednica pozitivno su dje-lovali medu narodima u ekonomskom, kulturnom izdravstvenom razvoju Bosne.'?'

"Otomanska imperija je u svoje vrijeme bila rno-

pokazala da nije zrela za svoju multikulturalnu dl- jelovima Rima.Napoleonovom srnrcu vecina ovih drzava je po-

oduzela prava Jevrejima, osim u Holandiji:

ODJEK dvobroj 12 proljece-ljeto 2011.


8/8

130 DRU ST VENE T EME

ZAKLJUCAK

Generalno. osmanska tolerancija odnosom prema pra-virna raztlcltfh grupa prevazilazi evorpske akte toleranci-je iz period a na koji ovi akti obuhvaju. Ovo prevazllazenjese tice veceq obuhvata razlictlh grupa i prava koja su imdavana. Posebno se to odnosi na slobodu vjeroispovijesti.nepostojanje pritiska radi izrazavanla etnickoq identiteta.upotrebe svog jezika i oblcala, postojanje odredene pra-vosudne autonomije razlicltlh vjerskih grupa. Deklaracijao pravima covieka i gradanina iz 1789. godine proklamu-je jednakost gradanima. dok kod Osmanlija do 1876.god i-ne postoji muslimanska dominacija. Medutim. u praksl, uFrancuskoj su se blagodati jednakosti mogle uzivatl poduslovom da se bude Francuz. dok u osmanskoj drzavl po-stoji sloboda u pitanju etnlckoq identiteta. upotrebe [ezl-ka, lzrazavanla svojih oblcala, skolovanla u svojim skola-rna. postojanja sudova i odredene pravosudne autonomi-je razucttth nemuslimanskih grupa. Deklaracija lstlce nacl-ju kao izvor suvereniteta. kod Osmanlija nacija. odnosnonarod nije igrao nikakvu ulogu. vazna je bila vjerska prl-padnost.

Dok kod pojedinih evropskih akata postoji diskontinui-tet u primjeni. osmanska tolerancija ima vlsestolletnl kon-tinultet, trajala je od osnivanja do samog kraja osmanskedrzave i nikad nije izbacena lz pravnog sistema. bez obzl-ra na stalne sukobe sa krscansklrn drzavarna i njihov od-nos prema Turcima i drugim muslimanima. Osnov osman-ske tolerancije lezi u islamskom pravu. kod evropskih aka-ta tolerancije osnova njihovog donosenla ne lezi u vjer-skim odredbama. Osmanska tolerancija nije nastala i tra-jala zbog vanjskih iii unutrasnph prltlsaka, odnosno kaorazultat sukoba razllcitlh drustvenlh vjerskih iii drugihgrupa. Trajala je od pocetka do kraja Osmanske drzave,na vrhuncu i u periodu slabljenja. S druge strane, pojedinievropski aktl, poput Augsburskog sporazuma i Nantskogedikta. rezultat su sukoba vjerskih grupa. dok je Deklara-cija 0 pravima covjeka i gradanina dobrim dijelom rezul-tat sukoba burzoazile i monarhije 0

E I ODJEK dvobroj 1-2proljece-ljeto 2011.

Biljeske:10 ovim pravima obuhvacenlrn osmanskom tolerancijom vidjeti vi:Senad Hasanaqic, Pojam, osnove imanifestacije osmanske totersnc.magistarski rad, bibl ioteka Pravnog fakulteta u Zenici2 Po/jski mus/imani u moru kato/ika, www.dw-world.de/dw/alle/0,,4851343,00.html3 www.canaktan.org/hukuk/insan_haklari/magna-carta/augsburg_(barisLhtm4 www.canaktan.org/hukuk/insan_haklari/magna-carta/nantes_fermhtm. vidjeti: Janko Musulin, Hurlvet BildirgelerL Magna Charta'dan AIpa Insan Haklan Soztesmesrne. lstabul, 1983., 5.35-385 Crkvene reforme - xx/world.xx.ohost.de/povijest/prilozi/od1500.htl6 Dzon Makmaners, Oksfordska istorija nrtscenstv 1,Beograd, 205.361-362.7 Basbakanhk Osmanlr Ar$ivi, I. Hariciye 4860J; Pismo je prezentinu knjizi Gokkube A/tmda Birl ik te Yaf iamak, editor Cevat Ekici, Anki2006.,5.16-188 Balle, Smail. Povijesni znacaj islama za jugoistocnu Evropu (s posntm osvrtom na Bosnu), www.filg.uj.edu.pl/-wwwip/postjugo/texts_(play.php?id9 Guier, Eren (editor), Osmenlt a _Toplurn, Ankara, 1999. - Yulug Tekin Irat,

Documents

ODJEK - Osmanska tolerancija u poređenju s tolerancijom u evropskom okruženju