Embed Size (px)
Citation preview
ODLUKA O ADEKVATNOSTI JAMSTVENOGA KAPITALA
KREDITNIH INSTITUCIJA
("Narodne novine", br. 1/2009., 75/2009., 2/2010., 118/2011. i 67/2013. – neslužbeni pročišćeni tekst)
Zagreb, lipanj 2013.
1
ODLUKA O ADEKVATNOSTI JAMSTVENOGA KAPITALA KREDITNIH INSTITUCIJA
GLAVA I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovom se Odlukom utvrđuje način izračuna stope adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija.
(2) Ova Odluka primjenjuje se:
1) na kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za rad i
2) na podružnice kreditne institucije iz treće države koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za pružanje usluga.
Članak 2.
(1) Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito za izračun kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik primjenom standardiziranog pristupa imaju sljedeće značenje:
1) Vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika (u nastavku teksta: VIPKR), engl. external credit assessment institution, ECAI, pravna je osoba koja izrađuje procjene kreditne sposobnosti odnosno kreditne rejtinge drugih osoba.
2) Priznata VIPKR je VIPKR koju je za tu namjenu prethodno priznala Hrvatska narodna banka i koja se nalazi na Popisu objavljenom na internetskoj stranici Hrvatske narodne banke. Kreditna institucija može za izračun kapitalnog zahtjeva upotrijebiti samo kreditne rejtinge priznatih VIPKR.
3) Odabrana VIPKR je priznata VIPKR čije je kreditne rejtinge kreditna institucija u skladu sa svojim internim aktima odlučila koristiti za dodjelu pondera rizika.
4) Agencija za kreditiranje izvoza (u nastavku teksta: AKI), engl. export credit agencies, ECA, agencija je koja podržava fizičke osobe i pravne osobe u privatnom vlasništvu iz države u kojoj AKI ima sjedište, u njihovim izvoznim aktivnostima. AKI odobravaju kredite osigurane državnim jamstvima i daju jamstva i odgovarajuća osiguranja koja pokrivaju rizik u trgovini robom i uslugama i politički rizik države dužnika. Većina razvijenih zemalja imaju najmanje jednu AKI, kojom najčešće upravlja država ili je u vlasništvu države. Kreditna institucija može za izračun kapitalnog zahtjeva upotrijebiti samo kreditne procjene koje objavljuje AKI, ako one ispunjavaju uvjete propisane ovom Odlukom.
2
5) Multilateralne razvojne banke jesu:
1. Međunarodna banka za obnovu i razvoj,
2. Međunarodna financijska korporacija,
3. Međuamerička razvojna banka,
4. Azijska razvojna banka,
5. Afrička razvojna banka,
6. Razvojna banka Vijeća Europe,
7. Nordijska investicijska banka,
8. Karipska razvojna banka,
9. Europska banka za obnovu i razvoj,
10. Europska investicijska banka,
11. Europski investicijski fond,
12. Agencija za multilateralne garancije investicija,
13. Međunarodna financijska pomoć za imunizaciju,
14. Islamska razvojna banka,
15. Međuamerička investicijska korporacija,
16. Crnomorska banka za trgovinu i razvoj i
17. Srednjoamerička banka za ekonomsku integraciju.
6) Međunarodne organizacije jesu:
1. Europska zajednica,
2. Međunarodni monetarni fond i
3. Banka za međunarodne namire.
7) Institucija je kreditna institucija ili investicijsko društvo.
8) Kreditna institucija je kreditna institucija na način određen Zakonom o kreditnim institucijama.
3
9) Investicijsko društvo je pravna osoba na način određen Zakonom o kreditnim institucijama.
10) Financijska institucija je financijska institucija na način određen Zakonom o kreditnim institucijama.
11) Središnja država uključuje državne jedinice koje se financiraju iz državnog proračuna.
U Republici Hrvatskoj središnjom državom smatraju se tijela državne vlasti koja se financiraju iz proračuna Republike Hrvatske, i to:
- tijela zakonodavne vlasti Republike Hrvatske - tijela izvršne vlasti Republike Hrvatske - ustavni sud, tijela sudbene vlasti i pravosuđa Republike Hrvatske.
Popis tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti te pravosuđa Republike Hrvatske objavljen je na internetskoj stranici Hidre.
12) Lokalna i područna (regionalna) samouprava uključuju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
U Republici Hrvatskoj jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave smatraju se županije uključujući Grad Zagreb, gradovi i općine, predstavnička tijela županija, gradova i općina te njihova izvršna tijela.
Kod jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izvan Republike Hrvatske ova kategorija uključuje vjerske zajednice ako imaju pravo prikupljati poreze.
13) Javno državno tijelo (engl. public sector entities, PSE) jest:
- administrativno tijelo odgovorno središnjoj državi te lokalnim i područnim (regionalnim) tijelima i
- pravna osoba čiji je vlasnik središnja država i za čije obveze jamči središnja država, a koja nije osnovana s ciljem stjecanja dobiti.
U Republici Hrvatskoj javnim državnim tijelima smatraju se i javne ustanove, druge pravne osobe s javnim ovlastima i fondovi, a koji ispunjavaju sva tri sljedeća uvjeta:
- osnovala ih je Republika Hrvatska, - poslovanje im je uređeno posebnim zakonom i - podliježu nadzoru države.
U Republici Hrvatskoj javnim državnim tijelima koja imaju »tretman države« smatraju se:
- javne ustanove koje je u skladu sa Zakonom o ustanovama osnovala Republika Hrvatska te za čije obveze solidarno i neograničeno odgovara Republika Hrvatska (npr. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Središnji registar osiguranika, Agencija za zaštitu okoliša, Energetski institut Hrvoje Požar, Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet, Hrvatska radiotelevizija, Hrvatske vode i sl.),
4
- Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, - Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, - pravne osobe s javnim ovlastima za čije obveze jamči Republika Hrvatska (npr. Agencija
za zaštitu tržišnog natjecanja, Državni ured za reviziju, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo i sl.),
- fondovi čiji je osnivač Republika Hrvatska ili Vlada Republike Hrvatske, a za čije obveze solidarno i neograničeno odgovara Republika Hrvatska (npr. Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško) i
- Hrvatska banka za obnovu i razvitak.
U Republici Hrvatskoj sva javna državna tijela koja ne ispunjavaju uvjete za »tretman države« imaju »tretman institucije«.
Javna državna tijela iz treće države ne mogu imati »tretman države«, a »tretman institucije« mogu imati samo ako je tako propisalo tijelo nadležno za superviziju kreditnih institucija iz te treće države.
14) Mala i srednja društva (u nastavku teksta: MSD), engl. small and medium sized entity, SME, osobe su (uključujući trgovačka društva, trgovce pojedince, obrtnike i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima) koje samostalno obavljaju gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu neovisno o njihovom pravnom obliku. Da bi se pojedina osoba mogla smatrati MSD-om, njezini podaci ne smiju prelaziti dva od tri sljedeća kriterija:
- ukupna aktiva iznosi do 130 milijuna kuna, - prihod iznosi do 260 milijuna kuna, - prosječan broj radnika tijekom poslovne godine iznosi do 250.
Osoba se može smatrati MSD-om samo uz uvjet da ona zajedno s povezanim osobama ne prelazi vrijednosti iz točke 14. stavka 1. ove Odluke. Udovoljava li osoba tom uvjetu, provjerava se na sljedeći način:
- ako se radi o osobama koje imaju 25% do 50% glasačkih prava u MSD-u ili društvima u kojima MSD ima 25% do 50% glasačkih prava, podaci povezanog društva proporcionalno se uključuju u izračun kriterija za udovoljavanje definiciji MSD-a,
- ako se radi o povezanim osobama koje imaju 50% i više glasačkih prava u MSD-u i društvima u kojima MSD ima 50% i više glasačkih prava, podaci povezanih društava uključuju se u cjelokupnom iznosu u izračun kriterija za uključivanje u kategoriju MSD.
15) Dospjelo nenaplaćeno potraživanje je izloženost kod koje je kreditna institucija utvrdila da dužnik nije ispunio svoju dospjelu obvezu u roku dužem od 90 dana. Bez obzira na to je li dužnik u zakašnjenju dužem od 90 dana za dio obveze koja proizlazi iz određenoga ugovornog odnosa ili za sve obveze koje proizlaze iz toga ugovornog odnosa, cjelokupno potraživanje koje kreditna institucija ima prema tom dužniku, a koja proizlaze iz toga ugovornog odnosa, smatrat će se dospjelim nenaplaćenim potraživanjem.
5
U slučaju iz ove točke brojenje dana zakašnjenja započinje s danom kada je ukupan iznos svih dospjelih nepodmirenih obveza dužnika (kojima je protekao ugovoreni rok dospijeća) po svim ugovornim odnosima postao materijalno značajan odnosno veći od 1750 kuna.
16) Visokorizično potraživanje je izloženost kreditne institucije visokog stupnja rizika, npr. ulaganje kreditne institucije u kapital društva s visokoprofitabilnim projektima visokog stupnja rizika (engl. venture capital firms) i ulaganje u kapital društva odnosno fondove rizičnoga kapitala (engl. private equity investment).
17) Pokrivene obveznice (engl. covered bonds) jesu obveznice čije je izdavanje uređeno posebnim zakonom države u kojoj se nalazi sjedište izdavatelja, a koje ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
- radi zašite prava vlasništva izdavatelj pokrivenih obveznica može biti samo kreditna institucija koja podliježe superviziji nadležnog tijela,
- sredstva koja su dobivena prodajom pokrivenih obveznica moraju biti plasirana u imovinu koja pruža dovoljno pokriće za obveze preuzete na osnovi pokrivenih obveznica u njihovom cjelokupnom dospijeću i
- pokrivene obveznice moraju biti pokrivene instrumentima osiguranja i davati pravo imatelju pokrivenih obveznica da u slučaju stečaja ili likvidacije izdavatelja ima prvenstvo u naplati glavnice i kamata.
Pokrivene obveznice moraju biti uvrštene u popis pokrivenih obveznica, koji uključuje i listu ovlaštenih izdavatelja i vrstu instrumenata osiguranja, a koji članice Europske unije dostavljaju Komisiji Europske unije, koja te podatke prosljeđuje ostalim članicama Europske unije.
18) Gotovinske stavke u procesu naplate jesu sredstva koja su u postupku prijenosa između kreditnih institucija. Ove stavke uključuju sredstva na prolaznim računima, čekove i ostale oblike plaćanja poslane na naplatu.
19) Materijalna imovina obuhvaća:
- zemljišta i zgrade, - postrojenja i strojeve, - ugrađenu opremu, alate i ostalu opremu i - predujmove za materijalnu imovinu i materijalnu imovinu u pripremi.
20) Institucija specijalizirana za domaće međubankovno tržište i domaće tržište javnog duga u Republici Hrvatskoj jest Tržište novca d.d.
21) Minimalna plaćanja najma/leasinga plaćanja su tijekom razdoblja najma/leasinga koja je najmoprimac/primatelj leasinga dužan ili bi mogao biti dužan izvršiti, uključujući i opcije kupnje predmeta leasinga za koje se već pri sklapanju ugovora o leasingu može zaključiti da će se realizirati. Minimalna plaćanja najma/leasinga uključuju i jamčeni ostatak vrijednosti predmeta leasinga koji ispunjava:
- uvjete iz članka 407. i članka 408. ove Odluke u vezi s prikladnosti pružatelja zaštite i - minimalne i dodatne zahtjeve za priznavanje drugih vrsta garancija/jamstava iz članka
412. do članka 414. ove Odluke.
6
22) Kreditni događaj je bilo koji događaj definiran u ugovoru o kreditnoj izvedenici koji dovodi do namire po kreditnoj izvedenici i prestanka ugovornog odnosa.
23) Financijski instrumenti jesu financijski instrumenti na način definiran Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI).
24) Stambena nekretnina je obiteljska kuća, stan i pripadajući dijelovi stana u etažnom vlasništvu koji su namijenjeni stanovanju te građevinsko zemljište namijenjeno za gradnju obiteljske kuće.
Garaža ili parkirališno mjesto smatra se stambenom nekretninom ako je hipoteka odnosno fiducijarni prijenos vlasništva zasnovan na garaži odnosno parkirališnom mjestu zajedno s obiteljskom kućom, stanom i pripadajućim dijelovima stana u etažnom vlasništvu koji su namijenjeni stanovanju. Kuća za odmor ne smatra se stambenom nekretninom.
25) Poslovna nekretnina je poslovna zgrada, poslovna prostorija, garaža i garažno mjesto te građevinsko zemljište namijenjeno za gradnju poslovne nekretnine kao i poljoprivredno zemljište.
Poslovnom zgradom smatra se zgrada namijenjena obavljanju poslovne djelatnosti ako se pretežnim dijelom i rabi u tu svrhu. Poslovnom prostorijom smatraju se jedna ili više prostorija u poslovnoj ili stambenoj zgradi namijenjenih obavljanju poslovne djelatnosti koje, u pravilu, čine građevinsku cjelinu i imaju zaseban glavni ulaz. Garaža ili parkirališno mjesto smatra se poslovnom nekretninom ako je namijenjena obavljanju poslovne djelatnosti ili se pretežnim dijelom rabi u tu svrhu ili ako je hipoteka odnosno fiducijarni prijenos vlasništva zasnovan na garaži odnosno parkirališnom mjestu zajedno s poslovnom nekretninom."
Poljoprivredno zemljište jesu oranice, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci i drugo zemljište namijenjeno obavljanju poljoprivredne djelatnosti ako se pretežnim dijelom i rabi u tu svrhu.
(2) Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito za izračun kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik primjenom pristupa temeljenog na internim rejting-sustavima imaju sljedeće značenje:
1) Pristup zasnovan na internim rejting-sustavima (engl. internal ratings-based approach; u nastavku teksta: IRB pristup) pristup je u kojem kreditna institucija za utvrđivanje kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik primjenjuje interne rejting-sustave.
2) Rejting-sustav (engl. rating system) obuhvaća sve metode, procese, kontrole, postupke prikupljanja podataka i informacijske sustave koji podržavaju procjenu kreditnog rizika, raspoređivanje dužnika, odnosno izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti i kvantifikaciju vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza i procjene gubitka.
3) Status neispunjavanja obveza druge ugovorne strane (engl. default, u nastavku teksta: status neispunjavanja obveza) nastaje kada je ispunjen neki od sljedećih uvjeta:
- kreditna institucija smatra vjerojatnim da druga ugovorna strana neće u cijelosti podmiriti svoje obveze nastale na osnovi ugovora na temelju kojih su kreditna institucija ili bilo koja članica grupe kreditnih institucija kojoj ta kreditna institucija pripada
7
izložene kreditnom riziku ne uzimajući u obzir mogućnost naplate iz instrumenata osiguranja (ako je obveza osigurana instrumentima osiguranja);
- druga ugovorna strana više od 90 dana nije ispunila svoju dospjelu obvezu po bilo kojoj materijalno značajnoj kreditnoj obvezi prema kreditnoj instituciji ili bilo kojoj članici grupe kreditnih institucija kojoj ta kreditna institucija pripada.
4) Vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (engl. probability of default; u nastavku teksta: PD) označuje vjerojatnost stupanja druge ugovorne strane u status neispunjavanja obveza unutar razdoblja od jedne godine.
5) Gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (engl. loss given default; u nastavku teksta: LGD) za pojedinu izloženost omjer je gubitka zbog stupanja druge ugovorne strane u status neispunjavanja obveza i iznosa izloženosti u trenutku nastanka statusa neispunjavanja obveza. Pod gubitkom se smatra ekonomski gubitak koji uzima u obzir vremensku vrijednost novca, uključujući značajne učinke svođenja na sadašnju vrijednost (diskonta), te značajne izravne i neizravne troškove povezane s naplatom za pojedine izloženosti (npr. troškovi naplate po pojedinim instrumentima osiguranja).
6) Očekivani gubitak (engl. expected loss; u nastavku teksta: EL) omjer je između iznosa za koji se očekuje da neće biti naplaćen po određenoj izloženosti zbog potencijalnog stupanja druge ugovorne strane u status neispunjavanja obveza ili razrjeđivanja tijekom razdoblja od jedne godine i iznosa izloženosti u trenutku nastanka statusa neispunjavanja obveza.
7) Konverzijski faktor (engl. conversion factor) omjer je trenutačno neiskorištenog iznosa izvanbilančne obveze za koji se očekuje da će biti iskorišten u trenutku nastanka statusa neispunjavanja obveza i trenutačno neiskorištenog iznosa izvanbilančne obveze. Iznos izvanbilančne obveze jednak je odobrenom limitu, osim ako je limit, koji nije poznat dužniku, veći.
8) Efektivna ročnost (engl. maturity; u nastavku teksta: M) vrijednost je izračunata na način propisan u dijelu 3.6.5. Glave II. ove Odluke, izražena u godinama i zaokružena na dvije decimale.
9) Osnovni IRB pristup (engl. foundation internal ratings-based approach; u nastavku teksta: FIRB pristup) oblik je IRB pristupa u kojem kreditna institucija primjenjuje vlastite procjene PD-a te od Hrvatske narodne banke propisane procjene LGD-a, konverzijskih faktora i M.
10) Napredni IRB pristup (engl. advanced internal ratings-based approach; u nastavku teksta: AIRB pristup) oblik je IRB pristupa u kojem kreditna institucija primjenjuje vlastite procjene PD-a, LGD-a, konverzijskih faktora i, gdje je primjenjivo, M.
(3) Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito u smislu primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika imaju sljedeće značenje:
1) Kreditna zaštita je bilo koji ugovoreni način na temelju kojeg pružatelj kreditne zaštite daje, a primatelj zaštite prima zaštitu radi smanjenja kreditnog rizika.
2) Primatelj kreditne zaštite (engl. protection buyer) osoba je koja kupuje zaštitu od kreditnog rizika odnosno prodaje kreditni rizik.
8
3) Pružatelj kreditne zaštite (engl. protection seller) osoba je koja prodaje zaštitu od kreditnog rizika odnosno kupuje kreditni rizik.
4) Odnosna imovina (engl. underlying asset) imovina je za koju se kupuje kreditna zaštita.
5) Materijalna kreditna zaštita (engl. funded credit protection) tehnika je smanjenja kreditnog rizika prema kojoj smanjenje kreditnog rizika po izloženosti kreditne institucije (primatelja kreditne zaštite) proizlazi iz prava kreditne institucije da u slučaju stupanja dužnika u status neispunjavanja obveza ili nastanka drugoga ugovorenoga kreditnog događaja koji se odnosi na drugu ugovornu stranu:
1) unovči ili ostvari prijenos ili zadržavanje određene imovine ili iznosa ili
2) smanji iznos izloženosti na iznos razlike između iznosa izloženosti i iznosa potraživanja kreditne institucije na osnovi odnosne kreditne zaštite, ili zamijeni iznos izloženosti tom razlikom.
6) Nematerijalna kreditna zaštita (engl. unfunded credit protection) tehnika je smanjenja kreditnog rizika prema kojoj smanjenje kreditnog rizika po izloženosti kreditne institucije (primatelja kreditne zaštite) proizlazi iz obveze pružatelja nematerijalne kreditne zaštite na plaćanje određenog iznosa u slučaju stupanja dužnika u status neispunjavanja obveza ili nastanka nekoga drugoga ugovorenoga kreditnog događaja.
7) Transakcija osigurana kolateralom (engl. secured lending transaction) izloženost je nastala na temelju ugovora koji ne sadrži odredbu koja kreditnoj instituciji daje pravo da od dužnika, založnog dužnika ili drugog davatelja kolaterala zatraži dodatno povećanje iznosa postojećega kolaterala ako se vrijednost kolaterala tijekom trajanja ugovornog odnosa smanji.
8) Transakcija ovisna o kretanju na tržištu kapitala (engl. capital market-driven transaction) izloženost je nastala na temelju ugovora koji sadrži odredbu koja kreditnoj instituciji daje pravo da od dužnika, založnog dužnika ili drugog davatelja kolaterala zatraži dodatno povećanje kolaterala ako se njegova vrijednost tijekom trajanja ugovornog odnosa smanji.
9) Standardizirani sporazum o netiranju (engl. master netting agreement) ugovor je koji omogućuje ugovornim stranama ugovaranje netiranja potraživanja nastalih na temelju pojedinačnih pravnih poslova (u nastavku teksta: transakcije) i, u slučaju prestanka važenja ugovora, namiru iznosa vezanih uz sve transakcije. Na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju provodi se netiranje pozitivnog stanja jedne transakcije s negativnim stanjem druge transakcije. Takvim sporazumom definirani su uvjeti netiranja u slučaju kada ugovorne strane trguju različitim proizvodima reguliranim zasebnim ugovorima. Standardizirani sporazum o netiranju uređuje odnose ugovornih strana u slučaju trgovanja različitim proizvodima, na način da neplaćanje po jednoj transakciji može aktivirati pravo druge ugovorne strane da raskine druge transakcije.
10) Kreditna izvedenica (engl. credit derivative) ugovor je kojim se pružatelj kreditne zaštite obvezuje kupcu kreditne zaštite u trenutku nastanka kreditnog događaja platiti jedan od sljedećih iznosa:
9
- razliku nastalu zbog smanjenja vrijednosti referentne obveze u odnosu na njezinu inicijalnu vrijednost (engl. cash settlement variable),
- cjelokupnu zamišljenu vrijednost referentne obveze u zamjenu za fizičku isporuku referentne obveze ili drugog ekvivalentnog financijskog instrumenta (engl. deliverable obligation) koji je definiran ugovorom,
- ugovoreni fiksni iznos (engl. binary payout).
11) Referentna obveza (engl. reference obligation) obveza je koja se u ugovoru o kreditnoj izvedenici koristi kako bi se utvrdila vrijednost novčane namire ili obveze isporuke financijskog instrumenta.
12) Kreditna izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza (engl. credit default swap, u nastavku teksta: CDS) vrsta je kreditne izvedenice kojom kupac kreditne zaštite prenosi kreditni rizik po odnosnoj imovini na pružatelja kreditne zaštite. Pružatelj kreditne zaštite obvezuje se kupcu kreditne zaštite namiriti gubitak u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili drugoga ugovorenoga kreditnog događaja, za što kupac kreditne zaštite plaća periodičnu naknadu.
13) Ugovor o razmjeni ukupnog prinosa (engl. total return swap, u nastavku teksta: TRS) vrsta je kreditne izvedenice prema kojoj kupac kreditne zaštite sve novčane tokove po odnosnoj imovini prosljeđuje pružatelju kreditne zaštite, za što mu pružatelj kreditne zaštite plaća naknadu u obliku referentne kamatne stope (najčešće LIBOR) uvećane za određenu maržu.
Ako je vrijednost odnosne imovine veća u trenutku dospijeća TRS-a od njezine vrijednost u trenutku sklapanja TRS-a, kupac kreditne zaštite isplaćuje razliku u vrijednosti odnosne imovine pružatelju kreditne zaštite. Ako je vrijednost odnosne imovine manja u odnosu na njezinu vrijednost u trenutku sklapanja TRS-a, pružatelj kreditne zaštite isplaćuje razliku u vrijednosti odnosne imovine kupcu kreditne zaštite. Ako nastupi status neispunjavanja obveza ili drugi ugovoreni kreditni događaj vezan uz odnosnu imovinu, ugovor se raskida, a gubitak snosi pružatelj kreditne zaštite.
14) Kreditni zapis (engl. credit linked note, u nastavku teksta: CLN) izvedeni je financijski instrument s ugrađenim CDS-om, koji omogućava kupcu kreditne zaštite prenošenje rizika povezanog s imovinom na kojoj se CLN temelji, na pružatelja kreditne zaštite. Pružatelj kreditne zaštite prima uvećanu redovnu kuponsku isplatu i redovnu vrijednost instrumenata po dospijeću ako se prije njegova dospijeća ne dogodi kreditni događaj u vezi s imovinom na kojoj se CLN temelji. Dospijeće CLN-a obično je jednako dospijeću imovine na kojoj se on temelji.
15) Kreditne izvedenice za košaricu izloženosti jesu kreditne izvedenice kojima se na pružatelja kreditne zaštite prenosi kreditni rizik više od jedne izloženosti odnosno portfelja kredita ili obveznica. Uobičajeni su oblici takvih kreditnih izvedenica kreditne izvedenice na osnovi nastanka prvog statusa neispunjavanja obveza i kreditne izvedenice na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza.
16) Kreditna izvedenica na osnovi nastanka prvog statusa neispunjavanja obveza (engl. first-to default credit derivative) jest ugovor koji se odnosi na određeni broj (košaricu) izloženosti, a na temelju kojeg će obveza plaćanja iz ugovora nastupiti u trenutku kada prva od izloženosti iz košarice izloženosti obuhvaćenih takvim ugovorom stupi u status neispunjavanja obveza.
10
17) Kreditna izvedenica na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza (engl. nth-to default credit derivative) jest ugovor koji se odnosi na određeni broj (košaricu) izloženosti, a na temelju kojeg će obveza plaćanja iz ugovora nastupiti u trenutku kada n-ta izloženost iz košarice izloženosti obuhvaćenih takvim ugovorom stupi u status neispunjavanja obveza.
18) Hipotekarna vrijednost nekretnine (engl. mortgage lending value) vrijednost je nekretnine utvrđena na temelju razborite procjene buduće utrživosti nekretnine pri čemu se u obzir uzimaju dugoročni održivi činitelji koji mogu utjecati na vrijednost nekretnine, uobičajeni i lokalni tržišni uvjeti, trenutačno korištenje i moguće alternativno korištenje nekretnine. Špekulativni se elementi ne mogu uzeti u obzir pri utvrđivanju hipotekarne vrijednosti nekretnine. Hipotekarna vrijednost nekretnine mora se dokumentirati na jasan i transparentan način.
19) Tržišna vrijednost je procijenjeni iznos za koji bi se nekretnina na datum procjene mogla nakon odgovarajućeg marketinga, razmijeniti između informiranih i spremnih strana u transakciji pred pogodbom pri čemu bi obje strane postupale oprezno i bez prisile. Tržišna vrijednost mora se dokumentirati na jasan i transparentan način.
20) Neovisni procjenitelj je osoba koja:
- posjeduje potrebne kvalifikacije, sposobnosti i iskustvo potrebno za utvrđivanje vrijednosti nekretnine,
- nije uključena u postupak odobravanja plasmana ili u posredovanje, prodaju ili iznajmljivanje nekretnine,
- nema pravni ili poslovni odnos s dužnikom i - nema vlastitih interesa s obzirom na rezultate konačnog izvješća kojim se utvrđuje
tržišna ili hipotekarna vrijednost nekretnine.
21) Korektivni faktor (engl. haircut) faktor je koji se koristi za prilagođivanje vrijednosti izloženosti ili vrijednosti kolaterala, a pokazuje volatilnost cijena ili tečaja.
22) Instrument koji se može smatrati gotovinom (engl. cash assimilated instrument) certifikat je o depozitu ili drugi sličan instrument koji je izdala kreditna institucija.
(4) Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito u smislu primjene sekuritizacijskog okvira imaju sljedeće značenje:
1) Višak marže je iznos svih naplaćenih prihoda i naknada iz sekuritiziranih izloženosti umanjen za iznos troškova i izdataka nastalih zbog sekuritiziranih izloženosti.
2) Ugrađena otkupna opcija je pravo inicijatora da ugovorom utvrdi mogućnost da on otkupi ili ukine sekuritizacijske pozicije prije nego što su otplaćena sva dugovanja iz odnosnih izloženosti, i to u trenutku kad iznos neotplaćenih izloženosti padne ispod ugovorene razine.
3) Okvirna linija za likvidnost sekuritizacijska je pozicija koja proizlazi iz obveze preuzete ugovorom da će se osigurati sredstva za pravodobno plaćanje ulagačima.
4) Kirb je zbroj 12% iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom izračunatih u skladu s IRB pristupom kao da nisu sekuritizirane i iznosa očekivanih gubitaka tih izloženosti.
11
5) Pozicija bez rejtinga je sekuritizacijska pozicija koja nema prihvatljiv kreditni rejting priznate VIPKR.
6) Pozicija s rejtingom je sekuritizacijska pozicija koja ima prihvatljiv kreditni rejting priznate VIPKR.
7) Program komercijalnih zapisa osiguranih imovinom (u nastavku teksta: program ABCP) program je sekuritizacije u kojem se izdaju vrijednosni papiri uglavnom u obliku komercijalnih zapisa s izvornim dospijećem od najviše godinu dana.
8) Nadređena sekuritizacijska pozicija sekuritizacijska je pozicija koja ima prvenstvo u redoslijedu naplate pred svim ostalim sekuritizacijskim pozicijama.
9) Podređena sekuritizacijska pozicija jest sekuritizacijska pozicija ispred koje u redoslijedu naplate stoji neka druga sekuritizacijska pozicija.
10) Mezaninska sekuritizacijska pozicija jest: 1. sekuritizacijska pozicija na koju se primjenjuje ponder rizika niži od 1250%, 2. sekuritizacijska pozicija koja nije prva u redoslijedu naplate potraživanja u određenoj
sekuritizaciji, 3. sekuritizacijska pozicija koja je u redoslijedu naplate potraživanja iza bilo koje druge
sekuritizacijske pozicije u određenoj sekuritizaciji koja je u skladu s dijelom 5.4. Glave II. ove Odluke povezana sa stupnjem kreditne kvalitete 1, odnosno u skladu s dijelom 5.5. Glave II. ove Odluke povezana sa stupnjem kreditne kvalitete 1 ili 2.
11) Revolving izloženost je izloženost kreditne institucije inicijatora kod koje postoji mogućnost da iskorišteni iznos varira ovisno o odluci dužnika, i to do ugovorenog iznosa.
12) Prijevremena isplata je isplata pozicije ulagača prije ugovorenog (izvornog) dospijeća izdanog vrijednosnog papira, a koja se izvršava pod uvjetom da nastupi događaj ugovorom definiran kao pokretač (engl. early amortisation trigger).
13) Pozicija prvoga gubitka je sekuritizacijska pozicija koja je zadnja u redoslijedu naplate (iza svih ostalih sekuritizacijskih pozicija), te u skladu s time prva snosi gubitak ako se pogorša kreditna kvaliteta sekuritiziranih izloženosti.
(5) Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito za izračun izloženosti riziku namire i riziku druge ugovorne strane imaju sljedeće značenje:
1) Nenamirena transakcija – transakcija koja se namiruje preko sustava namire po načelu DVP – isporuka po plaćanju (engl. delivery versus payment), koji omogućava istodobnu razmjenu potraživanja između ugovornih strana u transakciji. Ako se ovakva transakcija ne namiri na datum namire definiran ugovorom, kreditna se institucija izlaže riziku gubitka zbog razlike između ugovorene vrijednosti transakcije i tekuće tržišne vrijednosti iste te transakcije koja može nastati po dospijeću transakcije.
2) Slobodna isporuka – transakcija koja se namiruje na način da jedna ugovorna strana izvršava plaćanje/isporuku prije nego što je druga ugovorna strana izvršila svoju ugovornu
12
obvezu. Ako se ovakva transakcija ne namiri na datum namire definiran ugovorom, kreditna je institucija izložena riziku gubitka cijelog iznosa izvršenog plaćanja/isporuke.
3) Transakcija s dugim rokom namire (engl. long settlement transactions) transakcija je kod koje se jedna ugovorna strana obvezuje isporučiti vrijednosni papir, robu ili stranu valutu u zamjenu za novčana sredstva, druge financijske instrumente ili robu, na datum namire ili isporuke, pri čemu je ugovorom određeno razdoblje između datuma trgovanja i datuma namire razdoblje duže:
1. od razdoblja koje predstavlja tržišni standard za tu određenu transakciju ili
2. od pet radnih dana nakon datuma ugovaranja transakcije, ovisno o tome koje je od dva navedena razdoblja kraće.
4) Transakcija kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade (engl. margin lending transactions) transakcija je kod koje kreditna institucija odobrava kredit za kupnju, prodaju, držanje, pokrivanje troškova financiranja pri zajmu vrijednosnih papira ili za trgovanje vrijednosnim papirima, pri čemu takve transakcije ne uključuju druge vrste kredita osigurane instrumentom osiguranja u obliku vrijednosnih papira.
5) Skup za netiranje (engl. netting set) grupa je transakcija ugovorenih s istom drugom ugovornom stranom koje su predmet pravno obvezujućega dvostranog sporazuma o netiranju i za koje se netiranje priznaje u skladu s dijelom 6.2.6. Glave II. ove Odluke i dijelom 4. Glave II. ove Odluke. Svaka transakcija koja nije obuhvaćena dvostranim sporazumom o netiranju u skladu s dijelom 6.2.6. Glave II. ove Odluke, za potrebe ove Odluke, smatrat će se zasebnim skupom za netiranje. Za potrebe metode iz dijela 6.2.5. Glave II. ove Odluke, svi skupovi za netiranje s istom drugom ugovornom stranom mogu se tratirati kao jedan skup za netiranje ako se pri izračunu očekivane izloženosti (EE) pojedinom skupu za netiranje s negativnom tržišnom vrijednosti dodijeli vrijednost »0«.
6) Rizična pozicija (engl. risk position) iznos je dodijeljen pojedinoj transakciji u skladu s dijelom 6.2.4. Glave II. ove Odluke po unaprijed određenom algoritmu.
7) Skup za zaštitu (engl. hedging set) grupa je rizičnih pozicija koje proizlaze iz transakcija unutar jednog skupa za netiranje za koje je, pri određivanju izloženosti u skladu s dijelom 6.2.4. Glave II. ove Odluke, relevantan samo njihov neto iznos.
8) Ugovor o nadoknadi (engl. margin agreement) jest ugovor ili odredba ugovora po kojoj je jedna ugovorna strana obvezna dostaviti dodatni instrument osiguranja drugoj ugovornoj strani, ako izloženost druge ugovorne strane prema toj ugovornoj strani prijeđe određenu razinu.
9) Prag nadoknade (engl. margin treshold) najveći je iznos izloženosti prema drugoj ugovornoj strani do kojeg druga ugovorna strana nema pravo zatražiti dodatni instrument osiguranja.
10) Razdoblje nadoknade za rizik (engl. margin period of risk) jest razdoblje od posljednje razmjene instrumenata osiguranja koji pokrivaju skup za netiranje transakcija ugovorenih s drugom ugovornom stranom koja nije izvršila obveze po tim transakcijama do trenutka kad je pozicija prema toj drugoj ugovornoj strani zatvorena te je ponovno uspostavljena zaštita tržišnog rizika koji iz toga proizlazi.
13
11) Efektivno dospijeće skupa za netiranje (engl. effective maturity) s dospijećem dužim od godine dana jest, za potrebe metode iz dijela 6.2.5. Glave II. ove Odluke, omjer zbroja očekivanih izloženosti za razdoblje trajanja transakcija u skupu za netiranje, diskontiranog nerizičnom stopom prinosa, i zbroja očekivanih izloženosti tijekom jedne godine u skupu za netiranje, diskontiranog nerizičnom stopom prinosa. Efektivno dospijeće može se prilagoditi na način da odražava rizik obnavljanja, ako se očekivana izloženost zamijeni efektivnom očekivanom izloženosti za neki datum u budućnosti odnosno razdoblje procjene kraće od godinu dana.
12) Netiranje između različitih kategorija proizvoda (engl. cross-product netting) jest uključivanje različitih kategorija proizvoda u isti skup za netiranje u skladu s pravilima navedenim u dijelu 6.2.6. Glave II. ove Odluke.
13) Tekuća tržišna vrijednost (engl. current market value) jest, za potrebe metode navedene u dijelu 6.2.4. Glave II. ove Odluke, neto tržišna vrijednost portfelja transakcija unutar skupa za netiranje, pri čemu se za izračun tekuće tržišne vrijednosti koriste i pozitivne i negativne tržišne vrijednosti transakcija u skupu za netiranje.
14) Distribucija tržišnih vrijednosti (engl. distribution of market values) procjena je distribucije vjerojatnosti neto tržišnih vrijednosti transakcija u skupu za netiranje za neki datum u budućnosti (razdoblje procjene) koja se temelji na ostvarenim tržišnim vrijednostima navedenih transakcija do tog trenutka.
15) Distribucija izloženosti (engl. distribution of exposures) procjena je distribucije vjerojatnosti neto tržišnih vrijednosti izračunata na način da se za predviđene negativne neto tržišne vrijednosti uzima vrijednost jednaka nuli.
16) Distribucija neosjetljiva na rizik (engl. risk-neutral distribution) distribucija je tržišnih vrijednosti ili izloženosti u nekom budućem razdoblju izračunata upotrebom pretpostavljenih vrijednosti tržišnih faktora (npr. pretpostavljene volatilnosti).
17) Stvarna distribucija (engl. actual distribution) distribucija je tržišnih vrijednosti ili izloženosti u nekom budućem razdoblju izračunata upotrebom povijesnih ili realiziranih vrijednosti tržišnih faktora (npr. volatilnost izračunata na temelju povijesnih cijena).
18) Tekuća izloženost (engl. current exposure) pozitivna je tržišna vrijednost transakcije ili portfelja transakcija u skupu za netiranje odnosno ona tržišna vrijednost transakcije ili portfelja transakcija koja predstavlja gubitak u slučaju neizvršavanja obveza druge ugovorne strane pod uvjetom da se u slučaju otvaranja stečajnog postupka druge ugovorne strane ta vrijednost ne može namiriti.
19) Najveća izloženost (engl. peak exposure) visoki je postotak distribucije izloženosti na bilo koji određeni datum u budućnosti prije datuma dospijeća transakcije u skupu za netiranje s najdužim rokom do dospijeća.
20) Očekivana izloženost (engl. expected exposure, u nastavku teksta: EE), prosjek je distribucije izloženosti na bilo koji određeni datum u budućnosti prije datuma dospijeća transakcije u skupu za netiranje s najdužim rokom do dospijeća.
14
21) Efektivna očekivana izloženost (engl. effective expected exposure, u nastavku teksta: efektivna EE) na određeni datum najveća je očekivana izloženost na taj datum ili na bilo koji drugi raniji datum ovisno o tome koji je iznos veći.
22) Očekivana pozitivna izloženost (engl. expected positive exposure, u nastavku teksta: EPE) ponderirani je prosjek očekivanih izloženosti u određenom razdoblju, pri čemu ponderi predstavljaju udio pojedine očekivane izloženosti u tom razdoblju. Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva koristi se prosjek tijekom prve godine ili, ako svi ugovori u skupu za netiranje imaju rok do dospijeća kraći od godine dana, koristi se prosjek tijekom razdoblja do dospijeća transakcije u skupu za netiranje s najdužim dospijećem.
23) Efektivna očekivana pozitivna izloženost (engl. effective expected positive exposure, u nastavku teksta: efektivna EPE) ponderirani je prosjek efektivnih očekivanih izloženosti tijekom prve godine odnosno, ako svi ugovori u skupu za netiranje imaju rok do dospijeća kraći od godine dana, prosjek tijekom razdoblja do dospijeća transakcije u skupu za netiranje s najdužim dospijećem, pri čemu ponderi predstavljaju udio pojedine očekivane izloženosti u cijelom vremenskom intervalu.
24) Prilagodba izloženosti zbog rizika druge ugovorne strane (engl. credit valuation adjustment) prilagodba je srednjim tržišnim vrijednostima (engl. mid-market valuation) portfelja transakcija s drugom ugovornom stranom pri čemu ta prilagodba odražava tržišnu procjenu kreditnog rizika uzrokovanog neispunjavanjem ugovornih obveza druge ugovorne strane. Prilagodba izloženosti zbog rizika druge ugovorne strane može odražavati tržišne procjene kreditnog rizika druge ugovorne strane (engl. one-sided credit valuation adjustment) ili tržišne procjene kreditnog rizika kreditne institucije i druge ugovorne strane.
25) Rizik obnavljanja (engl. rollover risk) iznos je za koji je vrijednost očekivane pozitivne izloženosti podcijenjena, uz pretpostavku da će se buduće transakcije s drugom ugovornom stranom kontinuirano obnavljati. Dodatna izloženost koja proizlazi iz takvih budućih transakcija nije uključena u izračun očekivane pozitivne izloženosti.
26) Opći korelacijski rizik (engl. general wrong-way risk) rizik je koji nastaje ako je PD druge ugovorne strane pozitivno koreliran s faktorima općega pozicijskog rizika.
27) Specifični korelacijski rizik (engl. specific wrong-way risk) rizik je koji nastaje ako je izloženost prema određenoj drugoj ugovornoj strani pozitivno korelirana s PD-om te druge ugovorne strane, a koji proizlazi iz prirode transakcije ugovorene s tom drugom ugovornom stranom. Kreditna institucija je izložena specifičnom korelacijskom riziku ako je buduća izloženost prema određenoj drugoj ugovornoj strani visoka kada je PD te druge ugovorne strane visok.
(6) Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito za izračun kapitalnog zahtjeva za tržišni rizik imaju sljedeće značenje:
1) Središnja druga ugovorna strana je pravna osoba koja ugovorno posreduje između dvije ugovorne strane u transakciji na način da postaje kupac/prodavatelj svakom prodavatelju/kupcu predmetnoga financijskog instrumenta, pod uvjetom da je izloženost riziku druge ugovorne strane koju preuzima središnja ugovorna strana po svim transakcijama u kojima posreduje u potpunosti pokrivena odgovarajućim instrumentom osiguranja na dnevnoj osnovi.
15
2) Neuvršteni izvedeni instrumenti (engl. over the counter derivative instruments) financijski su instrumenti iz dijela 9. Glave III. ove Odluke kojima se ne trguje posredovanjem središnje druge ugovorne strane.
3) Zamjenjivi vrijednosni papir (engl. convertible security) vrijednosni je papir koji imatelju daje pravo zamjene tog papira za drugu vrstu vrijednosnog papira.
4) Financiranje robe (engl. stock financing) pozicija je proizašla iz poslova terminske prodaje robe pri čemu se troškovi financiranja robe uračunavaju do datuma terminske prodaje.
5) Varant (engl. warrant) vrijednosni je papir koji imatelju daje pravo kupnje odnosne imovine po unaprijed ugovorenoj cijeni u razdoblju prije dospijeća ili na dan dospijeća varanta, a čija se namira izvršava u novcu ili imovini na koju se varant odnosi.
6) Repo ugovor/obratni repo ugovor jest ugovor koji ispunjava sve sljedeće uvjete:
1. prema tom ugovoru kreditna institucija ili njezina druga ugovorna strana prenose vrijednosne papire ili robu ili prava koja se odnose na prava vlasništva nad vrijednosnim papirima ili robom (pri čemu prava vlasništva nad vrijednosnim papirima ili robom izdaje priznata burza koja jamči za njih)
2. ugovorom se kreditnoj instituciji ne dopušta da prenese ili založi određeni vrijednosni papir ili robu na više od jedne ugovorne strane u isto vrijeme, uz obvezu njihova otkupa (ili zamjenskih vrijednosnih papira ili robe istih karakteristika), po određenoj cijeni na određeni budući datum koji je odredio ili će odrediti prenositelj.
Repo ugovor za kreditnu instituciju ugovor je koji ispunjava navedene kriterije u skladu s kojima kreditna institucija prodaje vrijednosne papire ili robu. Obratni repo ugovor za kreditnu instituciju ugovor je koji ispunjava nabrojene kriterije u skladu s kojima kreditna institucija kupuje vrijednosne papire ili robu.
7) Ugovor o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane i ugovor o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani svaki je ugovor u skladu s kojim kreditna institucija ili njezina druga ugovorna strana prenose vrijednosne papire ili robu u zamjenu za odgovarajući instrument osiguranja te uz obvezu da će ona ugovorna strana koja je pozajmila vrijednosne papire ili robu vratiti istovjetne vrijednosne papire ili robu na neki budući datum ili kad to od nje zatraži prenositelj. Istovjetni vrijednosni papiri oni su papiri koji imaju istog izdavatelja, istu kamatnu stopu, isti rok do dospijeća, nominirani su u istoj valuti i imaju isti pravni položaj u slučaju otvaranja stečajnog postupka.
8) Delta-koeficijent je očekivana promjena cijene opcije uzrokovana promjenom cijene odnosnog instrumenta.
9) Gama-koeficijent je relativna promjena delta koeficijenta uzrokovana malom promjenom cijene odnosnog instrumenta.
10) Vega-koeficijent je promjena cijene opcije uzrokovana malom promjenom volatilnosti odnosnog instrumenta.
16
11) Referentna obveza je obveza druge ugovorne strane (referentnog subjekta) čiji se kreditni rizik prenosi kreditnom izvedenicom, a koja se upotrebljava za izračun iznosa koji će pružatelj zaštite platiti po nastanku kreditnog događaja definiranog ugovorom o kreditnoj izvedenici.
(7) Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito za izračun kapitalnog zahtjeva za operativni rizik imaju sljedeće značenje:
1) Sustav upravljanja operativnim rizikom jest ukupnost organizacijske strukture, pravila, procesa, postupaka, sustava i resursa za utvrđivanje, mjerenje odnosno procjenjivanje, ovladavanje, praćenje i izvještavanje o izloženosti operativnom riziku. Sustav upravljanja operativnim rizikom uključuje i sustav mjerenja operativnih rizika.
2) Sustav mjerenja operativnog rizika jest ukupnost pravila, procesa, postupaka i sustava za prikupljanje, obradu, analizu i pohranu podataka o operativnom riziku i za izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik.
Članak 3.
(1) Stopa adekvatnosti jamstvenoga kapitala izračunava se kao odnos između jamstvenoga kapitala i ukupnog:
1) iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom (na način propisan u Glavi II. ove Odluke) i
2) iznosa inicijalnih kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike (propisanih u Glavi III. ove Odluke) i operativni rizik (propisan u Glavi IV. ove Odluke) pomnoženih s 12,5.
(2) Izračun jamstvenoga kapitala propisan je Odlukom o jamstvenom kapitalu kreditnih institucija.
Članak 4.
Kreditna institucija je dužna održavati stopu adekvatnosti jamstvenoga kapitala u iznosu od najmanje 12%.
Članak 5.
Kreditna institucija je dužna održavati stopu adekvatnosti jamstvenoga kapitala iz članka 4. na pojedinačnoj i na konsolidiranoj osnovi u skladu s člancima 126. i 127. Zakona o kreditnim institucijama.
Članak 6.
(1) Jamstveni kapital kreditne institucije ni u jednom trenutku ne smije biti manji od zbroja iznosa sljedećih kapitalnih zahtjeva:
1) za kreditni rizik (uključujući sekuritizacijski i razrjeđivački rizik) – kapitalnih zahtjeva za sve poslove u knjizi banke, i to u iznosu ne manjem od 12% ukupnog iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom,
17
2) za rizik druge ugovorne strane – kapitalnih zahtjeva za sve poslove kreditne institucije, i to u iznosu ne manjem od 12% ukupnog iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom,
3) za pozicijski rizik i rizik namire – kapitalnih zahtjeva za poslove u knjizi trgovanja,1
3) za pozicijski rizik – kapitalnih zahtjeva za poslove u knjizi trgovanja,2
4) za prekoračenje dopuštenih izloženosti – kapitalnih zahtjeva za stavke knjige trgovanja iz kojih proizlazi prekoračenje,
5) za valutni rizik i robni rizik – kapitalnih zahtjeva za sve poslove kreditne institucije i3
5) za valutni rizik, rizik namire i robni rizik – kapitalnih zahtjeva za sve poslove kreditne institucije i4
6) za operativni rizik – kapitalnih zahtjeva za sve poslove kreditne institucije.
(2) Kapitalni zahtjevi iz stavka 1. točke 3. do 6. ovoga članka jesu inicijalni kapitalni zahtjevi (propisani u Glavi III. i Glavi IV. ove Odluke) pomnoženi s 1,5.
Glava II. KREDITNI RIZIK
1. OPĆE ODREDBE
Članak 7.
Kapitalni zahtjev za kreditni rizik i kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane kreditne institucije iznose 12% ukupnog iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom izračunatog u skladu s odredbama ove Glave.
Članak 8.
(1) Kreditna institucija dužna je pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom primjenjivati standardizirani pristup.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna će institucija za izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom primijeniti pristup zasnovan na internim rejting-sustavima za procjenu kreditnog rizika na način i u opsegu propisanima ovom Odlukom ako je za to dobila odobrenje Hrvatske narodne banke.
Članak 9.
(1) Izloženost kreditne institucije je iznos svih aktivnih bilančnih stavki i određenih stavki izvan bilance. 1 Ova točka briše se 1. srpnja 2013. 2 Ova točka stupa na snagu 1. srpnja 2013. 3 Ova točka briše se 1. srpnja 2013. 4 Ova točka stupa na snagu 1. srpnja 2013.
18
(2) U smislu ove Glave stavkama izvan bilance iz stavka 1. ovoga članka smatraju se izvedeni financijski instrumenti i izvanbilančne obveze na temelju kojih je kreditna institucija izložena kreditnom riziku.
Članak 10.
(1) Kreditna institucija dužna je iskazivati aktivne bilančne stavke i stavke izvan bilance u skladu s ovom Odlukom, Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, propisima i standardima struke.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka djelomično nadoknadivi plasmani i potpuno nenadoknadivi plasmani i izvanbilančne obveze iskazuju se u iznosu nominalne knjigovodstvene vrijednosti umanjene za utvrđeni ispravak vrijednosti odnosno rezerviranja za gubitke po izvanbilančnim obvezama, osim u slučajevima kada je ovom Odlukom određeno drugačije. Plasmani i izvanbilančne obveze rizične skupine A ne umanjuju se za ispravak vrijednosti, odnosno za rezerviranja za gubitke po izvanbilančnim obvezama, osim u slučajevima kada je ovom Odlukom određeno drugačije.
2. STANDARDIZIRANI PRISTUP
2.1. OPĆE ODREDBE
Članak 11.
(1) Kreditna institucija dužna je sve izloženosti iz knjige banke (uključujući i izloženosti iz knjige trgovanja na koje se primjenjuju odredbe dijela 6.2. ove Glave) razvrstati u pripadajuće kategorije izloženosti navedene u stavku 2. ovoga članka i dodijeliti im pripadajući ponder rizika.
2) Kategorije izloženosti jesu:
1) izloženosti prema središnjim državama ili središnjim bankama,
2) izloženosti prema lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi,
3) izloženosti prema javnim državnim tijelima,
4) izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama,
5) izloženosti prema međunarodnim organizacijama,
6) izloženosti prema institucijama,
7) izloženosti prema trgovačkim društvima,
8) izloženosti prema stanovništvu,
9) izloženosti osigurane nekretninama,
10) dospjela nenaplaćena potraživanja,
19
11) visokorizična potraživanja,
12) izloženosti u obliku pokrivenih obveznica,
13) sekuritizacijske pozicije,
14) izloženosti u obliku udjela u investicijskim fondovima i
15) ostale izloženosti.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija iz članka 510. stavka 1. i 2. ove Odluke dužna je sve izloženosti iz knjige banke i iz knjige trgovanja razvrstati u pripadajuće kategorije izloženosti navedene u stavku 2. ovoga članka i dodijeliti im pripadajući ponder rizika.
Članak 12.
Iznimno od članka 11., kreditna institucija pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom ne uključuje stavke koje se odbijaju pri izračunu jamstvenoga kapitala.
Članak 13.
Kreditna institucija dužna je iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom za bilančne stavke koji izračunava primjenom standardiziranog pristupa, izračunati na način da bilančne izloženosti pomnoži s pripadajućim ponderom rizika propisanim u dijelu 2.2. ove Glave.
Članak 14.
Kreditna institucija dužna je iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom za izvanbilančne obveze koji izračunava primjenom standardiziranog pristupa, izračunati na način da najprije konvertira izvanbilančne obveze njihovim množenjem s postocima propisanima u članku 17. ove Odluke, a potom primijeniti pripadajući ponder rizika propisan prethodnim člankom na tako dobivenu konvertiranu vrijednost.
Članak 15.
Kreditna institucija dužna je primijeniti ponder rizika ovisno o pripadnosti izloženosti pojedinoj kategoriji izloženosti iz stavka 2. članka 11. ove Odluke i njezinom stupnju kreditne kvalitete.
Članak 16.
Kreditna institucija određuje stupanj kreditne kvalitete na temelju kreditnih rejtinga dodijeljenih od VIPKR i/ili kreditnih procjena dodijeljenih od AKI, koje primjenjuje na način propisan u dijelu 2.2. ove Glave.
Članak 17.
Kreditna institucija izvanbilančne obveze konvertira na sljedeći način:
1) za nizak rizik – množenjem s 0%
20
2) za srednje nizak rizik – množenjem s 20%
3) za srednji rizik – množenjem s 50%
4) za visok rizik – množenjem sa 100%.
Članak 18.
Izvanbilančne obveze ovisno o stupnju rizika jesu:
1) niskog rizika
- preuzeta izvanbilančna obveza (npr. iz ugovora o kreditu, ugovora o kupnji vrijednosnih papira, ugovora o bankarskoj garanciji ili jamstvu, odnosno ostalih ugovora na temelju kojih nastaje izvanbilančna obveza za kreditnu instituciju), a koju kreditna institucija može bezuvjetno opozvati bez prethodne obavijesti dužniku ili koja automatski prestaje nastupom ugovornih okolnosti vezanih uz pogoršanje kreditne sposobnosti dužnika; obveza preuzeta na temelju ugovora o kreditu odobrenom stanovništvu može biti određena kao bezuvjetno opoziva ako je na temelju ugovora i propisa o zaštiti potrošača kreditna institucija može opozvati
2) nižega srednjeg rizika
- preuzeta izvanbilančna obveza s osnove izdanih i potvrđenih dokumentarnih akreditiva kod kojih roba koja se plaća akreditivom služi kao instrument osiguranja i druge preuzete izvanbilančne obveze iz drugih ugovora koje su osigurane na sličan način
- preuzeta izvanbilančna obveza (npr. iz ugovora o kreditu, ugovora o kupnji vrijednosnih papira, ugovora o bankarskoj garanciji ili jamstvu, odnosno ostalih ugovora na temelju kojih nastaje izvanbilančna obveza za kreditnu instituciju) s ugovorenim rokom dospijeća do najviše godine dana, a koju kreditna institucija ne može bezuvjetno opozvati bez prethodne obavijesti dužniku ili koja automatski ne prestaje nastupom ugovornih okolnosti vezanih uz pogoršanja kreditne sposobnosti dužnika
3) srednjeg rizika
- preuzeta izvanbilančna obveza s osnove izdanih i potvrđenih dokumentarnih akreditiva osim dokumentarnih akreditiva koji nisu obuhvaćeni srednje niskim stupnjem rizika
- preuzeta izvanbilančna obveza s osnove jamstva i garancije (uključujući jamstva i garancije za ozbiljnost ponude, za dobro izvršenje posla, za podmirenje poreza i carinskih obveza), koja nema svojstvo kreditnog supstituta
- preuzeta izvanbilančna obveza s osnove neopozivog stand-by akreditiva koja nema svojstvo kreditnog supstituta
- preuzeta izvanbilančna obveza (s osnove npr. ugovora o kreditu, ugovora o kupnji vrijednosnih papira, ugovora o bankarskoj garanciji ili jamstvu, odnosno ostalih ugovora na temelju kojih nastaje izvanbilančna obveza za kreditnu instituciju) s ugovorenim rokom dospijeća dužim od jedne godine
- preuzeta izvanbilančna obveza s osnove izdanja kratkoročnih obveznica i revolving obveza s osnove pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje srednjoročnih obveznica uz obvezu otkupa
21
4) visokog rizika
- preuzeta izvanbilančna obveza s osnove garancije i jamstava koja ima svojstvo kreditnog supstituta
- preuzeta izvanbilančna obveza s osnove ugovora o kreditnoj izvedenici - preuzeta izvanbilančna obveza s osnove akcepta mjenice - preuzeta izvanbilančna obveza s osnove indosiranja mjenice - preuzeta izvanbilančna obveza s osnove poslova koji daju pravo na regres - preuzeta izvanbilančna obveza s osnove neopozivih stand-by akreditiva koji imaju
svojstvo kreditnih supstituta - imovina stečena na temelju ugovora o izravnoj terminskoj kupnji - preuzeta izvanbilančna obveza s osnove ugovora o terminskom depozitu - preuzeta izvanbilančna obveza s osnove neuplaćenog dijela djelomično uplaćenih dionica
i ostalih vrijednosnih papira - preuzeta izvanbilančna obveza s osnove ugovora o prodaji i ponovnoj kupnji imovine i - ostale izvanbilančne obveze.
Članak 19.
Ako je izloženost kreditne institucije predmet materijalne ili nematerijalne kreditne zaštite, ponder rizika odnosno iznos izloženosti bit će prilagođen na način propisan u dijelu 4. ove Glave.
Članak 20.
Ako za neku od izloženosti kreditne institucije nije propisan način primjene pondera rizika navedenih u dijelu 2.2. ove Glave, kreditna institucija dužna je dodijeliti takvoj izloženosti ponder rizika 100%, i razvrstati je u kategoriju ostale izloženosti.
Članak 21.
Iznimno od dijela 2.2. ove Glave, na izloženost kreditne institucije prema dužniku u Republici Hrvatskoj koji može biti nadređena osoba kreditne institucije, podređeno društvo kreditne institucije, podređeno društvo nadređene osobe kreditne institucije ili društvo povezano zajedničkim vođenjem u skladu s člankom 23. točkama 1. i 3. Zakona o kreditnim institucijama, dodjeljuje se ponder rizika 0%, uz uvjet da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) dužnik je institucija, financijski holding, mješoviti financijski holding, financijska institucija, društvo za upravljanje, mirovinsko društvo ili društvo za pomoćne usluge, a koji je dužan primjenjivati propise u vezi s bonitetnim zahtjevima,
2) dužnik pripada istoj grupi kreditnih institucija kojoj pripada i ta kreditna institucija, te je u tu grupu uključen metodom pune konsolidacije,
3) dužnik primjenjuje istovrsne politike i procedure procjene, mjerenja i kontrole rizika kao i kreditna institucija i
4) trenutačno ne postoje i ne očekuju se materijalna ili pravna ograničenja glede promptnog prijenosa kapitala ili podmirenja obveza dužnika prema kreditnoj instituciji.
22
Članak 22.
Iznos izloženosti kreditne institucije za repo i obratne repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane odnosno drugoj ugovornoj strani, transakcije s dugim rokom namire i transakcije kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade izračunava se na način propisan u dijelu 4. ili dijelu 6.2. ove Glave.
Članak 23.
Ako je izloženost kreditne institucije u obliku prodanih, pozajmljenih i založenih vrijednosnih papira ili robe koji su predmet repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja drugoj ugovornoj strani i transakcija kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade, kreditne institucije koje se koriste složenom metodom za financijske kolaterale, takvu će izloženost povećati koristeći vrijednosno usklađivanje prikladno za takve vrijednosne papire ili robu na način propisan u dijelu 4. ove Glave.
Članak 24.
Ako je izloženost kreditne institucije u obliku izvedenih financijskih instrumenata navedenih u dijelu 9. Glave III. ove Odluke, iznos izloženosti izračunava se na način propisan u dijelu 6. ove Glave.
Članak 25.
Iznos izloženosti ostalih izvanbilančnih stavki vezanih uz rizik druge ugovorne strane, a koje su predmet zaštite na dnevnoj osnovi, kreditna institucija izračunava na način propisan u dijelu 6.2. ove Glave.
Članak 26.
Ponderiranu izloženost za sekuritizirane pozicije kreditna institucija izračunava na način propisan u dijelu 5. ove Glave.
2.1.1. Priznavanje i raspoređivanje kreditnih rejtinga vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika i kreditnih procjena agencija za kreditiranje izvoza
Članak 27.
Kreditne će institucije za izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom primijeniti kreditne rejtinge dodijeljene od VIPKR koje je priznala Hrvatska narodna banka i objavila u Popisu priznatih VIPKR iz članka 31. ove Odluke i kreditne procjene dodijeljene od AKI iz članka 34. ove Odluke.
Članak 28.
Hrvatska narodna banka postupak priznavanja VIPKR provodi na dva načina: izravno i/ili neizravno.
23
Članak 29.
(1) Hrvatska narodna banka izravno će priznati VIPKR ako njezina metodologija i kreditni rejtinzi udovoljavaju uvjetima za priznavanje propisanima u dijelu 2.4. ove Glave.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za VIPKR sa sjedištem u državi članici koja je dobila odobrenje u skladu s odredbama Regulative 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, Hrvatska narodna banka smatrat će da njezina metodologija udovoljava uvjetima propisanima u dijelu 2.4.1.1. ove Glave. 5
Članak 30.
Hrvatska narodna banka može neizravno priznati VIPKR, uključujući raspoređivanje njezinih kreditnih rejtinga u određene stupnjeve kreditne kvalitete, a bez provođenja vlastite procjene, ako utvrdi da su je prethodno priznala druga nadležna tijela država članica.
Članak 31.
(1) Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 29. ili članka 30. ove Odluke, Hrvatska narodna banka izdat će odobrenje za priznavanje određene VIPKR.
(2) Odobrenjem iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka odredit će za koji se tržišni segmet rejtinzi te VIPKR mogu primjenjivati i način raspoređivanja njezinih kreditnih rejtinga u određene stupnjeve kreditne kvalitete.
(3) VIPKR koja je dobila odobrenje iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka će uključiti u Popis priznatih VIPKR, koji sadržava i raspoređivanje njezinih kreditnih rejtinga u određene stupnjeve kreditne kvalitete.
(4) Popis priznatih VIPKR iz stavka 3. ovoga članka Hrvatska narodna banka objavljuje na svojoj internetskoj stranici.
Članak 32.
Kreditna institucija pri dodjeljivanju odgovarajućeg pondera rizika primjenjuje oznake stupnja kreditne kvalitete iz prethodnog članka na način propisan u dijelu 2.2. ove Glave.
Članak 33.
Hrvatska narodna banka na svojim internetskim stranicama objavljuje detaljnu metodologiju kojom se koristi u postupku priznavanja i praćenja VIPKR.
Članak 34.
Kreditna institucija može se koristiti kreditnim procjenama AKI:
5 ova odredba stupa na snagu na dan prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju.
24
1) ako se radi o općeprihvaćenom rejtingu za ocjenu rizičnosti koji dodjeljuje AKI, a koja sudjeluje u kreiranju OECD-ovih uputa za službeno podržano kreditiranje izvoza ili
2) ako AKI objavljuje svoje kreditne procjene i prihvaća dogovorenu metodologiju OECD-a, a kreditne se procjene svrstavaju u jednu od osam kategorija rizika povezanih s minimalnim premijama osiguranja izvoznih poslova (u nastavku teksta: MIOP) i utvrđenih metodologijom OECD-a.
2.2. PRIMJENA PONDERA RIZIKA PO KATEGORIJAMA IZLOŽENOSTI
2.2.1. Izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama
2.2.1.1. Tretman
Članak 35.
(1) Kreditna institucija dužna je izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama koje ne ispunjavaju uvjete iz članka 36. do članka 39. i članka 617. ove Odluke, dodijeliti ponder rizika 100%.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija dužna je izloženostima prema Hrvatskoj narodnoj banci koje ne ispunjavaju uvjete iz članka 36. do članka 39. i članka 617. ove Odluke, dodijeliti ponder rizika koji se u skladu s člancima 36. i 37. ove Odluke dodjeljuje potraživanjima od Republike Hrvatske nominiranima u toj valuti.
Članak 36.
Ako se kreditna institucija koristi kreditnim rejtinzima dodijeljenima od odabrane VIPKR, izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 1., a u skladu s rasporedom kreditnih rejtinga po određenim stupnjevima kreditne kvalitete.
Tablica 1.
STUPANJ KREDITNE KVALITETE
1 2 3 4 5 6
Ponder rizika 0% 20% 50% 100% 100% 150%
Članak 37.
Ako se kreditna institucija koristi kreditnim procjenama AKI, izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama dodjeljuje ponder rizika naveden tablici 2., a u skladu s rasporedom kreditnih procjena po određenim stupnjevima kreditne kvalitete odnosno MIOP-u.
25
Tablica 2.
Stupanj kreditne kvalitete prema
MIOP-u
0 1 2 3 4 5 6 7
Ponder rizika 0% 0% 20% 50% 100% 100% 100% 150%
Članak 38.
Kreditna institucija izloženostima prema Europskoj središnjoj banci dodjeljuje ponder rizika 0%.
2.2.1.2. Izloženosti u nacionalnoj valuti dužnika
Članak 39.
Iznimno od dijela 2.2.1.1. ove Glave, kreditna institucija izloženostima prema Republici Hrvatskoj i Hrvatskoj narodnoj banci te središnjim državama država članica i središnjim bankama država članica, nominiranima u njihovoj valuti i s izvorima sredstava u njihovoj valuti, dodjeljuje ponder rizika 0%.
2.2.2. Izloženosti prema lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi
Članak 40.
(1) Kreditna institucija izloženostima prema lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi dodjeljuje ponder rizika na način propisan za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s dijelom 2.2.6. ove Glave. Kreditna institucija ne može primjenjivati povoljnije pondere rizika za kratkoročne izloženosti u skladu s člankom 51., člankom 53. i člankom 58. ove Odluke.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, kreditna institucija izloženostima prema lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili državi članici koje su nominirane u valuti dužnika i s izvorima sredstava u istoj toj valuti dodjeljuje ponder rizika 20%.
2.2.3. Izloženosti prema javnim državnim tijelima
Članak 41.
Kreditna institucija izloženostima prema javnim državnim tijelima koja ne ispunjavaju uvjete iz članka 42. do članka 45. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika 100%.
Članak 42.
Kreditna institucija izloženostima prema javnim državnim tijelima u Republici Hrvatskoj koja imaju tretman države dodjeljuje ponder rizika na način propisan za ponderiranje izloženosti
26
prema središnjoj državi u skladu s člankom 35. do članka 37., člankom 39. i člankom 617. ove Odluke.
Članak 43.
Kreditna institucija izloženostima prema javnim državnim tijelima koja imaju tretman institucije dodjeljuje ponder rizika na način propisan za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s dijelom 2.2.6. ove Glave. Kreditna institucija ne može primijeniti povoljniji ponder rizika za kratkoročne izloženosti u skladu s člankom 51., člankom 53. i člankom 58. ove Odluke.
Članak 44.
(1) Kreditna institucija izloženostima prema javnim državnim tijelima iz drugih država članica za koje nadležno tijelo te države članice primjenjuje izračun izloženosti kao prema središnjoj državi u kojoj su ona osnovana, dodjeljuje ponder rizika na način propisan za ponderiranje izloženosti prema središnjoj državi u skladu s člankom 35. do članka 37., člankom 39. i člankom 617. ove Odluke.
(2) Kreditna institucija izloženostima prema javnim državnim tijelima iz drugih država članica za koje nadležno tijelo te države članice primjenjuje izračun izloženosti kao prema institucijama, dodjeljuje ponder rizika na način propisan za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s dijelom 2.2.6. ove Glave. Kreditna institucija na te izloženosti ne može primijeniti povoljniji ponder rizika za kratkoročne izloženosti propisan člancima 51., 53. i 58. ove Odluke.
Članak 45.
(1) Kreditna institucija izloženostima prema javnim državnim tijelima trećih država, a gdje su bonitetni zahtjevi koji se primjenjuju na kreditne institucije propisima uređeni na jednak način kao i u državama članicama, te za koje nadležno tijelo te države primjenjuje izračun izloženosti kao prema institucijama, dodjeljuje ponder rizika na način propisan za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s dijelom 2.2.6. ove Glave. Kreditna institucija na te izloženosti ne može primijeniti povoljniji ponder rizika za kratkoročne izloženosti propisan člancima 51., 53. i 58. ove Odluke.
(2) Kreditna institucija izloženostima prema javnim državnim tijelima trećih država ne smije dodijeliti ponder rizika na način propisan za ponderiranje izloženosti prema središnjoj državi.
2.2.4. Izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama
Članak 46.
Kreditna institucija izloženostima prema multilateralnim razvojnim bankama iz članka 2. stavka 1. točke 5. alineje 1. do 14. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika 0%.
Članak 47.
Kreditna institucija izloženostima prema multilateralnim razvojnim bankama iz članka 2. stavka 1. točke 5. alineje 15. do 17. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika na način propisan za
27
ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s dijelom 2.2.6. ove Glave. Kreditna institucija ne može primijeniti povoljniji ponder rizika za kratkoročne izloženosti na način propisan u članku 51., članku 53. i članku 58. ove Odluke.
Članak 48.
Kreditna institucija izloženostima u obliku dijela upisanoga, a neplaćenoga kapitala u Europskom investicijskom fondu dodjeljuje ponder rizika 20%.
2.2.5. Izloženosti prema međunarodnim organizacijama
Članak 49.
Kreditna institucija izloženostima prema međunarodnim organizacijama dodjeljuje ponder rizika 0%.
2.2.6. Izloženosti prema institucijama
2.2.6.1. Tretman
Članak 50.
Kreditna institucija izloženostima prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća duži od tri mjeseca i koje imaju kreditni rejting odabrane VIPKR, dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 3., a u skladu s kreditnim rejtingom dodijeljenim od odabrane VIPKR, koji je raspoređen u određeni stupanj kreditne kvalitete.
Tablica 3.
Stupanj kreditne kvalitete
1 2 3 4 5 6
Ponder rizika 20% 50% 50% 100% 100% 150%
Članak 51.
Kreditna institucija izloženostima prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći i koje imaju kreditni rejting odabrane VIPKR, dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 4., a u skladu s kreditnim rejtingom dodijeljenim od odabrane VIPKR, koji je raspoređen u određeni stupanj kreditne kvalitete.
Tablica 4.
Stupanj kreditne kvalitete 1 2 3 4 5 6
Ponder rizika 20% 20% 20% 50% 50% 150%
28
Članak 52.
Kreditna institucija izloženostima prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća duži od tri mjeseca, a nemaju kreditni rejting dodijeljen od odabrane VIPKR, dodjeljuje ponder rizika 50%.
Članak 53.
Kreditna institucija izloženostima prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći, a nemaju kreditni rejting dodijeljen od odabrane VIPKR, dodjeljuje ponder rizika 20%
Članak 54.
Iznimno od članka 52. i članka 53. ove Odluke, kreditna institucija izloženostima prema institucijama koje nemaju kreditni rejting odabrane VIPKR dodjeljuje ponder rizika koji se dodjeljuje na način propisan za ponderiranje takve izloženosti prema središnjoj državi u kojoj je sjedište te institucije u skladu s člankom 35. do članka 37., člankom 39. i člankom 617. ove Odluke ili ponder rizika propisan člankom 52. i člankom 53. ove Odluke, ovisno o tome koji je ponder veći.
Članak 55.
Ako za izloženosti prema institucijama postoji kratkoročni kreditni rejting izdanja dodijeljen od odabrane VIPKR, kreditna institucija tim izloženostima dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 5., a u skladu s kreditnim rejtingom koji je raspoređen u određeni stupanj kreditne kvalitete.
Tablica 5.
Stupanj kreditne kvalitete
1 2 3 4 5 6
Ponder rizika 20% 50% 100% 150% 150% 150%
Članak 56.
Ako financijska institucija ima odobrenje za rad izdano od nadležnog tijela koje je nadležno i za izdavanje odobrenja i za superviziju kreditnih institucija ili ako nadležno tijelo financijske institucije ima sklopljen ugovor o suradnji s nadležnim tijelom kreditnih institucija, te ako financijska institucija udovoljava istim bonitetnim zahtjevima koji se primjenjuju i na kreditne institucije, pri izračunu izloženosti kreditna im institucija dodjeljuje ponder rizika na način propisano za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s dijelom 2.2.6 ove Glave.
29
Članak 57.
Kreditna institucija dužna je za izloženosti za koje postoji rejting za specifično izdanje koje predstavlja izloženost prema instituciji (uključujući i kratkoročni i kreditni rejting izdanja), a koje se uključuje u ovu kategoriju primijeniti odredbe iz dijela 2.3.1. ove Glave.
2.2.6.2. Kratkoročne izloženosti u nacionalnoj valuti dužnika
Članak 58.
Iznimno od članka 51. i 53. ove Odluke kreditna institucija izloženostima prema institucijama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili državi članici čiji je preostali rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći, a koje su nominirane u valuti dužnika i s izvorima sredstava u istoj toj valuti, može dodijeliti ponder rizika za jednu kategoriju manje povoljan od pondera rizika koji se dodjeljuje takvoj izloženosti prema središnjoj državi u kojoj je sjedište te institucije u skladu s člankom 39. i člankom 617. ove Odluke.
2.2.6.3. Ulaganja u instrumente jamstvenoga kapitala
Članak 59.
Kreditna institucija ulaganjima u kapital ili jamstveni kapital drugih institucija dodjeljuje ponder rizika 100%, osim ako su ta ulaganja odbitna stavka pri izračunu jamstvenoga kapitala te kreditne institucije.
2.2.6.4. Minimalne obvezne pričuve na zahtjev Europske središnje banke
Članak 60.
Kreditna institucija izloženostima prema institucijama u obliku minimalnih obveznih pručuva, koje je na zahtjev Europske središnje banke ili središnje banke države članice izdvojila ta kreditna institucija, dodjeljuje ponder rizika kao za izloženosti prema središnjoj banci države članice ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1) minimalne obvezne pričuve koje su izdvojene podliježu odredbama Regulative 1745/2003 Europske središnje banke od 12. rujna 2003. ili regulative koja će se naknadno izmijeniti ili dopuniti odnosno zamijeniti ovu regulativu ili u skladu s nacionalnim zahtjevima u vezi s minimalnom obveznom pričuvom koji su u skladu s odredbama te regulative i
2) u slučaju stečaja ili insolventnosti institucije u kojoj se izdvajaju i održavaju minimalne obvezne pričuve, one ne ulaze u stečajnu ili likvidacijsku masu te ne mogu biti predmet ovrhe koja se provodi nad tom institucijom odnosno ne smiju biti korištene za podmirivanje ostalih obveza institucija, već će se u potpunosti i pravodobno vratiti kreditnoj instituciji.
30
2.2.7. Izloženosti prema trgovačkim društvima
Članak 61.
(1) Ako nisu uključene u neku drugu kategoriju, u kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima uključuju se:
- izloženosti prema trgovačkom društvu, - izloženosti u obliku dionica u zatvorene investicijske fondove i - izloženosti prema trgovcu pojedincu, obrtniku i osobi koja se bavi slobodnim
zanimanjem.
(2) Kreditna institucija izloženostima prema trgovačkim društvima dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 6., a u skladu s kreditnim rejtingom dodijeljenim od odabrane VIPKR, koji je raspoređen u određeni stupanj kreditne kvalitete.
Tablica 6.
Stupanj kreditne kvalitete
1 2 3 4 5 6
Ponder rizika 20% 50% 100% 100% 150% 150%
Članak 62.
Kreditna institucija izloženostima prema trgovačkim društvima koje nemaju kreditni rejting dodijeljen od odabrane VIPKR, dodjeljuje ponder rizika 100% ili ponder rizika koji se dodjeljuje istovjetnim izloženostima prema središnjoj državi u kojoj je sjedište trgovačkog društva, ovisno o tome koji je ponder veći.
Članak 63.
Ako za izloženosti prema trgovačkim društvima postoji kratkoročni kreditni rejting izdanja dodijeljen od odabrane VIPKR, kreditna institucija tim izloženostima dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 5. iz članka 55. ove Odluke, a u skladu s kreditnim rejtingom koji je raspoređen u određeni stupanj kreditne kvalitete.
Članak 64.
Kreditna institucija dužna je za izloženosti za koje postoji rejting za specifično izdanje koje predstavlja izloženost prema trgovačkom društvu (uključujući i kratkoročni kreditni rejting izdanja), a koja se uključuje u ovu kategoriju, primijeniti odredbe iz dijela 2.3.1.2. ove Glave.
31
2.2.8. Izloženosti prema stanovništvu
Članak 65.
(1) U kategoriju izloženosti prema stanovništvu uključuju se izloženosti prema fizičkim osobama (a koje nisu trgovci pojedinci, obrtnici i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima), ako nisu uključene u neku drugu kategoriju.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija u kategoriju izloženosti prema stanovništvu može uključiti i izloženosti prema trgovačkim društvima, trgovcima pojedincima, obrtnicima ili osobama koje se bave slobodnim zanimanjima, a koje ispunjavaju uvjete iz stavka 4. ovoga članka.
(3) Kreditna institucija dužna je izloženosti prema osobi iz stavka 1. ovoga članka, a koja ne ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka, dodijeliti ponder rizika 100%.
(4) Kreditna institucija može izloženosti prema dužniku koji se uključuje u kategoriju stanovništva dodijeliti ponder rizika 75% ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
- dužnik je fizička osoba ili MSD, - izloženost pripada dovoljno diversificiranom dijelu portfelja stanovništva i - ukupna bilančna izloženost kreditne institucije, njoj nadređenog društva te njima
podređenih društava prema dužniku i grupi povezanih osoba s dužnikom osim potraživanja osiguranih stambenim nekretninama koja su uključena u kategoriju iz dijela 2.2.9. ove Glave ne smije prijeći 2,5 milijuna kuna.
(5)Kreditna institucija dužna je poduzeti primjerene radnje kako bi prikupila informacije vezane uz utvrđivanje navedene izloženosti.
Članak 66.
(1) Kreditna institucija može pojedini dio portfelja stanovništva smatrati diversificiranim ako je internim aktima propisala grupe istih proizvoda posebno za fizičke osobe, a posebno za MSD, te ako je pokazatelj diversificiranosti iz stavka 2. ovoga članka za određenu grupu istih proizvoda manji ili jednak 0,2%. Istim proizvodom mogu se smatrati isključivo proizvodi istovrsnih rizičnih karakteristika s obzirom na drugu ugovornu stranu, namjenu i preostale karakteristike.
(2) Kreditna institucija pokazatelj diversificiranosti (Pd) izračunava na sljedeći način:
gdje je "n" broj partija po pojedinom proizvodu.
Članak 67.
Kreditna institucija može uključiti u ovu kategoriju izloženosti i sadašnju vrijednost minimalnih plaćanja na osnovi ugovora o najmu/ugovora o leasingu ako su ispunjeni uvjeti iz članka 65. ove Odluke.
32
Članak 68.
Iznimno od članka 65. ove Odluke, kreditna institucija u kategoriju izloženosti prema stanovništvu ne može uključiti vrijednosne papire, osim mjenica i čekova.
2.2.9. Izloženosti osigurane nekretninama
Članak 69.
(1) Kreditna institucija može izloženost ili dio izloženosti koji su u cijelosti osigurani hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad stambenom ili poslovnom nekretninom razvrstati u kategoriju izloženosti osigurane nekretninama.
(2) Kreditna institucija izloženosti ili dijelu izloženosti iz stavka 1. ovoga članka koji ne ispunjavaju uvjete iz 2.2.9.1. i 2.2.9.2. ove Glave, dužna je dodijeliti ponder rizika 100%.
2.2.9.1. Izloženosti osigurane hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad stambenom nekretninom
Članak 70.
Kreditna institucija izloženostima ili dijelu izloženosti koji su u cijelosti osigurani hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad stambenom nekretninom dodjeljuje ponder rizika 35% ako su ispunjeni uvjeti iz članka 71. do članka 73. ove Odluke.
Članak 71.
(1) Kreditna institucija može ponder rizika 35% dodijeliti samo onim izloženostima ili dijelu izloženosti koji su osigurani stambenom nekretninom u kojoj fizička osoba vlasnik nekretnine stanuje ili će stanovati, odnosno koju fizička osoba vlasnik nekretnine daje u najam/leasing za potrebe stanovanja, a na temelju ugovora o najmu/leasingu.
(2) Kreditna institucija može dodijeliti ponder rizika iz stavka 1. ovoga članka pod uvjetom da vlasnik stambene nekretnine ima u vlasništvu najviše dvije stambene nekretnine.
Članak 72.
(1) Kreditna institucija može dodijeliti ponder rizika 35% i izloženostima nastalima na temelju ugovora o najmu/financijskom leasingu stambene nekretnine čiji je najmodavac/davatelj leasinga ta kreditna institucija, a najmoprimac/primatelj leasinga ima ugovorenu opciju kupnje.
(2) Izloženost kreditne institucije iz stavka 1. ovoga članka mora biti u potpunosti osigurana stambenom nekretninom koja je u vlasništvu kreditne institucije.
Članak 73.
Na izloženosti osigurane hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad stambenom nekretninom kreditna institucija može primijeniti ponder rizika 35%, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
33
1) vrijednost te stambene nekretnine materijalno ne ovisi o kreditnoj sposobnosti dužnika; navedeno ne podrazumijeva utjecaj makroekonomskih činitelja na vrijednost stambene nekretnine i kreditnu sposobnost dužnika,
2) rizik vezan uz dužnika materijalno ne ovisi o novčanom toku koji je rezultat uporabe stambene nekretnine dane kao kolateral ili ishoda projekta, već o sposobnosti dužnika da podmiruje obvezu iz drugih izvora sredstava, odnosno sposobnost dužnika da podmiruje obvezu materijalno ne ovisi o novčanim tokovima koji su rezultat uporabe stambene nekretnine uzete kao kolateral,
3) udovoljavanje minimalnim zahtjevima za priznavanje i pravilima vrednovanja nekretnine propisanima u članku 350. i članku 363.,
4) iznos izloženosti prije smanjenja za utvrđeni ispravak vrijednosti odnosno rezerviranja za gubitke po izvanbilančnim obvezama (bruto iznos) nije veći od 75% vrijednosti nekretnine utvrđene u skladu s člankom 363. ove Odluke (pokazatelj loan-to-value ≤ 75%).
2.2.9.2. Izloženosti osigurane hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad poslovnom nekretninom
Članak 74.
Kreditna institucija može dodijeliti ponder rizika 50% onim izloženostima ili dijelu izloženosti koji su u cijelosti osigurani hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad poslovnom nekretninom koja se nalazi na području Republike Hrvatske, a u kojoj vlasnik obavlja svoju djelatnost ili je kao vlasnik daje u zakup/leasing na temelju ugovora o zakupu/leasingu.
Članak 75.
(1) Kreditna institucija dodjeljuje ponder rizika 50% i izloženostima nastalima na temelju ugovora o zakupu /financijskom leasingu poslovne nekretnine koja se nalazi na području Republike Hrvatske, u kojem je kreditna institucija zakupodavac/davatelj leasinga, a zakupoprimac /primatelj leasinga ima ugovorenu opciju kupnje.
(2) Izloženost kreditne institucije iz stavka 1. ovoga članka mora biti u potpunosti osigurana poslovnom nekretninom u vlasništu kreditne institucije.
Članak 76.
Kreditna institucija može na izloženosti osigurane hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad poslovnom nekretninom primijeniti ponder rizika 50% ako su ispunjeni uvjeti koji se odnose i na izloženosti osigurane stambenom nekretninom iz članka 73. točaka 1., 2. i 3. ove Odluke.
Članak 77.
(1) Kreditna institucija dodjeljuje ponder rizika 50% dijelu izloženosti koji ne prelazi iznos od 50% tržišne vrijednosti poslovne nekretnine.
34
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako se poslovna nekretnina nalazi u Republici Hrvatskoj ili u državi članici i ako su propisima određeni strogi kriteriji za procjenu hipotekarne vrijednosti, kreditna institucija dodjeljuje ponder rizika 50% dijelu izloženosti koji je niži od sljedeća dva iznosa:
- 50% tržišne vrijednosti nekretnine ili - 60% hipotekarne vrijednosti nekretnine.
Članak 78.
Kreditna institucija preostalom dijelu izloženosti iznad iznosa iz članka 77. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika 100%.
Članak 79.
Kreditna institucija izloženostima koje su u cijelosti osigurane hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad poslovnom nekretninom na području druge države članice može dodijeliti ponder rizika 50% ako nadležno tijelo te države članice dopušta kreditnim institucijama, sa sjedištem u toj državi članici, da izloženostima ili dijelu izloženosti koji su u cijelosti osigurani hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad poslovnom nekretninom koja se nalazi na području te države članice, dodjeljuje ponder rizika 50%.
2.2.10. Dospjela nenaplaćena potraživanja
Članak 79.a
Kreditna institucija dužna je dospjela nenaplaćena potraživanja razvrstati u kategoriju dospjela nenaplaćena potraživanja, osim ako ona ne ispunjavaju uvjete za razvrstavanje u kategoriju sekuritizacijske pozicije ili u kategoriju visokorizična potraživanja.
Članak 80.
Kreditna institucija izloženostima ili dijelu izloženosti koji imaju status dospjelih nenaplaćenih potraživanja, a nisu osigurani, dodjeljuje ponder rizika:
1) 150% ako su ispravci vrijednosti manji od 20% neosiguranog dijela ukupne izloženosti prije smanjenja za utvrđene ispravke vrijednosti odnosno
2) 100% ako su ispravci vrijednosti jednaki ili veći od 20% neosiguranog dijela ukupne izloženosti prije smanjenja za utvrđene ispravke vrijednosti.
Članak 81.
Pod osiguranim dijelom izloženosti iz članka 80. ove Odluke smatra se dio koji je u potpunosti osiguran financijskim kolateralom i/ili garancijama/jamstvima priznatima za primjenu standardiziranog pristupa u skladu s dijelom 4. ove Glave.
35
Članak 82.
Kreditna institucija izloženostima ili dijelu izloženosti koji su osigurani hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad stambenom ili poslovnom nekretninom iz dijelova 2.2.9.1. i 2.2.9.2. ove Glave, a koji imaju status dospjelih nenaplaćenih potraživanja, dodjeljuje ponder rizika 100%.
Članak 82.a
Kod dospjelih nenaplaćenih potraživanja iz članka 80. ove Odluke za koja je utvrđen ispravak vrijednosti, kreditna je institucija dužna ukupan ispravak vrijednosti prvo rasporediti na neosigurani dio izloženosti.
2.2.11. Visokorizična potraživanja
Članak 83.
Kreditna institucija visokorizičnim potraživanjima dodjeljuje ponder rizika 150%.
Članak 84.
Kreditna institucija dužna je internim aktima propisati detaljniju kategorizaciju visokorizičnih potraživanja.
2.2.12. Izloženosti u obliku pokrivenih obveznica
Članak 85.
Kreditna institucija izloženostima u obliku pokrivenih obveznica kojima nije dodijeljen rejting izdanja, a koje udovoljavaju kriterijima pokrivenosti iz članka 86. do članka 88. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika na temelju kreditnog rejtinga koji je dodijeljen za nadređenu neosiguranu izloženost kreditne institucije izdavatelja na sljedeći način:
1) ako je izloženostima prema institucijama dodijeljen ponder rizika 20%, pokrivenim obveznicama dodjeljuje se ponder rizika 10%;
2) ako je izloženostima prema institucijama dodijeljen ponder rizika 50%, pokrivenim obveznicama dodjeljuje se ponder rizika 20%;
3) ako je izloženostima prema institucijama dodijeljen ponder rizika 100%, pokrivenim obveznicama dodjeljuje se ponder rizika 50%;
4) ako je izloženostima prema institucijama dodijeljen ponder rizika 150%, pokrivenim obveznicama dodjeljuje se ponder rizika 100%.
36
Članak 86.
Pokrivene obveznice moraju biti osigurane (pokrivene) sljedećim vrstama imovine:
1) izloženostima prema/ili jamstvima/garancijama središnjih država, središnjih banaka, javnih državnih tijela, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave iz Republike Hrvatske i država članica;
2) izloženostima prema/ili jamstvima/garancijama središnjih država, središnjih banaka trećih država, multilateralnih razvojnih banaka i međunarodnih organizacija, uz uvjet da njihov kreditni rejting odgovara stupnju kreditne kvalitete 1 (ponder 0%) u skladu s ovom Odlukom; izloženostima prema/ili jamstvima javnih državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave iz trećih država, a koje se ponderiraju kao izloženosti prema institucijama, uz uvjet da njihov kreditni rejting odgovara stupnju kreditne kvalitete 1 u skladu s ovom Odlukom.
Ako izloženosti navedene u ovoj točki, a koje predstavljaju instrument osiguranja, ne prelaze 20% nominalne vrijednosti izdanih pokrivenih obveznica institucije izdavatelja, kreditna institucija može za određivanje pokrivenosti priznati i stupanj kreditne kvalitete 2.
3) izloženostima prema institucijama, uz uvjet da njihov kreditni rejting odgovara stupnju kreditne kvalitete 1 u skladu s ovom Odlukom, te da ne iznose više od 15% nominalne vrijednosti izdanih pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavatelja. Smanjivanje izloženosti prema institucijama na osnovi naplate potraživanja od dužnika ili na osnovi namire iz hipoteke odnosno fiducijarnog prijenosa vlasništva kod kredita osiguranih nekretninama, ne uključuje se u izračun limita od 15% iz prethodnog stavka ove točke.
Ako se izloženosti u ovoj točki odnose na institucije iz Republike Hrvatske i država članica i ako imaju ugovoreno dospijeće do najviše 100 dana, kreditna institucija može za određivanje pokrivenosti priznati i stupanj kreditne kvalitete 2.
4) kreditima koji su osigurani:
a) stambenim nekretninama u skladu s dijelom 2.2.9.1. ove Glave, do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisana hipoteka ili fiducijarni prijenos vlasništva (uzevši u obzir sve prethodne terete na nekretnini) ili 80% tržišne/hipotekarne vrijednosti založene nekretnine;
b) nadređenim tranšama (engl. senior units) koje su izdali sekuritizacijski subjekti regulirani propisima Republike Hrvatske ili država članica čija je djelatnost sekuritizacija izloženosti osiguranih stambenim nekretninama. Posebni javni nadzor uspostavljen radi zaštite imatelja obveznica osigurava da sredstva prikupljena emisijom takvih obveznica moraju biti uložena u skladu s propisom u imovinu koja će do dospijeća obveznica omogućiti ispunjenje obveza koje proizlaze iz obveznica i koje bi u slučaju nesolventnosti izdavatelja prioritetno poslužile za povrat glavnice i kamata iz tih obveznica. Taj javni nadzor mora osigurati da se u svakom trenutku najmanje 90% imovine tih subjekata na temelju koje su izdane nadređene tranše sastoji od potraživanja osiguranih hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva čiji iznos zajedno sa svim prethodno upisanim teretima nad stambenim nekretninama ne prelazi najmanji od sljedećih iznosa:
37
– iznos glavnice nadređene tranše – iznos glavnice koja je osigurana hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva (u obzir se uzimaju svi prethodni tereti na nekretnini) – 80% tržišne/hipotekarne vrijednosti založenih nekretnina.
Nadređena tranša mora imati stupanj kreditne kvalitete 1 u skladu s ovom Odlukom i ne smije prelaziti 10% nominalne vrijednosti ukupnog iznosa izdanih obveznica.
5) kreditima koji su osigurani:
a) poslovnim nekretninama skladu s dijelom 2.2.9.2. ove Glave, do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisana hipoteka ili fiducijarni prijenos vlasništva (uzevši u obzir sve prethodne terete na nekretnini) ili 60% tržišne/hipotekarne vrijednosti založene nekretnine.
Umjesto dopuštenog omjera vrijednosti kredita i odgovarajućeg osiguranja od 60%, može se priznati i omjer do najviše 70%:
– ako je ukupna imovina, koja služi kao instrument osiguranja za pokrivene obveznice, veća najmanje za 10% od nominalne vrijednosti emisije svih pokrivenih obveznica – ako su ispunjeni uvjeti pravne zaštite imatelja obveznica na način određen u dijelu 4. ove Glave i – ako zahtjevi imatelja pokrivenih obveznica imaju prvenstvo u redoslijedu naplate pred ostalim zahtjevima nad kolateralom.
b) nadređenim tranšama koje su izdali sekuritizacijski subjekti regulirani propisima Republike Hrvatske ili država članica o sekuritizaciji izloženosti osiguranih poslovnim nekretninama. Posebni javni nadzor uspostavljen radi zaštite imatelja obveznica osigurava da sredstva prikupljena emisijom takvih obveznica moraju biti uložena u skladu s propisom u imovinu koja će do dospijeća obveznica omogućiti ispunjenje obveza koje proizlaze iz obveznica i koje bi u slučaju nesolventnosti izdavatelja prioritetno poslužile za povrat glavnice i kamata iz tih obveznica. Taj javni nadzor mora osigurati da se u svakom trenutku najmanje 90% imovine tih subjekata na temelju koje su izdane nadređene tranše sastoji od potraživanja osiguranih hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva čiji iznos zajedno sa svim prethodno upisanim teretima nad poslovnim nekretninama ne prelazi najmanji od sljedećih iznosa:
– iznos glavnice nadređene tranše – iznos glavnice koja je osigurana hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva (u obzir se uzimaju svi prethodni tereti na nekretnini) – 60% vrijednosti založene nekretnine.
Nadređena tranša mora imati stupanj kreditne kvalitete 1 u skladu s ovom Odlukom i ne smije prelaziti 10% nominalne vrijednosti ukupnog iznosa izdanih obveznica.
6) kreditima koji su osigurani brodovima i gdje iznos duga na koju je upisana hipoteka ili fiducijarni prijenos vlasništva (uzevši u obzir sve prethodne terete na brodu), ne prelazi 60% tržišne vrijednosti založenog broda.
38
Članak 87.
U izračun limita od 90% iz članka 86. točaka 4. i 5. ove Odluke kreditna institucija ne uključuje smanjivanje izloženosti nastalo na osnovi naplate potraživanja od dužnika ili na osnovi naplate ili namire iz ugovora o kreditu kod kojih je ugovoreno osiguranje hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva na nekretninama u nadređenim tranšama ili dužničkim vrijednosnim papirima.
Članak 88.
Za svu imovinu koja je navedena kao instrument osiguranja u članku 86. ove Odluke, mora postojati zakonska osnova koja omogućava da ta imovina služi isključivo za zaštitu imatelja pokrivenih obveznica od gubitaka (ista movina ne ulazi u stečajnu ili likvidacijsku masu te ne može biti predmet ovrhe koja se provodi nad izdavateljem pokrivenih obveznica odnosno ne smije biti korištena za podmirivanje njegovih ostalih obveza).
Članak 89.
Kreditna institucija dužna je na pokrivene obveznice osigurane nekretninama primjenjivati minimalne zahtjeve za priznavanje i pravila vrednovanja propisane u članku 350. i članku 363., a u vezi s člankom 2. stavkom 3. točkama 18. i 19. ove Odluke.
Članak 90.
Iznimno od kriterija iz članka 86. do članka 88. ove Odluke, kreditna institucija na pokrivene obveznice izdane do 31. prosinca 2007. može primijeniti tretman iz članka 85. ove Odluke.
2.2.13. Sekuritizacijske pozicije
Članak 91.
Iznose izloženosti ponderirane rizikom za sekuritizacijske pozicije kreditna institucija izračunava u skladu s odredbama u dijelu 5. ove Glave.
Članak 92.
(1) Kada kreditna institucija pruža kreditnu zaštitu za određeni broj izloženosti pod uvjetom da nastanak statusa neispunjavanja obveza za n-tu izloženost u grupi izloženosti predstavlja osnovu za plaćanje i dovodi do prestanka ugovornog odnosa, a za tu grupu izloženosti postoji kreditni rejting od strane odabrane VIPKR, dodjeljuje se ponder rizika u skladu s dijelom 5. ove Glave.
(2) Ako za grupu izloženosti iz stavka 1. ovoga članka ne postoji kreditni rejting od strane odabrane VIPKR, ponderirani iznos imovine izračunava se na način da se zbroje ponderi rizika izloženosti uključeni u košaricu (engl. basket), isključujući n–1 izloženosti, do maksimalno 1250%. Dobiveni ponder kreditna institucija množi s nominalnim iznosom zaštite koja proistječe iz kreditne izvedenice. N–1 izloženosti koje se isključuju iz navedenog zbroja jesu one koje rezultiraju nižim ponderiranim iznosom nego bilo koje druge izloženosti uključene u košaricu.
39
2.2.14. Izloženosti u obliku udjela u investicijskim fondovima
Članak 93.
(1) Kreditna institucija izloženostima u obliku udjela u investicijskim fondovima koje ne ispunjavaju uvjete za dodjelu pondera prema članku 94. do članka 100. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika 100%.
(2) Pod izloženostima u obliku udjela u investicijskim fondovima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se udjeli u otvorenim investicijskim fondovima.
Članak 94.
Kreditna institucija izloženostima u obliku udjela u investicijskim fondovima koje imaju kreditni rejting dodijeljen od strane odabrane VIPKR dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 7., a u skladu s dodijeljenim kreditnim rejtingom koji je raspoređen u određeni stupanj kreditne kvalitete.
Tablica 7.
Stupanj kreditne kvalitete 1 2 3 4 5 6
Ponder rizika 20% 50% 100% 100% 150% 150%
Članak 95.
Kreditna institucija izloženostima u obliku udjela u investicijskim fondovima koje imaju karakteristike visokorizičnih potraživanja, dodjeljuje ponder rizika 150%.
Članak 96.
Kreditna institucija može izloženostima u obliku udjela u investicijskim fondovima dodijeliti ponder rizika iz članka 98. do članka 100. ove Odluke ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) Investicijskim fondom upravlja društvo:
- koje podliježe nadzoru u Republici Hrvatskoj ili državi članici ili - koje ima sjedište u trećoj državi pod uvjetom da investicijskim fondom upravlja društvo
koje je pod nadzorom koji je na jednak način uređen kao i nadzor po pravu Europske unije (engl. Community law) i da je suradnja između Hrvatske narodne banke i tijela iz treće države nadležnog za nadzor nad društvima za upravljanje uspostavljena na adekvatan i učinkovit način.
2) Prospekt investicijskog fonda ili sličan dokument sadržava:
- kategorije imovine u koju je investicijskom fondu dopušteno ulaganje i
40
- konkretne limite i metodologiju izračuna limita, ako fond primjenjuje određene limite na svoja ulaganja.
3) Investicijski fond najmanje jednom godišnje izvještava o svojem poslovanju kako bi se omogućila procjena imovine i obveza, prihoda i aktivnosti tijekom izvještajnog razdoblja.
Članak 97. - Briše se
Članak 98.
Ako kreditna institucija raspolaže informacijama o strukturi izloženosti koje čine udio u investicijskom fondu, ukupnoj izloženosti dodjeljuje ponderirani prosječan ponder rizika izračunat na temelju pondera svake odnosne izloženosti koja pripada kategorijama izloženosti u skladu s odredbama ove Odluke.
Članak 99.
(1) Ako kreditna institucija ne raspolaže informacijama o strukturi izloženosti koje čine udio u investicijskom fondu, ukupnoj izloženosti dodjeljuje ponderirani prosječan ponder rizika izračunat na temelju pondera odnosnih izloženosti koje se pretpostavljaju, a koji im se dodjeljuju u skladu s odredbama ove Odluke.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka odnosne izloženosti koje se pretpostavljaju uključuju se u izračun na način da se najprije uključe one kategorije izloženosti koje traže najveće kapitalne zahtjeve, i to do maksimalnog dopuštenog iznosa u okviru ovlaštenja investicijskog fonda, a nakon toga, po silaznom principu, ulaganja u one izloženosti koje posljedično podrazumijevaju sve manje i manje kapitalne zahtjeve, sve dok se ne dosegne ukupan dopušteni iznos ulaganja.
Članak 100.
Iznimno od članka 98. i članka 99. ove Odluke, kreditna institucija može izloženostima u obliku udjela u investicijskom fondu dodijeliti ponder rizika koji se temelji na strukturi izloženosti, a izračunat je od treće strane, uz uvjet da se na odgovarajući način osigura vjerodostojnost dotičnog izračuna i izvještavanja, te da se pojedinačni ponderi određuju u skladu s kategorijama izloženosti propisanima u ovom dijelu Odluke.
2.2.15. Ostale izloženosti
Članak 101.
Gotovini i ekvivalentima gotovine kreditna institucija dodjeljuje ponder rizika 0%. Gotovinskim stavkama u postupku naplate kreditna institucija dodjeljuje ponder rizika 20%.
Članak 102.
Zlatnim polugama koje su u vlastitom trezoru ili su položene kao osiguranje za obveze te kreditne institucije, kreditna institucija dodjeljuje ponder rizika 0%.
41
Članak 103.
Iznimno od dijela 2.2.6. ove Glave, izloženostima prema Tržištu novca d.d. kreditna institucija može dodijeliti ponder rizika 10% ako su ona u potpunosti osigurana stavkama kojima se dodjeljuje ponder rizika 0% ili 20% i koje su priznate kao odgovarajuća kreditna zaštita u skladu s odredbama ove Odluke.
Članak 104.
Kreditna institucija izloženostima koje predstavljaju plaćene predujmove i prihode budućih razdoblja za koje ne može utvrditi drugu ugovornu stranu, dodjeljuje ponder rizika 100%.
Članak 105.
Kreditna institucija materijalnoj imovini dodjeljuje ponder rizika 100%.
Članak 106.
(1) Kreditna institucija ulaganjima u kapital pravnih osoba i ostalim kapitalnim ulaganjima dodjeljuje ponder rizika najmanje 100%, osim ako su ta ulaganja odbitna stavka pri izračunu jamstvenoga kapitala te kreditne institucije.
(2) Izloženosti iz stavka 1. ovoga članka uključuju se u kategorije izloženosti kojima te pravne osobe pripadaju.
Članak 107.
Kreditna institucija izloženostima s osnove ugovora o prodaji i ponovnoj kupnji imovine (engl. asset sale and repurchase agreements) te terminskih kupnja imovine dodjeljuje ponder rizika dodijeljen imovini na koju se ti ugovori/transakcije odnose, a ne ponder rizika druge ugovorne strane u tom pravnom poslu/transakciji.
Članak 108.
(1) Kreditna institucija dužna je izloženost u obliku najma/leasinga iskazivati kao sadašnju vrijednost minimalnih plaćanja na osnovi ugovora o najmu/ugovora o leasingu. Ovim izloženostima dodjeljuje se ponder ovisno o kategoriji izloženosti kojoj pripadaju.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kada je izloženost ostatak vrijednosti s osnove najma/leasinga, iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom računa se primjenom sljedeće formule:
iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom = 1/t * 100% * iznos izloženosti,
gdje je t = max (1, broj preostalih godina do dospijeća ugovora o najmu zaokružen na cijeli broj).
42
2.3. KORIŠTENJE KREDITNIH REJTINGA ZA UTVRÐIVANJE PONDERA RIZIKA
Članak 109.
(1) Kreditna institucija može izabrati jednu ili više priznatih VIPKR i/ili AKI čije će kreditne rejtinge odnosno kreditne procjene primijeniti pri utvrđivanju pondera rizika za izloženost.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka korištenje kreditnih procjena AKI dopušteno je samo za izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama.
(3) Kreditna institucija ne može se koristiti kreditnim rejtinzima VIPKR koje kontrolira ili u kojima ima kvalificirani udio.
Članak 110.
Kreditna institucija može koristiti kreditne rejtinge/kreditne procjene priznatih VIPKR i/ili AKI samo kada se kreditni rejting/kreditna procjena odnosi na ukupnu izloženost odnosno na sve pripadajuće iznose vezane uz konkretnu izloženost (glavnica, kamate i sl.).
Članak 111.
Kreditna institucija dužna je svojim internim aktima detaljno propisati izbor VIPKR i korištenje kreditnih rejtinga priznatih VIPKR.
Članak 112.
Kreditna institucija koja odluči koristiti kreditne rejtinge za određene tržišne segmente koje dodjeljuje jedna priznata VIPKR, dužna je dosljedno primjenjivati te kreditne rejtinge na sve izloženosti koje pripadaju tom tržišnom segmentu.
Članak 113.
Kreditna institucija koja odluči koristiti kreditne rejtinge/kreditne pocjene odabrane priznate VIPKR i/ili AKI za odgovarajuću kategoriju izloženosti, dužna je dosljedno primjenjivati te kreditne rejtinge na sve pojedinačne izloženosti koje pripadaju istoj kategoriji.
Članak 114.
Kreditna institucija dužna je koristiti kreditne rejtinge/kreditne procjene odabrane VIPKR i/ili AKI dosljedno i kontinuirano u dužem razdoblju.
Članak 115.
Ako postoji samo jedan kreditni rejting dodijeljen od odabrane VIPKR, kreditna institucija dužna je koristiti taj rejting, u skladu sa stupnjem kreditne kvalitete, za utvrđivanje pondera tog potraživanja.
43
Članak 116.
Ako postoje dva kreditna rejtinga dodijeljena od odabranih VIPKR, a koji se u skladu sa stupnjem kreditne kvalitete raspoređuju u različite pondere rizika, kreditna institucija dužna je korisititi onaj rejting kojem je pridružen viši (nepovoljniji) ponder rizika.
Članak 117.
Ako postoje tri ili više kreditnih rejtinga dodijeljenih od odabranih VIPKR, a kojima su pridruženi različiti ponderi rizika, kreditna institucija dužna je izdvojiti kreditne rejtinge kojima su, u skladu sa stupnjem kreditne kvalitete, pridružena dva najniža pondera rizika i koristiti onaj rejting kojem je pridružen viši (nepovoljniji) ponder rizika.
2.3.1. Kreditni rejting izdavatelja (dužnika) u odnosu na kreditni rejting izdanja
Članak 118.
Ako postoji kreditni rejting dodijeljen od strane priznate VIPKR, a koji se odnosi na određeno specifično izdanje koje predstavlja izloženost, kreditna institucija dužna je primijeniti ponder rizika koji se temelji na kreditnom rejtingu tog izdanja.
Članak 119.
(1) Ako izdavatelj (dužnik) ima poseban kreditni rejting za specifično izdanje, a kojem je pridružen ponder rizika koji je povoljniji od pondera rizika koji se primjenjuje na potraživanja bez kreditnog rejtinga, te ako potraživanje kreditne institucije nije ulaganje u to specifično izdanje, kreditna institucija može na svoje potraživanje bez kreditnog rejtinga primijeniti povoljniji ponder rizika samo ako je to potraživanje u istom rangu ili s pravom prvenstva u redoslijedu naplate u odnosu na specifično izdanje s kreditnim rejtingom.
(2) Ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija dužna je na ostala potraživanja istog izdavatelja (dužnika) bez dodijeljenoga kreditnog rejtinga primijeniti ponder rizika koji je dodijeljen potraživanjima bez kreditnog rejtinga.
Članak 120.
Kreditna institucija ne primjenjuje odredbe iz članka 118. i članka 119. ove Odluke na izloženosti u obliku pokrivenih obveznica propisanih dijelom 2.2.12. ove Glave.
Članak 121.
Kreditna institucija ne može kreditne rejtinge koji su dodijeljeni pojedinim izdavateljima (dužnicima) unutar grupe povezanih osoba koristiti za ponderiranje izloženosti ostalih osoba unutar iste grupe povezanih osoba.
44
2.3.1.1. Međuovisnost općeg tretmana i kratkoročnoga kreditnog rejtinga izdanja za izloženosti prema institucijama
Članak 122.
Za kratkoročne izloženosti prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći, a za koje ne postoji kratkoročni kreditni rejting izdanja za iste izloženosti, kreditna institucija dužna je primijeniti opći tretman propisan u članku 51. ove Odluke.
Članak 123.
Kratkoročnim izloženostima prema institucijama koje imaju kratkoročne kreditne rejtinge izdanja iz članka 55. ove Odluke, a na osnovi kojih je ponder rizika povoljniji ili jednak ponderu rizika koji bi bio određen kreditnim rejtinzima iz članka 51. ove Odluke za iste izloženosti, kreditna institucija dodjeljuje povoljniji kreditni rejting, dok se ostalim kratkoročnim izloženostima prema institucijama dodjeljuje ponder rizika u skladu s člankom 51. ove Odluke.
Članak 124.
Ako je kratkoročnim izloženostima prema institucijama koje imaju kratkoročne kreditne rejtinge izdanja iz članka 55. ove Odluke dodijeljen ponder rizika nepovoljniji od pondera rizika koji bi bio određen kreditnim rejtinzima iz članka 51. ove Odluke, kreditna je institucija svim kratkoročnim izloženostima kojima bi bio dodijeljen rejting na temelju članka 51. i svim ostalim kratkoročnim izloženostima prema institucijama koje nemaju kreditni rejting dužna dodijeliti nepovoljniji ponder rizika kao za kratkoročne kreditne rejtinge izdanja.
2.3.1.2. Odnos kratkoročnih i dugoročnih kreditnih rejtinga za izloženosti prema institucijama i trgovačkim društvima
Članak 125.
Kreditna institucija dužna je za kratkoročne kreditne rejtinge izdanja koji se odnose na kratkoročne izloženosti prema institucijama iz članka 55. ove Odluke ili kratkoročne izloženosti prema trgovačkim društvima iz članka 63. ove Odluke, primjenjivati odredbe članka 126. i članka 127. ove Odluke.
Članak 126.
Kreditna institucija može koristiti kratkoročne kreditne rejtinge izdanja samo za kratkoročne izloženosti prema institucijama i trgovačkim društvima.
Članak 127.
(1) Kreditna institucija može koristiti kratkoročni kreditni rejting izdanja samo za utvrđivanje pondera rizika onog potraživanja na koje se taj kratkoročni rejting odnosi i ne smije se koristiti za utvrđivanje pondera rizika za bilo koje drugo potraživanje.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako se na osnovi kreditnog rejtinga izdanja kratkoročnoj izloženosti dodjeljuje ponder rizika 150%, kreditna institucija dužna je isti ponder rizika
45
primijeniti i na sve neosigurane izloženosti prema istom dužniku, a koje nemaju kreditni rejting (bez obzira na to radi li se o dugoročnim ili kratkoročnim izloženostima).
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako se na osnovi kratkoročnoga kreditnog rejtinga izdanja kratkoročnoj izloženosti dodjeljuje ponder rizika 50%, kreditna institucija dužna je na ostale kratkoročne izloženosti prema istom dužniku, a koje nemaju kreditni rejting, primijeniti ponder rizika koji ne smije biti povoljniji od 100%.
2.3.2. Rejtinzi u domaćoj i rejtinzi u stranoj valuti
Članak 128.
(1) Kreditna institucija može koristiti kreditni rejting koji se odnosi na izloženost koja je nominirana u domaćoj valuti dužnika samo za utvrđivanje pondera rizika za tu izloženost, odnosno taj kreditni rejting ne može koristiti za utvrđivanje pondera rizika za druge izloženosti prema istom dužniku, a koje su nominirane u stranoj valuti.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako izloženost kreditne institucije proizlazi iz kredita multilateralne razvojne banke u čijem odobravanju sudjeluje i kreditna institucija, a status je mulitilateralne razvojne banke priznat na tržištu kao status davatelja kredita, kreditna institucija može kreditni rejting koji se koristi za potraživanja prema dužniku u domaćoj valuti koristiti za ponderiranje dotične izloženosti u stranoj valuti.
2.3.3. Traženi rejtinzi u odnosu na netražene kreditne rejtinge
Članak 129.
(1) Kreditna institucija dužna je koristiti tražene kreditne rejtinge od priznatih VIPKR.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, traženi kreditni rejtinzi jesu kreditni rejtinzi koje je na izričit zahtjev svojega klijenta izradila VIPKR.
Članak 130.
(1) Iznimno od članka 129. ove Odluke, kreditna institucija može koristiti i netražene kreditne rejtinge.
(2) Kreditna institucija dužna je prije korištenja svakoga kreditnog rejtinga iz stavka 1. ovoga članka zatražiti mišljenje Hrvatske narodne banke.
2.4. PRIZNAVANJE VANJSKIH INSTITUCIJA ZA PROCJENU KREDITNOG RIZIKA I RASPOREÐIVANJE NJEZINIH KREDITNIH REJTINGA TE PRAĆENJE VANJSKIH INSTITUCIJA ZA PROCJENU KREDITNOG RIZIKA
Članak 131.
(1) VIPKR podnosi zahtjev za priznavanje Hrvatskoj narodnoj banci (u nastavku teksta: zahtjev za priznavanje).
46
(2) Zahtjevu za priznavanje VIPKR je dužna priložiti dokument kojim dokazuje namjeru barem jedne kreditne institucije koja ima interes za priznavanje te VIPKR.
(3) VIPKR je dužna zahtjevu za priznavanje priložiti dokumentaciju kojom se dokazuje udovoljavanje zahtjevima koji su potrebni za ocjenu kriterija propisanih u dijelu 2.4.1. ove Glave.
(4) Ako je VIPKR priznalo nadležno tijelo države članice, VIPKR će u zahtjevu navesti nadležna tijela država članica u kojima je priznata.
(5) U postupku odlučivanja o zahtjevu Hrvatska narodna banka može od podnositelja zahtjeva zatražiti i drugu dokumentaciju koju ocijeni potrebnom za odlučivanje o zahtjevu.
2.4.1. Kriteriji priznavanja
Članak 132.
Pri odlučivanju o zahtjevu za priznavanje Hrvatska narodna banka ocjenjuje metodologiju VIPKR u skladu s dijelom 2.4.1.1. ove Glave, kao i kreditne rejtinge koje ona dodjeljuje u skladu s dijelom 2.4.1.2. ove Glave.
2.4.1.1. Metodologija
Članak 133.
Metodologija VIPKR za dodjeljivanje kreditnih rejtinga mora biti objektivna, neovisna i transparentna te ispunjavati zahtjeve u vezi s trajnim praćenjem kreditnih rejtinga.
2.4.1.1.1. Objektivnost
Članak 134.
Metodologija koju primjenjuje VIPKR za dodjeljivanje kreditnog rejtinga mora biti konzervativna i sustavna, a vrednovanje mora biti utemeljeno na iskustvu iz prošlosti.
Članak 135.
VIPKR je dužna osigurati informativna i dobro utemeljena mišljenja o kreditnoj sposobnosti klijenata kojima je dodijelila kreditni rejting, a koja se moraju osnivati na svim relevantnim raspoloživim informacijama.
Članak 136.
(1) Ako VIPKR ima različite metodologije za dodjeljivanje kreditnih rejtinga s obzirom na specifičnosti izloženosti prema pojedinim tržišnim segmentima, dužna je u svojem zahtjevu za priznanje istaknuti osobitosti u samoj metodologiji te dokumentirati primjenjuju li se podjednako značajne postavke metodologije koja se odnosi na kreditni rejting.
47
(2) U smislu stavka 1. ovog članka Hrvatska narodna banka posebno ocjenjuje svaku od navedenih specifičnih metodologija za dodjeljivanje kreditnih rejtinga.
Članak 137.
(1) VIPKR je dužna na dosljedan način primjenjivati kvalitetne i adekvatne postupke za dodjeljivanje kreditnih rejtinga.
(2) Za potrebe procjene dosljednosti iz stavka 1. ovoga članka VIPKR je dužna osigurati najmanje sljedeće:
1) kvantitativne evidencije o prediktivnoj snazi metodologije za dodjeljivanje kreditnih rejtinga (pomoću statističkih tehnika kao što su analize o neizvršavanju obveza i tranzicijske matrice) čime se dokazuje opsežnost i sposobnost predviđanja kreditnog rejtinga tijekom vremena i za različite kategorije izloženosti,
2) dokumentaciju kojom se dokazuje da su postupci koji se koriste u procjeni parametara kojima se utvrđuje kreditna sposobnost primijenjeni i obuhvaćeni metodologijom za kreditni rejting i
3) dokumentaciju kojom se potvrđuje da postoje procedure koje osiguravaju dosljednu primjenu definirane metodologije na sve kreditne rejtinge.
2.4.1.1.2. Neovisnost
Članak 138.
Metodologija VIPKR mora biti neovisna o političkim utjecajima i ograničenjima kao i o gospodarskim utjecajima koji mogu imati učinak na kreditne rejtinge.
Članak 139.
Neovisnost metodologije procjenjuje se prema sljedećim elementima:
1) vlasničkoj i organizacijskoj strukturi VIPKR,
2) financijskim izvorima sredstava VIPKR,
3) ekipiranosti i stručnosti radnika VIPKR i
4) načinu upravljanja VIPKR.
Članak 140.
U skladu s člankom 139. ove Odluke VIPKR je dužna priložiti dokumentaciju i učiniti nespornim sljedeće:
- da su prihvaćene i uspješno primijenjene unutarnje politike i postupci koji omogućuju da se svi kreditni rejtinzi provode na dosljedan i objektivan način osobito u situacijama kod
48
kojih dolazi ili bi moglo doći do pojave sukoba interesa čime bi se mogla ugroziti objektivnost kreditnih rejtinga,
- da postoje mehanizmi koji prepoznaju stvarne i potencijalne sukobe interesa te da se poduzimaju odgovarajuće mjere radi njihovog sprječavanja, odgovarajućeg upravljanja njima i na kraju uklanjanja kako se ne bi ugrozila neovisnost, objektivnost i visoka kvaliteta kreditnih rejtinga,
- da su u primjeni mehanizmi koji štite neovisnost postupka kreditnog rejtinga o utjecaju vlasničke strukture VIPKR,
- da je u organizacijskoj strukturi odvojen organizacijski dio koji se bavi kreditnim rejtinzima od ostalih poslovnih dijelova,
- da postoje mehanizmi koji štite VIPKR od utjecaja značajnih klijenata kako bi se spriječila neobjektivnost kreditnih rejtinga,
- da radnici imaju odgovarajuću stručnost i iskustvo koje je potrebno za obavljanje točno utvrđenog posla,
- da raspolaže odgovarajućim brojem radnika koji mogu obavljati dosljednu procjenu te ostvariti stalnu suradnju sa svojim klijentima, a sve u skladu s važećom metodologijom,
- da ima neovisnu funkciju unutarnje revizije, odnosno da ima sličnu funkciju koja ima iste zadatke kao i unutarnja revizija te
- da je osiguran integritet postupka kreditnog rejtinga odgovarajućim propisanim procedurama i pravilima koja se odnose na cjelokupno upravljanje, zatim neovisnim politikama i, tamo gdje se ocijeni potrebnim, unutarnjim pravilima ponašanja.
2.4.1.1.3. Trajno praćenje (preispitivanje) kreditnih rejtinga
Članak 141.
(1) U metodologiji VIPKR mora biti predviđeno stalno praćenje i preispitivanje kreditnih rejtinga najmanje jednom godišnje, kao i obveza promjene kreditnih rejtinga ovisno o promjenama u financijskom stanju klijenata kojima je dodijelila kreditni rejting.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka VIPKR je dužna osigurati da kreditni rejtinzi tijekom dužeg razdoblja i u skladu s promjenama tržišnih uvjeta zadrže odgovarajući stupanj vjerodostojnosti.
(3) "Promjenama tržišnih uvjeta" iz stavka 2. ovoga članka smatraju se one promjene koje su dovoljno značajne da mogu odmah ili u skoroj budućnosti utjecati na promjenu kreditnog rejtinga koji je VIPKR dodijelila nekom klijentu ili klijentovu izdanju.
Članak 142.
(1) U metodologiji za procjenu svakoga tržišnog segmenta mora biti predviđena obveza provođenja retroaktivnog testiranja (engl. back-testing) za razdoblje od najmanje godinu dana.
(2) Retroaktivno testiranje u smislu stavka 1. ovoga članka predstavlja analizu rezultata koji se odnose na klijenta kojem je VIPKR već dodijelila kreditni rejting, radi ocjene odgovarajućih kreditnih rejtinga.
49
Članak 143.
VIPKR je dužna provoditi retroaktivno testiranje za svaki tržišni segment za koji je tražila priznavanje svojih kreditnih rejtinga.
Članak 144.
VIPKR je dužna obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o opsežnosti svih kontakata uspostavljenih s klijentima koji su predmet njezinog kreditnog rejtinga.
Članak 145.
VIPKR je dužna Hrvatskoj narodnoj banci, na zahtjev, omogućiti uvid u svoj postupak praćenja i preispitivanja kreditnih rejtinga.
2.4.1.1.4 Transparentnost i objavljivanje
Članak 146.
VIPKR je dužna na jednostavan i potencijalnim korisnicima lako razumljiv način predstaviti postavke metodologije koju primjenjuje u postupku kreditnih rejtinga i osigurati njihovu široku javnu dostupnost.
Članak 147.
VIPKR je dužna, ako dodjeljuje kreditne rejtinge sekuritiziranim pozicijama, kontinuirano objavljivati informacije o strukturi transakcija, o svojstvima skupa imovine koja se sekuritizira i o tome kako ta struktura i svojstva utječu na njihove kreditne rejtinge, a koje kreditne institucije koriste za potrebe utvrđivanja pondera rizika kod sekuritiziranih pozicija.
2.4.1.2. Individualni kreditni rejtinzi
2.4.1.2.1. Vjerodostojnost i prisutnost na tržištu
Članak 148.
Individualni kreditni rejtinzi VIPKR moraju biti vjerodostojni i prepoznati na tržištu, odnosno VIPKR mora dokazati da korisnici tih informacija smatraju njihove kreditne rejtinge vjerodostojnima i pouzdanima.
Članak 149.
(1) Vjerodostojnost se procjenjuje pomoću sljedećih kriterija:
1) zastupljenosti VIPKR po određenim tržišnim segmentima, državama i regijama,
2) prihoda koje ostvaruje VIPKR i općenito financijskih izvora sredstava VIPKR,
50
3) postojanja bilo kakvog načina utvrđivanja cijena koji bi se temeljio na kreditnom rejtingu i
4) korištenja individualnih kreditnih rejtinga VIPKR za izdanja obveznica i/ili procjenu kreditnog rizika od strane najmanje dvije kreditne institucije.
(2) Hrvatska narodna banka može procjenjivati i druge kriterije tržišne vjerodostojnosti VIPKR, izbor kojih ovisi o specifičnosti tržišta na kojem VIPKR posluje.
Članak 150.
Ako je stupanj tržišne zastupljenosti pojedine VIPKR nizak, Hrvatska narodna banka provodi opsežniji postupak procjene kako bi ocijenila u kojoj je mjeri i na koji način udovoljeno kriterijima potrebnim za priznavanje VIPKR.
2.4.1.2.2. Transparentnost i objavljivanje
Članak 151.
(1) VIPKR je dužna osigurati dostupnost individualnih kreditnih rejtinga svim zainteresiranim kreditnim institucijama uz jednake uvjete.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka pod pojmom »uz jednake uvjete« glede procjene kriterija transparentnosti smatra se da svaka zainteresirana institucija ne mora imati identične uvjete pristupa i korištenja traženim informacijama, ali pod istim ekonomskim uvjetima ne smije postojati cjenovna diskriminacija među institucijama.
Članak 152.
Hrvatska narodna banka potvrđuje (verificira) jesu li individualni kreditni rejtinzi dostupni zainteresiranim kreditnim institucijama iz država članica pod jednakim uvjetima kao i kreditnim institucijama iz Republike Hrvatske.
2.4.2. Raspoređivanje kreditnih rejtinga
Članak 153.
(1) Hrvatska narodna banka na temelju određenih kvantitativnih i kvalitativnih kriterija provodi postupak raspoređivanja kreditnih rejtinga priznatih VIPKR.
(2) Postupak raspoređivanja iz stavka 1. ovoga članka provodi se na temelju stupnjeva kreditne kvalitete koji su propisani u dijelu 2.2. ove Glave. Stupnjevima kreditne kvalitete pridružuju se ponderi rizika koji su u skladu s razinom kreditnog rizika koja proizlazi iz svakoga kreditnog rejtinga.
(3) Na temelju provedenog postupka raspoređivanja u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, Hrvatska narodna banka izrađuje skalu procjene kreditne kvalitete.
51
2.4.2.1. Kvantitativni parametri
Članak 154.
(1) Radi utvrđivanja razlike između stupnjeva rizika koji su iskazani svakim kreditnim rejtingom, Hrvatska narodna banka razmatra kvantitativne parametre koji se odnose na sve stavke koje pripadaju istom kreditnom rejtingu.
(2) Kvantitativni parametri u smislu stavka 1. ovoga članka jesu dugoročna stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza kao i drugi kvantitativni parametri sličnih karakteristika.
Članak 155.
Ako se radi o novoosnovanim VIPKR ili ako postojeća VIPKR nema dovoljno dug vremenski niz podataka o stopama nastanka statusa neispunjavanja obveza i/ili o drugim sličnim kvantitativnim parametrima, takve VIPKR dužne su izraditi procjene dugoročnih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza i/ili drugih sličnih kvantitativnih parametara za sve stavke koje pripadaju istom kreditnom rejtingu.
Članak 156.
Hrvatska narodna banka uspoređuje stope nastanka statusa neispunjavanja obveza i/ili druge slične kvantitativne parametre koji vrijede za svaki kreditni rejting određene VIPKR s referentnim vrijednostima koje se utvrđuju na osnovi stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza i/ili drugih sličnih kvantitativnih parametara koji se odnose na skupine klijenata kod drugih VIPKR, a za koje Hrvatska narodna banka procijeni da predstavlja podjednaku razinu kreditnog rizika.
Članak 157.
Ako Hrvatska narodna banka u postupku raspoređivanja procijeni da su stope nastanka statusa neispunjavanja obveza i/ili drugi slični kvantitativni parametri značajni za kreditne rejtinge VIPKR i znatno viši od utvrđenih referentnih vrijednosti, tada tim kreditnim rejtinzima VIPKR može dodijeliti viši (nepovoljniji) rang rizika na skali procjene kreditne kvalitete.
2.4.2.2. Kvalitativni parametri
Članak 158.
(1) Hrvatska narodna banka u postupku raspoređivanja razmatra i kvalitativne parametre.
(2) Kvalitativni parametri u smislu stavka 1. ovoga članka jesu veličina i opseg skupa izdavatelja koje procjenjuje VIPKR, raspon kreditnih rejtinga koje dodjeljuje VIPKR, značenje svakoga kreditnog rejtinga i definicija nastanka statusa neispunjavanja obveza kod svake VIPKR.
52
2.4.3. Praćenje priznatih VIPKR
Članak 159.
Priznata VIPKR je dužna kontinuirano udovoljavati kriterijima za priznavanje na temelju kojih je dobila odobrenje iz članka 31. stavka 1. ove Odluke.
Članak 160.
(1) VIPKR je dužna bez odgađanja obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svakoj značajnoj promjeni u svojoj metodologiji koja utječe na status udovoljavanja kriterijima iz članka 159. ove Odluke.
(2) VIPKR koje su priznate od strane nadležnih tijela druge države članice dužne su bez odgađanja obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o odluci drugoga nadležnog tijela države članice da je povuku s liste priznatih VIPKR i o promjenama u načinu raspoređivanja njezinih kreditnih rejtinga u određene stupnjeve kreditne kvalitete.
Članak 161.
VIPKR je dužna javno objaviti svaku značajnu promjenu u svojoj metodologiji.
Članak 162.
Hrvatska narodna banka može, na temelju dostavljene dokumentacije iz članka 160. ove Odluke kao i na temelju drugih relevantnih informacija kojima raspolaže, pokrenuti postupak preispitivanja (provjere) već priznate VIPKR i njezinih kreditnih rejtinga.
Članak 163.
Ako u postupku iz članka 162. ove Odluke Hrvatska narodna banka utvrdi da su nastupile okolnosti iz članka 157. ove Odluke, donijet će odluku o promjeni dodijeljenog ranga rizika na skali procjene kreditne kvalitete priznate VIPKR.
Članak 164.
Ako je Hrvatska narodna banka postupila u skladu s člankom 163. ove Odluke, a VIPKR dokaže da stope nastanka statusa neispunjavanja obveza više nisu značajno veće od utvrđenih referentnih vrijednosti, Hrvatska narodna banka može pokrenuti postupak preispitivanja (provjere) i može donijeti odluku o promjeni dodijeljenoga višeg ranga rizika na skali procjene kreditne kvalitete.
Članak 165.
Ako na temelju provedenog postupka iz članka 162. ove Odluke utvrdi da priznata VIPKR više ne udovoljava kriterijima iz dijela 2.4. ove Glave, Hrvatska narodna banka oduzet će odobrenje iz članka 31. stavka 1. ove Odluke i tu VIPKR brisati s Popisa priznatih VIPKR.
53
3. PRISTUP ZASNOVAN NA INTERNIM REJTING- SUSTAVIMA (IRB PRISTUP)
3.1. ODOBRENJE HRVATSKE NARODNE BANKE
Članak 166.
(1) U skladu s odredbama Zakona o kreditnim institucijama kreditna institucija za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom primjenjuje IRB pristup pod uvjetom da je za to dobila odobrenje Hrvatske narodne banke (u nastavku teksta: odobrenje za IRB).
(2) Kreditna institucija koja je nadređena osoba u grupi kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj dužna je podnijeti zajednički zahtjev za sve članice te grupe.
(3) Hrvatska narodna banka izdat će odobrenje za IRB iz stavka 1. ovoga članka ako su sustav upravljanja kreditnim rizikom i proces dodjele rejtinga u kreditnoj instituciji zadovoljavajući, u cijelosti uključeni u poslovanje kreditne institucije i ako su, u skladu s minimalnim zahtjevima za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke, ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) interni rejting-sustav kreditne institucije osigurava smislenu procjenu karakteristika dužnika i proizvoda, smislenu diferencijaciju rizika te točnu i dosljednu kvantifikaciju rizika;
2) interni rejtinzi i procjene vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza i gubitka kojima se kreditna institucija koristi za izračun kapitalnih zahtjeva, kao i s njima povezani sustavi i procesi, imaju značajnu ulogu u upravljanju rizicima i procesu odlučivanja te u procesu odobravanja plasmana, internog raspoređivanja kapitala i korporativnog upravljanja kreditnom institucijom;
3) kreditna institucija ima organizacijsku jedinicu kontrole kreditnog rizika odgovornu za interne rejting-sustave koja je neovisna i nije podložna neprimjerenim utjecajima;
4) kreditna institucija prikuplja i pohranjuje sve relevantne podatke kako bi osigurala učinkovitu podršku procesu upravljanja i mjerenja kreditnog rizika i
5) kreditna institucija adekvatno dokumentira rejting-sustave koje primjenjuje, uključujući i razloge odabira njihovog dizajna, te osigurava i adekvatno dokumentira redovito provođenje validacije internih rejting-sustava.
(4) Iznimno od stavka 3. točke 2. ovoga članka, ako kreditna institucija primjenjuje različite procjene rizičnih parametara za izračun pondera rizika i za interne potrebe, dužna ih je dokumentirati i dokazati opravdanost njihove primjene.
(5) Za potrebe dijela 3. ove Glave pojam »odobravanje plasmana« uključuje odobravanje plasmana kao i odobravanje svih drugih izloženosti na temelju kojih je kreditna institucija izložena kreditnom riziku.
54
Članak 167.
(1) Kreditna institucija dužna je pri podnošenju zahtjeva za primjenu IRB pristupa dostaviti dokumentaciju kojom se dokazuje udovoljavanje minimalnim zahtjevima za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke, a osobito:
1) plan implementacije IRB pristupa,
2) samoprocjenu spremnosti za primjenu IRB pristupa,
3) organizaciju kreditnog procesa i procesa dodjele rejtinga,
4) metodologiju za kategorizaciju izloženosti,
5) popis svih internih rejting-sustava i prikaz kategorija izloženosti za koje ih kreditna institucija primjenjuje,
6) dokumentaciju rejting-sustava – detaljan opis svih rejting--modela te tehnika, metoda i rezultata njihove validacije,
7) definicije statusa neispunjavanja obveza i gubitka,
8) procjenu rizičnih parametara,
9) tretman instrumenata osiguranja,
10) testiranje otpornosti na stres,
11) IT implementaciju i
12) način izračuna iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i kvantitativnu analizu učinka prijelaza na IRB pristup na adekvatnost kapitala kreditne institucije.
(2) Hrvatska narodna banka može u tijeku postupka obrade zahtjeva za primjenu IRB pristupa zatražiti i drugu dokumentaciju kao i dodatne informacije koje smatra potrebnima za odlučivanje o zahtjevu kreditne institucije.
Članak 168.
Kreditna institucija dužna je pri podnošenju zahtjeva za primjenu IRB pristupa dokazati da za kategorije izloženosti za koje podnosi zahtjev, u procesu mjerenja i upravljanja rizicima minimalno tri godine prije početka primjene IRB pristupa primjenjuje interne rejting-sustave i vlastite procjene rizičnih parametara koji su većinom usklađeni s minimalnim zahtjevima za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke.
55
Članak 169.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje IRB pristup za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom, može prijeći na primjenu standardiziranog pristupa iz dijela 2. ove Glave samo zbog opravdanog razloga i ako za to prethodno dobije odobrenje Hrvatske narodne banke.
(2) Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup za izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom, može prijeći na primjenu FIRB pristupa samo zbog opravdanog razloga i ako za to prethodno dobije odobrenje Hrvatske narodne banke.
3.2. KATEGORIJE IZLOŽENOSTI
Članak 170.
(1) Za potrebe primjene IRB pristupa kreditna institucija dužna je, u skladu s vlastitom metodologijom, svaku izloženost rasporediti u jednu od sljedećih kategorija izloženosti:
1) izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama,
2) izloženosti prema institucijama,
3) izloženosti prema trgovačkim društvima,
4) izloženosti prema stanovništvu,
5) izloženosti po vlasničkim ulaganjima,
6) sekuritizacijske pozicije i
7) ostalu imovinu.
(2) Metodologija koju kreditna institucija primjenjuje za raspoređivanje izloženosti u navedene kategorije, mora biti prikladna i kreditna ju je institucija dužna dosljedno primjenjivati.
(3) Izloženosti koje ne podliježu kreditnom riziku raspoređuju se u kategoriju izloženosti iz stavka 1. točke 7. ovoga članka.
(4) Svaka izloženost koja podliježe kreditnom riziku, a nije raspoređena u neku od kategorija izloženosti navedenih u stavku 1. točki 1., 2. i 4. do 6. ovoga članka, raspoređuje se u kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima.
Članak 171.
(1) Izloženosti prema središnjoj državi i središnjim bankama uključuju i sljedeće vrste izloženosti:
1) izloženosti prema lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te javnim državnim tijelima koje imaju tretman kao izloženosti prema središnjoj državi prema standardiziranom pristupu,
56
2) izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama i međunarodnim organizacijama kojima se prema standardiziranom pristupu dodjeljuje ponder rizika 0%.
(2) Izloženosti prema institucijama uključuju i sljedeće vrste izloženosti:
1) izloženosti prema lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koje nemaju tretman kao izloženosti prema središnjoj državi po standardiziranom pristupu;
2) izloženosti prema javnim državnim tijelima koje imaju tretman kao izloženosti prema institucijama po standardiziranom pristupu;
3) izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama kojima se po standardiziranom pristupu dodjeljuje ponder rizika različit od 0%.
Članak 172.
(1) Kreditna institucija može pojedine izloženosti uključiti u kategoriju izloženosti prema stanovništvu ako su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:
1) radi se o izloženostima prema fizičkoj osobi ili prema MSD-u, s time da u slučaju MSD-a ukupan iznos koji dužnik ili grupa s njim povezanih osoba duguje kreditnoj instituciji, njezinim podređenim društvima, njezinom nadređenom društvu i njegovim podređenim društvima, ali isključujući izloženosti osigurane stambenom nekretninom, ne smije prelaziti 2,5 milijuna kuna; pritom je kreditna institucija dužna poduzeti sve potrebne aktivnosti kako bi prikupila informacije vezane uz utvrđivanje visine navedene izloženosti,
2) kreditna institucija u procesu upravljanja rizicima upravlja tim izloženostima dosljedno i na sličan način,
3) tim se izloženostima ne upravlja na isti način kao izloženostima prema trgovačkim društvima i
4) svaka od tih izloženosti jedna je od znatnog broja izloženosti kojima se upravlja na sličan način.
(2) Kreditna institucija dužna je kategoriju izloženosti prema stanovništvu podijeliti na sljedeće potkategorije:
1) izloženosti prema stanovništvu osigurane nekretninom,
2) kvalificirajuće revolving izloženosti prema stanovništvu i
3) ostale izloženosti prema stanovništvu.
(3) Kreditna institucija može izloženosti smatrati kvalificirajućim revolving izloženostima prema stanovništvu ako ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
1) radi se o izloženostima prema fizičkoj osobi;
57
2) izloženosti su revolving, neosigurane te ih kreditna institucija može u cijelom njihovom neiskorištenom iznosu odmah i bezuvjetno otkazati bez prethodne obavijesti dužniku; revolving izloženostima smatraju se izloženosti kod kojih postoji mogućnost da iskorišteni iznos varira ovisno o odluci klijenta, ali do limita koji je odredila kreditna institucija; neiskorištena obveza može se smatrati bezuvjetno otkazivom ako ugovor dopušta kreditnoj instituciji da ga otkaže u punom iznosu u skladu s propisima o zaštiti potrošača,
3) maksimalna izloženost prema jednoj osobi u potportfelju iznosi do 250.000 kuna,
4) kreditna institucija može dokazati da je primjena niske korelacije iz članka 307. ove Odluke ograničena na portfelje s niskom volatilnošću stopa gubitka, u odnosu na njihove prosječne stope gubitka, posebice za izloženosti unutar raspona niskih vrijednosti PD-a; kreditna institucija dužna je na zahtjev Hrvatske narodne banke dostaviti izvještaje o relativnim volatilnostima stopa gubitka po potportfeljima kvalificirajućih revolving izloženosti prema stanovništvu, kao i na razini ukupnog portfelja kvalificirajućih revolving izloženosti prema stanovništvu i
5) tretman kvalificirajućih revolving izloženosti prema stanovništvu u skladu je s rizičnim karakteristikama tih izloženosti.
(4) U smislu stavka 3. točke 2. ovoga članka, za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom neosiguranima se smatraju i izloženosti po kreditnim proizvodima vezanima uz račun na koji se prima plaća. Pritom se iznosi koji se naplaćuju s računa na koji se prima plaća, ne smiju uzeti u obzir pri procjeni LGD-a.
(5) U smislu stavka 1. točke 1. ovoga članka, kreditna institucija dužna je pratiti situacije u kojima dolazi do prekoračenja navedenog iznosa. Kreditna institucija dužna je propisati kada se prekoračenje smatra privremenim, odnosno stalnim. Izloženosti kod kojih se pojavljuje stalno prekoračenje, kreditna institucija dužna je rasporediti u kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima. Za izloženosti kod kojih se pojavljuje privremeno prekoračenje, kreditna institucija dužna je internim procedurama detaljnije propisati način kategorizacije. Ako se iznos izloženosti za izloženosti prvotno raspoređene u kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima smanji ispod iznosa od 2,5 milijuna kuna zbog ispunjenja obveze, takva izloženost ne može se iz tog razloga rasporediti u kategoriju izloženosti prema stanovništvu.
(6) Kreditna institucija dužna je propisati kriterije za razlikovanje izloženosti prema fizičkim osobama od izloženosti prema MSD-u.
(7) U kategoriju izloženosti prema stanovništvu može se rasporediti sadašnja vrijednost minimalnih plaćanja najma/leasinga na temelju ugovora o najmu/leasingu u kojem je najmoprimac/primatelj leasinga iz kategorije izloženosti prema stanovništvu.
Članak 173.
Kreditna institucija dužna je rasporediti sljedeće izloženosti u kategoriju izloženosti po vlasničkim ulaganjima:
1) izloženosti koje nisu dužničke te predstavljaju podređeno, rezidualno pravo na izdavateljevu imovinu ili prihod i
58
2) dužničke izloženosti čija je ekonomska bit slična izloženostima navedenima u točki 1. ovoga članka.
Članak 174.
(1) Kreditna institucija je dužna unutar kategorije izloženosti prema trgovačkim društvima posebno izdvojiti izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja koje imaju sljedeće karakteristike:
1) radi se o izloženosti prema pravnoj osobi koja je osnovana isključivo za financiranje i/ili upravljanje materijalnom imovinom,
2) ugovorne odredbe daju kreditnoj instituciji značajnu razinu kontrole nad imovinom i prihodima koji se na osnovi te imovine ostvaruju i
3) primarni je izvor otplate obveze prihod koji se ostvaruje na osnovi imovine koja je predmet financiranja, a ne neovisni novčani tokovi koje ta pravna osoba ostvaruje u poslovanju.
(2) Izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja uključuju sljedeće potkategorije:
1) financiranje nekretnina na osnovi kojih se ostvaruje prihod – metoda financiranja u kojoj se obveze otplaćuju iz prihoda koji se ostvaruju na osnovi nekretnina kao što su prihodi ostvareni na temelju ugovora o najmu/leasingu ili prodaje nekretnine,
2) projektno financiranje – metoda financiranja u kojoj otplata obveza prvenstveno i gotovo isključivo ovisi o primicima dužnika na osnovi financiranog projekta,
3) objektno financiranje – metoda financiranja u kojoj otplata obveza prvenstveno i gotovo isključivo ovisi o primicima dužnika na osnovi imovine koja služi kao instrument osiguranja kredita i
4) financiranje robe – metoda financiranja u kojoj se obveze otplaćuju iz primitaka od prodaje kratkotrajne imovine i u kojoj dužnik nema drugih neovisnih izvora za otplatu kredita.
Članak 175.
Ako vrijednost imovine kreditne institucije dane u najam/leasing nije uključena u izloženosti s osnove najma/leasinga u skladu s definicijom iz članka 289. stavka 5. ove Odluke, uključuje se u kategoriju izloženosti iz članka 170. stavka 1. točke 7. ove Odluke.
Članak 176.
(1) Izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja nisu zasebna kategorija izloženosti, već se raspoređuju u kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima ili kategoriju izloženosti prema stanovništvu.
(2) Izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja kod kojih prema ugovornim odredbama postoji tranširanje kreditnog rizika, mogu se tretirati u skladu s odredbama u vezi s IRB pristupom iz Sekuritizacijskog okvira iz dijela 5. ove Glave. Pritom povratni otkupni diskonti (engl.
59
refundable purchase discounts) i instrumenti osiguranja za dio izloženosti koji osiguravaju zaštitu od prvoga gubitka (engl. first-loss protection) za rizik neispunjavanja obveza, gubitak s osnove razrjeđivanja ili oboje, mogu imati tretman kao pozicija prvoga gubitka (engl. first-loss positions).
3.3. OPSEG PRIMJENE IRB PRISTUPA
Članak 177.
(1) Kreditna institucija koja je dobila odobrenje za IRB, uključujući nadređena i podređena društva u grupi kreditnih institucija, primijenit će IRB pristup na sve izloženosti u opsegu koji je utvrđen odobrenjem za IRB.
(2) Svaka kreditna institucija koja je članica grupe kreditnih institucija dužna je minimalne zahtjeve za primjenu IRB pristupa ispunjavati na pojedinačnoj osnovi. Nadređena kreditna institucija dužna je osigurati ispunjavanje minimalnih zahtjeva za primjenu IRB pristupa u financijskim institucijama članicama grupe kreditnih institucija.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može, u suradnji s drugim nadležnim tijelima, dopustiti da određene minimalne zahtjeve za primjenu IRB pristupa ispune nadređeno i podređeno društvo promatrani zajedno ako nadređena kreditna institucija u Republici Hrvatskoj ili Europskoj uniji i njoj podređena društva ili podređena društva financijskoga holdinga nadređenoga kreditnoj instituciji u Republici Hrvatskoj ili Europskoj uniji ili podređena društva mješovitoga financijskoga holdinga nadređenoga kreditnoj instituciji u Republici Hrvatskoj ili Europskoj uniji izračunavaju kapitalne zahtjeve za kreditni rizik primjenom IRB pristupa na grupnoj osnovi.
(4) Opseg primjene IRB pristupa obuhvaća:
1) FIRB pristup iz članka 2. stavka 2. točke 9. ove Odluke,
2) AIRB pristup iz članka 2. stavka 2. točke 10. ove Odluke i
3) trajna izuzeća iz članka 180. ove Odluke.
(5) Hrvatska narodna banka može u odobrenju za IRB dopustiti za pojedine kategorije izloženosti primjenu različitih opsega primjene IRB pristupa.
(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, za kategoriju izloženosti prema stanovništvu kreditnoj instituciji nije dopuštena primjena FIRB pristupa.
Članak 178.
(1) FIRB pristup obuhvaća i:
1) za izloženosti s osnove specijaliziranog financiranja raspoređivanje u supervizorske rizične kategorije te dodjelu rizičnih pondera u skladu s člankom 302. ove Odluke i
60
2) za izloženosti po vlasničkim ulaganjima jednostavan pristup ponderiranja u skladu s člankom 310. ove Odluke.
(2) AIRB pristup obuhvaća, za izloženosti po vlasničkim ulaganjima, i pristup zasnovan na internim modelima iz članka 316. ove Odluke.
Članak 179.
Ako kreditna institucija namjerava primjenjivati standardizirani pristup za bilo koju od kategorija izloženosti iz članka 180. ove Odluke, dužna je to navesti pri podnošenju zahtjeva za primjenu IRB pristupa. Pritom je kreditna institucija dužna dokazati da kategorije izloženosti navedene u zahtjevu nisu materijalno značajne ni po visini izloženosti ni po procijenjenom profilu rizičnosti i da bi kreditnoj instituciji bilo nepotreban teret razvijanje internog rejting-sustava za te kategorije izloženosti.
Članak 180.
(1) Kreditna institucija odnosno grupa kreditnih institucija može, u skladu s odobrenjem za IRB, primjenjivati standardizirani pristup za jednu ili više sljedećih kategorija i potkategorija izloženosti:
1) izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama, kada je broj materijalno značajnih klijenata u navedenoj kategoriji izloženosti ograničen i uvođenje rejting-sustava za te klijente kreditnoj bi instituciji bilo nepotreban teret;
2) izloženosti prema institucijama, kada je broj materijalno značajnih klijenata u navedenoj kategoriji izloženosti ograničen i uvođenje rejting-sustava za te klijente kreditnoj bi instituciji bilo nepotreban teret;
3) izloženosti u manje značajnim poslovnim jedinicama i članicama grupe kreditnih institucija kao i kategorije izloženosti koje nisu materijalno značajne glede veličine i procijenjenog profila rizičnosti;
4) izloženosti prema Republici Hrvatskoj (središnjoj državi) ili matičnoj državi članici te lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kao i administrativnim tijelima u Republici Hrvatskoj ili u matičnoj državi članici, uz uvjet da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
- ne postoji razlika u riziku između izloženosti prema središnjoj državi i ostalih navedenih izloženosti,
- izloženosti prema središnjoj državi dodijeljen je ponder rizika 0% prema standardiziranom pristupu;
5) izloženosti kreditne institucije prema drugoj ugovornoj strani ako je ta druga ugovorna strana:
- njezina nadređena institucija, - podređeno društvo kreditne institucije, - podređeno društvo njezine nadređene institucije,
61
uz uvjet da je druga strana institucija, financijski holding, mješoviti financijski holding, financijska institucija, društvo za upravljanje imovinom ili društvo za pomoćne usluge koje je dužno primjenjivati prikladne propise u vezi s bonitetnim zahtjevima ili društvo povezano zajedničkim vođenjem u smislu članka 23. Zakona o kreditnim institucijama;
6) izloženosti po vlasničkim ulaganjima u pravne osobe čije kreditne obveze ispunjavaju uvjete za ponder rizika 0% prema standardiziranom pristupu (uključujući javna državna tijela na koja se primjenjuje ponder rizika od 0%);
7) izloženosti po vlasničkim ulaganjima nastalima na temelju državnih potpora i poticaja radi promoviranja pojedinih gospodarskih sektora, kada kreditna institucija za takva ulaganja dobiva značajne subvencije; nad pravnom osobom u kojoj kreditna institucija ima vlasnička ulaganja, mora postojati određeni oblik državnog nadzora koji uključuje i ograničenja kapitalnih ulaganja; za navedene izloženosti može se primjenjivati standardizirani pristup ako one ne čine više od 10% jamstvenoga kapitala grupe kreditnih institucija;
8) izloženosti u skladu s člankom 60. ove Odluke i
9) u skladu s člankom 414. stavkom 2. ove Odluke, izloženosti osigurane jamstvima države i garancijama za koje su izdane kontragarancije države.
(2) Poslovna jedinica je zaseban organizacijski dio kreditne institucije koji se na temelju svojih tehničko-operativnih, zemljopisnih i organizacijskih karakteristika može razlikovati od ostatka kreditne institucije.
Članak 181.
U smislu članka 180. stavka 1. ove Odluke, kategorija izloženosti po vlasničkim ulaganjima kreditne institucije smatra se materijalno značajnom ako njezin ukupan iznos, isključujući izloženosti iz članka 180. stavka 1. točke 7. ove Odluke, prelazi, u prosjeku tijekom prethodne godine, 10% konsolidiranoga jamstvenoga kapitala grupe kreditnih institucija. Ako je broj takvih izloženosti po vlasničkim ulaganjima manji od 10, prag materijalne značajnosti iznosi 5% jamstvenoga kapitala grupe kreditnih institucija.
3.4. POSTUPNO UVOÐENJE IRB PRISTUPA
Članak 182.
(1) Kreditna institucija može, u skladu s odobrenjem za IRB, IRB pristup uvoditi postupno, i to:
1) kroz različite kategorije izloženosti u jednoj poslovnoj jedinici,
2) kroz različite kategorije izloženosti u više poslovnih jedinica,
3) kroz različite kategorije izloženosti u jednoj članici grupe kreditnih institucija,
4) kroz različite kategorije izloženosti u više članica grupe kreditnih institucija,
62
5) za kategorije izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjim državama i središnjim bankama kreditna institucija može postupno prijeći s FIRB pristupa na primjenu AIRB pristupa i
6) za kategoriju izloženosti prema stanovništvu uvođenje IRB pristupa može se provesti postupno kroz potkategorije izloženosti iz članka 172. ove Odluke.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kategorija izloženosti po vlasničkim ulaganjima ne može biti predmet postupnog uvođenja IRB pristupa.
(3) Ako kreditna institucija namjerava primijeniti mogućnost iz stavka 1. ovoga članka, dužna je to navesti i detaljno obrazložiti pri podnošenju zahtjeva za primjenu IRB pristupa. Plan implementacije koji se dostavlja uz zahtjev za primjenu IRB pristupa, minimalno mora sadržavati vremenski okvir postupnog uvođenja, redoslijed uvođenja IRB pristupa po različitim kategorijama izloženosti te postotak pokrivenosti portfelja IRB pristupom. Hrvatska narodna banka procijenit će pri ocjeni zahtjeva za postupno uvođenje je li plan uvođenja kreditne institucije ostvariv i je li projekt implementacije IRB pristupa u kreditnoj instituciji ustrojen na način da se IRB pristup može implementirati u skladu s planom.
(4) Kreditna institucija, odnosno nadređena kreditna institucija koja postupno uvodi IRB pristup, dužna je u trenutku uvođenja IRB pristupa njime pokriti minimalno 60% iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom na pojedinačnoj osnovi, odnosno minimalno 60% iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom na razini grupe ako se radi o grupi kreditnih institucija.
(5) Za potrebe izračuna postotka pokrivenosti iz stavka 4. ovoga članka kreditna institucija dužna je za izloženosti za koje primjenjuje ili traži odobrenje za primjenu IRB pristupa, izračunati iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom u skladu s odredbama dijela 3. ove Glave koji uređuje primjenu IRB pristupa, a za ostale izloženosti u skladu s odredbama dijela 2. ove Glave koji uređuje primjenu standardiziranog pristupa. U izračun postotka pokrivenosti ne ulazi ostala imovina iz članka 170. stavka 1. točke 7. ove Odluke.
(6) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može dopustiti kreditnoj instituciji da u trenutku uvođenja IRB pristupa ima pokriveno minimalno 50% iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom ako je kreditna institucija IRB pristupom pokrila materijalno i rizično najznačajnije portfelje.
(7) Postupno uvođenje IRB pristupa iz stavka 1. točaka 1. do 4. i 6. ovoga članka provest će se, u skladu s odobrenjem za IRB, u razumnom razdoblju, ali ne dužem od 3 godine od dana koji je u odobrenju za IRB određen kao dan početka uvođenja IRB pristupa. U svrhu sprečavanja selektivne primjene postupnog uvođenja prvenstveno radi smanjenja minimalnih kapitalnih zahtjeva (regulatorna arbitraža), HNB će u odobrenju za IRB utvrditi jasne i precizne uvjete za postupno uvođenje IRB pristupa.
(8) Iznimno od stavaka 4., 6. i 7. ovoga članka, za grupu kreditnih institucija čiji se značajan dio poslovanja odvija na području trećih država, Hrvatska narodna banka može uzeti u obzir pravila i ograničenja prema kojima članice grupe posluju u trećim državama pri utvrđivanju poštivanja kriterija pokrivenosti portfelja IRB pristupom iz stavka 4. ovoga članka kao i kriterija maksimalnog trajanja postupnog uvođenja IRB pristupa iz stavka 7. ovoga članka. U ovom je
63
slučaju kreditna institucija također dužna dokazati da je značajan dio portfelja pokriven IRB pristupom.
Članak 183.
(1) Hrvatska narodna banka pratit će provođenje plana implementacije iz članka 182. ove Odluke.
(2) Ako kreditna institucija ne uvodi IRB pristup u skladu s odobrenjem za IRB, Hrvatska narodna banka može poduzeti odgovarajuće supervizorske mjere ili oduzeti odobrenje za IRB.
(3) Kreditna institucija dužna je obavještavati Hrvatsku narodnu banku o postupnom uvođenju IRB pristupa na kategorije izloženosti u skladu s odobrenjem za IRB.
(4) Ako je odobrenjem za IRB odobreno postupno uvođenje, a odobrenje za IRB ne sadrži ocjenu internih rejting-sustava za pojedine kategorije izloženosti za koje se postupno uvodi IRB pristup, kreditna institucija dužna je prije uvođenja IRB pristupa za te kategorije izloženosti podnijeti HNB-u zahtjev za izmjenu odobrenja za IRB. Kreditna institucija dužna je zahtjevu priložiti svu potrebnu dokumentaciju kojom dokazuje ispunjavanje minimalnih zahtjeva za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke.
3.5. MINIMALNI ZAHTJEVI ZA PRIMJENU IRB PRISTUPA
3.5.1. Rejting-sustav
Članak 184.
(1) Ako kreditna institucija primjenjuje više rejting-sustava, dužna je propisati kriterije za raspoređivanje dužnika ili proizvoda u pojedini rejting-sustav i primjenjivati ih na način koji adekvatno odražava razinu rizika.
(2) Kreditna institucija dužna je propisati i provoditi redovitu provjeru kriterija i procesa za raspoređivanje dužnika ili proizvoda u pojedini rejting-sustav radi utvrđivanja njihove prikladnosti s obzirom na postojeći portfelj kreditne institucije i vanjske okolnosti.
3.5.1.1. Struktura rejting-sustava
Članak 185.
Rejting-sustav kreditne institucije mora uzeti u obzir rizične karakteristike dužnika i proizvoda.
3.5.1.1.1. Izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama
Članak 186.
64
(1) Rejting-sustav mora imati rejting-skalu za dužnike koja odražava isključivo rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika. Rejting-skala za dužnike mora imati najmanje sedam kategorija za dužnike koji nisu u statusu neispunjavanja obveza i najmanje jednu kategoriju za dužnike u statusu neispunjavanja obveza.
(2) »Rejting-kategorija dužnika« je kategorija rizika unutar rejting-skale za dužnike, za koju se izračunavaju procjene PD-a, a u koju se dužnici raspoređuju na temelju specifičnog i jasno određenog skupa rejting-kriterija. Kreditna institucija dužna je detaljno propisati odnos između pojedinih rejting-kategorija dužnika s obzirom na razinu rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza pridruženog svakoj rejting-kategoriji, kao i kriterije koje primjenjuje za razlikovanje razine rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza za tu rejting-kategoriju od razine rizika neke druge rejting-kategorije.
(3) Kreditna institucija čiji je portfelj koncentriran na određeni tržišni segment i na dužnike unutar određenog raspona PD-a, dužna je unutar tog raspona odrediti rejting-kategorije za dužnike na način da se izbjegne prekomjerna koncentracija dužnika u pojedinoj kategoriji. Ako postoje značajne koncentracije unutar pojedinačne rejting-kategorije, kreditna institucija dužna je raspolagati empirijskim dokazima da ta rejting-kategorija dužnika pokriva razumno uzak raspon PD-a i da se rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza svih dužnika u toj rejting-kategoriji nalazi unutar tog raspona.
(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija koja primjenjuje metode iz članka 302. ove Odluke za ponderiranje izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja, nije dužna imati rejting-skalu za dužnike koja odražava isključivo kvantifikaciju rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza za te izloženosti. Za navedene izloženosti kreditna institucija dužna je imati najmanje četiri kategorije za dužnike koji nisu u statusu neispunjavanja obveza i najmanje jednu kategoriju za dužnike u statusu neispunjavanja obveza.
Članak 187.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup, dužna je unutar rejting-sustava imati zasebnu rejting-skalu za proizvode koja odražava isključivo one karakteristike proizvoda koje su povezane s LGD-om.
(2) »Rejting-kategorija proizvoda« je kategorija rizika unutar rejting-skale za proizvode, za koju se izračunavaju vlastite procjene LGD-a, a u koju se raspoređuju izloženosti na temelju specifičnog i jasno prepoznatljivog skupa rejting-kriterija. Opis rejting-kategorije mora uključivati postupke za raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije i kriterije za razlikovanje razine rizika te rejting-kategorije u odnosu na druge rejting-kategorije.
(3) Ako u pojedinoj rejting-kategoriji proizvoda postoje značajne koncentracije, kreditna institucija dužna je raspolagati empirijskim dokazima da ta rejting-kategorija pokriva razumno uzak raspon LGD-a i da se rizik svih izloženosti u rejting-kategoriji nalazi unutar tog raspona.
3.5.1.1.2. Izloženosti prema stanovništvu
Članak 188.
65
(1) Kreditna institucija dužna je za kategoriju izloženosti prema stanovništvu upotrebljavati sljedeće pristupe:
1) pristup po dužniku ili
2) pristup po proizvodu.
(2) Ako kreditna institucija upotrebljava pristup po dužniku, dužna je imati odvojene rejting-skale za rejting-kategorije dužnika i rejting-kategorije proizvoda.
(3) Ako kreditna institucija upotrebljava pristup po proizvodu, dužna je izloženosti rasporediti u odgovarajuće skupove izloženosti.
(4) Izabrani pristup kreditne institucije mora biti u skladu s njezinim procesom upravljanja kreditnim rizikom za kategoriju izloženosti prema stanovništvu.
Članak 189.
Kreditna institucija dužna je osigurati da razina diferencijacije rizika bude takva da je broj izloženosti u određenoj rejting-kategoriji ili skupu izloženosti dovoljan da osigura smislenu kvantifikaciju i validaciju rizičnih parametara na razini rejting-kategorije ili skupa izloženosti. Kreditna institucija dužna je odrediti rejting-kategorije za dužnike i za proizvode odnosno skupove izloženosti na način da se izbjegne prekomjerna koncentracija dužnika odnosno proizvoda u pojedinoj rejting-kategoriji ili koncentracija izloženosti u skupovima izloženosti.
Članak 190.
(1) Kreditna institucija dužna je dokazati da proces raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti osigurava smislenu diferencijaciju rizika i grupiranje dovoljno sličnih izloženosti te omogućava točnu i dosljednu procjenu rizičnih parametara na razini rejting-kategorije ili skupa izloženosti. Grupiranje izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja mora odražavati prodavateljeve uvjete odobravanja tih potraživanja i raznolikost njegovih klijenata.
(2) Kreditna institucija dužna je pri raspoređivanju izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti uzeti u obzir sljedeće činitelje rizika:
1) rizične karakteristike dužnika,
2) rizične karakteristike proizvoda, uključujući vrstu proizvoda i/ili instrumenata osiguranja i
3) neurednost u plaćanju, osim ako kreditna institucija ne dokaže da neurednost u plaćanju nije značajan činitelj rizika za tu izloženost.
(3) U smislu stavka 2. točke 2. ovoga članka, kreditna institucija dužna je osobito obratiti pozornost na slučajeve u kojima je više izloženosti osigurano istim instrumentima osiguranja.
3.5.1.1.3. Pojedinačne procjene rizičnih parametara
66
Članak 191.
(1) Kada kreditna institucija dužnicima ili proizvodima dodjeljuje izravne procjene rizičnih parametara, oni se mogu smatrati procjenama za rejting-kategorije na kontinuiranoj rejting-skali i kao takvi se mogu koristiti za izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom.
(2) Izravnom procjenom rizičnog parametra smatra se procjena koju kreditna institucija dobiva izravno iz modela ili metode koju koristi, za svakog dužnika ili proizvod pojedinačno.
3.5.1.2. Raspoređivanje u rejting-kategorije ili skupove izloženosti
Članak 192.
(1) Kreditna institucija dužna je precizno propisati proces i kriterije raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti pri čemu:
1) definicije rejting-kategorija ili skupova izloženosti i kriteriji za raspoređivanje moraju biti dovoljno detaljno propisani kako bi svim radnicima kreditne institucije, odnosno radnicima članica grupe kreditnih institucija zaduženima za dodjeljivanje rejtinga, omogućili dosljedno raspoređivanje dužnika ili proizvoda sa sličnim rizikom u istu rejting-kategoriju ili skup izloženosti;
2) dokumentacija rejting-procesa mora na jasan način propisivati raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti kako bi se omogućilo ponavljanje procesa raspoređivanja u rejting-kategorije i skupove izloženosti te ocjena prikladnosti raspoređivanja u rejting-kategoriju ili skup izloženosti;
3) kriteriji moraju biti usklađeni sa standardima odobravanja plasmana kreditne institucije i njezinom politikom za postupanje s dužnicima i izloženostima koje je ocijenila problematičnima.
(2) Pri raspoređivanju dužnika i proizvoda u rejting-kategorije ili skupove izloženosti, kreditna institucija dužna je uzeti u obzir sve značajne informacije. Informacije moraju biti ažurne i kreditnoj instituciji omogućiti predviđanje budućih performansi izloženosti. Stupanj konzervativnosti kreditne institucije pri raspoređivanju izloženosti u rejting-kategorije dužnika i proizvoda ili u skupove izloženosti ovisi o količini informacija kojima kreditna institucija raspolaže na način da je stupanj konzervativnosti to veći što je količina informacija kojom kreditna institucija raspolaže manja. Ako kreditna institucija koristi vanjski rejting kao primarni činitelj pri utvrđivanju internog rejtinga, dužna je uzeti u obzir i druge značajne informacije.
3.5.1.2.1. Izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama
Članak 193.
(1) Kreditna institucija dužna je svakog dužnika rasporediti u rejting-kategoriju na rejting-skali za dužnike, i to već u procesu odobravanja plasmana.
(2) Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup, dužna je svaku izloženost u procesu odobravanja plasmana rasporediti i u rejting-kategoriju na rejting-skali za proizvode.
67
(3) Kreditna institucija koja primjenjuje metode iz članka 302. ove Odluke za ponderiranje izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja, dužna je svaku od tih izloženosti rasporediti u supervizorske rizične kategorije na način iz članka 186. stavka 4. ove Odluke.
Članak 194.
1) Kreditna institucija dužna je svakoj pravnoj osobi prema kojoj je izložena, dodijeliti zasebni rejting. Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi odgovarajuće politike za tretman pojedinačnih dužnika i za grupe povezanih osoba.
(2) Kreditna institucija dužna je sve pojedinačne izloženosti prema istom dužniku rasporediti u istu rejting-kategoriju dužnika neovisno o razlikama između pojedinačnih proizvoda.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, pojedinačne izloženosti prema istom dužniku kreditna institucija može rasporediti u različite rejting-kategorije dužnika samo u sljedećim slučajevima:
1) kada se zbog rizika države (engl. country transfer risk) pojedinačne izloženosti prema istom dužniku mogu rasporediti u različite rejting-kategorije ovisno o tome jesu li izloženosti nominirane u domaćoj ili stranoj valuti,
2) kada se garancija, odnosno jamstvo povezani s izloženošću mogu priznati u prilagodbi rejting-kategorije dužnika i
3) kada propisi o zaštiti potrošača, obvezi čuvanja bankovne tajne ili drugi propisi koji se primjenjuju na članice grupe kreditnih institucija, zabranjuju razmjenu podataka o dužniku.
Članak 195.
(1) Kreditna institucija dužna je osigurati da dodjelu rejtinga i njegove periodične provjere obavlja ili odobrava organizacijska jedinica koja nema izravne koristi od odluka o odobravanju plasmana.
(2) Kreditna institucija dužna je obnoviti rejting najmanje jednom godišnje, a rejting dužnika koje je kreditna institucija ocijenila visokorizičnima i izloženosti koje je ocijenila problematičnima provjeravati i češće. Kreditna institucija dužna je internim politikama i procedurama propisati učestalost provjere rejtinga kao i obnoviti rejting čim joj nove, materijalno značajne informacije o dužniku ili izloženosti postanu dostupne.
(3) Kreditna institucija dužna je uspostaviti učinkovit proces prikupljanja i ažuriranja relevantnih informacija o karakteristikama dužnika koje utječu na PD i o karakteristikama proizvoda koje utječu na LGD i/ili na konverzijske faktore.
3.5.1.2.2. Izloženosti prema stanovništvu
Članak 196.
68
Kreditna institucija dužna je u procesu odobravanja kredita svaku izloženost rasporediti u rejting-kategorije dužnika i proizvoda ili skup izloženosti.
Članak 197.
(1) Kreditna institucija dužna je najmanje jednom godišnje obnoviti rejting dodijeljen dužnicima i proizvodima ili provjeriti karakteristike gubitka i neurednost u plaćanju za svaki skup izloženosti, ovisno o tome što je primjenjivo.
(2) Kreditna institucija dužna je najmanje jednom godišnje na temelju reprezentativnog uzorka za svaki skup izloženosti provjeriti status pojedinačnih izloženosti iz uzorka kako bi osigurala ispravnost raspoređivanja izloženosti u odgovarajući skup izloženosti.
3.5.1.2.3. Korekcija dodijeljenog rejtinga (engl. overrides)
Članak 198.
Za potrebe raspoređivanja dužnika/izloženosti u rejting-kategorije i skupove izloženosti kreditna institucija dužna je propisati slučajeve u kojima se mogu izmijeniti ulazni podaci ili rezultat procesa raspoređivanja (promjena rejting-kategorije ili skupa izloženosti) te imenovati radnike odgovorne za odobravanje takvih korekcija. Kreditna institucija dužna je dokumentirati podatke o izvršenim korekcijama i radnicima odgovornima za odobravanje navedenih korekcija. Kreditna institucija dužna je analizirati performanse izloženosti kod kojih je u procesu dodjele rejtinga izvršena korekcija. Navedena analiza mora uključivati analizu svih izloženosti koje je korigirao pojedini radnik odgovoran za odobravanje korekcija.
3.5.1.3. Primjena modela
Članak 199.
Ako kreditna institucija primjenjuje statističke modele i druge mehaničke metode za raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije dužnika i proizvoda ili skupove izloženosti, tada je dužna:
1) dokazati da model ima dobru prediktivnu snagu i da njegova primjena ne dovodi do neodgovarajućih kapitalnih zahtjeva; varijable koje ulaze u model moraju biti kvalitetna osnova za procjene koje su rezultat modela, pri čemu model ne smije imati značajnijih pristranosti,
2) imati ugrađen postupak kontrole ulaznih podataka što uključuje procjenu točnosti, potpunosti i prikladnosti podataka,
3) dokazati da su podaci, na kojima je model razvijen, reprezentativni s obzirom na portfelj dužnika ili izloženosti kreditne institucije,
69
4) osigurati redovito provođenje validacije modela koje uključuje analizu učinkovitosti modela i njegove stabilnosti, provjeru specifikacija modela i uspoređivanje rezultata modela sa stvarnim ishodom i
5) statistički model dopunjavati nadzorom i procjenom stručnih radnika kreditne institucije radi provjere adekvatnosti rejtinga koji je model dodijelio te osiguravanja odgovarajuće upotrebe modela. Cilj procedura za provjeru moraju biti identifikacija i ograničavanje pogrešaka povezanih sa slabostima modela. Stručnjak mora pri procjeni uzeti u obzir sve relevantne informacije koje nisu obuhvaćene modelom. Kreditna institucija dužna je propisati način na koji će se kombinirati procjena stručnjaka s rezultatima modela.
3.5.1.4. Dokumentacija rejting-sustava
Članak 200.
(1) Kreditna institucija dužna je dokumentirati dizajn i operativne detalje svojih rejting-sustava. Dokumentacija mora dokazati usklađenost s minimalnim zahtjevima za primjenu IRB pristupa i osobito uključivati kategorizaciju izloženosti, kriterije za dodjelu rejtinga, opseg odgovornosti radnika koji dodjeljuju rejting, učestalost provjere i obnavljanja dodijeljenog rejtinga te nadzor uprave i rukovodstva nad rejting-procesom.
(2) Kreditna institucija dužna je dokumentirati razloge za izbor rejting-kriterija, uključujući i popratnu analizu te dokumentirati sve značajne izmjene internih rejting-sustava. Kreditna institucija dužna je donijeti politike i procedure kojima se uređuju organizacija dodjele rejtinga, uključujući proces dodjele rejtinga, te ugrađene interne kontrole.
(3) Kreditna institucija dužna je propisati definicije statusa neispunjavanja obveza i gubitka kojima se koristi i dokazati njihovu usklađenost s definicijama iz ove Odluke.
Članak 201.
Ako kreditna institucija u rejting-procesu primjenjuje statističke modele, dužna je dokumentirati njihovu metodologiju. Navedena dokumentacija mora:
1) sadržavati detaljan prikaz teorije, pretpostavka i/ili matematičke i empirijske podloge za dodjelu procjena rizičnih parametara rejting-kategorijama, individualnim dužnicima, izloženostima ili skupovima izloženosti uključujući i izvore podataka kojima se koristi pri razvoju modela i njegovoj uporabi,
2) uspostaviti jasan statistički postupak za validaciju modela, uključujući testiranje učinkovitosti modela na uzorku za validaciju (engl. out-of-sample) i na novim podacima (engl. out-of-time) i
3) navesti sve okolnosti u kojima model nije učinkovit.
Članak 202.
(1) Korištenje modela ili bilo kojeg dijela rejting-sustava nabavljenog od treće strane koja zadržava autorska prava na tehnologiju, nije opravdan razlog za izuzimanje od zahtjeva za dokumentaciju ili bilo kojeg drugog zahtjeva vezanog uz rejting-sustav.
70
(2) Kreditna institucija dužna je osigurati da model ili bilo koji dio rejting-sustava iz stavka 1. ovoga članka ispunjava minimalne zahtjeve iz dijela 3. ove Glave.
3.5.2. Kvantifikacija rizika
3.5.2.1. Opći zahtjevi za procjenu rizičnih parametara
Članak 203.
(1) Kreditna institucija dužna je procjenjivati PD za svaku rejting-kategoriju dužnika odnosno skup izloženosti na temelju višegodišnjeg prosjeka jednogodišnjih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako kreditna institucija za kategoriju izloženosti prema stanovništvu primjenjuje pristup po proizvodu, procjene PD-a za tu kategoriju izloženosti mogu biti izvedene iz ostvarenih gubitaka i odgovarajućih procjena LGD-a.
(3) Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup, dužna je posebno procjenjivati LGD i konverzijske faktore po rejting-kategorijama proizvoda ili po skupovima izloženosti na temelju prosječnih ostvarenih LGD-a odnosno konverzijskih faktora u svakoj rejting-kategoriji proizvoda ili skupu izloženosti uzimajući pritom u obzir sve zabilježene statuse neispunjavanja obveza u izvorima podataka (prosjek ponderiran statusima neispunjavanja obveza).
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako kreditna institucija za kategoriju izloženosti prema stanovništvu primjenjuje pristup po proizvodu, procjene LGD-a za tu kategoriju izloženosti mogu biti izvedene iz ostvarenih gubitaka i odgovarajućih procjena PD-a.
(5) Kreditna institucija koja primjenjuje FIRB pristup, za izračun pondera rizika dužna je koristiti se vrijednostima LGD-a i konverzijskih faktora iz dijela 3.6. ove Glave.
Članak 204.
Kreditna institucija koja primjenjuje odredbe članka 203. stavka 2., odnosno stavka 4. ove Odluke, dužna je osigurati da proces za procjenu ukupnih gubitaka ispunjava standarde procjene PD-a i LGD-a iz ove Odluke, a rezultat mora biti u skladu s odrednicama LGD-a iz članka 203. stavka 3. ove Odluke.
Članak 205.
Iznimno od članka 230. stavka 1. i 2. ove Odluke, kreditna institucija može iskazati buduća povlačenja sredstava po preuzetim izvanbilančnim obvezama ili u konverzijskim faktorima ili u svojim procjenama LGD-a.
Članak 206.
71
(1) Kreditna institucija dužna je osigurati da njezine procjene rizičnih parametara PD-a, LGD-a, konverzijskih faktora i EL-a:
1) obuhvaćaju sve relevantne podatke, informacije i metode,
2) temelje se na iskustvu i empirijskim dokazima, a ne samo na subjektivnim prosudbama,
3) budu smislene i lako razumljive te se temelje na materijalno značajnim pokretačima odgovarajućih rizičnih parametara i
4) sadrže odgovarajući stupanj konzervativnosti.
(2) Kreditna institucija dužna je svojim procjenama dodati maržu konzervativnosti koju sama procijeni ovisno o očekivanom rasponu pogrešaka u procjenama. Marža konzervativnosti to je veća što je količina informacija kojom kreditna institucija raspolaže manja, očekivani raspon pogrešaka u procjenama veći te metode i podaci manje zadovoljavajući.
Članak 207.
Kreditna institucija dužna je ostvarene gubitke razdvojiti s obzirom na učestalost nastanka statusa neispunjavanja obveza, LGD, konverzijske faktore ili, ako se procjenjuje EL, na gubitak. Kreditna institucija dužna je pritom identificirati sve materijalno značajne činitelje koji utječu na pojedine rizične parametre. Kreditna institucija dužna je dokazati da njezine procjene odražavaju dugogodišnje iskustvo.
Članak 208.
Kreditna institucija može za potrebe kvantifikacije rizika te u procesu validacije upotrebljavati:
1) podatke koje je prikupila iz vlastitog poslovanja (vlastite podatke)
2) podatke koje kreditna institucija nije prikupila iz vlastitog poslovanja (podaci iz vanjskih izvora)
3) podatke iz zajedničkih skupova podataka više kreditnih institucija ili
4) neku od kombinacija izvora podataka navedenih u točkama od 1. do 3. ovoga članka.
Članak 209.
Kreditna institucija dužna je osigurati da populacija izloženosti u skupu podataka korištenom za procjenu rizičnih parametara, standardi odobravanja plasmana i izvanbilančnih obveza važeći u trenutku nastanka podataka kao i druge relevantne karakteristike budu usporedivi sa standardima i izloženostima kreditne institucije. Kreditna institucija također je dužna dokazati da su ekonomski i tržišni uvjeti u kojima su podaci nastali relevantni u odnosu na sadašnje i buduće uvjete. Broj izloženosti u uzorku i vremenski niz podataka iskorišten za kvantifikaciju moraju biti dovoljni da osiguraju točnost i robusnost procjena kreditne institucije.
Članak 210.
72
Kreditna institucija dužna je uzeti u obzir svaku promjenu u procesu odobravanja plasmana i izvanbilančnih obveza ili procesu naplate potraživanja tijekom promatranih razdoblja iz članka 219., članka 220., članka 227., članka 228., članka 231. i članka 232. ove Odluke. Procjene kreditne institucije moraju odražavati učinke tehničkih unapređenja i novih podataka te drugih informacija, kada postanu raspoložive. Kreditna institucija dužna je provjeravati svoje procjene kada se pojave nove informacije, a najmanje jednom godišnje.
Članak 211.
(1) Ako se kreditna institucija koristi podacima iz vanjskih izvora, dužna je dokazati:
1) da su definicije statusa neispunjavanja obveza i gubitka primijenjene pri stvaranju skupa podataka iz vanjskih izvora u skladu s definicijama statusa neispunjavanja obveza i gubitka iz ove Odluke; ako definicije statusa neispunjavanja obveza i gubitka za podatke iz vanjskih izvora nisu u potpunosti u skladu s definicijama statusa neispunjavanja obveza i gubitka iz ove Odluke, kreditna institucija dužna je na odgovarajući način prilagoditi podatke iz vanjskih izvora,
2) da su podaci iz vanjskih izvora reprezentativni za portfelj na koji se primjenjuju i
3) da se dosljedno tijekom vremena koristi podacima iz vanjskih izvora za svoje procjene.
(2) Ako se kreditna institucija koristi podacima iz zajedničkog skupa podataka više kreditnih institucija, dužna je dokazati:
1) da su rejting-sustavi i kriteriji ostalih kreditnih institucija u zajedničkom skupu podataka slični njezinim rejting-sustavima i kriterijima;
2) da je zajednički skup podataka reprezentativan za portfelj na koji se primjenjuju podaci iz zajedničkog skupa podataka i
3) da se dosljedno tijekom vremena koristi podacima iz zajedničkog skupa podataka za svoje procjene.
(3) Ako se kreditna institucija koristi podacima iz vanjskih izvora ili podacima iz zajedničkog skupa podataka više kreditnih institucija, ona ostaje odgovorna za integritet svojih rejting-sustava. Kreditna institucija dužna je dokazati da dovoljno dobro poznaje rejting-sustave kojima se koristi te da može učinkovito obavljati nadzor i reviziju rejting-procesa.
Članak 212.
Ako kreditna institucija može dokazati da su podaci prikupljeni prije dana stupanja na snagu ove Odluke prilagođeni na odgovarajući način kako bi bili većinom usklađeni s definicijama statusa neispunjavanja obveza ili gubitka iz ove Odluke, Hrvatska narodna banka može kreditnoj instituciji dopustiti određenu fleksibilnost u primjeni odredaba ove Odluke koje se odnose na te podatke.
3.5.2.2. Vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD)
3.5.2.2.1. Definicija statusa neispunjavanja obveza
73
Članak 213.
(1) U smislu članka 2. stavka 2. točke 3. alineje druge ove Odluke kreditna se obveza smatra materijalno značajnom ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
1) za dužnike iz kategorije izloženosti prema stanovništvu ukupan iznos dospjele obveze pojedinog dužnika prelazi 1750 kn ili
2) za dužnike iz kategorija izloženosti prema trgovačkim društvima, središnjim državama i središnjim bankama te institucijama, ukupan iznos dospjele obveze pojedinog dužnika prelazi 1750 kn i dospjeli iznos čini više od 2,5% ukupne izloženosti kreditne institucije prema pojedinom dužniku.
(2) U smislu članka 2. stavka 2. točke 3. alineje druge ove Odluke, brojenje dana zakašnjenja započinje s danom kad je dospjeli iznos postao materijalno značajan u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka kreditna institucija može uzeti u obzir i dodatne pokazatelje materijalne značajnosti dospjele obveze koji su prikladni za dužnike i proizvode kreditne institucije ili odgovaraju specifičnosti tržišta na kojem kreditna institucija posluje.
(4) Ako kreditna institucija namjerava postaviti dodatne pokazatelje materijalne značajnosti iz stavka 3. ovoga članka, dužna je napraviti analizu radi utvrđivanja postotka dužnika koji se, bez intervencije kreditne institucije, iz statusa neispunjavanja obveza vrate u normalan status. Svrha je navedene analize izbjegavanje evidentiranja nastanka statusa neispunjavanja obveza koji se dogodio samo zbog tehničkih razloga i posljedičnog generiranja umjetno niskih LGD-a.
(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za izloženosti prema stanovništvu kreditna institucija koja primjenjuje pristup po proizvodu, može primijeniti definiciju statusa neispunjavanja obveza na razini pojedinačne izloženosti.
Članak 214.
(1) Za prekoračenja po tekućim računima brojenje dana zakašnjenja započinje s danom kada dužnik prekorači odobreni limit (limit koji je priopćen dužniku), kada mu je odobreni limit smanjen te je niži od trenutačno iskorištenog iznosa ili kada je izvršio isplatu sredstava s tekućeg računa bez pokrića, a njihov je iznos materijalno značajan.
(2) Brojenje dana zakašnjenja za izloženosti po kreditnim karticama započinje s danom na koji dospijeva obveza plaćanja minimalnog dijela.
Članak 215.
(1) Kreditna je institucija pri procjeni vjerojatnosti da dužnik neće uredno ispuniti svoje obveze dužna uzeti u obzir sve sljedeće elemente:
1) kreditna institucija ne priznaje u računu dobiti i gubitka kamatne prihode i prihode od provizija i naknada po bilo kojem plasmanu odnosno izvanbilančnoj obvezi prema pojedinom dužniku,
74
2) kreditna institucija provodi ispravak vrijednosti odnosno rezerviranje zbog uočenoga značajnog pogoršanja kreditne kvalitete dužnika koje je uslijedilo nakon nastanka te izloženosti,
3) kreditna institucija je prodala kreditnu izloženost uz materijalno značajan ekonomski gubitak,
4) kreditna institucija pristaje na restrukturiranje kreditne izloženosti koje će vjerojatno rezultirati umanjivanjem financijske obveze dužnika zbog materijalno značajnog otpusta ili odgode plaćanja glavnice, kamata ili naknada; ako se ponderi rizika za izloženosti po vlasničkim ulaganjima određuju korištenjem PD/LGD pristupa, navedeno uključuje i umanjenje (ispravak) vrijednosti samih vlasničkih ulaganja.
5) kreditna institucija je podnijela zahtjev za pokretanje stečajnog postupka nad dužnikom i
6) nad dužnikom je podnesen ili je dužnik sam podnio zahtjev za pokretanje stečajnog postupka koji će dovesti do neplaćanja ili odgode plaćanja kreditne obveze dužnika prema kreditnoj instituciji, njezinom nadređenom društvu ili bilo kojem od njezinih podređenih društava ili je dužnik sam donio odluku o pokretanju likvidacijskog postupka.
(2) Kreditna institucija može propisati i druge elemente koje će uzeti u obzir pri procjeni vjerojatnosti da dužnik neće uredno ispuniti svoje obveze.
Članak 216.
(1) Izmjene ugovorenih uvjeta koje obuhvaćaju produženje roka za ispunjenje obveze, obnavljanje plasmana, povećanje iznosa kreditnih linija i slično, ne predstavljaju nastanak statusa neispunjavanja obveza ako nisu posljedica pogoršanja kreditne kvalitete dužnika i ne dovode do gubitka za kreditnu instituciju.
(2) Situacije iz stavka 1. ovoga članka kreditna institucija dužna je detaljno propisati internim procedurama koje moraju sadržavati najmanje sljedeće:
1) osobe odgovorne za odobravanje takvih izmjena i način izvještavanja rukovodstva o izvršenim izmjenama,
2) minimalnu dosadašnju duljinu trajanja izloženosti,
3) dužnikovo zakašnjenje,
4) najveći dopušteni broj izmjena po pojedinom plasmanu odnosno preuzetoj izvanbilančnoj obvezi i
5) procjenu kreditne kvalitete dužnika.
(3) U smislu stavka 1. ovoga članka, kada kreditna institucija takvom izloženosti upravlja na isti način kao i izloženostima u statusu neispunjavanja obveza, smatra se da je navedena izloženost stupila u status neispunjavanja obveza.
Članak 217.
75
Ako kreditna institucija smatra da izloženost koja je prethodno bila u statusu neispunjavanja obveza više ne ispunjava nijedan od uvjeta iz definicije statusa neispunjavanja obveza, kreditna institucija dužna je dodijeliti rejting dužniku ili proizvodu kao da se radi o izloženosti koja nije u statusu neispunjavanja obveza. Ako se naknadno ispuni neki od uvjeta iz definicije statusa neispunjavanja obveza, smatrat će se da je došlo do nastanka novog statusa neispunjavanja obveza.
Članak 218.
(1) Za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama kreditna institucija može za procjenu PD-a koristiti se jednom od sljedećih tehnika ili njihovom kombinacijom:
1) procjenom PD-a na osnovi vlastitih podataka o povijesti nastanka statusa neispunjavanja obveza,
2) povezivanjem internih rejting-kategorija s kategorijama na rejting-skali koju koristi VIPKR ili slična pravna osoba i pripisivanjem PD-a, koji pripadaju pojedinim rejting-kategorijama te rejting-skale, internim rejting-kategorijama i
3) statističkim modelima.
(2) Kreditna institucija može primijeniti tehnike za procjenu PD-a iz stavka 1. ovoga članka samo uz odgovarajuću popratnu analizu tih tehnika. Kreditna institucija dužna je uzeti u obzir prosudbe stručnjaka u postupcima kombiniranja rezultata različitih tehnika i pri prilagođivanju procjena zbog ograničenja korištenih tehnika i informacija.
(3) Ako se kreditna institucija koristi vlastitim podacima o povijesti neispunjavanja obveza za procjenu PD-a, dužna je u svojoj analizi dokazati da procjene odražavaju njezine politike i procedure za odobravanje plasmana i bilo koje razlike u rejting-sustavu korištenom u razdoblju kad su podaci nastali, u odnosu na sadašnji rejting-sustav. Ako je došlo do promjene u njezinim politikama i procedurama za odobravanje plasmana ili rejting-sustavima, kreditna institucija dužna je na svoje procjene PD-a dodati odgovarajuću maržu konzervativnosti.
(4) Ako kreditna institucija povezuje ili raspoređuje svoje interne rejting-kategorije na rejting-skalu koju koristi VIPKR ili slična pravna osoba i potom pripisuje stope neispunjavanja obveza koje pripadaju rejting-kategorijama VIPKR ili sličnih pravnih osoba svojim rejting-kategorijama, raspoređivanje se mora temeljiti na usporedbi internih rejting-kriterija s kriterijima koje upotrebljavaju VIPKR ili slična pravna osoba i na usporedbi internih i vanjskih rejtinga bilo kojih zajedničkih klijenata. Kreditna institucija dužna je propisati način i kriterije raspoređivanja internih rejting-kategorija na rejting-skalu VIPKR ili slične pravne osobe. Kreditna institucija dužna je izbjegavati pristranost i nedosljednost u načinu raspoređivanja ili u pripadajućim podacima. Kriteriji VIPKR ili sličnih pravnih osoba na temelju kojih su generirani podaci koji se koriste za kvantifikaciju, moraju biti usmjereni samo na rizik neispunjavanja obveza i ne smiju odražavati rizične karakteristike proizvoda. Kreditna institucija dužna je analizom obuhvatiti i usporedbu definicije statusa neispunjavanja obveza koju primjenjuje VIPKR ili slična pravna osoba s definicijom statusa neispunjavanja obveza iz ove Odluke.
76
(5) Ako kreditna institucija primjenjuje statističke modele za predviđanje nastanka statusa neispunjavanja obveza, tada može procjenjivati PD kao jednostavni prosjek procjena vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza pojedinačnih dužnika u određenoj rejting-kategoriji. Korištenje takvih modela za predviđanje nastanka statusa neispunjavanja obveza mora biti u skladu s odredbama članka 199. ove Odluke.
Članak 219.
(1) Kreditna institucija može za procjenu PD-a za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, odnosno središnjim državama i središnjim bankama upotrebljavati:
1) podatke koje je prikupila iz vlastitog poslovanja (vlastite podatke),
2) podatke koje kreditna institucija nije prikupila iz vlastitog poslovanja (podaci iz vanjskih izvora),
3) podatke iz zajedničkih skupova podataka više kreditnih institucija ili
4) kombinaciju izvora podataka navedenih pod točkama 1. do 3.
(2) Vremenski niz podataka iz barem jednog od izvora podataka iz stavka 1. ovoga članka mora obuhvaćati razdoblje od pet godina. Ako raspoloživi podaci iz bilo kojega izvora obuhvaćaju duže razdoblje i ako su relevantni, kreditna institucija dužna je koristiti to duže razdoblje.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može dopustiti kreditnoj instituciji koja primjenjuje FIRB pristup da, u trenutku uvođenja IRB pristupa, relevantni podaci obuhvaćaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od pet godina. Ako kreditna institucija namjerava primijeniti navedenu mogućnost, dužna je to navesti u zahtjevu za primjenu IRB pristupa. Kreditna institucija dužna je pritom detaljno obrazložiti razloge za eventualnu primjenu navedene mogućnosti kao i dokazati da ta primjena ne dovodi u pitanje uvođenje IRB pristupa u skladu s minimalnim zahtjevima za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke.
(4) Odredbe ovoga članka odnose se i na PD/LGD pristup za izloženosti po vlasničkim ulaganjima.
Članak 220.
(1) Za izloženosti prema stanovništvu kreditna je institucija dužna kao primarni izvor informacija za procjenu rizičnih parametara uzimati vlastite podatke za raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti.
(2) Kreditna institucija može koristiti podatke iz vanjskih izvora, podatke iz zajedničkih skupova podataka za više kreditnih institucija ili eksterne statističke modele za kvantifikaciju pod uvjetom da može dokazati da postoji čvrsta veza:
1) između procesa raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti kreditne institucije i procesa koji primjenjuje vanjski izvor podataka i
77
2) između internoga profila rizičnosti kreditne institucije i sadržaja podataka iz vanjskih izvora.
(3) Vremenski niz podataka iz barem jednog od izvora podataka iz stavka 1. i 2. ovoga članka mora obuhvaćati razdoblje od pet godina. Ako raspoloživi podaci iz bilo kojeg izvora obuhvaćaju duže razdoblje, kreditna institucija dužna je koristiti to duže razdoblje.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, kreditna institucija nije dužna pridavati jednaku važnost podacima za prethodna razdoblja ako može dokazati da noviji podaci bolje predviđaju stope gubitka.
(5) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može dopustiti kreditnoj instituciji da, u trenutku uvođenja IRB pristupa, relevantni podaci obuhvaćaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od pet godina. Ako kreditna institucija namjerava iskoristiti navedenu mogućnost, dužna je to navesti u zahtjevu za primjenu IRB pristupa za izračun kapitalnih zahtjeva. Kreditna institucija dužna je pritom detaljno obrazložiti razloge za eventualnu primjenu navedene mogućnosti kao i dokazati da ta primjena ne dovodi u pitanje uvođenje IRB pristupa u skladu s minimalnim zahtjevima za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke.
Članak 221.
Kreditna institucija dužna je tijekom cijelog razdoblja trajanja kreditnih izloženosti identificirati i analizirati očekivane promjene u rizičnim parametrima koje mogu nastati s obzirom na dosadašnju duljinu trajanja izloženosti (engl. seasoning effects).
3.5.2.3. Gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD)
Članak 222.
(1) Kreditna institucija dužna je koristiti procjene LGD-a koje su primjerene ekonomskoj recesiji ako su one konzervativnije od dugoročnog prosjeka.
(2) U onoj mjeri u kojoj se od rejting-sustava očekuje da tijekom vremena daje konstantne ostvarene LGD-e po rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti, kreditna institucija dužna je prilagoditi svoje procjene rizičnih parametara po rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti kako bi se ograničio utjecaj ekonomske recesije na kapitalni zahtjev.
Članak 223.
(1) Kreditna institucija dužna je razmotriti postoji li povezanost između rizika dužnika i rizika instrumenata osiguranja ili davatelja instrumenata osiguranja. Kreditna institucija dužna je slučajeve kod kojih postoji značajna povezanost tretirati na konzervativan način.
(2) Kreditna institucija dužna je pri procjeni LGD-a valutne neusklađenosti između instrumenata osiguranja i izloženosti na koju se odnosi tretirati na konzervativan način.
(3) Ako procjene LGD-a uzimaju u obzir postojanje instrumenata osiguranja, ne smiju se temeljiti isključivo na procijenjenoj tržišnoj vrijednosti instrumenata osiguranja, već moraju uzeti
78
u obzir potencijalnu nemogućnost brzog preuzimanja i realizacije instrumenata osiguranja. Pritom je kreditna institucija dužna uspostaviti interne procedure za upravljanje instrumentima osiguranja, utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za ostvarivanje pravne zaštite i upravljanje rizicima koji su u skladu s odredbama u vezi s tehnikama smanjenja kreditnog rizika iz dijela 4. ove Glave.
Članak 224.
Ako kreditna institucija priznaje instrumente osiguranja za određivanje iznosa izloženosti za rizik druge ugovorne strane u skladu sa standardiziranom metodom ili internim modelom iz dijela 6.2. ove Glave, bilo koji iznos za koji se očekuje da će biti naplaćen realizacijom instrumenata osiguranja ne smije biti uzet u obzir u procjeni LGD-a.
Članak 225.
Za izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza, kreditna institucija dužna je kao LGD primjenjivati najbolju procjenu očekivanoga gubitka (u nastavku teksta: ELBE) za svaku izloženost, s obzirom na postojeće ekonomske uvjete i status izloženosti, uvećanu za moguće dodatne neočekivane gubitke tijekom razdoblja naplate.
Članak 226.
Nenaplaćene naknade dodaju se izloženosti i gubitku u onom iznosu u kojem su priznate u računu dobiti i gubitka.
Članak 227.
Za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjim državama i središnjim bankama procjene LGD-a moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se, od trenutka uvođenja IRB pristupa, za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od minimalno sedam godina za barem jedan izvor podataka. Ako raspoloživi podaci iz bilo kojeg izvora obuhvaćaju duže razdoblje i ako su relevantni, kreditna institucija dužna je koristiti to duže razdoblje.
Članak 228.
(1) Za izloženosti prema stanovništvu procjene LGD-a moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina.
(2) Iznimno od članka 203. stavka 3. ove Odluke, kreditna institucija ne mora pridavati jednaku važnost podacima za prethodna razdoblja ako dokaže da su noviji podaci bolja osnova za procjenu stopa gubitka.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može dopustiti kreditnoj instituciji da, u trenutku uvođenja IRB pristupa, raspolaže relevantnim podacima koji pokrivaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od pet godina. Ako kreditna institucija namjerava primijeniti navedenu mogućnost, dužna je to navesti u zahtjevu za
79
primjenu IRB pristupa. Kreditna institucija dužna je pritom detaljno obrazložiti razloge za eventualnu primjenu navedene mogućnosti kao i dokazati da ta primjena ne dovodi u pitanje uvođenje IRB pristupa u skladu s minimalnim zahtjevima za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke.
3.5.2.4. Konverzijski faktori
Članak 229.
(1) Kreditna institucija dužna je koristiti procjene konverzijskih faktora koje su primjerene ekonomskoj recesiji ako su one konzervativnije od dugoročnog prosjeka.
(2) U onoj mjeri u kojoj se od rejting-sustava očekuje da tijekom vremena daje konstantne ostvarene konverzijske faktore po rejting-kategoriji ili po skupu izloženosti, kreditna institucija dužna je prilagoditi svoje procjene rizičnih parametara po rejting-kategoriji ili po skupu izloženosti kako bi se ograničio utjecaj ekonomske recesije na kapitalni zahtjev.
Članak 230.
(1) Procjene konverzijskih faktora kreditne institucije moraju odražavati mogućnost dodatnih povlačenja sredstava od strane dužnika do trenutka stupanja i nakon stupanja u status neispunjavanja obveza.
(2) Kreditna institucija dužna je procjenama konverzijskih faktora dodati maržu konzervativnosti to veću što je jača očekivana pozitivna korelacija između učestalosti nastanka statusa neispunjavanja obveza i visine konverzijskog faktora.
(3) U postupku procjene konverzijskih faktora kreditna institucija je dužna uzeti u obzir svoje politike i procedure koje se odnose na računovodstvenu evidenciju i praćenje naplate plasmana. Kreditna institucija je dužna razmotriti svoju sposobnost i spremnost da spriječi daljnja povlačenja sredstava u slučajevima stupanja u status neispunjavanja obveza zbog drugih razloga osim neplaćanja, kao što su povrede ugovornih odredaba ili neki drugi događaji koji uzrokuju nastanak tehničkog statusa neispunjavanja obveza.
(4) Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi odgovarajuće politike i procedure praćenja iznosa izloženosti, iskorištenih iznosa u odnosu na odobreni iznos izloženosti te promjena u iskorištenim iznosima po dužnicima i po rejting-kategorijama. Kreditna institucija mora svakodnevno biti u mogućnosti pratiti stanje iskorištenih iznosa izloženosti.
Članak 231.
Procjene konverzijskih faktora za kategorije izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama odnosno središnjim državama i središnjim bankama moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se, od trenutka uvođenja IRB pristupa, za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od minimalno sedam godina za barem jedan izvor
80
podataka. Ako raspoloživi podaci iz bilo kojeg izvora obuhvaćaju duže razdoblje i ako su relevantni, kreditna institucija dužna je koristiti to duže razdoblje.
Članak 232.
(1) Procjene konverzijskih faktora za kategoriju izloženosti prema stanovništvu moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina.
(2) Iznimno od članka 203. stavka 3. ove Odluke, kreditna institucija ne mora pridavati jednaku važnost podacima za prethodna razdoblja ako dokaže Hrvatskoj narodnoj banci da su noviji podaci bolja osnova za procjenu povlačenja sredstava.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može dopustiti kreditnoj instituciji da, u trenutku uvođenja IRB pristupa, raspolaže relevantnim podacima koji pokrivaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od pet godina. Ako kreditna institucija namjerava iskoristiti navedenu mogućnost, dužna je to navesti u zahtjevu za primjenu IRB pristupa. Kreditna institucija dužna je pritom detaljno obrazložiti razloge za eventualnu primjenu navedene mogućnosti kao i dokazati da ta primjena ne dovodi u pitanje uvođenje IRB pristupa u skladu s minimalnim zahtjevima za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke.
3.5.3. Minimalni zahtjevi za otkupljena potraživanja
Članak 233.
Za sve izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja kreditna institucija dužna je ispunjavati minimalne zahtjeve iz članka 239. do članka 243. ove Odluke.
Članak 234.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje IRB pristup za kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima, dužna je za izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja na odgovarajući način primjenjivati minimalne zahtjeve za rejting-sustav i kvantifikaciju rizika iz ove Odluke koji se odnose na kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za izloženosti koje ispunjavaju dodatne zahtjeve iz članka 236. ove Odluke te kod kojih bi za kreditnu instituciju bilo nepotrebno opterećenje upotrebljavati standarde kvantifikacije rizika iz ove Odluke koji se odnose na kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima, kreditna institucija može procjenjivati EL te iz procjena EL-a izvoditi PD i LGD u skladu s odredbama članka 271 ove Odluke.
(3) U smislu stavka 2. ovoga članka, kreditna institucija može procjenjivati EL za svaku rejting-kategoriju dužnika na temelju višegodišnjih prosjeka jednogodišnjih ostvarenih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza.
Članak 235.
81
Kreditna institucija koja primjenjuje IRB pristup za kategoriju izloženosti prema stanovništvu, dužna je za izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja na odgovarajući način primjenjivati minimalne zahtjeve za rejting-sustav i kvantifikaciju rizika iz ove Odluke koji se odnose na kategoriju izloženosti prema stanovništvu.
Članak 236.
(1) U smislu članka 234. stavka 2. i članka 235. ove Odluke, za izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja za koje kreditna institucija procjenjuje EL, te iz procjena EL-a izvodi PD odnosno, ako je primjenjivo, LGD, kreditna institucija dužna je, uz minimalne zahtjeve iz članka 233. ove Odluke, ispuniti sljedeće uvjete:
1) kreditna institucija je kupila potraživanja od treće osobe te nije izravno ni neizravno sudjelovala u nastanku tih potraživanja,
2) otkupljena potraživanja nastala su pod tržišnim uvjetima između prodavatelja i njegovog dužnika; smatra se da potraživanja nisu nastala pod tržišnim uvjetima osobito ako se radi o međusobnim potraživanjima dužnika i prodavateljima koja mogu biti predmet prijeboja.
3) kreditna institucija koja otkupljuje potraživanja ima pravo na sve prihode koji proizlaze iz tih potraživanja i
4) portfelj otkupljenih potraživanja dovoljno je diversificiran.
(2) Kreditna institucija koja izvodi višegodišnje prosječne procjene PD-a i LGD-a za izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja iz procjene EL-a, dužna je osigurati da proces procjene ukupnih gubitaka ispunjava standarde kvantifikacije rizika iz ove Odluke i da je rezultat u skladu s odrednicama LGD-a iz članka 203. stavka 3. ove Odluke.
Članak 237.
(1) Procjene rizičnih parametara moraju odražavati sve relevantne informacije o kvaliteti otkupljenih potraživanja koje su raspoložive kreditnoj instituciji, uključujući podatke o sličnim skupovima izloženosti prikupljenima od prodavatelja potraživanja, iz vanjskih izvora ili unutar same kreditne institucije.
(2) Kreditna institucija dužna je ocijeniti sve podatke na koje se oslanja, a koje je prikupila od prodavatelja potraživanja.
Članak 238.
(1) Za izloženosti prema stanovništvu s osnove otkupljenih potraživanja kreditna se institucija može koristiti vlastitim podacima i podacima iz vanjskih izvora za procjene PD-a i LGD-a.
(2) Za potrebe procjene PD-a za izloženosti prema stanovništvu s osnove otkupljenih potraživanja kreditna se institucija može koristiti vlastitim referentnim podacima i referentnim podacima iz vanjskih izvora. Kreditna institucija dužna je upotrebljavati sve relevantne izvore podataka radi usporedbe.
82
Članak 239.
(1) Ugovor o otkupu potraživanja mora osigurati da u svim predvidivim situacijama kreditna institucija ima vlasništvo i kontrolu nad svim novčanim primicima koji proizlaze iz otkupljenih potraživanja.
(2) Kada dužnik svoju obvezu podmiruje prodavatelju ili serviseru, kreditna institucija dužna je redovito provjeravati jesu li plaćanja proslijeđena u cijelosti i u skladu s odredbama iz ugovora. U smislu ovog dijela Odluke, serviser je osoba koja svakodnevno upravlja skupom otkupljenih potraživanja ili odnosnih kreditnih izloženosti.
(3) Kreditna institucija dužna je osigurati da njezino vlasništvo nad potraživanjima i novčanim primicima bude zaštićeno od stečaja ili pravnih postupaka koji bi mogli značajno odgoditi mogućnost namire ili asignacije potraživanja ili zadržavanje kontrole nad novčanim tokovima.
Članak 240.
Kreditna institucija dužna je pratiti kvalitetu otkupljenih potraživanja te financijsko stanje prodavatelja i servisera, a posebice:
1) kreditna institucija dužna je procjenjivati korelaciju između kvalitete otkupljenih potraživanja i financijskog stanja i prodavatelja i servisera te donijeti i provoditi interne politike i procedure koje osiguravaju adekvatnu zaštitu od svih nepredvidivih događaja i kojima je propisano dodjeljivanje internog rejtinga svakom prodavatelju i serviseru,
2) kreditna institucija dužna je propisati jasne i učinkovite kriterije za određivanje prihvatljivosti prodavatelja i servisera; kreditna institucija dužna je provoditi periodičnu provjeru prodavatelja i servisera radi provjere točnosti izvješća koje dobiva od prodavatelja ili servisera, otkrivanja prijevare ili operativnih slabosti te kako bi provjerila kvalitetu prodavateljevih kreditnih politika te politika i procedura naplate servisera; nalazi tih nadzora moraju biti dokumentirani,
3) kreditna institucija dužna je procijeniti karakteristike skupa izloženosti otkupljenih potraživanja, dospjelih nenaplaćenih potraživanja od pojedinačnih prodavatelja i loših potraživanja, ispravke vrijednosti za loša potraživanja te uvjete otplate i obveze koje je moguće kompenzirati (engl. contra accounts),
4) kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi učinkovite politike i procedure za praćenje koncentracija prema jednom dužniku na agregiranoj osnovi, i to unutar jednog skupa izloženosti i u više skupova izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja i
5) kreditna institucija dužna je osigurati da od servisera prima pravodobna i dovoljno detaljna izvješća o dospjelosti potraživanja i njihovom razrjeđivanju, kako bi osigurala usklađenost sa svojim politikama i procedurama za otkup potraživanja te osigurala učinkovito sredstvo za praćenje prodavateljevih uvjeta prodaje i razrjeđivanja te kako bi mogla provjeravati pridržava li se prodavatelj tih uvjeta.
Članak 241.
83
Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi politike i procedure za rano otkrivanje pogoršanja financijskog stanja prodavatelja potraživanja i kvalitete otkupljenih potraživanja te za brzo i učinkovito rješavanje nastalih problema. Osobito je kreditna institucija dužna imati detaljne i učinkovite politike, procedure i informacijske sustave za praćenje kršenja odredaba ugovora, kao i detaljne i učinkovite politike i procedure za pokretanje pravnih radnja i postupanje s problematičnim otkupljenim potraživanjima.
Članak 242.
Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi učinkovite politike i procedure koje na jasan način uređuju upravljanje otkupljenim potraživanjima. Kreditna institucija dužna je svojim politikama propisati sve bitne elemente za otkup potraživanja, a osobito diskont, priznate instrumente osiguranja, potrebnu dokumentaciju, limite koncentracije i način na koji će se postupati s primljenim gotovinskim uplatama. Ti elementi moraju uzeti u obzir sve značajne činitelje kao što su financijsko stanje prodavatelja i servisera, koncentracija rizika i trendovi kvalitete otkupljenih potraživanja i prodavateljeve baze klijenata. Kreditna institucija dužna je osigurati da se sredstva odobravaju samo ako su dostavljeni potrebni instrumenti osiguranja i ako je priložena sva potrebna dokumentacija.
Članak 243.
Kreditna institucija dužna je propisati i provoditi odgovarajuće postupke za procjenu usklađenosti procesa otkupa potraživanja sa svim internim politikama i procedurama koji osobito uključuju:
1) redovite revizije svih faza otkupa potraživanja koji provodi kreditna institucija;
2) potvrđivanje odvojenosti dužnosti:
- između procjene prodavatelja i servisera te procjene dužnika i - između procjene prodavatelja i servisera i nadzora prodavatelja i servisera te
3) procjenu operacija koje se provode u organizacijskim jedinicama za podršku poslovanju (engl. back office), a osobito stručnosti, iskustva i broja radnika te opsega i kvalitete sustava koji podržavaju automatizaciju procesa otkupa potraživanja.
3.5.4. Upravljanje podacima i IT sustav
Članak 244.
(1) Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi interne procedure radi osiguravanja sustavne analize svih raspoloživih podataka te kontinuirane procjene cjelovitosti, materijalnosti i značajnosti svih informacija kojima se koristi u rejting-procesu.
(2) Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi procedure za prikupljanje, pohranjivanje i obradu podataka radi osiguravanja visoke razine kvalitete podataka. Kreditna institucija dužna je
84
propisati vlastite standarde za osiguravanje visoke razine kvalitete podataka te ih kontinuirano unapređivati.
Članak 245.
Kreditna institucija dužna je prikupljati podatke o rizičnim karakteristikama dužnika i proizvoda, koji moraju biti u elektroničkom obliku. Prikupljeni podaci moraju biti dovoljno detaljni kako bi kreditnoj instituciji omogućili mjerenje kreditnog rizika, izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik te izradu nadzornih i drugih izvješća.
Članak 246.
(1) Kreditna institucija dužna je na odgovarajući način dokumentirati tehničku arhitekturu IRB sustava, i to osobito izvore podataka koje upotrebljava, procedure za ekstrakciju podataka, procedure za pohranjivanje i provjeru podataka te imenik podataka kojima se koristi u razvoju modela i raspoređivanju u rejting-kategorije odnosno skupove izloženosti.
(2) Kreditna institucija dužna je, u skladu s planom implementacije IRB pristupa, osigurati integriranost komponenata njezina IT sustava kao i integriranost komponenata IT sustava sa zajedničkim područjem podataka (engl. central data pool) nadređene kreditne institucije kako bi se omogućio cjelokupni pregled profila rizičnosti grupe kreditnih institucija. Kreditna institucija dužna je prikladno povezati i uskladiti IT sustave te na taj način osigurati jedinstvenost kvantitativnih i kvalitativnih podataka na razini grupe kreditnih institucija. Kreditna institucija dužna je osigurati usklađenost statističkih metoda, prikupljanja i obrade podataka kao i kontrole kvalitete podataka.
(3) Kreditna institucija dužna je osigurati dostupnost i održavanje svih značajnih baza podataka kao i mogućnost ponovnog kreiranja ulaznih podataka u model i izlaznih podataka iz rejting-sustava za potrebe provođenja validacije.
(4) Kreditna institucija dužna je osigurati mogućnost proširenja (engl. scalability) baza podataka bez rizika gubitka informacija.
(5) Kreditna institucija dužna je IT sustave koji su dio rejting-sustava uključiti u opći plan kontinuiteta poslovanja kreditne institucije kako bi se navedeni sustavi mogli oporaviti u roku koji odgovara poslovnim potrebama kreditne institucije.
(6) Kreditna institucija dužna je uspostaviti odgovarajuće kontrole kao bi spriječila pristup neovlaštenih osoba informacijskim sustavima koji su sastavni dio rejting-sustava.
Članak 247.
Kreditna institucija dužna je za potrebe javne objave prikupljati i pohranjivati podatke o internim rejting-sustavima u skladu s odredbama članka 176. do 179. Zakona o kreditnim institucijama.
Članak 248.
85
Kreditna institucija koja primjenjuje IRB pristup za kategorije izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, odnosno središnjim državama i središnjim bankama, dužna je prikupljati i pohranjivati:
1) potpune podatke za prethodna razdoblja o rejtingu dužnika i rejtingu davatelja garancije ili jamstva priznatih u skladu s odredbama dijela 4. ove Glave,
2) podatke o danu, mjesecu i godini kada su rejtinzi dodijeljeni,
3) bitne podatke i metodologiju primijenjenu za utvrđivanje rejtinga,
4) podatke o osobama odgovornima za dodjelu rejtinga,
5) podatke o dužnicima i izloženostima koji su u statusu neispunjavanja obveza,
6) podatke o danu, mjesecu i godini te o okolnostima nastanka statusa neispunjavanja obveza i
7) podatke o PD-ima i stopama nastanka statusa neispunjavanja obveza (engl. default rate) povezanima s rejting-kategorijama te podatke o migraciji među rejting-kategorijama.
Članak 249.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje FIRB pristup za kategorije izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, odnosno središnjim državama i središnjim bankama, dužna je prikupljati i pohranjivati podatke o usporedbama ostvarenih LGD-a i konverzijskih faktora u odnosu na vrijednosti propisane u dijelu 3.6. ove Glave.
(2) Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup za kategorije izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, odnosno središnjim državama i središnjim bankama dužna je, uz podatke iz članka 248. ove Odluke, prikupljati i pohranjivati:
1) potpune podatke za prethodna razdoblja o rejtinzima proizvoda te procjenama LGD-a i konverzijskog faktora koje se odnose na svaku rejting-kategoriju,
2) podatke o danu, mjesecu i godini kada su dodijeljeni rejtinzi i napravljene procjene rizičnih parametara,
3) bitne podatke i metodologiju primijenjenu za utvrđivanje rejtinga proizvoda i procjenu LGD-a i konverzijskih faktora,
4) podatke o osobama odgovornima za dodjelu rejtinga proizvoda i procjenu LGD-a i konverzijskih faktora,
5) podatke o procijenjenim i ostvarenim LGD-ima i konverzijskim faktorima koji se odnose na svaku izloženost u statusu neispunjavanja obveza,
6) podatke o LGD-u određene izloženosti prije i nakon prilagodbe LGD-a za utjecaj garancija i jamstava ili kreditnih izvedenica za one kreditne institucije koje iskazuju efekte smanjenja kreditnog rizika garancija i jamstava ili kreditnih izvedenica pomoću prilagodbe LGD-a i
86
7) podatke o komponentama gubitka za svaku izloženost u statusu neispunjavanja obveza.
Članak 250.
Kreditna institucija koja primjenjuje IRB pristup za kategoriju izloženosti prema stanovništvu, dužna je prikupljati i pohranjivati:
1) podatke kojima se koristila u procesu raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti,
2) podatke o procjenama PD-a, LGD-a i konverzijskih faktora koji se odnose na rejting-kategorije ili skupove izloženosti,
3) podatke o dužnicima i izloženostima koji su u statusu neispunjavanja obveza,
4) za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza, podatke o rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti u koje je izloženost bila raspoređena u razdoblju od jedne godine prije nastanka statusa neispunjavanja obveza te ostvarene vrijednosti LGD-a i konverzijskog faktora i
5) podatke o stopama gubitaka za kvalificirajuće revolving izloženosti prema stanovništvu.
3.5.5. Testiranje otpornosti na stres
Članak 251.
(1) Kreditna institucija dužna je propisati i provoditi odgovarajuće postupke testiranja otpornosti na stres koje će primijeniti pri procjeni vlastite adekvatnosti jamstvenoga kapitala. Postupci testiranja otpornosti na stres uključuju:
1) identificiranje mogućih događaja ili budućih promjena ekonomskih uvjeta koji bi mogli imati nepovoljan učinak na kreditne izloženosti kreditne institucije i
2) procjenu sposobnosti kreditne institucije da izdrži takve promjene.
(2) Kreditna institucija dužna je redovito provoditi testiranje otpornosti na stres kreditnog rizika radi procjene učinka specifičnih uvjeta na kapitalne zahtjeve za kreditni rizik. O testovima koje će primjenjivati odlučuje kreditna institucija, a moraju biti smisleni, razumno konzervativni i obuhvatiti barem učinke blage ekonomske recesije. Kreditna institucija dužna je u sklopu testiranja procijeniti i migraciju rejtinga u testnim scenarijima. Testiranje otpornosti na stres mora se provoditi na velikoj većini ukupnih izloženosti kreditne institucije.
(3) Kreditna institucija koja primjenjuje odredbe članka 300. ove Odluke, u sklopu procesa testiranja otpornosti na stres dužna je osobito razmotriti utjecaj pogoršanja kreditne kvalitete davatelja zaštite, a posebice utjecaj prestanka ispunjavanja kriterija priznavanja od strane davatelja zaštite.
(4) Kreditna institucija dužna je provoditi testiranje otpornosti na stres iz ovoga članka barem jednom godišnje.
87
3.5.6. Validacija internih procjena
Članak 252.
Validacija je niz procesa i aktivnosti na temelju kojih se može procijeniti mogu li rejtinzi adekvatno diferencirati rizik te odražavaju li procjene rizičnih parametara adekvatno rizik.
Članak 253.
(1) Kreditna institucija dužna je implementirati robustan sustav validacije točnosti i dosljednosti rejting-sustava, procesa i procjene svih relevantnih rizičnih parametara. Kreditna institucija dužna je dokazati da njen interni proces validacije omogućuje dosljednu i smislenu procjenu učinkovitosti sustava internog rejtinga i procjene rizika.
(2) Kreditna institucija dužna je osigurati da osobe zadužene za validaciju budu potpuno neovisne o osobama koje su razvile rejting-sustave. Kreditna institucija dužna je osigurati da osobe zadužene za validaciju imaju znanje i odgovarajuću stručnost za provođenje validacije. Validacija može biti povjerena i neovisnoj osobi izvan kreditne institucije. Uprava i više rukovodstvo kreditne institucije dužni su osigurati da postupak validacije bude neovisan i učinkovit.
(3) Kreditna institucija dužna je redovito uspoređivati ostvarene stope nastanka statusa neispunjavanja obveza s procijenjenim PD-ima za svaku rejting-kategoriju, a u slučajevima kada su ostvarene stope nastanka statusa neispunjavanja obveza izvan očekivanih granica za tu rejting-kategoriju, kreditna institucija dužna je posebno analizirati razloge tog odstupanja. Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup, dužna je na isti način provoditi i analizu za LGD i konverzijske faktore. Kreditna institucija dužna je za takve usporedbe upotrebljavati podatke koji pokrivaju najduže moguće razdoblje za koje su podaci raspoloživi. Kreditna institucija dužna je dokumentirati metode i podatke koji su korišteni u takvim usporedbama. Navedene analize i dokumentacija moraju se ažurirati najmanje jednom godišnje.
(4) Kreditna institucija dužna je koristiti i druge kvantitativne i kvalitativne tehnike validacije kao i usporedbe s relevantnim podacima iz vanjskih izvora. Analiza se mora temeljiti na podacima koji su prikladni za portfelj, koji su redovito ažurirani te pokrivaju relevantno razdoblje promatranja. Interna procjena učinkovitosti rejting-sustava kreditne institucije mora se temeljiti na najdužem mogućem razdoblju za koje su podaci raspoloživi.
(5) Kreditna institucija dužna je dosljedno primjenjivati metode i podatke za kvantitativnu i kvalitativnu validaciju. Promjene u metodama validacije i podacima te izvorima podataka i razdobljima koja podaci pokrivaju, moraju biti dokumentirane.
Članak 254.
(1) Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi odgovarajuće interne politike i procedure za slučajeve kada su odstupanja ostvarenih PD-a, LGD-a, konverzijskih faktora te ukupnih gubitaka (kada se procjenjuje EL) u odnosu na procijenjene vrijednosti rizičnih parametara dovoljno značajna da dovode u pitanje pouzdanost procjena. Tim procedurama moraju biti uzeti u obzir poslovni ciklus i slične promjene u gospodarskom okružju koje su utjecale na ostvarene vrijednosti rizičnih parametara.
88
(2) Ako su ostvarene vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka kontinuirano veće od očekivanih, kreditna institucija dužna je povećati procjene kako bi one odražavale ostvarene statuse neispunjavanja obveza i gubitke.
3.5.7. Minimalni zahtjevi za primjenu pristupa zasnovanog na internim modelima za kategoriju izloženosti po vlasničkim ulaganjima
Članak 255.
Kreditna institucija dužna je u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva za izloženosti po vlasničkim ulaganjima ispuniti sljedeće uvjete:
1) procjene potencijalnih gubitaka moraju na odgovarajući način obuhvaćati negativna tržišna kretanja koja su značajna za dugoročni profil rizičnosti vlasničkih ulaganja kreditne institucije;
2) podaci koji se koriste za generiranje distribucije povrata na vlasnička ulaganja moraju odražavati najduže razdoblje za koje su podaci raspoloživi i značajni za procjenu profila rizičnosti vlasničkih ulaganja kreditne institucije. Podaci koji se koriste moraju biti dostatni kako bi osigurali konzervativne, statistički pouzdane i robusne procjene koje nisu utemeljene isključivo na subjektivnim prosudbama;
3) kreditna institucija dužna je dokazati da nepovoljni događaji korišteni u procjeni osiguravaju konzervativnu procjenu potencijalnih gubitaka u relevantnom dugoročnom ekonomskom ili poslovnom ciklusu;
4) kreditna institucija dužna je kombinirati empirijsku analizu raspoloživih podataka s prilagodbama utemeljenima na raznim činiteljima radi postizanja realnih odnosno konzervativnih rezultata modela;
5) pri razvoju modela za procjenu rizičnosti vrijednosti (engl. value at risk – VaR) potencijalnih tromjesečnih gubitaka, kreditna institucija može upotrijebiti tromjesečne podatke ili konvertirati podatke za kraće vremenske intervale u tromjesečne ekvivalente upotrebljavajući odgovarajuće analitičke metode podržane empirijskim dokazima te dobro razvijenim i dokumentiranim postupcima i analizama. Takav pristup mora se primjenjivati konzervativno i dosljedno;
6) kada nema dovoljno relevantnih podataka, kreditna institucija dužna je dodati odgovarajuću maržu konzervativnosti;
7) modeli koji se koriste moraju adekvatno obuhvatiti sve materijalne rizike povrata na ulaganja uključujući opći tržišni rizik i specifični rizik izloženosti u portfelju vlasničkih ulaganja kreditne institucije. Interni modeli moraju na adekvatan način objasniti promjene cijena u prethodnim razdobljima, identificirati veličinu i promjene u potencijalnim koncentracijama te biti robusni u nepovoljnim tržišnim uvjetima. Interni model mora odgovarati profilu rizičnosti i složenosti portfelja vlasničkih ulaganja kreditne institucije. Ako kreditna institucija ima materijalno značajna ulaganja koja su izrazito nelinearne prirode, interni modeli moraju biti dizajnirani tako da adekvatno odražavaju rizik koji nose takvi instrumenti;
8) populacija rizičnih izloženosti zastupljenih u podacima koji se koriste za procjenu, mora odgovarati ili barem biti usporediva s portfeljem vlasničkih ulaganja kreditne institucije;
89
9) pridruživanje individualnih pozicija procjenama, tržišnim indeksima i rizičnim faktorima mora biti smisleno i prihvatljivo;
10) kreditna institucija dužna je pomoću empirijskih analiza dokazati da su korišteni rizični faktori primjereni te da mogu na odgovarajući način obuhvatiti opći i specifični rizik;
11) procjene volatilnosti povrata na vlasnička ulaganja moraju obuhvatiti važne i dostupne podatke, informacije i metode. Pritom se moraju koristiti vlastiti podaci koje je provjerila organizacijska jedinica funkcionalno neovisna o jedinici koja prikuplja te podatke i podaci iz vanjskog izvora ili iz zajedničkih skupova podataka;
12) kreditna institucija dužna je uspostaviti i dosljedno provoditi cjelovito i detaljno testiranje otpornosti na stres.
Članak 256.
Kreditna institucija dužna je za potrebe razvoja i primjene internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva donijeti i primijeniti politike i procedure te uvesti odgovarajuće kontrolne mehanizme kako bi osigurala integritet modela i procesa modeliranja, a koje obuhvaćaju najmanje:
1) potpunu integraciju internih modela u cjelokupni sustav izvještavanja uprave i rukovodstva (engl. management information system) kreditne institucije te u upravljanje portfeljem vlasničkih ulaganja koji nisu u knjizi trgovanja. Smatra se da su interni modeli u potpunosti integrirani u proces upravljanja rizicima kreditne institucije ako se koriste za mjerenje i procjenu performansi portfelja vlasničkih ulaganja (uključujući i profitabilnost prilagođenu rizikom), interno raspoređivanje ekonomskoga kapitala za izloženosti po vlasničkim ulaganjima te procjenu cjelokupne adekvatnosti jamstvenoga kapitala kao i proces upravljanja investicijama;
2) uspostavu sustava upravljanja, procedura i kontrolnih funkcija kako bi se osigurala periodična i neovisna provjera svih elemenata internog procesa modeliranja, uključujući odobravanje izmjena modela, kontrolu ulaznih podataka modela, kao i provjeru rezultata modela (npr. izravnom potvrdom izračuna). Te provjere moraju utvrditi točnost, potpunost i adekvatnost ulaznih podataka i rezultata modela te se koncentrirati na utvrđivanje i ograničavanje potencijalnih pogrešaka povezanih s poznatim slabostima modela kao i identificiranje nepoznatih slabosti modela. Provjeru može provoditi neovisna interna organizacijska jedinica ili druga neovisna pravna osoba;
3) adekvatan sustav i procedure praćenja limita ulaganja i izloženosti riziku po vlasničkim ulaganjima;
4) organizacijske jedinice odgovorne za razvoj i primjenu modela moraju biti funkcionalno neovisne o organizacijskim jedinicama za upravljanje pojedinim ulaganjima;
5) osobe odgovorne za bilo koji dio procesa modeliranja moraju posjedovati odgovarajuća stručna znanja. Uprava i više rukovodstvo dužni su osigurati dostatan broj stručnih osoba za modeliranje.
Članak 257.
90
(1) Kreditna institucija dužna je imati robustan sustav validacije točnosti i dosljednosti svojih internih modela i procesa modeliranja. Svi bitni elementi internih modela i procesa modeliranja i validacije moraju biti dokumentirani.
(2) Kreditna institucija dužna je koristiti proces interne validacije za procjenu učinkovitosti svojih internih modela i procesa modeliranja na dosljedan i smislen način.
(3) Metode i podaci koji se koriste za kvantitativnu i kvalitativnu validaciju moraju se dosljedno primjenjivati. Izmjene procjena i metoda validacije te podataka (uključujući izvore i razdoblja pokrivena podacima) moraju biti dokumentirane.
Članak 258.
(1) Kreditna institucija dužna je redovito uspoređivati ostvarene povrate na vlasnička ulaganja (izračunate iz realiziranih i nerealiziranih dobitaka i gubitaka) s procjenama modela. Kreditna institucija dužna je u usporedbama koristiti se podacima koji pokrivaju najduže moguće proteklo razdoblje. Kreditna institucija dužna je dokumentirati metode i podatke koji se koriste u takvim usporedbama te ažurirati analize i dokumentaciju barem jednom godišnje.
(2) Kreditna institucija dužna je primjenjivati i druge metode kvantitativne i kvalitativne validacije te obavljati usporedbu s podacima iz vanjskih izvora. Te analize moraju se temeljiti na podacima koji odgovaraju portfelju kreditne institucije, biti redovito ažurirane i pokrivati relevantno razdoblje promatranja. Interne procjene učinkovitosti modela kreditne institucije moraju se temeljiti na najdužem mogućem razdoblju.
(3) Kreditna institucija dužna je propisati i provoditi odgovarajuće politike i procedure za slučajeve kada su odstupanja ostvarenih povrata na vlasnička ulaganja od procjena modela dovoljno značajna da dovode u pitanje valjanost procjena odnosno modela. Ovim procedurama moraju se uzeti u obzir poslovni ciklus i slične promjene u gospodarskom okružju koje su utjecale na povrate na vlasnička ulaganja. Sve prilagodbe internih modela koje nastaju kao rezultat provjere modela moraju biti dokumentirane i u skladu sa standardima provjere modela koje je propisala kreditna institucija.
(4) Interni model i proces modeliranja moraju biti dokumentirani, što uključuje i odgovornosti svih osoba koje su zadužene za modeliranje te procese odobravanja i provjere modela.
3.5.8. Korporativno upravljanje i nadzor
3.5.8.1. Korporativno upravljanje
Članak 259.
(1) Uprava kreditne institucije ili odgovarajući odbor imenovan od uprave te više rukovodstvo dužni su odobriti sve važne karakteristike rejting-procesa i procjene rizičnih parametara, poznavati i razumjeti funkcioniranje rejting-sustava kreditne institucije te dobro razumjeti izvještaje koji uključuju informacije povezane s rejting- -sustavima.
91
(2) Više rukovodstvo dužno je izvještavati upravu kreditne institucije ili odgovarajući odbor imenovan od strane uprave o svim važnim promjenama ili izuzećima od propisanih politika koje mogu značajno utjecati na funkcioniranje rejting-sustava kreditne institucije.
(3) Više rukovodstvo dužno je dobro poznavati dizajn i funkcioniranje rejting-sustava te kontinuirano osiguravati ispravno funkcioniranje rejting-sustava. Organizacijske jedinice nadležne za kontrolu kreditnog rizika dužne su redovito izvještavati više rukovodstvo o učinkovitosti rejting-sustava, područjima koja zahtijevaju unapređenje i statusu svih aktivnosti poduzetih za otklanjanje prethodno identificiranih nedostataka.
Članak 260.
(1) Obvezni dio izvještavanja rukovodstva čine analize profila rizičnosti kreditne institucije zasnovane na internim rejtinzima, i to osobito:
1) profil rizičnosti po rejting-kategorijama;
2) migracije između rejting-kategorija;
3) procjene relevantnih rizičnih parametara po rejting-kategorijama;
4) usporedbe ostvarenih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza i, ako kreditna institucija primjenjuje AIRB pristup, ostvarenih LGD-a i konverzijskih faktora s procijenjenim vrijednostima
5) rezultati testiranja otpornosti na stres.
(2) Učestalost izvještavanja ovisi o važnosti i vrsti informacija te razini korisnika izvještaja.
3.5.8.2. Kontrola kreditnog rizika
Članak 261.
Organizacijska jedinica za kontrolu kreditnog rizika mora biti neovisna o osobama i upravljačkim funkcijama odgovornima za odobravanje ili obnavljanje plasmana te odgovarati izravno višem rukovodstvu. Navedena je organizacijska jedinica odgovorna za dizajn i odabir, primjenu, nadzor i funkcioniranje rejting-sustava te je dužna redovito izrađivati i analizirati izvještaje vezane uz rezultate rejting-sustava.
Članak 262.
Odgovornosti organizacijske jedinice za kontrolu kreditnog rizika uključuju najmanje sljedeće:
1) testiranje i praćenje rejting-kategorija i skupova izloženosti;
2) izradu i analizu sažetih izvještaja vezanih uz rejting-sustav;
92
3) donošenje i primjenu procedura da bi se utvrdilo primjenjuju li se dosljedno definicije rejting-kategorija i skupova izloženosti po svim organizacijskim jedinicama kreditne institucije odnosno grupe kreditnih institucija;
4) provjeru i dokumentiranje svih promjena u rejting-procesu, uključujući i razloge za promjenu;
5) provjeru rejting-kriterija kako bi se utvrdilo jesu li još uvijek prediktivni. Promjene rejting-procesa, kriterija ili individualnih rejting-parametara moraju biti dokumentirane i adekvatno pohranjene;
6) aktivno sudjelovanje u dizajnu ili odabiru, implementaciji i validaciji modela koji se koriste u rejting-procesu;
7) nadzor modela koji se koriste u rejting-procesu;
8) kontinuiranu provjeru modela kao i izmjene modela koji se koriste u rejting-procesu.
Članak 263.
(1) Iznimno od članka 262. ove Odluke, kreditna institucija koja se koristi podacima iz zajedničkih skupova podataka, može eksternalizirati sljedeće zadatke:
1) izradu informacija relevantnih za testiranje i praćenje rejting-kategorija i skupova izloženosti;
2) izradu sažetih izvještaja vezanih uz rejting-sustav kreditne institucije;
3) izradu informacija relevantnih za provjeru rejting-kriterija kako bi se utvrdilo jesu li još uvijek prediktivni;
4) dokumentiranje promjena u rejting-procesu, kriterijima ili pojedinim rejting-parametrima i
5) izradu informacija relevantnih za kontinuiranu provjeru i izmjene modela koji se koriste u rejting-procesu.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka kreditna institucija dužna je Hrvatskoj narodnoj banci osigurati pristup svim relevantnim informacijama koje su potrebne za utvrđivanje usklađenosti s minimalnim zahtjevima, uključujući i obavljanje izravnog nadzora u istom opsegu u kojem bi se izravni nadzor obavio u kreditnoj instituciji.
3.5.8.3. Unutarnja revizija
Članak 264.
Organizacijska jedinica kreditne institucije koja obavlja poslove revizije, dužna je najmanje jednom godišnje revidirati rejting-sustav i njegovo funkcioniranje, uključujući i funkcioniranje kreditnog procesa te procjene PD-a, LGD-a, EL-a i konverzijskih faktora. Revizija mora uključivati poštivanje svih minimalnih zahtjeva.
93
3.6. PROCJENA RIZIČNIH PARAMETARA
Članak 265.
(1) Kreditna institucija je dužna ulazne parametre PD, LGD i M za izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom iz dijela 3.7. ove Glave i iznosa očekivanog gubitka iz dijela 3.8. ove Glave procjenjivati u skladu s odredbama dijela 3.6. ove Glave, ispunjavajući pritom minimalne zahtjeve za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke.
(2) Propisane vrijednosti PD-a iz dijela 3.6.1. i LGD-a iz dijela 3.6.2. ove Glave mogu se modificirati zbog priznavanja kreditne zaštite u skladu s odredbama iz dijela 3.6.4. ove Glave.
3.6.1. PD
Članak 266.
(1) PD za dužnike iz kategorija izloženosti prema trgovačkim društvima i institucijama iznosi najmanje 0,03%.
(2) PD za pojedinu izloženost ili dužnika iz kategorije izloženosti prema stanovništvu iznosi najmanje 0,03%.
(3) PD za izloženosti po vlasničkim ulaganjima za koje kreditna institucija primjenjuje PD/LGD pristup, utvrđuje se u skladu s metodama iz članka 218. ove Odluke. PD iznosi najmanje:
1) 0,09% za izloženosti po vlasničkim ulaganjima koja kotiraju na burzama i predstavljaju dio dugoročnoga poslovnog odnosa s klijentom;
2) 0,09% za izloženosti po vlasničkim ulaganjima koja ne kotiraju na burzama i kod kojih se povrati na ulaganja temelje na redovitim i periodičnim novčanim tokovima, a ne na kapitalnim dobicima;
3) 0,40% za izloženosti po vlasničkim ulaganjima koja kotiraju na burzama uključujući ostale kratke pozicije iz članka 311. ove Odluke i
4) 1,25% za sva ostala vlasnička ulaganja uključujući ostale kratke pozicije iz članka 311. ove Odluke.
(4) PD dužnika ili izloženosti, ako se primjenjuje pristup po proizvodu za kategoriju izloženosti prema stanovništvu, u statusu neispunjavanja obveza iznosi 100%.
3.6.2. LGD
Članak 267.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje FIRB pristup za kategorije izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, odnosno središnjim državama i središnjim bankama, dužna je koristiti se sljedećim vrijednostima LGD-a:
94
1) za nadređene izloženosti bez priznatih instrumenata osiguranja: 45%;
2) za podređene izloženosti bez priznatih instrumenata osiguranja: 75%.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija može pokrivenim obveznicama definiranima u članku 86. do članka 90. ove Odluke dodijeliti LGD u iznosu od 11,25%.
Članak 268.
Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup, dužna je utvrđivati vlastite procjene LGD-a u skladu s minimalnim zahtjevima za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke.
Članak 269.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje PD/LGD pristup, dužna je izloženostima po vlasničkim ulaganjima dodijeliti LGD u iznosu od 90%.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija može izloženostima po vlasničkim ulaganjima koja ne kotiraju na burzi dodijeliti LGD u iznosu od 65% ako dokaže da je njezin portfelj takvih vlasničkih ulaganja dovoljno diversificiran.
3.6.3. PD i LGD za izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja
Članak 270.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje FIRB pristup za kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima, dužna je za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za izloženosti prema trgovačkim društvima s osnove otkupljenih potraživanja procjenjivati PD u skladu s minimalnim zahtjevima za procjenu PD-a za kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima iz dijela 3.5. ove Glave te primjenjivati vrijednosti LGD-a iz članka 267. stavka 1. ove Odluke.
(2) Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup za kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima, dužna je za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za izloženosti prema trgovačkim društvima s osnove otkupljenih potraživanja, procjenjivati PD i LGD u skladu s minimalnim zahtjevima za kvantifikaciju rizika za kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima iz dijela 3.5. ove Glave.
Članak 271.
(1) Iznimno od članka 270. ove Odluke, za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za izloženosti prema trgovačkim društvima s osnove otkupljenih potraživanja za koja kreditna institucija ne može dokazati da njezine procjene PD-a ispunjavaju minimalne zahtjeve za procjenu PD-a iz dijela 3.5. ove Glave, PD se utvrđuje na sljedeći način:
1) za nadređene izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja (u nastavku teksta: nadređena potraživanja) PD je jednak procjeni EL-a podijeljenoj s LGD-om tih potraživanja;
95
2) za podređene izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja (u nastavku teksta: podređena potraživanja) PD je jednak procjeni EL-a.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka primjenjuju se vrijednosti LGD-a iz članka 272. ove Odluke.
(3) Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka, kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup za kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima i može na pouzdan način rastaviti procijenjeni EL za kreditni rizik na PD i LGD, može koristiti procijenjeni PD odnosno LGD.
Članak 272.
Za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za izloženosti prema trgovačkim društvima s osnove otkupljenih potraživanja LGD iznosi:
1) za nadređena potraživanja: 45%;
2) za podređena potraživanja: 100%.
Članak 273.
Kreditna institucija koja primjenjuje IRB pristup za kategoriju izloženosti prema stanovništvu, dužna je za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za izloženosti prema stanovništvu s osnove otkupljenih potraživanja procjenjivati PD i LGD u skladu s minimalnim zahtjevima za kvantifikaciju rizika za kategoriju izloženosti prema stanovništvu iz dijela 3.5. ove Glave.
Članak 274.
(1) Za izračun iznosa izloženosti ponderiranih razrjeđivačkim rizikom za izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja PD je jednak procijenjenom EL-u za razrjeđivački rizik, a LGD iznosi 75%.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup za kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima, odnosno kategoriju izloženosti prema stanovništvu i može na pouzdan način procijenjeni EL za razrjeđivački rizik rastaviti na PD i LGD, može koristiti procijenjeni PD odnosno LGD.
3.6.4. Priznavanje kreditne zaštite kroz PD i/ili LGD
Članak 275.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje FIRB pristup, može priznavati:
96
1) nematerijalnu kreditnu zaštitu tako da prilagodi PD u skladu s odredbama o tehnikama smanjenja kreditnog rizika iz dijela 4. ove Glave,
2) materijalnu kreditnu zaštitu tako da prilagodi LGD u skladu s odredbama o tehnikama smanjenja kreditnog rizika iz dijela 4. ove Glave.
(2) U smislu stavka 1. točke 1. ovoga članka, kreditna institucija može priznavati nematerijalnu kreditnu zaštitu i tako da prilagodi LGD u skladu s člankom 428. stavkom 1. ove Odluke.
Članak 276.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup, može priznavati materijalnu kreditnu zaštitu u vlastitim procjenama LGD-a, pri čemu je dužna ispunjavati minimalne zahtjeve za procjenu LGD-a iz dijela 3. ove Glave.
(2) Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup za kategorije izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama, može priznavati nematerijalnu kreditnu zaštitu tako da prilagodi PD i/ili LGD, pri čemu je dužna ispunjavati minimalne zahtjeve za primjenu IRB pristupa iz dijela 3. ove Glave.
(3) Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup za kategoriju izloženosti prema stanovništvu, može priznavati nematerijalnu kreditnu zaštitu tako da prilagodi PD ili LGD bilo za pojedinačnu izloženost ili za skup izloženosti.
(4) U slučaju iz stavka 2. i 3. ovoga članka kreditna institucija ne smije izloženostima osiguranima garancijama ili jamstvima dodijeliti prilagođeni PD ili LGD takav da prilagođeni ponder rizika bude niži od onog za usporedivu, neposrednu izloženost prema davatelju garancije ili jamstva.
(5) U slučaju iz stavka 2. i 3. ovoga članka, ako kreditna institucija priznaje nematerijalnu kreditnu zaštitu u vlastitim procjenama LGD-a, dužna je ispunjavati zahtjeve iz članka 280., članka 281. i članka 282. ove Odluke. Za garancije ili jamstva dana za izloženosti prema stanovništvu ti se zahtjevi primjenjuju i na raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti te na procjenu PD-a.
(6) Kreditna institucija koja namjerava priznavati nematerijalnu kreditnu zaštitu u vlastitim procjenama LGD-a u skladu sa stavkom 5. ovoga članka, dužna je to navesti u zahtjevu za primjenu IRB pristupa te dokazati da ima odgovarajuće interne politike i procedure koje se odnose na priznavanje nematerijalne kreditne zaštite.
(7) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, kreditna institucija ne smije priznavati nematerijalnu kreditnu zaštitu u vlastitim procjenama LGD-a za garancije ili jamstva dana od strane institucija, središnjih država i središnjih banaka te pravnih osoba iz članka 407. ove Odluke ako je kreditna institucija dobila odobrenje Hrvatske narodne banke da za izloženosti prema davateljima garancije ili jamstva primijeni standardizirani pristup. U tom slučaju kreditna institucija dužna je primijeniti odredbe u vezi s tehnikama smanjenja kreditnog rizika iz dijela 4. ove Glave.
Članak 277.
97
Za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih razrjeđivačkim rizikom za izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja odredbe iz članka 275. i članka 276. ove Odluke na odgovarajući se način primjenjuju na PD i LGD za razrjeđivački rizik.
Članak 278.
Za potrebe priznavanja kreditne zaštite pomoću prilagodbe PD-a i/ili LGD-a ročne se neusklađenosti tretiraju u skladu s odredbama o tehnikama smanjenja kreditnog rizika iz dijela 4. ove Glave.
Članak 279.
(1) Iznimno od članka 275. i članka 276. ove Odluke, za izloženosti koje ispunjavaju uvjete iz članka 409. i članka 419. ove Odluke, kreditna institucija može za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom primjenjivati formulu iz članka 300. ove Odluke.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, ovisno o tome očekuje li naplatu od davatelja garancije ili od dužnika u slučaju da i dužnik i davatelj garancije dođu u status neispunjavanja obveza dok traje osigurana izloženost, kreditna institucija dužna je LGD odrediti kao:
1) LGD neosigurane izloženosti prema davatelju garancije ili
2) LGD neosigurane izloženosti prema dužniku.
Članak 280.
(1) Kreditna institucija dužna je detaljno propisati uvjete za davatelje garancija ili jamstava čije će garancije ili jamstva priznavati pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom.
(2) Na davatelje garancija i jamstava iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe iz dijela 3.5.1.2. ove Glave.
(3) Garancija ili jamstvo iz stavka 1. ovoga članka moraju biti:
1) u pismenom obliku,
2) neopozivi od strane davatelja garancije ili jamstva,
3) važeći dok se obveza za koju je dana garancija ili jamstvo u cijelosti ne ispuni i
4) takvi da se može tražiti ispunjenje od davatelja garancije ili jamstva po pravu države gdje se nalazi imovina davatelja garancije ili jamstva nad kojom se može provesti ovrha.
(4) Ako kreditna institucija namjerava priznavati garancije ili jamstva kod kojih su propisani uvjeti pod kojima davatelj garancije ili jamstva nije dužan izvršiti obvezu (uvjetne garancije ili jamstva), dužna je to navesti u zahtjevu za primjenu IRB pristupa. Pritom je kreditna institucija dužna priložiti dokaze da kriteriji raspoređivanja izloženosti, za koje je dana uvjetna garancija, u rejting-kategorije ili skupove izloženosti adekvatno odražavaju svako potencijalno smanjenje u
98
učinku smanjenja rizika. Kreditna institucija dužna je propisati detaljne uvjete prihvaćanja i način praćenja tih garancija ili jamstava.
Članak 281.
(1) Za potrebe priznavanja garancija ili jamstava u vlastitim procjenama LGD-a kreditna je institucija dužna jasno propisati način prilagodbe rejting-kategorija, skupova izloženosti ili vlastitih procjena LGD-a. Način prilagodbe mora ispunjavati minimalne zahtjeve iz dijela 3.5.1.2. ove Glave.
(2) Način prilagodbe iz stavka 1. ovoga članka mora biti vjerodostojan i smislen te odražavati:
1) sposobnost i spremnost davatelja garancije ili jamstva da ispuni obvezu iz garancije ili jamstva,
2) vjerojatnu vremensku dinamiku plaćanja od strane davatelja garancije ili jamstva,
3) stupanj u kojem je sposobnost davatelja garancije ili jamstva da ispuni obvezu iz garancije ili jamstva u korelaciji sa sposobnošću dužnika da plaća dug i
4) stupanj u kojem je rezidualni rizik još uvijek prisutan.
Članak 282.
(1) Minimalni zahtjevi za garancije i jamstva iz članka 280. i članka 281. ove Odluke na odgovarajući se način primjenjuju i na kreditne izvedenice koje se odnose na jednu izloženost (engl. single-name credit derivatives). Ako postoji neusklađenost između izloženosti za koju je dana kreditna izvedenica i referentne obveze po kreditnoj izvedenici ili obveze na temelju koje se utvrđuje je li se kreditni događaj dogodio, primjenjuju se uvjeti iz članka 418. ove Odluke.
(2) Kreditna institucija dužna je i na proces raspoređivanja izloženosti prema stanovništvu u rejting-kategorije ili skupove izloženosti primjenjivati odredbe članka 418. ove Odluke.
(3) Kreditna institucija dužna je pri izboru načina prilagodbe iz članka 281. stavka 1. ove Odluke uzeti u obzir vrstu namire po kreditnoj izvedenici i konzervativno procijeniti njezin utjecaj na razinu i vremensku dinamiku naplate sredstava te uzeti u obzir stupanj u kojem je rezidualni rizik još uvijek prisutan.
3.6.5. Efektivna ročnost (M)
Članak 283.
Kreditna institucija koja primjenjuje FIRB pristup, dužna je dodijeliti izloženostima koje proizlaze iz repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane M od 0,5 godina, a svim ostalim izloženostima M od 2,5 godine.
Članak 284.
99
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup za kategorije izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, odnosno središnjim državama i središnjim bankama, dužna je izračunavati M za svaku od tih izloženosti na način propisan ovim člankom, i to uzimajući u obzir iznimke iz članka 286. ove Odluke s tim da M ni u kojem slučaju ne smije biti veći od 5 godina.
(2) Kreditna institucija dužna je za instrument za koji je definirana otplatna tablica novčanih tokova, M izračunavati prema sljedećoj formuli:
gdje CFt označuje ugovorno određene novčane tokove (glavnica, kamate i naknade) koje je dužnik obvezan platiti u razdoblju t, pri čemu je t izražen u godinama.
(3) Kreditna institucija dužna je za izvedenice iz standardiziranog sporazuma o netiranju M izračunavati kao ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća izloženosti ako je to više od godinu dana, odnosno postaviti M na jednu godinu ako je ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća izloženosti manji od jedne godine. Kao ponder će se koristiti zamišljeni iznos (engl. notional amount) svake izloženosti.
(4) Kreditna institucija dužna je za izloženosti proizašle iz transakcija s potpuno ili gotovo potpuno osiguranim izvedenim financijskim instrumentima iz članka 586. ove Odluke i potpuno ili gotovo potpuno osiguranih transakcija kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju, M izračunavati kao ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća transakcija ako je to više od 10 dana, odnosno postaviti M na 10 dana ako je ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća transakcija manji od 10 dana. Kao ponder se primjenjuje zamišljeni iznos (engl. notional amount) svake izloženosti.
(5) Kreditna institucija dužna je za repo i obratne repo transakcije te transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju, izračunavati M kao ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća transakcija ako je to više od 5 dana, odnosno postaviti M na 5 dana ako je ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća transakcija manji od 5 dana. Kao ponder se primjenjuje zamišljeni iznos (engl. notional amount) svake izloženosti.
(6) Ako kreditna institucija primjenjuje vlastite procjene PD-a za izloženosti prema trgovačkim društvima s osnove otkupljenih potraživanja, za iskorištene iznose iz okvirnog ugovora o otkupu potraživanja M je jednak ponderiranom prosjeku dospijeća izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja, ali ne manji od 90 dana. Tako izračunata vrijednost M koristi se i za neiskorištene iznose iz okvirnog ugovora o otkupu potraživanja ako taj ugovor sadrži odredbe koje kreditnu instituciju štite od značajnog pogoršanja kvalitete budućih potraživanja za koja postoji obveza otkupa za vrijeme trajanja ugovora. Ako ne postoji takva učinkovita zaštita, M se za neiskorištene iznose izračunava kao zbroj najdužega mogućeg dospijeća potencijalno otkupljenog potraživanja prema okvirnom ugovoru o otkupu potraživanja i preostalog dospijeća okvirnog ugovora o otkupu potraživanja, ali ne može biti manji od 90 dana.
100
(7) Kreditna institucija dužna je za sve druge instrumente koji nisu navedeni u stavku 2. do 6. ovoga članka ili kada nije u mogućnosti izračunati M na način propisan u stavku 2. ovoga članka, postaviti M na najduže preostalo vrijeme u godinama koje je dužniku određeno za ispunjenje njegovih ugovornih obveza, ali ne na manje od godinu dana.
(8) Za kreditnu instituciju koja za izračun iznosa izloženosti primjenjuje interne modele iz dijela 6.2.5. ove Glave, M se za izloženosti za koje kreditna institucija primjenjuje tu metodu i za koje je najduže dospijeće ugovora koji pripada skupu za netiranje duže od jedne godine, izračunava prema sljedećoj formuli:
gdje je:
df = nerizični diskontni faktor za buduće razdoblje tk, a ostali su simboli definirani u dijelu 6.2.5. ove Glave.
(9) Iznimno od stavka 8. ovoga članka, kreditna institucija koja primjenjuje interni model za izračunavanje tržišne procjene kreditnog rizika druge ugovorne strane (engl. one-sided credit valuation adjustment) može, u skladu s odobrenjem za IRB, kao M koristiti efektivno vrijeme trajanja (engl. effective credit duration) prema procjeni internog modela.
(10) Kreditna institucija dužna je za skupove za netiranje u kojima svi ugovori imaju ugovoreni rok dospijeća kraći od jedne godine, primjenjivati formulu iz stavka 2. ovoga članka, i to u skladu s člankom 286. stavkom 1. ove Odluke.
Članak 285.
Ako kreditna institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom u skladu s člankom 300. ove Odluke, M za izloženost jednak je M kreditne zaštite, s tim da M za izloženost ne može biti manji od godinu dana.
Članak 286.
Iznimno od članka 284. stavaka 2. do 7. ove Odluke, ako je ugovorom uređeno svakodnevno utvrđivanje nadoknade i svakodnevno vrednovanje instrumenata osiguranja te ako je ugovorom dopuštena trenutačna namira putem instrumenata osiguranja u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili izostanka nadoplate nadoknade, M iznosi najmanje jedan dan:
1) za potpuno ili gotovo potpuno osigurane izvedene financijske instrumente iz dijela 9. Glave III. ove Odluke;
2) za potpuno ili gotovo potpuno osigurane transakcije kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade i
101
3) za repo i obratne repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane.
Članak 287.
Pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih razrjeđivačkim rizikom M za otkupljena potraživanja iz kategorije izloženosti prema trgovačkim društvima odnosno kategorije izloženosti prema stanovništvu iznosi jednu godinu.
Članak 288.
Svim izloženostima po vlasničkim ulaganjima kreditna institucija dužna je dodijeliti M od 5 godina.
3.6.6. Iznos izloženosti (EAD)
3.6.6.1. Izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama i stanovništvu
Članak 289.
(1) Ako odredbama iz dijela 3.6.6. ove Glave nije drugačije propisano, kreditna institucija dužna je iznos izloženosti bilančnih pozicija iskazivati u bruto iznosu.
(2) Za imovinu kupljenu uz diskont ili premiju, iznos izloženosti je nominalni iznos, bez korigiranja za iznos diskonta ili premije.
(3) Ako kreditna institucija koristi standardizirani sporazum o netiranju za repo i obratne repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, iznos izloženosti izračunava se u skladu s odredbama u vezi s tehnikama smanjenja kreditnog rizika iz dijela 4. ove Glave.
(4) Kreditna institucija dužna je za potrebe izračuna iznosa izloženosti bilančnim netiranjem kredita i depozita iskazanih u bilanci kreditne institucije postupati u skladu s odredbama u vezi s tehnikama smanjenja kreditnog rizika iz dijela 4. ove Glave.
(5) Iznos izloženosti za najam/leasing sadašnja je vrijednost minimalnih plaćanja najma/leasinga.
(6) Za instrumente iz dijela 9. Glave III. ove Odluke iznos izloženosti utvrđuje se u skladu s odredbama dijela 6. ove Glave.
(7) Iznos izloženosti za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za otkupljena potraživanja iznos je izloženosti umanjen za kapitalne zahtjeve za razrjeđivački rizik prije primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika.
102
(8) Iznos izloženosti je vrijednost vrijednosnih papira ili robe utvrđena u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja u slučajevima kada je izloženost u obliku vrijednosnih papira ili robe, prodanih, pozajmljenih ili danih u zalog na temelju:
1) repo transakcija,
2) transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani,
3) transakcija s dugim rokom namire i
4) transakcija kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade.
(9) Iznimno od stavka 8. ovoga članka, ako kreditna institucija primjenjuje složenu metodu financijskoga kolaterala iz dijela 4. ove Glave, dužna je iznos izloženosti povećati za korektivne faktore za vrijednosne papire odnosno robu iz dijela 4. ove Glave.
(10) Iznimno od stavka 8. ovoga članka, iznos izloženosti za repo i obratne repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcije s dugim rokom namire i transakcije kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade može se utvrđivati u skladu s odredbama dijela 6. ove Glave ili u skladu s pristupom internih modela iz dijela 4.2.3.3.2. ove Glave.
(11) Iznimno od stavka 8. ovoga članka, za izloženosti kreditnom riziku prema središnjoj drugoj ugovornoj strani, iznos izloženosti utvrđuje se u skladu s člankom 483. stavkom 9. ove Odluke ako su ispunjeni uvjeti iz tog stavka.
Članak 290.
Za stavke iz točaka 1. do 3. ovoga članka iznos izloženosti izračunava se kao odobreni, a neiskorišteni iznos pomnožen konverzijskim faktorom. Pritom je kreditna institucija dužna koristiti sljedeće konverzijske faktore:
1) za preuzete izvanbilančne obveze s osnove okvirnog ugovora o kreditu, uključujući i preuzete izvanbilančne obveze s osnove okvirnog ugovora o kreditu za otkup revolving potraživanja, koje kreditna institucija može bezuvjetno opozvati bez prethodne obavijesti dužniku ili koja automatski prestaje nastupom ugovorenih okolnosti vezanih uz pogoršanje kreditne sposobnosti dužnika, primjenjivat će se konverzijski faktor 0%. Kako bi mogla primijeniti konverzijski faktor 0%, kreditna institucija dužna je aktivno pratiti financijsko stanje dužnika i uspostaviti sustave unutarnjih kontrola koji će omogućiti pravodobno utvrđivanje pogoršanja kreditne kvalitete dužnika. Obveza preuzeta na temelju ugovora o kreditu za kategoriju izloženosti prema stanovništvu može biti određena kao bezuvjetno opoziva ako je na temelju ugovora i propisa o zaštiti potrošača kreditna institucija može opozvati,
2) konverzijski faktor 20% za kratkoročne dokumentarne akreditive povezane s isporukom robe, i za kreditnu instituciju koja je izdala i za kreditnu instituciju koja je potvrdila akreditiv i
3) za ostale kreditne linije te preuzete izvanbilančne obveze s osnove izdanja kratkoročnih obveznica i revolving obveza s osnove pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje srednjoročnih obveznica uz obvezu otkupa, primjenjuje se konverzijski faktor 75%.
103
Članak 291.
Kreditna institucija koja ispunjava minimalne zahtjeve za primjenu vlastitih procjena konverzijskih faktora iz ove Odluke, može, u skladu s odobrenjem za IRB, koristiti vlastite procjene konverzijskih faktora za instrumente iz članka 290. ove Odluke.
Članak 292.
Ako se kreditna institucija ugovorom kojim je preuzela izvanbilančnu obvezu uvjetno ili bezuvjetno obvezala na preuzimanje nove izvanbilančne obveze, dužna je primjenjivati niži od dva konverzijska faktora primjenjiva na pojedinačnu izvanbilančnu obvezu.
Članak 293.
(1) Za sve izvanbilančne obveze osim onih iz članka 289. i članka 290. ove Odluke, iznos izloženosti jest sljedeći postotak njihove vrijednosti: 1) 100% za izvanbilančne obveze visokog rizika, 2) 50% za izvanbilančne obveze srednjeg rizika, 3) 20% za izvanbilančne obveze nižega srednjeg rizika i 4) 0% za izvanbilančne obveze niskog rizika.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka izvanbilančne se obveze svrstavaju u kategorije rizika u skladu s člankom 18. ove Odluke.
3.6.6.2. Izloženosti po vlasničkim ulaganjima i ostala imovina
Članak 294.
Iznos izloženosti za kategoriju izloženosti po vlasničkim ulaganjima jest vrijednost iskazana u bilanci, a ovisi o važećim zakonskim propisima i računovodstvenim politikama kreditne institucije.
Članak 295.
Iznos izloženosti za ostalu imovinu jest vrijednost iskazana u bilanci.
3.7. IZRAČUN IZNOSA IZLOŽENOSTI PONDERIRANIH RIZIKOM
Članak 296.
(1) Iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom za kategorije izloženosti iz članka 170. stavka 1. točke 1. do 5. i 7. ove Odluke izračunavaju se u skladu s člankom 299. do članka 319. ove Odluke, ako nisu odbitne stavke pri izračunu jamstvenoga kapitala.
104
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za izloženosti u obliku otkupljenih potraživanja iz kategorija izloženosti prema trgovačkim društvima i stanovništvu u izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom uključivat će se:
1) iznos izloženosti ponderiran rizikom za kreditni rizik koji se izračunava u skladu s člankom 299. do članka 308. ove Odluke i
2) iznos izloženosti ponderiran rizikom za razrjeđivački rizik koji se izračunava u skladu s člankom 320. ove Odluke.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako kreditna institucija ima glede otkupljenih potraživanja za kreditni rizik i razrjeđivački rizik pravo regresa prema prodavatelju otkupljenih potraživanja, nije dužna izračunavati iznose izloženosti ponderirane rizikom za razrjeđivački rizik. Za navedene izloženosti kreditna institucija dužna je izračunavati samo iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom. Kreditna institucija pritom može otkupljena potraživanja tretirati kao instrument osiguranja ako ona zadovoljavaju uvjete iz dijela 4. ove Glave.
Članak 297.
(1) Ako odredbama dijela 3.7. ove Glave nije drugačije određeno, izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za kreditni rizik i razrjeđivački rizik temelji se na rizičnim parametrima: PD-u, LGD-u, M i iznosu izloženosti, procijenjenima odnosno izračunatima u skladu s dijelom 3.6. ove Glave.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom za kategoriju izloženosti po vlasničkim ulaganjima izračunavaju se, u skladu s odobrenjem Hrvatske narodne banke, primjenom pristupa iz članka 309. stavka 1. ove Odluke. Hrvatska narodna banka odobrit će kreditnoj instituciji primjenu pristupa iz članka 309. stavka 1. točke 3. ove Odluke samo ako kreditna institucija ispunjava minimalne zahtjeve za primjenu pristupa zasnovanog na internim modelima iz dijela 3.5.7. ove Glave.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija može iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom za izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja izračunavati u skladu s člankom 302. ove Odluke.
(4) Kreditna institucija dužna je propisati metodologiju za raspoređivanje izloženosti iz stavka 3. ovoga članka u supervizorske rizične kategorije.
(5) Hrvatska narodna banka može propisati način raspoređivanja izloženosti iz stavka 3. ovoga članka u supervizorske rizične kategorije.
Članak 298.
(1) Za kategorije izloženosti iz članka 170. stavka 1. točke 1. do 4. ove Odluke kreditna institucija sama procjenjuje PD, pri čemu je dužna ispunjavati minimalne zahtjeve za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke.
105
(2) Za kategoriju izloženosti prema stanovništvu kreditna institucija dužna je sama procjenjivati LGD i konverzijske faktore, pri čemu je dužna ispunjavati minimalne zahtjeve za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke.
(3) Ako kreditna institucija koristi FIRB pristup za kategorije izloženosti iz članka 170. stavka 1. točke 1. do 3. ove Odluke, dužna je služiti se propisanim vrijednostima LGD-a i konverzijskih faktora iz dijela 3.6. ove Glave.
(4) Ako kreditna institucija koristi AIRB pristup za kategorije izloženosti iz članka 170. stavka 1. točke 1. do 3. ove Odluke, dužna je sama procjenjivati LGD i konverzijske faktore, pri čemu je dužna ispunjavati minimalne zahtjeve za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke.
(5) Iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom za sekuritizirane izloženosti i sekuritizacijske pozicije iz članka 170. stavka 1. točke 6. ove Odluke izračunavaju se u skladu s odredbama dijela 5. ove Glave.
3.7.1. Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za kategorije izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjoj državi i središnjoj banci
Članak 299.
(1) Iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjoj državi i središnjoj banci izračunavaju se primjenom sljedeće formule pondera rizika:
pri čemu je:
korelacija za izloženosti iz kategorija izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjoj državi i središnjoj banci, a predstavlja mjeru sistemskog rizika;
faktor prilagodbe za efektivnu ročnost koji odražava utjecaj PD-a;
N(x) funkcija kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable (tj. vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću 0 i varijancom 1, poprimi vrijednost manju ili jednaku x);
G(z) inverz funkcije kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable (tj. tako da za vrijednost x vrijedi N(x) = z).
(2) Iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom = ponder rizika * iznos izloženosti.
2ln05478.011852.0 PDbFaktor
106
(3) Za PD = 0 ponder rizika iznosi 0.
(4) Za PD = 1:
1) za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza kada kreditna institucija primjenjuje FIRB pristup, ponder rizika iznosi 0 i
2) za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza kada kreditna institucija primjenjuje AIRB pristup, ponder rizika iznosi Max{0, 12,5 *(LGD-ELBE)}, pri čemu je ELBE najbolja procjena očekivanoga gubitka za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza iz članka 225. ove Odluke.
Članak 300.
(1) Iznimno od članka 299. stavka 1. ove Odluke, kreditna institucija može iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom za svaku izloženost koja ispunjava uvjete iz članka 409. i članka 419. ove Odluke prilagoditi primjenom sljedeće formule:
iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom = ponder rizika * iznos izloženosti * (0,15 + 160*PDpp)
pri čemu:
PDpp označuje vjerojatnost neispunjavanja obveza pružatelja kreditne zaštite.
(2) Kreditna institucija je dužna ponder rizika izračunavati primjenom relevantne formule za izračun pondera rizika iz članka 299. stavka 1. ove Odluke. Pritom je kao ulazne parametre za izračun pondera rizika dužna koristiti PD dužnika i LGD iz članka 279. stavka 2. ove Odluke. Faktor prilagodbe za efektivnu ročnost (b) izračunava se korištenjem nižeg PD-a između PD-a za dužnika i PD-a pružatelja zaštite.
Članak 301.
(1) Iznimno od članka 299. stavka 1. ove Odluke, za izloženosti prema trgovačkim društvima kod kojih su ukupni godišnji poslovni prihodi na konsolidiranoj razini za grupu kojoj to trgovačko društvo pripada manji od 50 milijuna eura, kreditna institucija može koristiti formulu korelacije iz stavka 3. ovoga članka za izračun pondera rizika za izloženosti prema trgovačkim društvima. U formuli korelacije S je izražen kao ukupni godišnji poslovni prihodi u milijunima eura, a može poprimiti vrijednosti iz sljedećeg intervala: 5 milijuna eura <= S <= 50 milijuna eura. Iskazani poslovni prihodi koji su manji od 5 milijuna eura, tretiraju se kao da iznose 5 milijuna eura.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja ukupni godišnji poslovni prihodi jesu prosjek ponderiran individualnim izloženostima u skupu izloženosti.
(3)
45
5104.0
1
1124.0
1
112.0
50
50
50
50 S
e
e
e
eRKorelacija
PDPD
107
(4) Kreditna institucija može zamijeniti ukupne godišnje poslovne prihode ukupnom aktivom konsolidirane grupe kada je ukupna aktiva bolji indikator veličine društva od ukupnih godišnjih poslovnih prihoda. Ako kreditna institucija ukupne godišnje poslovne prihode zamijeni ukupnom aktivom, dužna je za svaki pojedinačni slučaj dokumentirati kriterije na temelju kojih je zamjena napravljena.
Članak 302.
(1) Iznimno od članka 299. stavka 1. ove Odluke, kod izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja za koje kreditna institucija ne može dokazati da njezine procjene PD-a ispunjavaju minimalne zahtjeve iz dijela 3. ove Odluke, ponderi rizika dodjeljuju se prema tablici 8.:
Tablica 8.
Preostali rok do
dospijeća
Kategorija 1
Kategorija 2
Kategorija 3
Kategorija 4
Kategorija 5
Kraći od 2,5 godine 50% 70% 115% 250% 0% Jednak ili duži od 2,5 godine 70% 90% 115% 250% 0%
pri čemu je kategorija 1 najbolja, a kategorija 4 najlošija supervizorska rizična kategorija za dužnike koji nisu u statusu neispunjavanja obveza, dok je kategorija 5 supervizorska rizična kategorija za dužnike u statusu neispunjavanja obveza.
(2) Kreditna institucija može, ako joj je tako određeno u odobrenju za IRB, dodjeljivati izloženostima s preostalim rokom do dospijeća jednakim ili dužim od dvije i pol godine povoljnije pondere od 50% za izloženosti u kategoriji 1 i 70% za izloženosti u kategoriji 2.
(3) Kreditna institucija koja namjerava primjenjivati povoljnije pondere u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, dužna je detaljno obrazložiti svoj zahtjev pri podnošenju zahtjeva za primjenu IRB pristupa i dokazati da su procedure odobravanja i kriteriji koje kreditna institucija primjenjuje pri raspoređivanju izloženosti u supervizorske rizične kategorije iznimno dobri za relevantnu kategoriju.
(4) Pri dodjeli pondera rizika izloženostima u obliku specijaliziranog financiranja kreditna institucija dužna je uzimati u obzir barem sljedeće kriterije:
1) financijsku isplativost projekta i/ili imovine,
2) političko i zakonodavno okružje,
3) karakteristike projekta i/ili imovine,
108
4) financijsku snagu i dosadašnje iskustvo osoba uključenih u projekt, uključujući bilo koji oblik novčanih tokova koji proizlaze iz javno-privatnog partnerstva
5) činitelje koji služe kao osiguranje kreditnoj instituciji, kao što su mogućnost provedbe, kontrole i praćenja upravljanja projektom, instrumenti osiguranja i slično (engl. security package).
Članak 303.
Iznimno od članka 299. stavka 1. ove Odluke, kada kreditna institucija daje kreditnu zaštitu za određeni broj izloženosti pod uvjetom da n-ti nastanak statusa neispunjavanja obveza u skupu izloženosti potiče plaćanje i da taj kreditni događaj dovodi do prestanka ugovornog odnosa, ponder rizika utvrđuje se na sljedeći način:
1) ako proizvod ima rejting priznate VIPKR, primjenjuje se ponder rizika u skladu s dijelom 5. ove Glave,
2) ako proizvod nema rejting priznate VIPKR, ponder rizika za kreditnu zaštitu utvrđuje se tako da se zbroje ponderi rizika izloženosti uključenih u košaricu, isključujući n–1 izloženosti. N–1 izloženosti koje se isključuju iz navedenog zbroja utvrđuju se tako da isključene izloženosti nose nižu ponderiranu vrijednost od ponderirane vrijednosti bilo koje izloženosti uključene u zbroj. Utvrđeni zbroj pondera rizika mora biti takav da ispunjava sljedeći uvjet: ukupan zbroj očekivanih gubitaka po svakoj izloženosti uključenoj u zbroj pomnožen s 12,5 i ponderiranih vrijednosti izloženosti uključenih u zbroj neće prelaziti nominalni iznos zaštite u obliku kreditne izvedenice pomnožen s 12,5.
3.7.2. Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za kategoriju izloženosti prema stanovništvu
Članak 304.
(1) Kreditna institucija dužna je izračunavati iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom za izloženosti prema stanovništvu primjenom sljedeće formule:
pri čemu je:
korelacija za izloženosti iz kategorija izloženosti prema stanovništvu, a predstavlja mjeru sistemskog rizika;
N(x) funkcija kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable (tj. vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću 0 i varijancom 1, poprima vrijednost manju ili jednaku x).
06.15.12)999.0(11
)(_
LGDPDG
R
R
R
PDGNLGDRIZIKAPONDER
35
35
35
35
1
1116.0
1
103.0
e
e
e
eRKorelacija
PDPD
109
G(z) inverz funkcije kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable (tj. tako da za vrijednost x vrijedi N(x) = z).
(2) Iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom = ponder rizika * iznos izloženosti.
(3) Kada je PD = 1 (izloženosti u statusu neispunjavanja obveza), ponder rizika iznosi Max {0, 12,5 *(LGD-ELBE)}, pri čemu ELBE označuje najbolju procjenu očekivanoga gubitka za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza iz članka 225. ove Odluke.
Članak 305.
Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti prema MSD-u iz kategorije izloženosti prema stanovništvu koje ispunjavaju uvjete iz članaka 409. i 419. ove Odluke mogu se izračunavati u skladu s člankom 300. ove Odluke.
Članak 306.
Iznimno od članka 304. stavka 1. ove Odluke, za izloženosti prema stanovništvu koje su osigurane nekretninom, korelacija (R) iznosi 0,15.
Članak 307.
Iznimno od članka 304. stavka 1. ove Odluke, za kvalificirajuće revolving izloženosti prema stanovništvu korelacija (R) iznosi 0,04.
Članak 308.
Za hibridne skupove otkupljenih potraživanja svrstanih u kategoriju izloženosti prema stanovništvu kod kojih kreditna institucija koja ih je otkupila ne može razlučiti otkupljena potraživanja koja se odnose na izloženosti osigurane nekretninom i ona koja se odnose na kvalificirajuće revolving izloženosti od ostalih izloženosti prema stanovništvu, koristit će onu funkciju izračuna pondera rizika za izloženosti stanovništvu koja rezultira najvišim kapitalnim zahtjevima.
3.7.3. Iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom za kategoriju izloženosti po vlasničkim ulaganjima
Članak 309.
(1) Za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za kategoriju izloženosti po vlasničkim ulaganjima kreditna institucija može primijeniti jednu ili više od sljedećih metoda:
1) jednostavan pristup ponderiranja (engl. simple risk weight approach)
2) PD/LGD pristup i
3) pristup zasnovan na internim modelima.
110
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija može, u skladu s odobrenjem za IRB, istodobno primijeniti različite pristupe iz stavka 1. ovog članka na različite portfelje ako i sama u postupku upravljanja rizicima primjenjuje različite pristupe. Kada kreditna institucija primjenjuje različite pristupe, dužna je dokazati da je odabir pristupa dosljedan te da nije utvrđen prvenstveno radi smanjenja minimalnih kapitalnih zahtjeva (regulatorna arbitraža).
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pondere rizika za izloženosti po vlasničkim ulaganjima u društva za pomoćne usluge kreditna institucija može odrediti na isti način kao i za ostalu imovinu. Navedeni tretman može se primijeniti samo na izloženosti po vlasničkim ulaganjima u društva koja pružaju pomoćne usluge po netržišnom načelu samo kreditnoj instituciji ili grupi kreditnih institucija kojoj pripada kreditna institucija, a koje su jedini imatelji udjela u kapitalu društva za pružanje pomoćnih usluga.
3.7.3.1. Jednostavan pristup ponderiranja
Članak 310.
(1) Iznosi izloženosti ponderirani rizikom izračunavaju se primjenom sljedećih pondera rizika:
Ponder rizika (RW) = 190% za izloženosti po vlasničkim ulaganjima koja ne kotiraju na burzi, u dostatno diversificiranim portfeljima.
Ponder rizika (RW) = 290% za izloženosti po vlasničkim ulaganjima koja kotiraju na burzi.
Ponder rizika (RW) = 370% za sve ostale izloženosti po vlasničkim ulaganjima.
(2) Iznos izloženosti ponderiran rizikom = ponder rizika * iznos izloženosti.
Članak 311.
Kratke promptne (engl. spot) pozicije i izvedeni financijski instrumenti koji nisu iz knjige trgovanja mogu se prebiti s dugim pozicijama u istim vlasničkim ulaganjima ako ti instrumenti izričito predstavljaju zaštitu određenoga vlasničkog ulaganja i osiguravaju njegovu zaštitu najmanje još sljedećih godinu dana. Ostale kratke pozicije kreditna institucija dužna je tretirati kao da su duge pozicije s primjerenim ponderom rizika koji se množi s apsolutnom vrijednošću svake pozicije. U slučaju ročne neusklađenosti pojedinih pozicija primjenjuje se metoda kao i za izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s člankom 278. ove Odluke.
Članak 312.
Kreditna institucija može priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu za izloženosti po vlasničkim ulaganjima u skladu s metodama iz dijela 4. ove Glave.
3.7.3.2. PD/LGD pristup
111
Članak 313.
Iznos izloženosti ponderiran rizikom izračunava se u skladu s formulama iz članka 299. ove Odluke. Ako kreditna institucija nema dovoljno informacija za uporabu definicije statusa neispunjavanja obveza iz ove Odluke, ponder rizika iz članka 299. ove Odluke množi se s faktorom prilagodbe od 1,5.
Članak 314.
Na razini pojedinačne izloženosti zbroj očekivanoga gubitka pomnožen s 12,5 i iznosa izloženosti ponderiranog rizikom ne smije prijeći 150% iznosa izloženosti pomnoženog s 12,5.
Članak 315.
(1) Kreditna institucija može priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu za izloženosti po vlasničkim ulaganjima u skladu s metodama iz dijela 4. ove Glave.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, LGD za izloženost prema pružatelju zaštite iznosi 90%.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, za izloženosti po vlasničkim ulaganjima koje ne kotiraju na burzi u dostatno diversificiranim portfeljima, može se koristiti LGD od 65%.
(4) U smislu stavka 1. ovoga članka, M iznosi pet godina.
3.7.3.3. Pristup zasnovan na internim modelima
Članak 316.
(1) Iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom predstavlja potencijalni gubitak po svim vlasničkim ulaganjima kreditne institucije izračunat korištenjem internih VaR modela jednostranog intervala pouzdanosti od 99% za razlike između tromjesečnih povrata i odgovarajuće nerizične stope izračunate na dugoročnom uzorku podataka, pomnožene s 12,5.
(2) Kreditna institucija dužna je za sve izloženosti po vlasničkim ulaganjima za koje izračunava iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom primjenom pristupa zasnovanog na internim modelima, paralelno izračunavati i iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom primjenom PD/LGD pristupa. Ako je iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom na razini portfelja vlasničkih ulaganja izračunat primjenom internih modela niži od ukupnog zbroja minimalnih iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koji se dobiju primjenom PD/LGD pristupa i odgovarajućeg iznosa očekivanoga gubitka pomnoženog s 12,5, izračunatih na osnovi vrijednosti PD-a iz članka 266. stavka 3. ove Odluke i odgovarajućih vrijednosti LGD-a iz članka 269. ove Odluke, tada je kreditna institucija dužna izdvajati kapitalni zahtjev u skladu s izračunom na osnovi PD/LGD pristupa.
Članak 317.
Kreditna institucija može priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu za izloženosti po vlasničkim ulaganjima.
112
3.7.4. Iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom za izloženosti u obliku udjela u investicijskim fondovima
Članak 318.
(1) Kada izloženosti u obliku udjela u investicijskim fondovima ispunjavaju kriterije iz članka 96. i članka 97. ove Odluke i kreditna institucija ima odgovarajuće informacije o cjelokupnom portfelju odnosnih izloženosti investicijskog fonda, kreditna institucija dužna je izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanoga gubitka za odnosne izloženosti investicijskog fonda (engl. look-through approach), a u skladu s metodama iz dijela 3. ove Glave. Iznos izloženosti ponderiran rizikom i iznos očekivanoga gubitka za udjele u investicijskim fondovima onaj je dio iznosa izloženosti ponderiranog rizikom i iznosa očekivanoga gubitka za odnosne izloženosti investicijskog fonda koji je razmjeran visini udjela u ukupnoj imovini investicijskog fonda.
(2) Ako kreditna institucija ne udovoljava uvjetima za primjenu metoda iz dijela 3. ove Glave, iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom i iznosi očekivanoga gubitka za udjele u investicijskim fondovima izračunavaju se na sljedeći način:
1) za odnosne izloženosti iz kategorije izloženosti po vlasničkim ulaganjima ove Odluke primjenjuje se jednostavan pristup ponderiranja iz dijela 3.7.3.1. ove Glave. Ako pritom kreditna institucija ne može razlikovati vlasnička ulaganja koja ne kotiraju na burzi, vlasnička ulaganja koja kotiraju na burzi i ostale izloženosti po vlasničkim ulaganjima, dužna je sve takve izloženosti tretirati kao ostale izloženosti po vlasničkim ulaganjima;
2) za sve ostale odnosne izloženosti primjenjuje se pristup iz dijela 2. ove Glave, uz sljedeće prilagodbe:
- izloženosti se raspoređuju u odgovarajuće kategorije izloženosti i dodjeljuje im se stupanj kreditne kvalitete za jedan stupanj lošiji od onog koji bi uobičajeno bio dodijeljen takvoj izloženosti;
- izloženostima koje su raspoređene u lošije stupnjeve kreditne kvalitete, uz koju je uobičajeno povezan ponder rizika od 150%, dodjeljuje se ponder rizika od 200%.
(3) Kada izloženosti u obliku udjela u investicijskim fondovima ne ispunjavaju uvjete iz članka 96. i članka 97. ove Odluke ili kada kreditna institucija nema odgovarajuće informacije o cjelokupnom portfelju odnosnih izloženosti investicijskog fonda, kreditna institucija dužna je izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanoga gubitka za odnosne izloženosti investicijskog fonda (engl. look-through approach) primjenom jednostavnog pristupa ponderiranja iz dijela 3.7.3.1. ove Glave. Ako pritom kreditna institucija ne može razlikovati vlasnička ulaganja koja ne kotiraju na burzi, vlasnička ulaganja koja kotiraju na burzi i ostale izloženosti po vlasničkim ulaganjima, dužna je sve takve izloženosti tretirati kao ostale izloženosti po vlasničkim ulaganjima. Odnosne izloženosti iz portfelja investicijskog fonda koje nisu izloženosti po vlasničkim ulaganjima raspoređuju se, ovisno o karakteristikama tih izloženosti, u jednu od vrsta izloženosti po vlasničkim ulaganjima iz članka 310. ove Odluke, a nepoznate se izloženosti raspoređuju u ostale izloženosti po vlasničkim ulaganjima.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, kreditna institucija može sama izračunavati ili se osloniti na treću osobu koja će na temelju informacija o odnosnim izloženostima iz portfelja
113
investicijskog fonda izračunati i izvijestiti o prosječnim iznosima izloženosti ponderiranim rizikom u skladu s metodama iz stavka 2. ovoga članka, uz uvjet da je na odgovarajući način osigurana ispravnost izračuna i izvještavanja.
3.7.5. Iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom za ostalu imovinu
Članak 319.
(1) Kreditna institucija dužna je iznos izloženosti ponderiran rizikom izračunavati primjenom sljedeće formule:
iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom = 100% * iznos izloženosti.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za izloženosti u obliku:
1) gotovine, ekvivalenata gotovine i gotovinskih stavki u procesu naplate primjenjuju se pravila iz članka 101. ove Odluke,
2) zlatnih poluga koje su u vlastitom trezoru kreditne institucije ili obveza koje se zasnivaju na podlozi zlatnih poluga, a koje nisu deponirane kod te kreditne institucije, primjenjuju se pravila iz članka 102. ove Odluke i
3) ostatka vrijednosti s osnove najma/leasinga primjenjuju se pravila iz članka 108. stavka 2. ove Odluke.
3.7.6. Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za razrjeđivački rizik
Članak 320.
Ponderi rizika za razrjeđivački rizik za otkupljena potraživanja iz kategorija izloženosti prema trgovačkim društvima i stanovništvu izračunavaju se u skladu s formulama iz članka 299. ove Odluke.
3.8. IZRAČUN I TRETMAN OČEKIVANOGA GUBITKA
Članak 321.
(1) Iznosi očekivanoga gubitka za izloženosti iz kategorija izloženosti iz članka 170. stavka 1. točke 1. do 5. ove Odluke izračunavaju se u skladu s člankom 322. do članka 324. ove Odluke. Pritom se za izračun iznosa očekivanoga gubitka za svaku izloženost, ako odredbama dijela 3.8. ove Glave nije drugačije propisano, kao ulazni parametri koriste isti iznosi PD-a, LGD-a i izloženosti koji su korišteni za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom iz dijela 3.7. ove Glave.
(2) Iznosi očekivanoga gubitka za sekuritizacijske pozicije izračunavaju se u skladu s dijelom 5. ove Glave.
(3) Iznosi očekivanoga gubitka za izloženosti s osnove ostale imovine jednaki su nuli (= 0).
114
(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja iz kategorija izloženosti prema trgovačkim društvima i stanovništvu u izračun iznosa očekivanoga gubitka uključuju se:
1) iznos očekivanoga gubitka za kreditni rizik izračunat u skladu sa stavkom 1. ovoga članka
2) iznos očekivanoga gubitka za razjeđivački rizik izračunat u skladu s člankom 325. ove Odluke.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, ako kreditna institucija ima glede otkupljenih potraživanja za kreditni rizik i razrjeđivački rizik pravo regresa prema prodavatelju otkupljenih potraživanja, nije dužna izračunavati iznos očekivanoga gubitka za razrjeđivački rizik. Za navedene izloženosti kreditna institucija dužna je izračunavati samo iznos očekivanoga gubitka za kreditni rizik. Kreditna institucija pritom može otkupljena potraživanja tretirati kao instrument osiguranja ako ona zadovoljavaju uvjete iz dijela 4. ove Glave.
(6) Iznosi očekivanoga gubitka za izloženosti u obliku udjela u investicijskim fondovima izračunavaju se u skladu s člankom 322. do članka 324. ove Odluke.
3.8.1. Izračun iznosa očekivanoga gubitka
Članak 322.
(1) Iznos očekivanoga gubitka za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama odnosno izloženosti prema stanovništvu izračunava se primjenom sljedećih formula:
očekivani gubitak (EL) = PD × LGD.
iznos očekivanoga gubitka = EL × iznos izloženosti.
(2) Za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza (PD = 1):
1) kada kreditna institucija primjenjuje FIRB pristup, EL je jednak propisanim vrijednostima LGD-a izračunatima u skladu s odredbama dijela 3.6. ove Glave ili
2) kada kreditna institucija primjenjuje AIRB pristup, EL je ELBE, njezina najbolja procjena očekivanoga gubitka za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza izračunata u skladu s člankom 225. ove Odluke.
(3) Za izloženosti na koje se primjenjuje članak 300. ove Odluke, EL iznosi 0.
Članak 323.
(1) Za izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja, u slučajevima kada kreditna institucija za dodjelu pondera rizika primjenjuje metodu iz članka 302. ove Odluke, iznos očekivanoga gubitka izračunava se primjenom postotaka navedenih u tablici 9.:
Tablica 9.
115
Preostali rok do dospijeća Kategorija 1
Kategorija 2
Kategorija 3
Kategorija 4
Kategorija 5
Kraći od 2,5 godina 0% 0,4% 2,8% 8% 50% Jednak ili duži od 2,5 godina 0,4% 0,8% 2,8% 8% 50%
(2) Kreditna institucija kojoj je odobrenjem za IRB dopušteno da izloženostima s preostalim rokom do dospijeća jednakim ili dužim od dvije i pol godine dodjeljuje povoljnije pondere od 50% za izloženosti u kategoriji 1 i 70% za izloženosti u kategoriji 2, može istim izloženostima dodjeljivati povoljnije pondere za izračun EL-a, i to na način da za izloženosti u kategoriji 1 primjenjuje ponder 0%, a za izloženosti u kategoriji 2 ponder 0,4%.
Članak 324.
(1) Kada za izloženosti po vlasničkim ulaganjima kreditna institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom jednostavnog pristupa ponderiranja, iznosi očekivanoga gubitka izračunavaju se pomoću sljedeće formule:
iznos očekivanoga gubitka = EL × iznos izloženosti,
pri čemu su vrijednosti EL-a sljedeće:
EL = 0,8% za izloženosti po vlasničkim ulaganjima koja ne kotiraju na burzama u dostatno diversificiranom portfelju
EL = 0,8% za izloženosti po vlasničkim ulaganjima koja kotiraju na burzi
EL = 2,4% za ostale izloženosti po vlasničkim ulaganjima.
(2) Kada za izloženosti po vlasničkim ulaganjima kreditna institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom PD/LGD pristupa, iznosi očekivanoga gubitka izračunavaju se pomoću sljedećih formula:
očekivani gubitak (EL) = PD × LGD i
iznos očekivanoga gubitka = EL × iznos izloženosti.
(3) Kada za izloženosti po vlasničkim ulaganjima kreditna institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom pristupa zasnovanog na internim modelima, očekivani gubitak iznosi 0%.
Članak 325.
Iznos očekivanoga gubitka za razrjeđivački rizik izračunava se primjenom sljedeće formule:
očekivani gubitak (EL) = PD × LGD i
116
iznos očekivanoga gubitka = EL × iznos izloženosti.
3.8.2. Tretman očekivanoga gubitka
Članak 326.
(1) Zbroj iznosa očekivanih gubitaka izračunatih u skladu s člankom 322., člankom 323. i člankom 325. ove Odluke oduzima se od zbroja iznosa ispravaka vrijednosti i rezerviranja koje se odnose na te izloženosti.
(2) Diskont vezan uz bilančne izloženosti otkupljene u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 289. stavkom 2. ove Odluke tretira se kao ispravak vrijednosti.
(3) Očekivani gubitak za sekuritizirane izloženosti te ispravci vrijednosti i rezerviranja za te izloženosti ne uključuju se u izračun iz stavka 1. ovoga članka.
4. TEHNIKE SMANJENJA KREDITNOG RIZIKA
4.1. OPĆE ODREDBE
4.1.1. Obuhvat primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika
Članak 327.
Ako ovom Odlukom nije drukčije propisano, kreditna institucija može pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik iz članka 3. ove Odluke priznavati kreditnu zaštitu u skladu s ovim dijelom Odluke ako primjenjuje standardizirani pristup iz dijela 2. ove Glave ili FIRB pristup iz dijela 3. ove Glave.
4.1.2. Način primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika
Članak 328.
(1) Kreditna institucija može modificirati izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i, ako je primjenjivo, iznosa očekivanih gubitaka primjenjujući izračun propisan za priznate oblike kreditne zaštite samo ako su zadovoljeni svi zahtjevi propisani u ovom dijelu Odluke.
(2) Iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom nakon primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika ne smije biti viši od iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom izračunatog za isti plasman bez primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika.
(3) Ako je kreditna institucija kreditnu zaštitu već uzela u obzir pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom u skladu sa standardiziranim pristupom iz dijela 2. ove Glave ili IRB pristupom iz dijela 3. ove Glave, ne može je ponovno primijeniti za prilagodbu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom u skladu s ovim dijelom Odluke.
4.1.3. Primjena tehnika smanjenja kreditnog rizika kad postoji više oblika kreditne zaštite
117
Članak 329.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje standardizirani pristup iz dijela 2. ove Glave, može pri smanjenju kreditnog rizika za pokriće jedne izloženosti primijeniti više od jedne vrste priznate kreditne zaštite.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka kreditna je institucija dužna pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom podijeliti izloženost na zasebne dijelove pokrivene pojedinom vrstom kreditne zaštite i izračunati iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom za svaki dio zasebno na načine propisane u ovom dijelu Odluke.
4.1.4. Izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i iznosa očekivanih gubitaka u mješovitim skupovima materijalne kreditne zaštite
Članak 330.
Kada se za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i iznosa očekivanih gubitaka primjenjuje IRB pristup iz dijela 3. ove Glave, a kada je izloženost uz financijski kolateral osigurana i drugim priznatim vrstama materijalne kreditne zaštite, kreditna institucija dužna je LGD* za potrebe IRB pristupa iz dijela 3. ove Glave izračunati u skladu s člankom 331. ove Odluke.
Članak 331.
(1) Kreditna institucija dužna je podijeliti prilagođene vrijednosti izloženosti (tj. vrijednosti iz članka 364. ove Odluke, nakon primjene korektivnih faktora) tako da svaki dio bude pokriven samo jednom vrstom materijalne kreditne zaštite. Kreditna institucija dužna je podijeliti izloženost na dio koji je pokriven financijskim kolateralom, dio pokriven potraživanjima, dio pokriven poslovnom i/ili stambenom nekretninom, dio pokriven ostalim priznatim vrstama materijalne kreditne zaštite i na neosigurani dio izloženosti.
(2) Kreditna institucija dužna je za svaki dio izloženosti zasebno izračunavati LGD* u skladu s relevantnim odredbama ovoga dijela Odluke.
4.1.5. Vrste kreditne zaštite
Članak 332.
Kreditna institucija može se za potrebe smanjenja kreditnog rizika na način propisan ovim dijelom koristiti sljedećim vrstama kreditne zaštite:
a) materijalnom kreditnom zaštitom iz dijela 4.2. ove Odluke i
b) nematerijalnom kreditnom zaštitom iz dijela 4.3. ove Odluke.
Članak 333.
118
(1) Ovisno o tome koristi li se standardiziranim pristupom iz dijela 2. ove Glave ili IRB pristupom iz dijela 3. ove Glave, kreditna institucija primjenjuje vrste materijalne ili nematerijalne kredite zaštite na sljedeće načine:
Tablica 10.
Standardizirani pristup IRB pristup 1. MATERIJALNA KREDITNA ZAŠTITA 1.1. kolateral
financijski kolateral jednostavna ili složena
metoda složena metoda
nekretnina -
potraživanja - ostala materijalna imovina - najam/leasing -
1.2. bilančno netiranje jednostavna ili složena
metoda složena metoda
1.3. standardizirani sporazum o netiranju složena metoda ili interni
modeli
složena metoda ili
interni modeli 1.4. ostala materijalna kreditna zaštita gotovinski polozi kod treće institucije
kao nematerijalna kreditna zaštita polica životnog osiguranja instrumenti koji će na zahtjev biti
otkupljeni 2. NEMATERIJALNA KREDITNA ZAŠTITA 2.1. garancije/jamstva i kontragarancije zamjena pondera dužnika s ponderom
pružatelja zaštite uključujući primjenu korektivnog faktora za valutnu i ročnu neusklađenost
2.2. kreditne izvedenice
(2) Kreditna institucija može se koristiti nekom od vrsta kreditne zaštite iz stavka 1. ovoga članka ako su ispunjeni minimalni zahtjevi za svaku vrstu kreditne zaštite, odnosno imovinu koja pripada pojedinoj vrsti kreditne zaštite na način propisan ovim dijelom Odluke.
4.1.6. Ročna neusklađenost izloženosti i kreditne zaštite
Članak 334.
119
(1) Kreditna institucija je dužna pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom uključiti utjecaj ročne neusklađenosti koja nastaje kada je preostali rok do dospijeća ugovorene kreditne zaštite kraći od dospijeća zaštićene izloženosti.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kod primjene jednostavne metode financijskoga kolaterala za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom iz članka 355. do članka 360. ove Odluke, ako postoji neusklađenost između dospijeća materijalne kreditne zaštite i dospijeća izloženosti, kreditna institucija ne može priznati materijalnu kreditnu zaštitu.
(3) Efektivno dospijeće izloženosti je najduže moguće preostalo razdoblje u kojem je dužnik dužan podmiriti svoje obveze, a pri izračunu neusklađenosti dospijeća koristi se razdoblje od najviše pet godina. Pod dospijećem kreditne zaštite smatra se razdoblje do najranijeg datuma na koji može doći do prestanka kreditne zaštite.
(4) Ako je kreditna zaštita ugovorena na način da daje jednostrano pravo pružatelju zaštite na raskid/otkaz ugovora o kreditnoj zaštiti, dospijećem kreditne zaštite smatra se razdoblje do najranijeg datuma na koji pružatelj kreditne zaštite može iskoristiti ovo pravo.
(5) Ako je kreditna zaštita ugovorena na način da daje jednostrano pravo kupcu kreditne zaštite na raskid/otkaz ugovora o kreditnoj zaštiti, a ugovoreni su uvjeti kreditne zaštite poticaj kreditnoj instituciji da okonča pravni posao prije ugovorenog dospijeća, dospijećem zaštite smatra se razdoblje do najranijeg datuma na koji se opcija prestanka kreditne zaštite može iskoristiti. U suprotnom se za takvu opciju smatra da ne utječe na dospijeće zaštite.
(6) Kada je ugovorom o kreditnoj izvedenici ugovorena mogućnost raskida/otkaza ugovora prije isteka razdoblja počeka, dospijeće kreditne zaštite treba skratiti za navedeno razdoblje počeka.
(7) Kreditna institucija ne smije priznati kreditnu zaštitu:
1) ako je preostali rok do dospijeća kreditne zaštite kraći od tri mjeseca i kraći od dospijeća odnosne izloženosti i
2) ako postoji ročna neusklađenost, a ugovoreni (izvorni) rok dospijeća kreditne zaštite kraći je od jedne godine.
(8) Ako kreditna zaštita jednog pružatelja zaštite ima različita dospijeća, kreditna institucija je dužna primjenjivati na istovjetan način odredbe članka 329. stavka 2. ove Odluke.
4.1.7. Interni akti kreditne institucije i sustavi za praćenje rizika kreditne zaštite
Članak 335.
(1) Kreditna institucija je dužna donijeti i provoditi interne akte kojima su propisane tehnike smanjenja kreditnog rizika te postupci i aktivnosti kojima se koristi za pribavljanje kreditne zaštite. Vrste kreditne zaštite koje je kreditna institucija internim aktima propisala kao prihvatljive moraju biti provedive i imati pravni učinak prema mjerodavnom pravu koje se na njih primjenjuje.
120
(2) Kreditna institucija je dužna uspostaviti primjerene procese upravljanja rizicima te sustave koji će pravodobno upozoravati na rizike povezane s primijenjenom kreditnom zaštitom i osigurati učinkovitost kreditne zaštite.
4.1.8. Kreditni rizik izloženosti s priznatom kreditnom zaštitom
Članak 336.
(1) Kreditna institucija je dužna za izloženosti koje su predmet kreditne zaštite kontinuirano provoditi potpunu procjenu kreditnog rizika bez obzira na priznato smanjenje kreditnog rizika pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i iznosa očekivanih gubitaka.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, za repo, obratne repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane osnovnom izloženošću smatra se neto iznos izloženosti.
4.2. MATERIJALNA KREDITNA ZAŠTITA
Članak 337.
(1) Kreditna institucija može kao materijalnu kreditnu zaštitu priznavati samo onu imovinu koja je propisana ovim dijelom Odluke.
(2) Materijalna kreditna zaštita može se priznati samo ako je imovina koja predstavlja kreditnu zaštitu dovoljno likvidna, a vrijednost imovine stabilna tijekom vremena te pruža odgovarajuću sigurnost u razinu postignute kreditne zaštite imajući u vidu odgovarajući pristup primijenjen za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i stupanj priznavanja.
(3) Kreditna institucija dužna je ugovorom osigurati svoje pravo da bez odgađanja unovči ili zadrži imovinu koja predstavlja materijalnu kreditnu zaštitu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, insolventnosti ili otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom odnosno osobom kod koje se nalazi materijalna kreditna zaštita te u slučaju nastanka drugoga kreditnog događaja navedenog u ugovoru.
(4) Stupanj korelacije između vrijednosti imovine koja predstavlja materijalnu kreditnu zaštitu i kreditne sposobnosti dužnika ne smije biti previsok.
Članak 338.
(1) Materijalna kreditna zaštita može se priznati u sljedećim oblicima imovine:
1) kolateral:
- financijski kolateral, - nekretnina, - potraživanje, - ostala materijalna imovina i - najam/leasing;
121
2) bilančno netiranje;
3) standardizirani sporazum o netiranju;
4) ostala materijalna kreditna zaštita:
- gotovinski polog kod treće institucije, - polica životnog osiguranja i - instrumenti koji će na zahtjev biti otkupljeni.
(2) U smislu točke 1. stavka 1. ovoga članka, za potrebe izračuna učinaka smanjenja kreditnog rizika financijskim kolateralom smatraju se gotovina, vrijednosni papiri i roba, kupljeni, pozajmljeni ili primljeni na temelju repo, obratnih repo transakcija i transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane.
4.2.1. Kolateral
4.2.1.1. Priznavanje
Članak 339.
(1) Ako kreditna institucija na temelju kolaterala ima pravo namire iz određene imovine, priznavanje u smislu smanjenja kreditnog rizika ovisi o tome da li kreditna institucija:
1) izračunava iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom i ako je relevantno, očekivane gubitke primjenom standardiziranog pristupa iz dijela 2. ove Glave ili primjenom IRB pristupa iz dijela 3. ove Glave,
2) primjenjuje jednostavnu metodu financijskoga kolaterala iz članka 355. do članka 360. ove Odluke ili složenu metodu financijskoga kolaterala iz članka 361. do članka 380. ove Odluke.
(2) Osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, kod repo, obratne repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, priznavanje kolaterala ovisi i o tome je li transakcija evidentirana u knjizi trgovanja ili u knjizi banke.
4.2.1.1.1. Priznavanje financijskoga kolaterala prema svim pristupima i metodama
Članak 340.
(1) Financijske stavke koje kreditna institucija može priznati kao financijski kolateral prema svim pristupima i metodama jesu:
1) gotovinski polog ili drugi instrumenti koji se mogu smatrati gotovinom položenom kod kreditne institucije,
122
2) dužnički vrijednosni papiri središnjih država ili središnjih banaka koji imaju kreditni rejting priznatih VIPKR ili AKI za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 4. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama u skladu s člankom 35. do članka 39 i članak 617. ove Odluke,
3) dužnički vrijednosni papiri institucija koji imaju kreditni rejting priznate VIPKR i za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s člankom 50. do članka 58. ove Odluke,
4) dužnički vrijednosni papiri ostalih pravnih osoba koji imaju kreditni rejting priznate VIPKR i za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s člankom 61. do članka 64. ove Odluke,
5) dužnički vrijednosni papiri koji imaju kratkoročni kreditni rejting priznate VIPKR i za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje kratkoročnih izloženosti u skladu s člankom 55. i člankom 63. ove Odluke,
6) dionice ili konvertibilne obveznice uključene u glavni burzovni indeks i
7) zlato.
(2) Ako dužnički vrijednosni papiri iz stavka 1. točke 2. do 5. ovoga članka imaju dva kreditna rejtinga priznatih VIPKR, kreditna institucija dužna je primijeniti manje povoljan rejting. Ako vrijednosni papiri imaju tri ili više kreditnih rejtinga priznatih VIPKR, kreditna je institucija dužna izdvojiti dva najpovoljnija kreditna rejtinga i primijeniti onaj koji je manje povoljan.
(3) Dužničkim se vrijednosnim papirima središnjih država ili središnjih banaka, osim dužničkih vrijednosnih papira iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, smatraju i:
1) dužnički vrijednosni papiri javnih državnih tijela izloženost prema kojima ima tretman kao izloženost prema državi u skladu s člankom 42. i člankom 44. ove Odluke,
2) dužnički vrijednosni papiri multilateralnih razvojnih banaka na koje se primjenjuje ponder rizika 0%, u skladu s člankom 46. ove Odluke i
3) dužnički vrijednosni papiri međunarodnih organizacija na koje se primjenjuje ponder rizika 0%, u skladu s člankom 49. ove Odluke.
(4) Dužničkim se vrijednosnim papirima institucija, osim dužničkih vrijednosnih papira iz stavka 1. točke 3. ovoga članka, smatraju i:
1) dužnički vrijednosni papiri jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izloženost prema kojima ima tretman kao izloženost prema institucijama, u skladu s člankom 40. ove Odluke,
123
2) dužnički vrijednosni papiri javnih državnih tijela izloženost prema kojima ima tretman kao izloženost prema institucijama, u skladu s člankom 43. do članka 45. ove Odluke i
3) dužnički vrijednosni papiri multilateralnih razvojnih banaka, osim onih na koje se primjenjuje ponder 0%, izloženost prema kojima ima tretman kao izloženost prema institucijama, u skladu s člankom 47. ove Odluke.
(5) Dužničkim vrijednosnim papirom iz ovoga članka ne smatraju se mjenica i ček.
Članak 341.
Kreditna institucija može kao odgovarajući financijski kolateral, osim financijskih kolaterala iz članka 340. stavka 1. točke 3. ove Odluke, priznati i dužničke vrijednosne papire institucija koji nemaju kreditni rejting priznate VIPKR, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) kotiraju na priznatoj burzi,
2)smatraju se nadređenim potraživanjem (imaju prvenstvo naplate u slučaju stečaja izdavatelja),
3) sva ostala izdanja istog ranga institucije izdavatelja imaju kreditni rejting priznate VIPKR za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s odredbama članka 50. do članka 58. ove Odluke,
4) kreditna institucija nema informacija koje bi upućivale na kreditni rejting izdanja manje povoljan od onoga navedenog u točki 3. ovoga stavka i
5) kreditna institucija mora biti sigurna da je instrument lakoutrživ.
Članak 342.
(1) Kreditna institucija može priznati kao financijski kolateral udjele u investicijskim fondovima ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) cijena udjela objavljuje se svakog dana i
2) investicijski fond je ograničen na ulaganja u instrumente koji se mogu priznati u skladu s odredbama članka 340. i članka 341. ove Odluke.
(2) Korištenje izvedenih instrumenata za zaštitu ulaganja investicijskih fondova, u skladu s odredbama stavka 1. točke 2. ovoga članka, ne utječe na mogućnost priznavanja udjela u takvim investicijskim fondovima kao financijskoga kolaterala.
(3) Ako investicijski fond osim u instrumente koji se mogu priznati u skladu s odredbama članka 340. i članka 341. ove Odluke ulaže i u instrumente koji ne udovoljavaju zahtjevima za priznavanje iz članka 340. i članka 341. ove Odluke, kreditna institucija može priznati udjele u investicijskom fondu, i to po vrijednosti instrumenata koji se priznaju kao financijski kolateral pod pretpostavkom da je investicijski fond do maksimalnog dopuštenog iznosa iskoristio mogućnost ulaganja u instrumente koji se ne priznaju kao financijski kolateral. U slučajevima
124
gdje instrumenti koji se ne priznaju kao financijski kolateral mogu imati negativnu vrijednost zbog obveza ili izvanbilančnih obveza koje proizlaze iz vlasništva, kreditna je institucija dužna izračunati ukupnu vrijednost imovine koja ne udovoljava zahtjevima za priznavanje kao financijski kolateral te, ako je njezina ukupna vrijednost negativna, oduzeti je od vrijednosti imovine koja se priznaje kao kolateral.
4.2.1.1.2. Dodatno priznavanje financijskoga kolaterala prema složenoj metodi
Članak 343.
(1) Ako kreditna institucija primjenjuje složenu metodu iz članka 361. do članka 380. ove Odluke, osim financijskih kolaterala navedenih u članku 340. do članka 342. ove Odluke, mogu se kao financijski kolateral priznati i sljedeći financijski instrumenti:
1) dionice ili konvertibilne obveznice koje nisu uključene u glavni burzovni indeks, ali kojima se trguje na priznatoj burzi i
2) udjeli u investicijskim fondovima ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
- cijena udjela objavljuje se svakog dana i - investicijski fond je ograničen na ulaganja u instrumente koji se mogu priznati u skladu s
odredbama članka 340. i članka 341. ove Odluke te u financijske instrumente iz točke 1. ovoga stavka.
(2) Korištenje izvedenih financijskih instrumenata za zaštitu dopuštenih ulaganja investicijskih fondova, u skladu s odredbama stavka 1. točke 2. alineje 2., ne utječe na mogućnost priznavanja udjela u takvim investicijskim fondovima kao financijskoga kolaterala.
(3) Ako investicijski fond osim u instrumente koji se mogu priznati u skladu s odredbama članka 340. i članka 341. ove Odluke i u instrumente iz stavka 1. ovog članka, ulaže i u instrumente koji ne udovoljavaju zahtjevima za priznavanje iz članka 340. i članka 341. ove Odluke, udjeli u investicijskom fondu mogu se priznati po vrijednosti instrumenata koji se priznaju kao financijski kolateral pod pretpostavkom da je investicijski fond do maksimalnog dopuštenog iznosa iskoristio mogućnost ulaganja u instrumente koji se ne priznaju kao financijski kolateral. U slučajevima gdje instrumenti koji se ne priznaju kao financijski kolateral mogu imati negativnu vrijednost zbog obveza ili izvanbilančnih obveza koje proizlaze iz vlasništva, kreditna je institucija dužna izračunati ukupnu vrijednost imovine koja ne udovoljava zahtjevima za priznavanje kao financijski kolateral te, ako je njezina ukupna vrijednost negativna, oduzeti je od vrijednosti imovine koja se priznaje kao kolateral.
(4) Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik druge ugovorne strane za repo, obratne repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane koje su raspoređene u knjigu trgovanja, kao kolateral se mogu priznati svi financijski instrumenti i roba koji ispunjavaju uvjete za uključivanje u knjigu trgovanja. Kod izloženosti koje proizlaze iz neuvrštenih izvedenih financijskih instrumenata koji su raspoređeni u knjigu trgovanja, roba koja ispunjava uvjete za uključivanje u knjigu trgovanja može se također priznati kao kolateral.
125
(5) Ako kreditna institucija koristi supervizorske korektivne faktore, dužna je na financijske instrumente i robu iz stavka 4. ovoga članka, a koji ne ispunjavaju uvjete za priznavanje iz članka 340. do članka 343. ove Odluke, primijeniti isti tretman kao i na dionice koje nisu uključene u glavni burzovni indeks, ali kojima se trguje na priznatoj burzi.
4.2.1.1.3. Dodatno priznavanje kolaterala za izračun prema IRB pristupu
Članak 344.
Ako kreditna institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom i iznose očekivanih gubitaka primjenom IRB pristupa u skladu s dijelom 3. ove Glave, osim kolaterala navedenih u članku 340. do članka 343. ove Odluke kreditna institucija može priznati i kolaterale iz članka 345. do članka 348. ove Odluke.
Članak 345.
Kreditna institucija može priznati kao kolateral stambenu nekretninu koja ispunjava uvjete iz članka 71. i članka 73. točke 1. i 2. ove Odluke i poslovnu nekretninu koja ispunjava uvjete iz članka 73. točke 1. i 2. ove Odluke.
Članak 346.
Kreditna institucija može kao kolateral priznati potraživanja povezana s komercijalnim transakcijama s izvornim rokom dospijeća do uključivo jedne godine. Kao kolateral ne mogu se priznati potraživanja koja su povezana sa sekuritizacijom, tradicionalnom sekuritizacijom koja se provodi podsudjelovanjem ili kreditnim izvedenicama i iznosima koje duguju osobe povezane s kreditnom institucijom.
Članak 347.
Kreditna institucija može, osim imovine iz članka 345. ove Odluke, kao kolateral priznati ostalu materijalnu imovinu kao što su motorna vozila, brodovi i slične pokretnine ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) postoji likvidno tržište na kojem se navedena imovina može brzo i ekonomski učinkovito prodati i
2) postoje pouzdane javno dostupne tržišne cijene za ove kolaterale. Kreditna institucija dužna je dokazati da neto cijena koju će dobiti namirom iz kolaterala neće značajno odstupati od tržišnih cijena.
Članak 348.
Kreditna institucija može svoje izloženosti koje proizlaze iz ugovora o najmu/leasingu priznavati kao kredit osiguran imovinom koja je dana u najam/leasing.
4.2.1.2. Minimalni zahtjevi
126
4.2.1.2.1. Minimalni zahtjevi za priznavanje financijskoga kolaterala prema svim pristupima i metodama
Članak 349.
Kreditna institucija može priznavati financijski kolateral i zlato ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) za nisku korelaciju, i to:
- Kreditna sposobnost dužnika i vrijednost financijskoga kolaterala ne smiju biti materijalno pozitivno korelirane.
- Vrijednosni papiri dužnika ili bilo koje druge osobe iz grupe povezanih osoba s dužnikom ne mogu se priznati. Iznimno kao financijski kolateral mogu se priznati vlastita izdanja pokrivenih obveznica dužnika koja udovoljavaju uvjetima iz članka 86. do članka 88. ove Odluke, ako su založene za repo, obratne repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane uz ispunjenje uvjeta iz točke 1. alineje 1. ovoga stavka.
2) za pravnu sigurnost, i to:
- Kreditna institucija je dužna ispuniti sve ugovorne i zakonske obveze i poduzeti sve potrebne aktivnosti da bi se osigurala provedivost ugovora o financijskom kolateralu prema propisima koji se primjenjuju na takve ugovore.
- Kreditna institucija je dužna osigurati pravnu ocjenu kojom se potvrđuje provedivost ugovora o financijskom kolateralu prema pravu države koje se na njega primjenjuje te, prema svojoj procjeni, provesti naknadnu pravnu ocjenu kako bi se osigurala kontinuirana provedivost tog ugovora.
3) za operativne zahtjeve, i to:
- Kreditna institucija dužna je imati dokumentirane ugovore o financijskom kolateralu te propisane i jasne procedure za pravodobnu namiru iz financijskoga kolaterala.
- Kreditna institucija dužna je donijeti i primijeniti jasne politike i postupke za kontrolu svih rizika koji proizlaze iz korištenja financijskih kolaterala – uključujući i rizike neučinkovitosti i smanjene učinkovitosti kreditne zaštite, rizike vrednovanja, rizike povezane s prestankom kreditne zaštite, koncentracijske rizike koji proizlaze iz korištenja financijskoga kolaterala i međuovisnosti financijskoga kolaterala i cjelokupnoga profila rizičnosti kreditne institucije.
- Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi interne akte kojima definira vrste i iznose prihvatljivih financijskih kolaterala.
- Kreditna institucija dužna je utvrditi tržišnu vrijednost financijskih kolaterala te je usklađivati s tržišnom vrijednošću barem svakih šest mjeseci odnosno češće ako raspolaže informacijama koje upućuju na značajno smanjenje tržišne vrijednosti kolaterala.
- Ako se financijski kolateral nalazi kod treće osobe, kreditna institucija dužna je poduzeti odgovarajuće aktivnosti koje osiguravaju da treća osoba takve financijske kolaterale evidentira odvojeno od vlastite imovine.
127
4.2.1.2.2. Minimalni zahtjevi za priznavanje dodatnoga kolaterala prema IRB pristupu Minimalni zahtjevi za priznavanje nekretnina kao kolaterala
Članak 350.
Kreditna institucija može priznati nekretnine iz članka 345. ove Odluke kao kolateral ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) za pravnu sigurnost, i to: - Hipoteka ili fiducijarni prijenos vlasništva nad nekretninom moraju omogućiti kreditnoj
instituciji namiru na temelju tih prava prema svim mjerodavnim pravima važećim u vrijeme zaključenja ugovora kojim se zasniva hipoteka ili ostvaruje fiducijarni prijenos vlasništva. Hipoteka ili fiducijarni prijenos vlasništva moraju biti pravodobno upisani u zemljišne knjige. Moraju biti ispunjeni svi pravni uvjeti za zasnivanje hipoteke ili fiducijarnog prijenosa vlasništva nad nekretninom. Ugovorene odredbe kojima se zasniva hipoteka ili ostvaruje fiducijarni prijenos vlasništva i s njima povezani pravni postupci moraju omogućavati kreditnoj instituciji namiru iz nekretnine u razumnom roku.
2) za praćenje vrijednosti nekretnine, i to: - Kreditna institucija dužna je kontinuirano pratiti vrijednost nekretnina, i to za poslovne
nekretnine barem jednom godišnje, a za stambene nekretnine jednom u tri godine. Kreditna institucija dužna je pratiti vrijednosti nekretnina i češće ako su tržišni uvjeti podložni značajnim promjenama. Za praćenje vrijednosti nekretnina i utvrđivanje nekretnine za koju je potrebna ponovna procjena, kreditna institucija može se koristiti statističkim metodama.
- Ako kreditna institucija na temelju praćenja utvrdi da bi moglo doći do značajnog smanjenja vrijednosti nekretnine u odnosu na uobičajene tržišne cijene, dužna je od neovisnog procjenitelja zatražiti provođenje ponovne procjene vrijednosti. Za pojedinačne izloženosti koje čine više od pet posto jamstvenoga kapitala kreditne institucije ili prelaze iznos od 20 milijuna kuna (ovisno o tome što je niže), kreditna institucija dužna je osigurati da neovisni procjenitelj provede procjenu vrijednosti nekretnina najmanje svake tri godine. Kreditna institucija dužna je osigurati da neovisna procjena nekretnina za takve izloženosti nije starija od 3 godine od dana stupanja na snagu ove Odluke.
3) za propisivanje, i to: - Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi interni akt kojim su jasno i precizno
utvrđene vrste stambenih i poslovnih nekretnina koje se prihvaćaju kao kolateral u postupku odobravanja plasmana i drugih izloženosti.
4) za osiguranje, i to:
- Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi procedure koje sadrže odredbe na osnovi kojih se prati i utvrđuje je li nekretnina koja služi kao kolateral adekvatno osigurana od nastupanja štetnog događaja.
Minimalni zahtjevi za priznavanje potraživanja kao kolaterala
Članak 351.
Kreditna institucija može priznati potraživanja kao kolateral ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
128
1) za pravnu sigurnost, i to:
- Pravni propisi prema kojima je kolateral ugovoren moraju biti postojani i učinkoviti na način da osiguravaju pravo kreditne institucije na prihod od prodaje potraživanja.
- Kreditna institucija dužna je poduzeti sve potrebne radnje za ispunjenje uvjeta propisanih mjerodavnim pravom, a u svrhu provođenja ovrhe nad kolateralom. Kreditna institucija koja primjenjuje FIRB pristup, može kao kolateral priznati potraživanja s prvenstvom u redoslijedu naplate ako postoji zakonska osnova da se takva potraživanja smatraju potraživanjima s pravom prvenstva u redoslijedu naplate.
- Kreditna institucija dužna je postupati pozorno u vezi s ovršnosti ugovora o kolateralu prema pravu koje se na njih primjenjuje.
- Kreditna institucija dužna je ugovore o kolateralu potkrijepiti odgovarajućim dokumentima te donijeti i primjenjivati jasne i postojane politike i procedure za pravodobnu naplatu kolaterala. Kreditna institucija dužna je svojim politikama i procedurama urediti način praćenja svih pravnih uvjeta koji moraju biti ispunjeni za proglašavanje nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika i pravodobno pokretanje postupka naplate iz kolaterala. U slučaju financijskih poteškoća dužnika ili nastanka statusa neispunjavanja obveza kreditna institucija mora imati pravnu mogućnost prodaje ili ustupanja potraživanja koja služe kao kolateral drugim osobama, bez suglasnosti krajnjeg dužnika po tim potraživanjima.
2) za upravljanje rizicima, i to:
- Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi odgovarajuće procedure kojima se utvrđuju rizici povezani s potraživanjima koja su dana kao kolateral. Takve procedure moraju osobito uključivati i analizu dužnikovog poslovanja, industrijske grane kojoj dužnik pripada i vrste klijenata s kojima dužnik posluje. Kreditna institucija koja se oslanja na provjeru kreditnog rizika klijenata koju provodi dužnik, dužna je uvjeriti se u adekvatnost dužnikovih postupaka za odobravanje kredita.
- Kreditna institucija dužna je osigurati da razlika između iznosa izloženosti i vrijednosti potraživanja odražava sve bitne činitelje, a osobito: trošak naplate, koncentraciju založenih potraživanja pojedinih dužnika u ukupnom skupu založenih potraživanja i potencijalni rizik njihove koncentracije u ukupnoj izloženosti kreditne institucije, a koji nije izravno definiran općom metodologijom kreditne institucije. Kreditna institucija dužna je imati uređen adekvatan i kontinuirani postupak nadzora potraživanja, usklađenosti s odredbama ugovora o kreditu, ograničenja koja bi mogla onemogućiti prijenos potraživanja i ostalih zakonskih propisa.
- Potraživanja koja je dužnik založio moraju biti diversificirana, a korelacija s dužnikom mora biti niska. Ako je utvrđena materijalna pozitivna korelacija, pri određivanju limita za cjelokupni skup kolaterala moraju se uzeti u obzir rizici povezani s tim .
- Potraživanja od grupe povezanih osoba s dužnikom (uključujući podređena i nadređena društva i radnike) ne priznaju se kao instrumenti smanjenja kreditnog rizika.
- Kreditna institucija dužna je donijeti procedure za naplatu potraživanja u izvanrednim okolnostima. Procedurama moraju biti utvrđena sva neophodna sredstva za naplatu potraživanja, čak i u slučaju kada kreditna institucija na kraju očekuje naplatu tog potraživanja od dužnika.
Minimalni zahtjevi za priznavanje ostale materijalne imovine kao kolaterala
129
Članak 352.
Kreditna institucija može priznati ostalu materijalnu imovinu kao kolateral ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) ugovaranje kolaterala mora imati pravni učinak i biti provedivo prema mjerodavnom pravu te mora omogućiti kreditnoj instituciji pravodobnu namiru iz vrijednosti te imovine,
2) kreditna institucija mora imati prvenstvo u redoslijedu naplate iz kolaterala,
3) kreditna institucija dužna je kontinuirano pratiti vrijednost imovine, i to najmanje jednom godišnje; češće praćenje potrebno je provoditi kada su tržišni uvjeti podložni značajnim promjenama,
4) ugovor o kreditu mora obuhvaćati detaljan opis kolaterala i detaljno razrađen način i učestalost revalorizacije,
5) kreditna institucija dužna je internim aktima jasno odrediti vrste materijalne imovine koje prihvaća kao kolateral, kao i zahtijevani stupanj pokrivenosti izloženosti određenom vrstom kolaterala,
6) kreditna institucija dužna je internim aktima, a s obzirom na vrstu plasmana, utvrditi zahtjeve vezane uz pokrivenost izloženosti kolateralom, pravodobnu namiru iz kolaterala, način utvrđivanja cijene ili tržišne vrijednosti, učestalost utvrđivanja vrijednosti kolaterala (uključujući i profesionalnu procjenu ili vrednovanje) te promjenjivost ili procjenu promjenjivosti vrijednosti kolaterala,
7) početna i ponovna procjena moraju u potpunosti uzeti u obzir svako pogoršanje kvalitete; pri vrednovanju kolaterala kreditna institucija dužna je posebnu pozornost posvetiti učinku proteka vremena na kolaterale,
8) kreditna institucija dužna je internim aktima propisati način utvrđivanja i kontrole osiguranja kolaterala od štetnih događaja i
9) interni akti kreditne institucije moraju sadržavati odredbe o načinu utvrđivanja i kontrole osiguranja koleterala od nastupanja štetnog događaja.
Minimalni zahtjevi za tretiranje izloženosti na temelju najma/leasinga kao kolaterala
Članak 353.
Kreditna institucija može priznati izloženosti koje nastaju na temelju ugovora o najmu/leasingu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) imovina koja je predmet ugovora o najmu/leasingu mora ispunjavati uvjete iz članka 350. i članka 352. ove Odluke,
130
2) upravljanje rizicima od strane najmodavca/davatelja leasinga mora biti kvalitetno te uključivati i adekvatan nadzor glede namjenskoga korištenja iznajmljene imovine, starosti imovine i planiranog vijeka njezine uporabe,
3) pravnim propisima osigurani su najmodavcu/davatelju leasinga pravo vlasništva nad imovinom i mogućnost pravodobnog ostvarivanja njegovih vlasničkih prava i
4) ako pri izračunu LGD-a nije uzeta u obzir, razlika između iznosa neamortizirane vrijednosti i tržišne vrijednosti kolaterala ne smije precijeniti smanjenje kreditnog rizika vezano uz iznajmljenu imovinu.
4.2.1.3. Izračun potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti
Članak 354.
(1) Za potrebe izračuna učinaka primjene financijskoga kolaterala kreditna institucija može primijeniti jednu od sljedećih metoda:
1) jednostavnu metodu financijskoga kolaterala ili
2) složenu metodu financijskoga kolaterala.
(2) Kreditna institucija ne smije za izračunavanje učinaka smanjenja kreditnog rizika istodobno primjenjivati i jednostavnu metodu financijskoga kolaterala i složenu metodu financijskoga kolaterala, osim za potrebe članka 180. i članka 182. ove Odluke. Kreditna institucija dužna je dokazati nadzornom tijelu da se ova iznimka ne koristi selektivno radi smanjenja kapitalnog zahtjeva i da ne dovodi do regulatorne arbitraže.
(3) Kreditna institucija koja je dužna izračunavati kapitalne zahtjeve za pozicijske rizike pri izračunu iznosa izloženosti za transakcije iz članka 483. ove Odluke, ne smije za izračunavanje učinaka financijskoga kolaterala na smanjenje kreditnog rizika primjenjivati jednostavnu metodu financijskoga kolaterala.
4.2.1.3.1. Jednostavna metoda financijskoga kolaterala
Članak 355.
Jednostavnu metodu financijskoga kolaterala može primjenjivati samo kreditna institucija koja iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom izračunava prema standardiziranom pristupu na način propisan u dijelu 2. ove Glave.
Vrednovanje
Članak 356.
Prema jednostavnoj metodi priznatom financijskom kolateralu dodjeljuje se vrijednost jednaka njegovoj tržišnoj vrijednosti uz uvjete navedene u članku 349. ove Odluke.
Izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom
131
Članak 357.
(1) Iznosu izloženosti koji je osiguran do visine tržišne vrijednosti priznatoga financijskoga kolaterala dodjeljuje se ponder rizika koji bi kreditna institucija dodijelila prema standardiziranom pristupu kada bi imala neposrednu izloženost prema tom kolateralu. Za potrebe ovoga izračuna kreditna je institucija dužna koristiti 100%-tnu vrijednost izloženosti izvanbilančnih obveza navedenih u članku 18. ove Odluke.
(2) Na osigurani dio izloženosti primjenjuje se ponder rizika od minimalno 20% osim u slučajevima navedenima u članku 358. do članka 360. ove Odluke. Neosiguranom dijelu izloženosti dodjeljuje se ponder rizika dužnika na način propisan u dijelu 2. ove Glave.
Repo, obratne repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane
Članak 358.
Kreditna institucija dužna je primjenjivati ponder rizika 0% na osigurani dio izloženosti koja proizlazi iz repo, obratnih repo transakcija i transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorene strane koje ispunjavaju uvjete iz članka 375. i članka 376. ove Odluke. Ako druga strana u ugovoru ne ispunjava uvjete iz članka 375. točke 8. ove Odluke, a ispunjeni su svi ostali uvjeti iz članka 375. i članka 376. ove Odluke, kreditna institucija dužna je primijeniti ponder rizika 10%.
Neuvrštene izvedene transakcije čija se tržišna cijena iskazuje svakodnevno
Članak 359.
(1) Kreditna institucija dužna je za izvedene instrumente iz dijela 9. Glave III. ove Odluke čija se tržišna cijena iskazuje svakog dana i koji su osigurani gotovinom ili instrumentom koji se može smatrati gotovinom, pri čemu ne postoji valutna neusklađenost, primjenjivati ponder rizika 0% na osigurani dio izloženosti koja je utvrđena prema dijelu 6. ove Glave. Kreditna institucija dužna je za izvedene instrumente iz dijela 9. Glave III. ove Odluke čija se tržišna cijena iskazuje svakog dana i koji su osigurani dužničkim vrijednosnim papirima koje je izdala središnja država ili središnja banka, a koji se prema standardiziranom pristupu ponderiraju ponderom rizika 0%, na osigurani dio izloženosti primijeniti ponder rizika 10%.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, dužnički vrijednosni papiri koje je izdala središnja država ili središnja banka uključuju i:
1) dužničke vrijednosne papire koje su izdale multilateralne razvojne banke kojima je dodijeljen ponder rizika 0% prema standardiziranom pristupu i
2) dužničke vrijednosne papire koje su izdale međunarodne organizacije kojima je dodijeljen ponder rizika 0% prema standardiziranom pristupu.
Ostale transakcije
Članak 360.
132
(1) Kreditna institucija dužna je primijeniti ponder rizika 0% ako su izloženost i financijski kolateral nominirani u istoj valuti i ako je:
1) financijski kolateral gotovinski polog ili instrument koji se može smatrati gotovinom ili
2) financijski kolateral u obliku dužničkih vrijednosnih papira središnjih država ili središnjih banaka na koje se primjenjuje ponder rizika 0% prema članku 35. do članka 39. i članku 617. ove Odluke, pri čemu odnos osiguranog dijela osnovne izloženosti i tržišne vrijednosti financijskoga kolaterala iznosi 1 : 1,20.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, dužnički vrijednosni papiri središnje države ili središnje banke uključuju i instrumente navedene u članku 359. stavku 2. ove Odluke.
4.2.1.3.2. Složena metoda financijskoga kolaterala
Vrednovanje Vrednovanje financijskoga kolaterala
Članak 361.
Kreditna institucija je dužna pri vrednovanju financijskoga kolaterala za potrebe složene metode primijeniti korektivni faktor na tržišnu vrijednost financijskoga kolaterala, u skladu s odredbama članka 365. do članka 376. ove Odluke.
Članak 362.
(1) Kod neuvrštenih izvedenih transakcija, koje su predmet sporazuma o netiranju priznatih u skladu s dijelom 6.2.6. ove Glave, ako je financijski kolateral nominiran u valuti različitoj od valute namire ili valute u kojoj je nominirana osnovna izloženost, uz korektivni faktor za financijski kolateral, utvrđen u skladu s člankom 365. do članka 376. ove Odluke, kreditna institucija dužna je primijeniti i korektivni faktor za valutni rizik propisan u tablici 14. iz članka 366. ove Odluke.
(2) I u slučajevima kada je u transakcije iz stavka 1. ovoga članka uključeno više valuta, kreditna institucija primjenjuje samo jedan korektivni faktor za valutni rizik.
Vrednovanje ostalih priznatih kolaterala prema IRB pristupu
Članak 363.
133
(1) Nekretnine koje kreditna institucija prihvaća kao kolateral vrednuju se po vrijednosti koja je jednaka ili manja od tržišne vrijednosti procijenjene od strane neovisnog procjenitelja. Iznimno, ako su u Republici Hrvatskoj ili u državi članici propisima određeni strogi kriteriji za procjenu hipotekarne vrijednosti nekretnine, tada procjena vrijednosti nekretnine koju daje neovisni procjenitelj mora biti jednaka ili niža od hipotekarne vrijednosti.
(2) Kreditna institucija kao vrijednost kolaterala upotrebljava tržišnu vrijednost nekretnine koju je dužna umanjiti za rezultate dobivene praćenjem vrijednosti nekretnina na temelju članka 350. ove Odluke. Vrijednost nekretnine mora odražavati i položaj kreditne institucije u redoslijedu namire njezinog potraživanja po toj nekretnini.
(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, ako je za nekretninu utvrđena hipotekarna vrijednost, kreditna je institucija dužna kao vrijednost kolaterala upotrijebiti hipotekarnu vrijednost nekretnine koju je dužna umanjiti za rezultate dobivene praćenjem vrijednosti nekretnina na temelju članka 350. ove Odluke. Vrijednost nekretnine mora odražavati i položaj kreditne institucije u redoslijedu namire njezinog potraživanja po toj nekretnini.
(4) U slučaju potraživanja koja su priznata kao kolateral, vrijednost kolaterala jednaka je iznosu založenog potraživanja.
(5) U slučaju ostale materijalne imovine koja je priznata kao kolateral, vrijednost kolaterala jednaka je tržišnoj vrijednosti založene imovine.
(6) U slučaju izloženosti na temelju ugovora o najmu/leasingu koje su priznate kao kolateral, vrijednost kolaterala ovisi o vrsti imovine dane u najam/leasing i određuje se prema odredbama stavka 1. do 3. ovoga članka.
Izračun prilagođene vrijednosti
Članak 364.
(1) Kreditna institucija potpuno prilagođenu vrijednost izloženosti izračunava na sljedeći način:
gdje
E* označuje u potpunosti prilagođenu vrijednost izloženosti s obzirom na promjenjivost vrijednosti materijalne kreditne zaštite i njezine učinke na smanjenje kreditnog rizika; EVA označuje iznos izloženosti korigiran korektivnim faktorom; CVA označuje vrijednost kolaterala korigiranu korektivnim faktorom; CVAM označuje CVA dodatno prilagođenu za bilo koju neusklađenost dospijeća, u skladu s jednadžbom navedenom u članku 380. ove Odluke.
(2) Kreditna institucija dužna je vrijednost izloženosti korigiranu korektivnim faktorom, za potrebe izračuna iz stavka 1. ovoga članka, računati na sljedeći način:
VAMVA CEE ,0max*
EVA HEE 1
134
a u slučaju neuvrštenih izvedenih transakcija
gdje
E označuje vrijednost izloženosti utvrđene primjenom standardiziranog ili IRB pristupa kad izloženost ne bi bila osigurana. Za potrebe ovoga izračuna kreditna institucija koja utvrđuje iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom primjenom standardiziranog pristupa, dužna je koristiti 100%-tnu vrijednost izloženosti izvanbilančnih obveza navedenih u članku 18. Glave II., a kreditna institucija koja navedene iznose utvrđuje primjenom IRB pristupa, dužna je vrijednost izloženosti stavki navedenih u članku 290. do članka 293. ove Odluke utvrđivati primjenom konverzijskog faktora od 100%.
HE označuje korektivni faktor za vrste izloženosti (E) utvrđen u skladu s odredbama članka 365. do članka 376. ove Odluke.
HE za izloženost u obliku kredita jest 0%.
(3) Kreditna institucija dužna je vrijednost kolaterala prilagođenu korektivnim faktorom, za potrebe jednadžbe iz stavka 1. ovoga članka, računati na sljedeći način:
gdje
C označuje tržišnu ili hipotekarnu vrijednost kolaterala prije primjene korektivnih faktora; HC označuje korektivni faktor za kolateral, utvrđen u skladu s odredbama članka 365. do članka 376. ove Odluke; HFX označuje korektivni faktor za valutnu neusklađenost, utvrđen u skladu s odredbama članka 365. do članka 376. ove Odluke.
(4) Iznimno od stavaka 1. do 3. ovoga članka, na transakcije koje su predmet priznatoga standardiziranog sporazuma o netiranju, primjenjuju se odredbe članka 385. do članka 398. ove Odluke.
Utvrđivanje korektivnih faktora
Članak 365.
(1) Kreditna institucija može utvrđivati korektivne faktore na sljedeći način:
- korištenjem supervizorskih korektivnih faktora ili - primjenom vlastitih procjena korektivnih faktora.
(2) Za primjenu vlastitih procjena korektivnih faktora kreditna institucija dužna je dobiti prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke.
(3) Kreditna institucija može primijeniti supervizorske korektivne faktore ili vlastite procjene korektivnih faktora neovisno o tome primjenjuje li za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom standardizirani pristup ili IRB pristup.
EEVA
FXCVA HHCC 1
135
(4) Kreditna institucija koja dobije odobrenje za primjenu vlastitih procjena korektivnih faktora iz stavka 2. ovoga članka, dužna je vlastite procjene korektivnih faktora primjenjivati na sve vrste instrumenata.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, kreditna institucija može za portfelje od manjega materijalnog značaja primjenjivati supervizorske korektivne faktore.
(6) Ako se vrijednost kolaterala za jednu izloženost sastoji od većeg broja priznatih kolaterala, korektivni će faktor biti:
gdje
ai označuje udio pojedinoga kolaterala u kolateralu kao cjelini i Hi označuje korektivni faktor primjenjiv na pojedini kolateral.
Supervizorski korektivni faktori
Članak 366.
Kreditna institucija koja primjenjuje supervizorske korektivne faktore pod uvjetom da vrijednost izloženosti odnosno kolaterala utvrđuje na dnevnoj osnovi, dužna je primjenjivati korektivne faktore propisane u tablici 11. do tablice 14. iz ovoga članka.
Tablica 11. Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire iz članka 340. stavka 1. točke 2., 3. i 4. ove Odluke
Stupanj kreditne kvalitete
pridružen kreditnom rejtingu
dužničkoga vrijednosno
g papira
Preostali rok do dospijeć
a
Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire subjekata
navedenih u članku 340. stavku 1. točki 2.
Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire subjekata
navedenih u članku 340. stavku 1. točkama 3. i 4.
razdoblje realizacij
e 20 dana (%)
razdoblje realizacij
e 10 dana (%)
razdoblje realizacij
e 5 dana
(%)
razdoblje realizacij
e 20 dana (%)
razdoblje realizacij
e 10 dana (%)
razdoblje realizacij
e 5 dana
(%)
1 ≤1
godina 0,707 0,5 0,354 1,414 1 0,707
> 1 ≤ 5 2,828 2 1,414 5,657 4 2,828
i
iiHaH
136
godina > 5
godina 5,657 4 2,828 11,314 8 5,657
2 i 3
≤1 godina 1,414 1 0,707 2,828 2 1,414
> 1 ≤ 5 godina
4,243 3 2,121 8,485 6 4,243
> 5 godina 8,485 6 4,243 16,971 12 8,485
4
≤1 godina
21,213 15 10,607 N/A N/A N/A
> 1 ≤ 5 godina 21,213 15 10,607 N/A N/A N/A
> 5 godina
21,213 15 10,607 N/A N/A N/A
Tablica 12. Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire iz članka 340. stavka 1. točke 2., 3. i 4. ove Odluke, s kratkoročnim kreditnim rejtingom
Stupanj kreditne kvalitete
pridružen kreditnom rejtingu
kratkoročnoga dužničkog
vrijednosnog papira
Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire subjekata
navedenih u članku 340. stavku 1. točki 2., s kratkoročnim kreditnim
rejtingom
Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire subjekata
navedenih u članku 340. stavku 1. točkama 3. i 4., s kratkoročnim
kreditnim rejtingom
razdoblje realizacije 20 dana
(%)
razdoblje realizacije 10 dana
(%)
razdoblje realizacije
5 dana (%)
razdoblje realizacije 20 dana
(%)
razdoblje realizacije 10 dana
(%)
razdoblje realizacije
5 dana (%)
1 0,707 0,5 0,354 1,414 1 0,707
2 i 3 1,414 1 0,707 2,828 2 1,414
Tablica 13. Korektivni faktori za ostale kolaterale i vrste izloženosti
Ostali kolaterali i vrste izloženosti
Razdoblje realizacije 20 dana
(%)
Razdoblje realizacije 10 dana
(%)
Razdoblje realizacije
5 dana (%)
137
Dionice i konvertibilne obveznice uključene u glavni burzovni indeks
21,213 15 10,607
Ostale dionice ili konvertibilne obveznice kojima se trguje na priznatoj burzi
35,355 25 17,678
Gotovina 0 0 0
Zlato 21,213 15 10,607
Tablica 14. Korektivni faktori za valutnu neusklađenost
Korektivni faktori za valutnu neusklađenost razdoblje realizacije
20 dana (%)
razdoblje realizacije 10 dana
(%)
razdoblje realizacije 5 dana
(%)
11,314 8 5,657
Članak 367.
U smislu primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika smatra se da je razdoblje realizacije:
- 20 radnih dana za transakcije osigurane kolateralom (engl. secured lending transactions), - 5 radnih dana za repo i obratne repo transakcije (osim ako takve transakcije uključuju
prijenos robe ili zajamčenih prava vezanih uz pravo na robu) te transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira i
- 10 radnih dana za transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala (engl. capital market-driven transactions).
Članak 368.
(1) Na udjele u investicijskim fondovima koji se priznaju kao financijski kolateral prema kriterijima iz članka 342. i članka 343. ove Odluke, kreditna institucija dužna je primijeniti ponderirani prosječni korektivni faktor koji bi se primijenio na imovinu u koju fond ulaže. Pritom je kreditna institucija dužna voditi računa o razdoblju realizacije transakcija iz članka 367. ove Odluke.
(2) Ako kreditna institucija ne raspolaže informacijama o imovini u koju je fond uložio, dužna je na udjele u takvim investicijskim fondovima primijeniti najviši korektivni faktor koji bi se primijenio na imovinu u koju fond ima pravo ulagati.
Članak 369.
(1) Na dužničke vrijednosne papire institucija koji nemaju kreditni rejting, a koji udovoljavaju kriterijima za priznavanje iz članka 341. ove Odluke, kreditna institucija dužna je primijeniti isti
138
korektivni faktor koji se primjenjuje na vrijednosne papire institucija ili trgovačkih društava koji imaju kreditni rejting priznate VIPKR i čiji su kreditni rejtinzi raspoređeni u 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete.
(2) Na dužničke vrijednosne papire koji ne ispunjavaju uvjete za primjenu tehnika smanjenja kreditnog rizika kao i na robu danu u zajam ili prodanu na temelju repo, obratnih repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, kreditna institucija dužna je primijeniti isti korektivni faktor koji se primjenjuje i na dionice koje nisu uključene u glavni burzovni indeks, a kojima se trguje na priznatoj burzi.
(3) Stupanj kreditne kvalitete kojem je pridružen kreditni rejting dužničkoga vrijednosnog papira, a koji se navodi u tablici 11. i tablici 12. iz članka 366. ove Odluke te u odredbama stavka 1. ovoga članka, predstavlja onaj stupanj kreditne kvalitete koji je utvrdila Hrvatska narodna banka pri raspoređivanju kreditnih rejtinga priznatih VIPKR, u skladu s odredbama dijela 2.4. ove Glave.
(4) Ako dužnički vrijednosni papiri iz stavka 3. ovoga članka imaju više kreditnih rejtinga, kreditna institucija dužna je primijeniti način odabira kreditnog rejtinga u skladu s člankom 340. stavkom 2. ove Odluke.
Vlastite procjene korektivnih faktora
Članak 370.
(1) Kreditnoj instituciji koja ispunjava zahtjeve iz članka 371. do članka 373. ove Odluke, Hrvatska narodna banka može za izračun korektivnih faktora dopustiti primjenu vlastitih procjena na kolaterale i izloženosti.
(2) Ako dužnički vrijednosni papiri imaju kreditni rejting priznate VIPKR jednak ili bolji od investicijskog ranga (najmanje BBB–, odnosno najmanje stupanj kreditne kvalitete 3), kreditna institucija može izračunavati korektivne faktore za svaku kategoriju dužničkih vrijednosnih papira.
(3) Pri definiranju relevantnih kategorija iz stavka 2. ovoga članka kreditna institucija dužna je uzeti u obzir vrstu izdavatelja vrijednosnih papira, kreditni rejting priznate VIPKR, preostali rok do dospijeća i njihovo modificirano trajanje (engl. modified duration).
(4) Vlastite procjene kreditne institucije moraju odražavati karakteristike većine vrijednosnih papira uključenih u pojedinu kategoriju iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Ako dužnički vrijednosni papiri imaju kreditni rejting priznate VIPKR lošiji od investicijskog ranga (najviše BB+, odnosno najviše stupanj kreditne kvalitete 4) kao i u slučaju ostalih priznatih kolaterala, kreditna je institucija dužna izračunavati korektivni faktor za svaki instrument.
139
(6) Kreditna institucija koja primjenjuje vlastite procjene pri izračunu korektivnih faktora za kolateral ili valutnu neusklađenost, ne smije uzimati u obzir moguću ovisnost između neosigurane izloženosti, kolaterala i/ili valutnih tečajeva.
(7) Ako kreditna institucija primjenjuje vlastite procjene korektivnih faktora za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik druge ugovorne strane, dužna je za financijske instrumente i robu iz članka 343. stavka 4. ove Odluke korektivne faktore izračunavati za svaku stavku.
A) Kvantitativni kriteriji
Članak 371.
(1) Kreditna institucija dužna je pri izračunu korektivnih faktora primjenjivati jednostrani interval pouzdanosti od 99%.
(2) Pod razdobljima realizacije smatraju se razdoblja realizacije navedena u članku 367. ove Odluke.
(3) Kreditna institucija može primjenjivati korektivne faktore izračunate prema kraćem ili dužem relevantnom razdoblju realizacije (TM) i prilagođene (naviše ili naniže) na razdoblja realizacije (TN) za pojedine vrste transakcija navedene u članku 367. ove Odluke. Za prilagođivanje relevantnih razdoblja realizacije (TM) na razdoblja realizacije (TN) iz članka 367. ove Odluke kreditna institucija primjenjuje drugi korijen jednadžbe:
gdje
TM označuje relevantno razdoblje realizacije; HM označuje korektivni faktor izračunat prema relevantnom razdoblju realizacije; HN označuje korektivni faktor zasnovan na razdoblju realizacije TN (supervizorski korektivni faktor);
TN označuje razdoblje realizacije iz članka 367. ove Odluke.
Članak 372.
(1) Kreditna institucija je dužna uzeti u obzir umanjenu likvidnost imovine slabije kvalitete i u skladu s time prilagoditi razdoblje realizacije.
(2) Kreditna institucija je dužna identificirati i slučajeve kada podaci za prethodna razdoblja mogu podcijeniti potencijalnu promjenjivost vrijednosti kolaterala te ih obraditi u sklopu testiranja otpornosti na stres.
(3) Za potrebe izračuna korektivnih faktora razdoblje promatranja najmanje je jedna godina.
(4) Kreditna institucija koja koristi shemu ponderiranja ili druge metode za razdoblje povijesnog promatranja, dužna je primjenjivati efektivno razdoblje promatranja od najmanje jedne godine,
NMNM TTHH
140
pri čemu ponderirani prosječni vremenski pomak individualnih promatranja ne smije biti kraći od šest mjeseci.
(5) U slučaju značajnog povećanja cijena ili učestalih promjena cijena kolaterala Hrvatska narodna banka može naložiti kreditnoj instituciji da izračunava korektivne faktore pomoću kraćeg razdoblja promatranja.
(6) Kreditna institucija dužna je ažurirati svoje serije podataka pri svakoj materijalno značajnoj promjeni tržišnih cijena, a najmanje svaka tri mjeseca, što znači da se izračun korektivnih faktora mora provoditi barem svaka tri mjeseca.
B) Kvalitativni kriteriji
Članak 373.
(1) Kreditna institucija je dužna u svakodnevnom procesu upravljanja rizicima primjenjivati vlastite procjene korektivnih faktora i uzimati ih u obzir pri utvrđivanju internih limita izloženosti.
(2) Kreditna institucija koja za pojedine transakcije koristi duža razdoblja realizacije od razdoblja realizacije iz članka 367. ove Odluke, dužna je korektivne faktore utvrđivati na način iz članka 371. stavka 3. ove Odluke.
(3) Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi procedure za nadzor i osiguranje usklađenosti s internim aktima i kontrolama rada vlastitog sustava za procjenu korektivnih faktora i za integraciju takvih procjena u proces upravljanja rizicima.
(4) Kreditna institucija dužna je redovito provoditi neovisne revizije sustava za procjenu korektivnih faktora u sklopu postupaka unutarnje revizije.
(5) Kreditna institucija dužna je reviziju iz stavka 4. ovoga članka provoditi najmanje jednom godišnje, a ona mora osobito obuhvaćati:
1) uključivanje procijenjenih korektivnih faktora u svakodnevno upravljanje rizicima,
2) validaciju svake značajne promjene u postupku za procjenu korektivnih faktora,
3) verifikaciju dosljednosti, pravodobnosti i pouzdanosti izvora podataka koji se koriste za funkcioniranje sustava za procjenu korektivnih faktora, uključujući i neovisnost takvih izvora podataka i
4) točnost i primjerenost pretpostavka promjenjivosti.
Prilagođivanje korektivnih faktora
Članak 374.
141
(1) Supervizorski korektivni faktori primjenjuju se u slučaju dnevne revalorizacije vrijednosti izloženosti odnosno kolaterala. Kreditna institucija koja primjenjuje vlastite procjene korektivnih faktora, dužna ih je izračunavati na temelju dnevne revalorizacije.
(2) Kreditna institucija koja primjenjuje supervizorske korektivne faktore iz članka 366. do članka 369. ove Odluke ili vlastite procjene korektivnih faktora iz članka 370. do članka 373. ove Odluke, dužna je primijeniti veće korektivne faktore ako se revalorizacija ne provodi svakodnevno. Pritom se korektivni faktori računaju prilagođivanjem dnevne revalorizacije korektivnih faktora, i to na sljedeći način:
gdje
H označuje prilagođeni korektivni faktor koji će se primijeniti;
HM označuje korektivni faktor u slučaju dnevne revalorizacije utvrđen na način propisan člankom 366. do članka 369. odnosno člankom 370. do članka 373. ove Odluke;
NR označuje stvarni broj radnih dana između revalorizacija;
TM označuje relevantno razdoblje realizacije za određenu vrstu transakcije.
Uvjeti za primjenu korektivnog faktora od 0%
Članak 375.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje korektivne faktore utvrđene na način propisan članku 366. do članka 374. ove Odluke, može, umjesto navedenih korektivnih faktora, na repo, obratne repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, primijeniti korektivni faktor od 0%, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) izloženost i kolateral u obliku su gotovine ili dužničkih vrijednosnih papira središnjih država ili središnjih banaka iz članka 340. stavka 1. točke 2. ove Odluke, a kojima se u skladu s člankom 35. do članka 39. i člankom 617. ove Odluke dodjeljuje ponder 0%;
2) izloženost i kolateral nominirani su u istoj valuti;
3) dospijeće transakcije nije duže od jednog dana ili se vrijednost izloženosti i vrijednost kolaterala usklađuju s tržišnom vrijednošću svakodnevno odnosno svakodnevno se nadoknađuje razlika do tržišne cijene (engl. daily remargining);
4) razdoblje između posljednjeg usklađivanja s tržišnom vrijednošću, a prije neizvršenja uplate razlike do tržišne vrijednosti koju je dužna izvršiti druga strana, i realizacije kolaterala ne može biti duže od četiri radna dana;
M
MRM T
TNHH
1
142
5) namira transakcije izvršena je preko sustava namire dopuštenog za takve vrste transakcija;
6) dokumentacija koja se prilaže ugovoru, jest standardna dokumentacija koja se na tržištu koristi za repo, obratne repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;
7) ugovorom je utvrđeno pravo jedne ugovorne strane da u trenutku nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane transakciju odmah raskine/otkaže;
8) druga ugovorna strana mora biti sudionik osnovnog tržišta, a to su sljedeći subjekti:
- središnje države ili središnje banke čije se izloženosti ponderiraju ponderom 0% u skladu s člankom 35. do članka 39. i člankom 617. ove Odluke,
- institucije, - ostale financijske institucije (engl. other financial companies), uključujući i društva za
osiguranje, čije se izloženosti ponderiraju ponderom 20% u skladu s odredbama članka 56. ove Odluke ili koja, u slučaju kada kreditna institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom i iznose očekivanoga gubitka prema IRB pristupu, nemaju kreditni rejting priznate VIPKR i koja su interno rangirana tako da njihov PD prema internom rejtingu odgovara kreditnom rejtingu priznate VIPKR za koju je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 2. stupnju kreditne kvalitete po pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s odredbama članka 61. do članka 64. ove Odluke,
- investicijski fondovi koji podliježu nadzoru odgovarajućega nadzornog tijela i izračunu kapitalnih zahtjeva ili zahtjevima solventnosti,
- mirovinski fondovi koji podliježu nadzoru odgovarajućega nadzornog tijela, - ovlaštene klirinške kuće.
(2) Iznimno, stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se na kreditne institucije koje, za repo, obratne repo transakcije i/ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane i/ili ostale transakcije na tržištu kapitala koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju, koriste interne modele navedene u članku 392. do članka 397. ove Odluke.
Članak 376.
Kreditna institucija može tretman propisan u članku 375. stavku 1. ove Odluke primijeniti i u slučaju repo, obratnih repo transakcija i/ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane iz država članica, ako nadležna tijela tih država dopuštaju kreditnim institucijama sa sjedištem u njihovoj državi isti tretman za takve transakcije.
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i iznosa očekivanoga gubitka
Članak 377.
(1) E* utvrđen u skladu s odredbama članka 364. ove Odluke označuje vrijednost izloženosti za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom na način propisan u dijelu 2.2. ove Glave.
143
(2) Kod izvanbilančnih obveza iz članka 18. ove Odluke E* označuje vrijednost na koju se primjenjuju konverzijski faktori propisani u članku 17. ove Odluke i ponderi rizika propisani u dijelu 2.2. ove Glave.
(3) LGD* (prilagođeni LGD) izračunava se prema navedenoj formuli i koristi se kao LGD za potrebe IRB pristupa.
LGD* = LGD × (E*/E)
gdje
LGD označuje onaj LGD koji bi se primijenio na izloženosti prema IRB pristupu kad izloženost ne bi bila osigurana;
E označuje iznos izloženosti kako je opisano u članku 364. ove Odluke;
E* se izračunava u skladu s odredbama članka 364. ove Odluke.
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i iznosa očekivanih gubitaka za ostale priznate kolaterale prema IRB pristupu
Članak 378.
Kreditna institucija dužna je kao LGD za potrebe primjene IRB pristupa koristiti LGD* koji se izračunava u skladu s odredbama članka 379. ove Odluke.
Članak 379.
(1) Kada je odnos vrijednosti kolaterala (C) i izloženosti (E) manji od najmanjeg iznosa C* (zahtijevana minimalna razina kolateraliziranosti izloženosti) koji je naveden u tablici 15. iz stavka 4. ovoga članka, kreditna institucija dužna je primijeniti LGD* koji je jednak LGD-u iz dijela 3. ove Glave za neosigurane izloženosti prema drugoj ugovornoj strani.
(2) Kada omjer vrijednosti kolaterala (C) u odnosu na izloženosti (E) premašuje drugi, viši minimalni iznos C** (zahtijevana razina kolateraliziranosti izloženosti kako bi se postiglo potpuno priznavanje LGD-a) koji je prikazan u tablici 15., kreditna institucija dužna je primijeniti LGD* iz tablice 15.
(3) Ako nije postignuta zahtijevana minimalna razina osiguranja kolateralom C** za izloženost kao cjelinu, izloženost se promatra kao dvije izloženosti – dio za koji je postignuta zahtijevana razina osiguranja kolateralom C** i preostali dio, za koji taj uvjet nije ispunjen.
144
(4) Kreditna institucija dužna je primjenjivati zahtijevane minimalne razine osiguranja kolateralom za osigurani dio izloženosti i s njima povezani LGD* prema tablici 15.
Tablica 15. Minimalni LGD za osigurani dio izloženosti
Vrsta kolaterala Zahtijevana minimalna
razina osiguranja
kolateralom izloženosti (C*)
Zahtijevana viša minimalna
razina osiguranja
kolateralom izloženosti (C**)
LGD* za nadređena
potraživanja i izvanbilančne
obveze
LGD* za podređena
potraživanja i izvanbilančne
obveze
Potraživanja 0% 125% 35% 65%
Stambena/poslovna nekretnina 30% 140% 35% 65%
Ostali kolaterali 30% 140% 40% 70%
4.2.1.4. Ročne neusklađenosti
Članak 380.
Dospijeće kreditne zaštite i izloženosti mora se odražavati u prilagođenoj vrijednosti kolaterala u skladu sa sljedećom jednadžbom:
gdje
CVA označuje prilagođenu vrijednost kolaterala iz članka 364. stavak 3. ove Odluke ili prilagođenu vrijednost izloženosti, ovisno o tome što je niže; t označuje preostali broj godina do datuma dospijeća kreditne zaštite utvrđen u skladu s člankom 334. stavcima 3. do 6. ove Odluke ili vrijednost T, ovisno o tome što je niže; T označuje preostali broj godina do datuma dospijeća izloženosti utvrđen u skladu s člankom 334. stavcima 3. do 6. ove Odluke ili pet godina, ovisno o tome što je niže i t* je 0,25. CVAM označuje CVA dodatno usklađen za ročnu neusklađenost koja će biti uključena u jednadžbu za izračun potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti (E*) iz članka 364. stavak 1. ove Odluke.
4.2.2. Bilančno netiranje
4.2.2.1. Priznavanje
Članak 381.
(1) Kreditna institucija može, u smislu smanjivanja kreditnog rizika, priznati bilančno netiranje međusobnih novčanih potraživanja i obveza s drugom ugovornom stranom.
** tTttCC VAVAM
145
(2) Pod novčanim potraživanjima i obvezama s drugom ugovornom stranom smatraju se isključivo krediti i depoziti kod kreditne institucije.
4.2.2.2. Minimalni zahtjevi
Članak 382.
Kreditna institucija može u smislu umanjivanja kreditnog rizika priznati ugovor o bilančnom netiranju ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) ugovori o bilančnom netiranju moraju imati pravni učinak i biti provedivi prema mjerodavnom pravu uključujući i slučajeve insolventnosti, likvidacije ili stečaja druge ugovorne strane,
2) kreditna institucija mora biti u mogućnosti u svakom trenutku utvrditi novčana potraživanja i obveze koji su predmet ugovora o netiranju,
3) kreditna institucija je dužna nadzirati i kontrolirati rizike povezane s prestankom kreditne zaštite i
4) kreditna institucija je dužna nadzirati i kontrolirati odgovarajuće izloženosti na neto osnovi.
4.2.2.3. Izračun potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti
Članak 383.
(1) Za potrebe izračuna potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti krediti i depoziti kod kreditne institucije, koji su predmet bilančnog netiranja, tretiraju se kao gotovinski kolateral.
(2) Ako postoji ročna neusklađenost između kredita i depozita iz članka 381. stavka 2. ove Odluke, kreditna je institucija dužna, pri izračunu potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti primijeniti složenu metodu financijskoga kolaterala iz članka 361. do članka 380. ove Odluke.
(3) Ako ne postoji ročna neusklađenost između kredita i depozita iz članka 381. stavka 2. ove Odluke, kreditna institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom primjenom standardiziranog pristupa i koja za izračun prilagođene vrijednosti izloženosti za sve ostale financijske kolaterale primjenjuje isključivo jednostavnu metodu financijskoga kolaterala, može za izračun potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti kredita i depozita koji su predmet bilančnog netiranja primjenjivati jednostavnu metodu financijskoga kolaterala iz članka 355. do članka 360. ove Odluke.
4.2.2.4. Izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom
Članak 384.
146
Ovisno o načinu na koji kreditna institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom, na utvrđenu potpuno prilagođenu vrijednost izloženosti primjenjuju se odgovarajući ponderi rizika iz dijela 2.2. ove Glave ili se ona uključuje u izračun kapitalnog zahtjeva iz dijela 3. ove Glave.
4.2.3. Standardizirani sporazumi o netiranju koji obuhvaćaju repo, obratne repo transakcije i/ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane i/ili ostale transakcije na tržištu kapitala
4.2.3.1. Priznavanje
Članak 385.
(1) Standardizirani sporazum o netiranju koji obuhvaća repo, obratne repo transakcije i/ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane i/ili ostale transakcije na tržištu kapitala, u svrhu smanjenja kreditnog rizika može primijeniti samo kreditna institucija koja primjenjuje složenu metodu financijskoga kolaterala.
(2) Kreditna institucija iz stavka 1. ovoga članka priznaje učinke repo, obratnih repo transakcija i/ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane i/ili ostalih transakcija na tržištu kapitala, a koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju, ako vrijednosni papiri ili roba, dani ili primljeni u zajam na temelju takvog ugovora, udovoljavaju uvjetima navedenima u članku 340. do članka 343. ove Odluke.
(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka ne isključuju obvezu kreditne institucije da udovoljava odredbama dijela 6. ove Glave.
4.2.3.2. Minimalni zahtjevi
Članak 386.
(1) Kreditna institucija može, u svrhu smanjivanja kreditnog rizika, priznati standardizirani sporazum o netiranju, koji obuhvaća repo, obratne repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane i/ili ostale transakcije na tržištu kapitala, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) ima pravni učinak i provediv je prema pravu koje se na njega primjenjuje, uključujući i slučajeve insolventnosti, likvidacije ili stečaja druge ugovorne strane,
2) daje pravo ugovornoj strani koja nije u statusu neizvršavanja obveza da u kratkom roku u slučaju neplaćanja, uključujući i slučajeve insolventnosti, likvidacije ili stečaja druge ugovorne strane, raskine/otkaže ugovor i izvrši netiranje transakcije na temelju ugovora i
3) po svim zatvorenim transakcijama, nakon netiranja dobitaka i gubitaka temeljem takvog sporazuma, jedna ugovorna strana duguje drugoj utvrđeni neto iznos.
147
(2) Osim zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka standardizirani sporazum o netiranju mora ispunjavati i minimalne zahtjeve za priznavanje financijskoga kolaterala iz članka 340. ove Odluke.
(3) Standardizirani sporazum o netiranju, koji obuhvaća repo, obratne repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane i/ili ostale transakcije na tržištu kapitala, a kojima se međusobno netiraju pozicije u knjizi banke i knjizi trgovanja, kreditna institucija može priznati u svrhu izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik druge ugovorne strane ako netirane transakcije ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
1) za sve transakcije tržišna se vrijednost utvrđuje na svakodnevnoj osnovi i
2) svi instrumenti uzeti u zajam, kupljeni ili primljeni u transakcijama pokrivenim standardiziranim sporazumom o netiranju priznaju se kao financijski kolateral prema odredbama ovoga dijela Odluke osim odredaba članka 343. stavka 3. i 4., članka 370. stavka 7. i članka 387. stavka 4. ove Odluke.
4.2.3.3. Izračun potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti
4.2.3.3.1. Supervizorski korektivni faktori ili vlastite procjene korektivnih faktora
Članak 387.
(1) Kreditna institucija dužna je pri izračunu potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti (E*), koja proizlazi iz repo, obratnih repo transakcija i/ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane i/ili ostalih transakcija na tržištu kapitala pokrivenih priznatim standardiziranim sporazumom o netiranju, primjenjivati korektivne faktore utvrđene primjenom pristupa supervizorskih korektivnih faktora ili vlastitih procjena korektivnih faktora na način propisan člankom 366. do članka 376. ove Odluke.
(2) Kreditna institucija dužna je, za primjenu vlastitih procjena korektivnih faktora, primjenjivati iste uvjete i zahtjeve koji se primjenjuju za složenu metodu financijskoga kolaterala.
(3) Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija koja ima odobrenje za primjenu internog modela iz članka 392. do članka 397. ove Odluke, može taj model primjenjivati za utvrđivanje potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti.
(4) Kreditna institucija koja za utvrđivanje potpuno prilagođene vrijednosti primjenjuje pristup internih modela, može ga primjenjivati i za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik druge ugovorne strane za pozicije u knjizi trgovanja.
Članak 388.
Potpuno prilagođena vrijednost izloženosti (E*) izračunava se na sljedeći način:
FXFXSEC HEHCEE papiruvrijed.svakomupozicijaneto,0max*
148
Ako kreditna institucija iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom računa u skladu s odredbama dijela 2. ove Odluke, E je vrijednost izloženosti koja bi se primijenila za svaku izloženost iz sporazuma u nedostatku kreditne zaštite.
Ako kreditna institucija iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom i iznose očekivanih gubitaka računa u skladu s odredbama dijela 3. ove Odluke, E je vrijednost izloženosti koja bi se primijenila za svaku izloženost iz ugovora u nedostatku kreditne zaštite.
C označuje vrijednost vrijednosnih papira uzetih u zajam, kupljenih ili primljenih vrijednosnih papira ili robe ili gotovine uzete u zajam ili primljene s obzirom na svaku takvu izloženost. ∑(E) označuje zbroj svih E na temelju ugovora. ∑(C) označuje zbroj svih C na temelju ugovora. EFX označuje neto poziciju (pozitivnu ili negativnu) u danoj valuti različitoj od valute namire iz ugovora, utvrđenu u skladu s odredbama članka 390. ove Odluke. HSEC označuje korektivni faktor koji odgovara svakoj vrsti vrijednosnog papira.
HFX označuje korektivni faktor valute.
Članak 389.
(1) Kreditna institucija je dužna izračunavati neto poziciju svake vrste vrijednosnog papira ili robe kao razliku između aktivnih stavki (ukupna vrijednost vrijednosnih papira ili robe iste vrste danih u zajam, prodanih ili danih na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju) i pasivnih stavki (ukupna vrijednost vrijednosnih papira ili robe iste vrste uzetih u zajam, kupljenih ili primljenih na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju).
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, pod jednom vrstom vrijednosnog papira podrazumijevaju se vrijednosni papiri izdani od strane istog izdavatelja, koji imaju isti datum izdavanja, isti rok dospijeća i podložni su istim uvjetima te imaju isto razdoblje realizacije iz članka 366. do članka 376. ove Odluke.
Članak 390.
Kreditna institucija je dužna neto poziciju u svakoj valuti, različitoj od valute namire standardiziranog sporazuma o netiranju, izračunavati kao razliku između aktivnih stavki (ukupna vrijednost vrijednosnih papira, nominiranih u toj valuti, danih u zajam, prodanih ili danih na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju uključivo i iznos gotovine u toj valuti koji je dan u zajam ili transferiran na temelju navedenog sporazuma) i pasivnih stavki (ukupna vrijednost vrijednosnih papira u toj valuti uzetih u zajam, kupljenih ili primljenih na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju, uključivo i iznos gotovine u toj valuti posuđen ili primljen na temelju navedenog sporazuma).
Članak 391.
(1) Kreditna institucija je dužna odgovarajući korektivni faktor za svaku vrstu vrijednosnog papira ili pozicije u gotovini primijeniti na apsolutni iznos pozitivne ili negativne neto pozicije u vrijednosnim papirima te vrste.
149
(2) Kreditna institucija je dužna korektivni faktor valutnog rizika (HFX) primijeniti na apsolutni iznos pozitivne ili negativne neto pozicije u svakoj valuti, različitoj od valute namire standardiziranog sporazuma o netiranju.
4.2.3.3.2. Pristup internih modela
Članak 392.
(1) Kreditna institucija može primjenjivati interni model za izračun potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti samo ako je prethodno dobila odobrenje od Hrvatske narodne banke.
(2) Pristup internih modela može primijeniti kreditna institucija koja je dobila odobrenje za korištenje internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike.
(3) Kreditna institucija koja nije dobila odobrenje za primjenu internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike, može Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za korištenje internog modela iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Kreditna institucija može primjenjivati pristup internih modela neovisno o tome primjenjuje li za izračun ponderiranih iznosa izloženosti standardizirani pristup ili IRB pristup.
Članak 393.
(1) Kreditna institucija može primjenjivati pristup internih modela za izračun potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti (E*), koja proizlazi iz primjene priznatog standardiziranog sporazuma o netiranju, ako takav model uzima u obzir učinke korelacije pozicija u vrijednosnim papirima koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju, kao i likvidnost takvih instrumenata.
(2) Interni model iz stavka 1. ovoga članka mora osigurati procjene potencijalne promjene u vrijednosti neosiguranog iznosa izloženosti (∑E – ∑C).
(3) Kreditna institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za primjenu internog modela, može ga primijeniti i za transakcije kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade (engl. margin lending transactions) ako su takve transakcije pokrivene dvostranim sporazumom o netiranju koji ispunjava uvjete iz dijela 6.2.6. ove Glave.
(4) Ako kreditna institucija primjenjuje pristup internih modela, dužna ga je primjenjivati na sve dužnike i sve vrijednosne papire, isključujući portfelje manjega materijalnog značaja, kod kojih može koristiti supervizorske korektivne faktore ili vlastite procjene korektivnih faktora na način propisan člankom 366. do članka 376. ove Odluke.
Članak 394.
(1) Hrvatska narodna banka daje kreditnoj instituciji odobrenje za primjenu internog modela iz članka 392. stavka 1. ove Odluke ako kreditna institucija ima pouzdan i u potpunosti uveden sustav za upravljanje rizicima koji proizlaze iz transakcija pokrivenih standardiziranim sporazumima o netiranju, a koji ispunjava sve sljedeće kvalitativne standarde:
150
1) interni model za mjerenje rizika koji kreditna institucija primjenjuje za izračun potencijalne promjenjivosti cijena za takve transakcije, integriran je u svakodnevni proces upravljanja rizicima kreditne institucije i služi kao osnova za izvještavanje uprave i višeg rukovodstva kreditne institucije o rizičnim izloženostima;
2) kreditna institucija ima organizacijsku jedinicu za kontrolu rizika koja je neovisna o organizacijskim dijelovima za trgovanje i izravno izvještava više rukovodstvo: ta organizacijska jedinica odgovorna je za uređivanje i funkcioniranje sustava za upravljanje rizicima kreditne institucije te je dužna izrađivati i analizirati dnevne izvještaje o izlaznim rezultatima modela za mjerenje rizika i predlagati odgovarajuće mjere u vezi s limitom pozicija;
3) dnevna izvješća koja izrađuje organizacijska jedinica za kontrolu rizika pregledava razina rukovodstva koja ima dovoljno ovlasti da smanji pozicije i opću rizičnu izloženost;
4) u organizacijskoj jedinici za kontrolu rizika zaposleno je dovoljno radnika sa stručnim kvalifikacijama potrebnima za primjenu naprednih modela;
5) kreditna institucija ima procedure za nadzor i osiguranje usklađenosti s internim aktima i kontrolama koje se odnose na opće funkcioniranje sustava za mjerenje rizika;
6) dosadašnje iskustvo u primjeni modela pokazuje pouzdanu razinu mjerenja rizika, potvrđenu retroaktivnim testiranjem izlaznih rezultata na temelju podataka za razdoblje od najmanje jedne godine;
7) kreditna institucija redovito provodi stroge programe testiranja otpornosti na stres (engl. stress testing), čije rezultate pregledava više rukovodstvo, te se rezultati ogledaju u internim aktima i limitima koje rukovodstvo postavlja;
8) kreditna institucija je dužna, kao dio redovitih postupaka unutarnje revizije, provoditi neovisne revizije svojeg sustava za mjerenje rizika; navedene revizije moraju uključivati i aktivnosti organizacijskih dijelova za trgovanje i aktivnosti neovisne jedinice za kontrolu rizika;
9) kreditna institucija dužna je reviziju svojeg sustava za upravljanje rizicima provesti najmanje jednom godišnje i
10) interni model za mjerenje rizika mora ispunjavati uvjete iz članka 499. stavka 4. i 5. i članka 500. ove Odluke.
(2) Kreditna institucija dužna je osigurati da interni model za mjerenje rizika obuhvaća dovoljan broj rizičnih faktora kako bi se obuhvatili svi materijalno značajni cjenovni rizici.
Članak 395.
Izračun potencijalne promjene vrijednosti iz članka 394. stavka 1. točke 1. ove Odluke mora ispunjavati sve sljedeće minimalne standarde:
1) najmanje dnevni izračun potencijalne promjene vrijednosti,
2) jednostrani interval pouzdanosti od 99%,
151
3) 5-dnevno razdoblje realizacije, osim u slučaju transakcija različitih od repo i obratnih repo transakcija s vrijednosnim papirima ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, gdje se mora koristiti 10-dnevno razdoblje realizacije,
4) efektivno razdoblje promatranja od najmanje jedne godine, osim kada je kraće razdoblje promatranja opravdano značajnim povećanjem volatilnosti cijena i
5) tromjesečno ažuriranje serije podataka.
Članak 396.
Kreditna institucija može primijeniti empirijske korelacije unutar kategorija rizika i između kategorija rizika ako je njezin sustav za mjerenje korelacija pouzdan i u potpunosti primijenjen.
Članak 397.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje pristup internih modela, dužna je potpuno prilagođenu vrijednost izloženosti (E*) izračunavati na sljedeći način:
C je vrijednost vrijednosnih papira uzetih u zajam, kupljenih i primljenih ili iznos gotovine primljene ili uzete u zajam koji su predmet repo i obratnih repo transakcija i/ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane i/ili ostalih transakcija na tržištu kapitala pokrivenih priznatim standardiziranim sporazumom o netiranju te transakcija kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade (engl. margin lending transactions) koje su pokrivene dvostranim sporazumom o netiranju koji ispunjava uvjete iz dijela 6.2.6. ove Glave. ∑(E) je zbroj svih E na temelju ugovora. ∑(C) je zbroj svih C na temelju ugovora.
(2) Ako kreditna institucija računa iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom primjenom standardiziranog pristupa, E je vrijednost izloženosti za svaku izloženosti pokrivenu standardiziranim sporazumom o netiranju koja bi se primijenila u nedostatku kreditne zaštite.
(3) Ako kreditna institucija računa iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom i iznose očekivanih gubitaka primjenom IRB pristupa, E je vrijednost izloženosti za svaku izloženost pokrivenu na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju koja bi se primijenila u nedostatku kreditne zaštite.
(4) Kreditna institucija dužna je, pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom pomoću internih modela, primjenjivati izlazne rezultate modela od prethodnoga radnog dana.
4.2.3.4. Izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i iznosa očekivanoga gubitka
Članak 398.
elaernogrezultatVaRCEE modint,0max*
152
(1) Kreditna institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom primjenom standardiziranog pristupa, dužna je pri utvrđivanja tih iznosa potpuno prilagođenu vrijednost izloženosti (E*), utvrđenu na način propisan člankom 388. do članka 397. ove Odluke, uzimati kao vrijednost izloženosti koja proizlazi iz transakcija pokrivenih standardiziranim sporazumom o netiranju.
(2) Kreditna institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom i iznose očekivanih gubitaka primjenom IRB pristupa, dužna je pri utvrđivanju tih iznosa potpuno prilagođenu vrijednost izloženosti (E*), utvrđenu na način propisan člankom 388. do članka 397. ove Odluke, uzimati kao vrijednost izloženosti koja proizlazi iz transakcija pokrivenih standardiziranim sporazumom o netiranju.
4.2.4. Ostali instrumenti materijalne kreditne zaštite
4.2.4.1. Priznavanje
Članak 399.
Kreditna institucija može, u smislu umanjivanja kreditnog rizika, kao materijalnu kreditnu zaštitu priznati i sljedeće instrumente:
1) gotovinske pologe ili instrumente koji se mogu smatrati gotovinom, a deponirani su kod treće institucije koja nije jedna od ugovornih strana i dani kao jamstvo kreditnoj instituciji,
2) police životnog osiguranja založene u korist kreditne institucije kreditora ili
3) instrumente izdane od trećih institucija koje će na zahtjev otkupiti te institucije.
4.2.4.2. Minimalni zahtjevi
Članak 400.
(1) Kreditna institucija može primjenjivati materijalnu zaštitu iz članka 399. točke 1. ove Odluke ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) dužnikovo potraživanje od treće osobe (kreditne institucije) mora biti dano kao zalog ili preneseno na kreditnu instituciju; nad takvim zalogom ili prijenosom mora postojati mogućnost namire provedive prema mjerodavnom pravu,
2) treća osoba (kreditna institucija) mora biti obaviještena o zalogu ili prijenosu,
3) na temelju navedene obavijesti treća strana (kreditna institucija) može obavljati plaćanja samo kreditnoj instituciji ili drugim stranama uz suglasnost kreditne institucije kreditora i
4) zalog ili prijenos je bezuvjetan i neopoziv.
(2) Kreditna institucija može primijeniti materijalnu zaštitu iz članka 399. točke 2. ove Odluke ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
153
1) polica životnog osiguranja založena je kod ili vinkulirana na kreditnu instituciju kreditora,
2) društvo za osiguranje obaviješteno je o zalogu ili vinkulaciji i ne smije obavljati isplate na temelju ugovora o osiguranju bez suglasnosti kreditne institucije kreditora,
3) kreditna institucija kreditor mora imati pravo otkazati policu osiguranja u slučaju dužnikova neplaćanja i naplatiti otkupnu vrijednost police,
4) kreditna institucija kreditor mora biti obaviještena o svakom neplaćanju osiguranika po polici osiguranja,
5) polica životnog osiguranja mora trajati do dospijeća kredita; kada to nije moguće zato što polica osiguranja istječe prije nego što završava kreditni odnos, kreditna institucija mora osigurati da iznos dobiven nakon isteka police osiguranja služi kao zaštita do završetka kreditnog odnosa,
6) zalog ili vinkulacija mora imati snagu ovršne isprave i mora biti provediva prema mjerodavnom pravu u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu,
7) otkupnu vrijednost police osiguranja objavljuje (daje) društvo za osiguranje koje je izdalo policu osiguranja i ona ne može biti umanjena,
8) otkupna vrijednost police mora po zahtjevu biti pravodobno isplativa (isplativa u razumnom roku),
9) otkupna vrijednost police ne može se zahtijevati (isplatiti) bez pristanka kreditne institucije i
10) društvo za osiguranje ima sjedište u Republici Hrvatskoj ili državi članici, odnosno društvo je predmet nadzora nadležnog tijela treće države u kojoj su bonitetni zahtjevi uređeni na jednak način kao i u propisima država članica.
(3) Kreditna institucija može primijeniti materijalnu kreditnu zaštitu iz članka 399. točke 3. ove Odluke ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) institucija koja je izdala instrumente mora imati kreditni rejting VIPKR za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 1. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema institucijama na temelju odredaba članka 50., članka 51. i članka 55. ove Odluke i
2) institucija koja je izdala instrumente mora dokazati da su instrumenti likvidni.
4.2.4.3. Izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom
Članak 401.
Kreditna institucija može tretirati kreditnu zaštitu iz članka 399. točke 1. ove Odluke kao garanciju/jamstvo institucije – treće strane, na način definiran u dijelu 4.3. ove Glave, ako su ispunjeni svi uvjeti propisani člankom 400. stavkom 1. ove Odluke.
154
Članak 402.
(1) Ako su ispunjeni svi uvjeti propisani člankom 400. stavkom 2. ove Odluke, na iznos izloženosti pokriven tekućom otkupnom vrijednošću kreditne zaštite iz članka 399. točke 2. ove Odluke bit će:
- primijenjen ponder rizika definiran u stavku 2. ovoga članka ako se za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom primjenjuje standardizirani pristup ili
- dodijeljen LGD od 40% ako se za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom primjenjuje FIRB pristup.
(2) Za potrebe iz stavka 1. ovoga članka dodjeljivat će se sljedeći ponderi rizika na osnovi pondera rizika koji se primjenjuju na nadređene neosigurane izloženosti prema društvu koje izdaje police životnog osiguranja:
1) ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje izdaje police životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 20%, primjenjuje se ponder rizika 20%;
2) ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje izdaje police životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 50%, primjenjuje se ponder rizika 35%;
3) ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje izdaje police životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 100%, primjenjuje se ponder rizika 70%;
4) ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje izdaje police životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 150%, primjenjuje se ponder rizika 150%.
(3) Za potrebe iz stavka 2. ovoga članka, ako postoji valutna neusklađenost izloženosti i priznate kreditne zaštite, kreditna institucija dužna je primijeniti odredbe članka 422. ove Odluke.
Članak 403.
(1) Kreditna institucija može tretirati kreditnu zaštitu iz članka 399. točke 3. ove Odluke kao garanciju/jamstvo institucije koja ju je izdala, na način definiran u dijelu 4.3. ove Glave, ako su ispunjeni svi uvjeti propisani člankom 400. stavkom 3. ove Odluke.
(2) Vrijednost priznate kreditne zaštite iz članka 399. točke 3. ove Odluke jest:
1) nominalni iznos, ako se instrument otkupljuje po nominalnoj vrijednosti ili
2) vrijednost instrumenta koja se izračunava na isti način kao i za dužničke vrijednosne papire koji su navedeni u članak 341. ove Odluke, ako se instrument otkupljuje po tržišnoj cijeni.
4.3. NEMATERIJALNA KREDITNA ZAŠTITA
Članak 404.
(1) Kreditna institucija može kao nematerijalnu kreditnu zaštitu priznavati samo one pružatelje i vrste zaštite koji su propisani u ovom dijelu Odluke.
155
(2) Nematerijalna kreditna zaštita može se priznati samo ako je pružatelj kreditne zaštite dovoljno pouzdan, a ugovor o zaštiti provediv prema mjerodavnom pravu i pruža odgovarajuću sigurnost u razinu postignute kreditne zaštite imajući u vidu odgovarajući pristup primijenjen za izračun izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i dopušteni stupanj priznavanja.
(3) Nematerijalna kreditna zaštita može se pojaviti u sljedećim oblicima:
1) garancije/jamstva,
2) kontragarancije ili drugoga pravnog posla koji ima isti pravni učinak kao i kontragarancija (u nastavku teksta: kontragarancija) i
3) kreditne izvedenice.
4.3.1. Priznavanje
Članak 405.
(1) Kreditna institucija koja za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom primjenjuje standardizirani pristup, može garancije/jamstva iz članka 404. stavak 3. točke 1. i točke 2. ove Odluke primijeniti kao oblik nematerijalne kreditne zaštite samo ako su ispunjeni barem uvjeti za priznavanje pružatelja nematerijalne kreditne zaštite iz članka 407. stavka 1. ove Odluke, minimalni zahtjevi za garancije/jamstva i kontragarancije iz članka 412. i članka 413. ove Odluke i dodatni zahtjevi za garancije/jamstva iz članka 414. ove Odluke.
(2) Kreditna institucija koja za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i iznosa očekivanoga gubitka primjenjuje IRB pristup, može garancije/jamstva iz članka 404. stavka 3. točke 1. i točke 2. ove Odluke primijeniti kao oblik nematerijalne kreditne zaštite samo ako su uz uvjete iz stavka 1. ovoga članka ispunjeni i uvjeti za priznavanje pružatelja nematerijalne kreditne zaštite iz članka 408. i članka 409. ove Odluke te zahtjevi za priznavanje iz članka 419. ove Odluke.
Članak 406.
(1) Kreditna institucija koja za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom primjenjuje standardizirani pristup, može kreditne izvedenice iz članka 404. stavka 3. točke 3. ove Odluke primijeniti kao oblik nematerijalne kreditne zaštite samo ako su ispunjeni barem uvjeti za priznavanje pružatelja nematerijalne kreditne zaštite iz članka 407. stavka 1. ove Odluke, minimalni zahtjevi za kreditne izvedenice iz članka 412. ove Odluke i dodatni zahtjevi za kreditne izvedenice iz članka 416. do članka 418. ove Odluke.
(2) Kreditna institucija koja za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i iznosa očekivanoga gubitka primjenjuje IRB pristup, može kreditne izvedenice iz članka 404 stavka 3. točke 3. ove Odluke primijeniti kao oblik nematerijalne kreditne zaštite samo ako su uz uvjete iz stavka 1. ovoga članka ispunjeni i uvjeti za priznavanje pružatelja nematerijalne kreditne zaštite iz članka 408. i članka 409. ove Odluke te dodatni zahtjevi za priznavanje kreditnih izvedenica iz članka 419. ove Odluke.
4.3.1.1. Pružatelji nematerijalne kreditne zaštite prema svim pristupima
156
Članak 407.
(1) Kao pružatelje nematerijalne kreditne zaštite kreditna institucija može, prema svim pristupima, priznati sljedeće subjekte:
1) središnje države i središnje banke,
2) jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave,
3) multilateralne razvojne banke,
4) međunarodne organizacije čijim se izloženostima, u skladu s odredbama članka 49. ove Odluke, dodjeljuje ponder 0%,
5) javna državna tijela iz dijela 2. ove Glave koja imaju tretman »središnje države«,
6) institucije,
7) ostala trgovačka društva, uključujući i nadređena, podređena i pridružena trgovačka društva kreditne institucije pod uvjetom:
- da imaju kreditni rejting priznate VIPKR za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 2. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s odredbama članka 61. do članak 64. ove Odluke i
- da ih, ako nemaju kreditni rejting priznate VIPKR, interno rangira kreditna institucija koja iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom i iznose očekivanoga gubitka izračunava primjenom FIRB pristupa iz članka 2. stavka 3. točke 9. ove Odluke.
(2) Kreditna institucija može interni rejting iz stavka 1. točke 7. alineje 2. ovoga članka primijeniti samo ako dotični interni rejting ima PD koji odgovara kreditnom rejtingu priznate VIPKR za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 2. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s odredbama članka 61. do članka 64. ove Odluke.
Članak 408.
Ako kreditna institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom i iznose očekivanoga gubitka prema odredbama IRB pristupa, dužna je u svrhu priznavanja pružatelje zaštite interno rangirati u skladu s odredbama dijela 3.5. ove Glave.
4.3.1.2. Priznavanje pružatelja zaštite prema IRB pristupu za primjenu odredaba članka 300. ove Odluke
Članak 409.
(1) Institucije, društva za osiguranje i reosiguranje i AKI priznaju se kao pružatelji nematerijalne kreditne zaštite na koje se može primijeniti tretman iz članka 300. ove Odluke ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
157
- pružatelj zaštite ima dovoljno iskustva u pružanju nematerijalne kreditne zaštite; - na pružatelja zaštite primjenjuju se propisi u vezi s bonitetnim zahtjevima ili u trenutku
pružanja kreditne zaštite ima kreditni rejting priznate VIPKR za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete u skladu s pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima primjenom standardiziranog pristupa;
- pružatelj kreditne zaštite u trenutku pružanja kreditne zaštite ili u bilo kojem razdoblju nakon toga ima interni rejting s PD-om koji je jednak ili niži od onoga koji se povezuje s 2. stupnjem kreditne kvalitete u skladu s pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima primjenom standardiziranog pristupa;
- pružatelj kreditne zaštite ima interni rejting s PD-om koji je jednak ili niži od onoga koji se povezuje s 3. stupnjem kreditne kvalitete u skladu s pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima primjenom standardiziranog pristupa.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka nematerijalna kreditna zaštita koju pruža AKI ne smije biti pokrivena kontragarancijom središnje države.
4.3.1.3. Kreditne izvedenice
Članak 410.
(1) Kredita institucija može kao oblik nematerijalne kreditne zaštite priznati sljedeće kreditne izvedenice:
1) kreditne izvedenice na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza,
2) ugovore o razmjeni ukupnog prinosa i
3) kreditne zapise do iznosa gotovine uplaćene po tim instrumentima.
(2) Osim kreditnih izvedenica iz stavka 1. ovoga članka kreditna institucija može priznati i druge instrumente koji su sastavljeni od takvih kreditnih izvedenica ili instrumente čiji su ekonomski učinci slični kreditnim izvedenicama koje su navedene u stavku 1. ovoga članka.
(3) Iznimno od stavka 1. točke 2. ovoga članka, kreditna se zaštita neće priznati ako kreditna institucija kupuje kreditnu zaštitu na temelju ugovora o razmjeni ukupnog prinosa i evidentira neto plaćanja primljena na temelju tog ugovora kao neto prihod, ali ne evidentira smanjenje vrijednosti imovine koja je zaštićena (ili umanjivanjem fer vrijednosti ili izdvajanjem dodatnih ispravaka vrijednosti).
4.3.1.3.1. Interna zaštita (engl. internal hedges)
Članak 411.
158
(1) Ako kreditna institucija provodi internu zaštitu (engl. hedge) koristeći se kreditnom izvedenicom, takva se izvedenica u smislu ovoga dijela Odluke može priznati kao kreditna zaštita samo onda kada je kreditni rizik koji je prenesen u knjigu trgovanja, prenesen na treće strane (sudionike).
(2) Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu prijenos rizika udovoljava zahtjevima za priznavanje tehnike smanjenja kreditnog rizika iz ovog dijela Odluke, izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i iznosa očekivanih gubitaka provodi se na način propisan u dijelu 4.4. ove Glave.
(3) Ako je kreditna izvedenica uključena u knjigu trgovanja dio interne zaštite i ako je kreditna zaštita priznata u skladu s odredbama ovoga dijela Odluke, smatra se da za navedenu poziciju po kreditnoj izvedenici ne postoji rizik druge ugovorne strane te za takvu izvedenicu kreditna institucija nije dužna izračunavati kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane.
(4) Kreditna institucija može u izračun kapitalnog zahtjeva za rizik druge ugovorne strane uključiti i sve kreditne izvedenice iz knjige trgovanja koje čine dio interne zaštite, ako prijenos rizika ispunjava zahtjeve za priznavanje tehnike smanjenja kreditnog rizika iz ovog dijela Odluke te uz uvjet dosljedne primjene.
4.3.2. Minimalni zahtjevi
4.3.2.1. Minimalni zahtjevi u vezi s garancijama/jamstvima i kreditnim izvedenicama
Članak 412.
(1) Kreditna institucija može priznati kreditnu zaštitu koja proizlazi iz garancije/jamstva ili kreditne izvedenice, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) kreditna zaštita je izravna;
2) opseg kreditne zaštite jasno je definiran i nepobitan;
3) ugovor o kreditnoj zaštiti ne sadrži odredbu čije je ispunjavanje izvan izravne kontrole vjerovnika, a koja bi:
- omogućila pružatelju zaštite jednostrani otkaz/raskid ugovora o zaštiti, - povećala efektivni trošak zaštite zbog pogoršanja kreditne kvalitete zaštićene izloženosti, - mogla spriječiti da pružatelj zaštite pravodobno izvršiti isplatu ako izvorni dužnik ne
izvrši bilo koja dospjela plaćanja, - mogla omogućiti da pružatelj zaštite skrati rok na koji je ugovorena kreditna zaštita i - kreditna zaštita mora biti pravno učinkovita i provediva prema svim mjerodavnim
pravima u trenutku zaključenja ugovora o kreditu.
(2) Osim što je dužna ispuniti uvjete iz stavka 1. ovoga članka, kreditna je institucija dužna svoju strategiju korištenja garancija/jamstava i kreditnih izvedenica integrirati u procese
159
upravljanja cjelokupnim profilom rizičnosti i uspostaviti sustave za upravljanje potencijalnom koncentracijom rizika koji proizlazi iz korištenja garancija/jamstava i kreditnih izvedenica.
4.3.2.2. Minimalni zahtjevi za kontragarancije države i drugih subjekata iz javnog sektora
Članak 413.
(1) Ako je izloženost zaštićena garancijom/jamstvom za koju postoji kontragarancija središnje države, središnje banke i javnih državnih tijela čija potraživanja u skladu s odredbama članka 42. i članka 44. ove Odluke imaju tretman kao potraživanja od središnje države ili za koju postoji kontragarancija multilateralne razvojne banke ili međunarodne organizacije kojima je dodijeljen ponder rizika 0% u skladu s odredbama članka 46. i članka 49. ove Odluke ili za koju postoji kontragarancija javnih državnih tijela čija potraživanja u skladu s odredbama članka 43., članka 44. i članka 45. ove Odluke imaju tretman kao potraživanja od kreditnih institucija, takva se izloženost može tretirati kao da je zaštićena garancijom/jamstvom navedenih subjekata, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) kontragarancija pokriva sve elemente kreditnog rizika potraživanja,
2) i izvorna garancija/jamstvo i kontragarancija ispunjavaju uvjete koji se odnose na garancije/jamstva iz članka 412. ove Odluke i dodatne zahtjeve za garancije/jamstva iz članka 414. ove Odluke, osim što kontragarancija ne mora biti izravna (članak 412. stavak 1. točka 1. ove Odluke) i
3) pokriće je pouzdano i ne postoje podaci koji bi pokazivali da je pokriće kontragarancije manje od pokrića garancije u vezi s kojom je izdana kontragarancija.
(2) Kreditna institucija može isti tretman primijeniti i na izloženost za koju postoji kontragarancija drugih osoba osim osoba iz stavka 1. ovoga članka, ali pod uvjetom da je ona pokrivena garancijom neke od osoba iz stavka 1. ovoga članka i da su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.
4.3.2.3. Dodatni zahtjevi za garancije/jamstva
Članak 414.
(1) Osim što moraju biti ispunjeni zahtjevi iz članka 412. ove Odluke, kreditna institucija može priznati garanciju/jamstvo kao prihvatljiv oblik nematerijalne kreditne zaštite, ako su ispunjeni i svi sljedeći uvjeti:
1) u slučaju nepodmirivanja preuzetih obveza i/ili neplaćanja druge ugovorne strane kreditna institucija vjerovnik ima pravo u razumnom roku zahtijevati od davatelja garancije/jamstva plaćanje bilo kojeg dospjelog novčanog iznosa u vezi s potraživanjem za koje je pribavljena zaštita; plaćanje davatelja garancije/jamstva nije uvjetovano obvezom da kreditna institucija vjerovnik prethodno zatraži podmirivanje obveza od strane dužnika,
2) u slučaju nematerijalne kreditne zaštite koja pokriva ugovore o kreditu za kupnju stambenih nekretnina obveza ispunjavanja uvjeta iz članka 412. stavka 1. točke 3. alineje 3. ove Odluke i točke 1. ovoga stavka ograničena je na 24 mjeseca, odnosno u slučaju nepodmirivanja obveza
160
i/ili neplaćanja druge ugovorne strane kreditna institucija ima mogućnost svoje potraživanje naplatiti iz kolaterala, a ako to ne uspije realizirati, najkasnije u roku od najviše 24 mjeseca obvezna je zatražiti plaćanje na osnovi garancije/jamstva od davatelja garancije/jamstva,
3) garancija/jamstvo izričito je dokumentirana obveza koju je preuzeo davatelj garancije/jamstva i
4) garancija/jamstvo pokriva sve vrste plaćanja za koja se očekuje da će ih dužnik izvršiti s obzirom na potraživanje; iznimno, ako su neke vrste plaćanja izostavljene iz garancije/jamstva, priznata se vrijednost garancije/jamstva mora prilagoditi tako da odražava takvo ograničeno pokriće.
(2) Ako se radi o garancijama/jamstvima ili kontragarancijama koje su izdale osobe iz članka 413. ove Odluke, smatra se da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke 1. ovoga članka ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
1) kreditna institucija vjerovnik ima pravo od davatelja garancije/jamstva pravodobno primiti privremeno plaćanje koje predstavlja adekvatnu procjenu iznosa ekonomskoga gubitka, uključujući gubitke koji proizlaze iz neplaćanja kamata i ostalih vrsta plaćanja koja je dužnik obvezan izvršiti, a koje će kreditna institucija vjerojatno pretrpjeti razmjerno pokriću garancije/jamstva ili
2) kreditna institucija vjerovnik može dokazati da se realizacijom garancije/jamstva pokrivaju svih gubici na koje se garancija/jamstvo odnosi (uključujući gubitke koji proizlaze iz neplaćanja kamata i ostalih vrsta plaćanja koja je dužnik obvezan izvršiti).
4.3.2.4.. Dodatni zahtjevi za kreditne izvedenice
Članak 415.
Kreditna institucija može kreditnu izvedenicu priznati kao prihvatljiv oblik nematerijalne kreditne zaštite ako su ispunjeni uvjeti iz članka 412. i članka 416. do članka 418. ove Odluke.
Članak 416.
(1) Kreditni događaji ugovoreni kreditnom izvedenicom iz članka 410. ove Odluke moraju uključivati najmanje:
1) neplaćanje dospjelih iznosa prema uvjetima odnosne obveze, koji vrijede u trenutku kad dođe do neplaćanja (uz razdoblje počeka koje je usklađeno s počekom odnosne obveze ili kraće od njega),
2) inesolventnost, likvidaciju, stečaj ili pisanu izjavu o nemogućnosti podmirivanja dospjelih obveza te slične događaje i
3) restrukturiranje odnosne obveze, što uključuje otpust ili odgodu plaćanja glavnice, kamata ili naknada, koje dovode do gubitka po kreditu (npr. ispravka vrijednosti ili drugog sličnog terećenja u računu dobiti i gubitka).
161
(2) Ako kreditni događaji ugovoreni kreditnom izvedenicom ne uključuju restrukturiranje odnosne obveze na način iz stavka 1. točki 3. ovoga članka, kreditna institucija može priznati kreditnu izvedenicu kao nematerijalnu kreditnu zaštitu pod uvjetom da se umanji njegova priznata vrijednost na način iz članka 421. stavka 1. ove Odluke.
Članak 417.
(1) U ugovoru o kreditnoj zaštiti mora se jasno odrediti ugovorna strana koja utvrđuje nastanak kreditnog događaja, pri čemu se mora voditi računa da odgovornost za utvrđivanje kreditnog događaja ne smije biti samo na pružatelju kreditne zaštite.
(2) Korisnik zaštite mora imati pravo i mogućnost da pružatelja zaštite obavijesti o nastupanju kreditnog događaja.
(3) Ako je riječ o kreditnim izvedenicama koje omogućuju gotovinsku namiru, mora postojati opsežan proces vrednovanja radi pouzdane procjene gubitka, što uključuje i jasno utvrđeno razdoblje za vrednovanje odnosne obveze nakon kreditnog događaja.
(4) Ako su za namiru potrebni pravo i mogućnost korisnika zaštite da odnosnu obvezu prenese na pružatelja zaštite, uvjeti odnosne obveze moraju osiguravati da se bilo koja potrebna suglasnost za taj prijenos ne može uskratiti.
Članak 418.
Neusklađenost između odnosne i referentne obveze ugovorene kreditnom izvedenicom ili neusklađenost između odnosne obveze i obveze koja se upotrebljava za utvrđivanje nastanka kreditnog događaja, dopuštena je samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) referentna obveza ili obveza koja se upotrebljava za utvrđivanje nastanka kreditnog događaja, ovisno o slučaju, ima jednako pravo u redoslijedu naplate ili je u redoslijedu naplate podređena odnosnoj obvezi i
2) odnosna obveza i referentna obveza ili obveza koja se koristi za utvrđivanje nastanka kreditnog događaja, ovisno o slučaju, odnose se na istog dužnika (tj. istu pravnu osobu) i postoje ugovorne odredbe prema kojima je posljedica stupanja u status neispunjavanja po jednoj obvezi nastup statusa neispunjavanja svih obveza (engl. cross-default odnosno engl. cross-acceleration).
4.3.2.5. Zahtjevi potrebni za primjenu odredaba iz članka 300. ove Odluke
Članak 419.
Kreditna institucija može na kreditnu zaštitu koja proizlazi iz garancije/jamstva ili kreditne izvedenice primijeniti odredbe iz članka 300. ove Odluke, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1) odnosna je obveza:
- izloženost prema trgovačkim društvima kako je definirano člankom 170. stavkom 1. točkom 3. ove Odluke, osim prema društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje,
162
- izloženost prema jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ili javnim državnim tijelima koja se ne smatra izloženošću prema središnjoj državi ili središnjim bankama u skladu s člankom 171. stavkom 1. točkom 1. ove Odluke,
- izloženost prema MSD-u koja je klasificirana kao kategorija izloženosti prema stanovništvu u skladu s člankom 172. ove Odluke;
2) dužnici po odnosnoj obvezi ne smiju biti članovi grupe povezanih osoba kojoj pripada pružatelj zaštite;
3) izloženost je zaštićena jednim od sljedećih instrumenata:
- nematerijalnim kreditnim izvedenicama kod kojih je referentni subjekt jedna osoba ili garancijama/jamstvima kod kojih je referentni subjekt jedna osoba,
- kreditnom izvedenicom na osnovi nastanka prvog statusa neispunjavanja obveza – tretman se primjenjuje na onu imovinu unutar košarice koja ima najniži iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom,
- kreditnom izvedenicom na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza – dobivena (postignuta) zaštita priznaje se na ovaj način ako je također dobivena priznata (n–1)-ta zaštita od neispunjavanja obveza ili ako je kod (n–1) imovine unutar košarice već nastupilo neispunjavanje obveza; u tim slučajevima tretman se primjenjuje na onu imovinu unutar košarice koja ima najniži iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom;
4) kreditna zaštita ispunjava uvjete iz članka 412. i članka 414. do članka 418. ove Odluke;
5) na ponder rizika koji je povezan s izloženošću, prije primjene odredaba članka 300. ove Odluke nije bila primijenjena kreditna zaštita;
6) kreditna institucija ima pravo na primitak plaćanja i očekuje primitak plaćanja od pružatelja zaštite bez poduzimanja bilo kakvih pravnih radnja prema drugoj ugovornoj strani u vezi s neplaćanjem; kreditna je institucija dužna, u mjeri u kojoj je to moguće, poduzeti aktivnosti da bi se uvjerila da će pružatelj zaštite biti voljan izvršiti plaćanje ako nastupi kreditni događaj;
7) kupljena kreditna zaštita mora pokriti sve kreditne gubitke koji nastanu u zaštićenom dijelu izloženosti, a koji proizlaze iz nastanka kreditnog događaja utvrđenog ugovorom;
8) ako način plaćanja podrazumijeva fizičku namiru, mora postojati pravna sigurnost vezana uz isporuku kredita, obveznice ili izvanbilančne obveze. Ako kreditna institucija namjerava isporučiti neku drugu imovinu, a ne onu na kojoj je zasnovana kreditna zaštita, dužna je osigurati da ta druga imovina bude dovoljno likvidna kako bi je kreditna institucija mogla kupiti radi namire u skladu s ugovorom;
9) pojmovi i uvjeti iz ugovora o kreditnoj zaštiti moraju biti u pismenom obliku i potpisani od pružatelja zaštite i od kreditne institucije;
10) kreditna institucija dužna je urediti postupak kojim je moguće utvrditi prekomjernu korelaciju između kreditne sposobnosti pružatelja zaštite i dužnika po odnosnoj izloženosti koja nastaje zbog ovisnosti njihovog poslovanja o zajedničkim faktorima, a koji nisu sistemski faktori rizika i
163
11) u slučaju zaštite od razrjeđivačkog rizika pružatelj kupljenih potraživanja ne smije pripadati grupi povezanih osoba kojoj pripada pružatelj zaštite.
4.3.3. Vrednovanje nematerijalne kreditne zaštite
Članak 420.
(1) Vrijednost nematerijalne kreditne zaštite (G) iznos je koji se pružatelj zaštite obvezao platiti u slučaju neispunjavanja obveza ili dužnikova neplaćanja ili u slučaju nastanka drugih ugovorenih kreditnih događaja.
(2) Kreditni zapisi koje je izdala kreditna institucija imaju tretman kao gotovina do iznosa gotovinskih uplata koji su primljeni od kupaca kreditnih zapisa, te se njihovo vrednovanje i izračunavanje vrijednosti provodi u skladu s odredbama dijela 4.2.1.3. ove Odluke.
Članak 421.
Kreditna institucija može kao nematerijalnu kreditnu zaštitu priznati kreditne izvedenice koje kao kreditni događaj ne uključuju restrukturiranje odnosne obveze u obliku otpusta ili odgode plaćanja glavnice, kamata ili naknada zbog kojih dolazi do nastanka kreditnoga gubitka (npr. usklađivanje vrijednosti, formiranje ispravaka vrijednosti ili slično terećenje računa dobiti i gubitka). Iznos takvih kreditnih izvedenica prilagođuje na sljedeći način:
1) kada iznos koji se pružatelj zaštite obvezao platiti nije veći od iznosa izloženosti, vrijednost kreditne zaštite (G) umanjuje se za 40% ili
2) kada je iznos koji se pružatelj zaštite obvezao platiti veći od iznosa izloženosti, vrijednost kreditne zaštite (G) može iznositi najviše 60% iznosa izloženosti.
4.3.3.1. Valutna neusklađenost
Članak 422.
(1) Kada je nematerijalna kreditna zaštita nominirana u valuti različitoj od valute izloženosti, kreditna institucija izračunava potpuno prilagođenu vrijednost kreditne zaštite (G*) prema sljedećoj formuli:
gdje
G označuje nominalni iznos kreditne zaštite, G* označuje G prilagođen za bilo koji valutni rizik i HFX označuje korektivni faktor za bilo koju valutnu neusklađenost između kreditne zaštite i temeljne obveze.
Ako ne postoji valutna neusklađenost, tada je G* = G.
FXHGG 1*
164
(2) Korektivni faktori koji se primjenjuju na bilo koju valutnu neusklađenost, mogu se izračunavati pomoću supervizorskih korektivnih faktora ili pomoću vlastitih procjena korektivnih faktora na način iz članka 366. do članka 376. ove Odluke.
4.3.3.2. Ročna neusklađenost
Članak 423.
U slučaju ročne neusklađenosti između nematerijalne kreditne zaštite i izloženosti prilagođena vrijednost kreditne zaštite izračunava se u skladu sa sljedećom formulom:
GA = G* × (t − t*) / (T – t*)
gdje
G* označuje iznos zaštite prilagođene za bilo koju valutnu neusklađenost; GA označuje G* prilagođen za bilo koju ročnu neusklađenost; t označuje broj godina preostao do datuma dospijeća kreditne zaštite izračunat u skladu s odredbama članka 334. stavka 3. do 6. ove Odluke, ili vrijednost T, ovisno o tome što je niže; T označuje broj godina preostao do datuma dospijeća izloženosti izračunat u skladu s odredbama članka 334. stavka 3. do 6. ove Odluke, ili pet godina, ovisno o tome što je niže i t* je 0,25. GA označuje vrijednost zaštite koja se uzima pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom za potrebe članka 425., članka 426. i članka 428. ove Odluke.
4.3.4. Izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i iznosa očekivanoga gubitka
4.3.4.1. Djelomična zaštita – tranširanje
Članak 424.
(1) Kada kreditna institucija na pružatelja kreditne zaštite prenosi dio rizika neke izloženosti u jednoj ili više tranši s različitim profilom rizičnosti, primjenjuju se odredbe iz dijela 5. ove Glave.
(2) Pragovi značajnosti, ispod kojih se ne izvršavaju plaćanja u slučaju gubitka, jednaki su zadržanim pozicijama prvoga gubitka, i dovode do prijenosa rizika u tranšama.
4.3.4.2. Standardizirani pristup
4.3.4.2.1. Potpuna zaštita
Članak 425.
Pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom g je ponder rizika koji se dodjeljuje iznosu izloženosti (E) koji je potpuno zaštićen nematerijalnom kreditnom zaštitom (GA),
gdje
165
E označuje vrijednost izloženosti utvrđene primjenom standardiziranog pristupa; za potrebe ovoga izračuna kreditna institucija je dužna koristiti 100%-tnu vrijednost izloženosti izvanbilančnih obveza navedenih u članku 18. ove Odluke;
g označuje ponder rizika za izloženost prema pružatelju zaštite utvrđen u skladu s odredbama dijela 2.2. ove Glave i
GA označuje vrijednost G* izračunatu na temelju članka 422. ove Odluke dodatno prilagođenu za bilo koju ročnu neusklađenost na način iz članka 423. ove Odluke.
4.3.4.2.2. Djelomična zaštita – jednako pravo u redoslijedu naplate (engl. equal seniority)
Članak 426.
(1) Kada je zaštićeni dio manji od iznosa izloženosti, a zaštićeni i nezaštićeni dio imaju jednako pravo u redoslijedu naplate (kreditna institucija i pružatelj zaštite proporcionalno dijele gubitke), dopuštena je proporcionalna olakšica u smislu kapitalnog zahtjeva.
(2) Iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom izračunavaju se u skladu sa sljedećom formulom:
gdje
E označuje vrijednost izloženosti utvrđene primjenom standardiziranog pristupa; za potrebe ovoga izračuna kreditna institucija je dužna koristiti 100%-tnu vrijednost izloženosti izvanbilančnih stavki navedenih u članku 18. ove Glave;
GA označuje vrijednost G* izračunatu na temelju članka 422. ove Odluke dodatno prilagođenu za bilo koju ročnu neusklađenost na način utvrđen u članku 423. ove Odluke;
r označuje ponder rizika za izloženost prema dužniku u skladu s odredbama dijela 2.2. ove Glave i
g označuje ponder izloženosti prema pružatelju zaštite u skladu s odredbama dijela 2.2. ove Glave.
4.3.4.2.3. Garancije/jamstva središnje države
Članak 427.
Za potrebe izračuna iz članka 425. i 426. ove Odluke, kod izloženosti ili dijelova izloženosti koje su osigurane garancijom/jamstvom Republike Hrvatske ili Hrvatske narodne banke, središnje države države članice ili središnje banke države članice i kada je takva garancija/jamstvo nominirano u domaćoj valuti dužnika, a ujedno je i izloženost nominirana u toj valuti, g = 0%.
4.3.4.3. IRB pristup
gGrGE AA
166
4.3.4.3.1. Potpuna zaštita/djelomična zaštita – jednako pravo u redoslijedu naplate
Članak 428.
(1) (1) Za pokriveni dio izloženosti (E) (na temelju ispravka vrijednosti kreditne zaštite (GA)) PD, koji se primjenjuje kod IRB pristupa, može biti PD pružatelja zaštite ili PD između PD-a dužnika i PD-a pružatelja zaštite, ako se smatra da potpuna zamjena nije opravdana. U slučaju podređenih izloženosti i nepodređene nematerijalne zaštite LGD koji se primjenjuje kod IRB pristupa, može biti onaj koji je povezan s nadređenim potraživanjima. (2) Za sve nepokrivene dijelove izloženosti (E) kao PD se upotrebljava PD dužnika, dok se kao LGD upotrebljava LGD odnosne izloženosti.
GA predstavlja vrijednost G* izračunatu na temelju članka 422. ove Odluke dodatno prilagođenu za bilo koju ročnu neusklađenost na način utvrđen člankom 423. ove Odluke. (E) je iznos izloženosti u skladu s dijelom 3.6.6. ove Glave. Za potrebe ovog izračuna kreditna institucija koja navedene iznose utvrđuje primjenom IRB pristupa, dužna je vrijednost izloženosti stavki navedenih u članku 290. do članka 293. ove Odluke utvrđivati primjenom konverzijskog faktora od 100%.
4.4. TEHNIKE SMANJENJA KREDITNOG RIZIKA ZA KOŠARICU IZLOŽENOSTI
4.4.1. Kreditne izvedenice na osnovi nastanka prvog statusa neispunjavanja obveza
Članak 429.
Kada kreditna institucija prima kreditnu zaštitu za više izloženosti pod uvjetom da će prvi status neispunjavanja obveza među izloženostima aktivirati plaćanje i da će posljedica toga kreditnog događaja biti raskid/otkaz ugovora, kreditna institucija može prilagoditi izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom i, ako je relevantno, iznosa očekivanoga gubitka samo one izloženosti koja bi u nedostatku kreditne zaštite proizvela najniži ponderirani iznos izloženosti u skladu s odredbama dijela 2. ove Glave ili u skladu s odredbama dijela 3. ove Glave, ali samo ako je vrijednost izloženosti manja ili jednaka vrijednosti kreditne zaštite.
4.4.2. Kreditne izvedenice na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza
Članak 430.
U slučaju kada n-ti status neispunjavanja obveza među izloženostima aktivira plaćanje na temelju kreditne zaštite, kreditna institucija koja je kupila kreditnu zaštitu može priznati zaštitu samo za izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom i, ako je relevantno, iznosa očekivanoga gubitka, ako je zaštita pribavljena i za statuse neispunjavanja obveza 1 do n–1 ili kada se n–1 statusa neispunjavanja obveza već dogodilo. U takvim slučajevima metodologija
167
mora pratiti metodologiju iz članka 429. ove Odluke uz odgovarajuće prilagodbe za kreditne izvedenice na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza.
5. SEKURITIZACIJSKI OKVIR
5.1. OPĆE ODREDBE
Članak 431.
(1) Kreditna institucija dužna je primijeniti odredbe ovoga dijela Odluke na izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom koji su proizašli iz tradicionalnih i sintetskih sekuritizacija ili sličnih struktura koje sadrže karakteristike obiju vrsta sekuritizacije.
(2) Ako kreditna institucija primjenjuje pristup propisan dijelom 2. ove Glave pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom za kategoriju kojoj pripadaju odnosne (sekuritizirane) izloženosti, iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom izračunava se na način propisan člankom 433. i člankom 442. do članka 460. ove Odluke odnosno na način propisan člankom 478. i člankom 479. ove Odluke ako je riječ o kreditnoj instituciji inicijatoru sintetske sekuritizacije.
(3) U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 2. ovoga članka, iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom izračunava se u skladu s člankom 433. i člankom 461. do članka 477. ove Odluke odnosno na način propisan člankom 478. i člankom 479. ove Odluke ako je riječ o kreditnoj instituciji inicijatoru sintetske sekuritizacije.
Članak 432.
(1) Ako je kreditna institucija inicijator prenijela značajan kreditni rizik povezan sa sekuritiziranim izloženostima u skladu s odredbama dijela 5.2. ove Glave, a istodobno su ispunjeni uvjeti propisani člankom 437.a stavkom 6. ove Odluke, tada može:
- kod tradicionalne sekuritizacije – izloženosti koje je sekuritizirala isključiti iz izračuna iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i, ako primjenjuje pristup propisan dijelom 3. ove Glave, iz izračuna očekivanih gubitaka;
- kod sintetske sekuritizacije – računati iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom i, ako primjenjuje pristup propisan dijelom 3. ove Glave – iznos očekivanoga gubitka, u odnosu na sekuritizirane izloženosti u skladu s člankom 478. i člankom 479. ove Odluke.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka kreditna institucija inicijator izračunava iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom na način propisan dijelom 5. ove Glave za ostale pozicije koje može imati u sekuritizaciji.
(3) Kreditna institucija inicijator koja nije u skladu sa stavkom 1. ovoga članka prebacila značajan dio kreditnog rizika i nije zadovoljila uvjete propisane člankom 437.a stavkom 6., dužna je za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za bilo koju poziciju koju
168
može imati u predmetnoj sekuritizaciji primjenjivati odredbe dijela 2. odnosno dijela 3. ove Glave.
Članak 433.
(1) Pri izračunu iznosa izloženosti sekuritizacijske pozicije ponderiranoga kreditnim rizikom na iznos izloženosti pozicije primjenjuju se ponderi rizika u skladu s dijelovima 5.3. do 5.6. ove Glave. Ponderi rizika ovise o kreditnoj kvaliteti pozicije koja se utvrđuje pomoću kreditnih rejtinga priznatih VIPKR ili drugačije, na način propisan dijelovima 5.3. do 5.6. ove Glave.
(2) Ovisno o pristupu izračunavanja iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i o tome je li riječ o bilančnim ili izvanbilančnim sekuritizacijskim pozicijama iznosom izloženosti smatra se:
1) neto iznos izloženosti bilančne sekuritizacijske pozicije u dijelu 5.4. ove Glave,
2) bruto iznos izloženosti bilančne sekuritizacijske pozicije u dijelu 5.5. ove Glave,
3) nominalni iznos izloženosti izvanbilančne sekuritizacijske pozicije pomnožen konverzijskim faktorom. Ako odredbama dijela 5. ove Glave nije drugačije određeno, konverzijski faktor iznosi 100%.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, iznos izloženosti sekuritizacijskih pozicija proizašlih iz izvedenih financijskih instrumenata navedenih u dijelu 9. Glave III. ove Odluke, određuje se u skladu s odredbama dijela 6. ove Glave.
(4) Ako kreditna institucija ima dvije ili više sekuritizacijskih pozicija koje se preklapaju, dužna je, do iznosa u kojem se preklapaju, uključiti u izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom samo poziciju ili dio pozicije koja rezultira višim iznosima izloženosti ponderiranim kreditnim rizikom. Kreditna institucija može priznati takvo preklapanje između kapitalnih zahtjeva za specifični pozicijski rizik za pozicije u knjizi trgovanja i kapitalnih zahtjeva za pozicije u knjizi banke, pod uvjetom da kreditna institucija može izračunati i usporediti kapitalne zahtjeve za relevantne pozicije. Preklapanjem se smatra slučaj kada pozicije, u potpunosti ili djelomično, predstavljaju izloženost istom riziku tako da, do iznosa preklapanja, postoji samo jedna izloženost. Ako se točka 3. članka 439. odnosi na pozicije u programu ABCP, kreditna institucija može, uz odobrenje Hrvatske narodne banke, primjenjivati ponder rizika koji je dodijeljen okvirnoj liniji za likvidnost kako bi izračunala iznos ponderiran rizikom za program ABCP, ako okvirna linija za likvidnost ima rejting pari pasu s programom ABCP, tako da se te pozicije preklapaju, i 100% programa ABCP pokriveno je okvirnim linijama za likvidnost.
(5) Ako kreditna institucija ima izloženost prema različitim tranšama u istoj sekuritizaciji, izloženost prema svakoj tranši smatra se odvojenom sekuritizacijskom pozicijom. Sekuritizacijska pozicija uključuje i pružatelja kreditne zaštite te izloženosti u sekuritizaciji proizašle iz kamatnih ili valutnih izvedenih financijskih instrumenata.
(6) Ako je na sekuritizacijsku poziciju primijenjena kreditna zaštita, kreditna institucija može prilagoditi ponder rizika na te pozicije u skladu s odredbama dijela 4. i dijela 5. ove Glave.
169
(7) Ako je na sekuritizacijsku poziciju primijenjena materijalna kreditna zaštita, kreditna institucija može korigirati iznos izloženosti na te pozicije u skladu s dijelom 4. ove Glave, i to na način propisan dijelom 5. ove Glave.
(8) Kreditna institucija dužna je uključiti iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom za sekuritizacijske pozicije u izračun ukupnih iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom uzimajući u obzir mogućnost alternativnog pristupa za sekuritizacijske pozicije na koje se primjenjuje ponder rizika 1250%, a koji je propisan u dijelu 5.4. i 5.5. ove Glave.
Članak 434.
(1) Kreditna institucija inicijator dužna je u skladu s odredbama dijela 5. ove Glave izračunati dodatni iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom ako sekuritizira revolving izloženosti i ako ugovori prijevremenu isplatu zbog mogućnosti povećanja razine kreditnog rizika kojem je izložena u slučaju pokretanja prijevremene isplate.
(2) Kreditna institucija inicijator revolving sekuritizacijskih transakcija s ugovorenom prijevremenom isplatom dužna je donijeti planove likvidnosti koji obuhvaćaju planirane i prijevremene isplate.
Članak 435.
(1) Kreditna institucija sponzor ili kreditna institucija inicijator koja je pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za sekuritizacijske pozicije primijenila bilo koju od mogućnosti iz članka 432. ove Odluke ili koja je prodala instrumente iz svoje knjige trgovanja sekuritizacijskom subjektu posebne namjene tako da za nju više ne postoji obveza držanja jamstvenoga kapitala za rizike povezane s tim instrumentima, ne smije, radi smanjenja potencijalnih ili stvarnih gubitaka ulagača, pružati potporu sekuritizaciji u visini iznad one koja je određena ugovorom (u nastavku teksta: neugovorena potpora).
(2) Ako kreditna institucija inicijator ili kreditna institucija sponzor postupi suprotno stavku 1. ovoga članka, dužna je najmanje:
1) izračunati iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom kao da sekuritizacije nije ni bilo i
2) javno objaviti da je pružila neugovorenu potporu i utjecaj pružanja neugovorene potpore na jamstveni kapital kreditne institucije odnosno iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom.
(3) Ako je kreditna institucija inicijator ili kreditna institucija sponzor pružila neugovorenu potporu više puta, Hrvatska narodna banka kreditnoj će instituciji naložiti supervizorske mjere.
5.2. MINIMALNI ZAHTJEVI ZA PRIZNAVANJE PRIJENOSA ZNAČAJNOGA KREDITNOG RIZIKA
5.2.1. Minimalni zahtjevi za priznavanje prijenosa značajnoga kreditnog rizika u tradicionalnoj sekuritizaciji
Članak 436.
170
(1) Kreditna institucija inicijator tradicionalne sekuritizacije može izuzeti sekuritizirane izloženosti iz izračuna iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i iznosa očekivanih gubitaka ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
1) značajan kreditni rizik, povezan sa sekuritiziranim izloženostima, prenesen je na treću osobu ili
2) kreditna institucija inicijator primjenjuje ponder rizika 1250% na sve sekuritizacijske pozicije koje ima u toj sekuritizaciji ili ih iskazuje kao odbitnu stavku pri izračunu jamstvenoga kapitala.
(2) Osim u slučaju kad Hrvatska narodna banka na pojedinačnoj osnovi odluči da potencijalno smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom nije opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treću osobu, smatra se da je značajni kreditni rizik prenesen:
1) ako iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom za mezaninske sekuritizacijske pozicije koje drži kreditna institucija inicijator ne prelaze 50% iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom svih mezaninskih sekuritizacijskih pozicija koje postoje u toj sekuritizaciji ili
2) ako ne postoje mezaninske sekuritizacijske pozicije u sekuritizaciji, ali kreditna institucija inicijator može dokazati da iznos izloženosti sekuritizacijskih pozicija koje bi mogla iskazati kao odbitnu stavku pri izračunu jamstvenoga kapitala ili na koje bi mogla primijeniti ponder rizika 1250% znatno prelazi konzervativnu procjenu očekivanoga gubitka, pri čemu kreditna institucija inicijator nema više od 20% iznosa izloženosti sekuritizacijskih pozicija koje bi mogla iskazati kao odbitnu stavku pri izračunu jamstvenoga kapitala ili na koje bi mogla primijeniti ponder rizika 1250%.
(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, može se smatrati da je značajan kreditni rizik prenesen ako je kreditna institucija inicijator Hrvatskoj narodnoj banci dokazala da primjenjuje politike i metode koje osiguravaju da je potencijalno smanjenje kapitalnih zahtjeva koje kreditna institucija inicijator postiže sekuritizacijom opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće osobe. Hrvatska narodna banka smatrat će da je kreditni rizik prenesen na treće osobe samo ako kreditna institucija inicijator dokaže da se učincima prijenosa kreditnog rizika na treće osobe koristi i u svrhu upravljanja rizicima i alokacije kapitala. (4) Uz uvjete iz stavka 1. do 3. ovog članka moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) sekuritizacijska dokumentacija dokazuje ekonomska svojstva transakcije,
2) sekuritizirane su izloženosti nedostupne kreditnoj instituciji inicijatoru i njezinim vjerovnicima, uključujući i slučaj likvidacije ili stečaja inicijatora, što je dužan potvrditi svojim mišljenjem pravni stručnjak za područje sekuritizacije koji nije ovisan o toj kreditnoj instituciji,
3) izdani vrijednosni papiri ne predstavljaju obvezu plaćanja kreditne institucije inicijatora,
4) izloženosti su prenesene sekuritizacijskom subjektu posebne namjene (u nastavku teksta: SSPN),
5) kreditna institucija inicijator ne zadržava izravnu ili neizravnu kontrolu nad prenesenim izloženostima; smatra se da je inicijator zadržao izravnu kontrolu nad prenesenim izloženostima ako ima pravo od SSPN-a otkupiti prije prenesene izloženosti radi ostvarenja koristi ili ako je
171
dužan ponovno prihvatiti preneseni rizik; neće se smatrati neizravnom kontrolom nad prenesenim izloženostima ako je kreditna institucija inicijator nastavila servisirati prava ili obveze koji proizlaze iz tih izloženosti,
6) ugrađena otkupna opcija, ako postoji, mora ispuniti sve sljedeće uvjete:
- korištenje ugrađene otkupne opcije diskrecijsko je pravo kreditne institucije inicijatora, - ugrađena otkupna opcija može se iskoristiti samo kad ostane neamortizirano najviše
10% izvornog iznosa sekuritiziranih izloženosti, - ugrađena otkupna opcija nije strukturirana na način da se izbjegne raspoređivanje
gubitaka na pozicije kreditnog poboljšanja ili druge pozicije ulagača i nije ni na koji drugi način strukturirana radi pružanja kreditnog poboljšanja i
7) sekuritizacijska dokumentacija ne sadržava odredbe kojima se:
- osim u slučaju ugovorene prijevremene isplate, uvjetuje da kreditna institucija inicijator poboljša pozicije u sekuritizaciji što, između ostalog, uključuje mijenjanje kreditnih izloženosti koje su predmet sekuritizacije ili povećanje prinosa ulagačima u slučaju pogoršanja kreditne kvalitete sekuritiziranih izloženosti ili
- povećava prinos koji se plaća imateljima pozicija u sekuritizaciji zbog pogoršanja kreditne kvalitete odnosnog skupa izloženosti.
5.2.2. Minimalni zahtjevi za priznavanje prijenosa značajnog kreditnog rizika u sintetskoj sekuritizaciji
Članak 437.
(1) Kreditna institucija inicijator sintetske sekuritizacije može računati iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom i, ako primjenjuje pristup propisan dijelom 3. ove Glave, iznose očekivanih gubitaka, za sekuritizirane izloženosti u skladu s člankom 478. i člankom 479. ove Odluke, ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
1) smatra se da je značajan kreditni rizik prenesen na treću osobu putem nematerijalne i materijalne kreditne zaštite ili
2) kreditna institucija inicijator primjenjuje ponder rizika 1250% na sve sekuritizacijske pozicije koje ima u toj sekuritizaciji ili ih iskazuje kao odbitnu stavku pri izračunu jamstvenoga kapitala.
(2) Osim u slučaju kad Hrvatska narodna banka na pojedinačnoj osnovi odluči da potencijalno smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom nije opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treću osobu, smatra se da je značajan kreditni rizik prenesen:
1) ako iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom za mezaninske sekuritizacijske pozicije koje drži kreditna institucija inicijator ne prelaze 50% iznosa izloženosti
172
ponderiranih kreditnim rizikom svih mezaninskih sekuritizacijskih pozicija koje postoje u ovoj sekuritizaciji ili
2) ako ne postoje mezaninske sekuritizacijske pozicije u sekuritizaciji te kreditna institucija inicijator može dokazati da iznos izloženosti sekuritizacijskih pozicija koje bi mogla iskazati kao odbitnu stavku pri izračunu jamstvenoga kapitala ili na koje bi mogla primijeniti ponder rizika 1250% znatno prelazi konzervativnu procjenu očekivanoga gubitka, pri čemu kreditna institucija inicijator nema više od 20% iznosa izloženosti sekuritizacijskih pozicija koje bi mogla iskazati kao odbitnu stavku pri izračunu jamstvenoga kapitala ili na koje bi mogla primijeniti ponder rizika 1250%.
(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, može se smatrati da je značajan kreditni rizik prenesen ako je kreditna institucija inicijator Hrvatskoj narodnoj banci dokazala da je primijenila politike i metode koje osiguravaju da je potencijalno smanjenje kapitalnih zahtjeva koje kreditna institucija inicijator postiže sekuritizacijom opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće osobe. Hrvatska narodna banka smatrat će da je kreditni rizik prenesen na treće osobe samo ako kreditna institucija inicijator dokaže da se učincima prijenosa kreditnog rizika na treće osobe koristi i u svrhu upravljanja rizicima i alokacije kapitala. (4) Uz uvjete iz stavaka 1. do 3. ovog članka moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) sekuritizacijska dokumentacija dokazuje ekonomska svojstva transakcije 2) kreditna zaštita kojom je prenesen kreditni rizik ispunjava uvjete prihvatljivosti i druge
uvjete za priznavanje takve kreditne zaštite iz dijela 4. ove Glave; u tom slučaju subjekti posebne namjene ne smatraju se prihvatljivim pružateljima nematerijalne zaštite
3) instrumenti kreditne zaštite korišteni za prijenos kreditnog rizika ne sadržavaju uvjete odnosno zahtjeve kojima se: - određuje značajan prag materijalnosti ispod kojeg se kreditna zaštita ne pokreće čak i ako dođe do kreditnog događaja
- dopušta prestanak kreditne zaštite zbog pogoršanja kreditne kvalitete odnosnih izloženosti
- zahtijeva da kreditna institucija inicijator poboljša kvalitetu sekuritizacijskih pozicija osim ako je ugovorena prijevremena isplata
- povećava kreditnoj instituciji trošak kreditne zaštite ili prinos imateljima pozicija u sekuritizaciji zbog pogoršanja kreditne kvalitete odnosnog skupa izloženosti i
4) pravni stručnjak za područja sekuritizacije koji nije ovisan o toj kreditnoj instituciji dao je mišljenje da je kreditna zaštita provediva prema pravu koje je mjerodavno.
5.2.a IZLOŽENOSTI PRENESENOM KREDITNOM RIZIKU
Članak 437.a 6 7
(1) Kreditna institucija, osim u svojstvu inicijatora, sponzora ili izvornog zajmodavca, može biti izložena kreditnom riziku po sekuritizacijskoj poziciji u svojoj knjizi trgovanja ili knjizi banke ako je inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac izričito dao na znanje kreditnoj instituciji da će
6 kreditna institucija dužna jeprimijeniti ovaj članak na sekuritizacijske pozicije izdane nakon 31. prosinca 2010. 7 kreditna institucija dužna je primijeniti odredbe ovog članka na postojeće sekuritizacijske pozicije kojima se nove odnosne izloženosti dodaju ili zamjenjuju nakon 31. prosinca 2014.
173
zadržati, na trajnoj osnovi, značajan neto ekonomski udio koji ni u kojem slučaju ne može biti manji od 5%.
(2) Zadržavanje neto ekonomskog udjela jest:
1) zadržavanje najmanje 5% nominalne vrijednosti svih tranši prodanih ili prenesenih ulagačima ili
2) u slučaju sekuritizacije revolving izloženosti, zadržavanje udjela inicijatora u iznosu od najmanje 5% nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti ili
3) zadržavanje nasumice odabranih izloženosti u iznosu od najmanje 5% nominalnog iznosa sekuritiziranih izloženosti, koje bi inače bile sekuritizirane u sekuritizaciji pod uvjetom da broj potencijalno sekuritiziranih izloženosti iznosi najmanje 100 na početku sekuritizacije ili
4) zadržavanje tranše prvog gubitka te, po potrebi ostalih tranši istog ili još većeg profila rizičnosti koje ne dospijevaju prije onih prenesenih ili prodanih investitorima, tako da ukupan iznos koji se zadržava iznosi najmanje 5% nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti.
(3) Neto ekonomski udjel mjeri se na početku sekuritizacije i mora se održavati na kontinuiranoj osnovi. Kreditna institucija ne smije na neto ekonomski udio primijeniti tehnike smanjenja kreditnog rizika niti bilo koju drugu tehniku zaštite od rizika koji proizlaze iz navedenih pozicija. Neto ekonomski udio izvanbilančnih stavki utvrđuje se na temelju njihove zamišljene vrijednosti.
(4) Kontinuirana osnova znači da kreditna institucija na zadržane pozicije, udjele ili izloženosti ne smije primjenjivati zaštitu niti ih prodavati.
(5) Kreditna institucija nije dužna višestruko primjenjivati zahtjev za zadržavanje neto ekonomskog udjela unutar iste sekuritizacijske transakcije.
(6) U slučaju kad nadređena kreditna institucija u EU, financijski holding iz EU, mješoviti financijski holding iz EU ili jedno od njihovih podređenih društava, kao inicijator ili sponzor, sekuritizira izloženosti nekoliko kreditnih institucija, investicijskih društava ili financijskih institucija koji su uključeni u opseg nadzora na konsolidiranoj osnovi, zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se ispuniti na temelju konsolidiranog stanja te nadređene kreditne institucije u EU, financijskoga holdinga iz EU ili mješovitoga financijskoga holdinga iz EU. Ovaj se stavak primjenjuje jedino onda kad se kreditne institucije, investicijska društva ili financijske situacije koje su kreirale sekuritizirane izloženosti obvežu na pridržavanje zahtjeva iz stavka 11. do 13. ovoga članka i kad pravodobno dostave, inicijatoru ili sponzoru i nadređenoj kreditnoj instituciji iz EU, financijskom holdingu iz EU ili mješovitom financijskom holdingu iz EU informacije potrebne za ispunjavanje zahtjeva iz stavka 14. ovoga članka.
(7) Stavak 1. do 5. ovoga članka ne primjenjuje se u slučaju kad su sekuritizirane izloženosti potraživanja ili izvanbilančna potraživanja od, odnosno za koje u cijelosti i bezuvjetno jamče:
1) središnje države ili središnje banke;
2) lokalna i područna (regionalna) samouprava i javna državna tijela država članica;
174
3) institucije kojima se dodjeljuje ponder rizika 50% ili manji u skladu s dijelom 2. ove Glave i
4) multilateralne razvojne banke.
(8) Stavak 1. do 5. ovoga članka ne primjenjuje se:
1) na transakcije koje se temelje na jasnom, transparentnom i dostupnom indeksu, gdje su odnosni referentni subjekti jednaki onima koji čine indeks subjekata kojima se općenito trguje ili ih čine ostali vrijednosni papiri kojima se trguje osim sekuritizacijskih pozicija i
2) na sindicirane kredite, kupljena potraživanja ili kreditne izvedenice na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza (engl. credit default swap) ako se ti instrumenti ne upotrebljavaju za objedinjavanje i/ili zaštitu sekuritizacije koja je uređena stavkom 1. do 5. ovoga članka.
(9) Prije ulaganja, i prema potrebi nakon toga, kreditne institucije moraju biti sposobne dokazati nadležnim tijelima za svaku od svojih sekuritizacijskih pozicija da u cijelosti razumiju i da imaju implementirane formalne politike i procedure primjerene njihovim knjigama trgovanja i knjigama banke i profilu rizičnosti njihovih ulaganja u sekuritizirane pozicije radi analize i bilježenja:
1) informacija koje u skladu sa stavkom 1. do 5. ovoga članka objavljuju inicijatori ili sponzori radi određivanja neto ekonomskog udjela koji održavaju, na kontinuiranoj osnovi, u sekuritizaciji
2) rizičnih karakteristika pojedinačnih sekuritizacijskih pozicija
3) rizičnih karakteristika izloženosti koje su osnova za sekuritizacijske pozicije
4) reputacije i iskustva s gubicima iz prethodnih sekuritizacija inicijatora ili sponzora u relevantnim kategorijama izloženosti koje su osnova za sekuritizacijske pozicije
5) izjava i objava inicijatora ili sponzora ili njihovih agenata ili savjetnika, o njihovoj dubinskoj analizi sekuritiziranih izloženosti i, gdje je primjenjivo, o kvaliteti kolaterala koji služi kao podrška sekuritiziranim izloženostima
6) gdje je primjenjivo, metodologija i koncepata na kojima se temelji vrednovanje kolaterala koji služi kao podrška sekuritiziranim izloženostima i politika koje donose inicijator ili sponzor za osiguranje nezavisnosti procjenitelja i
7) svih strukturnih odlika sekuritizacije koje mogu značajno utjecati na kvalitetu sekuritizacijskih pozicija kreditne institucije.
(10) Kreditne institucije dužne su redovito provoditi vlastito testiranje otpornosti na stres u skladu sa svojim sekuritizacijskim pozicijama. U tom se smislu kreditne institucije mogu osloniti na financijske modele koje izrađuju VIPKR, pod uvjetom da kreditne institucije mogu dokazati, na zahtjev, da su prije ulaganja s dužnom pozornošću vrednovale relevantne pretpostavke i strukturu modela te razumjele metodologiju, pretpostavke i rezultate.
175
(11) Kreditne su institucije dužne, osim kad djeluju u svojstvu inicijatora ili sponzora ili izvornih zajmodavaca, uspostaviti formalne postupke u skladu sa svojom knjigom trgovanja i knjigom banke i profilom rizičnosti svojih ulaganja u sekuritizirane pozicije radi pravodobnog praćenja na kontinuiranoj osnovi informacija o izloženostima koje proizlaze iz njihovih sekuritizacijskih pozicija, što uključuje vrstu izloženosti, postotak kredita čiji je rok dospijeća protekao prije 30, 60 ili 90 dana, postotak nastanka statusa neispunjavanja obveza, postotak prijevremeno otplaćenih kredita i kredita u ovršnom postupku, vrstu kolaterala i namjenu, distribuciju učestalosti kreditnih ocjena ili ostalih mjera kreditne sposobnosti glede odnosnih izloženosti, sektorsku i geografsku diversifikaciju te distribuciju učestalosti omjera plasmana i procijenjene tržišne vrijednosti kolaterala sa širinama raspona koje omogućavaju adekvatnu analizu osjetljivosti. U slučaju kad su same odnosne izloženosti sekuritizacijske pozicije, kreditne institucije dužne su imati navedene informacije ne samo o odnosnim sekuritizacijskim tranšama, poput naziva izdavatelja i kreditne kvalitete već i o karakteristikama i kvaliteti odnosnog skupa imovine dotičnih sekuritizacijskih tranši.
(12) Kreditne institucije dužne su biti u potpunosti upoznate sa svim strukturnim odlikama određene sekuritizacijske transakcije koja bi mogla značajno utjecati na uspješnost njihovih izloženosti prema transakciji poput redoslijeda isplate/prvenstva isplate definiranog ugovorom (engl. waterfall principle) i pokretačima koji su povezani s redoslijedom isplate, kreditnih poboljšanja, likvidnosnih poboljšanja, pokretača u obliku tržišne vrijednosti i definicije nastanka statusa neispunjavanja obveza koja je specifična za određeni posao.
(13) Ako zahtjevi iz stavka 9., 10., 11., 12. i 15. ovoga članka nisu ispunjeni zbog nemara ili propusta kreditne institucije, Hrvatska narodna banka odredit će kreditnoj instituciji razmjerni dodatni ponder rizika od najmanje 250% pondera rizika (s gornjom granicom od 1250%), koji bi se, osim na stavak 11., 12. i 13. ovoga članka, primjenjivao na relevantne sekuritizacijske pozicije iz dijela 5.4. do 5.6. ove Glave, te će postupno povećavati ponder rizika sa svakim sljedećim kršenjem odredaba o dubinskoj analizi. Hrvatska narodna banka pritom će uzeti u obzir izuzeća za određene sekuritizacije iz stavka 7. i 8. ovoga članka i smanjiti ponder rizika koji bi inače propisivala u skladu s ovom odredbom vezano uz sekuritizaciju na koju se primjenjuje stavak 7. i 8. ovoga članka.
(14) Kreditne institucije sponzori i inicijatori dužne su primjenjivati jasne i detaljno definirane kriterije za odobravanje kredita u skladu sa zahtjevima iz članka 115. i 116. Zakona o kreditnim institucijama za izloženosti koje se sekuritiziraju kao i one koje primjenjuju na izloženosti koje drže u svojim knjigama. U tom su smislu kreditne institucije inicijatori i sponzori dužni primjenjivati iste postupke za odobravanje i, gdje je to značajno, za izmjene ugovora o kreditu te obnavljanje i refinanciranje kredita. Kreditne institucije dužne su i primjenjivati iste standarde analize na sudjelovanja i/ili pružanje usluge provedbe ponude odnosno prodaje dužničkih vlasničkih instrumenata uz obvezu otkupa (engl. underwriting) glede izdanja sekuritizacije kupljenih od trećih strana bez obzira na to drže li se u knjizi trgovanja ili u knjizi banke.
(15) Kreditne institucije sponzori i inicijatori dužne su objaviti ulagačima razinu svoje spremnosti, u skladu sa stavkom 1. do 5. ovoga članka, za održavanje neto ekonomskog udjela u sekuritizaciji. Kreditne institucije sponzori i inicijatori dužne su osigurati da potencijalni ulagači imaju pristup svim materijalno značajnim podacima o kreditnoj kvaliteti i uspješnosti pojedine odnosne izloženosti, tokovima novca te kolateralu koji služi kao podrška sekuritizacijskoj izloženosti kao i informacije potrebne za kvalitetno provođenje testiranja otpornosti na stres o tokovima novca i vrijednostima kolaterala koji podržavaju odnosne izloženosti. U tom se smislu
176
"materijalno značajni podaci" utvrđuju na datum sekuritizacije i prema potrebi zbog prirode sekuritizacije nakon toga.
5.3. KREDITNI REJTING
Članak 438.
Kreditne će institucije za izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom primijeniti kreditne rejtinge dodijeljene od priznate VIPKR.
5.3.1. Zahtjevi koje mora ispuniti kreditni rejting VIPKR
Članak 439.
Za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom u skladu s dijelom 5.4. i 5.5. ove Glave kreditni rejting priznate VIPKR mora ispunjavati sve sljedeće uvjete:
1) rejting mora odražavati kreditni rizik povezan s pravodobnom otplatom svih vrsta plaćanja na koje kreditna institucija ima pravo iz ugovora, a iz kojih proizlazi sekuritizacijska pozicija,
2) kreditni rejting mora biti javno dostupan tržištu. Smatra se da su kreditni rejtinzi javno dostupni ako su objavljeni u mediju dostupnom javnosti i ako su uključeni u tranzicijsku matricu VIPKR. Kreditni rejtinzi dostupni samo ograničenom broju osoba ne smatraju se javno dostupnima,
3) kreditni rejting ne zasniva se niti u cijelosti niti djelomično na nematerijalnoj potpori koju pruža sama kreditna institucija. U tom slučaju smatra se da relevantna pozicija nema rejting te se primjenjuje odgovarajući postupak za pozicije kojima nije dodijeljen rejting, u skladu s dijelom 5.4. i 5.5. ove Glave.
5.3.2. Upotreba kreditnih rejtinga
Članak 440.
(1) Kreditna institucija može izabrati jednu ili više priznatih VIPKR čijim će se kreditnim rejtinzima koristiti za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom u skladu s dijelom 5. ove Glave.
(2) Kreditna institucija dužna je dosljedno koristiti se kreditnim rejtinzima odabranih VIPKR za svoje sekuritizacijske pozicije.
(3) Kreditna institucija ne smije unutar iste strukture koristiti kreditne rejtinge jedne odabrane VIPKR za svoje pozicije u nekim tranšama, a kreditne rejtinge druge odabrane VIPKR za svoje pozicije u ostalim tranšama, neovisno o tome postoji li kreditni rejting prve VIPKR za ostale tranše.
(4) Iznimno od stavka 2. i 3. ovoga članka, ako postoje dva kreditna rejtinga odabranih VIPKR za istu poziciju, kreditna institucija dužna je koristiti nepovoljniji kreditni rejting. Ako postoje više od dva kreditna rejtinga odabranih VIPKR, kreditna institucija dužna je koristiti dva
177
najpovoljnija rejtinga. Ako su ta dva rejtinga različita, kreditna institucija dužna je koristiti nepovoljniji rejting.
(5) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako se kreditna zaštita, prihvatljiva u skladu s dijelom 4. ove Glave, pruža izravno SSPN-u, a ne izravno sekuritizacijskoj poziciji, i ako je ta zaštita utjecala na kreditni rejting odabrane VIPKR, kreditna institucija može koristiti ponder rizika povezan s tim kreditnim rejtingom.
(6) Hrvatska narodna banka poduzet će potrebne mjere kako bi osigurala da VIPKR, vezano uz kreditni rejting koji se odnosi na strukturirane financijske instrumente, javno objavi objašnjenje načina na koji svojstva skupa imovine utječu na njihov kreditni rejting.
5.3.3. Raspoređivanje kreditnih rejtinga
Članak 441.
(1) Hrvatska narodna banka raspoređuje pojedinačne kreditne rejtinge priznatih VIPKR u stupnjeve kreditne kvalitete koji su navedeni u tablicama u dijelu 5.4. i 5.5. ove Glave uzimajući u obzir razliku između relativnih stupnjeva rizika izraženih u svakom rejtingu. Hrvatska narodna banka pritom će razmotriti kvantitativne parametre, kao što su stope statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane i/ili stope gubitka, i kvalitativne parametre kao što je obujam transakcija koje je VIPKR ocijenila te značenje kreditnog rejtinga.
(2) Radi osiguravanja učinkovite primjene kreditnih rejtinga dodijeljenih od priznatih VIPKR Hrvatska narodna banka preispitivat će i prilagođivati svoje odluke o raspoređivanju određenog stupnja kreditne kvalitete za pojedinačni kreditni rejting.
5.4. IZRAČUNAVANJE IZNOSA IZLOŽENOSTI PONDERIRANIH KREDITNIM RIZIKOM U SKLADU SA STANDARDIZIRANIM PRISTUPOM
Članak 442.
(1) Kreditna institucija dužna je izračunati iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom sekuritizacijske ili resekuritizacijske pozicije s rejtingom tako da se na iznos izloženosti primijeni ponder rizika povezan sa stupnjem kreditne kvalitete u koji je Hrvatska narodna banka rasporedila kreditni rejting, i to na način određen u tablici 16. Tablica 16. Ponderi rizika za sekuritizacijske i resekuritizacijske pozicije
Stupanj kreditne kvalitete
1 2 3 4 (Samo za kreditne rejtinge koji nisu
kratkoročni)
Svi drugi stupnjevi kreditne kvalitete
Sekuritizacijske pozicije 20% 50% 100% 350% 1250%
Resekuritizacijske pozicije
40% 100% 225% 650% 1250%
178
(2) Kreditna institucija dužna je za izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom sekuritizacijske pozicije bez rejtinga koristiti ponder rizika 1250%. Iznimno, kreditna institucija može za pozicije bez rejtinga koristiti ponder rizika iz članka 444. do članka 447. ove Odluke ako su ispunjeni uvjeti iz tih članaka.
5.4.1. Kreditne institucije inicijatori i kreditne institucije sponzori
Članak 443.
Iznimno od članka 442. stavka 1. ove Odluke, kreditna institucija inicijator ili sponzor može ograničiti iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom izračunate za svoje sekuritizacijske pozicije na iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom koji bi bili izračunati da odnosne izloženosti nisu bile sekuritizirane, pri čemu se primjenjuje ponder rizika 150% na sekuritizirane izloženosti koje su u skladu s dijelom 2. ove Glave definirane kao dospjela nenaplaćena potraživanja i visokorizična potraživanja.
5.4.2. Tretman pozicija bez rejtinga
Članak 444.
(1) Kreditna institucija koja ima sekuritizacijsku poziciju bez rejtinga, može primijeniti težinski (ponderirani) prosječni ponder rizika koji bi na sekuritizirane izloženosti u skladu s dijelom 2. ove Glave primijenila kreditna institucija koja ima te izloženosti, pomnožen koncentracijskim omjerom pod uvjetom da joj je u svakom trenutku poznat sastav skupa sekuritiziranih izloženosti. Koncentracijski je omjer jednak zbroju nominalnih iznosa svih tranši podijeljenom sa zbrojem nominalnih iznosa tranši nižeg ili jednakog ranga kao tranša u kojoj je pozicija, uključujući samu tu tranšu.
(2) Ponder rizika iz stavka 1. ovoga članka ne može biti veći od 1250% ili niži od pondera rizika koji bi se primijenio na tranšu s rejtingom višeg ranga. Ako kreditna institucija nije u mogućnosti odrediti ponder rizika koji bi se primijenio na sekuritizirane izloženosti u skladu s dijelom 2. ove Glave, na tu poziciju dužna je primjenjivati ponder rizika 1250%.
5.4.3. Tretman sekuritizacijskih pozicija u tranši drugoga gubitka ili nadređenoj tranši u programu ABCP
Članak 445.
(1) Kreditna institucija može, na sekuritizacijske pozicije koje ispunjavaju sve uvjete iz stavka 2. ovoga članka, primijeniti veći ponder rizika između:
1) 100% i
2) najvećeg pondera rizika koji bi se na bilo koju sekuritiziranu izloženost primijenio u skladu s dijelom 2. ove Glave.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, sekuritizacijska pozicija mora ispunjavati sve navedene uvjete:
179
1) sekuritizacijska pozicija mora biti u tranši koja je ekonomski u poziciji drugoga gubitka ili u nadređenoj tranši, pri čemu tranša prvoga gubitka pruža razumno kreditno poboljšanje tranši drugoga gubitka,
2) kreditna je kvaliteta sekuritizacijske pozicije, prema procjeni kreditne institucije, barem jednaka najnižem kreditnom rejtingu koji spada u investicijski rang odabrane VIPKR i
3) kreditna institucija nema ujedno i sekuritizacijsku poziciju u tranši prvoga gubitka.
(3) Iznimno, ako se sekuritizacijska pozicija u tranši drugoga gubitka ili nadređenoj tranši u programu ABCP odnosi na okvirnu liniju za likvidnost, kreditna institucija može postupiti u skladu s odredbama iz dijela 5.4.4. ove Glave ako je taj dio za nju povoljniji.
5.4.4. Tretman okvirnih linija za likvidnost bez rejtinga
5.4.4.1. Prihvatljive okvirne linije za likvidnost
Članak 446.
(1) Kreditna institucija može za određivanje iznosa izloženosti prihvatljive okvirne linije za likvidnost primijeniti konverzijski faktor 50% na nominalni iznos okvirne linije za likvidnost, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) u dokumentaciji okvirne linije za likvidnost jasno su određene i ograničene okolnosti u kojima se ta linija može iskoristiti,
2) okvirna linija nije iskorištena radi pružanja kreditne potpore za pokrivanje gubitaka koji su već postojali u trenutku povlačenja; to uključuje i pružanje likvidnosti za izloženosti koje su u trenutku korištenja bile u statusu neispunjavanja obveza ili za kupnju imovine po cijeni iznad fer vrijednosti,
3) okvirna se linija koristi samo za financiranje privremenih razlika između novčanih priljeva i odljeva i ne koristi se za trajno ili redovno financiranje sekuritizacije,
4) povrat iskorištenih sredstava iz okvirne linije za likvidnost nije podređen potraživanjima ulagača osim ako je riječ o potraživanjima proizašlim iz kamatnih ili valutnih izvedenih financijskih instrumenata, potraživanjima po naknadama ili sličnim plaćanjima, niti će biti predmet otpisa ili odgode,
5) okvirna linija za likvidnost ne može se iskoristiti nakon što su iscrpljena sva primjenjiva kreditna poboljšanja koja mogu koristiti okvirnoj liniji za likvidnost i
6) okvirna linija sadrži odredbu kojoj je posljedica automatsko smanjenje iznosa koji se može iskoristiti, i to za iznos izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza ili, ako je riječ o skupu sekuritiziranih izloženosti koji se sastoji od instrumenata s rejtingom, odredbu o ukidanju okvirne linije za likvidnost ako prosječna kvaliteta skupa padne ispod razine investicijskog ranga određenog od priznate VIPKR.
180
(2) Kreditna institucija dužna je primijeniti najviši ponder rizika koji bi se primijenio na sekuritizirane izloženosti u skladu s dijelom 2. ove Glave.
5.4.4.1.a Okvirne linije za likvidnost raspoložive samo u slučaju općeg poremećaja na tržištu
Članak 446.a
Za određivanje iznosa izloženosti okvirne linije za likvidnost raspoložive samo u slučaju općeg poremećaja na tržištu može se primijeniti konverzijski faktor 0% na njezin nominalni iznos ako su ispunjeni uvjeti iz članka 446. ove Odluke. Opći poremećaj na tržištu označava, između ostalog, situaciju kad više od jednog SPN-a kroz više transakcija ne može obnavljati (engl. roll over) komercijalni zapis koji dospijeva, pri čemu ta nemogućnost nije rezultat pogoršanja kreditne kvalitete SPN-a ili kreditne kvalitete sekuritiziranih izloženosti.
5.4.4.2. Okvirne linije za likvidnost u obliku gotovinskog predujma
Članak 447.
Za određivanje iznosa izloženosti bezuvjetno otkazive okvirne linije za likvidnost u obliku gotovinskog predujma kreditna institucija može primijeniti konverzijski faktor 0% na njezin nominalni iznos ako su ispunjeni uvjeti iz članka 446. ove Odluke i ako je povrat iskorištenih iznosa nadređen u naplati svim drugim potraživanjima iz novčanih tokova koje stvaraju sekuritizirane izloženosti.
5.4.5. Dodatni kapitalni zahtjevi za kreditnu instituciju inicijatora pri sekuritizaciji revolving izloženosti s odredbom o prijevremenoj isplati
Članak 448.
Kada kreditna institucija inicijator sekuritizira revolving izloženosti iz ugovora o sekuritizaciji koji sadrži odredbu o prijevremenoj isplati, dužna je, osim iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom izračunatih za sekuritizacijske pozicije, izračunati dodatni iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom u skladu s člankom 449. do članka 458. ove Odluke.
Članak 449.
(1) Kreditna institucija dužna je računati iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom u odnosu na zbroj inicijatorovog i ulagačevih udjela u novčanim tokovima.
(2) Za sekuritizacijske strukture gdje se sekuritizirane izloženosti sastoje od revolving i nerevolving izloženosti, kreditna institucija inicijator dužna je postupiti u skladu s člankom 450. do člankom 457. ove Odluke za onaj dio odnosnog skupa imovine koji sadrži revolving izloženosti.
Članak 450.
(1) Udio kreditne institucije inicijatora u novčanim tokovima je iznos izloženosti onog ugovorenog dijela skupa iskorištenih iznosa prodanog u sekuritizaciju čiji udio u odnosu na iznos ukupnog skupa imovine prodanog u strukturi, određuje udio novčanih tokova koji
181
proizlaze iz naplate glavnice i kamata te drugih povezanih iznosa koji nisu raspoloživi za isplatu imatelja pozicija u sekuritizaciji.
(2) Za potrebe dijela 5.4.5. ove Glave, udio kreditne institucije inicijatora u novčanim tokovima ne smije biti podređen udjelima ulagača u novčanim tokovima.
(3) Udjeli ulagača u novčanim tokovima čine iznos izloženosti preostaloga ugovorenog dijela skupa iskorištenih iznosa.
(4) Izloženost kreditne institucije inicijatora na osnovi njezinih prava u odnosu na inicijatorov udio u novčanim tokovima ne smatra se sekuritizacijskom pozicijom već proporcionalnom izloženošću sekuritiziranim izloženostima kao da one nisu sekuritizirane.
5.4.5.1. Iznimke od tretmana prijevremene isplate
Članak 451.
Na kreditne institucije inicijatore ne primjenjuju se odredbe o kapitalnom zahtjevu iz članka 448. ove Odluke ako se radi o sljedećim vrstama sekuritizacije:
1) sekuritizaciji revolving izloženosti gdje ulagači ostaju potpuno izloženi svim budućim korištenjima sredstava od strane krajnjih dužnika tako da se rizik povezan s odnosnim izloženostima ne vraća na kreditnu instituciju inicijatora čak i nakon što se ostvari događaj koji je ugovorom određen kao pokretač prijevremene isplate ili
2) sekuritizaciji kod kojih se prijevremena isplata pokreće u slučaju događaja koji nisu povezani sa sekuritiziranom imovinom ili kreditnom institucijom inicijatora, ili u slučaju značajnih promjena poreznog zakona ili drugih propisa.
5.4.5.2. Najviši kapitalni zahtjev
Članak 452.
(1) Za kreditnu instituciju inicijatora na koju se odnosi kapitalni zahtjev iz članka 448. ove Odluke ukupni iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom za njezine pozicije u ulagačevim udjelima u novčanim tokovima i iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom izračunate u skladu s člankom 448. ove Odluke ne može biti veći od većeg između sljedeća dva iznosa:
- iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom izračunatih za njezine pozicije u ulagačevim udjelima i
- iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom koje bi, za sekuritizirane izloženosti, izračunala kreditna institucija koja ima te izloženosti kao da nisu bile sekuritizirane u iznosu jednakom ulagačevim udjelima u novčanim tokovima.
(2) Eventualni kapitalizirani budući prihodi, koje je kreditna institucija u skladu s odredbama Odluke o jamstvenom kapitalu kreditnih institucija dužna odbiti od neto dobiti, ne ulaze u izračun iz stavka 1. ovog članka.
182
5.4.5.3. Izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom
Članak 453.
Iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom koji je kreditna institucija dužna izračunati u skladu s člankom 448. ove Odluke računa se na način da se pomnoži iznos ulagačevih udjela s umnoškom odgovarajućega konverzijskog faktora propisanog člankom 455. do članka 458. ove Odluke, i težinskoga (ponderiranoga) prosječnog pondera rizika koji bi se primijenio na sekuritizirane izloženosti da one nisu bile sekuritizirane.
Članak 454.
Odredba je o prijevremenoj isplati kontrolirana ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1) kreditna institucija inicijator donijela je odgovarajući plan koji osigurava dovoljnu razinu kapitala i likvidnosti u slučaju prijevremene isplate,
2) tijekom trajanja sekuritizacije proporcionalno je sudjelovanje inicijatorovog i ulagačevih udjela u novčanim tokovima u naplati kamata i glavnice, te sudjelovanje u troškovima, gubicima i oporavcima na osnovi stanja potraživanja u jednoj ili više referentnih točki tijekom svakog mjeseca,
3) razdoblje isplate smatra se dostatnim da 90% ukupnog duga (inicijatorovog i ulagačevih udjela u novčanim tokovima) na početku razdoblja prijevremene isplate bude otplaćeno ili priznato kao status neispunjavanja obveza i
4) brzina otplate nije veća od brzine koja bi bila postignuta pravocrtnom amortizacijom tijekom razdoblja definiranog u točki 3. ovoga članka.
Članak 455.
(1) Kada se radi o ugovoru o sekuritizaciji s odredbom o prijevremenoj isplati gdje se sekuritiziraju izloženosti prema stanovništvu koje su bezuvjetno opozive bez prethodne obavijesti dužniku te kada je prijevremena isplata uvjetovana padom viška marže na ugovorenu razinu, kreditna institucija dužna je uspoređivati tromjesečni prosječni višak marže s razinama na kojima se zahtijeva održavanje viška marže.
(2) Kada nije ugovoreno održavanje viška marže, točka održavanja viška marže bit će za 4,5 postotnih bodova iznad razine na kojoj se pokreće prijevremena isplata.
Članak 456.
(1) Konverzijski faktor koji se primjenjuje određen je razinom stvarnoga tromjesečnoga prosječnog viška marže u skladu s tablicom 18.
Tablica 18.
183
Tromjesečni prosječni višak marže
Sekuritizacije s odredbom o kontroliranoj prijevremenoj
isplati
Sekuritizacije s odredbom o nekontroliranoj
prijevremenoj isplati Konverzijski faktor Konverzijski faktor
Iznad razine A 0% 0% Razina A 1% 5% Razina B 2% 15% Razina C 10% 50% Razina D 20% 100% Razina E 40% 100%
(2) »Razina A« označuje razine viška marže koje su manje od 133,33%, ali ne manje od 100% razine održavanja.
»Razina B« označuje razine viška marže koje su manje od 100%, ali ne manje od 75% razine održavanja.
»Razina C« označuje razine viška marže koje su manje od 75%, ali ne manje od 50% razine održavanja.
»Razina D« označuje razine viška marže koje su manje od 50%, ali ne manje od 25% razine održavanja.
»Razina E« označuje razine viška marže koje su manje od 25% razine održavanja.
Članak 457.
(1) Kada se radi o sekuritizaciji s odredbom o prijevremenoj isplati gdje se sekuritiziraju izloženosti prema stanovništvu koje su bezuvjetno opozive bez prethodne obavijesti dužniku i kod koje je ugovoreni pokretač prijevremene isplate kvantitativna vrijednost različita od tromjesečnoga prosječnog viška marže, Hrvatska narodna banka može odobriti kreditnoj instituciji korištenje alternativne metode za izračun kapitalnog zahtjeva ako kreditna institucija dokaže:
1) da za određivanje konverzijskog faktora primjenjuje metodu koja najviše sliči metodi iz članka 455. i članka 456. ove Odluke te
2) da konverzijski faktor odražava bonitetnu procjenu dodatnoga kapitalnog zahtjeva iz članka 448. ove Odluke.
(2) Hrvatska narodna banka informirat će nadležna tijela država članica o davanju odobrenja za upotrebu alternativne metode za određenu sekuritizaciju u skladu sa stavkom 1. ovoga članka i savjetovati se s tim tijelima prije donošenja odluke o tome. Stajališta izražena u takvim konzultacijama i izrijek odobrenja Hrvatska narodna banka objavit će javno.
Članak 458.
Na sekuritizacije revolving izloženosti koje nisu obuhvaćene dijelom 5.4.5. ove Glave primjenjuje se konverzijski faktor 90%, ako su ugovorene s odredbom o kontroliranoj prijevremenoj isplati,
184
odnosno konverzijski faktor 100%, ako su ugovorene s odredbom o nekontroliranoj prijevremenoj isplati.
5.4.6. Priznavanje tehnika smanjenja kreditnog rizika za sekuritizacijske pozicije
Članak 459.
Ako je ugovorena kreditna zaštita za sekuritizacijsku poziciju, kreditna institucija iznos izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom može računati u skladu s odredbama dijela 4. ove Glave.
5.4.7. Smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom
Članak 460.
(1) Ako se na sekuritizacijsku poziciju primjenjuje ponder rizika 1250%, kreditna institucija može, umjesto da poziciju uključi u svoj izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom, iznos izloženosti pozicije iskazati kao odbitnu stavku pri izračunu jamstvenoga kapitala. Pritom izračun iznosa izloženosti može odražavati prihvatljivu materijalnu kreditnu zaštitu na način propisan člankom 459. ove Odluke.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka iznos 12,5 puta veći od odbijenog iznosa oduzima se od iznosa iz članka 443. ove Odluke kao najveći iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom.
5.5. IZRAČUN IZNOSA IZLOŽENOSTI PONDERIRANIH KREDITNIM RIZIKOM U SKLADU S IRB PRISTUPOM
5.5.1. Nadređenost metoda
Članak 461.
(1) Kreditna institucija dužna je iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom sekuritizacijskih pozicija računati u skladu s člankom 462. do članka 477. ove Odluke.
(2) Za poziciju s rejtingom ili poziciju na koju se može primijeniti izvedeni rejting iz članka 462. ove Odluke, pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom kreditna institucija dužna je koristiti se metodom koja se temelji na rejtinzima iz članka 465. i članka 466. ove Odluke.
(3) Na pozicije bez rejtinga kreditna institucija dužna je primijeniti metodu supervizorske formule iz članka 467. ove Odluke, osim kad je dopušteno korištenje pristupa interne procjene iz članka 463. ove Odluke.
185
(4) Kreditna institucija koja nije inicijator ni sponzor, može primjenjivati metodu supervizorske formule samo uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke.
(5) Kreditna institucija dužna je na sekuritizacijske pozicije bez rejtinga za koje se ne može izvesti rejting primjenjivati ponder rizika 1250% u sljedećim slučajevima:
1) kad kreditna institucija inicijator ili kreditna institucija sponzor ne može izračunati Kirb i nije dobila odobrenje za korištenje pristupa interne procjene za pozicije u programu ABCP ili
2) kad druge kreditne institucije nemaju odobrenje Hrvatske narodne banke za upotrebu metode supervizorske formule ili kad za pozicije u programu ABCP nemaju odobrenje za korištenje pristupa interne procjene.
5.5.2. Upotreba izvedenih rejtinga
Članak 462.
Kreditna institucija dužna je dodijeliti sekuritizacijskoj poziciji bez rejtinga izvedeni kreditni rejting ekvivalentan kreditnom rejtingu onih sekuritizacijskih pozicija (u nastavku teksta: referentne pozicije) koje su prema svim karakteristikama podređene sekuritizacijskoj poziciji kojoj se dodjeljuje rejting, kad su ispunjeni barem svi sljedeći uvjeti:
1) referentne su pozicije prema svim karakteristikama podređene sekuritizacijskoj tranši bez rejtinga,
2) rok do dospijeća referentnih pozicija jednak je ili duži od roka do dospijeća pozicija bez rejtinga kojima se dodjeljuje rejting i
3) izvedeni rejtinzi stalno se ažuriraju da bi se prikazale eventualne promjene u kreditnom rejtingu referentnih pozicija.
5.5.3. Pristup interne procjene za pozicije u programima ABCP
Članak 463.
(1) Kreditna institucija može, uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke, dodijeliti poziciji bez vanjskog ili izvedenog rejtinga u programu ABCP interni rejting dobiven na način iz stavka 5. ovog članka ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. i 3. ovoga članka.
(2) Uvjeti koje mora ispuniti kreditna institucija:
1) kreditna institucija dužna je dokazati da se njezina interna procjena kreditne kvalitete pozicije zasniva na javno dostupnoj metodologiji jedne ili više priznate VIPKR za dodjeljivanje kreditnih rejtinga vrijednosnim papirima izdanim na osnovi vrste izloženosti koje se sekuritiziraju,
2) VIPKR iz točke 1. ovog stavka dodijelile su vanjski rejting komercijalnom papiru izdanom u programu ABCP sličnom onome čijim se pozicijama dodjeljuje rejting; kvantitativni elementi, kao što su faktori stresa, korišteni za procjenu kreditne kvalitete pojedine pozicije, moraju biti
186
konzervativni barem jednako kao i elementi korišteni u relevantnoj metodologiji za dodjeljivanje kreditnih rejtinga tih priznatih VIPKR,
3) pri razvijanju svoje metodologije interne procjene kreditna institucija uzima u obzir relevantne objavljene metodologije priznatih VIPKR iz točke 1. i 2. ovog stavka koje dodjeljuju kreditni rejting komercijalnim zapisima izdanim u programu ABCP u kojem su sekuritizirane izloženosti slične vrste; taj je postupak kreditna institucija dužna dokumentirati i redovito ažurirati, u skladu s točkom 6. ovoga stavka,
4) metodologija interne procjene kreditne institucije mora sadržavati rejting-kategorije; koje se povezuju s kreditnim rejtinzima priznate VIPKR iz točke 1. i 2. ovog stavka, što je kreditna institucija dužna dokumentirati,
5) metodologiju interne procjene kreditna je institucija dužna koristiti u svojim internim procesima upravljanja rizicima, kao i u procesima informiranja uprave i rukovodstva, donošenja odluka i alokacije kapitala,
6) kreditna institucija dužna je osigurati redovne procjene procesa interne procjene i kvalitete internih procjena kreditne kvalitete pozicije koju kreditna institucija ima u programu ABCP; ako procjenu obavlja unutarnja organizacijska jedinica kreditne institucije, ona ne smije biti odgovorna za poslovno područje programa ni za područje odnosa s dužnicima,
7) kreditna je institucija dužna pratiti učinkovitost svojih internih rejtinga da bi procijenila učinkovitost svoje metodologije interne procjene i prilagođivati tu metodologiju kad se kreditna kvaliteta pozicija počne rutinski razlikovati od onoga na što upućuju interni rejtinzi.
(3) Uvjeti koje mora ispuniti program ABCP:
1) pozicija u komercijalnom zapisu izdanom u programu ABCP treba imati vanjski rejting;
2) pri odlučivanju o kupnji imovine, rukovoditelj programa dužan je uzeti u obzir: vrstu imovine koja se kupuje, vrstu i novčanu vrijednost izloženosti koje proizlaze iz odredaba o okvirnim linijama za likvidnost i kreditnim poboljšanjima, distribuciju gubitka te pravnu i ekonomsku izdvojenost prenesene imovine od subjekta koji prodaje tu imovinu. Program ABCP dužan je izraditi analizu rizičnosti prodavatelja imovine koja uključuje: analizu prošlih i očekivanih budućih financijskih rezultata, trenutačnu tržišnu poziciju, očekivanu buduću konkurentnost, stupanj samofinanciranja, novčani tok, pokriće kamata i kreditni rejting. Kreditna institucija dužna je procijeniti prodavateljeve standarde odobrenja kredita, sposobnosti servisiranja i procesa naplate;
3) Standardi iz točke 2. ovog stavka moraju postaviti minimalne kriterije prihvatljivosti imovine koji posebice:
- onemogućuju kupovinu imovine u statusu neispunjavanja obveza, - ograničavaju preveliku koncentraciju na pojedinačne dužnike ili zemljopisna područja i - ograničavaju rok dospijeća imovine koja se kupuje;
4) Program ABCP mora imati politike i procedure naplate koje uzimaju u obzir operativnu sposobnost i kreditnu kvalitetu servisera. Program mora umanjiti rizik koji se pojavljuje kad su
187
prodavatelj potraživanja i serviser jedna osoba raznim metodama, kao što su pokretači zasnovani na trenutačnoj kreditnoj kvaliteti, koji bi onemogućili miješanje sredstava;
5) ukupna procjena gubitka iz skupa imovine koji program ABCP namjerava kupiti mora uzeti u obzir sve potencijalne izvore rizika, kao što su kreditni i razrjeđivački rizik. Ako je opseg kreditnog poboljšanja koji pruža prodavatelj određen samo prema gubicima na osnovi kredita, kreditna institucija dužna je formirati odvojenu rezervu za razrjeđivački rizik, ako je taj rizik značajan za određeni skup izloženosti. Pri određivanju potrebne razine poboljšanja program ABCP dužan je procijeniti višegodišnje informacije koje uključuju gubitke, dospjela nenaplaćena potraživanja, umanjenja realne vrijednosti potraživanja nastala zbog razrjeđivačkog rizika i koeficijent obrtaja potraživanja;
6) Program ABCP zasnivat će se na odlukama o kupnji izloženosti koje su strukturirane tako da ublaže potencijalno pogoršanje kreditne kvalitete odnosnog skupa izloženosti.
(4) Iznimno, Hrvatska narodna banka može dati odobrenje iz stavka 1. ovoga članka i ako nije ispunjen uvjet iz stavka 2. točke 1. ovoga članka, pod uvjetom da je kreditna institucija dokazala da zbog posebnih karakteristika sekuritizacije, kao što je njezina jedinstvena struktura, ne postoji javno dostupna metodologija priznate VIPKR.
(5) Kreditna institucija dužna je, u skladu sa stavkom 1. ovog članka, dodijeliti interno dobiveni kreditni rejting sekuritizacijskog poziciji bez rejtinga. Ako je interna procjena kreditne kvalitete pri prvotnom procjenjivanju sekuritizacijske izloženosti barem jednaka najnižem kreditnom rejtingu koji spada u investicijski rang, smije se koristiti za izračunavanje iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom te se, u tu svrhu, primjenjuju tablice 19. i 20.
5.5.4. Najviši iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom
Članak 464.
Za kreditnu instituciju inicijatora, kreditnu instituciju sponzora ili drugu kreditnu instituciju koja može izračunati Kirb, iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom za sekuritizacijske pozicije mogu biti ograničeni na kapitalni zahtjev izračunat u skladu s dijelom 3. ove Glave kao da sekuritizacije nije bilo, odnosno na zbroj 12% iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom izračunatih kao da sekuritizacije nije bilo i očekivanih gubitaka za sekuritizirane izloženosti.
5.5.5. Metoda zasnovana na rejtinzima
Članak 465.
Metoda zasnovana na rejtinzima jest metoda na osnovi koje se iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom sekuritizacijske ili resekuritizacijske pozicije izračunava tako da se na iznos izloženosti, ovisno o stupnju kreditne kvalitete, primijeni odgovarajući ponder rizika iz tablice 19. te pomnoži s 1,06.
Tablica 19. Veza stupnja kreditne kvalitete i pondera rizika za sekuritizacijske i resekuritizacijske pozicije Stupanj kreditne kvalitete Sekuritizacijske pozicije Resekuritizacijske
188
pozicije Kreditni
rejting koji nijekratkoročan
Kratkoročni kreditni rejting
A
B
C
D
E
1 1 7% 12% 20% 20% 30% 2 8% 15% 25% 25% 40% 3 10% 18%
35% 35% 50%
4 2 12% 20% 40% 65% 5 20% 35% 60% 100% 6 35% 50% 100% 150% 7 3 60% 75% 150% 225% 8 100% 200% 350% 9 250% 300% 500%
10 425% 500% 650% 11 650% 750% 850%
Svi drugi rejtinzi i pozicije bez rejtinga
1250%
Članak 466.
(1) Ponderi rizika iz stupca C tablice 19. primjenjuju se ako sekuritizacijska pozicija nije resekuritizacijska pozicija te ako je efektivni broj sekuritiziranih izloženosti manji od šest. Za ostale sekuritizacijske pozicije koje nisu resekuritizacijske pozicije primjenjuju se ponderi rizika iz stupca B, osim ako je riječ o poziciji u najviše nadređenoj tranši sekuritizacije, kada se primjenjuju ponderi iz stupca A. Za resekuritizacijske pozicije primjenjuju se ponderi iz stupca E, osim ako je riječ o poziciji u najviše nadređenoj tranši resekuritizacije, a niti jedna od odnosnih izloženosti nije izloženost prema resekuritizaciji, kada se primjenjuje stupac D. Pri odlučivanju je li tranša najviše nadređena kreditna institucija nije dužna uzeti u obzir dospjele iznose proizašle iz kamatnih ili valutnih izvedenih financijskih instrumenata, dospjele naknade i druga slična plaćanja.
(2) Pri izračunavanju efektivnog broja sekuritiziranih izloženosti kreditna institucija dužna je višestruke izloženosti prema jednom dužniku tretirati kao jednu izloženost. Efektivni broj izloženosti izračunava se na sljedeći način:
gdje EADi označuje zbroj iznosa izloženosti svih izloženosti do i-tog dužnika. Ako je poznat udio najveće izloženosti u portfelju, C1, kreditna institucija može izračunati N kao
1
1
CN .
ii
i
2i
EAD2
)EAD (N
189
(3) Kreditna institucija može tehnike smanjenja kreditnog rizika za sekuritizacijske pozicije primijeniti u skladu s člankom 471. do članka 473. ove Odluke.
5.5.6. Metoda supervizorske formule
Članak 467.
(1) Metoda supervizorske formule jest metoda po kojoj je kreditna institucija dužna za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom koristiti se ponderom rizika izračunatim u skladu sa stavkom 2. ovog članka. Iznimno, ako je izračunati ponder rizika za resekuritizacijske pozicije niži od 20%, kreditna institucija dužna je na resekuritizacijsku poziciju primijeniti ponder rizika 20%. Iznimno, ako je izračunati ponder rizika za sve ostale sekuritizacijeske pozicije niži od 7%, kreditna institucija dužna je na te pozicije primijeniti ponder rizika 7%.
(2) Ponder rizika koji se primjenjuje na iznos izloženosti izračunava se kao:
gdje je
S(x) = x
kad je x≤Kirbr, odnosno
kad je Kirbr < x;
gdje su
190
U ovim izrazima Beta [x; a, b] se odnosi na kumulativnu beta distribuciju s parametrima »a« i »b« procijenjenima u »x«.
Gustoća tranše u kojoj se drži pozicija (T) jest omjer nominalnog iznosa tranše i zbroja iznosa izloženosti sekuritiziranih izloženosti. U svrhu izračuna T iznos izloženosti izvedenoga financijskog instrumenta propisanog u dijelu 9. Glave III. ove Odluke je, ako tekući trošak zamjene nije pozitivna vrijednost, potencijalna buduća kreditna izloženost izračunata u skladu s odredbama dijela 6. ove Glave;
Kirbr označuje omjer Kirba i zbroja iznosa izloženosti sekuritiziranih izloženosti. Kirbr se iskazuje u decimalnom obliku (npr. Kirb jednak 15% skupa imovine iskazuje se kao Kirbr od 0,15).
Razina kreditnog poboljšanja (L) jest omjer nominalnog iznosa svih tranši podređenih tranši u kojoj je pozicija, i zbroja iznosa izloženosti sekuritiziranih izloženosti. Kapitalizirani budući prihod ne uključuje se u izmjereni L. Kreditna institucija može, pri izračunu razine poboljšanja, dospjele iznose drugih ugovornih strana u izvedenim financijskim instrumentima iz Glave II. ove Odluke, koji predstavljaju tranše koje su podređene tranši u kojoj je pozicija, mjeriti po tekućem trošku zamjene (bez potencijalnih budućih kreditnih izloženosti).
N označuje efektivni broj izloženosti izračunat u skladu s člankom 466. stavkom 2. ove Odluke. U slučaju resekuritizacije kreditna institucija dužna je uzimati u obzir broj sekuritizacijskih izloženosti u skupu, a ne broj odnosnih izloženosti u prvobitnom skupu iz kojeg proizlaze odnosne sekuritizacijske izloženosti.
ELGD jest prosječni LGD ponderiran visinom izloženosti, a računa se na sljedeći način:
191
gdje
LGDi jest prosječni LGD povezan sa svim izloženostima do i-tog dužnika, pri čemu je kreditna institucija dužna LGD izračunavati u skladu s IRB pristupom. U slučaju resekuritizacije kreditna institucija dužna je primjenjivati LGD od 100% na sekuritizirane pozicije. Kad se status neispunjavanja obveza i razrjeđivački rizik kupljenih potraživanja tretiraju na skupnoj osnovi unutar sekuritizacije, varijabla LGDi konstruira se kao težinski (ponderirani) prosjek LGD-a za kreditni rizik i LGD od 75% za razrjeđivački rizik. Ponderi su samostalni kapitalni zahtjevi za kreditni i razrjeđivački rizik.
(3) Ako iznos izloženosti najveće sekuritizirane izloženosti, C1, ne prelazi više od 3% zbroja iznosa izloženosti sekuritiziranih izloženosti, kreditna institucija može za metodu supervizorske formule odrediti LGD = 50%, a za N može izabrati između:
Cm je omjer zbroja iznosa izloženosti najvećih »m« izloženosti i zbroja iznosa izloženosti sekuritiziranih izloženosti. Razinu za »m« može utvrditi kreditna institucija.
(4) U slučaju sekuritizacija izloženosti prema stanovništvu Hrvatska narodna banka može odobriti primjenu pojednostavnjene metode supervizorske formule gdje je h = 0 i v = 0 ako kreditna institucija može dokazati da primjena pojednostavnjenih varijabla neće prouzročiti materijalno značajnu promjenu u kapitalnom zahtjevu.
(5) Kreditna institucija može tehnike smanjenja kreditnog rizika na sekuritizacijske pozicije primijeniti u skladu s člancima 471., 472., 474. i 475. ove Odluke.
5.5.7. Okvirne linije za likvidnost
Članak 468.
Kreditna institucija dužna je na određivanje iznosa izloženosti pozicija bez rejtinga u obliku određenih vrsta okvirnih linija za likvidnost primjenjivati odredbe članka 468.a do članka 470. ove Odluke.
192
5.5.7.1.a Okvirne linije za likvidnost raspoložive samo u slučaju općeg poremećaja na tržištu
Članak 468.a
Konverzijski faktor 20% može se primijeniti na nominalni iznos okvirne linije za likvidnost raspoložive samo u slučaju općeg poremećaja na tržištu ako ispunjava uvjete prihvatljive okvirne linije za likvidnost iz članka 446. ove Odluke.
5.5.7.1.b Okvirne linije za likvidnost u obliku gotovinskog predujma
Članak 469.
Kreditna institucija može konverzijski faktor 0% primijeniti na nominalni iznos okvirne linije za likvidnost ako ispunjava uvjete iz članka 447. ove Odluke.
5.5.7.2. Iznimni tretman kad nije moguće izračunati Kirb
Članak 470.
(1) Iznimno od članka 467. ove Odluke, ako kreditnoj instituciji nije praktično izračunavati iznose sekuritiziranih izloženosti ponderirane kreditnim rizikom kao da nisu bile sekuritizirane, kreditna institucija može, iznimno i uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke, privremeno dobiti odobrenje za korištenje metode iz stavka 2. ovog članka za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za sekuritizacijske pozicije bez rejtinga u obliku okvirne linije za likvidnost koja ispunjava uvjete prihvatljive okvirne linije za likvidnost iz članka 446.
(2) Na sekuritizacijsku poziciju u obliku okvirne linije za likvidnost kreditna institucija može primijeniti najviši ponder rizika koji bi u skladu s dijelom 2. ove Glave primijenila na bilo koju od sekuritiziranih izloženosti da nisu bile sekuritizirane. Za određivanje iznosa izloženosti pozicije može primijeniti konverzijski faktor 50% na nominalni iznos okvirne linije za likvidnost ako ona ima ugovoreno (izvorno) dospijeće od najviše godinu dana. U ostalim slučajevima kreditna institucija dužna je primijeniti konverzijski faktor 100%.
5.5.8. Priznavanje tehnika smanjenja kreditnog rizika primijenjenih na sekuritizacijske pozicije
5.5.8.1. Materijalna zaštita
Članak 471.
Prihvatljiva materijalna zaštita jest zaštita koja se u skladu s dijelom 2. ove Glave smatra prihvatljivom za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom u skladu s dijelom 4. ove Glave.
193
5.5.8.2. Nematerijalna zaštita
Članak 472.
Prihvatljiva nematerijalna kreditna zaštita i pružatelji nematerijalne zaštite jesu ona zaštita i oni pružatelji koji se smatraju prihvatljivima u skladu s dijelom 4. ove Glave.
5.5.8.3. Izračun kapitalnih zahtjeva za sekuritizacijske pozicije na koje su primijenjene metode smanjenja kreditnog rizika
5.5.8.3.1. Metoda zasnovana na rejtinzima
Članak 473.
Ako kreditna institucija iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom izračunava pomoću metode zasnovane na rejtinzima, iznos izloženosti i/ili iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom za sekuritizacijsku poziciju za koju je ugovorena kreditna zaštita, mogu se prilagoditi u skladu s odredbama dijela 4. ove Glave, kako se odredbe budu primjenjivale u izračunavanju iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom u skladu s dijelom 2. ove Glave.
5.5.8.3.2. Metoda supervizorske formule – potpuna zaštita
Članak 474.
(1) Ako kreditna institucija izračunava iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom pomoću metode supervizorske formule, dužna je odrediti »efektivni ponder rizika« pozicije. Efektivni ponder rizika je omjer iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom pozicije i iznosa izloženosti pozicije pomnožen sa 100.
(2) Ako kreditna institucija primjenjuje materijalnu kreditnu zaštitu, iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom sekuritizacijske pozicije izračunava se množenjem efektivnog pondera rizika i iznosa izloženosti pozicije korigiranog za materijalnu zaštitu (E*, izračunat u skladu s dijelom 4. ove Glave u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom u skladu s dijelom 2. ove Glave, pri čemu je iznos sekuritizacijske pozicije E).
(3) Ako kreditna institucija primjenjuje nematerijalnu kreditnu zaštitu, iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom sekuritizacijske pozicije izračunava se množenjem GA (iznos zaštite korigiran za eventualnu valutnu i ročnu neusklađenost u skladu s dijelom 4. ove Glave) s ponderom rizika pružatelja zaštite; rezultat se zatim zbroji s umnoškom iznosa sekuritizacijske pozicije umanjenog za GA i efektivnog pondera rizika.
5.5.8.3.3. Metoda supervizorske formule – djelomična zaštita
Članak 475.
194
(1) Ako tehnike smanjenja kreditnog rizika pokrivaju poziciju prvoga gubitka ili gubitke sekuritizacijske pozicije na proporcionalnoj osnovi, kreditna institucija može primijeniti odredbe iz članka 474. ove Odluke.
(2) U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovoga članka, kreditna institucija dužna je tretirati sekuritizacijsku poziciju kao dvije ili više pozicija, pri čemu se nepokriveni dio smatra pozicijom niže kreditne kvalitete. U svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom za ovu poziciju primjenjuju se odredbe članka 467. ove Odluke uz sljedeće prilagodbe:
- "T" se korigira u e* u slučaju materijalne kreditne zaštite i u T-g u slučaju nematerijalne kreditne zaštite, pri čemu:
- e* označuje omjer E* i ukupnoga ugovorenog iznosa odnosnog skupa imovine; - E* označuje prilagođeni iznos izloženosti sekuritizacijske pozicije izračunat u skladu s
odredbama dijela 4. ove Glave na način na koji se te odredbe primjenjuju za izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom u skladu s dijelom 2. ove Glave, pri čemu je iznos sekuritizacijske pozicije "E" i
- g je omjer nominalnog iznosa kreditne zaštite (korigiranog za eventualnu valutnu ili ročnu neusklađenost u skladu s dijelom 4. ove Glave) i zbroja iznosa izloženosti sekuritiziranih izloženosti.
(3) Kada kreditna institucija primjenjuje nematerijalnu kreditnu zaštitu, ponder rizika pružatelja zaštite primjenjuje se na onaj dio pozicije koji ne spada pod korigiranu vrijednost »T«.
5.5.9. Dodatni kapitalni zahtjev za sekuritizacije revolving izloženosti s odredbama o prijevremenoj isplati
Članak 476.
(1) Osim iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom koji su izračunati za vlastite sekuritizacijske pozicije, kreditna institucija inicijator dužna je izračunati i iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom u skladu s metodologijom iz stavka 2. do 5. ovoga članka te članak 448., članak 449., članka 451. do članka 458. ove Odluke kad sekuritizira revolving izloženosti u sekuritizaciji koja sadrži odredbu o prijevremenoj isplati.
(2) U smislu ovoga članka udio kreditne institucije inicijatora u novčanim tokovima jest zbroj:
1) iznosa izloženosti ugovorenog dijela skupa iskorištenih iznosa, prodanog u sekuritizaciju, čiji udio u odnosu na iznos ukupnog skupa imovine, prodanog u strukturi, određuje udio novčanih tokova koji proizlaze iz naplate glavnice i kamata te drugih povezanih iznosa koji nisu raspoloživi za isplatu onih s pozicijama u sekuritizaciji i
2) iznosa izloženosti onog dijela skupa neiskorištenih iznosa kreditnih linija, čiji su iskorišteni iznosi prodani u sekuritizaciju, kojih je udio u ukupnom iznosu takvih neiskorištenih iznosa jednak udjelu iznosa izloženosti opisanom u točki 1. ovog stavka u iznosu izloženosti skupa iskorištenih iznosa, prodanih u sekuritizaciju.
(3) Za potrebe članka 476. ove Odluke, udio kreditne institucije inicijatora u novčanim tokovima ne smije biti podređen udjelima ulagača u novčanim tokovima.
195
(4) Udjeli ulagača u novčanim tokovima jesu iznos izloženosti ugovorenog dijela skupa iskorištenih iznosa koji nije obuhvaćen točkom 1. stavkom 2. ovog članka uvećan za iznos izloženosti onog dijela skupa neiskorištenih iznosa kreditnih linija čiji su iskorišteni iznosi prodani u sekuritizaciju, a nisu obuhvaćeni točkom 2. stavkom 2. ovog članka.
(5) Izloženost kreditne institucije inicijatora koja proizlazi iz njezinih prava povezanih s dijelom inicijatorova udjela iz točke 1. stavka 2. ovog članka ne smatra se sekuritizacijskom pozicijom već proporcionalnom izloženosti prema sekuritiziranim iskorištenim iznosima izloženosti kao da one nisu bile sekuritizirane u iznosu jednakom onom iz točke 1. stavka 2. ovog članka. Smatra se da kreditna institucija inicijator ima proporcionalnu izloženost prema neiskorištenim iznosima kreditnih linija čiji su iskorišteni iznosi prodani u sekuritizaciju, u iznosu jednakom onom iz točke 2. stavka 2. ovog članka.
5.5.10. Umanjenje iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom
Članak 477.
(1) Iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom sekuritizacijske pozicije na koju se primjenjuje ponder rizika 1250%, može biti umanjen za 12,5 puta veći iznos eventualnih ispravaka vrijednosti koje je kreditna institucija izvršila za sekuritizirane izloženosti. Ovaj iznos ispravaka vrijednosti neće se koristiti u svrhu izračuna iz članka 326. ove Odluke.
(2) Kreditna institucija može iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom sekuritizacijske pozicije umanjiti za iznos 12,5 veći od eventualnih ispravaka vrijednosti koje je izvršila u odnosu na poziciju.
(3) U skladu s odredbama Odluke o jamstvenom kapitalu kreditnih institucija kreditna institucija može, kao alternativu uključivanju sekuritizacijske pozicije na koju se primjenjuje ponder rizika 1250% u izračun iznosa izloženosti ponderiranog kreditnim rizikom, iznos izloženosti pozicije iskazati kao odbitnu stavku pri izračunu jamstvenoga kapitala.
(4) U smislu stavka 3. ovog članka, kreditna institucija može:
1) uzimajući u obzir umanjenja izvršena u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka, iznos izloženosti pozicije izvesti iz iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom,
2) izračunavati iznose izloženosti tako da odražavaju prihvatljivu materijalnu zaštitu u skladu s metodologijom iz članka 471. do članka 475. ove Odluke i
3) kada se za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom koristi metoda supervizorske formule te je L ≤ Kirbr i [L + T]> Kirbr, poziciju tretirati kao dvije pozicije, gdje je L = Kirbr za nadređenu poziciju.
(5) Kada kreditna institucija koristi alternativu iz stavka 3. ovog članka, iznos 12,5 puta veći od iznosa oduzetog u skladu s tim stavkom oduzima se od iznosa koji je u članku 464. ove Odluke određen kao najviši iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom koji mogu izračunati kreditne institucije iz članka 464. ove Odluke.
196
5.6. IZRAČUN IZNOSA IZLOŽENOSTI PONDERIRANIH KREDITNIM RIZIKOM ZA KREDITNU INSTITUCIJU INICIJATORA SINTETSKE SEKURITIZACIJE
Članak 478.
Kreditna institucija inicijator sintetske sekuritizacije dužna je pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 437. ove Odluke, koristiti metodologiju izračuna propisanu u dijelu 5.4. i 5.5. ove Odluke. Za kreditne institucije koje iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom i iznose očekivanoga gubitka računaju u skladu s pristupom propisanim u dijelu 3. ove Glave, iznos je očekivanoga gubitka takvih izloženosti nula (0).
5.6.1. Tretman ročne neusklađenosti u sintetskim sekuritizacijama
Članak 479.
(1) Iznimno od članka 478. ove Odluke, ako postoji ročna neusklađenost između kreditne zaštite kojom je postignuto tranširanje i sekuritiziranih izloženosti, kreditna institucija inicijator sintetske sekuritizacije dužna je pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom primijeniti odredbe iz stavka 2. i 3. ovog članka.
(2) Pod rokom dospijeća sekuritiziranih izloženosti smatra se najduži rok dospijeća tih izloženosti, s time da je maksimalni rok dospijeća 5 godina. Rok dospijeća kreditne zaštite određuje se u skladu s dijelom 4. ove Glave.
(3) Kreditna institucija inicijator dužna je zanemariti svaku ročnu neusklađenost pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za tranše koje u skladu s dijelom 5.4. i 5.5. ove Glave imaju ponder rizika 1250%. Za sve ostale tranše dužna je primjenjivati tretman ročne neusklađenosti iz dijela 4. ove Glave u skladu sa sljedećom formulom:
gdje
RW* označuje iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom za sekuritizacijske pozicije u svrhu izračuna ukupnih iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom;
RW (Ass) označuje iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom za izloženosti ako one nisu bile sekuritizirane, izračunate na proporcionalnoj osnovi;
RW (SP) označuje iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom izračunate u skladu s Članak 478. ove Odluke ako ne postoji ročna neusklađenost;
197
T označuje rok dospijeća odnosnih izloženosti izražen u godinama;
t označuje rok dospijeća kreditne zaštite, izražen u godinama;
t* iznosi 0,25.
6. IZRAČUNAVANJE KAPITALNOG ZAHTJEVA ZA RIZIK NAMIRE I RIZIK DRUGE UGOVORNE STRANE
6.1. RIZIK NAMIRE/ISPORUKE
Članak 480.
(1) Kreditna institucija je dužna, ovisno o tehnikama namire, izračunati kapitalni zahtjev za rizik namire u skladu s člankom 481. ove Odluke za nenamirene transakcije odnosno u skladu s člankom 482. ove Odluke za transakcije slobodne isporuke.
(2) Transakcije navedene u stavku 1. ovoga članka odnose se na dužničke, vlasničke i robne instrumente te razmjenu valuta isključujući repo i obratne repo ugovore te ugovore o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe.
6.1.1. Nenamirene transakcije
Članak 481.
(1) Ako transakcije u knjizi trgovanja nisu namirene u roku od 5 ili više radnih dana nakon datuma namire definiranog ugovorom, kreditna je institucija dužna izračunati izloženost riziku namire. Izloženost riziku namire izračunava se kao razlika između ugovorene cijene namire za određeni dužnički, vlasnički ili robni instrument te valutu i njezine tekuće tržišne vrijednosti, ali samo onda kada ta razlika predstavlja gubitak za kreditnu instituciju.
(1) Ako transakcije nisu namirene u roku od 5 ili više radnih dana nakon datuma namire definiranog ugovorom, kreditna je institucija dužna izračunati izloženost riziku namire. Izloženost riziku namire izračunava se kao razlika između ugovorene cijene namire za određeni dužnički, vlasnički ili robni instrument te valutu i njezine tekuće tržišne vrijednosti, ali samo onda kada ta razlika predstavlja gubitak za kreditnu instituciju.8
(2) Inicijalni kapitalni zahtjev za rizik namire/isporuke izračunava se tako da se izloženost kreditne institucije izračunata u skladu sa stavkom 1. ovoga članka pomnoži odgovarajućim faktorom iz sljedeće tablice:
Tablica 21.
Broj radnih dana nakon datuma isporuke/dostave ili datuma
predviđenog za ispunjenje obveze
Faktor u %
5 – 15 8
8 Izmjena stupa na snagu 1. srpnja 2013.
198
16 – 30 50 31 – 45 75
46 ili više 100
(3) Iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom za rizik namire izračunava se tako da se inicijalni kapitalni zahtjev iz stavka 2. ovoga članka pomnoži sa 12,5.
6.1.2. Slobodne isporuke
Članak 482.
(1) Kreditna institucija je dužna izračunavati kapitalni zahtjev za rizik namire za transakcije koje se izvršavaju primjenom tehnike slobodne isporuke u sljedećim slučajevima:
1) ako je plaćanje vrijednosnih papira, valute ili robe izvršeno prije nego što su oni primljeni ili ako je isporuka vrijednosnih papira, valute ili robe izvršena prije nego što su oni plaćeni i
2) u slučaju transakcija s inozemstvom, ako je prošao jedan ili više dana otkada je obavljeno plaćanje ili izvršena isporuka opisana točkom 1. ovog stavka.
(2) Ako od datuma plaćanja/isporuke od strane kreditne institucije do četvrtoga radnog dana nakon datuma namire definiranog ugovorom druga ugovorna strana nije izvršila svoju obvezu, kreditna je institucija dužna u navedenom razdoblju izračunavati kapitalni zahtjev za rizik namire u skladu s dijelom 2. i 3. ove Glave, i to za izloženost koja je jednaka ugovorenoj vrijednosti izvršenog plaćanja/isporuke.
(3) U smislu stavka 2. ovog članka, kreditna institucija koja primjenjuje IRB pristup može:
1) navedenim izloženostima dodijeliti PD na temelju vanjskog rejtinga druge ugovorne strane, ako u knjizi banke ne postoje druge izloženosti prema istoj drugoj ugovornoj strani;
2) primijeniti LGD od 45% (u skladu s odredbama dijela 3. ove Glave), pod uvjetom da se primjenjuje na sve izloženosti koje proizlaze iz neizvršenih transakcija koje se namiruju primjenom tehnike slobodne isporuke.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, kreditna institucija koja primjenjuje IRB pristup može za izračun kapitalnog zahtjeva za rizik namire za izloženosti koje proizlaze iz neizvršenih transakcija, a koje se namiruju primjenom tehnike slobodne isporuke, primijeniti i pondere rizika u skladu s dijelom 2. ove Glave, pod uvjetom da navedeni pristup dosljedno primjenjuje na sve takve izloženosti ili primijeniti ponder rizika 100% za sve takve izloženosti.
(5) Ako su nakon datuma namire definiranog ugovorom prošla više od četiri radna dana, a druga ugovorna strana nije izvršila svoju obvezu, kreditna institucija je dužna vrijednost izvršenog plaćanja/isporuke uvećanu za tekuću pozitivnu izloženost (ako postoji) iskazati kao odbitnu stavku pri izračunu jamstvenoga kapitala.
(6) U smislu stavka 5. ovog članka, tekuća pozitivna izloženost jest pozitivna razlika između fer vrijednosti izvršenog plaćanja/isporuke i fer vrijednosti neizvršene isporuke/plaćanja, utvrđena na datum izračuna kapitalnog zahtjeva.
199
6.2. RIZIK DRUGE UGOVORNE STRANE
6.2.1. Opće odredbe
Članak 483.
(1) Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik druge ugovorne strane kreditna je institucija dužna izračunavati izloženosti za sljedeće stavke iz knjige trgovanja i knjige banke:
1) izvedene financijske instrumente navedene u dijelu 9. Glave III. ove Odluke,
2) kreditne izvedenice,
3) repo, obratne repo ugovore i ugovore o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani i od druge ugovorne strane,
4) transakcije kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade i
5) transakcije s dugim rokom namire.
(2) Kreditna institucija je dužna izračunavati izloženosti za stavke iz točke 1. stavka 1. ovog članka primjenom metode originalne izloženosti, metode tržišne vrijednosti, standardizirane metode ili internog modela, pri čemu je kombinirana primjena metoda za istu grupu transakcija dopuštena samo na konsolidiranoj osnovi, ali ne i na pojedinačnoj osnovi (osim u slučaju iz članka 489. stavka 2. ove Odluke, kada je dopuštena kombinirana upotreba metode tržišne vrijednosti i standardizirane metode). Iznimno, kreditna institucija koja ugovara transakcije iz članka 586. stavka 3. ove Odluke ili kreditna institucija koje ne ispunjava uvjete iz članka 510. ove Odluke, dužna je izračunavati izloženosti za stavke iz točke 1. stavka 1. ovoga članka primjenom metode tržišne vrijednosti, standardizirane metode ili internog modela.
(3) Za stavke iz točke 2. stavka 1. ovoga članka kreditna je institucija dužna izračunavati izloženosti primjenom metode tržišne vrijednosti, standardizirane metode ili internog modela.
(4) Za stavke iz točke 3. i 4. stavka 1. ovoga članka kreditna je institucija dužna izračunavati izloženosti primjenom internog modela ili u skladu s odredbama dijela 4. Glave II. ove Odluke, pri čemu se navedene stavke smatraju istom grupom transakcija, u smislu stavka 2. ovoga članka.
(5) Za stavke iz točke 5. stavka 1. ovoga članka kreditna je institucija dužna izračunavati izloženosti primjenom metode originalne izloženosti, metode tržišne vrijednosti, standardizirane metode ili internog modela, neovisno o izboru metoda za stavke iz točke 1. do 4. stavka 1. ovoga članka.
200
(6) Za potrebe izračuna izloženosti u skladu s metodom originalne izloženosti i metodom tržišne vrijednosti kreditna je institucija dužna upotrebljavati zamišljene ili nominalne iznose izvedenih financijskih instrumenata ili transakcija s dugim rokom namire, odnosno one iznose koji predstavljaju odgovarajuću osnovu za mjerenje rizika.
(7) Kreditna institucija koja izračunava izloženosti primjenom metode tržišne vrijednosti, standardizirane metode ili internog modela, ne smije u sljedećem izvještajnom razdoblju primjenjivati metodu originalne izloženosti.
(8) Za potrebe izračuna izloženosti u skladu s metodom originalne izloženosti, metodom tržišne vrijednosti, standardiziranom metodom ili internim modelom izloženost prema određenoj drugoj ugovornoj strani predstavlja zbroj izloženosti izračunatih po svakom skupu za netiranje za tu drugu ugovornu stranu.
(9) Kreditna institucija nije dužna izračunavati izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani koje proizlaze iz izvedenih financijskih instrumenata, repo i obratnih repo ugovora, ugovora o posudbi vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani/od druge ugovorne strane, transakcija kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade i transakcija s dugim rokom namire, ako su one prihvaćene od središnje druge ugovorne strane. U kreditnim rizikom ponderiranu aktivu kreditna institucija ne uključuje ni izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani, a koje proizlaze iz instrumenata osiguranja danih središnjoj drugoj ugovornoj strani po navedenim transakcijama. Za potrebe primjene navedenih izuzeća izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani moraju biti u potpunosti kolateralizirane na dnevnoj osnovi.
(10) Za potrebe izračuna izloženosti ponderiranih rizikom kreditna je institucija dužna izloženosti izračunate primjenom metode originalne izloženosti, metode tržišne vrijednosti, standardizirane metode ili internog modela, primjenjujući odredbe iz stavka 2. do 9. ovoga članka, tretirati u skladu s dijelom 2. ili 3. ove Glave, ovisno o pristupu koji kreditna institucija primjenjuje za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik. Iznimno, za stavke iz točke 5. stavka 1. ovoga članka, ako kreditna institucija za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik primjenjuje pristup iz dijela 3. ove Glave, može, za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik druge ugovorne strane po navedenim stavkama koristiti pondere rizika u skladu s pristupom iz dijela 2. ove Glave pod uvjetom da navedeni pristup primjenjuje dosljedno.
(11) Ako kreditna institucija kreditnom izvedenicom štiti izloženost kreditnom riziku ili riziku druge ugovorne strane koja proizlazi iz pozicija knjige banke, kapitalni zahtjev za zaštićenu poziciju dužna je izračunavati u skladu s dijelom 3. ili 4. ove Glave, pri čemu za kreditnu izvedenicu nije dužna izračunavati kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane.
(12) Iznimno od stavka 11. ovoga članka, ako kreditna izvedenica nije pozicija knjige trgovanja i ako prijenos rizika ispunjava zahtjeve za priznavanje tehnike smanjenja kreditnog rizika u skladu s dijelom 4. ove Glave, kreditna institucija može takvu kreditnu izvedenicu uključiti u izračun kapitalnog zahtjeva za rizik druge ugovorne strane, pod uvjetom dosljedne primjene.
(13) Kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane iznosi 12% ukupnih izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom izračunatih u skladu sa stavkom 10. ovoga članka.
201
(14) Kreditna institucija je dužna bez odgađanja obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svim repo/obratnim repo ugovorima ili ugovorima o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane ili drugoj ugovornoj strani ako po tim transakcijama druga ugovorna strana nije izvršila ugovorne obveze.
6.2.2. Metoda originalne izloženosti
Članak 484.
Prema metodi originalne izloženosti izloženost pojedinog ugovora jest umnožak zamišljenog ili nominalnog iznosa tog ugovora i odgovarajućeg postotka iz tablice 22.
Tablica 22.
Izvorni rok dospijeća Ugovori na kamatnu stopu
Ugovori koji se odnose na valute i zlato
1 godina ili kraći 0,5% 2,0%
Od 1 do 2 godine 1,0% 5,0%
Dodatak za svaku sljedeću godinu 1,0% 3,0%
6.2.3. Metoda tržišne vrijednosti
Članak 485.
(1) Prema metodi tržišne vrijednosti izloženost pojedinog ugovora jest zbroj:
1) tekućeg troška zamjene ugovora koji predstavlja njegovu pozitivnu tekuću tržišnu vrijednost i
2) potencijalne izloženosti riziku druge ugovorne strane ugovora (osim u slučaju jednovalutnih ugovora o razmjeni koji se odnose na zamjenu promjenjivih kamatne stope za promjenjivu kamatnu stopu (engl. single currency floating/floating interest rate swaps) za koje se izračunava samo tekući trošak zamjene), pri čemu potencijalna izloženost predstavlja umnožak zamišljenog ili nominalnog iznosa pojedinog ugovora i odgovarajućeg postotka iz tablice 23.
Tablica 23.
Preostali rok do dospijeća
Ugovori koji se odnose na
kamatnu stopu
Ugovori koji se odnose na valute i zlato
Ugovori koji se odnose na
vlasničke instrumente
Ugovori koji se odnose na
plemenite metale, osim
zlata
Ugovori koji se odnose na
robu koja nije
plemeniti metal
202
1 godina ili kraći 0% 1% 6% 7% 10%
Od 1 do 5 godina
0,5% 5% 8% 7% 12%
Preko 5 godina
1,5% 7,5% 10% 8% 15%
(2) Za ugovore koji se ne mogu rasporediti ni u jednu od kategorija iz tablice 23. iz ovoga članka, kreditna je institucija dužna primjenjivati postotke iz kategorije ugovora koji se odnose na robu koja nije plemeniti metal, prema njihovom preostalom roku do dospijeća.
(3) Za ugovore s višestrukim plaćanjem glavnice kreditna je institucija dužna postotke iz tablice 23. pomnožiti s brojem preostalih plaćanja glavnice, u skladu s odredbama ugovora.
(4) Za ugovore koji su strukturirani na način da podmiruju određene izloženosti kreditne institucije na unaprijed utvrđene datume u budućnosti i čije se ugovorne odredbe na te datume uvijek ponovno utvrđuju (tržišna je vrijednost ugovora na svaki unaprijed utvrđeni datum u budućnosti jednaka nuli), preostali rok do dospijeća ugovora smatrat će se rokom do prvoga sljedećeg datuma utvrđivanja uvjeta. Iznimno, kod ugovora na kamatnu stopu koji zadovoljavaju navedene uvjete, a koji istječu u roku duljem od godine dana, kreditna je institucija dužna primjenjivati postotak ne manji od 0,5% bez obzira na preostalo razdoblje do ponovnog utvrđivanja uvjeta.
(5) Potencijalna izloženost koja proizlazi iz ugovora o razmjeni ukupnog prinosa i kreditne izvedenice na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, predstavlja umnožak nominalnog iznosa i sljedećih postotaka:
1) 5%, ako referentna obveza ispunjava uvjete za kvalificirajuću stavku iz članka 532. ove Odluke ili
2) 10%, ako referentna obveza ne ispunjava uvjete za kvalificirajuću stavku iz članka 532. ove Odluke.
(6) Iznimno, za potrebe izračuna potencijalne izloženosti za kreditnu izvedenicu na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, pružatelj zaštite može primijeniti postotak od 0%, osim ako ugovor ima ugrađenu odredbu po kojoj se ugovor raskida zbog insolventnosti primatelja zaštite (iako referentna obveza još nije u statusu neispunjavanja obveza). U tom slučaju, iznos potencijalne buduće kreditne izloženosti kreditne institucije jednak je iznosu budućih premija koje kreditna institucija još nije primila po navedenom instrumentu.
(7) Za potrebe određivanja postotka za izračun potencijalne izloženosti po kreditnoj izvedenici na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza, kreditna institucija pružatelj zaštite dužna je primijeniti postotak iz stavka 5. ovoga članka koji odgovara stupnju kreditne kvalitete n-te referentne obveze iz ugovora s najmanjim stupnjem kreditne kvalitete.
6.2.4. Standardizirana metoda
6.2.4.1. Izračun izloženosti
203
Članak 486.
(1) Prema standardiziranoj metodi izloženost se izračunava po svakom skupu za netiranje, na način kako slijedi:
)- ;-max(β ∑∑ ∑ jj i l
ljij CCRMRPCRPTCMCCMVizloženost
gdje je
CMV – tekuća tržišna vrijednost portfelja transakcija unutar jednog skupa za netiranje;
CMVi – tekuća tržišna vrijednost transakcije i;
CMC – tekuća tržišna vrijednost instrumenta osiguranja dodijeljenog skupu za netiranje;
CMCl – tekuća tržišna vrijednost instrumenta osiguranja l;
i – indeks transakcije i;
l – indeks instrumenta osiguranja l;
j – indeks pojedinog skupa za zaštitu; skupovi za zaštitu odgovaraju kategoriji rizika za koje se utvrđuje neto rizična pozicija na kojoj se temelji izračun izloženosti;
RPTij – rizična pozicija koja proizlazi iz transakcije i za potrebe izračuna neto rizične pozicije skupa za zaštitu j;
RPClj – rizična pozicija koja proizlazi iz instrumenta osiguranja l za potrebe izračuna neto rizične pozicije skupa za zaštitu j;
CCRMj – multiplikator rizika druge ugovorne strane naveden u Tablici 25. koji odgovara skupu za zaštitu j;
β = 1,4.
(2) Za potrebe izračuna izloženosti instrument osiguranja primljen od druge ugovorne strane ima pozitivan predznak, dok instrument osiguranja dan drugoj ugovornoj strani ima negativan predznak.
(3) Za potrebe priznavanja instrumenata osiguranja u skladu s ovom metodom, ti instrumenti moraju minimalno zadovoljavati zahtjeve za priznavanje instrumenata osiguranja u skladu s dijelom 4.2.1.3.2. ove Glave.
204
(4) U skladu s ovom metodom kod neuvrštenih izvedenih financijskih instrumenata (isključujući transakcije s nelinearnim rizikom) dio transakcije koji se namiruje u novcu, naziva se novčanom stranom transakcije i iskazuje se u bruto iznosu plaćanja (uključujući glavnicu). Za potrebe izračuna izloženosti u skladu s ovom metodom svaka novčana strana transakcije uključuje se u rizičnu poziciju za kamatni rizik, pri čemu kreditna institucija može zanemariti kamatni rizik koji proizlazi iz novčane strane transakcije s preostalim dospijećem kraćim od godinu dana. Transakcije koje imaju dvije novčane strane nominirane u istoj valuti, kreditna institucija može tretirati kao jedinstvenu agregiranu transakciju na koju primjenjuje isti tretman kao i u slučaju pojedinačnih novčanih strana transakcije.
(5) Neuvršteni izvedeni financijski instrumenti (isključujući transakcije s nelinearnim rizikom) koji se odnose na vlasničke instrumente i burzovne indekse, zlato, druge plemenite metale ili robu, tretiraju se kao kombinacija rizične pozicije u odnosnom instrumentu i rizične pozicije za kamatni rizik novčane strane transakcije. Ako je novčana strana transakcije nominirana u stranoj valuti, uključuje se i u rizičnu poziciju za valutni rizik u toj stranoj valuti.
(6) Neuvršteni izvedeni financijski instrumenti (isključujući transakcije s nelinearnim rizikom) koji se odnose na dužničke instrumente, tretiraju se kao kombinacija rizične pozicije za kamatni rizik u odnosnom instrumentu i rizične pozicije za kamatni rizik novčane strane transakcije. Ako su odnosni dužnički instrument i/ili novčana strana transakcije nominirani u stranoj valuti, uključuju se i u rizičnu poziciju za valutni rizik u toj stranoj valuti. Izloženost koja proizlazi iz valutnih ugovora o razmjeni osnove (engl. basis swap), jednaka je nuli.
(7) Rizična pozicija neuvrštenih izvedenih financijskih instrumenata (isključujući transakcije s nelinearnim rizikom) jednaka je efektivnoj nominalnoj vrijednosti (umnošku tržišne vrijednosti i količine) odnosnog instrumenta (uključujući robu), osim u slučaju dužničkih instrumenata.
(8) Za dužničke instrumente i novčane strane transakcije rizična je pozicija jednaka umnošku efektivne nominalne vrijednosti preostalih bruto iznosa plaćanja (uključujući glavnicu) i modificiranog trajanja dužničkog instrumenta ili novčane strane transakcije.
(9) Rizična pozicija kreditne izvedenice na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza jednaka je umnošku nominalne vrijednosti referentne obveze i preostalog roka do dospijeća ugovora.
(10) Rizična pozicija transakcija s nelinearnim rizikom (opcije i instrumenti slični opcijama) jednaka je delta-ekvivalentu nominalne vrijednosti odnosnoga financijskog instrumenta, osim u slučaju kada se opcija odnosi na dužnički instrument.
(11) Za transakcije s nelinearnim rizikom koje se odnose na dužničke instrumente ili novčane strane transakcije, rizična je pozicija jednaka umnošku delta-ekvivalenta nominalne vrijednosti odnosnog financijskog instrumenta ili novčane strane transakcije i njegovog modificiranog trajanja.
(12) Za potrebe određivanja rizične pozicije, instrument osiguranja koji je kreditna institucija primila od druge ugovorne strane tretira se kao dospjelo potraživanje (duga pozicija) proizašlo iz ugovora o izvedenom financijskom instrumentu, dok se instrument osiguranja koji je kreditna institucija dala drugoj ugovornoj strani tretira kao dospjela obveza (kratka pozicija) prema drugoj ugovornoj strani proizašla iz ugovora o izvedenom financijskom instrumentu.
205
6.2.4.2. Određivanje rizične pozicije
Članak 487.
(1) Kreditna institucija može, za potrebe određivanja veličine i predznaka rizične pozicije, primijeniti sljedeće načine izračuna:
1) za sve instrumente, osim dužničkih instrumenata:
− efektivna nominalna vrijednost ili delta-ekvivalent nominalne vrijednosti
gdje je
pref – cijena odnosnog instrumenta izražena u referentnoj valuti,
V – vrijednost financijskog instrumenta (u slučaju opcija: cijena opcije; u svim ostalim slučajevima: vrijednost odnosnog instrumenta),
p – cijena odnosnog instrumenta izražena u istoj valuti kao i V.
2) za dužničke instrumente i novčane strane transakcije:
− umnožak modificiranog trajanja i efektivne nominalne vrijednosti ili delta-ekvivalenta
nominalne vrijednosti
gdje je
V – vrijednost financijskog instrumenta (u slučaju opcija: cijena opcije; u svim ostalim slučajevima: vrijednost odnosnog instrumenta ili novčane strane transakcije),
r – kamatna stopa.
(2) Ako je V nominiran u valuti različitoj od referentne valute, kreditna je institucija dužna vrijednost izvedenoga financijskog instrumenta konvertirati u referentnu valutu primjenom relevantnog tržišnog tečaja.
Članak 488.
(1) Kreditna je institucija dužna rizične pozicije rasporediti u odgovarajuće skupove za zaštitu, pri čemu za svaki skup za zaštitu izračunava njegovu neto rizičnu poziciju. Neto rizična pozicija je apsolutna vrijednost zbroja svih pojedinačnih rizičnih pozicija (proizašlih iz transakcija i instrumenata osiguranja u jednom skupu za netiranje) u pojedinom skupu za zaštitu.
206
(2) Rizične pozicije koje proizlaze iz novčanih depozita primljenih kao instrument osiguranja od druge ugovorne strane, novčanih strana transakcije i odnosnih dužničkih instrumenata kojima bi, u skladu s tablicom 27. iz članka 531. ove Odluke, bio dodijeljen ponder rizika za specifični pozicijski rizik dužničkih instrumenata od najviše 1,6%, kreditna je institucija dužna rasporediti u jedan od skupova za zaštitu po svakoj valuti u skladu s tablicom 24.
Tablica 24.
Kamatna stopa izvedena iz kamatne stope državnih obveznica
Ostale kamatne stope
Preostalo dospijeće do 1 godine do 1 godine Preostalo dospijeće od 1 do 5 godina od 1 do 5 godina Preostalo dospijeće preko 5 godina preko 5 godina
(3) Za rizične pozicije proizašle iz odnosnoga dužničkog instrumenta ili novčane strane transakcije, čija je kamatna stopa vezana na određenu referentnu kamatnu stopu (npr. EURIBOR, LIBOR itd.), preostalo dospijeće jest razdoblje do sljedeće promjene kamatne stope. U ostalim slučajevima preostalo dospijeće jest preostali rok do dospijeća odnosnoga dužničkog instrumenta ili u slučaju novčane strane transakcije preostali rok do dospijeća transakcije.
(4) Rizične pozicije proizašle iz referentne obveze (dužničkog instrumenta) po kreditnoj izvedenici na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza kreditna je institucija dužna rasporediti u zasebne skupove za zaštitu po pojedinom izdavatelju. Kreditna je institucija dužna kreditnu izvedenicu na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza tretirati kako slijedi:
1) rizična pozicija u pojedinoj referentnoj obvezi jednaka je umnošku nominalne vrijednosti referentne obveze i modificiranog trajanja kreditne izvedenice na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza s obzirom na promjenu kreditne marže referentne obveze
2) svaka referentna obveza u kreditnoj izvedenici na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza čini jedan skup za zaštitu; rizične pozicije iz različitih kreditnih izvedenica na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza ne mogu se uključiti u isti skup za zaštitu
3) multiplikator rizika druge ugovorne strane (CCRM) koji se primjenjuje na pojedini skup za zaštitu koji proizlazi iz kreditne izvedenice na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza jednak je 0,3% za odnosni dužnički instrument koji ima rejting priznate VIPKR koji odgovara stupnju kreditne kvalitete 1 do 3 u skladu s odredbama dijela 2. ove Glave odnosno 0,6% za sve druge referentne obveze (dužničke instrumente).
(5) Rizične pozicije proizašle iz odnosnoga dužničkog instrumenta ili novčanih depozita danih u obliku instrumenata osiguranja drugoj ugovornoj strani kojima se, u skladu s tablicom 27. iz članka 531. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika od minimalno 1,6%, kreditna je institucija dužna rasporediti u zasebne skupove za zaštitu po pojedinom izdavatelju. Rizične pozicije proizašle iz novčane strane transakcije koja oponaša takav dužnički instrument, kreditna je
207
institucija dužna rasporediti u zasebne skupove za zaštitu po pojedinom izdavatelju. Rizične pozicije proizašle iz dužničkih instrumenata određenog izdavatelja, novčane strane transakcije koja oponaša dužnički instrument tog izdavatelja i referentne obveze (dužnički instrument) tog izdavatelja po kreditnoj izvedenici na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, kreditna institucija može rasporediti u isti skup za zaštitu.
(6) Rizične pozicije proizašle iz financijskih instrumenata (isključujući dužničke instrumente) kreditna je institucija dužna rasporediti u zasebne skupove za zaštitu, osim ako su navedeni financijski instrumenti istovjetni ili slični. Sličnost financijskih instrumenata utvrđuje se na sljedeći način:
1) za vlasničke instrumente – instrumenti su slični ako ih je izdao isti izdavatelj; vlasnički indeks tretira se kao zasebni izdavatelj,
2) za plemenite metale – instrumenti su slični ako se odnose na isti metal; indeks na plemenite metale tretira se kao zasebni plemeniti metal,
3) za električnu energiju – instrumenti su slični ako se prava i obveze isporuke odnose na iste intervale najviše ili najmanje upotrebe unutar bilo kojeg 24- satnog razdoblja,
4) za robu – instrumenti su slični ako se odnose na istu robu; robni indeks tretira se kao zasebna roba.
6.2.4.2.1. Multiplikator rizika druge ugovorne strane (CCRM)
Članak 489.
(1) Kreditna institucija je dužna odnosne instrumente izvedenih financijskih instrumenata iz točke 10. u tablici 25. iz ovoga članka rasporediti u zasebne skupove za zaštitu prema kategoriji odnosnog instrumenta.
Tablica 25.
R. br.
Kategorije skupova za zaštitu CCRM
1. Kamatne stope 0,2%
2.
Kamatne stope za rizične pozicije proizašle iz referentne obveze (dužničkog instrumenta) kreditne izvedenice na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza kojoj bi se dodijelio ponder rizika, u skladu s tablicom 27. iz članka 531. ove Odluke, od najviše 1,6%
0,3%
3. Kamatne stope za rizične pozicije proizašle iz dužničkih instrumenata ili referentnih dužničkih instrumenata kojima bi se dodijelio ponder rizika, u skladu s tablicom 27. iz članka 531. ove Odluke, od najmanje 1,6%
0,6%
4. Valutni tečajevi 2,5%
5. Električna energija 4%
6. Zlato 5%
7. Vlasnički instrumenti 7%
208
8. Plemeniti metali (isključujući zlato) 8,5%
9. Ostala roba (isključujući plemenite metale i električnu energiju) 10%
10. Odnosni instrumenti izvedenih financijskih instrumenata koji se ne mogu razvrstati ni u jednu navedenu kategoriju
10%
(2) Za transakcije s nelinearnim rizikom, novčane strane transakcije ili transakcije koje se odnose na dužnički instrument, a za koje kreditna institucija ne može odrediti deltu ili modificirano trajanje, dužna je za potrebe izračuna izloženosti primijeniti metodu tržišne vrijednosti u skladu s člankom 485. ove Odluke, pri čemu netiranje nije dopušteno odnosno izloženost se izračunava kao da svaka transakcija čini zaseban skup za netiranje.
(3) Kreditna institucija je dužna uspostaviti odgovarajuće sustave kontrole kojima će se utvrditi je li određena transakcija obuhvaćena standardiziranim sporazumom o netiranju koji je pravno valjan i u skladu s odredbama dijela 6.2.6 ove Glave prije nego se ona uključi u skup za zaštitu.
(4) Ako kreditna institucija upotrebljava instrumente osiguranja u svrhu smanjenja rizika druge ugovorne strane, dužna je uspostaviti odgovarajuće sustave kontrole kojima će se utvrditi ispunjava li instrument osiguranja uvjete pravne sigurnosti u skladu s dijelom 4. ove Glave.
6.2.5. Interni model
6.2.5.1. Opće odredbe
Članak 490.
(1) Kreditna institucija može koristiti interni model za potrebe izračuna izloženosti riziku druge ugovorne strane po transakcijama iz članka 483. stavka 1. ove Odluke ako je za njega dobila odobrenje Hrvatske narodne banke.
(2) Kreditna institucija može, ako je za to dobila odobrenje Hrvatske narodne banke, postupno uvoditi interni model po različitim vrstama transakcija. Za vrijeme postupnog uvođenja internog modela kreditna institucija može, za potrebe izračuna izloženosti, upotrebljavati metodu tržišne vrijednosti ili standardiziranu metodu.
6.2.5.2. Uvjeti i dokumentacija za dobivanje odobrenja
Članak 491.
(1) Hrvatska narodna banka izdaje odobrenje za primjenu internog modela za izračun izloženosti riziku druge ugovorne strane, ako kreditna institucija ispunjava:
1) zahtjeve za izračun izloženosti u skladu s člankom 493. ove Odluke,
2) minimalne zahtjeve za model EPE iz članka 494. do članka 499. ove Odluke i
3) zahtjeve za vrednovanje modela iz članka 500. ove Odluke.
209
(2) Za odobrenje iz članka 490. stavka 1. ove Odluke kreditna je institucija dužna Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev i priložiti sljedeće:
1) popis vrsta transakcija za koje kreditna institucija namjerava upotrebljavati interni model, plan postupnog uvođenja internog modela (ako kreditna institucija namjerava postupno primjenjivati model) i opće informacije o modelu,
2) dokumentaciju o ispunjavanju zahtjeva za izračun izloženosti u skladu s člankom 493. ove Odluke,
3) dokumentaciju o ispunjavanju minimalnih zahtjeva za model navedenih u članku 494. do članka 499. ove Odluke i
4) dokumentaciju o ispunjavanju zahtjeva za vrednovanje modela iz članka 500. ove Odluke.
(3) Kreditna institucija koja je dobila odobrenje iz stavka 1. ovoga članka, dužna je kontinuirano ispunjavati uvjete iz stavka 1. ovoga članka. Ako kreditna institucija prestane ispunjavati uvjete iz stavka 1. ovoga članka, dužna je Hrvatskoj narodnoj banci dostaviti vremenski plan ponovnog usklađivanja s tim uvjetima ili dokazati da učinci neispunjavanja uvjeta nisu materijalni.
(4) Kreditna institucija koja je dobila odobrenje Hrvatske narodne banke za upotrebu internog modela za izračun izloženosti riziku druge ugovorne strane, može prijeći na primjenu metode tržišne vrijednosti i standardiziranu metodu, samo zbog opravdanih razloga i uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke.
(5) Hrvatska narodna banka navest će u odobrenju za primjenu internog modela za izračun izloženosti riziku druge ugovorne strane vremenski plan postupnog uvođenja internog modela. Ako kreditna institucija izmijeni vremenski plan uvođenja internog modela, dužna je, bez odgađanja, podnijeti zahtjev za izmjenu izdanog odobrenja.
6.2.5.3. Oduzimanje odobrenja
Članak 492.
(1) Ako kreditna institucija prestane ispunjavati uvjete iz članka 491. stavka 1. ove Odluke, dužna je Hrvatskoj narodnoj banci dostaviti vremenski plan ponovnog usklađivanja s tim uvjetima ili dokazati da učinci neispunjavanja uvjeta nisu materijalni.
(2) Hrvatska narodna banka oduzima odobrenje za primjenu internog modela za izračun izloženosti riziku druge ugovorne strane:
1) ako kreditna institucija ne postupa u skladu sa supervizorskim mjerama kojima joj je naloženo ispravljanje nepravilnosti, a u vezi s ispunjavanjem uvjeta iz članka 491. stavka 1. ove Odluke;
2) ako kreditna institucija značajno odstupa od uvjeta iz članka 491. stavka 1. ove Odluke.
(3) Kreditna institucija kojoj je Hrvatska narodna banka oduzela odobrenje za primjenu internog modela za izračun izloženosti riziku druge ugovorna strane, za potrebe izračuna
210
izloženosti riziku druge ugovorne strane može primjenjivati metodu tržišne vrijednosti ili standardiziranu metodu odnosno metode navedene u dijelu 4. ove Glave.
6.2.5.4. Izračunavanje izloženosti
Članak 493.
(1) Kreditna institucija je dužna izračunavati izloženost za svaki skup za netiranje. Interni model koji kreditna institucija primjenjuje za izračun izloženosti treba točno definirati očekivanu distribuciju promjene tržišne vrijednosti pojedinog skupa za netiranje koja proizlazi iz promjene tržišnih faktora (kamatne stope, tečaja strane valute itd.). Izloženost za svaki skup za netiranje računa se na svaki budući datum i u obzir se uzimaju pretpostavljene promjene tržišnih faktora. Za transakcije pokrivene instrumentom osiguranja kreditna institucija može internim modelom obuhvatiti i očekivane promjene vrijednosti instrumenta osiguranja.
(2) Kreditna institucija može, u očekivane distribucije promjene tržišne vrijednosti skupa za netiranje, uključiti i instrument osiguranja koji je, u skladu s dijelom 4.2.1.3.2. ove Glave, priznat kao odgovarajući ako ispunjava kvalitativne i kvantitativne zahtjeve internog modela koji se odnose na instrument osiguranja.
(3) U skladu s ovom metodom:
izloženost = α × efektivni EPE
pri čemu:
α = 1,4
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može naložiti kreditnoj instituciji primjenu parametra α većeg od 1,4, u skladu s profilom rizičnosti kreditne institucije.
(5) Efektivni EPE izračunava se procjenom očekivane izloženosti pojedinog skupa za netiranje (EEt) koja predstavlja prosječnu izloženost na budući datum t, pri čemu je prosjek uzet na temelju mogućih vrijednosti relevantnih tržišnih rizičnih faktora na dan t. Interni model procjenjuje EE za niz budućih datuma (t1, t2, t3 itd.).
(6) Efektivni EE izračunava se kao:
efektivni EEtk = max (efektivni EEtk-1; EEtk)
pri čemu je tekući datum označen kao t0, a efektivni EEt0 jednak je tekućoj izloženosti.
(7) Efektivni EPE jednak je prosjeku efektivnih EE tijekom sljedećih godinu dana. Ako sve transakcije u skupu za netiranje dospijevaju u roku kraćem od godinu dana, efektivni EPE je prosjek svih efektivnih EE u razdoblju jednakom dospijeću transakcije iz skupa za netiranje s najdužim preostalim dospijećem.
(8) Efektivni EPE jednak je ponderiranom prosjeku efektivnih EE:
211
pri čemu ponder tk = tk – tk-1 predstavlja razliku između budućih datuma na koje se izračunava izloženost, a primjenjuje se ako vremenski razmaci između datuma na koje se izračunava buduća izloženost nisu jednaki.
(9) Kreditna institucija je dužna očekivanu izloženost (EE) i najveću izloženost skupa za netiranje izračunavati na temelju distribucije izloženosti koja uzima u obzir moguća odstupanja od normalne distribucije izloženosti.
(10) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, kreditna institucija može primjenjivati i konzervativniji način izračuna izloženosti.
(11) Kreditna institucija je dužna korelacije i volatilnost faktora tržišnog rizika koji se upotrebljavaju u zajedničkim simulacijama tržišnog i kreditnog rizika, prilagoditi ovisno o faktorima kreditnog rizika kako bi reflektirali potencijalno povećanje volatilnosti ili korelacije u uvjetima gospodarske recesije.
(12) Ako je skup za netiranje predmet ugovora o nadoknadi, kreditna je institucija dužna koristiti jednu od sljedećih mjera očekivane pozitivne izloženosti (EPE):
1) efektivni EPE, ne uzimajući u obzir ugovorene odredbe o nadoknadi,
2) iznos praga nadoknade (ako je pozitivan), u skladu s ugovorom o nadoknadi, uvećan za faktor uvećanja koji odražava moguće povećanje izloženosti tijekom razdoblja nadoknade za rizik (engl. margin period of risk). Faktor uvećanja izračunava se na temelju očekivanog povećanja izloženosti koja proizlazi iz skupa za netiranje tijekom razdoblja nadoknade za rizik počevši od tekuće izloženosti koja je jednaka nuli. Za skupove za netiranje koji se sastoje isključivo od repo, obratnih repo ugovora i ugovora o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani i od druge ugovorne strane kojima se svakodnevno utvrđuje tržišna vrijednost i pokrivenost instrumentom osiguranja, kao razdoblje nadoknade za rizik uzima se minimalno 5 radnih dana, dok se za sve ostale skupove za netiranje kao razdoblje nadoknade za rizik primjenjuje minimalno 10 radnih dana ili
3) EE izračunat primjenom modela, može se, uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke, upotrijebiti direktno u jednadžbi iz stavka 6. ovoga članka, uz uvjet da model pri procjeni EE uzima u obzir učinke instrumenata osiguranja.
6.2.5.5. Minimalni zahtjevi za model EPE
6.2.5.5.1. Upravljanje rizikom druge ugovorne strane
Članak 494.
(1) Kreditna institucija je dužna uspostaviti organizacijsku jedinicu odgovornu za upravljanje rizikom druge ugovorne strane, te početno i redovito naknadno vrednovanje modela. Navedena organizacijska jedinica odgovorna je za provjeru ispravnosti ulaznih podataka modela te analizu
212
izvješća o rezultatima dobivenih modelom, uključujući procjenu odnosa između izloženosti riziku druge ugovorne strane i kreditnih i tržišnih limita. Ta organizacijska jedinca mora biti neovisna o organizacijskoj jedinici odgovornoj za ugovaranje transakcija iz kojih proizlazi izloženost, mora imati radnike koji imaju odgovarajuća stručna znanja i iskustvo te mora neposredno izvještavati više rukovodstvo kreditne institucije. Poslovanje ove organizacijske jedinice mora biti uključeno u svakodnevni proces upravljanja kreditnim rizikom kreditne institucije kao i proces planiranja, praćenja i kontrole izloženosti kreditne institucije kreditnom riziku i ostalim rizicima.
(2) Kreditna institucija je dužna donijeti i provoditi politike i postupke kojima će se odrediti procesi identificiranja, mjerenja, upravljanja i izvještavanja o izloženosti riziku druge ugovorne strane. U tim internim aktima kreditna institucija je dužna uzeti u obzir tržišni, pravni, operativni i likvidnosni rizik koji mogu biti povezani s rizikom druge ugovorne strane, te utjecati na povećanje izloženosti kreditne institucije tom riziku. Prije ugovaranja transakcija kreditna institucija dužna je procijeniti kreditnu sposobnost druge ugovorne strane i uzeti u obzir rizik namire. Kreditna institucija je dužna upravljati kreditnim rizikom na razini svake druge ugovorne strane, uzimajući u obzir ukupnu izloženost riziku druge ugovorne strane i ostale izloženosti kreditnom riziku.
(3) Uprava i više rukovodstvo kreditne institucije dužni su biti aktivno uključeni u proces kontrole izloženosti kreditne institucije riziku druge ugovorne strane. Više rukovodstvo mora biti upoznato s manjkavostima i pretpostavkama modela te njihovim utjecajem na pouzdanost rezultata modela i mora uzeti u obzir utjecaj tržišnog okružja i operativnog rizika na postavke i rezultate modela.
(4) Izvještaji o izloženosti kreditne institucije riziku druge ugovorne strane moraju se svakodnevno dostavljati upravi kreditne institucije i višem rukovodstvu, koji su odgovorni za održavanje izloženosti kreditne institucije prema pojedinoj drugoj ugovornoj strani odnosno ukupne izloženosti kreditne institucije riziku druge ugovorne strane u granicama propisanih limita i profila rizičnosti kreditne institucije.
(5) Kreditna institucija je dužna uspostaviti sustav upravljanja rizikom druge ugovorne strane koji će na odgovarajuću način uzeti u obzir i interne kreditne i tržišne limite. Takvi limiti moraju biti povezani s modelom mjerenja izloženosti na trajno dosljedan način razumljiv višem rukovodstvu i radnicima kreditne institucije koji su odgovorni za zauzimanje pozicija i upravljanje pozicijama.
(6) Sustav mjerenja izloženosti kreditne institucije riziku druge ugovorne strane treba obuhvaćati mjerenje dnevne i unutardnevne iskorištenosti kreditnih linija. Kreditna institucija je dužna mjeriti tekuću izloženost u bruto i neto iznosu, odnosno s instrumentima osiguranja i bez njih. Na razini pojedinog portfelja te na razini pojedine druge ugovorne strane kreditna institucija je dužna izračunavati i pratiti najvišu izloženost (engl. peak exposure) ili potencijalnu buduću izloženost (PFE) u intervalima pouzdanosti koje je odabrala sama kreditna institucija. Kreditna institucija je dužna voditi računa o velikim izloženostima i o koncentraciji pozicija.
(7) Kreditna institucija je dužna provoditi testiranje otpornosti na stres, kao dodatak analizi izloženosti riziku druge ugovorne strane temeljenoj na dnevnim rezultatima modela. Rezultati testiranja otpornosti na stres moraju se redovito prezentirati višem rukovodstvu i uključiti u interne akte koji se odnose na proces upravljanja rizikom druge ugovorne strane i limite koje
213
uspostavljaju više rukovodstvo i uprava kreditne institucije. Ako testiranje otpornosti na stres pokaže posebnu osjetljivost na određenu kombinaciju okolnosti, kreditna je institucija dužna poduzeti odgovarajuće postupke za primjereno upravljanje rizikom druge ugovorne strane.
6.2.5.5.2. Propisivanje i kontrola rizika druge ugovorne strane
Članak 495.
(1) Kreditna institucija je dužna propisati politike, procedure i postupke koji se odnose na upravljanje rizikom druge ugovorne strane, uključujući i objašnjenje empirijskih tehnika korištenih u modelu za mjerenje izloženosti riziku druge ugovorne strane. Propisane interne akte i postupke koji se odnose na upravljanje rizikom druge ugovorne strane kreditna je institucija dužna dosljedno primjenjivati.
(2) Unutarnja revizija kreditne institucije dužna je provoditi redovitu neovisnu provjeru održivosti sustava za upravljanje rizikom druge ugovorne strane, što uključuje i reviziju poslovanja organizacijske jedinice koja je odgovorna za kontrolu izloženosti riziku druge ugovorne strane i organizacijske jedinice odgovorne za ugovaranje transakcija iz kojih proizlazi izloženost. Revizija cjelokupnog procesa upravljanja rizikom druge ugovorne strane treba obuhvaćati najmanje:
- primjerenost dokumentacije koja se odnosi na sustav upravljanja rizikom druge ugovorne strane,
- organizaciju poslovne jedinice kreditne institucije koja je odgovorna za kontrolu izloženosti riziku druge ugovorne strane,
- uključivanje mjera izloženosti riziku druge ugovorne strane u svakodnevno upravljanje rizicima,
- postupak odobravanja za modele mjerenja rizika i sustave vrednovanja koje upotrebljavaju radnici kreditne institucije koji ugovaraju transakcije iz kojih proizlazi izloženost i radnici koji provode knjigovodstvenu evidenciju ugovorenih transakcija (engl. front and back office),
- provjeru svake značajne promjene u procesu mjerenja rizika druge ugovorne strane, - razinu rizika druge ugovorne strane obuhvaćenu modelom mjerenja izloženosti riziku
druge ugovorne strane, - cjelovitost sustava izvještavanja uprave i višeg rukovodstva, - točnost i cjelovitost podataka koji se odnose na izloženost riziku druge ugovorne strane, - provjeru dosljednosti, pravodobnosti i pouzdanosti izvora podataka na kojima se temelji
interni model, uključujući neovisnost izvora takvih podataka, - točnost i prikladnost pretpostavka koje se odnose na volatilnost i korelacije, - točnost vrednovanja i izračuna pretvorbe rizika i - provjeru održivosti modela učestalim provođenjem programa retroaktivnog testiranja.
6.2.5.5.3. Test upotrebljivosti
Članak 496.
(1) Kreditna institucija dužna je distribuciju izloženosti dobivenu internim modelom uključiti u svakodnevni proces upravljanja rizikom druge ugovorne strane. Rezultati internog modela
214
trebaju imati bitnu ulogu pri odobravanju kredita, upravljanju rizikom druge ugovorne strane, internom raspoređivanju kapitala i upravljanju kreditnom institucijom.
(2) Kreditna institucija je dužna dokazati da ima dovoljno iskustva u primjeni internog modela za izračun izloženosti riziku druge ugovorne strane i da je barem godinu dana prije dobivanja odobrenja od Hrvatske narodne banke upotrebljavala interni model koji ispunjava minimalne zahtjeve iz ovog dijela Odluke.
(3) Kreditna institucija je dužna interni model koji se upotrebljava za određivanje distribucije izloženosti riziku druge ugovorne strane uvrstiti u sustav upravljanja rizikom druge ugovorne strane koji uključuje identificiranje, mjerenje, upravljanje, odobravanje i izvještavanje o izloženosti riziku druge ugovorne strane. Sustav upravljanja rizikom druge ugovorne strane obuhvaća mjerenje iskorištenosti kreditnih limita (uzimajući u obzir zbroj izloženosti riziku druge ugovorne strane i ostalih kreditnih izloženosti) i interno raspoređivanje kapitala. Osim što izračunava EPE, kreditna je institucija dužna mjeriti tekuće izloženosti i upravljati tekućim izloženostima, ako je moguće i na bruto i na neto osnovi. Test upotrebljivosti smatra se zadovoljavajućim ako kreditna institucija upotrebljava i druge mjere rizika druge ugovorne strane (najviša izloženosti ili PFE), čiji se izračun temelji na distribuciji izloženosti dobivenoj internim modelom koji se koristi za izračun EPE.
(4) Ako je potrebno, kreditna institucija je dužna uspostaviti sustav za dnevnu procjenu EE, osim ako ne dokaže da njena izloženost riziku druge ugovorne strane opravdava izračun EE u duljim vremenskim intervalima. Kreditna institucija je dužna izračunavati EE za razdoblje koje adekvatno odražava vremensku strukturu budućih novčanih tokova i dospijeća transakcija, i to na način koji je usklađen sa materijalnim značajem i strukturom izloženosti.
(5) Kreditna institucija je dužna mjeriti, pratiti i kontrolirati izloženost pojedinog skupa za netiranje tijekom trajanja svih transakcija u skupu za netiranje (ne samo tijekom razdoblja od jedne godine) te uspostaviti postupke za utvrđivanje i kontrolu rizika druge ugovorne strane u slučajevima gdje je izloženost dulja od jedne godine. Očekivano povećanje izloženosti treba biti uključeno u model izračuna internoga kapitala kreditne institucije.
6.2.5.5.4. Testiranje otpornosti na stres
Članak 497.
(1) Kreditna institucija je dužna uspostaviti postupke za testiranje otpornosti na stres za potrebe procjene adekvatnosti kapitala za pokriće izloženosti riziku druge ugovorne strane. Dobiveni rezultati moraju biti usporedivi sa EPE te ih je kreditna institucija dužna uzeti u obzir u procesu procjene i održavanja internoga kapitala na odgovarajućoj razini. Testiranje otpornosti na stres treba obuhvatiti i prepoznavanje mogućih događaja ili budućih promjena ekonomskih uvjeta koji mogu imati nepovoljne učinke na kreditnu izloženost kreditne institucije kao i njezinu sposobnost prilagodbe takvim promjenama.
(2) Kreditna institucija je dužna provoditi testiranje otpornosti na stres svojih izloženosti riziku druge ugovorne strane, uključujući istodobno testiranje faktora tržišnog i kreditnog rizika. Testiranje otpornosti na stres rizika druge ugovorne strane treba obuhvatiti koncentracijski rizik (prema pojedinoj drugoj ugovornoj strani i grupi drugih ugovornih strana), rizik korelacije između tržišnog i kreditnog rizika, rizik da bi zatvaranje pozicije druge ugovorne strane moglo
215
prouzročiti značajna kretanja na tržištu te učinke takvih značajnih kretanja na tržištu na poziciju kreditne institucije. Takve nepovoljne učinke kreditna je institucija dužna uključiti u procjenu izloženosti riziku druge ugovorne strane.
6.2.5.5.5. Tretman korelacijskog rizika
Članak 498.
Kreditna institucija je dužna na odgovarajući način uzeti u obzir izloženosti iz kojih proizlazi značajna razina općega korelacijskog rizika. Kreditna institucija je dužna uspostaviti procedure i postupke za identificiranje, praćenje i kontrolu specifičnoga korelacijskog rizika tijekom cijelog trajanja transakcije.
6.2.5.5.6. Cjelovitost procesa modeliranja
Članak 499.
(1) Kreditna institucija je dužna primijeniti interni model koji će pravodobno, cjelovito i na konzervativan način odražavati uvjete i odredbe pojedine transakcije. Spomenuti uvjeti trebaju obuhvaćati barem zamišljeni iznos ugovora, dospijeće, referentnu imovinu, ugovorene odredbe o nadoknadi i ugovore o netiranju. Uvjete i odredbe za svaku transakciju kreditna je institucija dužna održavati u bazi podataka koju je dužna kontinuirano revidirati. Također, proces priznavanja ugovora o netiranju treba imati pravno mišljenje radi potvrde pravne izvršivosti netiranja i takve odredbe pojedine transakcije mora unositi u bazu podataka neovisna organizacijska jedinica. Između modela i baze podataka moraju biti uspostavljeni formalni procesi usklađivanja da bi se trajno provjeravalo odražavaju li se uvjeti i odredbe pojedine transakcije pravilno ili barem konzervativno na izračun EPE.
(2) Kreditna institucija je dužna primijeniti interni model koji za izračun tekućih izloženosti koristi tekuće tržišne podatke. Pri upotrebi podataka za procjenu volatilnosti i korelacije kreditna je institucija dužna upotrebljavati podatke barem za tri protekle godine te, ako je moguće, ažurirati ih jednom tromjesečno ili češće. Ulazni podaci modela trebaju obuhvaćati niz ekonomskih uvjeta relevantnih za izračun izloženosti kreditne institucije riziku druge ugovorne strane. Neovisna organizacijska jedinica kreditne institucije provjerava cijene dobivene od organizacijske jedinice koja je odgovorna za ugovaranje transakcija. Kreditna institucija je dužna osigurati da podatke za interni model prikuplja organizacijska jedinica neovisna o organizacijskim jedinicama odgovornima za ugovaranje transakcija, da se podaci pravodobno i na odgovarajući način unose u model te da ih se održava u bazi koju formalno i kontinuirano revidira unutarnja revizija kreditne institucije. Kreditna institucija je dužna uspostaviti postupke za provjeru kvalitete ulaznih podataka pomoću kojih se iz podataka uklanjaju krivi podaci i/ili uočene anomalije. Ako se model temelji na zamjenskim vrijednostima tržišnih podataka, uključujući i nove proizvode za koje možda nisu dostupni podaci za prethodne tri godine, kreditna institucija je dužna internim aktima propisati primjerene zamjenske vrijednosti te je dužna empirijski dokazati da zamjenska vrijednost predstavlja konzervativnu procjenu odnosnog rizika u nepovoljnim tržišnim uvjetima. Ako model obuhvaća učinke instrumenta osiguranja na promjenu tržišne vrijednosti skupa za netiranje, kreditna je institucija dužna upotrijebiti odgovarajuće podatke iz prošlosti za modeliranje volatilnosti instrumenata osiguranja.
216
(3) Kreditna institucija je duža uspostaviti odgovarajuće postupke procjene adekvatnosti internog modela, koji moraju biti jasno propisani internim aktima kreditne institucije. Kreditna institucija dužna je u postupku procjene internog modela odrediti vrstu testiranja koje je potrebno kako bi se osigurala cjelovitost modela te utvrditi uvjete pod kojima dolazi do odstupanja od pretpostavka modela, što može dovesti do podcjenjivanja vrijednosti EPE. Postupak procjene adekvatnosti modela treba uključivati i pregled sveobuhvatnosti modela.
(4) Kreditna institucija je dužna pratiti određene rizike i uspostaviti postupke za prilagođivanje vlastitih procjena EPE kada ti rizici postanu značajni, što obuhvaća sljedeće:
- kreditna institucija je dužna identificirati specifičan korelacijski rizik i upravljati njime, - za izloženosti s rastućim profilom rizičnosti nakon godine dana, kreditna institucija je
dužna na redovitoj osnovi uspoređivati procjenu EPE tijekom jedne godine s procjenom EPE tijekom razdoblja izloženosti i
- za izloženosti s preostalim dospijećem kraćim od jedne godine, kreditna institucija je dužna redovito uspoređivati trošak zamjene (tekuću izloženost) i realizirani profil izloženosti i/ili pohranjivati podatke koji dopuštaju takvu usporedbu.
(5) Kreditna institucija je dužna uspostaviti procedure i postupke koji će, prije uključivanja transakcije u skup za netiranje, omogućiti da se provjeri je li transakcija obuhvaćena valjanim standardiziranim sporazumom o netiranju koji ispunjava uvjete iz dijela 6.2.6. ove Glave.
(6) Ako kreditna institucija upotrebljava instrument osiguranja za potrebe smanjenja izloženosti riziku druge ugovorne strane, dužna je uspostaviti interne postupke koji će, prije priznavanja učinaka instrumenta osiguranja, omogućiti da se provjeri ispunjava li instrument osiguranja uvjete pravne sigurnosti u skladu s odredbama dijela 4. ove Glave.
6.2.5.5.7. Zahtjevi za vrednovanje modela
Članak 500.
(1) Interni model za izračun izloženosti riziku druge ugovorne strane mora na odgovarajući način ispunjavati sve sljedeće uvjete:
- kvalitativne zahtjeve za vrednovanje modela iz članka 577. ove Odluke, - kamatne stope, tečajevi valuta, cijene vlasničkih instrumenata, robe i ostali faktori
tržišnog rizika moraju se predviđati za dugo razdoblje za potrebe izračuna izloženosti riziku druge ugovorne strane. Učinkovitost modela za predviđanje faktora tržišnog rizika vrednuje se tijekom duljeg razdoblja,
- modeli za određivanje cijena koji se koriste za izračun izloženosti riziku druge ugovorne u uvjetima potencijalnih budućih šokova vezanih uz faktore tržišnog rizika, testiraju se kao dio procesa validacije modela. Modeli za određivanje cijene opcija trebaju uzeti u obzir nelinearnost vrijednosti opcija s obzirom na faktore tržišnog rizika,
- interni model mora uzeti u obzir informacije koje su karakteristične za pojedinu transakciju kako bi se agregirale izloženosti na razini skupa za netiranje. Kreditna institucija je dužna provjeravati jesu li transakcije pripisane odgovarajućem skupu za netiranje unutar modela,
- interni model mora obuhvatiti i informacije koje su karakteristične za pojedinu transakciju kako bi obuhvatio učinke nadoknade, pri čemu treba uzeti u obzir i tekući
217
iznos nadoknade i iznos nadoknade koji će biti razmijenjen između ugovornih strana u budućnosti. Model treba uzeti u obzir vrstu ugovorne odredbe o nadoknadi (jednostrano obvezujuća ili dvostrano obvezujuća), učestalost poziva na uplatu nadoknade, razdoblje nadoknade za rizik, najnižu razinu nepokrivene izloženosti koji je kreditna institucija voljna prihvatiti, te najniži iznos nadoknade koji će se razmijeniti između ugovornih strana. Interni model treba uzeti u obzir promjene tržišne vrijednosti danog instrumenta osiguranja ili primjenjivati pravila iz dijela 4. ove Glave i
- statični, povijesni program retroaktivnog testiranja reprezentativnih portfelja druge ugovorne strane treba biti sastavni dio procesa validacije modela. Kreditna institucija je dužna u redovitim vremenskim razmacima provoditi program retroaktivnog testiranja većeg broja reprezentativnih portfelja druge ugovorne strane (stvarnih ili zamišljenih). Ti reprezentativni portfelji odabiru se na temelju njihove osjetljivosti na značajne faktore rizika i korelacije kojima je kreditna institucija izložena.
(2) Ako program retroaktivnog testiranja upozorava da model nije dovoljno točan, Hrvatska narodna banka može kreditnoj instituciji naložiti poduzimanje odgovarajućih mjera u svrhu poboljšanja modela u kratkom roku.
6.2.6. Ugovori o obnovi i drugi ugovori o netiranju
Članak 501.
(1) U smislu ovoga dijela Odluke, pojam druga ugovorna strana obuhvaća bilo koju pravnu ili fizičku osobu koja je ovlaštena sklopiti sporazum o netiranju, a pod pojmom sporazum o netiranju između različitih kategorija proizvoda (engl. contractual cross product netting agreement) smatra se pisani dvostrani ugovor između kreditne institucije i druge ugovorne strane iz kojeg proizlazi jedinstvena ugovorna obveza koja obuhvaća sve uključene dvostrane standardizirane sporazume o netiranju i transakcije koji se odnose na različite kategorije proizvoda. Sporazum o netiranju između različitih kategorija proizvoda obuhvaća isključivo dvostrane ugovore o netiranju.
(2) U smislu sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda, različite kategorije proizvoda jesu:
- repo i obratni repo ugovori, ugovori o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani i od druge ugovorne strane,
- transakcije kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade i - izvedeni financijski instrumenti iz dijela 9. Glave III. ove Odluke.
Članak 502.
Za potrebe smanjenja izloženosti riziku druge ugovorne strane, priznaju se sljedeće vrste ugovora o netiranju:
- dvostrani ugovori o obnovi (engl. novation) između kreditne institucije i druge ugovorne strane, na temelju kojih se međusobna potraživanja i obveze automatski prebijaju, tako da navedena novacija utvrđuje jedinstveni neto iznos svaki put kada se novacija primijeni, stvarajući tako pravnoobvezujući, jedinstveni novi ugovor koji poništava prethodne ugovore,
218
- ostali dvostrani ugovori o netiranju između kreditne institucije i druge ugovorne strane i - sporazumi o netiranju između različitih kategorija proizvoda za kreditne institucije koje
su dobile prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke za primjenu internog modela iz dijela 6.2.5. ove Glave, za transakcije koje se tretiraju u skladu s odredbama za primjenu te metode. Za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva netiranje transakcija između članica unutar grupe ne priznaje se kao činitelj smanjenja kreditnog rizika.
Članak 503.
(1) Hrvatska narodna banka će priznati sporazum o netiranju u svrhu smanjenja izloženosti riziku druge ugovorne strane ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) sporazum o netiranju između kreditne institucije i druge ugovorne strane definira jedinstvenu pravnu obvezu koja obuhvaća sve uključene transakcije, na način da, ako druga ugovorna strana ne ispuni svoju obvezu iz ugovora, odnosno ako ne ispuni svoju obvezu iz ugovora zbog otvaranja stečajnog postupka, pokretanja likvidacijskog postupka ili nastupa sličnih okolnosti, kreditna institucija prima potraživanja (pozitivnu tržišnu vrijednost) ili plaća obveze (negativnu tržišnu vrijednost) samo u iznosu neto zbroja tržišnih vrijednosti uključenih pojedinačnih transakcija;
2) kreditna institucija je dužna imati pismeno i obrazloženo mišljenje nezavisnoga pravnog stručnjaka iz kojeg nadležni sudovi i upravna tijela mogu, ako nastane događaj iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, nedvojbeno utvrditi da su potraživanja i obveze kreditne institucije ograničene na neto iznos u skladu sa stavkom 1. točkom 1. ovoga članka; navedeno pravno mišljenje mora se temeljiti:
- na mjerodavnom pravu za drugu ugovornu stranu odnosno podružnicu osobe iz treće države, ako je uključena,
- na mjerodavnom pravu za uključene pojedinačne transakcije i - na mjerodavnom pravu za ugovor koji je nužan za provođenje sporazuma o netiranju;
3) kreditna institucija dužna je propisati i provoditi postupke kontrole kako bi osigurala redovito preispitivanje utjecaja izmjene mjerodavnog prava na pravne učinke ugovora o netiranju;
4) ugovor o netiranju i pripadajuća dokumentacija moraju biti u pismenom obliku;
5) kreditna institucija je dužna učinke netiranja transakcija uključiti u proces mjerenja ukupne izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i na toj je osnovi dužna upravljati rizikom druge ugovorne strane i
6) izloženost kreditnom riziku pojedine druge ugovorne strane kumulira se kako bi se dobila jedinstvena izloženost između transakcija. Kreditna je institucija dužna navedenu kumulaciju uključiti u proces određivanja kreditnih limita i izračun internoga kapitala.
(2) Hrvatska narodna banka može se savjetovati sa stranim nadležnim tijelima o pravnoj valjanosti ugovora o netiranju prema mjerodavnom pravu i, ako je potrebno, zatražiti pismenu potvrdu o tome. Ako valjanost ugovora o netiranju nije potvrđena, on se neće priznati kao činitelj smanjenja izloženosti riziku druge ugovorne strane ni za jednu ugovornu stranu.
219
Hrvatska narodna banka može prihvatiti obrazloženo mišljenje nezavisnoga pravnog stručnjaka za svaku vrstu sporazuma o netiranju.
(3) Ugovor koji sadrži odredbu kojom se ugovornoj strani koja ispunjava obveze dopušta izvršenje ograničenih isplata ili neplaćanje prema drugoj ugovornoj strani koja nije ispunila obveze, bez obzira na to je li ugovorna strana koja nije ispunila obveze neto kreditor (klauzula engl. walkaway), neće se uzeti u obzir za potrebe smanjenja izloženosti riziku druge ugovorne strane.
Članak 504.
Osim uvjeta iz članka 503. ove Odluke, ugovori o netiranju između različitih kategorija proizvoda moraju ispunjavati i sve sljedeće uvjete:
1) neto iznos iz članka 503. stavka 1. točke 1. ove Odluke jednak je neto zbroju pozitivnih i negativnih vrijednosti svakoga uključenoga dvostranoga standardiziranog sporazuma o netiranju i pozitivnih i negativnih tržišnih vrijednosti pojedinih transakcija (engl. cross-product net amount);
2) pismena i obrazložena mišljenja nezavisnoga pravnog stručnjaka iz članka 503. stavka 1. točke 2. ove Odluke obuhvaćaju i mišljenje o valjanosti i ovršnosti tog sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda ovisno o uvjetima iz tog ugovora kao i analizu njegova utjecaja na značajne odredbe pojedinoga uključenoga dvostranoga standardiziranog sporazuma o netiranju. Mišljenja nezavisnoga pravnog stručnjaka priznaje se u Republici Hrvatskoj, za kreditne institucije koje su u Republici Hrvatskoj dobile odobrenje za rad ili na temelju sporazuma koji obuhvaća sva značajna pitanja povezana s ugovorom o netiranju;
3) kreditna institucija ima propisane kontrolne postupke iz članka 503. stavka 1. točke 3. ove Odluke, kako bi osigurala da je mišljenje nezavisnoga pravnog stručnjaka dano za svaku transakciju uključenu u skup za netiranje i
4) za svaki dvostrani standardizirani ugovor o netiranju i svaku transakciju uključenu u sporazum o netiranju, kreditna je institucija dužna udovoljavati uvjetima za priznavanje dvostranih standardiziranih sporazuma o netiranju te uvjetima za smanjenje kreditnog rizika u skladu s dijelom 4. ove Glave.
Članak 505.
(1) Za potrebe standardizirane metode iz dijela 6.2.4. ove Glave i internog modela iz dijela 6.2.5.. ove Glave netiranje se priznaje u skladu s odredbama tih dijelova.
(2) Za potrebe metode originalne izloženosti iz dijela 6.2.2. ove Glave i metode tržišne vrijednosti iz dijela 6.2.3. ove Glave netiranje se priznaje u skladu s odredbama članka 506. i članka 507. ove Odluke.
Članak 506.
(1) Za potrebe metode tržišne vrijednosti kreditna institucija može izračunati tekući trošak zamjene i zamišljenu vrijednost ugovora primjenom neto iznosa utvrđenih ugovorom o obnovi.
220
(2) Za potrebe metode originalne izloženosti kreditna institucija može izračunati zamišljenu vrijednost glavnice primjenom neto iznosa utvrđenih ugovorom o obnovi, pri čemu je dužna primijeniti postotke iz tablice 22. iz članka 484. ove Odluke.
Članak 507.
(1) Za potrebe metode tržišne vrijednosti za ugovore obuhvaćene sporazumom o netiranju kreditna institucija može:
1) tekući trošak zamjene izračunati na osnovi hipotetičnog neto troška zamjene koji rezultira iz ugovora; ako iz netiranja proizlazi neto obveza za kreditnu instituciju koja izračunava neto trošak zamjene, tekući trošak zamjene jednak je nuli;
2) vrijednost potencijalne izloženosti kreditnom riziku za sve ugovore obuhvaćene ugovorom o netiranju smanjiti prema sljedećoj jednadžbi:
gdje je
PCEred – umanjena vrijednost potencijalne izloženosti kreditnom riziku za sve ugovore s drugom ugovornom stranom obuhvaćene valjanim dvostranim sporazumom o netiranju; PCEgross – zbroj vrijednosti potencijalnih izloženosti kreditnom riziku za sve ugovore s drugom ugovornom stranom obuhvaćene valjanim dvostranim ugovorom o netiranju, a koji se izračunavaju množenjem njihovih zamišljenih vrijednosti s postocima iz tablice 23. iz članka 485. ove Odluke; NGR (engl. net-to-gross ratio) – odnos neto vrijednosti troška zamjene za sve ugovore obuhvaćene valjanim dvostranim ugovorom o netiranju s drugom ugovornom stranom (brojnik) i bruto vrijednosti troška zamjene za sve ugovore obuhvaćene valjanim dvostranim ugovorom o netiranju s tom ugovornom stranom (nazivnik).
(2) Za potrebe izračuna potencijalne izloženosti kreditnom riziku prema jednadžbi iz stavka 1. ovoga članka kreditna institucija može potpuno usklađene ugovore obuhvaćene sporazumom o netiranju uzeti u obzir kao jedinstveni ugovor sa zamišljenom vrijednosti glavnice jednakom neto primicima. Potpuno usklađenim ugovorima smatraju se valutni forvardi (engl. forward foreign exchange contracts) ili slični ugovori u kojima je zamišljeni iznos glavnice jednak novčanim tokovima, ako novčani tokovi dospijevaju na isti dan i ako su u cijelosti ili djelomično nominirani u istoj valuti.
(3) Za potrebe metode originalne izloženosti:
1) kreditna institucija može potpuno usklađene ugovore obuhvaćene sporazumom o netiranju uzeti u obzir kao jedinstveni ugovor sa zamišljenim iznosom glavnice jednakim neto primicima, pri čemu se navedeni zamišljeni iznos glavnice množi s postocima iz tablice 22. iz članka 484. ove Odluke;
2) za sve druge ugovore obuhvaćene sporazumom o netiranju, a koji nisu potpuno usklađeni, kreditna institucija može postotke koji se primjenjuju smanjiti u skladu sa sljedećom tablicom:
221
Tablica 26.
Izvorni rok dospijeća Ugovori koji se odnose na kamatnu stopu
Ugovori koji se odnose na valute i zlato
1 godina ili kraći 0,35% 1,50%
Preko 1 godine, ali ne duži od dvije godine
0,75% 3,75%
Dodatak za svaku sljedeću godinu
0,75% 2,25%
GLAVA III.
TRŽIŠNI RIZICI
1. OPĆE ODREDBE
Članak 508.
Kreditna institucija je dužna inicijalni kapitalni zahtjev za tržišne rizike izračunavati kao zbroj:
1) inicijalnih kapitalnih zahtjeva za pozicije u knjizi trgovanja, što uključuje:
a) inicijalni kapitalni zahtjev za pozicijske rizike izračunat u skladu s dijelom 3. ove Glave;
b) inicijalni kapitalni zahtjev za prekoračenje dopuštenih izloženosti izračunat u skladu s dijelom 8. ove Glave;
2) inicijalnih kapitalnih zahtjeva za sve pozicije kreditne institucije (pozicije knjige banke i knjige trgovanja), što uključuje:
a) inicijalni kapitalni zahtjev za valutni rizik izračunat u skladu s dijelom 4. ove Glave;
b) inicijalni kapitalni zahtjev za robni rizik izračunat u skladu s dijelom 5. ove Glave.
Članak 509.
Iznimno od članka 508. ove Odluke, kreditna institucija može za potrebe izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike, valutni i robni rizik koristiti interne modele u skladu s dijelom 7. ove Glave ako je za to dobila prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke.
222
Članak 510.
(1) Kreditna institucija je dužna izračunavati kapitalni zahtjev za pozicije u knjizi trgovanja u skladu s odredbama Glave II. ove Odluke, pod uvjetom da je ukupna vrijednost pozicija u knjizi trgovanja:
1) manja od 5% vrijednosti ukupnih poslova kreditne institucije tijekom više od tri dana u jednom kalendarskom mjesecu ili
2) manja od 100 milijuna kuna tijekom više od tri dana u jednom kalendarskom mjesecu ili
3) uvijek manja od 6% vrijednosti ukupnih poslova kreditne institucije, a ukupna vrijednost pozicija u knjizi trgovanja uvijek je manja od 140 milijuna kuna.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako Hrvatska narodna banka utvrdi da poslovi trgovanja određene kreditne institucije nisu značajni s obzirom na njezine ukupne poslove, može po službenoj dužnosti donijeti rješenje o izuzimanju te kreditne institucije iz izračuna kapitalnog zahtjeva u skladu s dijelom 3., dijelom 8. odnosno dijelom 7. ove Glave.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako Hrvatska narodna banka utvrdi da su poslovi trgovanja određene kreditne institucije značajni s obzirom na njezine ukupne poslove, može po službenoj dužnosti rješenjem naložiti toj kreditnoj instituciji da izračunava kapitalni zahtjev u skladu s dijelom 3., dijelom 8. odnosno dijelom 7. ove Glave.
Članak 511.
Pri određivanju vrijednosti ukupnih poslova kreditna institucija dužna je uzeti u obzir vrijednost bilančnih i izvanbilančnih stavki. U tu će se svrhu vrijednost dužničkih instrumenata odrediti prema nominalnoj ili tržišnoj vrijednosti, vrijednost vlasničkih instrumenata prema tržišnoj vrijednosti, a vrijednost izvedenih financijskih instrumenata prema nominalnoj ili tržišnoj vrijednosti odnosne varijable. Dobivene pozicije uključuju se u izračun vrijednosti ukupnih poslova kreditne institucije u apsolutnim iznosima.
Članak 512.
Ako je kreditna institucija dužna izračunavati inicijalne kapitalne zahtjeve za pozicijske rizike u skladu s dijelom 3., dijelom 8. odnosno dijelom 7. ove Glave, dužna je izračunavati kapitalne zahtjeve na taj način i onda kad joj ukupna vrijednost pozicija u knjizi trgovanja padne ispod limita navedenih u članku 510. ove Odluke, sve dok od Hrvatske narodne banke ne dobije obavijest da više nije dužna na taj način izračunavati kapitalne zahtjeve.
2. KNJIGA TRGOVANJA
2.1. OPĆE ODREDNICE KNJIGE TRGOVANJA
223
Članak 513.
(1) Knjiga trgovanja obuhvaća pozicije u financijskim instrumentima i robi koje se drže s namjerom trgovanja ili da bi se zaštitili određeni elementi knjige trgovanja, pod uvjetom da te pozicije nemaju nikakvih ograničenja s obzirom na njihovu utrživost ili s obzirom na mogućnost zaštite rizika koji iz njih proizlazi.
(2) Kreditna institucija može u knjigu trgovanja uključiti i pozicije proizašle iz interne zaštite ako su ispunjeni uvjeti iz članka 517. ove Odluke.
(3) Pozicije koje se drže s namjerom trgovanja one su pozicije koje kreditna institucija drži radi preprodaje u kratkom roku i/ili s namjerom ostvarivanja dobiti u kratkom roku od stvarne ili očekivane razlike između njihove kupovne i prodajne cijene ili od drugih promjena cijena ili kamatnih stopa.
(4) Pod pozicijama smatraju se vlastite pozicije kreditne institucije (engl. propriatory positions), pozicije proizašle iz transakcija na zahtjev klijenata kreditne institucije (engl. client servicing) i pozicije proizašle iz poslova posebne burzovne trgovine (engl. market making).
(5) U knjigu trgovanja raspoređuju se i sve stavke koje se u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 39 raspoređuju u kategoriju Financijska imovina ili obveze po fer vrijednosti u računu dobiti i gubitka namijenjene trgovanju.
(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, ugrađeni izvedeni financijski instrument koji se u skladu s odredbama Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja smatra samostalnim izvedenim financijskim instrumentom, a koji ne ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka, neće se smatrati pozicijom knjige trgovanja i neće se uključivati u izračun kapitalnih zahtjeva u skladu sa dijelom 3. i dijelom 6. odnosno dijelom 7. ove Glave.
(7) Ako ugrađeni izvedeni financijski instrument ne predstavlja poziciju knjige trgovanja, kreditna institucija je dužna na odgovarajući način pratiti, mjeriti i upravljati rizicima koji iz njega proizlaze te ih uzeti u obzir u procesu procjene internoga kapitala kreditne institucije.
(8) Ako utvrdi da određeni instrument nije upotrijebljen za trgovanje, Hrvatska narodna banka može ga rješenjem isključiti iz knjige trgovanja kreditne institucije, bez obzira na njegov raspored prema Međunarodnom računovodstvenom standardu 39.
(9) Ako utvrdi da je određeni instrument upotrijebljen za trgovanje, Hrvatska narodna banka može ga rješenjem uključiti u knjigu trgovanja kreditne institucije, bez obzira na njegov raspored prema Međunarodnom računovodstvenom standardu 39.
Članak 514.
Kreditna institucija dužna je internim aktima definirati barem:
1) obuhvat knjige trgovanja s opisom aktivnosti koje se smatraju trgovanjem i strategiju trgovanja kojom će se definirati očekivano razdoblje držanja pozicija ili portfelja u knjizi trgovanja,
224
2) kriterije, postupke i ovlaštenja za prijenos pojedinačnih pozicija ili rizika u knjigu trgovanja ili njihovo isključivanje iz knjige trgovanja,
3) limite i dinamiku revidiranja tih limita,
4) organizacijske jedinice kreditne institucije ovlaštene za zauzimanje pozicija u knjizi trgovanja te ovlaštenja pojedinih radnika kreditne institucije za zauzimanje pozicija u okviru propisanih limita te u skladu s propisanom strategijom trgovanja,
5) proces praćenja pozicija knjige trgovanja s obzirom na propisanu strategiju trgovanja,
6) sustav izvještavanja uprave i višeg rukovodstva o pozicijama i iskorištenosti limita koji je integriran u svakodnevni proces upravljanja rizicima kreditne institucije
7) sustav procjene kvalitete i raspoloživosti tržišnih cijena, koji uključuje praćenje prometa i veličine pozicija kojim se trguje na određenom tržištu i
8) proces praćenja pozicija s obzirom na procjenu njihove utrživosti ili mogućnost zaštite tih pozicija ili pojedinih rizika koji iz njih proizlaze.
Članak 515.
(1) Kreditna institucija može stavke navedene u članku 27. stavku 1. točkama 1., 2. i 3. Odluke o jamstvenom kapitalu kreditnih institucija uključiti u knjigu trgovanja pod uvjetom da po tim pozicijama aktivno obavlja poslove posebne burzovne trgovine i da za trgovanje tim pozicijama ima uspostavljen sustav unutarnjih kontrola.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, smatra se da kreditna institucija obavlja poslove posebne burzovne trgovine ako svakodnevno objavljuje kupovne i prodajne cijene navedenih vrijednosnih papira po kojima ima namjeru i mogućnost izvršiti svaku transakciju kupnje i prodaje te ako kreditna institucija već najmanje godinu dana trguje navedenim instrumentima s nepovezanim drugim ugovornim stranama.
Članak 516.
Pozicije koje proizlaze iz repo, obratnih repo ugovora i ugovora o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani i od druge ugovorne strane mogu se uključiti u knjigu trgovanja za potrebe izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike u skladu s dijelom 3. ove Glave ako navedene transakcije udovoljavaju uvjetima uključivanja u knjigu trgovanja te ako je kreditna institucija dosljedna pri uključivanju takvih transakcija u knjigu trgovanja. Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik navedene će se transakcije tretirati u skladu s dijelom 6. Glave II. ove Odluke.
2.2. INTERNA ZAŠTITA
Članak 517.
(1) Interna zaštita u kreditnoj instituciji jest odnos zaštite koji se uspostavlja između organizacijske jedinice odgovorne za aktivno upravljanje pozicijama u knjizi trgovanja i ostalih
225
organizacijskih jedinica kreditne institucije, a kojim se značajno ili u cijelosti umanjuju pojedinačni rizici koji proizlaze iz stavke ili grupe stavki iz knjige banke. Pozicije koje proizlaze iz interne zaštite mogu se uključiti u knjigu trgovanja ako se takve pozicije drže s namjerom trgovanja, ako ih kreditna institucija tretira u skladu s odredbama članka 513. do članka 516., članka 518. i članka 519. ove Odluke i ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) cilj uspostavljanja interne zaštite nije smanjenje kapitalnih zahtjeva,
2) za svaki odnos interne zaštite postoji dokumentacija, odobrenje uprave kreditne institucije i propisani postupci unutarnje revizije,
3) interna zaštita uspostavljena je po tržišnim uvjetima,
4) ukupnim tržišnim rizikom proizašlim iz interne zaštite aktivno se upravlja u okviru postojećih pozicijskih limita i
5) kreditna institucija ima uspostavljen sustav praćenja pozicija proizašlih iz interne zaštite.
(2) Ako kreditna institucija koristi internu zaštitu za zaštitu kamatnog rizika koji proizlazi iz stavke ili grupe stavki iz knjige banke, dužna je pri izračunu izloženosti kamatnom riziku u knjizi banke uzeti u obzir učinke interne zaštite.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako kreditna institucija internom zaštitom štiti izloženost kreditnom riziku koji proizlazi iz stavke ili grupe stavki iz knjige banke primjenom kreditne izvedenice iz knjige trgovanja i ako je kreditna institucija kupila kreditnu izvedenicu od priznatog pružatelja kreditne zaštite kojom se kreditni rizik prenosi na tog pružatelja kreditne zaštite te pod uvjetom da je kupljena kreditna izvedenica priznata kao instrument kreditne zaštite u skladu s odredbama dijela 4. Glave II. ove Odluke, ni interna zaštita ni kupljena kreditna izvedenica neće se uključivati u knjigu trgovanja za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva, uz uvjet da kreditna institucija nije primijenila odredbe članka 411. stavka 4. ove Odluke.
2.3. SUSTAV VREDNOVANJA POZICIJA U KNJIZI TRGOVANJA
Članak 518.
(1) Kreditna institucija je dužna sve pozicije u knjizi trgovanja kad god je moguće, a najmanje dnevno iskazivati po njihovoj tržišnoj vrijednosti na temelju cijena i ostalih tržišnih faktora koje objavljuje neovisni izvor. Pri vrednovanju pozicija u knjizi trgovanja kreditna je institucija dužna primjenjivati odredbe Međunarodnih standarda finacijskog izvještavanja.
(2) Kreditna institucija je dužna provjeru tržišnih cijena pozicija u knjizi trgovanja ili ulaznih podataka modela za vrednovanje provoditi najmanje jednom mjesečno, a po potrebi i češće, ovisno o karakteristikama referentnih tržišta odnosno o strategiji trgovanja kreditne institucije za pojedine pozicije u knjizi trgovanja.
(3) Kreditna institucija je dužna internim aktima najmanje propisati:
226
1) jasno određen opseg odgovornosti različitih organizacijskih jedinica uključenih u proces vrednovanja,
2) metode vrednovanja pojedinih pozicija te postupke i učestalost provjere njihove primjerenosti,
3) izvore tržišnih parametara koji se koriste u procesu vrednovanja te postupke i učestalost provjere njihove primjerenosti,
4) vrijeme preuzimanja cijena i ostalih tržišnih parametara za potrebe vrednovanja i
5) uvjete i postupke u prilagodbi metoda vrednovanja,
6) smjernice za upotrebu interno definiranih parametara (engl. unobservable inputs) koji odražavaju pretpostavke kreditne institucije glede faktora kojima bi se sudionici na tržištu koristili pri određivanju cijene pozicije.
(4) Organizacijske jedinice kreditne institucije odgovorne za vrednovanje pozicija u knjizi trgovanja odnosno organizacijske jedinice koje su uključene u proces vrednovanja pozicija ili provjere tržišnih cijena i ulaznih podataka modela, moraju biti neovisne o organizacijskoj jedinici kreditne institucije odgovornoj za aktivno upravljanje pozicijama u knjizi trgovanja. Kreditna institucija je dužna uspostaviti organizacijsku strukturu na način da navedene organizacijske jedinice budu u nadležnosti različitih članova uprave kreditne institucije.
Članak 519.
(1) Ako kreditna institucija koristi model za vrednovanje pozicija u knjizi trgovanja, osim uvjeta sukladno Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, dužna je ispuniti i sve sljedeće uvjete:
1) dokumentirati sve kvalitativne i kvantitativne postavke modela te propisati postupke u slučaju naknadnih izmjena modela,
2) identificirati sve značajne rizike koji proizlaze iz pozicija koje se vrednuju pomoću modela i mogućnosti njihove zaštite primjenom instrumenata za koje postoje tržišta na kojima se aktivno trguje tim instrumentima,
3) upoznati upravu i više rukovodstvo kreditne institucije s dijelovima knjige trgovanja i svim drugim pozicijama čija se tržišna vrijednost određuje primjenom modela, kao i s utjecajem takvog načina vrednovanja na razinu pouzdanosti izvještaja o rizicima kojima je kreditna institucija izložena, odnosno o rezultatima poslovanja koji proizlaze iz pozicija knjige trgovanja,
4) ako je model za vrednovanje pozicija u knjizi trgovanja razvila sama kreditna institucija, on mora biti razvijen i odobren od strane organizacijske jedinice kreditne institucije koja nije odgovorna za aktivno upravljanje pozicijama u knjizi trgovanja; kreditna institucija je dužna model testirati tako da ga provede organizacijska jedinica koja nije sudjelovala u procesu razvoja modela te tako da obuhvati barem provjeru primjerenosti matematičkih formula, valjanost pretpostavka i kvalitetu aplikativne podrške modela,
227
5) osigurati presliku modela koja će se koristiti za redovite provjere točnosti izračuna modela koji je u upotrebi,
6) organizacijska jedinica kreditne institucije odgovorna za upravljanje rizicima mora biti upoznata s nedostacima modela u primjeni kako bi na odgovarajući način procijenila njihov utjecaj na rezultate modela vrednovanja i
7) redovito revidirati model radi procjene njegove valjanosti.
(2) Kreditna institucija je dužna provoditi vrednovanje pozicija knjige trgovanja primjenom vlastitog modela ako nezavisni izvori tržišnih faktora nisu dostupni, ako kreditna institucija sumnja u njihovu objektivnost ili ako pozicije u knjizi trgovanja postanu manje likvidne. Manje likvidne pozicije jesu pozicije koje proizlaze iz događaja na tržištu ili događaja vezanih uz samu kreditnu instituciju.
(3) Kreditna institucija je dužna internim aktima propisati kriterije na temelju kojih će za vrednovanje pozicija u knjizi trgovanja primjeniti model za vrednovanje umjesto tržišnih informacija i obratno, te kontinuirano revidirati propisane kriterije u svrhu procjene njihove daljnje primjenjivosti.
(4) Prilikom provođenja vrednovanja pozicija knjige trgovanja primjenom modela, kreditna institucija je osobito dužna uzeti u obzir:
1) opće faktore: kreditnu maržu (engl. credit spread), trošak zatvaranja pozicija, operativni rizik, prijevremeno zatvaranje pozicija i rizik modela;
2) faktore vezane uz procjenu likvidnosti pojedinih pozicija: razdoblje potrebno za uspostavljanje zaštite pojedine pozicije ili rizika proizašlih iz takve pozicije, volatilnost i prosječnu razliku između cijena ponude i potražnje, dostupnost tržišnih kotacija, volatilnost i prosječni obujam trgovanja, kao i obujam trgovanja u razdoblju stresnih uvjeta na tržištu, tržišne koncentracije te vrijeme držanja pojedinih pozicija u knjizi trgovanja.
(5) Kreditne institucije dužne su prilikom provođenja vrednovanja primjenom modela za pozicije knjige trgovanja u kompleksnim proizvodima, uključujući sekuritizacijske izloženosti i kreditne izvedenice na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza, izričito u obzir uzeti rizik modela povezan s mogućim nedostacima korištene metodologije vrednovanja i rizik modela povezan s primjenom interno definiranih (i moguće netočnih) kalibracijskih parametara u modelu vrednovanja.
3. IZRAČUNAVANJE INICIJALNIH KAPITALNIH ZAHTJEVA ZA POZICIJSKE RIZIKE
3.1. PRIJEBOJ POZICIJA
Članak 520.
(1) Iznos dugih (kratkih) pozicija kreditne institucije koji prelazi iznos njezinih kratkih (dugih) pozicija u istovjetnim vlasničkim i dužničkim instrumentima, zamjenjivim vrijednosnim papirima i izvedenim financijskim instrumentima, smatra se njezinom neto pozicijom u svakome od tih
228
različitih instrumenata. Pri izračunavanju neto pozicije izvedeni financijski instrumenti tretiraju se kao pozicije u odnosnim (i hipotetičnim) instrumentima.
(2) Za potrebe prijeboja pozicija istovjetnim se instrumentima smatraju oni instrumenti koji imaju istog izdavatelja, nose istu kamatnu stopu, imaju isti rok dospijeća, nominirani su u istoj valuti i imaju isti pravni položaj u slučaju otvaranja stečajnog postupka.
(3) Kreditna institucija može, za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike, pozicije u zamjenjivim vrijednosnim papirima tretirati kao pozicije u dužničkim odnosno vlasničkim vrijednosnim papirima, ovisno o vjerojatnosti zamjene pojedinoga zamjenjivoga vrijednosnog papira. Prijeboj pozicija u zamjenjivim vrijednosnim papirima i odnosnih vrijednosnih papira nije dopušten.
3.2. SPECIFIČNI I OPĆI POZICIJSKI RIZIK DUŽNIČKIH INSTRUMENATA
Članak 521.
(1) Kreditna institucija je dužna rasporediti neto pozicije u dužničkim instrumentima (uključujući i pozicije proizašle iz vlasničkih izvedenih instrumenata iz članka 543. ove Odluke koji se odnose na hipotetične pozicije u nerizičnim dužničkim instrumentima) u skladu s valutom u kojoj su nominirani i izračunati inicijalni kapitalni zahtjev za specifični i opći rizik, i to u svakoj valuti zasebno.
(2) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični rizik pozicije u istim dužničkim instrumentima proizašle iz izvedenih instrumenata u skladu s dijelom 3.2.1. ove Glave mogu se prebiti međusobno ili s pozicijama u odnosnim instrumentima.
3.2.1.Tretman izvedenih i ostalih financijskih instrumenata
Članak 522.
(1) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za pozicijske rizike izvedeni financijski instrumenti (osim opcija) tretiraju se kao kombinacija hipotetičnih dugih i kratkih pozicija i, ako je odnosna varijabla vrijednosni papir, kratkih/dugih pozicija u odnosnom vrijednosnom papiru. Hipotetične duge/kratke pozicije jesu pozicije u kojima je kreditna institucija odredila kamate koje će primiti/platiti u nekom trenutku u budućnosti.
(2) Duga pozicija u kamatnoj ročnici (engl. interest rate futures, IRF) tretira se kao kombinacija kratke pozicije u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru bez kupona s rokom dospijeća jednakim roku dospijeća ročnice i duge pozicije u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru bez kupona s rokom dospijeća jednakim roku dospijeća kamatne ročnice uvećanom za razdoblje na koje se ugovor odnosi.
(3) Prodani kamatni forvard (engl. forward rate agreement) tretira se kao kombinacija duge pozicije u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru bez kupona s rokom dospijeća jednakim roku dospijeća kamatnog forvarda uvećanom za razdoblje na koje se ugovor odnosi i kratke pozicije u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru bez kupona s rokom dospijeća jednakim roku dospijeća kamatnog forvarda.
229
(4) Terminska obveza kupnje/prodaje dužničkog instrumenta u budućnosti tretira se kao kombinacija kratke/duge pozicije u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru bez kupona s rokom dospijeća jednakim roku dospijeća terminskog ugovora te duge/kratke pozicije u dužničkom instrumentu na koji se ugovor odnosi s odgovarajućim rokom dospijeća.
(5) Valutni forvardi i ročnice tretiraju se kao duge/kratke pozicije u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru bez kupona u kupljenoj/prodanoj valuti i s rokom dospijeća jednakim roku dospijeća ugovora.
(6) Ugovori o razmjeni (kamatni i međuvalutni) tretiraju se kao dvije hipotetične pozicije u nerizičnim dužničkim vrijednosnim papirima s rokom dospijeća jednakim roku dospijeća ugovora o razmjeni:
1) kamatni ugovor o razmjeni (engl. interest rate swap) tretira se kao kombinacija duge i kratke pozicije u nerizičnim dužničkim vrijednosnim papirima s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom i odgovarajućim rokovima dospijeća,
2) međuvalutni kamatni ugovor o razmjeni (engl. currency interest rate swap) tretira se kao kombinacija duge i kratke pozicije u nerizičnim dužničkim vrijednosnim papirima u određenoj valuti s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom (ovisno o tome koja se odnosi na tu valutu) te s odgovarajućim dospijećima.
(7) Opcije na kamatne stope, dužničke i vlasničke vrijednosne papire, indekse, terminske ugovore, ugovore o razmjeni i valute tretiraju se u skladu s dijelom 6. ove Glave.
(8) Varanti koji se odnose na dužničke i vlasničke vrijednosne papire tretiraju se na isti način kao i instrumenti iz stavka 7. ovoga članka.
Članak 523.
Pozicije proizašle iz repo, obratnih repo ugovora te ugovora o pozajmljivanju vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani i od druge ugovorne strane u skladu s člankom 516. ove Odluke tretiraju se kao:
1) duga pozicija u odnosnom vrijednosnom papiru s odgovarajućim rokom dospijeća i kratka pozicija u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru s rokom dospijeća ugovora i kamatnom stopom jednakom stopi ponovnog otkupa (engl. repurchase rate), za repo ugovore i ugovore o pozajmljivanju vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani;
2) duga pozicija u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru s rokom dospijeća ugovora i kamatnom stopom jednakom stopi ponovnog otkupa, za obratne repo ugovore i ugovore o pozajmljivanju vrijednosnih papira od druge ugovorne strane.
3.2.1.1. Tretman pružatelja zaštite
Članak 524.
(1) Ako nije drugačije propisano ovom Odlukom, za potrebe izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike pružatelj kreditne zaštite tretirat će pozicije proizašle iz kreditnih
230
izvedenica kao dužničke instrumente u visini njihovih zamišljenih iznosa (engl. notional amount). Iznimno, kreditna institucija može zamišljeni iznos kreditne izvedenice zamijeniti zamišljenim iznosom umanjenim za sve promjene tržišne vrijednosti kreditne izvedenice nastale od datuma ugovaranja te kreditne izvedenice. Za potrebe izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva za specifični pozicijski rizik (osim u slučaju ugovora o razmjeni ukupnog prinosa) dospijeća pozicija određivat će se u skladu s dospijećem ugovora o kreditnoj izvedenici. U skladu s tim:
1) Ugovor o razmjeni ukupnog prinosa tretira se kao kombinacija duge pozicije u referentnoj obvezi s rokom dospijeća jednakim roku dospijeća ugovora o razmjeni ukupnog prinosa (za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za opći i specifični pozicijski rizik) i kratke pozicije u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru s rokom dospijeća jednakim roku do sljedeće promjene kamatne stope (za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za opći pozicijski rizik).
2) Kreditna izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza tretira se, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik, kao hipotetična duga pozicija u referentnoj obvezi. Iznimno, ako je kreditnoj izvedenici na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza dodijeljen vanjski kreditni rejting i ako izvedenica zadovoljava uvjete za kvalificirajuće dužničke stavke iz članka 532. ove Odluke, ona se tretira kao duga pozicija u tom izvedenom instrumentu. Ako je ugovorom o kreditnoj izvedenici ugovoreno plaćanje kamata ili premije za vrijeme trajanja ugovora, takvi se novčani tokovi, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za opći pozicijski rizik, tretiraju kao hipotetična pozicija u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru s odgovarajućom kamatnom stopom i dospijećem jednakim dospijeću ugovora.
3) Kreditni zapis (engl. credit linked note)
- Kreditni zapis koji se odnosi na jednu izloženost (engl. single name credit linked note) tretira se, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za opći pozicijski rizik, kao duga pozicija u odnosnom dužničkom instrumentu (zapisu). Za potrebe izračuna specifičnoga pozicijskog rizika kreditni zapis koji se odnosi na jednu izloženost tretira se kao hipotetična duga pozicija u referentnoj obvezi i kao duga pozicija u dužničkom instrumentu. Iznimno, ako je kreditnom zapisu koji se odnosi na jednu izloženost dodijeljen vanjski kreditni rejting i ako zapis ispunjava uvjete za kvalificirajuće dužničke stavke iz članka 532. ove Odluke, on se, za potrebe izračuna specifičnoga pozicijskog rizika, tretira kao jedinstvena duga pozicija u kreditnom zapisu.
- Kreditni zapis koji se odnosi na više izloženosti (engl. multiple name credit linked note) tretira se, za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za opći pozicijski rizik, kao duga pozicija u odnosnom dužničkom instrumentu (zapisu). Kreditni zapis koji pruža proporcionalnu zaštitu odnosnih referentnih obveza tretira se, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik, kao duga pozicija u dužničkom instrumentu (zapisu) te kao duga pozicija po svakoj referentnoj obvezi na koju se kreditni zapis odnosi u iznosu koji odgovara udjelu pojedinačne referentne obveze u ukupnom zamišljenom iznosu kreditnog zapisa koji se odnosi na više izloženosti. Više obveza po jednom referentnom subjektu tretirat će se kao jedinstvena duga pozicija s pripadajućim ponderom kreditnog rizika koji je jednak najvećem ponderu dodijeljenom navedenim obvezama. Iznimno, ako je kreditnom zapisu koji se odnosi na više izloženosti dodijeljen vanjski kreditni rejting i ako zapis zadovoljava uvjete za kvalificirajuće dužničke stavke iz članka 532. ove Odluke, on se, za potrebe izračuna
231
specifičnoga pozicijskog rizika, tretira kao jedinstvena duga pozicija u dužničkom instrumentu (zapisu).
4) Kreditna izvedenica na osnovi nastanka prvog statusa neispunjavanja obveza tretira se, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik, kao duga pozicija po svakoj referentnoj obvezi na koju se ugovor o kreditnoj izvedenici odnosi. Ako je iznos najvećega mogućeg plaćanja po kreditnom događaju manji od inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik, tada se iznos najvećega mogućeg plaćanja može uzeti kao inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik. Ako kreditna izvedenica na osnovi nastanka prvog statusa neispunjavanja obveza ima dodijeljen vanjski kreditni rejting, kreditna institucija pružatelj zaštite izračunava inicijalni kapitalni zahtjev za specifični rizik primjenom kreditnog rejtinga kreditne izvedenice i odgovarajućeg pondera za sekuritizacijski rizik. Ako je ugovorom o kreditnoj izvedenici ugovorena obveza plaćanja kamata ili premije za vrijeme trajanja ugovora, takvi se novčani tokovi, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za opći pozicijski rizik, tretiraju kao hipotetična pozicija u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru s odgovarajućom kamatnom stopom i dospijećem jednakim dospijeću ugovora.
5) Kreditna izvedenica na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza tretira se, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik, kao duga pozicija po svakoj referentnoj obvezi na koju se ugovor o kreditnoj izvedenici odnosi, umanjena za n–1 dugih pozicija u referentnim obvezama s najmanjim inicijalnim kapitalnim zahtjevima za specifični pozicijski rizik. Ako je iznos najvećega mogućeg plaćanja po kreditnom događaju manji od inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik, tada se iznos najvećega mogućeg plaćanja može uzeti kao inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik. Ako kreditna izvedenica na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza ima dodijeljen vanjski kreditni rejting, kreditna institucija pružatelj zaštite izračunava inicijalni kapitalni zahtjev za specifični rizik primjenom kreditnog rejtinga kreditne izvedenice i odgovarajućeg pondera za sekuritizacijski rizik. Ako je ugovorom o kreditnoj izvedenici ugovoreno plaćanje kamata ili premije za vrijeme trajanja ugovora, takvi se novčani tokovi, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za opći pozicijski rizik, tretiraju kao hipotetična pozicija u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru s odgovarajućom kamatnom stopom i dospijećem jednakim dospijeću obveze iz ugovora.
(2) Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva u skladu s dijelom 6.2. Glave II. ove Odluke ukupna izloženost po kreditnim zapisima iz stavka 1. točke 3. ovoga članka jednaka je nuli.
3.2.1.2. Tretman primatelja zaštite
Članak 525.
(1) Za potrebe izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike primatelj zaštite tretira pozicije proizašle iz ugovora o kreditnoj izvedenici na isti način kao i pružatelj zaštite, ali sa suprotnim predznakom, osim u slučaju kreditnog zapisa koji ne rezultira kratkom pozicijom u samom dužničkom instrumentu. Ako kreditna izvedenica ima ugrađenu opciju prijevremenog otkupa u kombinaciji s ugovornom odredbom o povećanju prinosa (engl. step-up), dospijeće pozicija proizašlih iz kreditne izvedenice korigirat će se u skladu s tim.
232
(2) U slučaju kreditne izvedenice na osnovi nastanka prvog statusa neispunjavanja obveza kreditna institucija primatelj zaštite može, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik dužničkih instrumenata, uključiti kratku poziciju proizašlu iz referentne obveze s najmanjim ponderom rizika u skladu s tablicom 27. iz članka 531.
(3) U slučaju ugovora o kreditnoj izvedenici na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza kreditna institucija primatelj zaštite može navedeni instrument uključiti u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik samo ako za n–1 referentnih obveza ima uspostavljenu drugu kreditnu zaštitu ili ako se kreditni događaj za n–1 referentnih obveza već dogodio. U tom se slučaju ugovor o kreditnoj izvedenici na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični rizik tretira na način analogan tretmanu ugovora o kreditnoj izvedenici na osnovi nastanka prvog statusa neispunjavanja obveza iz stavka 2. ovoga članka.
3.2.1.3. Modeli osjetljivosti
Članak 526.
Kreditna institucija koja na temelju diskontiranih novčanih tokova vrednuje i upravlja kamatnim rizikom proizašlim iz izvedenih financijskih instrumenata, može za potrebe izračuna pozicija u navedenim instrumentima upotrebljavati modele osjetljivosti. Takve modele kreditna institucija može upotrebljavati i za izračun pozicija u obveznicama, pod uvjetom da se glavnica po tim obveznicama otplaćuje u razdoblju do dospijeća same obveznice. Takve pozicije uključuju se u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za opći kamatni rizik u skladu s dijelom 3.2.3.1. ili 3.2.3.2. ove Glave.
Članak 527.
(1) Modele osjetljivosti iz članka 526. ove Odluke kreditna institucija može upotrebljavati ako je dobila prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke, pri čemu je kreditna institucija dužna ispuniti sve sljedeće uvjete:
1) pozicije dobivene primjenom modela imaju jednaku osjetljivost na promjene kamatnih stopa kao i odnosni novčani tokovi i
2) osjetljivost pozicija na promjenu kamatnih stopa procjenjuje se na temelju neovisnoga kretanja uzorka kamatnih stopa na krivulji prinosa s najmanje jednom točkom osjetljivosti u svakom razredu dospijeća iz tablice 28. iz članka 541. ove Odluke.
(2) Uvjete iz stavka 1. ovoga članka kreditna institucija je dužna kontinuirano ispunjavati počevši od dana dobivanja odobrenja od Hrvatske narodne banke za upotrebu modela osjetljivosti.
Članak 528.
Kreditna institucija je dužna podnijeti zahtjev za upotrebu modela osjetljivosti i priložiti sljedeću dokumentaciju:
233
1) naznaku vrste financijskih instrumenata na koje kreditna institucija namjerava primijeniti model osjetljivosti,
2) osnovne postavke modela osjetljivosti i
3) dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 527. ove Odluke.
Članak 529.
(1) Ako kreditna institucija prestane ispunjavati uvjete iz članka 527. ove Odluke, dužna je Hrvatskoj narodnoj banci dostaviti vremenski plan ponovnog usklađivanja s tim uvjetima ili dokazati da učinci neispunjavanja nisu materijalni.
(2) Hrvatska narodna banka može oduzeti odobrenje za primjenu modela osjetljivosti:
1) ako kreditna institucija ne postupa u skladu sa supervizorskim mjerama kojima joj je naloženo ispravljanje nepravilnosti, a u vezi s uvjetima iz članka 527. stavka 1. ove Odluke
2) ako kreditna institucija značajno odstupa od uvjeta iz članka 527. stavka 1. ove Odluke.
Članak 530.
Kreditna institucija koja ne upotrebljava modele osjetljivosti iz članka 526. ove Odluke, može, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za opći kamatni rizik, isključiti pozicije proizašle iz izvedenih instrumenata definiranih člankom 522. ove Odluke ako te pozicije ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
1) pozicije imaju istu vrijednost i nominirane su u istoj valuti,
2) referentne kamatne stope (za pozicije s promjenjivom kamatnom stopom) ili kuponske kamatne stope (za pozicije s fiksnom kamatnom stopom) ne razlikuju se značajno,
3) sljedeći datumi određivanja kamatne stope (za pozicije s promjenjivom kamatnom stopom) ili preostali rokovi do dospijeća (za pozicije s fiksnom kamatnom stopom), odgovaraju sljedećim ograničenjima:
- navedeni rokovi padaju na isti dan, kod pozicija kojima su ti rokovi kraći od mjesec dana,
- navedeni rokovi ne razlikuju se za više od sedam dana, kod pozicija kojima su ti rokovi između mjesec dana i godine dana i
- navedeni rokovi ne razlikuju se za više od 30 dana, kod pozicija kojima su ti rokovi duži od jedne godine.
3.2.2. Specifični pozicijski rizik dužničkih instrumenata
234
Članak 531.
(1) Kreditna institucija raspoređuje neto pozicije u dužničkim instrumentima iz knjige trgovanja, a koji nisu sekuritizacijske pozicije, u odgovarajuće kategorije prema tablici 27. iz ovog članka, ovisno o izdavatelju/dužniku, vanjskom ili internom kreditnom rejtingu i preostalom roku do dospijeća, te ih zatim množi s propisanim ponderima. Ponderirane se pozicije, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik dužničkih instrumenata, zbrajaju u njihovim apsolutnim iznosima. Inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik sekuritizacijskih pozicija izračunava se u skladu s člankom 534.a ove Odluke. Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik, u skladu s ovim člankom i člankom 534.a ove Odluke, kreditna institucija može ograničiti najveći iznos ponderirane pozicije na iznos jednak najvećem mogućem gubitku koji nastaje zbog rizika neispunjavanja obveza. Za kratku poziciju to se ograničenje može odrediti kao iznos jednak promjeni vrijednosti nastaloj zbog toga jer su referentni subjekti postali subjekti bez rizika neispunjavanja obveza.
Tablica 27.
Kategorija Ponder rizika
Dužnički financijski instrumenti izdani od ili s garancijom/jamstvom središnje države, izdani od središnjih banaka, međunarodnih organizacija, multilateralnih razvojnih banaka te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave država članica koje ispunjavaju uvjete za stupanj kreditne kvalitete 1 ili kojima je dodijeljen ponder rizika 0% u skladu s dijelom 2. Glave II. ove Odluke.
0%
Dužnički financijski instrumenti izdani od ili s garancijom/jamstvom središnje države, izdani od središnjih banaka, međunarodnih organizacija, multilateralnih razvojnih banaka te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave država članica koje ispunjavaju uvjete za stupanj kreditne kvalitete 2 ili 3 u skladu s dijelom 2. Glave II. ove Odluke, dužnički financijski instrumenti izdani od ili s garancijom/jamstvom institucija koje ispunjavaju uvjete za stupanj kreditne kvalitete 1 ili 2 u skladu s dijelom 2. Glave II. ove Odluke, dužnički financijski instrumenti izdani od ili s garancijom/jamstvom trgovačkih društava koja ispunjavaju uvjete za stupanj kreditne kvalitete 1, 2 ili 3 u skladu s dijelom 2. Glave II. ove Odluke i ostale kvalificirajuće stavke u skladu s člankom 532. ove Odluke.
0,25% (preostali rok do dospijeća najviše 6 mjeseci)
1,00% (preostalo rok do dospijeća od 6 do 24 mjeseca)
1,60% (preostali rok do dospijeća preko 24 mjeseca)
Dužnički financijski instrumenti izdani od ili s garancijom/jamstvom središnje države, izdani od središnjih banaka, međunarodnih organizacija, multilateralnih razvojnih banaka, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave država članica te institucija koje ispunjavaju uvjete za stupanj kreditne kvalitete 4 ili 5 u skladu s dijelom 2. Glave II. ove Odluke,
8,00%
235
dužnički financijski instrumenti izdani od ili s garancijom/jamstvom institucija koje ispunjavaju uvjete za stupanj kreditne kvalitete 3 u skladu s dijelom 2. Glave II. ove Odluke, dužnički financijski instrumenti izdani od ili s garancijom/jamstvom trgovačkih društava koja ispunjavaju uvjete za stupanj kreditne kvalitete 4 u skladu s dijelom 2. Glave II. ove Odluke i izloženosti za koje nije dostupna kreditna procjena od priznate VIPKR. Dužnički financijski instrumenti izdani od ili s garancijom/jamstvom središnje države, izdani od središnjih banaka, međunarodnih organizacija, multilateralnih razvojnih banaka, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave država članica te institucija koje ispunjavaju uvjete za stupanj kreditne kvalitete 6 u skladu s dijelom 2. Glave II. ove Odluke i dužnički financijski instrumenti izdani od ili s garancijom/jamstvom trgovačkih društava koja ispunjavaju uvjete za stupanj kreditne kvalitete 5 ili 6 u skladu s dijelom 2. Glave II. ove Odluke.
12,00%
(2) Kreditna institucija nije dužna izračunavati specifični pozicijski rizik za vlastite dužničke instrumente uključene u knjigu trgovanja.
(3) Ako kreditna institucija primjenjuje IRB pristup za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom u skladu s dijelom 3. Glave II. ove Odluke, da bi rasporedila dužničke instrumente prema stupnju kreditne kvalitete u skladu s tablicom 27., izdavatelj/dužnik za kojeg kreditna institucija izračunava kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik treba imati interno dodijeljen rejting sa PD-om jednakim ili nižim od onog koji je pridružen odgovarajućem stupnju kreditne kvalitete za trgovačka društva u skladu s dijelom 2. Glave II. ove Odluke.
(4) Dužničkim instrumentima koje ne zadovoljavaju uvjete za stupnjeve kreditne kvalitete u skladu sa tablicom 27, kreditna institucija dužna je dodijeliti ponder rizika 8% ili 12%, u skladu s tablicom 27. Za navedene instrumente Hrvatska narodna banka može odrediti i primjenu većeg pondera rizika za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik dužničkih instrumenata i/ili zabraniti mogućnost njihova prebijanja za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za opći rizik dužničkih instrumenata.
(5) Za izloženosti proizašle iz poslova sekuritizacije koje predstavljaju odbitnu stavku pri izračunu jamstvenoga kapitala u skladu s odredbama Odluke o jamstvenom kapitalu kreditnih institucija ili kojima je dodijeljen ponder rizika od 1250% u skladu s dijelom 5. Glave II. ove Odluke, inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik dužničkih instrumenata ne može biti manji od kapitalnog zahtjeva koji bi bio izračunat u skladu s dijelom 5. Glave II. ove Odluke. Okvirnim linijama za likvidnost bez rejtinga dodijelit će se ponder rizika koji nije manji od pondera rizika određenog dijelom 5. Glave II. ove Odluke.
(6) Iznimno od stavka 1. ovog članka, kreditna institucija može kao inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik korelacijskog portfelja namijenjenog trgovanju odrediti veći od sljedećih iznosa:
236
(a) ukupni inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik koji bi se primijenio samo na neto duge pozicije korelacijskog portfelja namijenjenog trgovanju ili (b) ukupni inicijalni kapitalni zahtjev za specifični rizik koji bi se primijenio samo na neto kratke pozicije korelacijskog portfelja namijenjenog trgovanju.
(7) Korelacijski portfelj namijenjen trgovanju sastoji se od sekuritizacijskih pozicija i kreditnih izvedenica na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza, koje ispunjavaju sljedeće kriterije:
(a) pozicije nisu niti resekuritizacijske pozicije, niti opcije na sekuritizacijsku tranšu, niti bilo kakve druge izvedenice sekuritizacijskih izloženosti koje ne osiguravaju razmjerni udjel u primicima sekuritizacijske tranše i (b) svi referentni instrumenti su:
– ili instrumenti koji se odnose na samo jednu izloženost (engl. single-name), uključujući i kreditne izvedenice koje se odnose na samo jednu izloženost za koje postoji likvidno dvosmjerno tržište
– ili indeksi kojima se uobičajeno trguje, koji se zasnivaju na tim referentnim subjektima.
Smatra se da dvosmjerno tržište postoji ako postoje neovisne ponude za kupnju i prodaju dane u dobroj vjeri na način da se cijena, koja je razumno povezana s posljednjom prodajnom cijenom ili trenutačnom konkurentnom kotacijom kupovne i prodajne cijene, može odrediti u roku od jednog dana i da se transakcija može namiriti po toj cijeni u relativno kratkom razdoblju u skladu sa standardima trgovanja. (8) U korelacijski portfelj namijenjen trgovanju ne mogu se uključiti:
(a) pozicije čija odnosna imovina ispunjava uvjete za raspoređivanje u kategorije izloženosti prema stanovništvu i izloženosti osigurane nekretninom iz članka 11. stavka 2. ove Odluke, koje su dio knjige banke kreditne institucije niti (b) potraživanja od subjekta posebne namjene.
Kreditna institucija može uključiti u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju pozicije koje nisu niti sekuritizacijske pozicije niti kreditne izvedenice na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza, ali koje pružaju zaštitu od rizika drugim pozicijama tog portfelja, pod uvjetom da za taj instrument ili za njegovu odnosnu imovinu postoji dvosmjerno likvidno tržište u smislu stavka 7. ovog članka.
Članak 532.
U smislu članka 531. ove Odluke, kvalificirajuće stavke obuhvaćaju:
1) duge i kratke pozicije u dužničkim instrumentima koje se raspoređuju prema stupnju kreditne kvalitete koji je jednak ili veći od investicijskog ranga u procesu raspoređivanja kreditnih rejtinga u skladu s dijelom 2. Glave II. ove Odluke. U smislu ove Odluke investicijski rang uključuje kreditni rejting veći ili jednak Baa prema agenciji Moody’s, veći ili jednak BBB prema agenciji S&P i veći ili jednak BBB– prema agenciji Fitch’s;
2) duge i kratke pozicije u dužničkim instrumentima kojima je dodijeljen PD u skladu s dijelom 3. Glave II. ove Odluke koji nije veći od onog koji se dodjeljuje dužničkim instrumentima navedenim u točki 1. ovoga članka;
237
3) duge i kratke pozicije u dužničkim instrumentima kojima nije dodijeljen vanjski kreditni rejting i koje ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
- smatraju se dovoljno likvidnima, - kreditna kvaliteta im je jednaka ili veća od kreditne kvalitete dužničkih instrumenata iz
točke 1. ovoga članka i - uvršteni su na barem jedno organizirano tržište države članice ili na priznatu burzu treće
države;
4) duge i kratke pozicije u dužničkim instrumentima koje su izdale kreditne institucije i koje ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
- smatraju se dovoljno likvidnima i - kreditna kvaliteta im je jednaka ili veća od kreditne kvalitete dužničkih instrumenata
navedenih u točki 1. ovoga članka i
5) duge i kratke pozicije u dužničkim instrumentima s kreditnom kvalitetom izdavatelja jednakom ili višom od one koja je pridružena stupnju kreditne kvalitete 2 u skladu s dijelom 2. Glave II. ove Odluke.
Članak 533.
Iznimno od tablice 27. iz članka 531. ove Odluke, dužničkim vrijednosnim papirima koje je izdala Republika Hrvatska, Hrvatska narodna banka, središnje države ili središnje banke država članica, može biti dodijeljen ponder rizika 0%, ako su takvi dužnički vrijednosni papiri nominirani i financirani u domaćoj valuti te središnje države/središnje banke.
Članak 534.
Iznimno od kategorija iz tablice 27. iz članka 531., Hrvatska narodna banka može naložiti kreditnoj instituciji da pojedinom dužničkom instrumentu dodijeli viši ponder rizika, ako smatra da je izloženost specifičnom pozicijskom riziku koja proizlazi iz pojedinoga dužničkog instrumenta veća od one koju je procijenila kreditna institucija.
Članak 534.a
(1) Za pozicije knjige trgovanja koje su sekuritizacijske pozicije kreditna institucija izračunava inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik primjenom sljedećih pondera rizika:
(a) za sekuritizacijske pozicije na koje bi se, da su u knjizi banke, primjenjivao standardizirani pristup za izračun kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik primjenjuje se ponder rizika od 8% prema standardiziranom pristupu u skladu s odredbama dijela 5. Glave II. ove Odluke (b) za sekuritizacijske pozicije na koje bi se, da su u knjizi banke, primjenjivao pristup zasnovan na internim rejting-sustavima za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik primjenjuje se ponder rizika od 8% prema pristupu zasnovanom na internim rejting-sustavima, u skladu s odredbama dijela 5. Glave II. ove Odluke.
(2) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik u smislu stavka 1. ovog članka, metodu supervizorske formule mogu upotrijebiti kreditne institucije koje
238
nisu u ulozi inicijatora, samo uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke, a koje je mogu primijeniti za istu sekuritizacijsku poziciju kad bi se nalazila u knjizi banke. (3) Kreditna institucija koja primjenjuje IRB pristup za izračun kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik, kao ulazne vrijednosti u metodi supervizorske formule procjene PD-a i LGD-a utvrđuje u skladu s dijelom 3. Glave II. ove Odluke. Hrvatska narodna banka može dopustiti kreditnoj instituciji, na njezin zahtjev, da kao ulazne vrijednosti u metodi supervizorske formule procjene PD-a i LGD-a utvrđuje na temelju procjena koje su dobivene primjenom pristupa iz članka 578. ove Odluke i koje su u skladu s kvantitativnim standardima za pristup zasnovan na internim rejting-sustavima. (4) Iznimno od stavka 1. ovog članka, na sekuritizacijske pozicije na koje bi se primjenjivao ponder rizika u skladu s člankom 437.a ove Odluke kad bi bile u knjizi banke iste kreditne institucije primjenjuje se 8% od pondera rizika utvrđenog u skladu s tim člankom. (5) Inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik sekuritizacijskih pozicija jednak je zbroju ponderiranih neto pozicija iskazanih u apsolutnom iznosu. 9
3.2.2.1. Tretman pozicija u knjizi trgovanja zaštićenih kreditnim izvedenicama
Članak 535.
Specifični pozicijski rizik u knjizi trgovanja zaštićenih kreditnim izvedenicama može se umanjiti u skladu s odredbama članka 536. do članka 538. ove Odluke.
Članak 536.
Ako se vrijednosti duge/kratke pozicije iz knjige trgovanja i kratke/duge pozicije proizašle iz kreditne izvedenice uvijek kreću u suprotnom smjeru i u približno jednakom opsegu, kreditna institucija iz izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični rizik može isključiti obje pozicije. Kreditna institucija može postupiti na navedeni način u sljedećim slučajevima:
1) ako se duga/kratka pozicija u knjizi trgovanja i kratka/duga pozicija proizašla iz kreditne izvedenice odnose na istovjetan instrument ili
2) ako je duga pozicija u knjizi trgovanja zaštićena kratkom pozicijom proizašlom iz ugovora o razmjeni ukupnog prinosa, pri čemu postoji potpuna usklađenost između referentne obveze i izloženosti koja proizlazi iz pozicije u knjizi trgovanja. Navedena potpuna usklađenost ne odnosi se na rok dospijeća ugovora o razmjeni ukupnog prinosa, koji može biti različit od roka dospijeća izloženosti koja proizlazi iz pozicije u knjizi trgovanja.
Članak 537.
(1) Ako se vrijednosti duge/kratke pozicije iz knjige trgovanja i kratke/duge pozicije proizašle iz kreditne izvedenice uvijek kreću u suprotnom smjeru, ali ne u približno jednakom opsegu,
9 Iznimno, do 31. prosinca 2013. kreditna institucija zbraja zasebno ponderirane neto duge pozicije i ponderirane neto kratke pozicije. Veći od ova dva zbroja predstavlja inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik sekuritizacijskih pozicija, pri čemu je kreditna institucija dužna izvijestiti Hrvatsku narodnu banku o zbroju neto dugih i neto kratkih ponderiranih pozicija, raščlanjenom prema vrsti odnosne imovine.
239
kreditna institucija može umanjiti inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik. Kreditna institucija može postupiti na navedeni način u sljedećim slučajevima:
1) ako postoji potpuna usklađenost u vezi s referentnom obvezom, rokom dospijeća referentne obveze i kreditne izvedenice te valutom u kojoj je izražena izloženost koja proizlazi iz pozicije u knjizi trgovanja i
2) ako osnovne karakteristike kreditne izvedenice (npr. definicija kreditnog događaja, zadani sustav namire) ne uzrokuju značajnija odstupanja promjena tržišne vrijednosti izvedenice od tržišne vrijednosti pozicije u knjizi trgovanja.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija može umanjiti izloženost specifičnom pozicijskom riziku na način da za 80% iznosa prenesenog rizika umanji onu poziciju koja nosi veći ponder rizika, dok se za drugu poziciju ne izračunava inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik.
Članak 538.
(1) Ako se vrijednosti duge/kratke pozicije iz knjige trgovanja i kratke/duge pozicije proizašle iz kreditne izvedenice uglavnom kreću u suprotnom smjeru, kreditna institucija može primijeniti djelomično umanjenje inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik. Kreditna institucija može postupiti na navedeni način u sljedećim slučajevima:
1) ako pozicije proizašle iz kreditne zaštite ispunjavaju uvjete iz članka 536. točke 2. ove Odluke, ali postoji neusklađenost između referentne obveze i izloženosti koja proizlazi iz pozicije u knjizi trgovanja; pritom moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
- referentna obveza je istog ranga ili podređena izloženosti koja proizlazi iz pozicije u knjizi trgovanja i
- referentna obveza i izloženost koja proizlazi iz pozicije u knjizi trgovanja odnose se na istog referentnog subjekta te kreditni derivat ima ugrađenu ugovornu odredbu prema kojoj nastup određenog događaja ili stupanje u status neispunjenja po bilo kojoj obvezi referentnog subjekta ima za posljedicu nastup statusa neispunjenja referentne obveze (engl. cross-default, odnosno engl. cross-acceleration);
2) ako pozicije proizašle iz kreditne zaštite ispunjavaju uvjete iz članka 536. točke 1. ili članka 537. ove Odluke, ali postoji valutna ili ročna neusklađenost između kreditne zaštite i pozicije u knjizi trgovanja (navedene valutne neusklađenosti uključuju se u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za valutni rizik u skladu s dijelom 4. ove Glave) ili
3) ako pozicije proizašle iz kreditne zaštite zadovoljavaju uvjete iz članka 537. ove Odluke, ali postoji neusklađenost izloženosti između pozicije u knjizi trgovanja i kreditne izvedenice. Odnosna izloženost mora biti definirana dokumentacijom o kreditnoj izvedenici kao jedna od mogućih (isporučivih) obveza.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija izračunava inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik za onu stranu transakcije koja nosi veći kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik.
240
Članak 539.
Za transakcije koje nisu uređene člankom 536. do članka 538. ove Odluke, kreditna institucija je dužna izračunavati inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik za obje strane transakcije.
3.2.3. Opći rizik dužničkih instrumenata
Članak 540.
Za potrebe izračunavanja inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za opći rizik dužničkih instrumenata kreditna institucija primjenjuje pristup koji se temelji na dospijeću ili pristup koji se temelji na trajanju.
3.2.3.1. Pristup koji se temelji na dospijeću
Članak 541.
(1) U skladu s pristupom koji se temelji na dospijeću kreditna institucija dužna je raspoređivati neto pozicije u dužničkim instrumentima prema roku preostalom do dospijeća (odnosno prema roku preostalom do sljedećeg određivanja kamate kod instrumenata s promjenjivom kamatnom stopom) i kamatnoj stopi primjenjujući sljedeću tablicu:
Tablica 28.
Zona
Razred dospijeća Ponder (u %) Kamatna stopa 3%
ili viša Kamatna stopa manja
od 3% Jedan 0 ≤ 1 mjesec 0 ≤ 1 mjesec 0,10
> 1 ≤ 3 mjeseca > 1 ≤ 3 mjeseca 0,20 > 3 ≤ 6 mjeseci > 3 ≤ 6 mjeseci 0,40 > 6 ≤ 12 mjeseci > 6 ≤ 12 mjeseci 0,70
Dva > 1 ≤ 2 godine > 1,0 ≤ 1,9 godina 1,25 > 2 ≤ 3 godine > 1,9 ≤ 2,8 godina 1,75 > 3 ≤ 4 godine > 2,8 ≤ 3,6 godina 2,25
Tri > 4 ≤ 5 godina > 3,6 ≤ 4,3 godine 2,75 > 5 ≤ 7 godina > 4,3 ≤ 5,7 godina 3,25 > 7 ≤ 10 godina > 5,7 ≤ 7,3 godine 3,75 > 10 ≤ 15 godina > 7,3 ≤ 9,3 godine 4,50 > 15 ≤ 20 godina > 9,3 ≤ 10,6 godina 5,25 > 20 godina > 10,6 ≤ 12,0 godina 6,00 > 12,0 ≤ 20,0 godina 8,00 > 20,0 godina 12,50
241
(2) Kreditna institucija dužna je množiti svaku poziciju s ponderom za taj razred dospijeća. U svakom razredu dospijeća posebno se zbrajaju sve ponderirane duge pozicije i posebno sve ponderirane kratke pozicije. Iznos zbroja ponderiranih dugih pozicija koji je usklađen sa zbrojem ponderiranih kratkih pozicija u svakom razredu dospijeća smatra se usklađenom ponderiranom pozicijom u tom razredu dospijeća. Preostali se iznos smatra (dugom ili kratkom) neusklađenom ponderiranom pozicijom za taj razred dospijeća. Kreditna institucija izračunava ukupnu usklađenu ponderiranu poziciju u svim razredima dospijeća kao zbroj usklađenih ponderiranih pozicija za svaki razred dospijeća.
(3) Nakon izračuna iz stavka 2. ovoga članka kreditna institucija izračunava zbroj svih dugih neusklađenih ponderiranih pozicija za svaku zonu i zbroj svih kratkih neusklađenih ponderiranih pozicija za svaku zonu. Iznos zbroja svih dugih neusklađenih ponderiranih pozicija koji je usklađen sa zbrojem svih kratkih neusklađenih ponderiranih pozicija u istoj zoni smatra se usklađenom ponderiranom pozicijom te zone. Preostali se iznos smatra (dugom ili kratkom) neusklađenom ponderiranom pozicijom te zone.
(4) Iznos neusklađene ponderirane duge/kratke pozicije u zoni jedan koji je usklađen s neusklađenom ponderiranom dugom/kratkom pozicijom u zoni dva, smatra se usklađenom ponderiranom pozicijom između zone jedan i zone dva.
(5) Iznos preostale neusklađene ponderirane pozicije zone dva koja je usklađena s neusklađenom ponderiranom pozicijom u zoni tri, smatra se usklađenom ponderiranom pozicijom između zone dva i zone tri.
(6) Kreditna institucija može i obrnuti redoslijed usklađivanja neusklađenih ponderiranih pozicija između zona naveden u stavcima 4. i 5. ovoga članka tako da pri izračunu usklađene ponderirane pozicije krene od usklađivanja neusklađenih ponderiranih pozicija između zone dva i zone tri.
(7) Iznos preostale neusklađene ponderirane pozicije zone jedan koja je usklađena s neusklađenom ponderiranom pozicijom u zoni tri, smatra se usklađenom ponderiranom pozicijom između zone jedan i zone tri.
(8) Iznosi preostalih neusklađenih ponderiranih pozicija u svim zonama zbrajaju se.
(9) Inicijalni kapitalni zahtjev za opći rizik dužničkih instrumenata izračunava se u skladu s pristupom koji se temelji na dospijeću kao zbroj:
1) 10% zbroja usklađenih ponderiranih pozicija po svim razredima dospijeća,
2) 40% usklađene ponderirane pozicije u zoni jedan,
3) 30% usklađene ponderirane pozicije u zoni dva,
4) 30% usklađene ponderirane pozicije u zoni tri,
5) 40% usklađene ponderirane pozicije između zone jedan i zone dva,
6) 40% usklađene ponderirane pozicije između zone dva i zone tri,
242
7) 150% usklađene ponderirane pozicije između zone jedan i zone tri i
8) 100% preostalih neusklađenih ponderiranih pozicija.
3.2.3.2. Pristup koji se temelji na trajanju
Članak 542.
(1) U skladu s pristupom koji se temelji na trajanju:
1) za dužničke instrumente s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom kreditna institucija izračunava prinos do dospijeća (koji čini pretpostavljenu kamatnu stopu za taj instrument), engl. implied discount rate, na temelju njihove tržišne vrijednosti;
2) za dužničke instrumente s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom kreditna institucija izračunava prinos do dospijeća (uz pretpostavku da glavnica dospijeva na datum sljedeće promjene kamatne stope) na temelju njihove tržišne vrijednosti.
(2) Načine izračuna prinosa do dospijeća iz stavka 1. ovoga članka kreditna je institucija dužna dosljedno primjenjivati na sve pozicije knjige trgovanja za koje izračunava opći pozicijski rizik dužničkih vrijednosnih papira.
(3) Modificirano trajanje svakoga dužničkog instrumenta izračunava se na temelju sljedeće formule:
gdje je
Dmod = modificirano trajanje
D = trajanje
r = prinos do dospijeća
Ct = gotovinsko plaćanje u vremenu t
m = ukupno dospijeće
t = vrijeme
(4) Pojedini dužnički instrument kreditna institucija raspoređuje u odgovarajuće zone iz tablice 29. na temelju njegovoga modificiranoga trajanja.
Tablica 29.
243
Zona
Modificirano trajanje u godinama
Pretpostavljena promjena kamatne
stope u % Jedan > 0 ≤ 1,0 1,00 Dva > 1,0 ≤ 3,6 0,85 Tri >3,6 0,70
(5) Kreditna institucija dužna je izračunati poziciju ponderiranu trajanjem za svaki dužnički instrument, koja je jednaka umnošku njegove tržišne vrijednosti s njegovim modificiranim trajanjem i odgovarajućom pretpostavljenom promjenom kamatne stope iz tablice 29. ovoga članka.
(6) Nakon izračuna iz stavka 4. ovoga članka kreditna institucija dužna je izračunati duge i kratke pozicije ponderirane trajanjem za svaku zonu. Iznos zbroja svih dugih pozicija ponderiranih trajanjem koje su usklađene sa zbrojem svih kratkih pozicija ponderiranih trajanjem u istoj zoni, smatra se usklađenom pozicijom ponderiranom trajanjem za tu zonu. Preostali se iznos smatra neusklađenom dugom/kratkom pozicijom ponderiranom trajanjem za tu zonu.
(7) Iznos neusklađene duge/kratke pozicije ponderirane trajanjem u zoni jedan koji je usklađen s neusklađenom kratkom/dugom pozicijom ponderiranom trajanjem u zoni dva, smatra se usklađenom pozicijom ponderiranom trajanjem između zone jedan i zone dva.
(8) Iznos preostale neusklađene pozicije ponderirane trajanjem zone dva koji je usklađen s neusklađenom pozicijom ponderiranom trajanjem zone tri, smatra se usklađenom pozicijom ponderiranom trajanjem između zone dva i zone tri.
(9) Iznos preostale neusklađene pozicije ponderirane trajanjem zone jedan koji je usklađen s neusklađenom pozicijom ponderiranom trajanjem zone tri, smatra se usklađenom pozicijom ponderiranom trajanjem između zone jedan i zone tri.
(10) Preostala neusklađena pozicija ponderirana trajanjem izračunava se kao zbroj svih neusklađenih pozicija ponderiranih trajanjem u svim zonama.
(11) Inicijalni kapitalni zahtjev za opći rizik dužničkih instrumenata izračunava se u skladu s pristupom koji se temelji na trajanju kao zbroj:
1) 2% usklađene pozicije ponderirane trajanjem za svaku zonu,
2) 40% usklađenih pozicija ponderiranih trajanjem između zone jedan i zone dva,
3) 40% usklađenih pozicija ponderiranih trajanjem između zone dva i zone tri,
4) 150% usklađene pozicije ponderirane trajanjem između zone jedan i zone tri i
5) 100% preostalih neusklađenih pozicija ponderiranih trajanjem.
3.3. SPECIFIČNI I OPĆI POZICIJSKI RIZIK VLASNIČKIH INSTRUMENATA
244
Članak 543.
(1) Vlasnički su instrumenti u smislu ove Odluke: dionice, potvrde depozitne institucije (npr. GDR), burzovni indeksi, zamjenjivi vrijednosni papiri i izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na dionice ili burzovne indekse.
(2) Pozicija u određenom vlasničkom instrumentu iskazuje se po njegovoj tržišnoj vrijednosti.
(3) Pozicije u vlasničkim instrumentima razvrstavaju se po nacionalnim tržištima na kojima su vrijednosni papiri uvršteni, a standardni postupak izračuna primjenjuje se za svako nacionalno tržište odvojeno.
(4) Kreditna institucija izračunava neto dugu ili neto kratku poziciju u svakome vlasničkom instrumentu u skladu s člankom 520. ove Odluke. Neto duge pozicije i neto kratke pozicije zbrajaju se odvojeno.
(5) Potvrde depozitnih institucija mogu se prebiti s odnosnim vlasničkim vrijednosnim papirima prema točno određenom koeficijentu samo ako su te potvrde i odnosni vlasnički vrijednosni papiri zamjenjivi u svrhu namire.
(6) Za potrebe izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva za specifični i opći pozicijski rizik pozicije u istim vlasničkim instrumentima proizašle iz izvedenih instrumenata u skladu s člankom 544. ove Odluke mogu se prebijati međusobno ili s pozicijama u odnosnim vlasničkim instrumentima. Pozicije u nerizičnim dužničkim vrijednosnim papirima bez kupona proizašle iz vlasničkih izvedenica uključuju se u izračun specifičnoga i općega pozicijskog rizika dužničkih instrumenata u skladu s dijelom 3.2. ove Glave.
(7) Ukupna bruto pozicija kreditne institucije u vlasničkim instrumentima jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti neto dugih i neto kratkih pozicija.
(8) Ukupna neto pozicija kreditne institucije u vlasničkim instrumentima jednaka je apsolutnoj vrijednosti razlike između neto dugih i neto kratkih pozicija.
(9) Inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik vlasničkih instrumenata iznosi 8% ukupne bruto pozicije kreditne institucije u vlasničkim instrumentima.
(10) Inicijalni kapitalni zahtjev za opći rizik vlasničkih instrumenata iznosi 8% ukupne neto pozicije kreditne institucije u vlasničkim instrumentima.
3.3.1. Tretman vlasničkih izvedenih instrumenata
Članak 544.
(1) Vlasničke ročnice i forvardi koji se odnose na pojedinačne vlasničke instrumente, portfelje vlasničkih instrumenata ili burzovne indekse, tretiraju se kao kombinacija duge ili kratke pozicije u vlasničkom instrumentu na koji se ugovor odnosi i kratke ili duge pozicije u nerizičnim dužničkom vrijednosnom papiru bez kupona s rokom dospijeća jednakim dospijeću iz ugovora.
245
(2) Vlasnički ugovori o razmjeni (engl. equity swaps) tretiraju se kao kombinacija duge pozicije u vlasničkom instrumentu odnosno portfelju vlasničkih instrumenata ili burzovnih indeksa na osnovi kojeg kreditna institucija prima iznos koji se temelji na promjeni cijene toga vlasničkog instrumenta odnosno portfelja vlasničkih instrumenata ili burzovnog indeksa i kratke pozicije u vlasničkom instrumentu (portfelju vlasničkih instrumenata ili burzovnih indeksa) na osnovi kojeg kreditna institucija plaća iznos koji se temelji na promjeni vrijednosti toga vlasničkog instrumenta odnosno portfelja vlasničkih instrumenata ili burzovnih indeksa.
(3) Forvardi i ročnice na burzovni indeks tretiraju se kao kombinacija dugih ili kratkih pozicija u vlasničkim instrumentima koji čine osnovu danog indeksa i kratke ili duge pozicije u nerizičnom dužničkom instrumentu bez kupona s rokom dospijeća jednakim dospijeću iz ugovora. Za potrebe izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva za specifični i opći pozicijski rizik pozicije u vlasničkim instrumentima koji čine osnovu danog indeksa, mogu se, uz odobrenje Hrvatske narodne banke, prebijati s pozicijama u istim vlasničkim instrumentima.
(4) Ako je kreditna institucija izvršila prijeboj pozicija u vlasničkim instrumentima proizašlim iz navedenih vlasničkih izvedenica s pozicijama u istim vlasničkim instrumentima, dužna je osigurati da visina jamstvenoga kapitala bude dovoljna za pokriće potencijalnoga gubitka uzrokovanog neusklađenostima u promjenama tržišne vrijednosti vlasničke izvedenice i tržišne vrijednosti dionica. Ako kreditna institucija ima suprotne pozicije u vlasničkim izvedenicama kojima je odnosna varijabla burzovni indeks, dužna je osigurati dodatni kapital za pokriće potencijalnoga gubitka uzrokovanog neusklađenostima u rokovima dospijeća i/ili sastavu odnosnih burzovnih indeksa.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, pozicija u burzovnom indeksu može se tretirati i kao pozicija u zasebnom vlasničkom instrumentu (ne raščlanjuje se na sastavne dionice) te se uključuje u izračun kapitalnih zahtjeva za specifični i opći pozicijski rizik. Ako se navedenim pozicijama trguje na burzama i ako su dotični burzovni indeksi široko diversificirani, burzovni indeksi ne podliježu izračunu kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik.
3.4. PRUŽANJE USLUGE PROVEDBE PONUDE ODNOSNO PRODAJE DUŽNIČKIH ILI VLASNIČKIH INSTRUMENATA UZ OBVEZU OTKUPA (ENGL. UNDERWRITING)
Članak 545.
(1) Pozicije koje proizlaze iz poslova pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje dužničkih ili vlasničkih instrumenata uz obvezu otkupa, kreditna institucija može uključiti u izračun inicijalnih kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike na sljedeći način:
1) izračunava neto poziciju tako što iznos vrijednosnih papira za koje se bezuvjetno obvezala prihvatiti po dogovorenoj cijeni umanji za pozicije koje su upisane ili su predmet pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje dužničkih ili vlasničkih instrumenata uz obvezu otkupa od strane trećih osoba (engl. subunderwriting) na temelju formalnih ugovora;
2) umanji tako dobivenu neto poziciju za faktore umanjenja iz tablice 30.;
3) umanjene neto pozicije uključi u izračun inicijalnih kapitalnih zahtjeva u skladu s dijelom 3.2. ili 3.3. ove Glave.
246
Tablica 30. Radni dan Faktor umanjenja
0. radni dan 100% 1. radni dan 90% 2. i 3. radni dan 75% 4. radni dan 50% 5. radni dan 25% Nakon 5. radnog dana 0%
(2) 0. radni dan je dan na koji je kreditna institucija postala bezuvjetno obvezna prihvatiti poznati iznos vrijednosnih papira po dogovorenoj cijeni.
(3) Kreditna institucija je dužna osigurati kapital dovoljan za pokriće potencijalnoga gubitka koji može nastati između datuma preuzimanja obveze i 1. radnog dana.
3.5. INICIJALNI KAPITALNI ZAHTJEV ZA UDJELE U INVESTICIJSKIM FONDOVIMA KOJI SU RASPOREÐENI U KNJIGU TRGOVANJA
Članak 546.
(1) Inicijalni kapitalni zahtjev za specifični i opći pozicijski rizik za udjele u investicijskim fondovima koji su raspoređeni u knjigu trgovanja u skladu s člankom 513. ove Odluke iznosi 32%. Pritom zbroj inicijalnih kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike i valutni rizik za udjele u investicijskim fondovima koji su raspoređeni u knjigu trgovanja, ne smije biti veći od 40%.
(2) Ako ovom Odlukom nije drugačije određeno, prijeboj između pozicija proizašlih iz ulaganja investicijskog fonda i istih pozicija kreditne institucije u knjizi trgovanja nije dopušten.
(3) Iznimno, ako udjeli u investicijskim fondovima koji su raspoređeni u knjigu trgovanja ispunjavaju uvjete iz članka 547. ove Odluke, kreditna institucija može, za izračun inicijalnih kapitalnih zahtjeva za udjele u investicijskim fondovima koji su raspoređeni u knjigu trgovanja, primijeniti metode iz članka 548. do članka 551. ove Odluke.
Članak 547.
(1) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični i opći pozicijski rizik u skladu s metodama navedenim u članku 548. do članka 550. ove Odluke, udjeli u investicijskim fondovima, izdani od društva koje je nadzirano ili ima sjedište u državi članici ili Republici Hrvatskoj, moraju ispunjavati sve sljedeće uvjete:
1) prospekt investicijskog fonda ili sličan dokument mora sadržavati sljedeće:
- kategorije imovine u koje je investicijski fond ovlašten ulagati, - ako se primjenjuju limiti investiranja, relativne limite i metodologiju njihovog izračuna, - ako postoji mogućnost financijske poluge, najveći dopušteni stupanj financijske poluge, - ako je dopušteno ulaganje u neuvrštene izvedene instrumente ili ugovaranje repo,
obratnih repo ugovora i ugovora o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe drugoj
247
ugovornoj strani i od druge ugovorne strane, politike za ograničavanje rizika druge ugovorne strane koji proizlazi iz navedenih transakcija;
2) rezultati poslovanja investicijskog fonda moraju se objavljivati na polugodišnjoj i godišnjoj osnovi u svrhu procjene imovine i obveza, prihoda i aktivnosti investicijskog fonda tijekom izvještajnog razdoblja;
3) udjeli u investicijskom fondu moraju biti otkupivi u novcu na dnevnoj osnovi na zahtjev imatelja udjela, neovisno o imovini investicijskog fonda;
4) ulaganja u investicijski fond moraju biti odvojena od imovine društva za upravljanje investicijskim fondom;
5) mora postojati procjena rizičnosti investicijskog fonda od strane same kreditne institucije.
(2) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični i opći pozicijski rizik za udjele u investicijskim fondovima trećih država kreditna institucija može primijeniti metode iz članka 548. do članka 550. ove Odluke ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 1. ovoga članka i ako Hrvatska narodna banka navedene udjele u investicijskim fondovima smatra prihvatljivima.
(3) Ako je država članica udjele u investicijskim fondovima trećih država odredila kao prihvatljive, Hrvatska narodna banka navedene će udjele u investicijskim fondovima smatrati prihvatljivima bez provođenja vlastite procjene.
Članak 548.
(1) Ako je upoznata sa strukturom ulaganja investicijskog fonda na dnevnoj osnovi, kreditna institucija može, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični i opći pozicijski rizik, udjele u investicijskim fondovima tretirati kao pozicije u odnosnim ulaganjima investicijskog fonda te ih uključiti u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični i opći pozicijski rizik u skladu s dijelom 3.2. ili 3.3. ove Glave odnosno s dijelom 7. ove Glave.
(2) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični i opći pozicijski rizik prijeboj između pozicija proizašlih iz ulaganja investicijskog fonda i istih pozicija kreditne institucije u knjizi trgovanja dopušteno je ako kreditna institucija ima dovoljan broj udjela u investicijskim fondovima koji se mogu iskazati kao cjelobrojna pozicija u odnosnim ulaganjima investicijskog fonda.
Članak 549.
Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični i opći pozicijski rizik kreditna institucija može udjele u investicijskim fondovima tretirati kao pozicije u određenom burzovnom indeksu ili fiksnoj košarici vlasničkih ili dužničkih instrumenata te ih kao takve uključiti u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični i opći pozicijski rizik u skladu s dijelom 3.2. ili 3.3. ove Glave odnosno s dijelom 7. ove Glave, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) politikom ulaganja investicijskog fonda zadano je oponašanje strukture i učinaka određenoga burzovnog indeksa ili fiksne košarice vlasničkih ili dužničkih instrumenata i
248
2) korelacija između dnevnoga kretanja cijene udjela u investicijskom fondu i kretanja odnosnoga burzovnog indeksa ili fiksne košarice vlasničkih ili dužničkih instrumenata mora biti barem 0,9 u razdoblju od najmanje šest mjeseci od datuma izvještavanja. Za potrebe ove točke korelacija se odnosi na koeficijent korelacije između dnevnog prinosa udjela u investicijskom fondu i dnevnog prinosa odnosnoga burzovnog indeksa ili fiksne košarice vlasničkih ili dužničkih instrumenata.
Članak 550.
(1) Ako nije upoznata sa strukturom ulaganja investicijskog fonda na dnevnoj osnovi, kreditna institucija može izračunavati inicijalni kapitalni zahtjev za specifični i opći pozicijski rizik u skladu s dijelom 3.2. ili 3.3. ove Glave, na način:
1) da strukturu ulaganja investicijskog fonda temelji na pretpostavci da investicijski fond najprije ulaže u kategoriju imovine koja nosi najveći kapitalni zahtjev za specifični i opći pozicijski rizik do najvećeg iznosa dopuštenog politikom ulaganja investicijskog fonda te potom ulaže u druge kategorije imovine padajućim redoslijedom (s obzirom na visinu kapitalnog zahtjeva za pozicijski rizik) do ispunjenja ukupnog limita investiranja; tako dobivena pozicija u udjelima u investicijskom fondu tretirat će se kao pozicije u pretpostavljenim ulaganjima investicijskog fonda i
2) da uzme u obzir najveću neizravnu izloženost koja može proizaći iz ulaganja investicijskog fonda (učinak financijske poluge), tako da proporcionalno poveća poziciju u pretpostavljenim ulaganjima do razine najveće moguće izloženosti u pojedinom pretpostavljenom ulaganju u skladu s politikom ulaganja investicijskog fonda.
(2) Inicijalni kapitalni zahtjev za specifični i opći pozicijski rizik izračunat u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ne može biti veći od inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični i opći pozicijski rizik izračunatog u skladu sa člankom 546. stavak 1. ove Odluke.
Članak 551.
Za potrebe izvještavanja o kapitalnom zahtjevu za specifični i opći pozicijske rizike za udjele u investicijskim fondovima, kreditna institucija može koristiti izračun treće osobe u skladu s člankom 548. do članka 550. ove Odluke, pod uvjetom da je kreditna institucija na odgovarajući način osigurala točnost izračuna. U smislu ovoga članka, prihvatljivom trećom osobom smatra se društvo za upravljanje ili depozitna banka dotičnog fonda.
4. IZRAČUNAVANJE INICIJALNOGA KAPITALNOG ZAHTJEVA ZA VALUTNI RIZIK
4.1. OPĆE ODREDBE
Članak 552.
249
(1) Kreditna institucija je dužna izračunavati kapitalni zahtjev za valutni rizik ako ukupna otvorena devizna pozicija kreditne institucije uvećana za neto poziciju u zlatu, izračunata u skladu s člankom 553. ove Odluke, prelazi 2% jamstvenog kapitala kreditne institucije. Kreditna institucija izračunava inicijalni kapitalni zahtjev za valutni rizik na način da zbroj ukupne otvorene devizne pozicije kreditne institucije i neto pozicije u zlatu pomnoži s 8%.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija izračunava inicijalni kapitalni zahtjev za valutni rizik primjenom internih modela u skladu s dijelom 7. ove Glave ako je dobila prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke.
Članak 553.
(1) Kreditna institucija je dužna izračunati otvorenu deviznu poziciju u svakoj valuti i zlatu.
(2) U otvorenu deviznu poziciju kreditne institucije u pojedinoj stranoj valuti i zlatu uključuju se sljedeći elementi:
1) neto promptna (engl. spot) pozicija u valuti (razlika između imovine i obveza u toj valuti, uključujući i nedospjele kamate i promptnu poziciju valutnih ugovora o razmjeni i promptne transakcije koje su ugovorene, ali nisu bilančno uknjižene) odnosno neto promptna pozicija u zlatu;
2) neto terminska (engl. forward) pozicija (razlika između svih iznosa koji će biti primljeni i svih iznosa koji će biti plaćeni na temelju valutnih forvarda ili forvarda na zlato, uključujući i valutne ročnice ili ročnice na zlato te nominalni iznos valutnih ugovora o razmjeni koji nije uključen u promptnu poziciju);
3) neopozive garancije/jamstva, nepokriveni akreditivi i slični instrumenti na temelju kojih će kreditna institucija morati izvršiti plaćanje, a postoji vjerojatnost da se za ta sredstva kreditna institucija neće moći namiriti,
4) budući neto prihodi/rashodi koji još nisu obračunati, ali su zaštićeni na način da odnos zaštite udovoljava zahtjevima računovodstva zaštite u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 39 pod uvjetom da se dosljedno uključuju;
5) neto delta-ekvivalent ukupne knjige valutnih opcija i opcija na zlato, izračunat u skladu s dijelom 6.3. ove Glave i
6) tržišna vrijednost bilo koje druge opcije (koja se ne odnosi na zamjenu valuta ili zlato) čiji je odnosni financijski instrument iskazan u stranoj valuti.
(3) Ako kreditna institucija ima malu poziciju u kupljenim valutnim opcijama ili opcijama na zlato, te kapitalni zahtjev izračunava u skladu sa dijelom 6.2. ove Glave, za potrebe izračuna inicijalnog kapitalnog zahtjeva za valutni rizik iznos kapitalnog zahtjeva za rizik opcija izračunat u skladu sa dijelom 6.2. ove Glave dodaje se inicijalnom kapitalnom zahtjevu za valutni rizik iz članka 552. da bi se dobio ukupni inicijalni kapitalni zahtjev za valutni rizik.
250
(4) Otvorena devizna pozicija kreditne institucije u pojedinoj valuti može biti duga ili kratka. Kreditna institucija ima kratku deviznu poziciju u određenoj valuti (ili zlatu) kada je zbroj elemenata iz stavka 2. ovoga članka u toj valuti (ili zlatu) negativan. Kreditna institucija ima dugu deviznu poziciju u određenoj valuti (ili zlatu) kada je zbroj elemenata iz stavka 2. ovoga članka u toj valuti (ili zlatu) pozitivan.
(5) U imovinu i obveze u stranoj valuti uključuju se sva devizna imovina i obveze te imovina i obveze u kunama čija se vrijednost u kunama izračunava na temelju tečaja kune prema stranoj valuti (u nastavku teksta: imovina i obveze uz valutnu klauzulu). Te stavke uključuju se u izračun otvorene devizne pozicije kreditne institucije u nadoknadivom iznosu. Nadoknadivi iznos jest iznos imovine nakon odbitka umanjenja utvrđenog u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima.
(6) Za potrebe izračuna otvorene devizne pozicije kreditne institucije u pojedinoj stranoj valuti kreditna institucija može neto pozicije u složenim valutama (engl. composite currencies) rastaviti na sastavne valute u skladu sa strukturom složene valute.
(7) Pozicije zauzete s namjerom zaštite stope adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditne institucije od negativnih učinaka promjene tečaja kao i sve pozicije koje predstavljaju odbitnu stavku pri izračunu jamstvenoga kapitala, kreditna institucija može izuzeti iz izračuna otvorene devizne pozicije kreditne institucije u pojedinoj stranoj valuti pod uvjetom da su strateške prirode i da kreditna institucija njima ne trguje te pod uvjetom da ih kreditna institucija dosljedno isključuje. Kreditna institucija može isključiti navedene pozicije samo uz prethodnu suglasnost Hrvatske narodne banke. Pri podnošenju zahtjeva za izdavanje prethodne suglasnosti kreditna institucija dužna je navesti razloge za isključivanje.
4.2. STAVKE S UGRAÐENOM OPCIJOM KUPNJE – JEDNOSMJERNA VALUTNA KLAUZULA
Članak 554.
Neto pozicija imovine i obveza s ugrađenom opcijom kupnje (engl. call option) određene valute pribraja se prethodno izračunatoj otvorenoj deviznoj poziciji kreditne institucije u toj valuti u skladu s metodom iz članka 557. ove Odluke odnosno primjenom internog modela u skladu s dijelom 6.3.3. ove Glave.
Članak 555.
Imovinom i obvezama s ugrađenom opcijom kupnje određene valute smatraju se imovina i obveze u kunama čija se vrijednost izračunava na temelju tečaja kune prema toj stranoj valuti samo u slučaju deprecijacije kune u odnosu na tu stranu valutu.
Članak 556.
U skladu s ovim dijelom Odluke, imovina u kunama čija se vrijednost izračunava na temelju tečaja kune prema određenoj stranoj valuti samo u slučaju deprecijacije kune prema toj stranoj valuti, smatra se kupljenom opcijom kupnje te strane valute, a obveze u kunama čija se vrijednost izračunava na temelju tečaja kune prema određenoj stranoj valuti samo u slučaju
251
deprecijacije kune prema toj stranoj valuti, smatraju se prodanom opcijom kupnje te strane valute.
4.2.1. Jednostavna metoda izračuna vrijednosti pozicija imovine i obveza s ugrađenom opcijom kupnje
Članak 557.
(1) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za valutni rizik po valutama, imovina i obveze s ugrađenom opcijom kupnje zbrajaju se u njihovom nominalnom iznosu vodeći računa o predznaku koji nose.
(2) Vrijednost pozicije imovine i obveza s ugrađenom opcijom kupnje pojedine strane valute, izračunata u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, pribraja se prethodno izračunatoj otvorenoj deviznoj poziciji kreditne institucije u pojedinoj valuti vodeći računa o predznaku.
4.2.2. Kreditni poslovi s Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak
Članak 558.
Ako kreditna institucija s Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak ima sklopljene kreditne poslove kod kojih je valutni rizik ugrađenih opcija kupnje strane valute iz kreditnih ugovora s Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak prenesen na krajnjega korisnika tih sredstava, kreditna institucija te stavke imovine i obveza može isključiti iz izračuna otvorene devizne pozicije kreditne institucije ako su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:
1) odredbe vezane uz valutnu klauzulu istovjetne su u oba ugovora (ugovoru o kreditu između Hrvatske banke za obnovu i razvitak i kreditne institucije i ugovoru o kreditu između kreditne institucije i krajnjega korisnika kredita);
2) ugovoreni postupak prema kojem kreditna institucija prima sredstva od Hrvatske banke za obnovu i razvitak i ta sredstva odobrava korisnicima kredita, osigurava isti ponderirani tečaj u oba kreditna odnosa;
3) datumi dospijeća svih glavnica i ostalih plaćanja isti su u oba ugovora;
4) kreditna institucija očekuje da će dužnik obveze koje proizlaze iz odobrenoga kredita podmiriti o njihovu dospijeću i
5) kreditna institucija svakodnevno provjerava jesu li ispunjeni kriteriji iz prethodnih točaka.
4.3. TRETMAN UDJELA U INVESTICIJSKIM FONDOVIMA
Članak 559.
(1) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za valutni rizik u skladu s člankom 554. ove Odluke kreditna je institucija dužna tretirati udjele u investicijskom fondu u skladu sa stvarnom valutnom strukturom ulaganja tog investicijskog fonda i tako dobivene pozicije uključivati u izračun otvorene devizne pozicije kreditne institucije u odgovarajućoj stranoj valuti.
252
Pritom kreditna institucija može koristiti izvještaje treće osobe o valutnoj strukturi ulaganja investicijskog fonda pod uvjetom da je na odgovarajući način osigurala točnost izvještaja.
(2) Ako kreditna institucija nije upoznata s valutnom strukturom ulaganja investicijskog fonda, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za valutni rizik, valutnu strukturu ulaganja investicijskog fonda temeljit će na pretpostavci da investicijski fond ulaže u imovinu u stranoj valuti do limita dopuštenog politikom ulaganja investicijskog fonda. Za udjele u investicijskom fondu koji su raspoređeni u knjigu trgovanja, kreditna je institucija dužna uzeti u obzir najveću izloženost koja može proizaći iz uloga u investicijskom fondu (učinak financijske poluge), tako da proporcionalno poveća poziciju u pretpostavljenim ulaganjima do razine najveće moguće izloženosti u pojedinom pretpostavljenom ulaganju u skladu s politikom ulaganja investicijskog fonda.
(3) Otvorena devizna pozicija kreditne institucije u pretpostavljenim ulaganjima investicijskih fondova jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti pojedinačnih pozicija u pretpostavljenim ulaganjima investicijskih fondova. Otvorena devizna pozicija kreditne institucije u pretpostavljenim ulaganjima investicijskih fondova uključuje se u izračun ukupne otvorene devizne pozicije kreditne institucije u skladu s tretmanom pozicije u zlatu. (4) Iznimno od stavka 3. ovog članka, ako je poznat smjer pretpostavljenog ulaganja svakog investicijskog fonda, kreditna institucija može pozicije u udjelima u investicijskim fondovima tretirati kao duge/kratke devizne pozicije u pretpostavljenim ulaganjima, pri čemu prijeboj takvih pozicija nije dopušten. Otvorena duga/kratka devizna pozicija kreditne institucije u pretpostavljenim ulaganjima investicijskih fondova tretira se kao zasebna valuta i dodaje se ukupnoj dugoj/kratkoj deviznoj poziciji kreditne institucije. 4.4. UKUPNA DEVIZNA POZICIJA KREDITNE INSTITUCIJE
Članak 560.
(1) Ukupna kratka devizna pozicija kreditne institucije zbroj je svih kratkih deviznih pozicija kreditne institucije u pojedinim stranim valutama. Ukupna duga devizna pozicija kreditne institucije zbroj je svih dugih deviznih pozicija kreditne institucije u pojedinim stranim valutama. Ukupnu otvorenu deviznu poziciju kreditne institucije čini veći od tih dvaju zbrojeva, a iskazuje se u apsolutnom iznosu.
(2) Neto otvorena pozicija u zlatu pribraja se ukupnoj otvorenoj deviznoj poziciji kreditne institucije u apsolutnom iznosu.
5. IZRAČUNAVANJE INICIJALNOGA KAPITALNOG ZAHTJEVA ZA ROBNI RIZIK
5.1. OPĆE ODREDBE
Članak 561.
253
(1) Kreditna institucija je dužna izračunavati inicijalni kapitalni zahtjev za robni rizik u skladu s člankom 564. ili člankom 565. ove Odluke. Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za robni rizik kreditna institucija je dužna na pojedinu vrstu robe primjenjivati isti pristup unutar jednog izvještajnog razdoblja, dok na različite vrste robe može primjenjivati različite pristupe.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija izračunava inicijalni kapitalni zahtjev za robni rizik primjenom internih modela u skladu s dijelom 7. ove Glave ako je dobila prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke.
(3) U smislu ove Odluke pod robom se podrazumijeva fizički proizvod kojim se trguje ili može trgovati na sekundarnom tržištu, npr. poljoprivredni proizvodi, minerali (uključujući naftu), plemeniti metali (isključujući zlato) i izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na te proizvode.
(4) Svaka pozicija u robi mora biti izražena u standardnim mjernim jedinicama za tu vrstu robe.
(5) Pozicije proizašle iz financiranja robe kreditna institucija može isključiti iz izračuna kapitalnog zahtjeva za robni rizik. Navedene je pozicije kreditna institucija dužna uključiti u izračun kapitalnih zahtjeva za ostale relevantne tržišne rizike.
(6) Kreditna institucija je dužna sve pozicije proizašle iz izvedenih instrumenata koji se odnose na robu i pozicije proizašle iz robnih repo, robnih obratnih repo ugovora i ugovora o pozajmljivanju robe drugoj ugovornoj strani i od druge ugovorne strane, a koje nisu uključene u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva u skladu s ovim dijelom, uključiti u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za opći rizik dužničkih instrumenata u skladu s dijelom 3.2.3. Glave II. ove Odluke i u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za valutni rizik u skladu s dijelom 4. ove Glave.
(7) Ako kreditna institucija ima kratku poziciju u robi koja dospijeva prije duge pozicije u toj robi, dužna je u obzir uzeti i mogućnost postojanja manjka likvidnosti na određenim tržištima.
5.2. TRETMAN IZVEDENIH I OSTALIH INSTRUMENATA KOJI SE ODNOSE NA ROBU
Članak 562.
(1) Robne ročnice i forvardi tretiraju se kao kombinacija duge/kratke pozicije u odnosnoj robi i kratke/duge pozicije u državnoj obveznici bez kupona te se iskazuju prema zamišljenom iznosu u standardnim mjernim jedinicama s dospijećem u skladu s datumom dospijeća ugovora.
(2) Robni ugovori o razmjeni tretiraju se kao kombinacija dugih pozicija u robi na osnovi kojih kreditna institucija plaća fiksnu cijenu, a prima promjenjivu cijenu i kratkih pozicija u robi na osnovi kojih kreditna institucija prima fiksnu cijenu, a plaća promjenjivu cijenu. Ako kreditna institucija primjenjuje pristup ljestvice dospijeća u skladu s člankom 565. ove Odluke, robni ugovor o razmjeni tretira se kao serija pozicija jednakih zamišljenom iznosu ugovora, pri čemu svaka pozicija odgovara jednom plaćanju po ugovoru o razmjeni i raspoređuje se u ljestvicu dospijeća u skladu s tablicom 31. iz članka 565. ove Odluke. Robni ugovor o razmjeni koji se odnosi na različite vrste robe, uključuje se prema odnosnoj vrsti robe u odgovarajući razred dospijeća u skladu s ljestvicom dospijeća iz tablice 31. iz članka 565. ove Odluke.
254
(3) Opcije na robu i robne izvedenice tretiraju se na način opisan u dijelu 6. ove Glave.
(4) Varanti koji se odnose na robu tretiraju se na isti način kao i instrumenti iz stavka 3. ovoga članka.
Članak 563.
(1) Pozicije knjige banke proizašle iz robnih repo ugovora i ugovora o pozajmljivanju robe drugoj ugovornoj strani uključuju se u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za robni rizik u skladu s ovim dijelom.
(2) Pozicije knjige trgovanja proizašle iz robnih repo, robnih obratnih repo ugovora i ugovora o pozajmljivanju robe drugoj ugovornoj strani i od druge ugovorne strane tretiraju se kao:
1) duga pozicija u odnosnoj robi i kratka pozicija u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru s rokom dospijeća jednakim roku dospijeća ugovora i kamatnom stopom jednakom stopi ponovnog otkupa (engl. repurchase rate), za repo ugovore i ugovore o pozajmljivanju robe drugoj ugovornoj strani;
2) duga pozicija u nerizičnom dužničkom vrijednosnom papiru s rokom dospijeća jednakim roku dospijeća ugovora i kamatnom stopom jednakom stopi ponovnog otkupa, za obratne repo ugovore i ugovore o pozajmljivanju robe od druge ugovorne strane.
5.3.. JEDNOSTAVNI PRISTUP
Članak 564.
(1) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za robni rizik u skladu s ovim pristupom kreditna institucija najprije izračunava neto poziciju za svaku vrstu robe koja predstavlja iznos dugih/kratkih pozicija kreditne institucije koji prelazi iznos kratkih/dugih pozicija u toj vrsti robe. Duge pozicije u robi i duge pozicije u odnosnoj robi (kod izvedenih financijskih instrumenata koji se odnose na robu) nose pozitivan predznak (+), dok kratke pozicije u robi i kratke pozicije u odnosnoj robi nose negativan predznak (–).
(2) Bruto pozicija u određenoj robi zbroj je apsolutnih iznosa dugih i kratkih pozicija u toj robi.
(3) Inicijalni kapitalni zahtjev za svaku vrstu robe jednak je zbroju:
1) 15% neto pozicije u apsolutnom iznosu, pomnožene promptnom tržišnom cijenom robe i
2) 3% bruto pozicije, pomnožene promptnom tržišnom cijenom robe.
(4) Ukupni inicijalni kapitalni zahtjev za robni rizik jednak je zbroju inicijalnih kapitalnih zahtjeva za robni rizik za svaku vrstu robe.
5.4. PRISTUP LJESTVICE DOSPIJEĆA
Članak 565.
255
(1) Pri izračunu inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za robni rizik kreditna je institucija dužna primijeniti ljestvicu dospijeća u skladu s tablicom 31. za svaku vrstu robe. Sve pozicije u istoj vrsti robe raspoređuju se u odgovarajuće razrede dospijeća u skladu s tablicom 31. Pozicije u robi na zalihama raspoređuju se u razred dospijeća do 1 mjeseca.
Tablica 31.
Razred dospijeća Stopa neusklađenosti
dospijeća (u %) 0 ≤ 1 mjesec 1,50 >1 ≤ 3 mjeseca 1,50 >3 ≤ 6 mjeseci 1,50 >6 ≤ 12 mjeseci 1,50 >1 ≤ 2 godine 1,50 >2 ≤ 3 godine 1,50 >3 godine 1,50
(2) Za pozicije u istoj robi kreditna institucija može izvršiti prijeboj i rasporediti ih u odgovarajuće razrede dospijeća u neto iznosu, ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
1) pozicije dospijevaju na isti datum ili
2) pozicije dospijevaju u razmaku od najviše 10 dana, ako se ugovorima iz kojih proizlaze takve pozicije trguje na tržištima koja imaju dnevna dospijeća za isporuku.
(3) Kreditna institucija izračunava zbroj svih dugih i zbroj svih kratkih pozicija u svakom razredu dospijeća. Iznos zbroja dugih/kratkih pozicija koji je usklađen sa zbrojem kratkih/dugih pozicija u svakom razredu dospijeća smatra se usklađenom pozicijom u tom razredu dospijeća. Preostali iznos smatra se dugom/kratkom neusklađenom pozicijom za taj razred dospijeća i usklađuje se s neusklađenom kratkom/dugom pozicijom u sljedećem razredu dospijeća.
(4) Iznos neusklađene duge/kratke pozicije u određenom razredu dospijeća koji je usklađen s neusklađenom kratkom/dugom pozicijom u sljedećem razredu dospijeća, smatra se usklađenom pozicijom između ta dva razreda dospijeća. Preostali iznos smatra se (dugom ili kratkom) neusklađenom pozicijom između ta dva razreda dospijeća.
(5) Kreditna institucija izračunava inicijalni kapitalni zahtjev za svaku vrstu robe koji je jednak zbroju sljedećeg:
256
1) zbroja apsolutnih iznosa usklađenih dugih i kratkih pozicija unutar pojedinog razreda dospijeća pomnoženog odgovarajućom stopom neusklađenosti dospijeća (engl. spread rate) u skladu s tablicom 31. i promptnom tržišnom cijenom za tu robu,
2) apsolutnog iznosa neusklađene pozicije unutar jednog razreda dospijeća, odnosno između dva razreda dospijeća koji se prenosi u sljedeći razred dospijeća, pomnoženog stopom prijenosa od 0,6% (engl. carry rate) i promptnom tržišnom cijenom za tu robu i
3) apsolutnog iznosa preostale neusklađene pozicije pomnoženog stopom od 15% (engl. outright rate) i promptnom tržišnom cijenom za tu robu.
(6) Ukupni inicijalni kapitalni zahtjev za robni rizik jednak je zbroju inicijalnih kapitalnih zahtjeva za robni rizik za pojedinu vrstu robe izračunatih u skladu s ovim člankom.
6. POSTUPANJE S OPCIJAMA
6.1. OPĆE ODREDBE
Članak 566.
(1) Za potrebe izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike opcije iz knjige trgovanja koje se odnose na kamatne stope, dužničke i vlasničke vrijednosne papire, indekse, robu, terminske ugovore, ugovore o razmjeni i strane valute, tretiraju se u skladu s metodama iz dijela 6.2. ili 6.3. ove Glave.
(2) Za potrebe izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva za valutni i robni rizik opcije iz knjige trgovanja i knjige banke koje se odnose na stranu valutu, robu, zlato, financijske instrumente ili robu nominirane u stranoj valuti, terminske ugovore na stranu valutu, robu ili zlato, tretiraju se u skladu s metodama iz dijela 6.2. ili 6.3. ove Glave.
(3) Odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka odnose se na sve financijske instrumente s nelinearnim rizikom.
6.2. JEDNOSTAVNA METODA
Članak 567.
(1) Jednostavnu metodu može primijeniti kreditna institucija koja ima malu poziciju isključivo u kupljenim opcijama. Iznimno, ako kreditna institucija ima malu poziciju u prodanoj opciji koja je potpuno zaštićena identičnom pozicijom u kupljenoj opciji, te će se pozicije isključiti iz izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike, valutni i robni rizik. Veličina pozicije u kupljenim opcijama promatra se za svaku vrstu rizika zasebno. Kapitalni zahtjev izračunat u skladu s ovom metodom obuhvaća i opći i specifični pozicijski rizik te ga je kreditna institucija dužna pribrojiti odgovarajućem kapitalnom zahtjevu izračunatom u skladu s dijelom 3., 4. ili 5. ove Glave u svrhu izračunavanja ukupnoga inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za pojedini rizik.
257
(2) Pored navedenog u stavku 1. ovoga članka, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za valutni rizik, opcije iz knjige banke i knjige trgovanja koje se odnose na financijske instrumente ili robu nominirane u stranoj valuti, kreditna je institucija dužna uključiti i u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za valutni rizik u skladu s dijelom 4. ove Glave.
(3) Za kupljene opcije kupnje ili prodaje (engl. call/put option) inicijalni je kapitalni zahtjev iznos manji od sljedeća dva iznosa:
1) tržišne vrijednosti odnosne varijable pomnožene zbrojem pripadajućih faktora za specifični i opći pozicijski rizik utvrđenih u skladu s dijelom 3., 4. i 5. ove Glave (u slučaju valutnih opcija pripadajući faktor za specifični i opći pozicijski rizik iznosi 8%) ili
2) tržišne vrijednosti opcije.
(4) Za pozicije koje su kombinacija kupljenih opcija prodaje i dugih pozicija u odnosnoj varijabli ili za pozicije koje su kombinacija kupljenih opcija kupnje i kratkih pozicija u odnosnoj varijabli, inicijalni kapitalni zahtjev izračunava se tako da se tržišna vrijednost odnosne varijable pomnoži zbrojem pripadajućih faktora za specifični i opći pozicijski rizik utvrđenih u skladu s dijelom 3., 4. i 5. ove Glave te umanji za iznos u kojem opcija nosi prihod kupcu (engl. in the money). U tom slučaju kreditna institucija je dužna isključiti poziciju u kupljenoj opciji prodaje ili kupnje i dugu/kratku poziciju u odnosnoj varijabli iz izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva u skladu s dijelom 3., 4. i 5. ove Glave.
(5) Iznimno od stavka 4. ovog članka, za kombinaciju pozicija u kupljenoj opciji prodaje ili kupnje koja se odnosi na financijski instrument ili robu nominiranu u stranoj valuti i duge/kratke pozicije u odnosnoj varijabli, kreditna je institucija dužna obje pozicije uključiti u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za valutni rizik u skladu s dijelom 4. ove Glave.
6.3. METODA DELTA-PLUS
Članak 568.
(1) Kreditna institucija koja ima poziciju u prodanim opcijama (engl. written option) te kreditna institucija koja ima značajnu poziciju u kupljenim opcijama dužna je, za potrebe izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva u skladu s dijelom 3., 4. i 5. ove Glave, uključivati pozicije u opcijama u njihovom delta-ekvivalentu. Iznimno, za potrebe izračuna inicijalnog kapitalnog zahtjeva za valutni rizik, opcije iz knjige banke i knjige trgovanja koje se odnose na financijske instrumente ili robu nominirane u stranoj valuti, kreditna je institucija dužna uključiti u izračun kapitalnog zahtjeva za valutni rizik u njihovoj tržišnoj vrijednosti, u skladu s dijelom 4. ove Glave.
(2) Delta-ekvivalent pozicije u opciji jednak je umnošku tržišne vrijednosti odnosnog instrumenta i pripadajućeg delta-koeficijenta.
(3) Za opcije kojima se trguje preko burze, kreditna je institucija dužna upotrijebiti delta-koeficijent koji je izračunala ta burza. Ako takav delta-koeficijent nije dostupan, odnosno ako je riječ o neuvrštenim opcijama, kreditna je institucija dužna upotrijebiti delta-koeficijent izračunat primjenom vlastitoga internog modela u skladu s dijelom 6.3.3. ove Glave.
258
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može, za određene instrumente, propisati delta-koeficijente.
(5) Za potrebe izračuna inicijalnih kapitalnih zahtjeva u skladu s dijelom 3., 4. i 5. ove Glave delta-ekvivalenti pozicija u opcijama mogu se prebijati s pozicijama u identičnim odnosnim vrijednosnim papirima ili izvedenim financijskim instrumentima, pri čemu se kupljene opcije kupnje i prodane opcije prodaje tretiraju kao duge pozicije, a prodane opcije kupnje i kupljene opcije prodaje kao kratke pozicije.
(6) Kreditna institucija koja primjenjuje metodu delta-plus, dužna je izračunati dodatni kapitalni zahtjev za gama-rizik i za vega-rizik ukupne pozicije u opcijama.
(7) Za opcije kojima se trguje preko burze, kreditna je institucija dužna upotrijebiti gama-koeficijente i vega-koeficijente koje je izračunala ta burza. Ako ti koeficijenti nisu poznati, odnosno ako je riječ o neuvrštenim opcijama, kreditna institucija je dužna upotrijebiti gama-koeficijente i vega-koeficijente izračunate primjenom vlastitoga internog modela u skladu s dijelom 6.3.3. ove Glave.
(8) Da bi se izračunali ukupni gama-rizik i vega-rizik ukupne pozicije u opcijama, pojedinačne pozicije u opcijama grupiraju se prema rizičnim kategorijama.
(9) U smislu ovoga članka zasebnu rizičnu kategoriju čine:
1) svaki valutni par i zlato – za opcije na valutu ili zlato,
2) svako nacionalno tržište – za opcije na vlasničke instrumente ili burzovne indekse; ako vlasnički instrument kotira na više nacionalnih tržišta, referentno se tržište određuje prema zemlji u kojoj je sjedište izdavatelja vlasničkih instrumenata,
3) svaki razred dospijeća naveden u tablici 28. iz članka 541. ove Odluke ili svaka zona navedena u tablici 29. iz članka 542. ove Odluke (ovisno o pristupu koji kreditna institucija primjenjuje) – za opcije na dužničke instrumente ili kamatne stope; ako odnosni instrument ima više od jednog dospijeća, kreditna je institucija dužna koristiti duže razdoblje dospijeća pri izračunu gama-učinka i vega-učinka opcije;
4) svaka vrsta robe – za opcije na robu.
6.3.1. Inicijalni kapitalni zahtjev za gama-rizik opcija
Članak 569.
(1) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za gama-rizik ukupne pozicije u opcijama kreditna je institucija dužna prethodno izračunati gama-učinak za svaku opciju aproksimacijom cijene opcije Taylorovim nizom.
gdje je
259
VU = varijacija cijene odnosnog instrumenta opcije (engl. variation of the underlying instrument),
N = količina odnosnog instrumenta.
(2) Varijacija cijene odnosnog instrumenta opcije (VU) izračunava se na sljedeći način:
1) za opcije na dužničke instrumente ili kamatne stope: tržišna vrijednost odnosnog instrumenta množi se s odgovarajućim ponderima navedenima u tablici 28. iz članka 541. ove Odluke ili s odgovarajućim promjenama kamatne stope navedenima u tablici 29. iz članka 542. ove Odluke (ovisno o pristupu koji kreditna institucija primjenjuje);
2) za opcije na vlasničke instrumente ili burzovne indekse: tržišna vrijednost odnosnog instrumenta množi se s 8%;
3) za opcije na valutu ili zlato; tržišna vrijednost odnosne valute ili zlata množi se s 8%;
4) za opcije na robu: tržišna vrijednost odnosne robe množi se s 15%.
(3) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za gama-rizik ukupne pozicije u opcijama pojedinačni gama-učinci zbrajaju se unutar pojedine rizične kategorije. Tako dobiveni neto gama-učinci za svaku rizičnu kategoriju mogu imati pozitivnu ili negativnu vrijednost. Zbroj apsolutnih vrijednosti svih negativnih neto gama-učinaka po svim rizičnim kategorijama predstavlja inicijalni kapitalni zahtjev za gama-rizik ukupne pozicije u opcijama.
6.3.2. Inicijalni kapitalni zahtjev za vega-rizik opcija
Članak 570.
(1) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za vega-rizik ukupne pozicije u opcijama kreditna je institucija dužna prethodno izračunati vega-učinak za svaku opciju aproksimacijom cijene opcije Taylorovim nizom.
gdje je N = količina odnosnog instrumenta.
Promjena volatilnosti pretpostavlja proporcionalni pomak volatilnosti od 25%.
(2) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za vega-rizik ukupne pozicije u opcijama pojedinačni vega-učinci zbrajaju se unutar pojedine rizične kategorije. Tako dobiveni neto vega-učinci za svaku rizičnu kategoriju mogu imati pozitivnu ili negativnu vrijednost. Zbroj apsolutnih vrijednosti svih neto vega-učinaka po svim rizičnim kategorijama predstavlja inicijalni kapitalni zahtjev za vega-rizik ukupne pozicije u opcijama.
6.3.3. Interni model
6.3.3.1. Opće odredbe
260
Članak 571.
U skladu s člankom 568. stavkom 2. i 6. ove Odluke kreditna institucija može, za potrebe izračuna delta-ekvivalenta opcija te inicijalnih kapitalnih zahtjeva za gama-rizik i vega-rizik koji proizlaze iz opcija, upotrebljavati vlastiti interni model (u nastavku teksta: interni model za vrednovanje opcija), ako je za primjenu tog modela dobila prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke.
6.3.3.2. Uvjeti i dokumentacija za izdavanje odobrenja
Članak 572.
(1) Hrvatska narodna banka izdaje kreditnoj instituciji odobrenje za primjenu internog modela za vrednovanje opcija ako kreditna institucija dokaže da je njezin sustav upravljanja rizikom konceptualno zdrav i cjelovito proveden te ako ispunjava kvalitativne standarde iz članka 577. ove Odluke, primijenjene na odgovarajući način.
(2) Kreditna institucija je dužna podnijeti zahtjev za dobivanje odobrenja za primjenu internih modela za vrednovanje opcija i zahtjevu priložiti:
1) opće informacije o internom modelu za vrednovanje opcija,
2) strategiju trgovanja opcijama i definirane metode zaštite koje će se primjenjivati radi smanjenja izloženosti rizicima te planirani obujam trgovanja opcijama,
3) dokumentaciju o ispunjavanju kvalitativnih standarda iz članka 577. ove Odluke,
4) specifikaciju i verifikaciju pretpostavka primijenjenih u internom modelu za vrednovanje opcija i
5) opis metode za procjenu parametara internog modela za vrednovanje opcija.
(3) Kreditna institucija koja je dobila odobrenje iz stavka 1. ovoga članka, dužna je ispunjavati uvjete iz stavka 1. ovoga članka. Ako kreditna institucija prestane ispunjavati te uvjete, dužna je, bez odlaganja, dostaviti vremenski plan ponovnog usklađivanja s tim uvjetima ili dokazati da učinci neispunjavanja uvjeta nisu materijalni.
(4) Kreditna institucija koja je dobila odobrenje Hrvatske narodne banke za upotrebu internog modela za vrednovanje opcija, dužna je taj model kontinuirano primjenjivati za potrebe izračuna delta-ekvivalenata opcija te inicijalnih kapitalnih zahtjeva za gama-rizik i vega-rizik koji proizlaze iz opcija.
6.3.3.3. Oduzimanje odobrenja
Članak 573.
Hrvatska narodna banka može oduzeti odobrenje za primjenu internog modela za vrednovanje opcija:
261
1) ako kreditna institucija ne postupa u skladu sa supervizorskim mjerama, a u vezi s ispunjavanjem uvjeta iz članka 572. stavka 1. ove Odluke ili
2) ako kreditna institucija značajno odstupa od uvjeta iz članka 572. stavka 1. ove Odluke.
7. PRIMJENA INTERNIH MODELA ZA IZRAČUN INICIJALNIH KAPITALNIH ZAHTJEVA ZA POZICIJSKE RIZIKE TE VALUTNI I ROBNI RIZIK
7.1. OPĆE ODREDBE
Članak 574.
(1) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za pozicijske rizike, valutni rizik i/ili robni rizik kreditna institucija može upotrebljavati vlastite interne modele ili kombinaciju internih modela i metoda za izračun inicijalnih kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu 3., 4. i 5. ove Glave, ako je za to dobila prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke.
(2) Kreditna institucija može, za različite vrste rizika, primjenjivati kombinaciju internih modela za upravljanje tržišnim rizicima i metoda iz dijela 3., 4. i 5. ove Glave. Kreditna institucija ne smije za pojedini rizik upotrijebiti kombinaciju internog modela i metoda iz dijela 3., 4. i 5. ove Glave.
(3) Ukupni inicijalni kapitalni zahtjev za tržišne rizike jednak je zbroju inicijalnih kapitalnih zahtjeva izračunatih primjenom metoda iz dijela 3., 4. i 5. ove Glave i/ili inicijalnoga kapitalnog zahtjeva izračunatog primjenom internog modela za izračun kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike, valutni rizik i/ili robni rizik za koji je kreditna institucija dobila odobrenje Hrvatske narodne banke.
7.2. UVJETI I ZAHTJEV ZA DOBIVANJE ODOBRENJA ZA PRIMJENU INTERNOG MODELA ZA IZRAČUN KAPITALNOG ZAHTJEVA ZA POZICIJSKE RIZIKE, VALUTNI RIZIK I/ILI ROBNI RIZIK
Članak 575.
(1) Hrvatska narodna banka izdaje kreditnoj instituciji odobrenje za primjenu internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike, valutni rizik i/ili robni rizik ako kreditna institucija dokaže da je njezin sustav upravljanja tržišnim rizicima konceptualno zdrav i cjelovito proveden te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) kvalitativni standardi iz članka 577. ove Odluke;
2) kvantitativni standardi iz članka 579. do članka 581. ove Odluke;
3) ako se vrednovanje modela i program retroaktivnog testiranja provode u skladu s odredbama članka 582. i članka 583. ove Odluke;
4) ako su, za interni model za izračun kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik, ispunjeni dodatni zahtjevi iz članka 578. ove Odluke.
262
(2) U svrhu dobivanja odobrenja za primjenu internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike, valutni rizik i/ili robni rizik kreditna je institucija dužna Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev i priložiti sljedeće:
1) opće informacije o internom modelu ili kombiniranoj primjeni internog modela i metoda za izračun inicijalnih kapitalnih zahtjeva iz dijela 3., 4. i 5. ove Glave, ako se kreditna institucija odlučila za takvu primjenu;
2) dokumentaciju o ispunjavanju kvalitativnih standarda iz članka 577. ove Odluke;
3) dokumentaciju o ispunjavanju kvantitativnih standarda iz članka 579. do članka 581. ove Odluke;
4) dokumentaciju o ispunjavanju kriterija za vrednovanje modela i provođenje programa retroaktivnog testiranja iz članak 582. i članak 583. ove Odluke;
5) dokumentaciju o ispunjavanju dodatnih uvjeta za primjenu internog modela za izračun kapitalnih zahtjeva za specifični pozicijski rizik iz članak 578. ove Odluke, ako kreditna institucija traži odobrenje za takav model.
(3) Kreditna institucija koja je dobila odobrenje iz stavka 1. ovoga članka, dužna je ispunjavati uvjete iz stavka 2. ovoga članka. Ako kreditna institucija prestane ispunjavati uvjete iz stavka 2. ovoga članka, dužna je Hrvatskoj narodnoj banci dostaviti vremenski plan ponovnog usklađivanja s tim uvjetima ili dokazati da učinci neispunjavanja uvjeta nisu materijalni.
(4) Hrvatska narodna banka odredit će u odobrenju za primjenu internog modela za izračun kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike, valutni rizik i/ili robni rizik može li kreditna institucija, u skladu s članak 581. ove Odluke, upotrebljavati empirijske korelacije unutar pojedine rizične kategorije i između rizičnih kategorija. Ako je kreditna institucija dobila odobrenje za primjenu empirijskih korelacija, ali više ne ispunjava uvjete za upotrebu tih korelacija, dužna je bez odgađanja podnijeti zahtjev za izmjenu odobrenja.
(5) Hrvatska narodna banka navest će u odobrenju za primjenu internog modela za izračun kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike, valutni rizik i/ili robni rizik kombinaciju primjene internih modela i metoda za izračun inicijalnih kapitalnih zahtjeva iz dijela 3., 4. i 5. ove Glave. Ako kreditna institucija namjerava izmijeniti kombinaciju internih modela i metoda iz dijela 3., 4. i 5. ove Glave koju primjenjuje, dužna je podnijeti zahtjev za dobivanje novog odobrenja.
(6) Kreditna institucija koja je dobila odobrenje za upotrebu internog modela za izračun kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike, valutni rizik i/ili robni rizik, može prijeći na upotrebu metoda iz dijela 3., 4. i 5. ove Glave, samo zbog opravdanih razloga i uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke.
7.3. ODUZIMANJE ODOBRENJA
Članak 576.
(1) Hrvatska narodna banka oduzima odobrenje za primjenu internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike, valutni rizik i/ili robni rizik:
263
1) ako kreditna institucija ne postupa u skladu sa supervizorskim mjerama, a u vezi s ispravljanjem nepravilnosti pri ispunjavanju uvjeta iz članka 575. stavka 1. ove Odluke;
2) ako kreditna institucija bitno odstupa od uvjeta iz članka 575. stavka 1. ove Odluke;
3) ako kreditna institucija ne postupa u skladu s mjerama kojima je kreditnoj instituciji naloženo ispravljanje nepravilnosti u vezi s točnošću izračuna internog modela uzrokovanih brojnim prekoračenjima promjene hipotetičnih vrijednosti portfelja u odnosu na promjene vrijednosti portfelja dobivene primjenom internog modela ili ako drugi činitelji upućuju na to da model nije dovoljno točan.
(2) Kreditna institucija kojoj je oduzeto odobrenje za primjenu internog modela za izračun kapitalnih zahtjeva za pozicijske rizike, valutni rizik i/ili robni rizik, dužna je primjenjivati metode iz dijela 3., 4. i 5. ove Glave.
7.4. KVALITATIVNI STANDARDI
Članak 577.
Kreditna institucija koja želi upotrebljavati interne modele u skladu s člankom 575. ove Odluke, mora dokazati da je njezin sustav upravljanja tržišnim rizicima konceptualno zdrav i cjelovito proveden te da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) interni model za mjerenje rizika integriran je u svakodnevni proces upravljanja tržišnim rizicima kreditne institucije i služi kao osnova za izvještavanje višeg rukovodstva kreditne institucije o izloženosti rizicima;
2) kreditna institucija ima organizacijsku jedinicu za kontrolu tržišnih rizika koja je neovisna o organizacijskoj jedinici kreditne institucije ovlaštenoj za otvaranje/upravljanje pozicijama u knjizi trgovanja, a odgovorna je višem rukovodstvu kreditne institucije. Navedena je organizacijska jedinica odgovorna za formiranje i provođenje sustava za upravljanje tržišnim rizicima kreditne institucije, za izradu i analizu dnevnih izvješća o podacima dobivenima primjenom internog modela za mjerenje rizika kao i za odgovarajuće mjere koje je potrebno poduzeti u vezi s limitima trgovanja. Ta je organizacijska jedinica zadužena i za provođenje početnog i kontinuiranog vrednovanja internog modela kreditne institucije;
3) uprava kreditne institucije i više rukovodstvo aktivno sudjeluju u procesu kontrole rizika. Dnevna izvješća koja izrađuje organizacijska jedinica za upravljanje tržišnim rizicima dostavljaju se osobama na rukovodećim položajima koje su ovlaštene za provođenje smanjenja otvorenih pozicija koje zauzimaju pojedini radnici ovlašteni za otvaranje/upravljanje pozicijama, kao i ukupne izloženosti kreditne institucije;
4) kreditna institucija ima dovoljan broj radnika osposobljenih za korištenje sofisticiranih modela iz područja otvaranja/upravljanja pozicijama, upravljanja tržišnim rizicima, revizije i knjigovodstvenog evidentiranja pozicija;
5) kreditna institucija je uspostavila postupke za praćenje i osiguranje usklađenosti s internim aktima i kontrolnim mehanizmima vezanim uz cjelokupno funkcioniranje sustava za mjerenje rizika;
264
6) kreditna institucija posjeduje dokumentaciju o pouzdanosti internog modela za mjerenje rizika u prošlim razdobljima;
7) kreditna institucija kontinuirano provodi testiranje otpornosti na stres, a rezultate navedenih testova pregledavaju više rukovodstvo i uprava kreditne institucije te ih uključuju u limite i interne akte kreditne institucije. Navedeno testiranje obuhvaća nelikvidnost tržišta u stresnim tržišnim uvjetima, koncentracijski rizik, jednostranost tržišta (engl. one-way markets), rizik događaja (engl. event risk), rizik neočekivanog neispunjavanja obveza druge ugovorne strane (engl. jump-to-default risk), nelinearnost proizvoda, pozicije koje nose značajan gubitak svojem kupcu (engl. deep out-of-the-money positions), pozicije podložne cjenovnim skokovima te ostale rizike koji nisu na odgovarajući način obuhvaćeni internim modelom. Testiranje otpornosti na stres koje kreditna institucija primjenjuje, odražava karakteristike portfelja i razdoblje u kojem kreditna institucija može zaštititi rizike ili upravljati rizicima u stresnim tržišnim uvjetima;
8) kreditna institucija provodi, kao dio svojeg uobičajenog plana unutarnje revizije, nezavisnu procjenu sustava mjerenja rizika. Navedena procjena uključuje aktivnosti organizacijske jedinice ovlaštene za otvaranje/upravljanje pozicijama u knjizi trgovanja i nezavisne organizacijske jedinice za upravljanje tržišnim rizicima;
9) najmanje jednom godišnje kreditna institucija provodi kontrolu cjelokupnog procesa upravljanja tržišnim rizicima. Navedena analiza mora obuhvatiti sljedeća područja:
- adekvatnost dokumentacije o sustavu i procesima upravljanja tržišnim rizicima te ustroj organizacijske jedinice za upravljanje tržišnim rizicima;
- integraciju mjera tržišnih rizika u svakodnevno upravljanje tržišnim rizicima i cjelovitost sustava informiranja uprave;
- postupak koji kreditna institucija primjenjuje za odobravanje modela za procjenu rizika te sustave vrednovanja koje primjenjuju radnici organizacijske jedinice ovlaštene za otvaranje/upravljanje pozicijama u knjizi trgovanja i organizacijske jedinice zadužene za knjigovodstveno evidentiranje transakcija;
- opseg tržišnih rizika obuhvaćen modelom za mjerenje rizika i vrednovanje svih značajnih promjena u postupku mjerenja rizika;
- točnost i potpunost podataka o pozicijama, točnost i prikladnost pretpostavki o volatilnosti i korelaciji te točnost vrednovanja i izračuna osjetljivosti na rizik;
- postupak verifikacije koji kreditna institucija koristi za procjenu dosljednosti, pravodobnosti i pouzdanosti izvora podataka korištenih u internom modelu, uključujući nezavisnost tih izvora podataka;
- postupak provjere koji kreditna institucija koristi za procjenu retroaktivnog testiranja, koje se primjenjuje za ocjenu točnosti modela.
Članak 578.
(1) Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik dužničkih i vlasničkih pozicija iz knjige trgovanja kreditna institucija može, uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke, primjenjivati interni model ako on, uz ostale uvjete iz dijela 7. ove Glave, ispunjava i sve sljedeće uvjete:
1) objašnjava promjene cijena portfelja u prošlosti 2) obuhvaća koncentraciju glede veličine i promjena u strukturi portfelja
265
3) otporan je na nepovoljne utjecaje 4) njegova se validacija provodi primjenom retroaktivnog testiranja kako bi se
procijenilo je li specifični pozicijski rizik obuhvaćen modelom na odgovarajući način. Ako kreditna institucija provodi retroaktivno testiranje na temelju relevantnih potportfelja, njihov se odabir mora provoditi na dosljedan način
5) obuhvaća rizik osnove (engl. name-related basis risk), pri čemu je kreditna institucija dužna dokazati da je interni model osjetljiv na materijalno značajne idiosinkratične razlike među sličnim, ali ne jednakim pozicijama i
6) obuhvaća rizik događaja.
(2) Interni model kreditne institucije: – mora na konzervativan način procjenjivati rizik koji proizlazi iz manje likvidnih pozicija i pozicija s ograničenom transparentnošću cijena u realnim tržišnim uvjetima i – mora ispunjavati minimalne standarde u vezi s podacima koji se upotrebljavaju u internom modelu, pri čemu zamjenske vrijednosti podataka moraju biti konzervativne i kreditna institucija ih može upotrebljavati samo ako dostupni podaci nisu dovoljni ili ne odražavaju stvarnu volatilnost pozicije ili portfelja.
(3) Kreditna institucija može iz izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik primjenom internog modela isključiti one sekuritizacijske pozicije ili kreditne izvedenice na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza za koje izračunava inicijalni kapitalni zahtjev za pozicijski rizik u skladu s dijelom 3. ove Glave Odluke, uz izuzeće onih pozicija za koje se primjenjuje pristup naveden u stavcima 23. do 30. ovog članka.
(4) S razvojem tehnika i dobrih praksi kreditna institucija dužna je primjenjivati te nove tehnike i dobre prakse.
(5) Ako kreditna institucija internim modelom za specifični pozicijski rizik dužničkih pozicija iz knjige trgovanja iz stavka 1. ovog članka nije obuhvatila rizik neispunjavanja obveza i migracijski rizik za dužničke instrumente kojima trguje, za te će rizike primjenjivati pristup koji ispunjava uvjete iz stavka 6. do 22. ovog članka, ako je Hrvatska narodna banka prethodnim odobrenjem iz stavka 1. ovog članka to dopustila.
(6) Kreditna institucija koja primjenjuje interni model iz stavka 1. ovog članka za dužničke instrumente iz knjige trgovanja uspostavila je pristup koji pri izračunu inicijalnih kapitalnih zahtjeva za specifični pozicijski rizik pozicija u knjizi trgovanja obuhvaća rizik neispunjavanja obveza i migracijski rizik koji nisu obuhvaćeni internim modelom (u nastavku članka: pristup). Kreditna institucija dužna je dokazati da njezin pristup ispunjava standarde valjanosti usporedive sa standardima za pristup zasnovan na internim rejting-sustavima iz dijela 3. Glave II. ove Odluke, uz pretpostavku konstantne razine rizika, te koji je prilagođen da na odgovarajući način odražava učinke likvidnosti, koncentracije, zaštite od rizika i opcionalnosti.
(7) Pristup mora obuhvaćati sve pozicije koje podliježu izračunu inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik, osim sekuritizacijskih pozicija i kreditnih izvedenica na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza. Kreditna institucija može, uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke, dosljedno uključivati sve uvrštene vlasničke instrumente i izvedenice na uvrštene vlasničke instrumente za koje je takvo uključivanje u skladu s internim sustavom upravljanja rizicima. Pristup mora obuhvaćati učinak korelacije između nastanka događaja neispunjavanja obveza i migracije. Učinak diversifikacije između događaja
266
neispunjavanja obveze i migracije, s jedne strane, i drugih čimbenika tržišnog rizika, s druge strane, ne treba biti obuhvaćen.
(8) Pristup treba mjeriti gubitke koji nastaju zbog neispunjavanja obveze i migracije internih ili eksternih rejtinga, uz razinu pouzdanosti od 99,9% u jednogodišnjem razdoblju za kapital.
(9) Pretpostavke o korelaciji moraju biti zasnovane na analizi objektivnih podataka u konceptualno primjerenom okviru. Pristup mora na odgovarajući način obuhvatiti koncentraciju izdavatelja te koncentracije koje mogu nastati unutar i između različitih proizvoda u stresnim uvjetima. Pristup se mora zasnivati na pretpostavci konstantne razine rizika tijekom jednogodišnjeg razdoblja, podrazumijevajući da se pojedinačne pozicije iz knjige trgovanja ili skup pozicija koje su u razdoblju likvidnosti bile predmet neispunjavanja obveze ili migracije ponovo uravnotežuju na kraju njihova razdoblja likvidnosti tako da dostignu prvobitni stupanj rizika. Kreditna institucija također može odlučiti da će dosljedno upotrebljavati pretpostavku o konstantnoj jednogodišnjoj poziciji.
(10) Razdoblje likvidnosti jest vrijeme potrebno za prodaju pozicije, odnosno skupa pozicija ili za zaštitu od svih materijalno značajnih cjenovnih rizika u stresnim tržišnim uvjetima, posebno uzimajući u obzir veličinu pozicije. Razdoblje likvidnosti odražava stvarnu praksu i iskustvo u razdoblju sustavnih i idiosinkratskih stresnih situacija. Razdoblje likvidnosti mjeri se na osnovi konzervativnih pretpostavki i dovoljno je dugo da prodaja ili zaštita od rizika ne utječu znatno na cijenu po kojoj bi prodaja ili zaštita od rizika bili izvršeni.
(11) Razdoblje likvidnosti za poziciju ili skup pozicija ne može biti kraće od tri mjeseca.
(12) Pri određivanju odgovarajućeg razdoblja likvidnosti za poziciju ili skup pozicija kreditna institucija dužna je uzeti u obzir interne akte koji se odnose na vrijednosna usklađenja i upravljanje pozicijama koje kreditna institucija dulje vrijeme drži u knjizi trgovanja. Kada kreditna institucija određuje razdoblje likvidnosti za skup pozicija, a ne za pojedinačne pozicije, kriteriji za definiranje skupa pozicija trebaju biti definirani tako da smisleno odražavaju razlike u likvidnosti. Razdoblja likvidnosti su dulja za pozicije koje su koncentrirane, odražavajući tako dulje razdoblje potrebno za unovčenje tih pozicija.
(13) Razdoblje likvidnosti za skladište sekuritizacije (engl. securitisation warehouse) jest vrijeme potrebno za stvaranje, prodaju i sekuritizaciju imovine ili za zaštitu materijalno značajnih čimbenika rizika, u stresnim tržišnim uvjetima.
(14) Pristup može obuhvaćati zaštitu od rizika. Pozicije se mogu netirati ako se duge i kratke pozicije odnose na isti financijski instrument. Učinci zaštite od rizika ili diversifikacije, povezani s dugim i kratkim pozicijama u različitim financijskim instrumentima, različitim vrijednosnim papirima istog dužnika, kao i u financijskim instrumentima različitih izdavatelja, priznaju se samo pri eksplicitnom modeliranju bruto dugih i kratkih pozicija u različitim financijskim instrumentima. Kreditna institucija dužna je obuhvatiti učinak materijalno značajnih rizika koji se mogu pojaviti u intervalu između dospijeća zaštite od rizika i razdoblja likvidnosti, kao i mogućnost značajne razine rizika osnove u strategijama zaštite od rizika s obzirom na proizvod, pravo prvenstva u kapitalnoj strukturi, internom ili eksternom rejtingu, dospijeću, datumu izdavanja i drugim razlikama u instrumentima. Kreditna institucija je dužna uzeti u obzir zaštitu od rizika samo do razine do koje ju je moguće održati, čak i ako se dužnik približava kreditnom ili drugom događaju.
267
(15) Za pozicije knjige trgovanja koje su zaštićene strategijom dinamične zaštite od rizika (engl. dynamic hedging strategy) ponovno uravnoteženje zaštite od rizika unutar razdoblja likvidnosti zaštićene pozicije priznaje se ako kreditna institucija:
a) dosljedno modelira ponovno uravnoteženje zaštite od rizika u određenom skupu pozicija knjige trgovanja
b) dokaže da uključivanje rezultata ponovnog uravnoteženja dovodi do boljeg mjerenja rizika i
c) dokaže da je tržište financijskih instrumenata koji služe kao instrumenti zaštite dovoljno likvidno da omogućuje takvo ponovno uravnoteženje čak i u razdobljima stresa. Pri izračunu kapitalnih zahtjeva moraju se uzimati u obzir svi preostali rizici koji proizlaze iz dinamične zaštite od rizika.
(16) Pristup mora odražavati nelinearni učinak opcija, strukturiranih kreditnih izvedenica i ostalih pozicija sa značajnim nelinearnim kretanjem s obzirom na promjene cijena. Kreditna institucija dužna je na odgovarajući način uzeti u obzir rizik modela koji proizlazi iz vrednovanja i procjene cjenovnog rizika povezanog s takvim proizvodima.
(17) Pristup se mora zasnivati na podacima koji su objektivni i ažurirani.
(18) Kao dio neovisne procjene sustava mjerenja rizika i validacije internih modela, kreditna institucija dužna je u vezi s pristupom osobito:
a) potvrditi da je njihov pristup modeliranju za korelaciju i promjene cijene primjeren za njihov portfelj, uključujući odabir i pondere čimbenika sistemskog rizika
b) provesti različite testove otpornosti na stres, uključujući analizu osjetljivosti i analizu scenarija, radi procjene kvantitativne i kvalitativne osnovanosti pristupa, posebice s obzirom na postupanje s koncentracijama. Takvi testovi ne trebaju se ograničavati samo na povijesne događaje/scenarije
c) primijeniti odgovarajuću kvantitativnu validaciju koja uključuje relevantna mjerila za interne modele.
(19) Pristup mora biti usklađen s internom metodologijom kreditne institucije za utvrđivanje, mjerenje i upravljanje rizicima koji proizlaze iz trgovanja.
(20) Kreditna institucija dužna je dokumentirati svoj pristup na način da su korelacije i druge pretpostavke modela transparentne i razumljive Hrvatskoj narodnoj banci.
(21) Ako kreditna institucija primjenjuje pristup koji nije usklađen sa svim uvjetima iz stavaka 6. do 20. ovog članka, ali je usklađen s internom metodologijom za utvrđivanje, mjerenje i upravljanje rizicima, kreditna institucija mora biti u stanju dokazati da njezin pristup rezultira kapitalnim zahtjevom koji je barem isto toliko visok kao da se zasniva na pristupu koji je u potpunosti usklađen s uvjetima iz stavaka 6. do 20. ovog članka, a što će Hrvatska narodna banka provjeravati najmanje jednom godišnje.
(22) Kreditna institucija dužna je najmanje jednom tjedno provoditi izračune na osnovi odabranog pristupa.
(23) Kreditna institucija može za izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za korelacijski portfelj namijenjen trgovanju, umjesto pristupa iz članka 531. stavka 6. ove Odluke, primjenjivati interni pristup, pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 24. do 29. ovog članka te ako je dobila odobrenje Hrvatske narodne banke.
268
(24) Interni pristup iz stavka 23. ovog članka mora na primjeren način obuhvatiti sve cjenovne rizike uz razinu pouzdanosti od 99,9% tijekom jednogodišnjeg razdoblja, uz pretpostavku konstantne razine rizika, usklađeno radi odražavanja učinka likvidnosti, koncentracije, zaštite od rizika i opcionalnosti.
(25) Kreditna institucija može sve pozicije iz ovog članka kojima se upravlja zajedno s pozicijama iz korelacijskog portfelja namijenjenog trgovanju, umjesto u pristup iz stavka 6. ovog članka, uključiti u pristup iz stavka 23. ovog članka.
(26) Iznos inicijalnih kapitalnih zahtjeva za sve cjenovne rizike prema internom pristupu iz stavka 23. ovog članka ne smije biti manji od 8% inicijalnih kapitalnih zahtjeva koji bi se za iste pozicije izračunali u skladu s člankom 531. stavkom 6. ove Odluke.
(27) Kreditna institucija dužna je internim pristupom iz stavka 23. ovog članka obuhvatiti najmanje sljedeće:
1. kumulativni rizik koji proizlazi iz višestrukih neispunjavanja obveza, što uključuje redoslijed neispunjavanja obveza u tranširanim proizvodima
2. rizik kreditne marže (engl. credit spread risk), uključujući učinke game i unakrsne game (engl. cross-gamma effects)
3. volatilnost implicitnih korelacija, uključujući unakrsni učinak (engl. cross effects) marži i korelacija
4. rizik osnove, uključujući: – osnovu između marže indeksa i marže pojedinih sastavnica indeksa i – osnovu između implicitne korelacije indeksa i implicitne korelacije posebno prilagođenih portfelja
5. volatilnost stope naplate s obzirom na tendenciju da stope naplate utječu na cijene tranše te
6. rizik neučinkovite zaštite od rizika i potencijalne troškove ponovnog uravnoteženja takvih zaštita od rizika, ako sveobuhvatna mjera rizika uključuje koristi od dinamičke zaštite od rizika.
(28) Kreditna institucija mora:
1. imati dovoljno tržišnih podataka da osigura da su internim pristupom iz stavka 23. ovog članka u cijelosti obuhvaćeni najznačajniji rizici tih pozicija
2. retroaktivnim testiranjem ili drugim prikladnim metodama dokazati da njezine mjere rizika na odgovarajući način objašnjavaju povijesne promjene cijena tih pozicija i
3. biti u mogućnosti odvojiti pozicije za koje ima odobrenje za uključivanje u izračun kapitalnih zahtjeva u skladu sa stavkom 23. ovog članka od pozicija za koje nema takvo odobrenje.
(29) Kreditna institucija dužna je za portfelje na koje se primjenjuje stavak 23. ovog članka redovito primjenjivati niz specifičnih, unaprijed određenih scenarija testiranja otpornosti na stres. Takvim scenarijima ispituju se učinci stresa na stope neispunjavanja obveza, stope naplata, kreditne marže i korelacije dobiti ili gubitka organizacijskih jedinica za trgovanje korelacijama. Kreditna institucija dužna je provoditi testiranja otpornosti na stres najmanje jednom tjedno i o rezultatima izvijestiti Hrvatsku narodnu banku najmanje tromjesečno, uključujući usporedbu s inicijalnim kapitalnim zahtjevima institucije u skladu sa stavcima 23. do 30. ovog članka. Ako testiranja otpornosti na stres upućuju na to da je kapitalni zahtjev izračunat na temelju pristupa
269
iz stavka 23. ovog članka znatno manji od rezultata testiranja, kreditna institucija dužna je o tome bez odgađanja obavijestiti Hrvatsku narodnu banku. Na temelju rezultata tih testiranja Hrvatska narodna banka može naložiti mjeru iz članka 237. Zakona o kreditnim institucijama.
(30) Kreditna institucija dužna je izračunavati inicijalni kapitalni zahtjev za sve cjenovne rizike najmanje jednom tjedno.
7.5. KVANTITATIVNI STANDARDI
Članak 579.
Kreditna institucija koja želi upotrebljavati interne modele za izračun kapitalnih zahtjeva u skladu s ovim dijelom, dužna je dokazati da izračun rizičnosti vrijednosti ispunjava barem sljedeće standarde:
1) najmanje dnevni izračun rizičnosti vrijednosti,
2) jednostrani interval pouzdanosti od 99%,
3) desetodnevno razdoblje držanja; kreditna institucija može koristiti rizičnost vrijednosti izračunatu za kraće razdoblje držanja prilagođenu na deset dana, na primjer pomoću drugog korijena vremena, te je u tom slučaju dužna periodički dokazati utemeljenost takvog pristupa,
4) efektivno razdoblje promatranja od najmanje godinu dana, osim kada je kraće razdoblje promatranja opravdano značajnim povećanjem volatilnosti cijena i
5) mjesečno ažuriranje skupova podataka.
(2) Kreditna institucija dužna je izračunavati "rizičnost vrijednosti za stres" (engl. stressed value at risk) na osnovi desetodnevne rizičnosti vrijednosti tekućeg portfelja, s jednostranim intervalom pouzdanosti od 99. percentila, s ulaznim podacima u modelu rizičnosti vrijednosti kalibriranim na temelju povijesnih podataka iz kontinuiranog razdoblja od 12 mjeseci znatnoga financijskog stresa koji je važan za portfelj kreditne institucije. Pri izdavanju odobrenja iz članka 575. stavka 1. ove Odluke Hrvatska narodna banka ocjenjuje odabir takvih povijesnih podataka. Kreditna institucija dužna je najmanje jednom godišnje provjeravati adekvatnost odabira tih podataka. Ako kreditna institucija ocijeni da je potrebno znatno izmijeniti taj odabir, dužna je o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku te podnijeti zahtjev za izmjenu odobrenja. Kreditna institucija dužna je izračunavati rizičnost vrijednosti za stres najmanje jednom tjedno.
270
(3) Kreditna institucija dužna je provoditi i povratne testove otpornosti na stres (engl. reverse stress tests).
Članak 580.
(1) Kreditna institucija je dužna osigurati da interni model koji upotrebljava precizno obuhvaća sve bitne cjenovne rizike opcija ili pozicija sličnih opcijama te da su svi drugi rizici, koji nisu obuhvaćeni internim modelom, adekvatno pokriveni jamstvenim kapitalom kreditne institucije.
(2) Interni model za mjerenje rizika koji kreditna institucija upotrebljava za izračunavanje inicijalnoga kapitalnog zahtjeva u skladu s ovim dijelom Odluke mora obuhvaćati sve značajne faktore rizika, u skladu s aktivnošću kreditne institucije na relevantnim tržištima. Ako je faktor rizika uključen u model vrednovanja, ali ne i u model za mjerenje rizika, kreditna institucija dužna je obrazložiti opravdanost tog izostavljanja. Model za mjerenje rizika treba obuhvatiti nelinearnost opcija i drugih proizvoda, kao i korelacijski rizik i rizik osnove. Ako se za faktore rizika primjenjuju zamjenske vrijednosti, kreditna institucija mora na osnovi praćenja dokazati da oni adekvatno predstavljaju stvarnu poziciju kreditne institucije. Za pojedine vrste rizika primjenjuje se sljedeće:
1) za kamatni rizik: interni model za mjerenje rizika uključuje skup faktora rizika koji odgovaraju kamatnim stopama u svakoj valuti u kojoj kreditna institucija ima bilančne ili izvanbilančne pozicije osjetljive na promjene kamatnih stopa. Kreditna institucija je dužna izraditi krivulje prinosa primjenom jednog od općeprihvaćenih pristupa. Za značajne izloženosti kamatnom riziku u glavnim valutama i tržištima, krivulja prinosa treba biti podijeljena na najmanje šest segmenata dospijeća, da bi se obuhvatile varijacije promjenjivosti stopa uzduž krivulje. Sustav za mjerenje rizika mora obuhvatiti i rizik nesavršeno korelirajućih promjena između različitih krivulja prinosa;
2) za valutni rizik: interni model za mjerenje rizika uključuje faktore rizika koji se odnose na zlato, pojedine strane valute u kojima su nominirane pozicije kreditne institucije i stvarne pozicije u udjelima u investicijske fondove u stranoj valuti. Pritom kreditna institucija može za pozicije u udjelima u investicijskim fondovima u stranim valutama koristiti izračun treće osobe pod uvjetom da je na adekvatan način osigurala točnost izračuna. Ako kreditna institucija ne može odrediti pozicije u udjelima u investicijskim fondovima u stranoj valuti, dužna ih je tretirati u skladu s člankom 559. ove Odluke;
3) za rizik ulaganja u vlasničke financijske instrumente: interni model za mjerenje rizika mora primjenjivati zaseban faktor rizika barem za svako nacionalno tržište vlasničkih financijskih instrumenata na kojem kreditna institucija ima značajne pozicije;
4) za robni rizik: interni model za mjerenje rizika mora primjenjivati zaseban faktor rizika barem za svaku robu u kojoj kreditna institucija ima značajne pozicije. Interni model za mjerenje rizika mora obuhvatiti i rizik nesavršeno korelirajućih promjena između sličnih, ali ne identičnih vrsta robe te izloženosti promjenama terminskih cijena koje proizlaze iz neusklađenosti dospijeća. Interni model za mjerenje rizika mora uzeti u obzir i tržišne karakteristike, posebice datume isporuke i obuhvate (engl. scope) omogućene pojedinom radniku ovlaštenom za upravljanje/zauzimanje pozicija u knjizi trgovanja.
Članak 581.
271
Kreditna institucija koja namjerava primjenjivati empirijske korelacije unutar pojedine rizične kategorije i između rizičnih kategorija, dužna je Hrvatskoj narodna banka podnijeti zahtjev za prethodnu suglasnost i dokazati da je njezin interni model za mjerenje korelacije dobar i cjelovito proveden.
7.6. VREDNOVANJE MODELA I PROGRAM RETROAKTIVNOG TESTIRANJA
Članak 582.
Kreditna institucija je dužna osigurati da vrednovanje internog modela adekvatno provodi radnik kreditne institucije koji ima odgovarajuće stručno znanje i iskustvo neovisno o razvojnom procesu tog modela kako bi osigurala da interni model bude konceptualno zdrav i da na odgovarajući način obuhvaća sve značajne rizike. Navedeno vrednovanje provodi se pri početnom razvoju internog modela i pri svakoj značajnoj promjeni internog modela. Vrednovanje se provodi periodično i ako je došlo do značajnih promjena na tržištu ili do promjena u strukturi portfelja zbog kojih interni model nije adekvatan za upravljanje tržišnim rizicima. Kreditna institucija je dužna usklađivati interni model u skladu s razvojem tehnika i dobrih tržišnih praksa. Vrednovanje internog modela mora, osim obveznog testiranja otpornosti na stres, uključivati i sljedeće:
1) testiranje pretpostavka internog modela kako bi kreditna institucija utvrdila da su adekvatne i da ne rezultiraju krivom procjenom rizika,
2) kao dodatak programu retroaktivnog testiranja kreditna je institucija dužna provoditi i vlastite testove vrednovanja internog modela ovisno o rizicima i strukturi portfelja i
3) upotrebu hipotetičnih portfelja kako bi osigurala da interni model obuhvaća pojedine strukturne karakteristike portfelja, kao što su značajna razina rizika osnove ili koncentracijski rizik.
Članak 583.
Kreditna institucija je dužna kontinuirano pratiti točnost i funkcioniranje internog modela provođenjem programa retroaktivnog testiranja. Retroaktivno testiranje mora, za svaki radni dan, omogućiti usporedbu mjere jednodnevne rizičnosti vrijednosti dobivene primjenom internog modela za pozicije iz portfelja kreditne institucije na kraju dana s vrijednostima portfelja kreditne institucije na kraju sljedećega radnog dana. Kreditna institucija je dužna provoditi retroaktivno testiranje na temelju stvarnih promjena vrijednosti portfelja (izuzimajući naknade, provizije i neto kamatni prihod) i hipotetičnih promjena vrijednosti portfelja (usporedba vrijednosti portfelja na kraju dana i, pod pretpostavkom nepromijenjenih pozicija, njegove vrijednosti na kraju sljedećeg dana). Ako Hrvatska narodna banka utvrdi da program retroaktivnog testiranja ima određene nedostatke, naložit će kreditnoj instituciji poduzimanje odgovarajućih mjera za poboljšanje programa retroaktivnog testiranja.
7.7. IZRAČUN INICIJALNIH KAPITALNIH ZAHTJEVA
Članak 584.
272
(1) Kreditna institucija koja inicijalni kapitalni zahtjev izračunava primjenom internog modela navedeni kapitalni zahtjev izračunava tako da množi rezultate dobivene primjenom internog modela multiplikacijskim faktorima (mc) i (ms) koji iznose najmanje tri.
(2) Multiplikacijski faktori iz stavka 1. ovog članka uvećavaju se faktorom uvećanja u iznosu između 0 i 1 u skladu s tablicom 32. ovisno o broju prekoračenja za posljednjih 250 radnih dana prema rezultatima retroaktivnog testiranja kreditne institucije. Za potrebe utvrđivanja broja prekoračenja kreditna institucija dužna je provoditi program retroaktivnog testiranja i na stvarnim i na hipotetičnim promjenama vrijednosti portfelja. U smislu ovog stavka, pojam prekoračenje odnosi se na jednodnevnu promjenu vrijednosti portfelja koja premašuje relevantnu mjeru jednodnevne rizičnosti vrijednosti dobivenu primjenom internog modela kreditne institucije. Za potrebe određivanja faktora uvećanja broj prekoračenja procjenjuje se najmanje jednom tromjesečno i jednak je broju prekoračenja dobivenog na osnovi retroaktivnog testiranja i na stvarnim i na hipotetičnim promjenama vrijednosti portfelja, ovisno o tome koji je veći. Tablica 32.
Broj prekoračenja Faktor uvećanja
Manje od 5 0,00
5 0,40
6 0,50
7 0,65
8 0,75
9 0,85
10 ili više 1,00
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, kreditna institucija ne uvećava multiplikacijski faktor faktorom uvećanja u skladu s tablicom 32., ako dokaže da je takvo povećanje neopravdano te da je model u osnovi točan i ako je za to dobila prethodnu suglasnost Hrvatske narodne banke.
(4) Ako brojna prekoračenja ili drugi činitelji upućuju na to da model nije dovoljno točan, Hrvatska narodna banka naložit će kreditnoj instituciji provođenje odgovarajućih supervizorskih mjera kako bi se u kratkom roku osiguralo poboljšanje modela na zadovoljavajuću razinu.
(5) Kreditna institucija je dužna u roku od pet radnih dana izvijestiti Hrvatsku narodnu banku o prekoračenjima koja su utvrđena primjenom programa retroaktivnog testiranja, a koja u skladu s tablicom 32. ovoga članka upućuju na potrebu da se poveća faktor uvećanja.
(6) Kreditna institucija koja izračunava inicijalni kapitalni zahtjev primjenom internog modela dužna je dnevno izračunavati inicijalni kapitalni zahtjev izražen kao zbroj vrijednosti dobivenih primjenom točaka 1. i 2. ovog stavka:
1) za izračun se uzima jedna od dolje navedenih vrijednosti, ovisno o tome koja je veća: a) iznos rizičnosti vrijednosti za prethodni dan (VaRt-1) izračunat u skladu s internim modelom iz članka 579. stavka 1. ove Odluke i
273
b) prosjek dnevnih iznosa rizičnosti vrijednosti za proteklih 60 radnih dana (VaRavg), izračunat u skladu s internim modelom iz članka 579. stavka 1. ove Odluke, pomnožen multiplikacijskim faktorom (mc) izračunatim u skladu sa stavkom 1. ovog članka i prilagođen faktorom uvećanja u skladu sa stavkom 2. ovog članka
2) za izračun se uzima jedna od dolje navedenih vrijednosti, ovisno o tome koja je veća: a) posljednji raspoloživi iznos rizičnosti vrijednosti za stres (sVaRt-1), izračunat u skladu s internim modelom iz članka 579. stavka 2. ove Odluke i
b) prosjek dnevnih iznosa rizičnosti vrijednosti za stres za proteklih 60 radnih dana (sVaRavg), izračunat u skladu s internim modelom iz članka 579. stavka 2. ove Odluke, pomnožen multiplikacijskim faktorom (ms) izračunatim u skladu sa stavkom 1. ovog članka i prilagođen faktorom uvećanja u skladu sa stavkom 2. ovog članka."
(7) Kreditna institucija koja za izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za specifični pozicijski rizik primjenjuje interni model dužna je osim izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva iz stavka 6. ovoga članaka dodatno izračunavati inicijalni kapitalni zahtjev za specifični pozicijski rizik kao zbroj iznosa dobivenih primjenom točaka 1. i 2. ovog stavka:
1) kapitalni zahtjev za pozicijske rizike sekuritizacijskih pozicija i kreditnih izvedenica na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza izračunat u skladu s dijelom 3. ove Glave; u izračun se ne uključuju one pozicije koje su uključene u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva u skladu s člankom 578. stavcima 23. do 30. ove Odluke
2) vrijednost posljednje ili prosječne mjere rizika neispunjavanja obveza i migracijskog rizika mjerene tijekom 12 tjedana u skladu s člankom 578. stavkom 6. ove Odluke, ovisno o tome koja je veća, i ako je primjenjivo uvećano za vrijednost posljednje ili prosječne mjere svih cjenovnih rizika mjereno tijekom 12 tjedana, u skladu s člankom 578. stavcima 23. do 30. ove Odluke, ovisno o tome koja je veća.
8. IZRAČUNAVANJE INICIJALNOGA KAPITALNOG ZAHTJEVA ZA PREKORAČENJE NAJVEĆE DOPUŠTENE IZLOŽENOSTI
Članak 585.
(1) Kreditna institucija je dužna nadzirati i kontrolirati izloženost prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba proizašlu iz pozicija knjige trgovanja u skladu s odredbama Odluke o velikim izloženostima kreditnih institucija.
(2) Kreditna institucija dužna je izračunati kapitalni zahtjev za prekoračenje dopuštenih izloženosti iz članka 150. i 151.10 Zakona o kreditnim institucijama ako je navedeno prekoračenja proizašlo isključivo i u cijelosti iz pozicija knjige trgovanja.
(3) Dodatni inicijalni kapitalni zahtjev za prekoračenje iz stavka 2. ovoga članka izračunava se odabirom onih pozicija knjige trgovanja kreditne institucije koje čine ukupnu izloženost prema određenoj osobi ili grupi povezanih osoba i koje nose najveći stupanj specifičnoga pozicijskog
10 pozivanje na članak 151. Zakona o kreditnim institucijama prestaje važiti na dan prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju.
274
rizika u skladu s dijelom 3. ove Glave i/ili dijelom 6. Glave II. ove Odluke, a čiji je zbroj jednak iznosu prekoračenja.
(4) Kada prekoračenje dopuštenih izloženosti koje proizlazi iz pozicija knjige trgovanja ne traje dulje od 10 dana od dana pojave prekoračenja, kreditna institucija izračunava inicijalni kapitalni zahtjev u iznosu od 200% iznosa tog prekoračenja.
(5) U vremenu koje slijedi nakon isteka 10. dana od pojave prekoračenja, stavke koje čine prekoračenje, odabrane u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, alociraju se na odgovarajuće retke u stupcu 1. iz tablice 33. iz ovoga članka, prema rastućem stupnju specifičnoga pozicijskog rizika (u skladu s dijelom 3. ove Glave i/ili dijelom 6. Glave II. ove Odluke). U skladu s navedenim kreditna institucija dužna je izračunati inicijalni kapitalni zahtjev kao umnožak zbroja inicijalnih kapitalnih zahtjeva izračunatih u skladu s dijelom 3. ove Glave i/ili dijelom 6. Glave II. ove Odluke za te stavke i odgovarajućeg faktora iz drugog stupca u tablici 33. iz ovoga članka.
Tablica 33.
Prekoračenje izloženosti (iskazano u % jamstvenoga kapitala)
Faktor u %
Do 40% 200 Od 40% do 60% 300 Od 60% do 80% 400 Od 80% do 100% 500 Od 100% do 250% 600 Preko 250% 900
9. VRSTE IZVEDENIH FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
Članak 586.
(1) Izvedeni financijski instrumenti čija je odnosna varijabla kamatna stopa su:
1) jednovalutni kamatni ugovori o razmjeni (engl. single-currency interest rate swaps),
2) ugovori o razmjeni osnove (engl. basis swaps),
3) kamatni forvardi,
4) kamatne ročnice,
5) kupljene kamatne opcije i
275
6) ostali izvedeni financijski instrumenti na kamatnu stopu.
(2) Izvedeni financijski instrumenti čija su odnosna varijabla valuta i zlato su:
1) međuvalutni kamatni ugovori o razmjeni (engl. cross-currency interest rate swaps),
2) valutni forvardi,
3) valutne ročnice,
4) kupljene valutne opcije,
5) ostali izvedeni financijski instrumenti na valutu i
6) ugovori slične pravne naravi kao ugovori iz ovoga stavka, a koji se odnose na zlato.
(3) Izvedenim financijskim instrumentima smatraju se i ugovori koji su po svojoj pravnoj naravi slični ugovorima iz stavka 1. točke 1. do 5. i stavka 2. točke 1. do 4. ovoga članka koji se odnose na druge referentne varijable ili indekse, a osobito:
1) opcije, ročnice, ugovori o razmjeni, kamatni forvardi i bilo koji drugi izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na vrijednosne papire, strane valute, kamatne stope, prinos ili neki drugi izvedeni financijski instrument, financijski indeks ili financijske mjere, a mogu se namiriti fizički ili u novcu;
2) opcije, ročnice, ugovori o razmjeni, kamatni forvardi i bilo koji drugi izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na robu, a moraju se namiriti u novcu ili se mogu namiriti u novcu na zahtjev jedne od ugovornih strana (ili u slučaju neispunjavanja obveze druge ugovorne strane ili nastanka nekog drugog događaja koji uzrokuje zatvaranje transakcije);
3) opcije, ročnice, ugovori o razmjeni i bilo koji drugi izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na robu i mogu se namiriti u robi, uz uvjet da se tim instrumentima trguje na uređenom tržištu i/ili putem višestranog sustava trgovanja (engl. multilateral trading facilities);
4) opcije, ročnice, ugovori o razmjeni, forvardi i bilo koji drugi izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na robu, koji se mogu namiriti u robi, koji nisu obuhvaćeni točkom 3. ovog stavka, kojima se ne trguje u komercijalne svrhe i koji imaju karakteristike drugih izvedenih instrumenata s obzirom na to namiruju li se putem priznatih klirinških kuća ili su predmet redovitih zahtjeva za nadoknadu (engl. margin calls);
5) financijski ugovori za razlike;
6) opcije, ročnice, ugovori o razmjeni, kamatni forvardi i bilo koji drugi izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na vremenske varijable, vozarine, dozvole za emisiju štetnih plinova ili stope inflacije ili neke druge ekonomske varijable, a moraju se namiriti u novcu ili se mogu namiriti u novcu na zahtjev jedne od ugovornih strana (ili u slučaju neispunjavanja obveze druge ugovorne strane ili nastanka nekog drugog događaja koji uzrokuje zatvaranje transakcije), kao i bilo koji drugi izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na imovinu, prava, obveze, indekse i mjere, a koji nisu obuhvaćeni točkom 1. do 5. ovoga članka, a koji imaju karakteristike drugih
276
financijskih izvedenih instrumenata s obzirom na to trguje li se njima na uređenom tržištu ili putem višestranog sustava trgovanja, namiruju li se preko priznatih klirinških kuća te jesu li predmet redovitih zahtjeva za nadoknadu.
GLAVA IV
OPERATIVNI RIZIK
1. RELEVANTNI POKAZATELJ
1.1. METODOLOGIJA IZRAČUNA RELEVANTNOG POKAZATELJA
Članak 587.
(1) Kreditna institucija dužna je računati relevantni pokazatelj kao zbroj sljedećih elemenata sa svojim pozitivnim ili negativnim predznakom:
1) neto kamatnog prihoda,
2) neto prihoda od provizija i naknada,
3) prihoda od vlasničkog ulaganja osim prihoda od ulaganja u zajedničke pothvate, pridružena društva i podružnice,
4) dobiti (gubitka) od aktivnosti trgovanja u kategoriji financijske imovine/obveza koja se drži radi trgovanja,
5) dobiti (gubitka) od aktivnosti trgovanja u kategoriji financijske imovine/obveza koja se vrednuje po fer vrijednosti u računu dobiti i gubitka,
6) realiziranih dobitaka (gubitaka) u kategoriji financijske imovine/obveza koja se ne vrednuje po fer vrijednosti u računu dobiti i gubitka,
7) dobitaka (gubitaka) koji su proizašli iz transakcija zaštite,
8) neto tečajnih razlika,
9) ostalih operativnih prihoda i
10) troškova eksternalizacije ako je pružatelj usluga nadređeno ili podređeno društvo kreditne institucije ili podređeno društvo kreditnoj instituciji nadređenog društva.
(2) Kreditna institucija neće uključivati sljedeće stavke u izračun relevantnog pokazatelja:
1) izvanredne prihode,
2) prihode na osnovi ugovora o osiguranju i
3) realizirane dobitke (gubitke) u kategoriji financijske imovine koja se drži do dospijeća.
277
(3) Kreditna institucija dužna je računati relevantni pokazatelj na osnovi podataka za dvanaestomjesečno razdoblje koje završava na kraju financijske godine.
Članak 588.
Kad za izračun relevantnog pokazatelja nisu dostupni revidirani podaci, kreditna institucija može se koristiti nerevidiranim podacima.
2. JEDNOSTAVNI PRISTUP
2.1. METODOLOGIJA IZRAČUNA INICIJALNOGA KAPITALNOG ZAHTJEVA
Članak 589.
(1) Prema jednostavnom pristupu inicijalni kapitalni zahtjev za operativni rizik jest 15% prosjeka posljednja tri relevantna pokazatelja. Prosjek posljednja tri relevantna pokazatelja računa se kao aritmetička sredina na način propisan u stavku 2. ovoga članka.
(2) Ako je bilo koji od posljednja tri relevantna pokazatelja negativan ili jednak nuli, neće se uključiti u izračun trogodišnjeg prosjeka relevantnog pokazatelja, te se trogodišnji prosjek relevantnog pokazatelja računa na način da se zbroj pozitivnih relevantnih pokazatelja podijeli s brojem pozitivnih relevantnih pokazatelja.
3. STANDARDIZIRANI PRISTUP
3.1. POSLOVNE LINIJE
Članak 590.
Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva primjenom standardiziranog pristupa kreditna će institucija rasporediti poslovne aktivnosti u poslovne linije prema tablici 34. i izračunati relevantni pokazatelj za svaku poslovnu liniju.
Tablica 34.
Poslovne linije Poslovne aktivnosti Stope inicijalnoga
kapitalnog zahtjeva za poslovne linije
Korporativno financiranje Usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa i s tim povezane usluge Investicijsko savjetovanje Poslovi savjetovanja pravnih osoba glede strukture kapitala, poslovne strategije i sličnih pitanja te pružanje usluga koje se odnose na poslovna spajanja i stjecanje dionica i poslovnih udjela u drugim društvima
18%
278
Poslovne linije Poslovne aktivnosti Stope inicijalnoga
kapitalnog zahtjeva za poslovne linije
Poslovi investicijskog istraživanja i financijske analize, kao i ostali oblici općenitih preporuka koje se odnose na transakcije s financijskim instrumentima
Trgovanje i prodaja
Trgovanje za svoj račun Poslovi posredovanja pri sklapanju poslova na novčanom tržištu Zaprimanje i prijenos naloga u vezi s jednim ili više financijskih instrumenata koji nisu obuhvaćeni poslovnom linijom Brokerski poslovi sa stanovništvom Izvršavanje naloga za račun klijenta koji nije obuhvaćen poslovnom linijom Brokerski poslovi sa stanovništvom Usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata bez obveze otkupa koje nisu obuhvaćene poslovnom linijom Brokerski poslovi sa stanovništvom Upravljanje multilateralnom trgovinskom platformom
18%
Brokerski poslovi sa stanovništvom (fizičke osobe i MSD)
Zaprimanje i prijenos naloga u vezi s jednim ili više financijskih instrumenata Izvršavanje naloga za račun klijenta Usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata bez obveze otkupa
12%
Poslovno bankarstvo Primanje depozita ili drugih povratnih sredstava Odobravanje kredita i zajmova i druge usluge iz točke 2. i 3. stavka 1. članka 5. Zakona o kreditnim institucijama Financijski leasing Izdavanje garancija i drugih jamstava
15%
Bankarstvo sa stanovništvom (fizičke osobe i MSD)
Primanje depozita i drugih povratnih sredstava
12%
279
Poslovne linije Poslovne aktivnosti Stope inicijalnoga
kapitalnog zahtjeva za poslovne linije
Odobravanje kredita i zajmova i druge usluge iz točke 2. i 3. stavka 1. članka 5. Zakona o kreditnim institucijama Financijski leasing Izdavanje garancija i drugih jamstava
Plaćanja i namire Usluge platnog prometa u zemlji i s inozemstvom u skladu s posebnim zakonom Izdavanje drugih instrumenata plaćanja i upravljanje njima ako se pružanje tih usluga ne smatra pružanjem usluga platnog prometa u zemlji i s inozemstvom
18%
Agencijske usluge Pohrana i administriranje financijskih instrumenata za račun klijenata, uključujući i poslove skrbništva i s tim povezane usluge, npr. upravljanje novčanim sredstvima odnosno instrumentima osiguranja
15%
Upravljanje imovinom Upravljanje portfeljima Upravljanje subjektima za zajednička ulaganja Ostali oblici upravljanja imovinom
12%
3.2. NAČELA ZA MAPIRANJE POSLOVNIH LINIJA
Članak 591.
Kreditna institucija dužna je internim aktima utvrditi politike, postupke i kriterije za raspoređivanje poslovnih aktivnosti u poslovne linije i izračun predmetnog relevantnog pokazatelja te ih trebaju revidirati i prilagođivati novim i promijenjenim poslovnim aktivnostima i rizicima.
Članak 592.
Kreditna institucija dužna je interne akte iz članka 591. ove Odluke uskladiti sa sljedećim osnovnim načelima:
1) Kreditna institucija dužna je sve aktivnosti rasporediti u poslovne linije na način koji osigurava sveobuhvatnost i međusobnu isključivost.
2) Ako neka aktivnost ne može biti jednostavno i nedvojbeno raspoređena u poslovnu liniju, ali predstavlja pomoćnu aktivnost aktivnosti uključenoj u određenu poslovnu liniju, kreditna institucija dužna ju je rasporediti u poslovnu liniju u koju se svrstava aktivnost koju predmetna
280
aktivnost podržava. Ako pomoćna aktivnost podržava aktivnosti iz više od jedne poslovne linije, kreditna institucija dužna je primijeniti objektivne kriterije raspoređivanja u skladu s internim aktima.
3) Ako neka aktivnost ne može biti raspoređena ni u jednu poslovnu liniju, za tu aktivnost kreditna institucija koristi se poslovnom linijom s najvećom stopom inicijalnoga kapitalnog zahtjeva. Ista poslovna linija koristi se i za sve pripadajuće pomoćne aktivnosti.
4) Kreditna institucija može upotrebljavati metode koje se koriste za određivanje internih cijena za preraspodjelu relevantnog pokazatelja po poslovnim linijama. Troškove nastale u jednoj poslovnoj liniji koji se mogu pripisati nekoj drugoj poslovnoj liniji, kreditna institucija može pripisati poslovnoj liniji kojoj pripadaju, primjerice na temelju ključa zasnovanog na internim troškovima transfera između dvije poslovne linije.
5) Raspoređivanje aktivnosti u poslovne linije za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik kreditna institucija dužna je upotrebljavati dosljedno s kategorijama korištenima za kreditni i tržišni rizik.
6) Kreditna institucija dužna je osigurati nezavisnu provjeru postupaka raspoređivanja aktivnosti u poslovne linije i izračuna relevantnog pokazatelja za poslovne linije.
3.3. PARAMETRI ZA IZRAČUN INICIJALNOGA KAPITALNOG ZAHTJEVA
Članak 593.
Za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva primjenom standardiziranog pristupa kreditna institucija koristit će se:
1) relevantnim pokazateljem definiranim u članku 587. i članku 588. ove Odluke,
2) poslovnim linijama prema tablici 34. iz članka 590. ove Odluke i
3) stopama inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za poslovne linije prema tablici 34. iz članka 590. ove Odluke.
3.4. METODOLOGIJA IZRAČUNA INICIJALNOGA KAPITALNOG ZAHTJEVA
Članak 594.
(1) Prema standardiziranom pristupu inicijalni kapitalni zahtjev za operativni rizik jest trogodišnji prosjek relevantnog pokazatelja ponderiranog rizikom izračunat u skladu s odredbama stavaka 2. i 3. ovoga članka.
(2) Relevantni pokazatelj ponderiran rizikom računa se na način da se relevantni pokazatelj izračunat za pojedinu poslovnu liniju pomnoži s pripadajućom stopom inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za predmetnu poslovnu liniju prema tablici 34. iz članka 590. ove Odluke te se tako dobiveni iznosi za određenu godinu zbroje.
281
(3) Trogodišnji prosjek relevantnog pokazatelja ponderiranog rizikom računa se kao aritmetička sredina posljednja tri relevantna pokazatelja ponderirana rizikom. Ako je relevantni pokazatelj ponderiran rizikom za neku godinu negativan, umjesto negativnog broja u izračun trogodišnjeg prosjeka relevantnog pokazatelja ponderiranog rizikom uključuje se nula.
3.5. KVALIFIKACIJSKI UVJETI ZA STANDARDIZIRANI PRISTUP
Članak 595.
(1) Kreditna institucija koja namjerava primjenjivati standardizirani pristup, dužna je uz uvjete iz članka 590. do članka 594. ove Odluke ispuniti i kvalifikacijske uvjete iz stavka 2. do 6. ovoga članka. Ispunjavanje kvalifikacijskih kriterija utvrđivat će se s obzirom na vrstu, opseg i složenost poslovanja kreditne institucije.
(2) Kreditna institucija dužna je imati primjereno dokumentiran sustav upravljanja operativnim rizikom s jasno utvrđenim odgovornostima radnika kreditne institucije za taj sustav.
(3) Kreditna institucija dužna je identificirati i procjenjivati svoje izloženosti operativnom riziku te pratiti relevantne podatke o operativnom riziku, uključujući podatke o značajnim materijalnim gubicima.
(4) Kreditna institucija dužna je osigurati da sustav upravljanja operativnim rizikom bude predmet redovite nezavisne provjere i procjene unutarnje revizije.
(5) Kreditna institucija dužna je osigurati da procjenjivanje operativnog rizika bude integrirano u upravljanje rizicima i proces donošenja odluka kreditne institucije, a njegov rezultat treba biti sastavni dio procesa praćenja i upravljanja operativnim rizikom kreditne institucije.
(6) Kreditna institucija dužna je uspostaviti sustav izvještavanja koji odgovarajućim razinama upravljanja kreditne institucije pruža relevantne i pravodobne informacije te redovita izvješća o izloženosti operativnom riziku. Sustav izvještavanja treba, između ostalog, uključivati postupke za poduzimanje potrebnih aktivnosti na temelju dobivenih informacija i izvješća. Kreditna institucija dužna je donijeti procedure za poduzimanje potrebnih aktivnosti na temelju informacija iz sustava izvještavanja.
(7) Unutarnja revizija dužna je provjeriti ispunjavaju li se kvalifikacijski uvjeti iz ovoga članka prije početka primjene standardiziranog pristupa za izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik.
4. NAPREDNI PRISTUP
4.1. KVALITATIVNI KVALIFIKACIJSKI UVJETI ZA NAPREDNI PRISTUP
Članak 596.
(1) Kreditna institucija koja primjenjuje napredni pristup, dužna je ispuniti kvalitativne kvalifikacijske kriterije iz članka 597. do članka 601.
4.1.1. Sustav upravljanja operativnim rizikom
282
Članak 597.
Kreditna institucija dužna je uspostaviti funkciju kontrole operativnog rizika koja mora biti neovisna o aktivnostima i poslovnim linijama koje prati i nadzire. Funkcija kontrole operativnog rizika osobito je odgovorna za uspostavu, održavanje i provjeru sustava upravljanja i mjerenja operativnog rizika uključujući izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik.
Članak 598.
(1) Kreditna institucija dužna je osigurati da je sustav mjerenja operativnog rizika u potpunosti integriran u svakodnevne procese upravljanja rizicima te da se rezultat sustava mjerenja koristi u procesu donošenja odluka i unapređenju poslovnih procesa i sustava unutarnjih kontrola.
(2) Kreditna institucija dužna je osigurati da je sustav upravljanja i mjerenja operativnim rizikom:
1) primjereno dokumentiran i
2) predmet redovite unutarnje revizije u skladu s člankom 610. ove Odluke.
(3) Kreditna institucija dužna je uspostaviti sustav redovitog izvještavanja o operativnom riziku koji obuhvaća barem izvještavanje o izloženostima operativnom riziku i gubicima od operativnog rizika na temelju informacija iz sustava mjerenja operativnog rizika te mjerama koje su poduzete radi ovladavanja operativnim rizikom.
(4) Kreditna institucija dužna je internim aktima propisati postupke za poduzimanje odgovarajućih aktivnosti na osnovi rezultata sustava izvještavanja iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Kreditna institucija dužna je internim aktima propisati postupke za osiguravanje usklađenosti i postupanje u slučajevima neusklađenosti.
(6) Kreditna institucija dužna je procesom planiranja kontinuiteta poslovanja na prikladan način obuhvatiti sustav mjerenja i upravljanja operativnim rizikom.
Članak 599.
Prije podnošenja zahtjeva Hrvatskoj narodnoj banci za odobrenje primjene naprednog pristupa kreditna institucija dužna je provesti potpunu internu validaciju sustava mjerenja i upravljanja operativnog rizika (u nastavku teksta: interna validacija) kao i nezavisnu provjeru provedenog procesa i rezultata interne validacije.
4.1.2. Interna validacija sustava mjerenja i upravljanja operativnim rizikom
Članak 600.
(1) Kreditna institucija dužna je uspostaviti odgovarajuće procese interne validacije kojima se kontinuirano procjenjuje primjerenost i djelotvornost sustava upravljanja i mjerenja operativnog rizika uključujući i provjeru primjerenosti izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik.
283
(2) Interna validacija iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća i procjenu korištenja sustava mjerenja operativnog rizika u procesu donošenja poslovnih odluka i u upravljanju operativnim rizikom te procjenu primjerenosti i djelotvornosti sustava mjerenja operativnog rizika u obuhvatu značajnih izvora operativnog rizika i promjena u profilu rizičnosti za operativni rizik.
Članak 601.
(1) Kreditna institucija dužna je donijeti prikladnu metodologiju za provođenje interne validacije.
(2) Kreditna institucija dužna je povremeno procjenjivati i prilagođivati metodologiju za provođenje interne validacije te provoditi internu validaciju u skladu s promjenama profila rizičnosti kreditne institucije za operativni rizik, odnosno sustava mjerenja i upravljanja operativnim rizikom te modela za izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik.
(3) Kreditna institucija dužna je primjereno dokumentirati provedenu internu validaciju uključujući prijedloge i preporuke za unapređenje sustava upravljana i mjerenja operativnog rizika te o tome izvijestiti unutarnju reviziju, upravu i druge osobe koje je kreditna institucija odredila.
4.2. KVANTITATIVNI KVALIFIKACIJSKI UVJETI ZA NAPREDNI PRISTUP
Članak 602.
Kreditna institucija koja namjerava primjenjivati napredni pristup, dužna je ispuniti kvantitativne kvalifikacijske uvjete iz članka 603. do članka 608. ove Odluke.
4.2.1. Sustav mjerenja operativnog rizika i model za izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva
Članak 603.
(1) Kreditna institucija dužna je osigurati da sustav mjerenja operativnog rizika uključuje korištenje internih podataka, eksternih podataka, analiza scenarija i faktora koji odražavaju poslovnu okolinu i sustav unutarnjih kontrola, u skladu s člankom 605. do članka 608. ove Odluke.
(2) Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi vlastite standarde kvalitete podataka koji osiguravaju potpunost, prikladnost i točnost podataka iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 604.
(1) Kreditna institucija dužna je izračunati inicijalni kapitalni zahtjev na način da obuhvati očekivane i neočekivane gubitke.
(2) Ako kreditna institucija primjereno utvrdi i obuhvati određene očekivane gubitke svojim internim poslovnim praksama, može te očekivane gubitke izostaviti iz izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik.
284
(3) Kreditna institucija dužna je osigurati da sustav mjerenja operativnog rizika obuhvaća glavne izvore rizika koji imaju utjecaj na oblik repa razdiobe procijenjenih gubitaka.
(4) Kreditna institucija dužna je osigurati da mjerenje operativnog rizika obuhvaća potencijalno velike iznose gubitaka uz standard stabilnosti usporediv s razinom pouzdanosti od 99,9% na jednogodišnjoj razini.
(5) Kreditna institucija dužna je imati dobro dokumentiran sustav ponderiranja elemenata iz članka 603. stavka 1.
(6) Kreditna institucija može u sustavu mjerenja operativnog rizika uzeti u obzir korelacije između gubitaka od operativnog rizika po pojedinačnim procjenama operativnog rizika samo ako su sustavi za utvrđivanje i mjerenje korelacija pouzdani, primjereno primijenjeni te uzimaju u obzir nesigurnosti u procjenama korelacija, posebice u izvanrednim okolnostima. Kreditna institucija dužna je validirati utvrđene i izmjerene korelacije pomoću prikladnih kvantitativnih i kvalitativnih tehnika.
(7) Kreditna institucija dužna je osigurati da je sustav mjerenja interno konzistentan i dužna je izbjegavati višestruko obuhvaćanje kvalitativnih procjena ili tehnika ovladavanja rizikom, koje su priznate za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva u cjelini.
4.2.2. Interni podaci
Članak 605.
(1) Kreditna institucija dužna je osigurati da sustav mjerenja operativnog rizika obuhvaća interne podatke za proteklo razdoblje od najmanje posljednjih pet godina. Kada kreditna institucija prvi put podnese zahtjev za odobrenje za primjenu naprednog pristupa, sustav mjerenja operativnog rizika može obuhvaćati interne podatke za razdoblje od najmanje posljednje tri godine.
(2) Interni podaci o gubicima kreditne institucije trebaju biti sveobuhvatni na način da obuhvate sve značajne aktivnosti i izloženosti cjelokupne kreditne institucije. Kreditna institucija može izostaviti neke aktivnosti i/ili izloženosti ako može dokazati i opravdati da one, pojedinačno ili u kombinaciji, nisu značajne za cjelokupnu procjenu operativnog rizika.
(3) Kreditna institucija dužna je utvrditi prikladan minimalni prag za prikupljanje internih podataka o gubicima. Utvrđivanje minimalnog praga mora biti prikladno, mora uzeti u obzir profil rizičnosti za operativni rizik kreditne institucije, ne smije izostaviti značajne podatke o gubicima zbog operativnog rizika i ne smije ugroziti točnost i pouzdanost sustava mjerenja operativnog rizika.
(4) Neovisno o sustavu mjerenja operativnog rizika kreditna je institucija dužna razvrstati interne podatke o gubicima u poslovne linije prema tablici 34. i vrstama događaja prema tablici 35. Kreditna institucija dužna je imati dokumentirane, objektivne kriterije za razvrstavanje gubitaka.
285
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, kreditna institucija može gubitke koji imaju učinak na većinu poslovnih linija odnosno koji su karakteristični za cijelu kreditnu instituciju, posebno označiti odnosno rasporediti u posebnu, zajedničku poslovnu liniju Korporativne stavke.
(6) Kreditna institucija dužna je, u sklopu prikupljanja internih podataka i izračuna inicijalnog kapitalnog zahtjeva za operativni rizik, obuhvatiti i posebno označiti gubitke zbog operativnog rizika koji su povezani s kreditnim rizikom. Ako su takvi gubici obuhvaćeni izračunom kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik, neće biti uzeti u obzir za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik. Kreditna institucija dužna je gubitke zbog operativnog rizika koji su povezani s tržišnim rizikom, uključiti u obuhvat izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik.
(7) Kreditna institucija dužna je u sklopu prikupljanja internih podataka prikupljati najmanje sljedeće podatke:
1) bruto iznos gubitka bez naknada od osiguranja i drugih mehanizama za prijenos rizika,
2) dan, mjesec i godinu nastanka događaja ili, ako ga nije moguće utvrditi, dan, mjesec i godinu utvrđivanja događaja ili knjigovodstvenog evidentiranja gubitka,
3) bilo kakve povrate u odnosu na bruto iznos gubitka i
4) opis izvora i uzroka događaja.
(8) Kreditna institucija dužna je utvrditi kriterije za raspoređivanje podataka o gubicima koji proizlaze iz aktivnosti koja se proteže na više od jedne poslovne linije ili povezanih događaja tijekom vremena.
(9) Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi politike i procedure za procjenu relevantnosti i prilagođivanja povijesnih podataka o gubicima. Politike i procedure moraju obuhvaćati sve promjene, prilagodbe i izuzeća u procesu prikupljanja internih podataka, slučajeve i mjere u kojima se koriste te osobe ovlaštene za to.
Tablica 35.
Vrsta događaja Opis
Interna prijevara
Gubici proizašli iz npr. neovlaštenih radnja, radnja s namjerom prijevare, pronevjere, krađe, zlouporabe imovine ili druge povrede propisa i/ili internih akata kreditne institucije, a koje uključuju djelovanje najmanje jednog internog subjekta.
Eksterna prijevara Gubici proizašli npr. iz radnja učinjenih s namjerom prijevare, krađe, zlouporabe imovine ili druge povrede propisa od treće osobe.
286
Odnosi s radnicima i sigurnost na radnom mjestu
Gubici proizašli npr. iz povrede zakona ili ugovora kojima se regulira radni odnos, zdravstvena zaštita, sigurnost na radu; gubici na osnovi odšteta zbog ozljeda na radu ili na osnovi diskriminacije.
Klijenti, proizvodi i poslovni postupci
Gubici nastali npr. u poslovanju s klijentima, a koji su prouzročeni nenamjernim i/ili nemarnim djelovanjem ili su proizašli iz prirode ili karakteristika proizvoda odnosno pružene usluge.
Šteta na materijalnoj imovini
Gubici nastali npr. uništenjem ili oštećenjem materijalne imovine zbog događaja kao što su prirodne katastrofe, terorizam ili vandalizam.
Prekidi i narušavanja poslovanja i rada sustava
Gubici nastali npr. zbog prekida rada, grešaka ili neraspoloživosti sustava.
Izvršenje, isporuka i upravljanje procesima
Gubici nastali npr. neuspješnim izvršenjem poslova ili neadekvatnim upravljanjem procesima; gubici nastali zbog odnosa s poslovnim partnerima i pružateljima usluga.
4.2.3. Eksterni podaci
Članak 606.
(1) Kreditna institucija dužna je u svoj sustav mjerenja operativnog rizika uključiti korištenje relevantnih eksternih podataka o gubicima zbog operativnog rizika, uzimajući u obzir prirodu, opseg i složenost poslovanja odnosno profil rizičnosti za operativni rizik.
(2) Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi politike i procedure kojima će se utvrditi načini i uvjeti korištenja eksternih podataka uključujući izradu metodologije za njihovo uključivanje u sustav mjerenja operativnog rizika.
(3) Kreditna institucija dužna je osigurati da politike i procedure iz stavka 2. ovoga članka budu predmet nezavisne provjere i procjene.
4.2.4. Analize scenarija
Članak 607.
287
(1) Kreditna institucija dužna je u sklopu sustava mjerenja operativnog rizika zajedno s eksternim podacima koristiti se analizama scenarija koje se temelje na mišljenju osobe s odgovarajućim stručnim znanjem i iskustvom, kako bi procijenila svoju izloženost rizičnim događajima, posebice događajima s mogućim velikim iznosima gubitaka.
(2) Kreditna institucija dužna je provjeravati i po potrebi prilagođivati procjene dobivene analizama scenarija, uspoređujući ih s podacima o internim i eksternim gubicima te uzimajući u obzir i druge relevantne unutarnje i vanjske faktore, kako bi se osigurala svrhovitost.
4.2.5. Faktori poslovnog okružja i sustava unutarnjih kontrola
Članak 608.
(1) Kreditna institucija dužna je osigurati da sustav mjerenja operativnog rizika obuhvaća ključne faktore poslovnog okružja i sustava unutarnjih kontrola koji imaju utjecaj na profil rizičnosti kreditne institucije za operativni rizik, pri čemu treba ispunjavati sve sljedeće uvjete:
1) odabir faktora temelji se na iskustvu i uključuje stručne/specijalističke procjene za predmetni dio poslovanja,
2) osigurati da osjetljivost procjena u sustavu mjerenja operativnog rizika na promjene faktora i način njihovog uključivanja budu opravdani i prihvatljivi,
3) osigurati da sustav mjerenja operativnog rizika obuhvaća barem promjene profila rizičnosti za operativni rizik zbog promjena u sustavu unutarnjih kontrola te zbog povećanja složenosti i/ili opsega poslovanja,
4) provjeravati i po potrebi prilagođivati procjene, uspoređujući ih s internim podacima o nastalim gubicima i relevantnim eksternim podacima,
5) primjereno dokumentirati uključivanje ključnih faktora poslovnog okružja i sustava unutarnjih kontrola.
4.3. OSIGURANJE I DRUGI INSTRUMENTI ZA PRIJENOS RIZIKA
Članak 609.
(1) Kreditna institucija može, za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik, u svojem sustavu mjerenja operativnog rizika uzeti u obzir utjecaj polica osiguranja i drugih mehanizama za prijenos rizika.
(2) Uzimanjem u obzir utjecaja polica osiguranja i drugih mehanizama za prijenos rizika kreditna institucija može inicijalni kapitalni zahtjev za operativni rizik smanjiti za najviše 20% u odnosu na inicijalni kapitalni zahtjev izračunat prije uključivanja utjecaja polica osiguranja i drugih mehanizama za prijenos rizika.
(3) Kreditna institucija može uzeti u obzir utjecaj polica osiguranja ako osiguravatelj ispunjava sve sljedeće uvjete:
288
1) ima odobrenje za obavljanje poslova osiguranja ili reosiguranja,
2) ima rejting dodijeljen od priznate VIPKR; dodijeljeni rejting ne može biti viši (nepovoljniji) od rejtinga koji odgovara 3. stupnju kreditne kvalitete, a koji se koristi za ponderiranje izloženosti prema institucijama na način određen u dijelu 2.2. Glave II. ove Odluke i
3) nije nadređeno ili podređeno društvo kreditne institucije ni podređeno društvo nadređenog društva te kreditne institucije osim ako je izloženost operativnom riziku prenesena na neovisnu treću osobu, npr. preko reosiguranja, a koja ispunjava uvjete iz točaka 1. i 2. ovoga stavka.
(4) Kreditna institucija može uzeti u obzir utjecaj polica osiguranja pod sljedećim uvjetima:
1) ugovoreno trajanje police ne smije biti kraće od jedne godine,
2) za police osiguranja s preostalim trajanjem osiguranja kraćim od jedne godine treba provesti odgovarajuće umanjenje utjecaja police osiguranja na smanjenje inicijalnoga kapitalnog zahtjeva u skladu sa smanjenjem preostalog trajanja. Police osiguranja s preostalim trajanjem osiguranja kraćim od 90 dana ne smiju se uzimati u obzir za potrebe izračuna inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik,
3) rok za obavještavanje o raskidu ili otkazu police osiguranja od bilo koje ugovorne strane ne smije biti kraći od 90 dana,
4) polica osiguranja ne smije sadržavati odredbe isključenja ili ograničenja koja se primjenjuju zbog aktivnosti i mjera koje poduzimaju nadležna ili nadzorna tijela,
5) polica osiguranja ne smije sadržavati odredbe kojima se isključuje ili ograničava pravo na naknadu štete po polici osiguranja u slučajevima otvaranja stečajnog ili likvidacijskog postupka kreditne institucije, osim ako je osigurani slučaj nastupio nakon otvaranja stečajnog ili likvidacijskog postupka i
6) iznimno od točke 4. i 5. ovoga stavka, policom osiguranja mogu biti isključene novčane kazne po odlukama ili na prijedlog nadležnih tijela.
(5) Kreditna institucija može uzeti u obzir utjecaj polica osiguranja ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) uvjeti i načini izračuna utjecaja polica osiguranja jasno i dosljedno odražavaju odnos između obuhvata pokrića osiguranja i mogućnosti odnosno učestalosti i iznosa gubitka,
2) uvjeti i načini izračuna utjecaja polica osiguranja obuhvaćaju rizike isplate odštete i neusklađenosti u obuhvatu pokrića osiguranja na način da su ti rizici uzeti u obzir pri umanjenju utjecaja polica osiguranja na smanjenje inicijalnoga kapitalnog zahtjeva,
3) jasno je određen način priznavanja utjecaja osiguranja kao elementa prijenosa rizika za police osiguranja s preostalim trajanjem osiguranja kraćim od jedne godine,
4) jasno je određen način priznavanja police osiguranja kao elementa prijenosa rizika za police osiguranja s rokom raskida ili otkaza police kraćim od jedne godine.
289
(6) Smanjenje inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik pomoću drugih mehanizama za prijenos rizika priznat će se pod uvjetom da su ti mehanizmi kvalitetom usporedivi s osiguranjem i da je postignuto zamjetno smanjenje operativnog rizika.
(7) Kreditna institucija dužna je primjereno dokumentirati uključivanje utjecaja polica osiguranja i drugih mehanizama za prijenos rizika u izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik.
4.4. UNUTARNJA REVIZIJA
Članak 610.
Unutarnja revizija dužna je redovito, a najmanje prilikom većih izmjena u sustavu upravljanja operativnim rizikom i/ili većih promjena profila rizičnosti za operativni rizik:
1) ocijeniti primjerenost i djelotvornost sustava mjerenja i upravljanja operativnim rizikom uključujući i procese prikupljanja, pohranjivanja i obrade podataka te pripadajuću IT infrastrukturu,
2) provjeriti ispunjavanje kvalifikacijskih uvjeta za primjenu naprednog pristupa,
3) provjeriti primjerenost postupaka interne validacije i njezinog rezultata.
4.5. ODOBRAVANJE NAPREDNOG PRISTUPA
Članak 611.
(1) Kreditna institucija dužna je za primjenu naprednog pristupa za izračun kapitalnog zahtjeva za operativni rizik dobiti odobrenje Hrvatske narodne banke (u nastavku teksta: odobrenje za primjenu naprednog pristupa).
(2) Hrvatska narodna banka izdat će odobrenje za primjenu naprednog pristupa ako kreditna institucija ispunjava kvalitativne i kvantitativne kvalifikacijske uvjete iz članka 597. do članka 601. i iz članka 603. do članka 608. Glave IV. ove Odluke na pojedinačnoj osnovi.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može, u suradnji s drugim nadležnim tijelima, dopustiti da određene kvalifikacijske uvjete za primjenu naprednog pristupa ispune nadređeno i podređeno društvo promatrani zajedno ako nadređena kreditna institucija u RH ili EU i njoj podređena društva ili podređena društva kreditnoj instituciji nadređenoga financijskoga holdinga u RH ili EU ili podređena društva kreditnoj instituciji nadređenoga mješovitog financijskoga holdinga u RH ili EU izračunavaju kapitalne zahtjeve za operativni rizik primjenom naprednog pristupa na grupnoj osnovi.
Članak 612.
(1) Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za primjenu naprednog pristupa kreditna institucija dužna je Hrvatskoj narodnoj banci dostaviti i dokumentaciju o ispunjavanju kvalifikacijskih uvjeta iz članka 597. do članka 601. i iz članka 603. do članka 608. ove Odluke, a ona mora sadržavati sljedeće:
290
1) dokumentaciju koja se odnosi na upravljanje i planiranje uvođenja naprednog pristupa, i to:
- odluku uprave kreditne institucije koja se odnosi na primjenu naprednog pristupa i uspostavu odgovarajućeg sustava upravljanja operativnim rizikom,
- detaljni plan uvođenja naprednog pristupa koji uključuje aktivnosti, vremenski raspored, podjelu poslova i odgovornosti u kreditnoj instituciji u vezi s primjenom naprednog pristupa te dijelove poslovanja za koje se napredni sustav primjenjuje odnosno ne primjenjuje,
2) dokumentaciju o sustavu upravljanja operativnim rizikom i kvalifikacijskim uvjetima koja uključuje:
- detaljni opis organizacijskog ustroja i sustava upravljanja operativnim rizikom, a osobito u odnosu na podjelu poslova i odgovornosti u vezi s upravljanjem operativnim rizikom u kontekstu upravljanja rizicima i kreditnom institucijom u cjelini,
- detaljni opis strategija za ovladavanje operativnim rizicima i pristupa za utvrđivanje i procjenjivanje tih rizika,
- opis sustava praćenja i izvještavanja o operativnom riziku, - opis procesa upravljanja kontinuitetom poslovanja, - opis procesa upravljanja promjenama i upravljanja projektima s naglaskom na nove
proizvode i usluge te poslovne promjene općenito,
3) dokumentaciju o sustavu mjerenja operativnih rizika koja uključuje:
- opis uspostavljenog procesa za prikupljanje, klasifikaciju i pohranjivanje internih i eksternih podataka te procesa odabira, provođenja i korištenja u modelu analiza scenarija i faktora poslovnog okružja i sustava unutarnjih kontrola,
- detaljne informacije o primijenjenim modelima, - opise prihvaćenih metoda za utvrđivanje i mjerenje korelacija, - opis strategija i politika koje se odnose na utjecaj polica osiguranja i drugih mehanizama
za prijenos rizika, - dokumentaciju koja se odnosi na organizaciju procesa i postupke interne validacije te
izvješće o provedenoj internoj validaciji, - dokumentaciju o izvedbi sustava mjerenja i upravljanja operativnim rizikom kroz
informacijski sustav, - dokumentaciju koja se odnosi na integriranje sustava mjerenja operativnog rizika u
upravljanje rizicima te korištenje rezultata sustava mjerenja operativnog rizika u procesu donošenja odluka, unapređenju poslovnih procesa i sustava unutarnjih kontrola.
(2) Osim dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka može zatražiti i druge informacije kao i dodatnu dokumentaciju koju smatra potrebnom za potpunu procjenu zahtjeva kreditne institucije.
Članak 613.
(1) Kreditna institucija koja namjerava primjenjivati napredni pristup, dužna je najmanje godinu dana prije podnošenja zahtjeva za primjenu naprednog pristupa provoditi izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjev prema standardiziranom pristupu te uspoređivati rezultat s izračunom inicijalnoga kapitalnog zahtjeva prema naprednom pristupu.
291
(2) Kreditna institucija dužna je u prve tri godine primjene naprednog pristupa istodobno provoditi i izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik prema standardiziranom pristupu.
4.6. ZAHTJEV ZA ODOBRENJE ZA PRIMJENU NAPREDNOG PRISTUPA NA GRUPNOJ OSNOVI
Članak 614.
(1) Nadređena kreditna institucija u grupi kreditnih institucija RH dužna je zajedničkom zahtjevu za izdavanje odobrenja za primjenu naprednog pristupa:
1) priložiti popis pravila i opis postupaka za raspoređivanje inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik između pojedinih društava i
2) obrazložiti hoće li se i kako učinci diversifikacije rizika uključiti u sustav mjerenja operativnog rizika u sklopu primjene naprednog pristupa na zajedničkoj osnovi.
5. KOMBINACIJA PRISTUPA
5.1. PRIMJENA NAPREDNOG PRISTUPA U KOMBINACIJI S OSTALIM PRISTUPIMA
Članak 615.
(1) Hrvatska narodna banka može u odobrenju za primjenu naprednog pristupa kreditnoj instituciji odobriti primjenu jednostavnog ili standardiziranog pristupa istodobno s naprednim pristupom ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1) svi operativni rizici kojima je izložena, obuhvaćeni su kombinacijom pristupa,
2) sustav mjerenja operativnog rizika na odgovarajući način obuhvaća različite poslovne aktivnosti, zemljopisne karakteristike, svojstva pojedinoga pravnog poretka ili druge interno utvrđene relevantne podjele,
3) za aktivnosti za koje kreditna instituacija primjenjuje napredni pristup, ispunjeni su uvjeti iz članka 603. do članka 608. ove Odluke, a za aktivnosti za koje kreditna institucija primjenjuje standardizirani pristup, ispunjeni su kvalificirajući kriteriji iz članka 595. ove Odluke,
4) značajan dio operativnih rizika kreditne institucije obuhvaćen je naprednim pristupom te će kreditna institucija primjenjivati napredni pristup za dio poslovanja koji predstavlja najmanje 50% relevantnog pokazatelja.
(2) Kreditna institucija koja ima odobrenje za primjenu naprednog pristupa, dužna je primjenjivati napredni pristup za sav materijalno značajan dio svojeg poslovanja prema vremenskom rasporedu utvrđenom u odobrenju za primjenu naprednog pristupa.
5.2. KOMBINIRANO KORIŠTENJE JEDNOSTAVNOG I STANDARDIZIRANOG PRISTUPA
292
Članak 616.
(1) Kreditna institucija može u iznimnim okolnostima, a uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke istodobno primjenjivati jednostavni i standardizirani pristup, i to samo pod uvjetom da primijeni standardizirani pristup na cjelokupno poslovanje u skladu s vremenskim rasporedom utvrđenim tim odobrenjem.
GLAVA V.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 617.
Kreditna institucija može dodijeliti ponder rizika 0% izloženostima prema Republici Hrvatskoj i Hrvatskoj narodnoj banci i središnjim državama država članica i središnjim bankama državama članica iz članka 39. ove Odluke i ako su nominirane i s izvorima u domaćoj valuti bilo koje države članice zaključno s danom 31. prosinca 2015.
Članak 618.
Do 31. prosinca 2013. kreditna institucija ne primjenjuje ograničenje od 10% na nadređene tranše koje su izdali sekuritizacijski subjekti iz članka 86. točaka 4. i 5. ove Odluke ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1. sekuritizirane izloženosti osigurane stambenim ili poslovnim nekretninama odobrio je član iste grupe za koju se provodi supervizija na konsolidiranoj osnovi čiji je član i izdavatelj pokrivenih obveznica ili subjekt povezan s istim središnjim društvom s kojim je povezan i izdavatelj pokrivenih obveznica (članstvo u istoj grupi ili povezanost treba utvrditi u trenutku kada nadređene tranše postaju kolateral za pokrivene obveznice) i
2. član iste grupe za koju se provodi supervizija na konsolidiranoj osnovi čiji je član i izdavatelj pokrivenih obveznica ili subjekt povezan s istim središnjim društvom s kojim je povezan i izdavatelj pokrivenih obveznica zadržava cijelu tranšu prvog gubitka, koja štiti te nadređene tranše.
Članak 619.
Do 31. prosinca 2010. kreditna institucija može omjer kredita i vrijednosti založenog broda od 60% iz članka 86. točke 6. ove Odluke zamijeniti omjerom od 70%.
Članak 620. - briše se
Članak 621.
Do 31. prosinca 2012. za izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenom nekretninom za koje ne jamči Republika Hrvatska, kreditna institucija ne smije primjenjivati prosječni LGD ponderiran izloženošću niži od 10%.
Članak 622.
293
(1) Danom stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o adekvatnosti kapitala banaka (»Narodne novine«, br. 17/2003., 120/2003., 149/2005., 130/2006., 130/2007. i 31/2008.) i Uputa za jedinstvenu primjenu Odluke o adekvatnosti kapitala banaka (»Narodne novine«, br. 195/2003., 39/2004., 41/2006., 130/2006., 14/2008. i 33/2008.).
(2) Kreditna institucija dužna je izvješćivati Hrvatsku narodnu banku o kapitalnim zahtjevima za kreditni, tržišni i operativni rizik u rokovima, na način i na obrascima propisanima Odlukom o izvješćima o jamstvenom kapitalu i kapitalnim zahtjevima kreditnih institucija.
(3) Ova Odluka objavljuje se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 31. ožujka 2010.
