Praktina etika Enisa.K - EtikaODUZIMANJE IVOTA: EMBRIO I FETUS Pobaaj i destruktivno eksperimentiranje na embrijima predstavljaju teka etika pitanja zbog toga to je razvitak ljudskoga bia postupan proces. Izvadimo li oploeno jajace neposredno nakon zaea, teko je biti uznemiren njegovom smru. Oploeno jajace je jedna jedina stanica. Nakon nekoliko dana ono je jo uvijek samo siuna nakupina stanica bez ijednog anatomskog obiljeja bia koje e kasnije postati. Stanice koje e na kraju postati pravi embrio na ovom su stupnju nerazluive od stanica koje e postati posteljica i amnionska vreica. Do otprilike 14 dana nakon oplodnje ne moemo rei ak ni hoe li embrio biti jedna ili dvije jedinke, jer moe doi do diobe koja vodi formiranju identinih blizanaca. Nakon etrnaestoga dana, prvo anatomsko obiljeje, takozvana primitivna pruga (corda dorsalis), pojavljuje se na mjestu na kojemu e se kasnije razviti kraljenica. Embrio na ovom stupnju nikako ne moe biti svjestan ili osjeati bol. Problem Oko malo etikih pitanja se danas tako ogoreno bori kao oko pobaaja, a kako se klatno pomicalo i naprijed i natrag, nijedna strana nije imala mnogo uspjeha u promjeni miljenja svojih protivnika. Do 1967. godine, pobaaj je bio nezakonit u gotovo svim zapadnim demokracijama osim vedske i Danske. Tada je Velika Britanija promijenila svoj zakon, dopustivi pobaaj iz obuhvatnih drutvenih razloga, a 1973. godine, u sluaju Roe vs. Vlade, Vrhovni sud Sjedinjenih Drava odluio je da ene imaju ustavno pravo na pobaaj tijekom prvih est mjeseci trudnoe. Sve su zapadnoeuropske zemlje - ukljuujui rimokatolike Protivnici pobaaja se nisu predali. U Sjedinjenim Dravama konzervativni su predsjednici mijenjali formulacije Vrhovnoga suda, koji je sa svoje strane nagrizao margine Roe vs. Wade odluke, doputajui dravama da na razliite naine ogranie pristup pobaaju. Izvan Sjedinjenih Drava pitanje pobaaja ponovno se pojavilo u Istonoj Europi nakon kraha komunizma. Komunistike su drave doputale pobaaj, ali kako su jaale nacionalistike i religiozne snage, u zemljama poput Poljske bilo je snanih pomaka prema ponovnom uvoenju restriktivnih zakona. Budui da je Zapadna Njemaka imala restriktivnije zakone od Istone Njemake, potreba uvoenja jedinstvenog zakona za ujedinjenu Njemaku takoer je potaknula intenzivnu raspravu. Pobaaj i destruktivno eksperimentiranje na embrijima predstavljaju teka etika pitanja zbog toga to je razvitak ljudskoga bia postupan proces. Izvadimo li oploeno jajace neposredno nakon zaea, teko je biti uznemiren njegovom smru. Oploeno jajace je jedna jedina stanica. Nakon nekoliko dana ono je jo uvijek samo siuna nakupina stanica bez ijednog anatomskog obiljeja bia koje e kasnije postati. Stanice koje e na kraju postati pravi embrio na ovom su stupnju nerazluive od stanica koje e postati posteljica i amnionska vreica. Do otprilike 14 dana nakon oplodnje ne moemo rei ak ni hoe li embrio biti jedna ili dvije jedinke, jer moe doi do diobe koja vodi formiranju identinih blizanaca. Nakon etrnaestoga dana, prvo anatomsko obiljeje, takozvana primitivna pruga (corda dorsalis), pojavljuje se na mjestu na kojemu e se kasnije razviti kraljenica. Embrio na ovom stupnju nikako ne moe biti svjestan ili osjeati bol. Druga krajnost je odraslo ljudsko bie. Ubiti odrasloga ovjeka je ubojstvo i - osim u nekim posebnim okolnostima poput onih o kojima se raspravlja u sljedeem poglavlju - bez oklijevanja se i univerzalno osuuje. Ipak, ne postoji oigledna otra crta razgranienja izmeu oploenog jajaca i odraslog ovjeka. Odatle i potjee problem. Veina ovog poglavlja bavit e se problemom pobaaja, ali e rasprava o statusu fetusa imati jasne implikacije za dva srodna problema: za eksperimente na embrijima i za koritenje fetusnoga tkiva u medicinske svrhe.Konzervativno stajalite Formalno izloen, sredinji bi argument protiv pobaaja glasio otprilike ovako: Prva premisa: Pogreno je ubiti neduno ljudsko bie. Druga premisa: Ljudski je fetus neduno ljudsko bie. Zakljuak: Dakle, pogreno je ubiti ljudski fetus. Upotrijebiti uobiajeni liberalni odgovor znai zanijekati drugu premisu ovog argumenta. Time se ovaj problem povezuje s pitanjem je li fetus ljudsko bie, a rasprava o pobaaju esto se uzima kao da je rasprava o tome kada zapoinje ljudski ivot. Konzervativno stajalite o ovom pitanju teko je uzdrmati. Konzer-vativac upozorava na kontinuitet izmeu oploenog jajaca i djeteta, pozivajui liberala da ukae na bilo koji stupanj ovog postupnog procesa koji obiljeava moralno relevantnu crtu razgranienja. Ukoliko takva crta ne postoji, kae konzervativac, moramo ili podii status najranijeg embrija na onaj djeteta ili sniziti status djeteta na onaj embrija; ali nitko ne eli dopustiti "rjeavanje" djece na zahtjev njihovih roditelja, te je tako jedino odrivo stajalite da se fetusu prizna zatita koju sada priznajemo djetetu. Je li tono da ne postoji nikakva moralno relevantna crta razgranienja izmeu oploenog jajaca i djeteta? Crte koje se obino predlau su: roenje, sposobnost preivljavanja izvan majina tijela, pomicanje fetusa i zaetak svijesti. Razmotrimo svaku od njih. Roenje Roenje je najvidljivija mogua crta razgranienja, i to ona koja bi liberalima najvie odgovarala. Ona se u odreenoj mjeri poklapa s naim simpatijama - mi smo manje uznemireni unitenjem fetusa kojeg nikada nismo vidjeli negoli smru bia kojeg svi moemo vidjeti, uti i milovati. No je li to dovoljno da bi se roenje uinilo crtom koja odluuje da li se bie smije ili ne smije ubiti? Konzervativac moe prihvatljivo odgovoriti kako fetus/dijete jest isti entitet, bilo daje unutar ili izvan maternice, s istim ljudskim obiljejima (bilo da ih moemo ili ne moemo vidjeti) i istom razinom svjesnosti i sposobnosti osjeanja boli. Nedonoe u ovim pogledima moe biti manje razvijeno od fetusa koji se blii svom normalnom terminu roenja. ini se neobinim smatrati da ne smijemo ubiti nedonoe, ali da smijemo ubiti razvijeniji fetus. Smjetaj bia - unutar ili izvan maternice - ne bi trebao initi toliku razliku za pogrenost njegova ubijanja. Sposobnost preivljavanja izvan majina tijela Ukoliko roenje ne obiljeava kljunu moralnu razliku, trebamo li crtu pomaknuti unatrag, u vrijeme kada bi fetus mogao preivjeti izvan maternice? Time se izmie prigovoru uzimanja roenja kao odluujue toke, jer se fetus sa sposobnou preivljavanja izvan majina tijela dri jednakim nedonoetu na istom stupnju razvoja. Sposobnost preivljavanja izvan majina tijela je toka na kojoj je Vrhovni sud Sjedinjenih Drava povukao crtu u sluaju Roe vs. Wade. Sud je smatrao da drava ima legitiman interes za zatitu potencijalnog ivota, a taj interes kod sposobnosti preivljavanja izvan majina tijela postaje "prinudnim zato to je fetus tada po svoj prilici sposoban za smislen ivot izvan majine maternice". Prema tome, zakoni koji zabranjuju pobaaj nakon stjecanja sposobnosti preivljavanja izvan majina tijela, ustvrdio je Sud, ne bi bili neustavni. No suci koji su donijeli veinsku odluku nisu dali nikakvu naznaku zato bi puka sposobnost postojanja izvan maternice trebala predstavljati toliku razliku u dravnim interesima za zatitu potencijalnog ivota. Na kraju krajeva, ukoliko - poput Suda - govorimo o potencijalnom ljudskom ivotu, tada je fetus koji je nesposoban za preivljavanje izvan majina tijela jednako potencijalan odrastao ovjek kao to je to i fetus koji je sposoban za preivljavanje izvan majina tijela. (Na ovo pitanje potencijalnosti uskoro u se vratiti; ali to se pitanje razlikuje od konzervativnog argumenta o kojemu sada raspravljamo, a koji tvrdi daje fetus ljudsko bie, a ne samo potencijalno ljudsko bie.) Liberal bi mogao odgovoriti kako injenica da je fetus za svoje preivljavanje potpuno ovisan o majci znai da on nema pravo na ivot neovisno o njezinim eljama. Meutim, u drugim sluajevima, mi ne smatramo da potpuna ovisnost o drugoj osobi znai da ta osoba smije odluivati hoe li netko ivjeti ili umrijeti. Novoroene je potpuno ovisno o svojoj majci ukoliko se dogodi da se rodi u izoliranu podruju na kojemu nema druge dojilje, niti sredstava za hranjenje na boicu. Starija ena moe biti potpuno ovisna o svojemu sinu koji se za nju brine, a izletnica koja slomi nogu pet dana hoda do najblie ceste moe umrijeti ukoliko joj njezin suputnik ne dovede pomo. Mi ne mislimo da u ovim situacijama majka smije oduzeti ivot svome djetetu, sin svojoj ostarjeloj majci ili pak izletnik svojoj ozlijeenoj suputnici. Stoga nije prihvatljiva tvrdnja da ovisnost za ivot nesposobnog fetusa o njegovoj majci njoj daje pravo ubiti ga; ukoliko pak ta ovisnost ne opravdava da se sposobnost za preivljavanje izvan majina tijela postavi kao crta razgranienja, tada je teko uvidjeti to opravdava. Pomicanje fetusa Ukoliko ni roenje ni sposobnost preivljavanja izvan majina tijela ne obiljeavaju moralno relevantnu razliku, jo manje se toga moe rei za treeg kandidata - pomicanje fetusa. Pomicanje fetusa je vrijeme kada majka prvi put osjeti pomak fetusa, a prema tradicionalnoj se katolikoj teologiji vjerovalo daje to trenutak u kojem je fetus dobio duu. Kada bismo prihvatili to gledite, pomicanje fetusa mogli bismo smatrati vanim, budui da je prema kranskom gleditu dua to to ljude odvaja od ivotinja. Ali ideja da dua ulazi u fetus prilikom pomicanja zastarjelo je praznovjerje, koje sada odbacuju ak i katoliki teolozi. Zanemarivanje ovih religioznih uenja pomicanje fetusa ini beznaajnim. To je tek vrijeme kada se prvi put osjeti samostalno pomicanje fetusa; fetus je iv prije tog trenutka, a ispitivanja pomou ultrazvuka pokazala su da se fetusi zapravo poinju kretati ve est tjedana nakon oplodnje, mnogo prije nego se njihovo pomicanje moe osjetiti. U svakom sluaju, sposobnost tjelesnog kretanja - ili njegov nedostatak - nema nikakve veze s ozbiljnou neijeg prava na nastavak ivota. Ne smatramo da nedostatak takve sposobnosti negira prava paraliziranih ljudi da nastave ivjeti. Svijest Kretanje bi se moglo smatrati neizravno moralno relevantnim utoliko stoje ono pokazatelj nekog oblika svjesnosti - a kao to smo ve vidjeli, svijest i sposobnost osjeanja ugode ili boli imaju stvarnu moralnu relevantnost. Unato tome, nijedna strana u raspravi o pobaaju nije mnogo spominjala razvitak svijesti u fetusa. Protivnici pobaaja mogu prikazivati filmove o "tihom vrisku" fetusa prilikom pobaaja, ali namjera u pozadini takvih filmova je samo dirnuti osjeaje neo-predjeljenih. Protivnici pobaaja zapravo ele podrati pravo na ivot ljudskoga bia od zaea, bez obzira na to je li ono svjesno ili nije. Za pobornike pobaaja se pozivanje na odsutnost sposobnosti svijesti inilo opasnom strategijom. Na temelju prouavanja koja su pokazala da pomicanje nastupa ve est tjedana nakon oplodnje, skupa s drugim prouavanjima koja su otkrila odreenu modanu aktivnost ve u sedmome tjednu, sugeriralo se da bi fetus u ovom ranom stadiju trudnoe mogao biti sposoban osjeati bol. Ta je mogunost liberale uinila vrlo opreznim pred pozivanjem na nastupanje svijesti kao na toku na kojoj fetus ima pravo na ivot. Na pitanje svijesti fetusa vratit emo se kasnije u ovom poglavlju, jer je ono relevantno za problem eksperimentiranja na embrijima i fetusima. Tada emo takoer razmo- tri ti raniju granicu koja bi mogla biti relevantna za eksperimentiranje na embrijima, ali ne i za raspravu o pobaaju. to se tie pobaaja, dosadanja je rasprava pokazala da liberalna potraga za moralno kljunom crtom razgranienja izmeu novoroeneta i fetusa nije uspjela podastrijeti nikakav dogaaj ili stadij razvoja koji moe podnijeti teinu razdvajanja onih s pravom na ivot od onih koji nemaju takvo pravo, na nain koji bi jasno pokazivao da fetusi - u stadiju razvoja kada se dogaa veina pobaaja - spadaju u drugu kategoriju. Konzer-vativac je na vrstom tlu kada inzistira da je razvoj od embrija do novoroeneta postupan proces. Neki liberalni argumenti Neki liberali ne osporavaju konzervativnu tvrdnju daje fetus neduno ljudsko bie, ali tvrde da je pobaaj ipak dopustiv. Razmotrit u tri argumenta za to gledite. Posljedice restriktivnih zakona Prvi argument je da zakoni koji zabranjuju pobaaj ne spreavaju pobaaje, ve ih samo potiskuju u podzemlje. ene koje ele pobaciti esto su oajne. One e odlaziti nadrilijenicima ili pokuavati s pukim lijekovima. Pobaaj koji obavlja kvalificirani lijenik siguran je kao i svaka medicinska operacija, dok pokuaji nekvalificiranih ljudi da obave pobaaj esto rezultiraju ozbiljnim medicinskim komplikacijama te ponekad i smru. Stoga uinak zabrane pobaaja nije toliko smanjenje broja obavljenih pobaaja, koliko poveanje potekoa i opasnosti za ene s neeljenom trudnoom. Taj je argument bio utjecajan u dobivanju potpore za liberalnije zakone o pobaaju. Prihvatila ga je Kraljevska komisija Kanade za poloaj ena, zakljuivi: "Zakon koji ima vie loih nego dobrih uinaka je lo zakon [] Dokle god on postoji u sadanjem obliku, tisue ena e ga kriti". Glavna stvar koju treba uoiti kod ovog argumenta jest da je to argument protiv zakona koji zabranjuju pobaaj, a ne argument protiv gledita da je pobaaj pogrean. To je vana razlika koja se u raspravi o pobaaju esto previa. Ovaj argument dobro ilustrira tu razliku, budui da se moe sasvim konzistentno prihvatiti i zastupati da bi pobaaj na zahtjev trebao biti zakonski doputen, a u isto se vrijeme odluiti - ukoliko se radi o vlastitoj trudnoi - ili savjetovati drugu trudnicu da bi bilo pogreno pobaciti. Pogreno je pretpostaviti da bi zakon uvijek trebao provoditi moral. Mogue je da - kao to navodno jest u sluaju pobaaja - pokuaji nametanja ispravnog ponaanja dovedu do posljedica koje nitko ne eli, a ni do kakvog smanjenja pogrenog postupanja; ili je mogue - kao to predlae sljedei argument koji emo razmotriti - da postoji podruje privatne etike u koje se zakon ne smije upletati. Prvi argument, dakle, argument je o zakonu o pobaaju, a ne o etici pobaaja. Meutim, ak ga se i u tim granicama moe osporavati, jer on se ne uspijeva oduprijeti konzervativnoj tvrdnji da je pobaaj namjerno ubijanje nedunog ljudskog bia i da spada u istu etiku kategoriju kao ubojstvo. Oni koji prihvaaju to gledite o pobaaju nee se pomiriti s tvrdnjom da restriktivni zakoni protiv pobaaja ne ine nita drugo osim to tjeraju ene nadrilijenicima. Oni e inzis-tirati da se ta situacija moe promijeniti, a da se zakon moe provoditi kako treba. Oni takoer mogu predloiti mjere koje e enama trudnim protiv svoje volje olakati prihvaanje trudnoe. To je savreno razloan odgovor, imajui u vidu poetnu etiku osudu pobaaja, te prvi argument zbog toga ne uspijeva izbjei etiki problem. Nije stvar zakona? Drugi argument opet je argument o zakonima o pobaaju umjesto o etici pobaaja. On se poziva na gledite da, kako stoji u izvjeu Povjerenstva Britanske vlade za ispitivanje zakona o homoseksualnosti i prostituciji, "Mora preostati podruje privatnog morala i nemorala koje, kratko i jezgrovito reeno, nije stvar zakona". Ovo gledite nairoko prihvaaju liberalni mislitelji, a moe ga se slijediti unatrag do djela Millovo gledite se esto i s pravom navodi u potporu opoziva zakona koji stvaraju "zloine bez rtava" - poput zakona koji zabranjuju homoseksualne odnose izmeu suglasnih odraslih ljudi, uivanje marihuane i drugih droga, prostituciju, kockanje i tako dalje. Pobaaj je esto ukljuen u taj popis; to ini primjerice kriminolog Edwin Schur u svojoj knjizi Crimes Without Victims [Zloini bez rtava]. Oni koji pobaaj smatraju zloinom bez rtve kau da, iako svatko ima pravo imati vlastiti nazor o moralnosti pobaaja i prema njemu djelovati, nijedan dio zajednice ne bi smio pokuavati prisiliti druge da prihvate njihove nazore. U pluralistikom bismo drutvu trebali tolerirati druge s drukijim moralnim nazorima, a odluku hoe li pobaciti prepustiti eni o kojoj se radi. Pogreka ubrajanja pobaaja u zloine bez rtava trebala bi biti oita. Rasprava o pobaaju velikim je dijelom rasprava o tome da li pobaaj ima ili nema "rtvu". Protivnici pobaaja smatraju daje rtva pobaaja fetus. Oni koji se ne protive pobaaju mogu osporavati da se fetus na neki ozbiljan nain broji kao rtva. Oni bi mogli rei, primjerice, da bie ne moe biti rtva ukoliko nema interesa koji su prekreni, a fetus nema nikakvih interesa. Meutim, kako god da se ova rasprava odvijala, ne moe ju se jednostavno ignorirati na temelju toga da ljudi ne bi smjeli pokuavati prisiliti druge da slijede njihove moralne nazore. Moj nazor da to stoje Hitler uinio Zidovima jest pogreno moralni je nazor, te ako bi bilo ikakvih izgleda za povratak nacizma, zasigurno bih dao sve od sebe da prisilim druge da ne djeluju suprotno tom nazoru. Millovo je naelo obranjivo jedino ukoliko ga se ogranii kao to ga je Mili ograniio, na postupke koji ne tete drugima. Koristiti to naelo kao sredstvo izbjegavanja tekoa pri rjeavanju etikog prijepora pobaaja znai prihvatiti zdravo za gotovo da pobaaj ne teti "drugome" - to je upravo stav koji treba dokazati prije nego to naelo moemo legitimno primijeniti na sluaj pobaaja. Feministiki argument Posljednji od tri argumenta koji nastoje opravdati pobaaj ne osporavajui to da je fetus neduno ljudsko bie glasi da ena ima pravo birati to se dogaa s njezinim vlastitim tijelom. S usponom pokreta za osloboenje ena taj je argument zauzeo istaknuto mjesto, a razradili su ga ameriki filozofi koji simpatiziraju feminizam. Utjecajan argument izloila je Judith Jarvis Thomson pomou domiljate analogije. Zamislite, kae ona, da se jednoga jutra probudite naavi se u bolni-kome krevetu, nekako povezani s nesvjesnim ovjekom u susjednome krevetu. Reeno vam je da je taj ovjek uveni violinist s bubrenim oboljenjem. Jedini nain da on preivi jest da njegov krvotok bude spojen na neiji tui krvotok iste krvne skupine, a vi ste jedina osoba s odgovarajuom krvi. Zbog toga vas je drutvo ljubitelja glazbe otelo, dalo izvesti operaciju spajanja, i eto vas tu gdje jeste. Budui da se sada nalazite u uglednoj bolnici, vi moete, ukoliko elite, narediti lijeniku da vas razdvoji od violinista; ali violinist e tada sigurno umrijeti. S druge strane, ostanete li spojeni samo (samo?) devet mjeseci, violinist e se oporaviti, a vi ete se moi otkopati a da ga ne ugrozite. Thomsonin argument vjerojatno se moe proiriti preko sluajeva silovanja. Pretpostavimo da se naete spojeni s violinistom, ne zato to su vas oteli ljubitelji glazbe, ve zato to ste htjeli ii u bolnicu posjetiti bolesnog prijatelja, i kada ste uli u dizalo, nepaljivo ste pritisnuli pogreno dugme i zavrili u odjelu bolnice koji obino posjeuju iskljuivo oni koji su se dobrovoljno javili da budu spojeni s pacijentima koji inae ne bi preivjeli. Lijeniki tim, koji je ekao sljedeeg dobrovoljca, pretpostavio da ste to vi, brzo vam dao anesteziju i spojio vas. Ukoliko je Thomsonin argument bio vrst u sluaju otmice, vjerojatno je vrst i ovdje, budui da je devet mjeseci nesvojevoljnog odravanja nekog drugog visoka cijena za neznanje ili nepanju. Na ovaj bi nain argument mogao vrijediti i preko sluajeva silovanja, za mnogo vei broj ena koje su zatrudnjele zbog neznanja, nepanje ili greke u kontracepciji. No je li ovaj argument vrst? Kratak odgovor glasi: vrst je ukoliko je vrsta teorija prava koja se nalazi u njegovoj podlozi; a nije vrst ukoliko ta teorija prava nije vrsta. Teorija prava o kojoj je rije moe se ilustrirati jo jednim matovitim Thomsoninim primjerom: pretpostavimo da sam ozbiljno bolestan i da jedino to mi moe spasiti ivot jest da moja omiljena filmska zvijezda svojom hladnom rukom dodirne moje grozniavo elo. No, kae Thomson, iako imam pravo na ivot, to ne znai da imam pravo prisiliti filmsku zvijezdu da doe k meni ili da ona ima bilo kakvu moralnu obvezu doi i spasiti me - iako bi bilo jako lijepo od njega da to uini. Stoga Thomson ne prihvaa da mi uvijek imamo obvezu djelovati na najbolji nain, imajui u vidu sve okolnosti, ili initi ono to ima najbolje posljedice. Umjesto toga, ona prihvaa sustav prava i obveza koji nam doputa da svoje postupke opravdamo neovisno o njihovim posljedicama. Utilitarist bi smatrao da ma koliko ja bio bijesan zbog toga to sam otet, ukoliko su posljedice mojeg odvajanja od violinista - sve u svemu i uzimajui u obzir interese svih pogoenih - loije od posljedica ostajanja spojenim, tada bih trebao ostati spojen. To nuno ne znai da bi utilitaristi enu koja se odvojila smatrali opakom ili vrijednom prijekora. Oni bi mogli priznati daje ona bila dovedena u izuzetno teku situaciju, situaciju u kojoj initi ono to je ispravno predstavlja veliku rtvu. Oni bi ak mogli priznati da bi veina ljudi u ovoj situaciji prije slijedila vlastiti interes nego uinila ispravnu stvar. Unato tome, oni bi smatrali daje odvajanje pogreno. Odbacujui Thomsoninu teoriju prava, a s njome i njezinu prosudbu u sluaju violinista, utilitarist bi takoer odbacio njezin argument za pobaaj. Thomson je tvrdila da njezin argument opravdava pobaaj ak i ako dopustimo da se ivot fetusa rauna s jednakom teinom poput ivota normalne osobe. Utilitarist bi rekao da bi bilo pogreno odbiti odravati ivot osobe devet mjeseci, ukoliko je to jedini nain na koji osoba moe preivjeti. Prema tome, dade li se ivotu fetusa istu teinu kao i ivotu normalne osobe, utilitarist bi rekao da bi bilo pogreno odbiti nositi fetus sve dok on ne moe preivjeti izvan maternice. Vrijednost ivota fetusa Vratimo se na poetak. Sredinji argument protiv pobaaja od kojeg smo krenuli bio je sljedei: Prva premisa: Pogreno je ubiti neduno ljudsko bie. Druga premisa: Ljudski je fetus neduno ljudsko bie. Zakljuak: Dakle, pogreno je ubiti ljudski fetus. Prva skupina odgovora koju smo razmotrili prihvaala je prvu premisu ovog argumenta, ali je prigovarala drugoj. Druga skupina odgovora nije odbacivala nijednu od premisa, ali je imala prigovora na izvoenje zakljuka iz tih premisa (ili je prigovarala daljnjem zakljuku da bi se pobaaj trebao zabraniti zakonom). Nijedan odgovor nije dovodio u pitanje prvu premisu argumenta. S obzirom na raireno prihvaanje uenja o svetosti ljudskoga ivota, to ne iznenauje; ali rasprava o tom uenju iz prethodnih poglavlja pokazuje da je ta premisa nesi-gumija nego to to mnogi ljudi misle. Slabost prve premise konzervativnog argumenta jest oslanjanje na nae prihvaanje posebnoga statusa ljudskoga ivota. Vidjeli smo da "ljudsko" predstavlja izraz koji nosi dvije razliite predodbe: biti pripadnik vrste homo sapiens i biti osoba. Slabost prve konzervativne premise postaje oita im se taj izraz ovako razlui. Uzme li se "ljudsko" kao ekvivalent za "osoba", druga premisa argumenta, koja tvrdi daje fetus ljudsko bie, oito je neistinita; jer ne moe se na prihvatljiv nain tvrditi da je fetus racionalan ili samosvjestan. S druge strane, ukoliko se "ljudsko" uzima kao da ne znai nita vie osim "pripadnik vrste homo sapiens", tada se konzervativna obrana ivota fetusa zasniva na karakteristici koja nema moralnu relevantnost i stoga je prva premisa neistinita. Ta bi stvar do sada trebala biti poznata: da li bie jest ili nije pripadnik nae vrste nije za pogrenost njegova ubijanja po sebi nita relevantnije od toga da li ono jest ili nije pripadnik nae rase. Vjerovanje da puka pripadnost naoj vrsti, bez obzira na druge karakteristike, ini veliku razliku za pogrenost ubijanja nekog bia No je li ovaj argument vrst? Kratak odgovor glasi: vrst je ukoliko je vrsta teorija prava koja se nalazi u njegovoj podlozi; a nije vrst ukoliko ta teorija prava nije vrsta. Teorija prava o kojoj je rije moe se ilustrirati jo jednim matovitim Thomsoninim primjerom: pretpostavimo da sam ozbiljno bolestan i da jedino to mi moe spasiti ivot jest da moja omiljena filmska zvijezda svojom hladnom rukom dodirne moje grozniavo elo. No, kae Thomson, iako imam pravo na ivot, to ne znai da imam pravo prisiliti filmsku zvijezdu da doe k meni ili da ona ima bilo kakvu moralnu obvezu doi i spasiti me - iako bi bilo jako lijepo od njega da to uini. Stoga Thomson ne prihvaa da mi uvijek imamo obvezu djelovati na najbolji nain, imajui u vidu sve okolnosti, ili initi ono to ima najbolje posljedice. Umjesto toga, ona prihvaa sustav prava i obveza koji nam doputa da svoje postupke opravdamo neovisno o njihovim posljedicama. 0 toj u koncepciji prava neto vie rei u Poglavlju 8. Ovdje je dovoljno primijetiti da bi utilitarist tu teoriju prava odbacio, te bi odbacio Thomsoninu prosudbu u sluaju violinista. Utilitarist bi smatrao da ma koliko ja bio bijesan zbog toga to sam otet, ukoliko su posljedice mojeg odvajanja od violinista - sve u svemu i uzimajui u obzir interese svih pogoenih - loije od posljedica ostajanja spojenim, tada bih trebao ostati spojen. To nuno ne znai da bi utilitaristi enu koja se odvojila smatrali opakom ili vrijednom prijekora. Oni bi mogli priznati daje ona bila dovedena u izuzetno teku situaciju, situaciju u kojoj initi ono to je ispravno predstavlja veliku rtvu. Oni bi ak mogli priznati da bi veina ljudi u ovoj situaciji prije slijedila vlastiti interes nego uinila ispravnu stvar. Unato tome, oni bi smatrali daje odvajanje pogreno. Odbacujui Thomsoninu teoriju prava, a s njome i njezinu prosudbu u sluaju violinista, utilitarist bi takoer odbacio njezin argument za pobaaj. Thomson je tvrdila da njezin argument opravdava pobaaj ak i ako dopustimo da se ivot fetusa rauna s jednakom teinom poput ivota normalne osobe. Utilitarist bi rekao da bi bilo pogreno odbiti odravati ivot osobe devet mjeseci, ukoliko je to jedini nain na koji osoba moe preivjeti. Prema tome, dade li se ivotu fetusa istu teinu kao i ivotu normalne osobe, utilitarist bi rekao da bi bilo pogreno odbiti nositi fetus sve dok on ne moe preivjeti izvan maternice. Ovo zakljuuje nau raspravu o uobiajenim liberalnim odgovorima na konzervativni argument protiv pobaaja. Vidjeli smo da liberali nisu uspjeli utvrditi moralno relevantnu crtu razgranienja izmeu novoroeneta i fetusa, te njihovi argumenti - uz moguu iznimku Thomsonina argumenta ukoliko se njezina teorija prava moe obraniti - takoer ne uspijevaju opravdati pobaaj na nain koji ne osporava konzervativnu tvrdnju daje fetus neduno ljudsko bie. Unato tome, za konzervativce bi bilo prerano pretpostaviti da je njihovo stajalite protiv pobaaja vrsto. Sada je vrijeme da se u raspravu uvedu neki openitiji zakljuci o vrijednosti ivota. Usporedba fetusa i drugih ivotinja vodi nas do jedne daljnje toke. Tamo gdje vaganje sukobljenih interesa ini nunim ubiti osjeajue bie, ubijanje je vano izvesti to je bezbolnije mogue. U sluaju neljudskih ivotinja vanost humanog ubijanja iroko je prihvaena; zaudo, u sluaju pobaaja se na to obraa malo pozornosti. To nije stoga to se zna da se fetus u pobaaju ubija brzo i humano. Kasni pobaaji - upravo oni u kojima fetus moe patiti - ponekad se izvode ubrizgavanjem otopine soli u amnionsku vreicu koja obavija fetus. Tvrdi se da je uinak toga javljanje greva kod fetusa i on umire za jedan do tri sata. Kasnije se mrtvi fetus izbacuje iz maternice. Ukoliko postoje razlozi za sumnju da neka metoda pobaaja uzrokuje patnje kod fetusa, tu metodu treba izbjegavati. Fetus kao potencijalni ivot Jedan mogui prigovor argumentu koji sam ponudio u prethodnom odsjeku jest da on u obzir uzima samo zbiljske karakteristike fetusa, a ne i njegove potencijalne karakteristike. Na osnovi zbiljskih karakteristika, priznat e neki protivnici pobaaja, usporedba fetusa s mnogim ne-ljudskim ivotinjama za njega nije povoljna; tek kada u obzir uzmemo njegovu potencijalnost da postane zrelo ljudsko bie, tada pripadnost vrsti homo sapiens postaje vana, te fetus daleko nadmauje bilo kojeg pilia, svinju ili tele. Do sada nisam postavio pitanje potencijalnosti fetusa jer sam smatrao najboljim usredotoiti se na sredinji argument protiv pobaaja; no tono je da se moe postaviti drukiji argument zasnovan na potencijalnosti fetusa. Sada je vrijeme da promotrimo taj drugi argument. Moemo ga formulirati na sljedei nain: Prva premisa: Pogreno je ubiti potencijalno ljudsko bie. Druga premisa: Ljudski je fetus potencijalno ljudsko bie. Zakljuak: Dakle, pogreno je ubiti ljudski fetus. Druga premisa ovog argumenta snanija je od druge premise prethodnog argumenta. Dok je problematino da li fetus doista jesi ljudsko bie - to ovisi o tome to podrazumijevamo pod tim izrazom - ne moe se poricati da je fetus potencijalno ljudsko bie. To je istinito bilo da pod "ljudsko bie" podrazumijevamo "pripadnik vrste homo sapiens" ili racionalno i samosvjesno bie, osobu. Meutim, snana druga premisa novog argumenta kupljena je po cijenu slabije prve premise, jer je pogrenost ubijanja potencijalnoga ljudskog bia - ak i potencijalne osobe - otvorenija prigovorima nego pogrenost ubijanja zbiljskog ljudskog bia. Dakako, tono je da potencijalna racionalnost, samosvijest, i tako dalje, kod fetusa homo sapiensa nadmauje potencijalnu racionalnost, samosvijest, i tako dalje, krave ili svinje; ali ne slijedi da fetus ima vee pravo na ivot. Ne postoji pravilo koje govori da potencijalni X ima istu vrijednost kao X ili ima sva prava X-a. Postoje mnogi primjeri koji pokazuju upravo suprotno. Iupati proklijali ir nije isto to i posjei dostojanstveni hrast. Staviti ivog pilia u lonac kljuale vode bilo bi mnogo gore nego to isto uiniti jajetu. Princ Charles je potencijalni kralj Engleske, ali on sada nema prava kralja. Budui da ne postoji nikakav opi izvod s "A je potencijalno X" na "A ima prava X-a", ne bismo smjeli prihvatiti da potencijalna osoba treba imati prava osobe, osim ukoliko nam se ne prui neki specifini razlog zato bi to trebalo vrijediti u tom posebnom sluaju. No to bi mogao biti taj razlog? Ovo pitanje postaje posebice umjesno prisjetimo li se razloga na temelju kojih je, u prethodnome poglavlju, bilo sugerirano da ivot osobe zasluuje veu zatitu od ivota bia koje nije osoba. Da li injenica daje fetus potencijalna osoba ima neko drugo znaenje? Ukoliko i ima, nemam nikakve predodbe o tome to bi to bilo. U spisima protiv pobaaja esto nalazimo pozivanje na injenicu da je svaki ljudski fetus jedinstven. Paul Ramsev, nekadanji profesor religije na Sveuilitu Princeton, rekao je da se ini kako nas suvremena genetika - uei nas da prvo spajanje sperme i jajaca stvara esticu informacije "koja-se-nikada-nee-ponoviti" - vodi zakljuku da "svako unitenje ivota fetusa treba klasificirati kao ubojstvo". No zato bi nas ta injenica trebala voditi tome zakljuku? Psei fetus je takoer nedvojbeno genetski jedinstven. Znai li to da je jednako pogreno pobaciti psa koliko i ovjeka? Kada su zaeti identini blizanci, genetska informacija je ponovljena. Da li bi Ramsev, prema tome, smatrao dopustivim pobaciti jedno od dvoje identinih blizanaca? Djeca koju bismo moja supruga i ja stvorili da nismo koristili kontracepcijska sredstva bila bi genetski jedinstvena. Da li injenica da jo uvijek nije odreeno koji bi tono genetski jedinstven karakter ta djeca imala upotrebu kontracepcijskih sredstava ini manjim zlom od pobaaja? Zato bi to bilo tako? Ukoliko pak jest, da li bi nadolazea mogunost uspjenog kloniranja - tehnike u kojoj se stanice jedne jedinke koriste radi reproduciranja fetusa koji je genetska kopija originala - smanjila ozbiljnost pobaaja? Pretpostavimo da je ena koja eli planinariti mogla pobaciti, uzeti stanicu iz pobaenog fetusa i ponovno je implan-tirati u svoju maternicu tako da se razvije tona genetska replika pobaenog fetusa - uz jedinu razliku to bi sada trudnoa zavrila est mjeseci kasnije i tako bi se ona ipak mogla pridruiti ekspediciji. Da li bi to pobaaj uinilo prihvatljivim? Sumnjam da bi se s time sloilo mnogo protivnika pobaaja. Status embrija u laboratoriju Kao prvo, je li embrio ve ljudsko bie? Ve smo vidjeli da se zahtjevi za pravom na ivot ne bi smjeli zasnivati na pripadanju vrsti, stoga injenica da je embrio iz vrste homo sapiens ne pokazuje da je embrio ljudsko bie u bilo kojem moralno relevantnom smislu. Ukoliko pak fetus nije osoba, jo je oitije da to ne moe biti ni embrio. No potrebno je iznijeti dodatnu zanimljivost protiv tvrdnje daje rani embrio ljudsko bie: ljudska bia su jedinke, a rani embrio nije ak ni jedinka. U bilo koje vrijeme do 14 dana nakon oplodnje - to je due negoli su ljudski embriji do sada bili odravani ivim izvan tijela - embrio se moe podijeliti na dva ili vie genetski identinih embrija. To se dogaa prirodnim putem i vodi formiranju identinih blizanaca. Kada imamo embrio prije te toke, ne moemo biti sigurni je li to to promatramo pretea jedne ili dviju jedinki. To predstavlja problem za one koji naglaavaju kontinuitet naeg postojanja od zaea do odrasle dobi. Pretpostavimo da imamo embrio u posudi na laboratorijskom stolu. Smatramo li ovaj embrio prvim stupnjem pojedinanog ljudskog bia, moemo ga nazvati Mary. No pretpostavimo da se embrio podijeli na dva identina embrija. Je li jedan od njih jo uvijek Mary, a drugi Jane? Ukoliko je tako, koji je Mary? Nema niega po emu bismo ih razlikovali, nema nikakvog naina da kaemo da se onaj koji zovemo Jane odvojio od onog koji zovemo Mary, a ne obrnuto. Trebamo li rei, dakle, da Mary vie nije s nama i da, umjesto toga, imamo Jane i Helen? No to se dogodilo s Mary? Je li umrla? Trebamo li za njom aliti? U ovim spekulacijama postoji neto apsurdno. Apsurd proizlazi iz toga to se embrio smatra jedinkom u vremenu kada je on samo nakupina stanica. Prema tome, sve dok ne proe mogunost nastajanja blizanaca, tvrditi daje embrio ljudsko bie, u bilo kojem moralno relevantnom smislu, jo je tee nego tvrditi da je fetus ljudsko bie u moralno relevantnom smislu. Ovo prua stanovitu podlogu zakonima i naputcima u Velikoj Britaniji i raznim drugim zemljama koje doputaju eksperimentiranje na embrijima do 14 dana nakon oplodnje. Ali zbog ve navedenih razloga, kao i drugih razloga o kojima emo raspravljati, to jo uvijek predstavlja nepotrebnu restriktivnu granicu. Stoje s argumentom iz potencijalnosti? Mogu li se poznate tvrdnje o potencijalnosti embrija u maternici primijeniti na embrio u posudi u laboratoriju? Prije nego to je Robert Edwards zapoeo istraivanje koje je dovelo do rVF postupka, nitko nije promatrao ljudski embrio sposoban za preivljavanje izvan majina tijela prije stupnja na kojemu se on implantira na stijenku maternice. U normalnom procesu reprodukcije unutar tijela, embrio, ili "pred-embrio" kako ga se sada ponekad naziva, tijekom prvih sedam do etrnaest dana nije privren. Dok su takvi embriji postojali samo u eninu tijelu, nije bilo naina da ih se promatra tijekom tog razdoblja. Samo postojanje embrija moglo se utvrditi tek nakon implantacije. U ovim okolnostima, nakon to se ustanovilo postojanje embrija, taj embrio je imao dobre izglede da postane osobom, osim ukoliko njegov razvoj nije bio namjerno prekinut. Vjerojatnost da takav embrio postane osoba bila je, prema tome, mnogo vea od vjerojatnosti da e se jajace u plodnoj eni spojiti sa spermom enina partnera i dovesti do djeteta. ivot je stvar vjerojatnosti, a jednako tako i veina moralnog rasuivanja poiva na procjeni vjerojatnosti. Posljedino, ini se daje zasnivanje moralnog suda na promjeni u vjerojatnostima koja se dogaa u trenutku zaea, u skladu sa strukturom stvarnosti te s naravi moralnog miljenja [...] Bi li argument bio drugaiji da se rada samo jedno od desetoro zaete djece? Feministice su odigrale vanu ulogu istiui koliko neki par moe biti podloan pritisku od strane medicinskog tima da donira embrio u istraivake svrhe. Oni moda oajniki ele imati dijete. IVF tim je njihova posljednja nada za ostvarivanje tog cilja. Oni znaju da postoje mnogi drugi parovi koji trae tu obradu. To sve skupa znai da e oni vjerojatno biti spremni ii jako daleko kako bi udovoljili medicinskom timu. Kada se od njih trai da doniraju jajaca ili embrije, mogu li oni doista slobodno birati? Jedino, smatram, ukoliko je posve jasno da njihov odgovor ni na koji nain nee utjecati na njihovu IVF obradu. Gdje god da se provodi eksperimentiranje na embrijima, potrebno je razviti mjere opreza i oblike kontrole kako bismo osigurali da to uvijek bude tako. Upotreba fetusa Mogunost koritenja ljudskih fetusa u medicinske svrhe stvorila je daljnje prijeporno pitanje povezano s pobaajem. Posebno istraivanje provedeno na fetusima pobudilo je nadu o pronalasku lijekova za mnoge ozbiljne bolesti transplantacijom tkiva ili stanica fetusa. U usporedbi s odraslim tkivom, ini se da fetusno tkivo nakon transplantacije bolje raste i da je manje vjerojatno da e ga pacijent odbaciti. Primjer koji je do sada privukao najvie pozornosti javnosti je Parkinsonova bolest, ali se upotreba fetusnoga tkiva predlagala i u lijeenju Alzheimerove bolesti, Huntingtonove bolesti i dijabetesa; fetusne se pak transplantate koristilo radi spaavanja ivota drugog fetusa, u sluaju kada je fetus star 30 tjedana, in utero, koji je patio od smrtonosnog poremeaja imunolokog sustava, primio fetusne stanice pobaenih fetusa. Imaju li fetusi prava ili interese koje se moe prekriti ili im se natetiti njihovim koritenjem u ove svrhe? Ve sam argumentirao da fetus nema nikakvo pravo na - strogo govorei, ak ni interes za -ivot. No, u sluaju ivotinja smo vidjeli da rei kako bie nema nikakvo pravo na ivot ne znai da bie nema uope nikakva prava ili interese. Ako je fetus sposoban osjeati bol, onda fetus, poput ivotinja, ima interes da ne osjea bol i tom interesu treba pruiti jednako uvaavanje kao i slinim interesima bilo kojeg drugog bia. Lako je zamisliti da odravanje fetusa ivim nakon pobaaja, kako bi se tkivo fetusa sauvalo u najboljem moguem stanju, moe prouzroiti bol i patnju fetusu koji je sposoban osjeati bol. Stoga se sada moramo vratiti detaljnijem ispitivanju teme koju smo dotakli ranije u ovom poglavlju: Kada fetus postaje svjestan? Sreom, na ovo je pitanje sada mogue dati relativno konaan odgovor. Dio mozga koji je povezan s osjeajima boli, i openitije sa svijeu, jest cerebralni korteks. Sve do osamnaestoga tjedna trudnoe cerebralni korteks nije dovoljno razvijen da bi se u njemu odvijala sinaptika povezivanja - drugim rijeima, signali koji kod odraslih pobuuju bol ovdje se ne primaju. Izmeu 18. i 25. tjedna mozak fetusa dosee stupanj na kojem postoji nekakav ivani prijenos u one dijelove koji su povezani sa svijeu. Meutim, ak i tada se ini da je fetus u stanju trajnog sna i stoga vjerojatno nije u stanju osjeati bol. Fetus se poinje "buditi" oko tridesetog tjedna trudnoe. Dakako, to je prilino ispred stupnja sposobnosti za ivot, te bi "fetus" koji bi na ovom stupnju bio iv i izvan maternice bio prerano roeno dijete, a nikako vie fetus. Kako bi se fetusu povjerenje radije pruilo umjesto uskratilo, razlono bi bilo najranije mogue vrijeme u kojemu bi fetus mogao biti u stanju neto osjeati uzeti kao onu granicu nakon koje bi fetus trebao biti zatien. Stoga bismo trebali zanemariti nesigurne dokaze o budnosti, a kao definitivniju granicu uzeti vrijeme u kojemu je mozak fiziki sposoban primati signale neophodne za svjesnost. To sugerira granicu na osamnaestom tjednu trudnoe. Prije tog vremena nema vrste osnove za vjerovanje da fetus treba zatitu od tetnog istraivanja, budui da se fetusu ne moe natetiti. Nakon tog vremena, fetus treba zatitu od tete na istoj osnovi kao to je trebaju osjeajue, ali ne i samosvjesne ne-ljudske ivotinje. Meutim, postoji jedno ogranienje koje treba dodati ovoj tvrdnji. Dok je fetus prije osamnaestog mjeseca trudnoe, strogo govorei, nesposoban da mu se nanese teta, dopusti li se tom fetusu da se razvije u dijete, budue dijete moglo bi biti ozbiljno oteeno eksperimentom koji je prouzroio roenje djeteta u invalidnom stanju. Prema tome, istraivanje koje doputa da fetus preivi vie od 18 tjedana ne potpada pod pravilo doputanja predloeno u prethodnom odlomku. Pobaaj i edomorstvo Preostaje jo jedan vaan prigovor argumentu koji sam isticao u prilog pobaaju. Ve smo vidjeli da snaga konzervativnoga stajalita lei u potekoi koju liberali imaju u pokazivanju moralno relevantne crte razdvajanja izmeu embrija i novoroeneta. Standardno liberalno stajalite moralo bi biti u stanju pokazati jednu takvu crtu, budui da liberali obino smatraju da je dopustivo ubiti embrio ili fetus, ali ne i dijete. Tvrdio sam da ivot fetusa (ili jo oitije, embrija) nema nikakvu veu vrijednost od ivota ne-ljudske ivotinje sa slinom razinom racionalnosti, samosvijesti, svjesnosti, sposobnosti osjeanja, itd., a kako nijedan fetus nije osoba, nijedan fetus nema isto pravo na ivot kao osoba. Sada se mora priznati da ti argumenti vrijede za novoroene jednako kao i za fetus. Dijete staro tjedan dana nije racionalno i samosvjesno bie, a postoje mnoge ne-ljudske ivotinje koje po racionalnosti, samosvijesti, svjesnosti, sposobnosti osjeanja, i tako dalje, nadmauju ljudsko dijete staro jedan tjedan ili jedan mjesec. Ukoliko fetus nema jednako pravo na ivot kao osoba, ini se da ga nema ni novoroene, te je ivot novoroenetu manje vrijedan negoli je ivot svinje, psa ili impanze toj ne-ljudskoj ivotinji. Stoga, dok moje stajalite o statusu ivota fetusa moe mnogima biti prihvatljivo, implikacije tog stajalita za status ivota novoroeneta u raskoraku su s praktiki nespornom pretpostavkom da je ivot novoroeneta nepovrediv poput ivota odrasle osobe. tovie, izgleda da neki ljudi misle da je ivot djeteta dragocjeniji od ivota odrasle osobe. Sablasne prie o njemakim vojnicima koji su bajonetama ubijali belgijske bebe zauzimale su istaknuto mjesto u valu protunjemake propagande koja je pratila ulazak Velike Britanije u Prvi svjetski rat, te se izgleda preutno pretpostavljalo da je to bio vei uas od ubojstva odraslih. Na slian nain, preferencijalno utilitaristiki razlog za potivanje ivota osobe ne moe vrijediti za novoroeno dijete. Novoroena djeca ne mogu sebe vidjeti kao bia koja mogu ili ne mogu imati budunost, te stoga ne mogu imati elju nastaviti ivjeti. Iz istog razloga, ukoliko se pravo na ivot mora zasnivati na sposobnosti da se eli nastaviti ivjeti, ili na sposobnosti da se vidi sebe kao trajni mentalni subjekt, novoroeno dijete ne moe imati pravo na ivot. Na kraju, novoroeno dijete nije autonomno bie, sposobno za donoenje odluka, te stoga ubiti novoroeno dijete ne moe biti krenje naela potivanja autonomije. Po svemu ovome novoroeno dijete je u istom poloaju kao i fetus, te stoga ima manje razloga protiv ubijanja novoroene djece i fetusa nego protiv ubijanja onih koji su sposobni da sebe vide kao zasebne entitete koji postoje u vremenu. Ukoliko ovi zakljuci izgledaju preokantno da bi se shvatili ozbiljno, moda bi se trebalo prisjetiti da je naa sadanja apsolutna zatita ivota novoroenadi tipino kranski stav, a ne univerzalna etika vrijednost. edomorstvo se prakticiralo u drutvima zemljopisno rasprostrtim od Tahitija do Grenlanda, a kulturalno je variralo od nomadskih australskih Aboridina do sofisticiranih urbanih zajednica antike Grke ili mandarinske Kine. U nekim od tih drutava edomorstvo nije bilo tek doputeno, ve se, u odreenim okolnostima, smatralo moralno obveznim. Ne ubiti deformirano ili boleljivo novoroene esto se smatralo pogrenim, a edomorstvo je vjerojatno bilo prvi - a u nekim drutvima jedini - oblik kontrole populacije. Moemo misliti da smo mi jednostavno "civiliziraniji" od tih "primitivnih" naroda. Ali nije se lako uvjeriti da smo mi civiliziraniji od najboljih grkih i rimskih moralista. Nisu samo Spartanci ostavljali djecu na padinama brda: i Platon i Aristotel preporuivali su ubijanje deformirane novoroenadi. Rimljani poput Seneke, iji se samilostan moralni osjeaj suvremenog itatelja (ili barem mene) doima nadmonim onome ranih i srednjovjekovnih kranskih pisaca, takoer je mislio da je edomorstvo prirodno i humano rjeenje problema bolesne i deformirane djece. Promjena zapadnih stavova prema edomorstvu od rimskih je vremena - poput uenja o svetosti ljudskoga ivota kojeg su oni dio - proizvod kranstva. Moda je o ovim pitanjima sada mogue promisliti ne pretpostavljajui kranski moralni okvir koji je, toliko dugo, prijeio svaku temeljnu ponovnu procjenu. Nita od ovoga ne znai da je netko tko nasumino ubija djecu moralno izjednaen sa enom koja izvri pobaaj. Zasigurno bismo trebali postaviti vrlo stroge uvjete za doputenje edomorstva; no ta bi ogranienja mogla vie slijediti iz uinaka edomorstva na druge nego iz intrinzine pogrenosti ubijanja novoroeneta. Oito je da ubiti novoroene u veini sluajeva znai nanijeti straan gubitak onima koji to dijete vole i njeguju. Usporedba pobaaja i edomorstva bila je potaknuta prigovorom da stajalite koje sam prihvatio o pobaaju opravdava i edomorstvo. Priznao sam taj prigovor - ne smatrajui priznanje toliko kobnim za moje stajalite - u mjeri u kojoj intrinzina pogrenost ubijanja kasnog fetusa i intrinzina pogrenost ubijanja novoroenog djeteta nisu bitno razliite. Meutim, u sluajevima pobaaja pretpostavljamo da ljudi koji su najvie pogoeni - potencijalni roditelji, ili barem potencijalna majka - ele izvriti pobaaj. Stoga se edomorstvo moe izjednaiti s pobaajem jedino kada oni koji su djetetu najblii ne ele da ono ivi. Budui da dijete mogu posvojiti drugi - to za fetus, prije nego je on sposoban za preivljavanje izvan majina tijela, nije mogue - takvi e sluajevi biti rijetki. (O nekima od njih raspravlja se u sljedeem poglavlju.) Ubijanje novoroeneta iji roditelji ne ele da ono umre je, dakako, sasvim druga stvar.