Embed Size (px)
Citation preview
- 0 -
Čuvajmo našu tradiciju!
Školski časopis
OŠ „Vjekoslav Klaić“, Garčin
2. broj, lipanj 2015.
šk. god. 2014./2015.
1
Dragi naši čitatelji, mali i veliki,
ponovno vam se javljamo s novim i
zanimljivim vijestima o našoj školi i
šokačkoj tradiciji kojoj smo se posebno
posvetili ove godine u drugom izdanju
školskog lista ,,GLAS NAS“. Nadamo se da
će vas ovi zanimljivi uradci učenika
novinara iz naše škole zaintrigirati i
zabaviti.
U novom broju vodimo vas na putovanje u
prošlost kako bismo se upoznali sa starim
običajima koje svi polako zaboravljamo.
Saznajte pojedinosti o rođenju, životu,
smrti i vjerovanju koji su bili svakodnevnica
naših starih. Uz to, kroz naš slikokaz,
podsjetite se vaših i naših veselo
provedenih dana koji su obilježili ovu
školsku godinu. Testirajte svoje moždane
vijuge kroz razne zagonetke i nasmijte se uz
šaljive viceve koje smo vam pripremili.
Također pročitajte uspješne sastave i
tekstove školskih zadaća. Prisjetite se
ranijeg testiranja o poznavanju lokalizama i
provjerite rezultate.
Hm, tko je bio najuspješniji? To i još
gomilu zanimljivosti saznajte u novom
izdanju časopisa ,,GLAS NAS''
I za kraj… Posebno se želimo zahvaliti
nastavnici Ani Terezi Barišić koja nam je bila
mentorica i podrška u našem radu od
samog početka. Također bismo se zahvalili
i novoj ravnateljici Danijeli Erić koja je
spremno i entuzijastično odgovarala na sva
naša pitanja te učenicima Petru Štiki i
Patriciji Velečki koji su nas nadahnuli, a na
temu njihovih uspjeha, nastale su priče o
kojima ćete također čitati.
Impresum:
Glas nas
Časopis OŠ Vjekoslava Klaića, Garčin
Adresa uredništva:
Kralja Tomislava 75, Garčin
Izdavač:
OŠ „Vjekoslav Klaić“, Garčin
Odgovorna urednica:
Ana Tereza Barišić – nastavnica
Glavne urednice:
Rea Čop, 8.b, Danijela Dabić, 8.b, Angelina
Dražić, 8.a, Lorena Galzina, 8.a, Silvija
Knežević, 8.b, Stela Perković, 8.a, Daria
Vilding, 8.b
Redakcija:
Patricija Vidaković, 7.a, Marija Pavić, 7.a,
Josipa Poličić, 7.a, Iva Šinkarčuk, 7.b,
Suzana Oreščanin, 7.b, Gabrijela Ivić, 7.b,
Josipa Vidaković, 7.b, Aleksandra Dabić,
7.b
Lektura:
Ana Tereza Barišić
Tisak:
e-izdanje na stranicama škole
http://os-vklaic-garcin.skole.hr/
2
Sadržaj:
Intervju s ravnateljicom….
Ružica Knežević – čuvarica narodnog blaga
Učenici folkloraši
Znamo li govoriti po starinski?
Narodna medicina
Rođenje djeteta
Od ašikovanja do svatova
Cursko i momačko cifranje
Običaji tijekom godine
Sveta tri kralja
Kolinje
Pogreb
Odlazak na vječni počinak
Što smo radili tijekom godine – slikokazi
Osobna iskaznica – Petar Štika
Natjecanja naše Škole
Biti uspješan na državnom natjecanju
Literarni kutak
Haiku pjesme naših petaša
Šaljivi kutak (vicevi, priče, poslovice)
Narodna pjesma (bećarci)
Adio osmaši
……………………………………………………… 3
…………………………………………………….. 4
………………………………………………….…. 5
…………………………………………………….. 6
…………………………………………………….. 8
…………………………………………………….. 9
………………………………………………....…. 10
…………………………………………....………. 11
…………………………………………....………. 12
………………………………………....…………. 12
…………………………………………....………. 13
………………………………………....…………. 14
…………………………………………………….. 14
…………………………………………....………. 16
………………………………………....……...…. 22
…………………………………………....………. 23
…………………………………………....………. 25
………………………………………....…………. 26
………………………………………....…………. 35
………………………………………....…………. 36
………………………………………....…………. 38
…………………………………………………….. 39
3
RAVNATELJICA DANIJELA ERIĆ - ,,NISAM BILA ŠTREBER''
Iznimna nam je čast i zadovoljstvo predstaviti Vam novu ravnateljicu naše škole koja je na tu užarenu stolicu zasjela u prosincu 2014. godine. Zadatak joj nije lak jer mi smo ipak velika škola, a njezine su odgovornosti velike. U nastavku Vam donosimo nekoliko odgovora na zanimljiva pitanja iz kojih smo nastojali saznati što više o našoj novoj ravnateljici.
Ravnateljice, predstavite nam se ukratko!
- Ja sam Danijela Erić. Učiteljica sam razredne nastave. Radila sam u PŠ Klokočevik jedanaest godina. Sad sam tek 4 mjeseca ravnateljica.
Kako se osjećate kao ravnateljica naše škole? - Osjećam se počašćeno i drago mi je što sam ravnateljica u ovako lijepoj školi i ovako dobrim učenicima.
Mislite li uvesti kakve promjene u školu?
- Uvela sam neke promjene u školi i naravno, ako bude potrebno, uvodit ću i dalje.
Jeste li zadovoljni ponašanjem nas učenika?– Jesam, zadovoljna sam, sve ono zbog čega nisam bila zadovoljna, uspjeli smo promijeniti.
Mislite li strože kažnjavati „loše“ učenike?-Mislim da su ti učenici pravilniku po kojem bi trebali biti kažnjavani dovoljno kažnjeni. Nadam se da neće više
raditi probleme i neću morati poduzimati strože mjere.
Vratimo se malo u prošlost. Opišite sebe kao učenicu!- Ja nisam bila štreber, ali redovito sam učila i na vrijeme sam izvršavala sve svoje zadatke tako da nisam imala velike zaostatke. Voljela sam svakodnevno i redovito učiti da mi se ne nakupi puno gradiva.
Jeste li ikada dobili jedinicu, i ako jeste kada i iz čega?-Jesam, u gimnaziji. Znala sam dobiti jedinicu iz kemije i fizike i to iz testa.
Koji predmet niste voljeli?-Nisam voljela fiziku.
Jeste li svaki put bili pripremljeni za nastavu i testove?-U većini slučajeva jesam, dogodilo se da sam nekada više, nekada manje pripremljena, znalo dogoditi da me uhvate nespremnu i dobijem lošu ocjenu.
Što biste poručili našim učenicima u vezi učenja?-Trebaju redovito učiti.
Sada bismo Vas pitali malo osobnija pitanja.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?- Cvijećem. Volim ga presađivati, saditi i uzgajati. Cvijeće mi je velika ljubav.
Što volite čitati?-Sve što mi dođe pod ruku i učini mi se zanimljivim.
Kakvu glazbu slušate?-Sve što mi je lijepo i uhu drago.
Ravnateljice, hvala Vam na razgovoru i puno uspjeha u daljnjem radu.
Dragi čitatelji, ravnateljica nam je ukazala
povjerenje i podijelila s nama neke
pojedinosti iz svoga poslovnoga i
privatnoga života. Srdačno joj se
zahvaljujemo.
Danijela Dabić i Rea Čop
4
NAJLJEPŠE ZBOGOM OMILJENOJ PROFESORICI
Ružica Knežević (rođena Galavić, 1948.) jedna je iz plejade učitelja i učiteljica kojih je kroz samo stotinjak godina bilo čak 32 iz Zadubravlja.
Prvo radno mjesto učiteljici Ružici, nakon završene Pedagoške akademije u Slavonskom Brodu, bilo je 1970. g. u Velikoj Kopanici, potom od 1977. do 1987. g. u Trnjanskim Kutima. Od tada do danas uči djecu u rodnom Zadubravlju, područnom odjelu OŠ “Vjekoslav Klaić“ iz Garčina. Pješačeći, vozeći bicikl po makadamu, a potom automobilom uredno je ušla u 37 godinu radnog staža. Izraženo brojkama naučila je čitati i pisati stotine mališana.
Dosljedna svom učiteljskom zvanju, učiteljica Ružica je svojim đacima kroz obrazovanje uz dječju igru, pjesmu, ples, veselje i ljubav prema čovjeku i Bogu, prirodi, zavičaju i tradiciji sela, davala sebe i sve duhovne vrednote slavonskog sela. Učila je i uči djecu pjesmi, folkloru i običajima rodnog Zadubravlja.
U okviru slobodnih aktivnosti mali Zadubravci su naučili običaje, kola i pjesme te stigli do nastupa na „Malaviziji“ HTV-a.
Kao članica KUD-a “Seljačka sloga“ uz brojne nastupe s djecom i odraslima
organizirala je povodom 150 obljetnice crkve u Zadubravlju veoma zapažene tri izložbe. Osobito je ostala vjerna tradiciji i običajima te čuvanju i nošenju narodne nošnje za razne prigode. Mnogo toga sama izrađuje po uzoru na stare „mustre“ pa marljivo i s ljubavlju rado veze, hekla, šlinga, spljeta, veže prandže, lješča, radi zlatovez, gombice na tkane marame, peškire i stolnjake.
Prije četiri godine počela je ostvarivati svoj davni san. Sakuplja i obnavlja stare uporabne predmete svojih djedova i baka, starinski namještaj i dijelove narodnih nošnji i svega drugoga po čemu se prepoznaje Zadubravlje. Posjeduje bogato opremljenu „šokačku sobu“ i kuhinju, a sve je to snimala HTV Zagreb u emisiji „Globalno sijelo“ 2011. godine.
Ružica, učiteljica neumorno surađuje i pomaže u čuvanju pisane riječi “zadubravačke i šokačke ikavice“, zapisuje starinske pjesme i običaje. Sve to bi moglo biti ukoričeno u prvu knjigu o Zadubravlju.
Ovom prilikom želimo joj se zahvaliti za sve što je učinila generacijama i generacijama koje su iz njezina učiteljskog zvanja izlazile pune znanja, iskustva i ljudskosti.
Učiteljice Ružice, hvala Vam na svemu!
Marija Pavić i Patricija Vidaković
5
UČENICI FOLKLORAŠI - ČUVARI TRADICIJE
Tradicija je spona koja veže ljude. Čini ih boljima jer ih povezuje ljubavlju, brigom i nadom u bolje sutra. S njom ostvarujemo prijateljstvo, a o nama ovisi koliko će ono trajati! Zar ne?
Da smo na pravom putu očuvanja tradicije, dokaz su i brojni naši učenici folkloraši.
EVO NEKOLIKO ZANIMLJIVIH RAZGOVORA
ZAŠTO SE BAVITE FOLKLOROM?
- Jer se osjećam kao princeza kada se spremim u nošnju i užitak mi je slušati zvuk tamburice popraćene smiješnim napjevima! Angelina Dražić
- Jer volim pjesme i plesove našega kraja! Nino Dražić
- Zato što me stvarno zanima! Dario Samardžić
KOLIKO DUGO SE BAVITE FOLKLOROM? - Uvijek sam oblačila nošnju, ali u KUD-u sam samo sedam mjeseci! Angelina Dražić
- Dvije i pol godine! Lana Akšamović - Već pet godina! Morena Lović
KAKO USPIJEVATE FOLKLOR USKLADITI S DRUGIM OBAVEZAMA?
- Uspijem se već nekako organizirati! Valentina Marunica __________________________________
- Tako da sve obaveze obavim prije probe! Josipa Vidaković __________________________________ - Na folkloru se dogovorimo kada nas većina može doći! Klara Ivanišić
Stela Perković, Josipa Poličić
6
Znam li govoriti po starinski?
Nije bilo tako davno da su naše bake i
djedovi, tetke i tetci, ujne i ujaci, stariji
rođaci govorili jezikom naših starih koji
mi, uspostavilo se, baš i ne razumijemo.
Anketa koju ćete pogledati pokazala je
zanimljive rezultate. Cilj ankete bio je
ispitati učenike od 5. do 8. razreda znaju li
ili prepoznaju riječi svojih predaka.
Učenici su dobili riječi i morali su napisati
njihovo značenje ili ako nisu znali, riječ na
što ih asocira. U gornjem dijelu grafikona
napisana su značenja riječi, a ispod
grafikona stara riječ. Pogledajte jesu li vas
rezultati iznenadili.
Evo rezultata:
Riječi iz prvoga grafikona svi su učenici znali
prepoznati, ali problem je bio s drugim
riječima. Riječ otoman zamjenjivali su je
riječju ormar, šamlicu riječju kamilica ili
šalica.
Najčešće su učenici riječ drugarica
objašnjavali riječju prijateljica, orij
riječju orati, pomadu s pomagati,
senija s cvijeće ili posuda, riječ
fermati riječju bojati, olbera list s
lipinim listom.
Đuvegiju su naši sedmaši opisivali riječju
rambo, a osmaši riječju otpad, riječ kokot
šestaši riječju kokoš, a sedmaši i osmaši
riječju lokot, riječ europlan riječju
Europljanin.
0
20
40
60
80
100
5. razred 6. razred 7. razred 8. razred
povraćati, naočale, kišobran, boca, kanta
bljuvati očale ambrela ćuko flaša amper0
20
40
60
80
100
5. razred 6. razred 7. razred 8. razred
prozor, prsluk, stolica, pregača, kauč, stomak
pendžer frosluk šamlica fertun otoman drob
0
20
40
60
80
5. razred 6. razred 7. zared 8. razred
lovorov list, mladić, pijetao, vlak, svijeća, avion
olbera list đuvegija kokot ajziban lojnica europlan
0
20
40
60
80
5. razred 6. razred 7. razred 8. razred
orah, mariti, ormar, krema, stol, učiteljica
orij fermati šifunjer pomada senija drugarica
7
Riječ ancug mijenjan je riječju pićem ili
riječju tramvaj, odžak osmaši zamjenjuju
riječju štala, riječ špiglo šestaši riječju igla.
Čorbu su učenici uredno, ako nisu znali
pravo značenje, zamjenjivali riječju
čobanac, riječ žandar neki su povezivali s
riječju šef, riječ skaline značila je nekima
ljestve, riječ zdeno nekima bunar, farcajg
manjini cigara, dok je većina riječ špitalj
povezivala s riječju špinat.
Anketa je pokazala šarolike rezultate, ali
pomnim čitanjem dalo se zaključiti kako
su upravo petaši pokazali zavidno znanje
u prepoznavanju starih riječi. Oni su ti koji
u svojem govoru još uvijek čuvaju najviše
riječi svojih baka i djedova.
Suzana Oreščanin, Gabrijela Ivić
0
20
40
60
80
100
5. razred 6. razred 7. razred 8. razred
dvorište, odijelo, ulica, ograda, dimnjak, zrcalo
avlija ancug sokak taraba odžak špiglo
0
20
40
60
80
100
5. razred 6. razred 7. razred 8. razred
juha, policajac, upaljač, bolnica, hladno, stepenice
čorba žandar farcajg špitalj zdeno skaline
8
NARODNA MEDICINA
Bolovi u uhu, kao i upale slušnih kanala liječilo se sokom iz čuvarkuće.
Ubrzan rad srca, pluća, općenito povišenog tlaka smirivao se čajem od koprive.
Dunjin list (sušen) regulirao je probavu te zaustavljao dizerteriju.
Kamilica se, kao i danas, rabila za uklanjanje grčeva te ima protuupalno djelovanje. Uspješno se primjenjivala kod vanjskih rana koje teško zacjeljuju.
ANEGDOTA
…1960.-ih u proljeće cijela ekipa iz susjedstva skupljala bi se oko velike šljive pokraj škole. Kada te šljive u ljeto sazriju, svima nam je bio užitak jesti ih do iznemoglosti, neki su čak gutali i koštice. Nakon ,,prežderavanja'' nismo se sastajali narednih nekoliko
dana. Svi smo dobili trčkalicu od tolike količine te voćke pa tako nismo izlazili iz toaleta. Bez obzira na prethodna zbivanja opet smo se vraćali na svoju šljivu i
ponavljali sve ovo iz dana u dan, a majke su nam neumorno kuhale čaj od lista dunje kako bi smirile našu, šljivama začinjenu, probavu…
Lorena Galzina
9
Rođenje djece i običaji vezani uz taj
događaj
Rituali:
Kući je rodilji dolazila babica. Kad bi se beba
rodila, pupak bi im vezale crnim koncem, a
oko ruke bi im stavljale crvenu vunicu da ga
nitko ne urekne. Djetetu bi se pod glavu
stavljao bijeli luk ne bi li mirnije spavalo.
Dijete bi potom stavljale u gazu i ponjavom
bi ga omotale od glave do pete, a sve zbog
vjerovanja da će tako dijete imati ravnije
noge.
Djetetu bi se
pripremala
hrana na način
da se brašno
pržilo i kuhala
bi se cicvara.
Djecu su prije
najviše boljele
uši. Kad bi
zaplakalo, bio bi
to znak da ili je
gladno ili ga
nešto boli. Žene
su pritiskom na
uho provjeravale radi li se o upali uha, i ako
bi ono zbog pritiska još više zaplakalo,
stavljale su mu ulje čuvarkuće u uho ne bi li
se upala povukla.
Pripreme:
Prvo bi se napravio jastuk od perja.
Pripremale bi se i platnene pelene,
košuljica i kapica od bijelog platna. Ako su
baka i djed živjeli u istoj kući gdje je dijete
rođeno, za poklon bi mu napravili zipku.
Dolazak u obitelj:
Baka i djed bi donijeli kolače, vino, i mali bi
dukat stavili pod glavu u jastuk. Kum bi
darivao zlatnim lančićem, a ujak odijelcem
za bebu.
Daria Vilding
10
„OD AŠIKOVANJA DO SVATOVA“
(„Najvažniji dio života svakog
čeljadeta je ženidba“, iz knjige
„Mastibrk, Kolombrk“ – Mata
Baboselac)
PROŠNJA
Kada se dvoje mladih ljudi žele vjenčati,
prvo bi momak morao zaprositi djevojku ili
kako bi se prije govorilo, „Išo je momak u
sobu“. Sam dolazak momka u sobu značilo
bi da su pripreme za svatove već počele.
Koliko se god momak 'stidio' oca svoje
izabranice, morao mu je reći što to njih
dvoje planiraju. Otac bi, po pravilu,
odgovorio ovako: „Pa eto, ako ste vas dvoje
to skanili napravit, ni ja nemam ništa protiv
toga.“ Onda bi se svi počastili kulinom,
vinom i rakijom, a momak je od te večeri
mogao dolaziti kod cure kad god bi se njih
dvoje dogovorili.
SVATOVI
Svatovi su nekada trajali tri dana – utorak,
srijeda i četvrtak, a spremanje bi počelo tri
dana prije. Danas svatovi traju samo jednu
noć – sa subote na nedjelju. U svatove se
nekada išlo u 'kolima' koje su vukli konji.
'Kuvačice' (kuharice) bi rado pjevale
svatovac dok bi pekle kolače za svatove.
Kod mladoženje se obavezno klala krava.
Mladoženja bi mladinom ocu davao kravlju
nogu koju bi malo 'okitili' bršljanom i
zelenilom. Još bi se nosilo vina i rakije.
Bogatiji momci su davali i više pića. To
'milošće' koje bi mladoženja poklonio
mladinom ocu bila je jedna od vrste pomoći
mladoženjine kuće jer kuća koja udaje curu
ima dosta troška oko kupovanja ormara i
gostiju u svatovima. Stoga bi babe 'kazale':
„Momak se ženi kad kuća more, a cura se
udaje kad dođe prilika“.
Puno je pjesama koje su momci znali
pjevati o mladinoj sobici i krevetu: Za
vrijeme rasporeda sjedenja i prvog dijela
služenja ručka, mlada bi bila sakrivena u
maminoj sobici. Čim bi svatovi posjedali za
'trpezu', kuharice bi poslužile ručak. Kako
koju vrstu jela kuharice donesu, đeveruše
(djeveruše) bi na račun njega imale
svatovac. Za 'čorbu' bi glasio ovako:
„KUVAČICE, KAKI SU REZANJCI, KO DA SU JI MISILI BOSANCI, OD DVA JAJA, A TOLIKA RAJA!“ Prilikom služenja kuhane govedine i piletine s kuhanim sosom od rajčice, domaće kuvačice bi kumu i starom svatu zapjevale: „STARI SVATE I DEBELI KUME, PEČE VAM SE ZA VEČERU JUNE, I KOBILA ŠTO VAS JE VOZILA! Djeverovi više ne bi mogli trpjeti ovakve uvrede za kuma i staroga svata, te bi kuvačicama vratili: „KUVAČICE DEBELOG TRBUVA, ZA TE NEMA U BRODU KOŽUVA! Angelina Dražić
Curu prose u deveto selo, Ona neće, misli u svoje će! Kiša rosi mene dika prosi, Kiša stala, ja se obećala! Prosio me lola u opanci, Nisam ćela što ni u cipela!
Ljubljena se po krevetu valja, Neljubljena ne more da spava!
11
Cursko i momačko cifranje – ah ta moda Ne znam jeste li znali da poimanje mode nekad i sada nije bilo isto. Primjerice, naše bake nisu znale za pudere svake vrste, niti za ruževe, a kamoli za raznorazne mirise koji bi im poslužili da prekriju neugodu
ispod pazuha, ali opet i one i naši bećari znali su biti lijepi, uredni i zdravi. Kako im je to uspijevalo, nastojat ćemo vam prikazati kroz ovu temu.
Baka mi je pričala da je jutarnju higijenu započinjala umivanjem u zdenoj (hladnoj) vodi u koju bi iskidala ružine latice ili latice bilo kojeg cvijeta. Tako bi okrijepila kožu i namirisala ju. Zatim je slijedilo mazanje lica nekom pomadom (kremom) iz Novog Sada koju je bilo teško nabaviti pa ju se čuvalo i koristilo tek malo ne bi li se lice činilo mekše i mirisavije.
Usnice je namazala maščom, ali ne previše, tek malo samo da dobije sjaj na usnicama. Obraze je zarumenila krep papirom, a obrvice garom (skupila bi krupniji pepeo sličan današnjoj olovci za šminkanje). Nije se tada imalo dezodoransa ili parfema, već bi se roba uštirkala štirkom pa bi se otuda širili lijepi mirisi. Inače naši stari cijenili su prirodne mirise i nisu se previše zamarali dezodoransima niti su previše pažnje pridavali depiliranim nogama. Stari Šokci su voljeli dlakave cure!
Muški nisu previše držali do tih stvari kao cure pa je njima bilo dovoljno umiti se i lijepo se obuči. Ali nemojte steći krivi
dojam i oni su držali do sebe. Voljeli su se pokazati lijepima i mirišljavima. Kao što vidite, znali su jako lijepo izgledati u ta stara, ne tako davna vremena.
12
Običaji tijekom godine Naši stari su svaki događaj znali obilježiti na određeni način i po tome su bili i nadaleko poznati. U nastavku vam donosimo neke.
SVETA TRI KRALJA
Kad su Izraelci prolazili kroz moapsku
zemlju, mezopotamski prorok Balaam
izrekao je proročanstvo da će se roditi kralj
i da će tom prigodom svijetliti čudnovata
zvijezda. (Br 24 ,17) Proročanstvo se
obistinilo. Prigodom Isusova rođenja
Božjom se voljom pokazala čudnovata
zvijezda nad Betlehemom gdje se rodio
Isus. U kršćanskoj je ikonografiji čudesna
antropomorfirana zvijezda kraljevima
Baltazaru, Melkioru i Gašparu navijestila
Isusovo rođenje. Pobožni su mudraci,
knezovi ili kraljevi (magi) rodom iz kaldejske
zemlje ili iz Arabije, predajom prozvani
Gašpar, Melkior i Baltazar opazili zvijezdu i
odlučili krenuti do novorođenoga kralja i
pokloniti mu se. Ne znajući jedan za
drugoga, kraljevi su iz tri različita smjera
putovali na konjima (predaja govori o
devama) i sastali se pred Jeruzalemom. Po
tadašnjim su običajima kao darove ponijeli
tamjan, zlato i mirisavu pomast.
U hrvatskoj tradicijskoj kulturi značajno
mjesto zauzimaju obredi i pjesme koji su se
izvodili uoči blagdana Sv. tri kralja i na sam
blagdan (6. siječnja). Neki se narodni običaji
ponavljaju na Badnjak, Božić, Novu godinu
i Sv. tri kralja. Tako su se, primjerice, na
blagdan Sv. tri kralja palile svijeće kao na
Badnjak, Božić i Novu godinu; objedovala
su se ista peciva; molile iste molitve;
pjevale/recitirale iste pjesme itd. (Gavazzi,
1991: 212).
Sveta tri kralja, ili Bogojavljenje, ili
Vodokršće predstavljaju završetak božićnih
blagdana. Nekada se taj blagdan zvao Tri
mudraca od istoka. Badnjak koji se stavljao
na Badnju večer da malo gori s ostalim
drvima dogorio bi na Tri kralja. To je značilo
da su božićni blagdani završili. Toga dana iz
kuće se iznosi i božićni bor. Posjeti obitelji,
prijateljima, susjedima u božićno vrijeme i
blagoslov vode na Bogojavljenje kraj su
radosnih, božićnih blagdana. Ti dani u
srcima vjernika bude svijest o pripadanju
Božjem narodu i poticaj su da poput
mudraca s Istoka svatko potraži Boga,
pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi.
Iznimne zasluge u proučavanju tih i drugih
hrvatskih običaja pripadaju etnolozima Luki
Iliću Oriovčaninu (Oriovac, 1817.– Novska,
1878.) i Milovanu Gavazziju (Gospić, 1895.
– Zagreb, 1992.). Osim njihovih djela malo
je podataka o običajima vezanim za
blagdan Sv. tri kralja. Međutim, usmenom
su predajom do naših dana sačuvani ovi
dragocjeni podatci o tome:
BLAGOSLOV VODE
Hrvatska kršćanska obitelj na Sv. tri kralja
ne smije biti bez blagoslovljene vode koja
se posvećuje u crkvi ili pred crkvom uoči ili
na Sv. tri kralja. Ta se voda u narodu još
naziva kršćena i sveta voda.
U nekim su krajevima, kao u Retkovcima,
ljudi iz crkve donosili veliku posudu svete
vode.
13
ŠKROPLJENJE BLAGOSLOVLJENOM VODOM
Blagoslovljena voda čuva se do idućega
Vodokršća u kućama, kojom će domaćin u
određene dane i po potrebi škropiti
ukućane, stoku, stvari i imanje.
Prije izlaska sunca na blagdan Sv. tri kralja
domaćin blagoslovljenom vodom škropi
stoku moleći se Bogu. Domaćica na isti
način škropi vrt, dvorište i dr. Oko osam-
devet sati bio je zajutrak, kojim se
objedovala zaoblica glave, kod nekih i
pleća, i pol pogače. Mrvice te hrane daju se
i stoci, a lopatica od plećke ili kost stavljala
se u šljivik. Poslije podne gazda škropi njive,
vinograde, livade, košnice. Žene su
blagoslovljenu vodu čuvale po deset i više
godina nadolijevajući je svake godine.
Vjerovalo se da je starija vodokrsna voda
učinkovitija protiv demonskih bića:
vještica, mora, vukodlaka, i dr. (Ilić,
Oriovčanin 1846: 105-106) .
Aleksandra Dabić
SVINJOKOLJA
U Slavoniji se oduvijek u jesen nabavljalo
meso za sljedeću godinu. Tako da su ljudi
klali svinje. Ljudi su se okupljali rano u jutro
kako bi popili kavu, doručkovali i dogovorili
se kako će raditi. Prvo bi zaklali svinju i
očistili je pa je onda slijedila obrada.
KOBASICE: Meso se samelje na ručnu
mašinu za mljet meso. Onda se miješa sa
začinima, npr. paprikom, češnjakom, solju,
paprom...
KULEN: Isti postupak kao kod izrade
kobasica samo što se doda malo više ljute
paprike kako bi bio ljući.
JOŠ NEKI PROIZVODI:
ŠUNKE
REBRA I SVINJSKI KARE (KRMENADLA)
TLAČENICA (ŠVARGL) i ČVARCI
Treba nepomenuti da su to bile domaće,
zdrave svinje od kojih se moglo prezimiti
bez promblema. Samo je trebalo upreći
rukama i gladi ne bi bilo.
Rea Čop
14
POGREB Preminulu osobu se pralo toplom vodom koju se kasnije bacalo u rijeku ili iza ograde kako nitko ne bi stupio nogom po njoj.
Muškarci su prali muškarce, a žene žene. Predmeti pomoću kojih se mrtvac prao kasnije bi se spalili. Nakon pranja mrtvaca se odijeva u misnu, svečanu odjeću. Muškarcima su se obavezno stavljale kape, a osobama koje nisu nikada bile u braku odijevala se svadbena odjeća. Također mrtvaca nikada nisu zakopavali s kožnim predmetom, pogotovo kožnim
čizmama. Razlog tomu bilo je vjerovanje kako mrtvac hoda uokolo sve dok ne podere obuću.
Sprovodi su ponekad mogli uslijediti na sam dan smrti, dok su neke obitelji bdjele nad mrtvačevim tijelom cijelu
noć te molile za njegovu dušu i čuvale ju
od zlih demona. Pokojniku bi se vezale ruke crvenom trakom, no ako je pokojnik ikada bio krsni kum, tada bi mu ruke vezali u križ. Naime, djeci se ne bi vezale niti ruke niti noge jer su ona smatrana bezgrešnima. Kako usta ne bi ostala otvorena, bradu bi se vezalo rupčićem za kojega je ponekad smatrano da ima magične moći. Na samom obredu običaj je bio da najbliži članovi iznesu govor o pokojniku kako bi se oprostili od njih, do viđenja na drugome svijetu.
Osobama koje su služile u vojsci, kao i
danas, ispratili bi službenici vojske uz počasne pucnjeve, a nekoliko trenutaka prije potpunog zatrpavanja zemljom, bacio bi se grumen zemlje otkinute od tla.
Najbliži članovi bacili bi ružu za koju su pojedinci smatrali da nikada ne vene, već da obnavlja stabljiku i ponovno sama stvara korijen što je samo simboliziralo,
kako i ruži tako i pokojniku, vječni život. Lorena Galzina
ODLAZAK NA VJEČNI POČINAK
Prema pučkoj predaji, najviše se umire kad
kreće trava (travanj) i kad lišće opada
(listopad).
Ako poslije Nove godine u selu prvo
15
umre muška osoba, te će godine umrijeti više muških nego ženskih i obratno.
Ako u kratkom vremenu u selu umre dvoje ljudi, brzo će i treća osoba, govorilo se. Preminuli mora jednu noć u svojoj kući prenoćiti pa tek onda sutradan u grob. On uvijek leži u prednjoj sobi koja mora biti uređena tako da doliči dobi pokojnog. Čim osoba premine, kazaljka zidnog sata se rukom mora zaustaviti i tada sat stoji sve dok ne prođe sahrana. Jedna je baka željkovala (govorno plakanje na sahrani, naricanje) za svojim djedom – prišla joj je sestra, te ju počela tješiti riječima: „NEMOJ SEKO PLAKAT, JOŠ SI TI MLADA, UDAT ĆEŠ SE!“ A baka, 'ni pet – ni šest', upita svoju sestru: „JEL', A JEL' KO VEĆ PITO?“
Željkovanja:
„Ivo moj, đubre izveženo, Ivo moj, čelaru moj, Ivo moj, košaru spleteni, Ivo moj, luku opljeveni, Ivo moj, grašku prebodeni“… „Miloše moj, tebe nose, a mene prose. Ne znam što ću, rado da oću.“ „Bolje po nebu zvizde metat i kupit, nego tebe, gadu služit, ne bi ćela ma crkla od glada!“ Što je dijete starije, duže bi ga mame žalile.
Ako umre cura il' momak, rijetko koja
majka bi ga 'za svog života ožalila'.
Isto tako, sestra bi brata žalila dvije – tri
godine. Prvih godina bi na glavi nosila 'crnu
kapu', a drugih godina bi mijenjala
marame.
Muški nisu imali neku posebnu crninu, ali
su morali paziti da se negdje ne
napiju jer se to smatralo znakom
veselja.
Angelina Dražić
16
Što smo radili tijekom godine – slikokazi matične škole i područnih škola
Bicko Selo: Božićna radionica, zelena čistka
Sapci: Zelena čistka, posjet selu, Dani kruha, posjet stomatologa
Garčin: Dani kruha, jabuka, Božić
17
KLOKOČEVIK - Zelena čistka
TRNJANI - Zelena čistka i Jozo Bozo
ZADUBRAVLJE - Zelena čistka
Garčin – Zelena čistka (radionice kojima
smo trebali osvijestiti potrebu za
očuvanjem okoliša i izgraditi zdraviji
odnos prema sebi i prirodi)
Na školski Eko dan 29 učenika sudjelovalo je u informatičkoj radionici nastavnika Božidara Bosančića. Zadatak je bio izrada
mozaika s raznim motivima iz prirode, kao što su bili leptir, cvijet, stablo…Mozaici su se izrađivali od starih pločica koje su se lijepile na drvenu podlogu. Dok je jedan dio učenika izrađivao mozaike, drugi je pak
18
ukrašavao lončanice komadićima suhog voća. Svi radovi su na kraju odlično izgledali te, što je najbitnije, svi su učenici uživali u ovoj radionici.
Radionica vjeronauka bila je podijeljena u devet skupina od kojih je svaka imala različit zadatak pa su tako dečki uljepšavali školsko dvorište sadnjom cvijeća s nastavnicom Anđelkom Čajkovac dok su ostali radili plakate različitih tema s motivacijom na Bibliju uz pomoć nastavnice R. Draškić. U radionici je bilo zabavno i sve je proteklo u najboljem
redu.
RADIONICA IZRADE RASVJETNIH TIJELA I DRŽAČA ZA OLOVKE
U radionici nastavnice Ljubice Raguž izrađivala su se rasvjetna tijela i držači za olovke od eko materijala. U radionici su sudjelovali učenici od 5. do 8. razreda. Tijekom dana uspješno je napravljeno tri
lustera, tri noćne lampe i tri držača za
olovke.
Na matematičkoj je radionici bilo sedmero učenika pod
vodstvom nastavnika I. Živića i M. Vidakovića. Prvo smo svi sudjelovali u vaganju papira, a zatim je uslijedio rad u učionici. Podijelili
smo se u dvije
skupine i odredili da
ćemo raditi dva
plakata.
Prikupljene podatke smo obradili i zatim počeli s radom. Jedna je skupina napravila zastavu i tablični prikaz prikupljenih podataka. Druga je skupina sve to prikazala dijagramom. Naša grupa je također imala tu čast proglašenja pobjednika u skupljanju starog papira.
IZRADA EKO IGARA je radionica koju su vodile nastavnice Ana Tereza Barišić i Anemarija Ručević. Cilj je bio osmisliti igre od eko materijala i napisati svoja pravila.
19
Radionice su imali i ostali nastavnici. Donosimo ih u slikama.
Obilježen Dan π (pi) π = 3.14159265358979323846264338...
R. Čop, K. Vojtkuf, L. Cvitković, K. Votkuf, I. Živić,
prof., V. Ražek
Učenici naše Škole obilježili su 17.3.2015.g. Dan broja π (pi). Svi su se učenici od 5.r. do 8.r. na velikom odmoru posložili u parku ispred škole u obliku slova π i slikali se.
Od 12.30 sati do 13.30 sati održano je natjecanje učenika iz škola „Ivan Meštrović“ Vrpolje, „Viktor Car Emin“ Donji Andrijevci i „Vjekoslav Klaić“ Garčin u pamćenju znamenaka broja π. Iz svake škole natjecalo se pet učenika, a natjecanje je održano putem skypa. Pobjednica je učenica Marta Vučković iz OŠ „Viktor Car Emin“ iz Donjih Andrijevaca sa 219
20
nabrojanih znamenaka, a drugo mjesto osvojila je naša učenica Veronika Ražek sa zapamćenih i nabrojanih 199 znamenaka.
Broj π je matematička konstanta, a dobiva se kao količnik duljine kružnice i njoj pripadajućeg promjera. Broj je iracionalan, a rekordi broja dobivenih decimala obaraju se svakodnevno. Ima mnoštvo ljubitelja broja π, osobito matematičara pa se tako slavi Dan broja π i to svake godine 14. 3. u 1 sat 59 minuta i 26 sekundi. Zanimljiva poveznica sa brojem π je da je slavni Albert Einstein rođen 14. 3.
I.Živić,prof.
Maskenbal u školi i igre bez granica
U četvrtak 12. 02. 2015.godine u našoj se školi održala zabava povodom maskenbala. Sudjelovao je velik broj učenika od kojih su se većina maskirala. Igrale su se različite igre: tačke, nošenje na leđima, vuča strunjače, ples oko stolice i štafete. Prije nego što su se održale igre, birale su se najbolje maske. Prvo mjesto u paru odnijele su Angelina Dražić i Lorena
Galzina, drugo mjesto osvojila je Marija Plazanić, a treće mjesto dijelili su Borna Čop i Patrik Galavić. Nakon zabave i plesa učenici su nasmijani krenuli svojim kućama.
REZULTATI IGARA :
tačke (Maja Vilding i Tea Plaščević), (Matija Plazanić i Gabrijel Čaić) nošenje na leđima (Borna Vidaković i Alan Bukvić),(Daria Vilding i Klara Vojtkuf) vuča strunjača (Klara Vojtkuf, Daria Vilding i Nikolina Špehar) ples oko stolica (Marija Perković i Lana Sunajko) štafeta (Daria Vilding, Mislav Kvolik, Krunoslav Luketić, Nikolina Špehar i Klara Vojtkuf
21
U našoj školi obilježili smo i Božić
prigodnom Božićnom priredbom:
Dan ružičastih majica je dan kojim smo
nastojali dati podršku svima zlostavljanima dižući glas protiv zlostavljanja.
Oslikavali smo prostore naše Škole ne bismo li oplemenili prostor bojama, likovima iz bajke, porukama…
22
OSOBNA ISKAZNICA
INTERVJU S PETROM ŠTIKOM Petar Štika, simpatični je petaš koji ide u našu školu. Naime, Petar ima zaista zanimljiv hobi, bavi se slaganjem Rubikove kocke. To ne bi bilo uopće začuđujuće da Petar, koji je upravo zbog svoga hobija dobio nadimak
,,Rubi'', nema izuzetne rezultate. Još je zanimljivija činjenica što Petar slaže Rubikovu kocku samo godinu dana (od 11.11.2013.), a postigao je sljedeće rezultate: VRIJEME SLAGANJA S JEDNOM RUKOM: 16 sekundi VRIJEME SLAGANJA S DVIJE RUKE: 4,70 sekundi Prije nego što je počeo slagati Rubikovu kocku Petar se bavio mađioničarskim trikovima koji su mu također išli jako dobro. Razlog zbog kojega je Petar pronašao novi
hobi je kaže: ,,Imao sam premale ruke'', ali također jer je htio dokazati da za slaganje Rubikove kocke ne treba prevelika inteligencija. Na pitanje, smatra li on sebe inteligentnim, Petar je odgovorio najskromnijim mogućim odgovorom. No njegovi prijatelji su potvrdili kako je Petar zaista pametan. Petar se i dalje bavi Rubikovom kockom i ponekad nas pod velikim odmorom počasti zanimljivim, domišljatim i izrazito kratkim nastupom pri kojem se svi znatiželjno okupe oko ,,Rubija''. Nadamo se da neće prestati rušiti vlastite rekorde te da će se nastaviti sa svojim hobijem jer mu zaista dobro ide! SAMO NAPRIJED! Lorena Galzina
23
Natjecanja naše Škole
Školsko natjecanje iz matematike:
5. razred = 1. Magdalena Marjanović
2. Petar Štika
3. Magdalena Samardžić
4. Maja Šinkarčuk
5. Valentina Marunica
6. razred = 1. Anja Balentović
2. Veronika Fukšić
3. Nino Dražić
mentor: Mato Vidaković
7. razred = 1. Patricija Velečki
2. Filip Repak
8. razred = 1. Mateo Erić
2. Tatjana Gajić
3. Lucija Cvitković
4. Lorena Galzina
5. Klara Vojtkuf
mentor: Ivan Živić
* Patricija Velečki osvojila je 2. mjesto na
županijskom natjecanju
Natjecanje u pamćenju znamenaka broja π:
U natjecanju su sudjelovale tri škole, škola
„Viktor Car Emin“ iz Donjih Andrijevaca, „Ivan
Meštrović“ iz Vrpolja i naša škola. Poredak
naših učenika, ovisno je o broju točno
nabrojanih znamenaka, bio je sljedeći:
2. Veronika Ražek (199)
4. Lucija Cvitković (153)
7. Klara Vojtkuf (91)
13. Karlo Vezmar (46)
14. Rea Čop (30)
Školsko natjecanje iz fizike:
8. razred = 1. Mateo Erić
2. David Barić
3. Nikolina Špehar
mentorica: Ljubica Raguž
* svi su učenici bili pozvani na županijsko
natjecanje
Školsko natjecanje iz njemačkoga jezika:
8. razred = 1. Martin Đogaš
2. Laura Miljević
mentorica: Anemarija Ručević
* Martin Đogaš je pozvan na županijsko
natjecanje gdje je ostvario 12. mjesto.
Školsko natjecanje iz kemije:
7. razred = 1. Ivana Đurić
2. Veronika Ražek
3. Iva Šinkarčuk
8. razred = 1. Nikolina Špehar
mentorica: Ivana Čalušić-Zirdum
Školsko natjecanje iz biologije:
7. razred = 1. Petra Smoljo
2. Lucija Bitunjac
mentorica: Ivana Čalušić-Zirdum
* Petra Smoljo osvojila je 4. mjesto na
županijskom natjecanju.
8. razred = 1. Lucija Cvitković
2. Rea Čop
3. Lorena Galzina
mentorica: Ivana Čalušić-Zirdum
Školsko natjecanje iz hrvatskoga jezika:
7. razred = 1. Lucija Bitunjac
mentorica: Mirela Mrvelj
2. Ivana Đurić
3. Ana-Maria Antolović
4. Marija Pavić
5. Veronika Ražek
6. Iva Šinkarčuk
7. Paulina Budisavljević
mentorica: Ana Žanko
8. razred = 1. Silvija Knežević
2. Lucija Cvitković
3. Laura Fumić
4. Klara Vojtkuf
mentorica: Ana Tereza Barišić
Odlazak na Županijsko natjecanje na LiDraNo s
predstavom Dječak vuk, Petera Charltona s
učenicima: Marinom Maodušom, Ivom Stepić,
Lorenom Galzinom, Nikolinom Špehar, Reom
Čop i Laurom Miljević.
24
Školsko natjecanje iz povijesti:
1. Lucija Cvitković
2. Rea Čop
3. Klara Vojtkuf
mentorica: Jadranka Pastuović-Ćuk
* na županijskom natjecanju Lucija Cvitković
osvojila je 5. mjesto.
Školsko natjecanje iz geografije:
5. razred = 1. Magdalena Marjanović
2. Tena Petrović
3. Hrvoje Mišanec
4. Matija Plazanić
5. Petar Štika
6. Daniel Beraković
6. razred = 1. Marija Plazanić
2. Nino Dražić
7. razred = 1. Patricija Velečki
8. razred = 1. David Barić
2. Lucija Cvitković
3. Rea Čop
4. Klara Vojtkuf
5. Mateo Erić
mentor: Vinko Tokić
Na županijskom natjecanju iz geografije
osvojeni su sljedeći rezultati:
1. Patricija Velečki (1 mjesto)
6. David Barić
7. Magdalena Marjanović
Na državnom natjecanju iz geografije u
Kalinovcu Patricija Velečki osvojila je 3.
mjesto.
Školsko natjecanje iz tehničke kulture održano
je također u našoj školi, a na županijsko
natjecanje pozvani su: Kristijan Putnik (1.
mjesto osvojio)
Marija Plazanić
Domagoj Ćosić
mentorica: Ljubica Raguž
Državno natjecanje iz tehničke kulture:
Kristijan Putnik (5. mjesto)
Sportska natjecanja i uspjesi Naše škole:
DJEVOJČICE
- kros (2. mjesto na županijskom)
- rukomet (1. mjesto na županijskom)
- rukomet (3. mjesto na regionalnom)
- košarka (3. mjesto na županijskom)
- rukomet-5./6.r. (4. mjesto na županijskom)
DJEČACI
- stolni tenis (3. mjesto na županijskom) - kros (6. mjesto na županijskom) - nogomet (2. mjesto na županijskom) mentor: Mario Matić
Županijsko natjecanje u šahu
Učenici naše Škole osvojili su četvrto mjesto, a u ekipi su bili sljedeći članovi: Mateo Erić, Mario Golemović, Ivan Rendulić, Gabrijel Čaić, Alan Bukvić mentor: Mato Vidaković
25
OSOBNA ISKAZNICA
Biti uspješan na državnom natjecanju
Patricija Velečki – vrhunsko poznavanje geografije
Patricija Velečki je učenica 7.a razreda. Ima 13 godina i živi u Sapcima. Oduvijek gaji ljubav prema prirodnim predmetima, a među najomiljenijima joj je i geografija iz koje je pokazala zavidne rezultate ove godine na 22. državnom natjecanju održanom u Kalinovcu kod Đurđevca.
Patricija, od kuda to zanimanje za geografiju?
- Kada sam bila u bonici, počeli su me zanimati praktični zadatci. Polako sam se okretala geografiji i u potpunosti joj se posvetila.
Što ti je najzanimljivije u tom predmetu?
- Volim sve o tom predmetu, a najzanimljiviji su mi problemski praktični zadatci u kojima mogu objediniti znanje i iz geografije i matematike.
Kako je prošlo Državno natjecanje?
- Odlično je prošlo. Osvojila sam treće mjesto sa 93% uspjeha od 100% mogućih.
Najzanimljivije mi je bilo druženje s vršnjacima, zaljubljenicima u geografiju.
Kakva je atmosfera vladala dok je trajalo natjecanje?
- Atmosfera je bila odlična. Svi smo se družili na izletima te sam upoznala puno novih prijatelja.
Što bi posebno izdvojila, a ostalo ti je u lijepom sjećanju na natjecanju?
- Posebno bih izdvojila izlete i druženja.
Je li se bilo teško pripremati?
- Nije, jer volim geografiju i obožavam ju učiti. Učim ju kroz igru i razne asocijacije i zanimljivosti.
Što bi voljela biti kad odrasteš?
- Još ne znam, ali najvjerojatnije nešto što uključuje matematiku i geografiju.
Čime se baviš u slobodno vrijeme?
- Nemam puno slobodnog vremena, zato što većinu vremena provodim u školi ili na treningu.
Što bi poručila učenicima naše škole?
- Poručila bih im da uče s više razumijevanja i neka nastoje da im to znanje bude trajno.
26
Literarni kutak SVIJET U KAKVOM ŽELIM ODRASTI
Poštovani,
svijet u kakvom želim odrasti čista je suprotnost onome u kojem trenutno odrastam. Svijet bez pohlepe, zavisti, nasilja, netrpeljivosti, osuđivanja, straha, vrijeđanja, uništavanja, rasizma i ubijanja. Svijet bez novca jer je on glavni krivac za sve loše.
Bi li zaista bilo toliko bolesti u Africi da nisu toliko siromašni? Bi li bilo toliko mnogo ugroženih životinja da ih ljudi ne ubijaju kako bi zaradili? Bi li budućnost naših unuka i praunuka bila upitna zbog uništavanja ozona, topljenja ledenjaka, mnogih zagađivanja i višebrojnih, nepotrebnih krčenja i sječa šuma, a sve zbog toga što čovjek opet pokušava zaraditi i što manje izgubiti recikliranjem jer očito je smeće jeftinije zakopati. Bi li bilo toliko mnogo ratova i ubijanja da čovjek nije želio što veći položaj, a viđeno je da što smo na višem položaju, imamo i trebamo još više novca. No, novac kao komad papira nije opasan. Opasna je vrijednost koja mu je dana, načini na koje se do njega dolazi. Često gazimo sve i svakoga kako bismo imali što više i, zamislite, još više. Nije bitno tko će gladovati zbog toga, čije će suze teći zbog nas, koliko će ljudi izgubiti svoje dostojanstvo radeći ponižavajuće poslove ne bi li preživjeli. Taj nas je papirnati predmet učinio pohlepnima, primitivnima i umišljenima. Bitni smo si samo mi sami i on.
Da, novac! Doveo nas je do trenutka kada ljude i njihovu osobnost određujemo po imovinskom stanju i imovinskim karticama. No, nitko se od nas nije rodio željan slave i moći. Ali, kako odrastamo, odrasli nas,
možda nesvjesno, nenamjerno uče da ima nešto važnije i od prijateljstva, obitelji, sreće, zdravlja i ljubavi, a to je novac. Mi to prihvaćamo jer ako te cijeli tvoj život uče da je to ispravno, naravno da ćeš to prihvatiti i smatrati točnim.
Poštovani, moje je ime Matea i ja, kao četrnaestogodišnjakinja, kao što je vidljivo iz ovog pisma ili apela, vidim ovaj problem, ali također vjerujem da na ovom svijetu postoji mnogo dobrih ljudi koji uviđaju te iste probleme i shvaćaju da ništa od toga nije zaista vrijedno i neće trajati zauvijek, ali šute. Zašto šute, zatvaraju oči, skamenjuju srca? Možda jer je nekada bolje zanemariti problem, nego biti jedini koji se bori. I zato se, dragi moji, ništa ne mijenja jer odrasli, koji vide problem i šute, također uče djecu da je šutnja ispravna, a isti ti odrasli, koji podržavaju kakav problem, uče djecu da je prirodno štetiti ljudima i svijetu oko sebe, da je u redu glumiti Boga i dovoditi u pitanje budućnost drugih generacija.
Na djeci svijet ostaje, a što ćemo mi točno ostaviti ovisi o nama samima. Poštovani, za ovaj problem nije kriv samo jedan čovjek već cijeli narod, generacije, stari i mladi… svi! Žao mi je što ću ovo napisati, ali sve mi se više čini da zbog toga što ljudi misle da su u pravu i da imaju tolike ovlasti, neće uskoro biti svijeta u kakvom želim odrasti.
Pomozite mi da to zajedničkim snagama i naporima promijenimo te svijet učinimo boljim mjestom za život.
Lijepi pozdrav, Matea Kokanović, 8.B
Sukob generacija je neizbježan
Poštovani profesori!
U školama diljem svijeta događaju se sukobi za koje nitko ne zna. Žrtva nasilja se nije u stanju obraniti ili obratiti se nekoj odrasloj osobi, zato što postoji nešto jače
27
od nas, a krije se u nama. To je strah, a ponekad i sramota. Mnogi od nas misle da su „frajeri“ kada se dovedu u sukob s
mlađima od sebe, a zapravo su kukavice. Smatram da bi se trebale organizirati grupe ili podrške žrtvama nasilja, ali i nasilnicima koji imaju razlog zašto su to napravili. Trebali bismo se postaviti i u njihovu situaciju, a ne suditi napamet. Njihov razlog ne mora biti isključivo zabava, već mogu biti problemi u obitelji, alkohol, droga ili problemi s kojima se susreću mlade djevojke, anoreksija ili bulimija. One su uvjerene da postoji savršeno tijelo i ako je jedna žene mršava, da bismo svi trebali tako izgledati. Zato uzimaju mnoga sredstva za mršavljene i dovode u opasnost sebe i druge. Osuđivanjem nasilnika nismo učinili ništa, već samo u njemu potičemo još veću žudnju za nasiljem. Ovim pismom vas molim da se uključite u našu organizaciju „Stop nasilju“ i da u svijetu sukobe generacija smanjimo.
Pozdrav!
Iva Maoduš,8.A
Sukob generacija je neizbježan
Odrasli,
nismo se dugo čuli, zar ne? Bili smo u
konfliktu dosta dugo, pa vam pišem da
razjasnimo neke stvari (ili ih barem
pokušamo razjasniti). Ponekad imam
osjećaj da sam u sukobu s cijelim svijetom.
Većinu vremena je to moja krivnja, moja
osobnost i moji kratki živci, ali ni ostali nisu
ništa manje krivi. U zadnje vrijeme odrasli
očekuju previše. Samo zato što u današnje
vrijeme imamo sve i imamo pristup svemu,
očekuju da sve znamo, sve možemo i u
svemu briljiramo. Pokušavaju izgraditi
osobu, ali onakvu kakvu oni žele.
'Preporučuju' nam kakvu odjeću da
nosimo, kakvu glazbu da slušamo, kako da
se ponašamo, a zapravo nam nesvjesno
nameću svoja mišljenja i stavove, ubijajući
ono 'JA!' u nama. „Ta glazba je preglasna,
ta igrica je prenasilna, ta odjeća je čudna...“
Glazba je stvorena radi ljudskog užitka,
zašto onda ne bismo slušali ono u čemu
uživamo? Odjeća je primarno napravljena
radi zaštite od hladnoće i kako ne bismo
hodali goli, ali zašto ju ne bismo učinili
nečim po čemu nas prepoznaju? Naravno,
ako netko nosi crno, kožu ili poderano, ne
znači da je antikrist, sotonist ili punker. Ako
netko nosi roza i svijetlo, ne znači da je
dobrica, mamin sin ili tatina princeza. No
ipak, „kada odrasli to mrze, djeca to vole“.
Moja mama mi barem jednom dnevno kaže
da stišam 'to' kada slušam pjesme. Jedan
dan mi govori da se oblačim prešareno, a
drugi dan pretamno. Jedan je dan nešto
dobro, drugi dan je loše, a treći dan nitko se
ni ne sjeća oko čega je nastao problem.
Kada kažu da je nekada sve bilo bolje i
lakše, u pravu su. Današnjoj djeci nedostaje
kvalitetne glazbe, knjiga i filmova. Kada bi
28
odrasli i djeca pristali na kompromis,
poslušali neku staru pjesmu ili pogledali
novi film, imali bi o čemu razgovarati.
Otkrili bi nešto novo i uživali u tome. Bez
obzira na to, mišljenja se na kraju ipak
razlikuju i sukoba će uvijek biti. Sukob
među generacijama je neizbježan. U nekim
je stvarima ipak najbolje držati se podalje
od drugih i podalje od sukoba jer sukob
može prerasti u nešto veće.
Do idućeg pisanja, pozdrav!!
Ivona Otovčević, 8.a
Moje veliko ne ratu
Zaustavite ratove! Bojim se…bojim
se da ću kao i moj pradjed prije sedamdeset
godina morati spakirati kofere i napustiti
svoj dom, svoje prijatelje koje možda više
nikada neću vidjeti, niti za njih čuti. Bojim
se da ću zaplakati ili požaliti za nečim što
me nekada ranije nasmijalo. Bojim se da će
sve nestati u prašini iz koje neće biti
povratka.
Ako na tren zatvorim oči, može li mi
netko sa sigurnošću reći da ću ponovo
ugledati isti prizor kao i tren prije nego sam
oči zatvorila? Može li taj netko tvrditi a se u
tom trenu moj svijet neće okrenuti za tristo
i šezdeset stupnjeva? Ne, ne može…jer
svaki novi korak znači novi rizik ,novi
početak ili novi kraj te nekada ne možemo
sami utjecati na posljedicu tog koraka, a
nekada, ne nužno vlastitom krivicom, taj
korak nećemo moći ni napraviti. Kako i
mogu koračati samouvjereno i sretno po
zemlji koju godinama uništavaju ratovi?
Metci ispucani puškom ili metci ispucani
jezikom nimalo nam ne pomažu
napredovati, napredovat ćemo tek onda
kada se u ružnoj tami, koju nazivamo naš
planet, upali svjetlo koje će značiti kraj
svega lošeg na ovome svijetu. Mora li se
jedan mali dječak bojati za svoj život ili
bojati se hoće li ikada više naći svoju loptu?
Jesu li se ljudi ikada zapitali što bude s tom
djecom, koja to zapravo ni ne mogu biti
upravo zbog rata, upravo zbog ljudi? Hoće
li mala djevojčica ikada više uhvatiti majku
ili oca za ruku ako oni beživotno leže pod
tonom kamenja i hoće li hrabri vojnik ikada
više vidjeti svoga sina s čijom je slikom kraj
srca utonuo u vječni san? Hoće li išta biti
isto nakon što se rat konačno uvuče pod
zemlju ispod najvećeg hrastovog korijena i
hoće li se to uopće dogoditi? Moram li ja
uzeti lopatu i krenuti tome ratu kopati rupu
ili ću u nju pak morati ugurati sve ljude
ovoga svijeta kako bih bila sigurna da na
površini više nikada neću morati
strahovati? Hoće li tek tada doći to svijetlo
koje toliko želim i hoće li ljudi uopće
primijetiti da se nalaze u rupi? Možda neće
jer su možda glupi ili možda neće moći
razlikovati temu izvana i temu iznutra…
Obećavam da više nikada neću
upaliti televizor ili računalo ako će prva
tema koja će me dočekati biti o ratu što
traje danas ili o onome što dolazi sutra. Ne
želim više nikada čuti tu riječ! Nikada! Želim
da nisam morala shvatiti kakav je zapravo
svijet. I dalje se nadam da nisam dobro
shvatila stvarnost jer ako jesam, onda me
ne zanima.
Lorena Galzina, 8.a
29
Moje veliko NE ratu
Mnogi se danas znaju zapitati čemu rat, zašto zapravo nastaje i kako ga zaustaviti. Zašto se životi nevinih ljudi moraju gasiti kako bi netko zadovoljio vlastite interese? Previše je ljudskih žrtava, dosta je ratovanja.
Pohlepa, taština i želja za slavom doveli su do toga da se ljudi međusobno ubijaju. Rat nikada nikome nije donio dobro. Bolno je gledati kako se ubijaju osobe koje žele slobodu pa bježe iz država, a na kraju ih ulove i samo jednim hitcem ugase neprocjenjive ljudske živote. Sam po sebi rat je stravičan, a katastrofalne posljedice i danas lutaju po našim mislim i ne daju nam mira. Uvijek se pitamo zašto se taj rat morao dogoditi i je li bilo načina da se izbjegne. Način uvijek postoji, ali ljudi su ti koji su odlučili koristiti silu, ljudi su ti koji ubijaju. Preko tristo milijuna žrtava bilo je u samo jednome ratu. Njihovi životi ni sa čim se ne mogu uspoređivati. Nema načina na koji bi se krivci mogli ispričati zbog učinjenog, nema načina da se iskupe. Obitelji su razorene, majke i očevi su ostali bez svoje djece, djeca su ostala bez svojih roditelja. Ljudi su izgubili svoje kuće, svoje uspomene, svoje djetinjstvo i normalnu budućnost. Tko je kriv? Ljudi. Vrsta kojoj smo vjerovali, vrsta koja nas je ubila, izdala. Nije mi jasno kako su mogli ubijati malenu nevinu dječicu, stariju djecu i odrasle bez treptaja oka, bez imalo grižnje savjesti. Kaju li se danas ti ratni zločinci koji su još živi i muči li ih danas savjest zbog učinjenog? Nadam se da da. No, niti to njihovo pokajanje niti to što su zatvarani i kažnjavani neće umanjiti činjenicu da je neprocjenjivo odneseno njihovom rukom.
Broj poginulih u ratu danas je gotovo nebrojiv i raste. Raste jer ljudski mozak smatra da ono što ne mogu dobiti silom, postat će njihovo silom. Rat je najbolnija, najnesretnija i najbizarnija pojava koja se
Svijetu dogodila. On uništava, razara, ne posustaje. Ratovanje mora prestati.
Iva Stepić, 8.a
Moje veliko NE ratu
Neki uživaju u ratu i svojim osvajanjima, zašto je to tako? Zašto ne živimo za ono što imamo, nego uvijek želimo više, bolje, uglavnom tuđe?
Svi mi imamo samo jedan ovozemaljski život, osvrnite se na ljude koji su ga izgubili zbog potreba ljudi kojima nije bilo dosta ovo što imaju, nego stalno traže još.
Generacijo, jeste li pročitali što se sve događalo u Drugom svjetskom ratu, koliko nas je nuklearno oružje uništilo? Ne samo u Drugom svjetskom, nego nekolicini koji su se dogodili kako na našoj planeti, tako i na području naše domovine. Niste! Niste zato što vas nije zanimalo, a nije vas zanimalo jer nemate suosjećanja za druge, za poginule, za njihove obitelji. One su preko noći ostale bez svojih članova, razorene, nesklopive u istu cjelinu. Zar nam je to trebalo? Kako imate srca i dalje osuđivati pa mi smo braća. Brat ne ide na brata ni kamenom, ni puškom, već kruhom. Pogledajte kako mi sada živimo kada je Domovinski rat završio, a kako je ljudima u Siriji? Tek rastavljene obitelji se neće nadoknaditi godinama. Osvrnite se oko sebe, recite NE ratu, ako mi ne zaustavimo to zlo nitko neće. Priznajmo si da smo krivi, ali pokajmo se za bolje sutra.
30
Otvorimo ljudima oči, rat nije donio nikome ništa dobro niti će. Za ljudski život, za bolje sutra, za osmijeh kojem treba tako malo. ZAUSTAVIMO RAT!
Tihana Naglić, 8.b
Moje veliko NE ratu
Zatočeni u svijetu rata, tuge i boli svaki dan čujemo riječ rat. Rat je sukob određenih država ili naroda koji žele više. Neki od njih žele slobodu, ali većina želi samo dokaz da su jači.
Mnogi se pitaju čemu taj rat, no ratni invalidi i njihova obitelj sigurno znaju čemu. Zar mala djeca zaslužuju svaki dan gledati svoje očeve u kolicima zbog tuđih grešaka? Ne, ne zaslužuju. Tome su
presudili neki bezosjećajni ljudi koji su cijeli rat započeli. Svi mi koji nikada nismo bili u ratu možemo samo zamišljati kako je bilo onima koji jesu. Oni su branili svoju domovinu znajući da mogu poginuti i nikada više ne vidjeti svoju obitelj. Obitelj, što je s obitelji? Mnoge su ubijane nedužne ili su im domovi uništeni. Recite mi kako je jedna majka svojoj djeci trebala objasniti da više nemaju dom i da im jedino preostaje čekanje smrti na ulici? Sve to se događalo u ne tako davnim vremenima, a u pojedinim krajevima događa se i danas. Danas se susrećemo s velikim brojem ubojstava osoba druge rase ili vjere, a ipak svi govore da smo jednaki.
Svi govore da je rat završio, no on i dalje traje. Traje i trajat će dok zajedno ne
odlučimo da prestane, ali ponajprije prestati mora onaj rat u našim srcima.
Laura Fumić, 8.b
Začarana šuma u proljeće
Ne baš daleko od nas, zapravo
mnogo bliže nego što mi mislimo, bila je
jedna jako posebna šuma hrasta. Ona je u
proljeće postala čarobno mjesto, mjesto
borbe dobra i zla, istine i laži. Ta šuma
uopće nije bila velika nego sićušna i nije
nikome smetala, dok ljudi nisu počeli
graditi ceste.
Ljudi su svim svojim snagama
pokušavali razoriti šumu za nekakvu cestu
koja zapravo nikuda ne vodi. No i šuma se
borila na svoj način. Njena stabla su imala
moći, ali najjaču moć imalo je najmanje
stablo u šumi. Ono je mogla pretvoriti zle
ljude u prave dobrice, čuvare okoliša.
Najgori čovjek među graditeljima cesta, mi
bi rekli uništavačima prirode, bio je šef. Čim
smo ga vidjeli, znali smo da je on jako zao,
ali i da bi se mogao preobraziti da ga
najmanje drvo pogodi strelicom
preobraženja koja uopće ne boli, kao što
ste vi mislili. Ona je kao Amorova strelica,
ali se od nje ne zaljubite u čovjeka nego u
prirodu.
Šef je svojim
radnicima zapovjedio
da počnu sa sječom
šume. Kada su krenuli
u sječu šume, uplašili
su se i pobjegli, šef je
zatim sam uzeo
sjekiru u ruku i ušao u
šumu. Bez ikakvih
osjećaja on je
zamahnuo sjekirom
prema najmanjem
31
stablu i skoro ga presjekao, ali stablo je bilo
brže i pogodilo zlog i nemilosrdnog čovjeka
strelicom.
Odjednom se oko čovjeka počeo
stvarati svjetlucavi oblak i odmah nestao.
Čovjek pogleda u svoju ruku i počne plakati
kao ljuta godina jer je zarezao stablo. Na
svu sreću stablo je moglo zacijeliti. Taj
čovjek od tog trenutka više nikada nije bio
isti, uvijek je išao na akcije čišćenja prirode.
Ta se cesta nikada nije izgradila jer su
shvatili da je potpuna beskorisna i ne vodi
nikamo.
Tena Petrović, 5.a
Začarana šuma u proljeće
U davno doba, nad današnjom
Europom, sve je prekrivala šuma. U tamnoj
šumi i u gustoj travi, gdje su stanovale biljke
i životinje, rađala se svjetlost. Svjetlost je
dolazila iz tla šumske duše u naše krajeve,
zavičaje i jezera.
Životinje su pričale, a trava je
plesala na malenom vjetru. U srcu šume,
izraslo je veliko bijelo drvo na kojem su
pjevale ptice. Drvo je uzimalo šumsku
svjetlost u nadi da se ovoj šumi ništa neće
dogoditi, ali nakon nekoliko stoljeća, u
šumu je došla zvijer, zvana Megatron.
Životinje su odlazile iz šume u daleke
krajeve, a drvo, koje se borilo sa zvijeri,
zaplače i pozove duha iz dna duše. Duh,
tako lijep, potrči iz duše. Zvijer sa zlim
osmijehom napadne drvo i sruši ga. Vjetar
je prestao puhati, crni su se oblaci spustili
na zemlju, a duh nije odustao. Znao je da će
pobijediti pa je iz torbe izvadio zlatni mač i
napao zvijer. Zvijer je oslabila jer joj je duh
odrezao nogu pa bez noge padne na
zemlju.
Duh je izgubio cijelu noć, ali je
napokon spasio šumu. Probudio je drvo iz
dubokog sna, a duh ustade i krene govoriti:
„Ja sam spasio ovu zemlju, šumu u kojoj
sam dugo živio pa me zato zovite junakom
jer ću ostati vaš junak. Pričajte o meni
dobre uspomene jer ja ću ostati ja!“
Životinje su se vratile, a svjetlost je
opet dopirala iz dna duše. Svi su živjeli
sretno do kraja svog najljepšega života s
uspomenama o junaku koji je umro za svoju
zemlju.
Magdalena Đogaš, 5.a
Jesen u Slavoniji
Kada dođe jesen, sve je tiho - osim lišća koje šušti. Puno lišća krasi livade, putove i najljepše ulice. ,,Jesen stiže!“ svojim ptičjim glasom mali vrabac reče.
Lahor vjetra prošao je kroz ulicu, čuje se, ali ga ne vidimo. Jesen je stigla. Vjeverica je skupila svoje plodove za dugu zimu, medo
32
svojim njuhom traži med, kruške…, a baka radi svoje slasne i ukusne kolače. Djeca se igraju i sretna su jer im je jesen prava prijateljica. Listopadne šume ostale su bez svojih frizura, sve je tiho, osim lišća koje pada s grana. Jesen je obojala naš prekrasni slavonski krajolik u nježnu žutu, lijepu crvenu, narančastu i smeđu boju. Šumski je put najljepši jer njime prolazi jesen i boji sve pred sobom. Životinje su zastrašene tim stvorom što hoda po njihovoj šumi. Sve je čarobno, obojano i tiho. Sunce obasjava krajolik svojim žutim sunčevim zrakama. Slavonski se kraj obogatio prirodom oko sebe. Mjesec rujan dovezao je našu tihu jesen, a prosinac se sprema odvesti je.
Sve je čarobno kao zlato koje se sjaji na suncu. Životinje su jako prestrašene zbog vražićka koji im boja šumu. Jedna mudra sova i uplašeni vrapci kažu da je to stvor koji vodi od slavonske jeseni do slavonske zime.
Tena Jerković, 6.b
Ti si moja majka
Ti, majko, koja života vrijediš,
Osjećala bi se kao ja,
Da u svome krilu sjediš.
Kad u tvome krilu sjedim,
Osjećam se sigurno zagrljajem jednim.
Svaka tvoja bol je i moja bol.
Svaka tvoja suza je i moja suza.
Svaki tvoj uspjeh je i moj uspjeh
Jer ti u svemu uspiješ, neuspjeha nemaš.
Svaki tvoj osmijeh je i moj osmijeh.
Ti majko, koja života vrijediš, tebe volim jako,
Čak i više od života svog!
Laura Miljević, 8.B
PJESME
****
Bog mi je dao tri svjetla,
jedno po danu,
drugo po noći,
a ono najljepše
stavio je u tvoje oči.
****
Ti si svjetlost u tami života,
ti si u mojoj glazbi jedina nota,
ti si beskrajna tema za moje sne,
ti si moj život i moje sve.
****
Ako me zamoliš za uslugu,
dat ću ti dvije,
ako me pitaš za srce,
prepolovit ću ga na pola.
Drugu polovicu dat ću tebi
u znak naše ljubavi i sreće
koja ne umire tek tako!
****
Daleko si od očiju,
ali od srca daleko nisi,
33
jedino što mi nedostaje
TI SI!
****
Pitala sam učitelja što je to ljubav.
Rekao mi je da ne zna za taj predmet.
Pitala sam pjesnika što je to ljubav.
Rekao je da nije čuo za takvu pjesmu.
Pitala sam luđaka što je to ljubav.
Rekao je da je to razlog zbog kojeg je u ludnici.
****
Ti si sjajna zvijezda,
plavo nebo krasiš,
anđeli te čuvaju da se ne ugasiš,
zato nemoj nikada pasti s neba
jer postoji netko
tko tvoj zagrljaj treba.
****
Boja svakakvih ima,
svaka svoju tajnu skriva,
meni je najdraža plava,
tebi je neka druga više draga,
možda ti ja nisam omiljena boja,
ali jednog ću ti dana trebati
da naslikaš sliku svoga života.
****
Ludim od brige,
nema te ovdje
da sa mnom tuguješ i tješiš me.
Zovem te sada,
iako sam bez riječi,
sama u mrkloj noći,
očekujem tebe.
Hoćeš li doći?
Marija Perković, 5.B
Božić
Božić je blagdan ljubavi i mira.
Na Božić sve svira.
Par svaki sve si je bliži,
Nitko na Božić, nadam se, ne šizi.
Božićni duh svatko ima,
samo ga treba naći i onda sve štima.
Svatko svačiji dar prima,
za darivati druge svatko ima.
Djed Mraz
Djed Mraz ide od kuće do kuće
I sa sobom darove vuče.
Na glavi crvenu kapu nosi
Da ne bude mokar po kosi.
Svaki dan ima san
Kako obići svu djecu za jedan dan.
Svako pismo dobro pamti
Da mu se sav rad isplati.
34
Đačka torba
Torba ima puno knjiga,
ali i đačkih briga.
Pred školom stalno ima puno torbi
kao i dječjih borbi.
Torba bude teška
kad je u rasporedu greška.
Što ćeš u torbu staviti,
moraš dobro paziti!
Moja sestra
Moja sestra je super,
ali ne volim kad ide u Osijek
i nosi teški kofer.
Među nama nema tajni,
nego samo trenutaka bajnih.
Bez nje ne želim nigdje ići
jer znam da neću daleko stići.
Često je nešto molim
i zato je jako, jako volim.
Ormar
U ormaru se drži roba,
ima ga svaka soba.
U njemu su su razne torbe,
a po noći se održavaju borbe.
Majica se s košuljom tuče,
a haljina sebi prostor vuče.
Svaki ormar ima ručke
u njemu se događaju mućke.
Ormari su čudne sprave,
oni se rijetko kvare.
Ploča
Na ploču stalno pišemo,
a onda poslije sve brišemo.
Računske radnje radimo,
pa onda hrvatski obradimo.
Njene krede su svakakvih boja,
ona je svaki dan puna slova.
Naša je ploča zelena
i tužna je kad nas nema.
Snjegović
Snjegović na glavi lonac ima
da mu sve u glavi štima.
Od mrkve ima nos,
samo da mu ne bude kos.
Svako dugme jedno oko
da vidi visoko.
Dvije grane, dvije ruke
da mu skrati zimske muke.
Martina Polić, 4. r., Garčin
Ja volim
MARTINA:
ja volim mirino cvijeće, pjevajuće ptice
i iznad mene roda u svoje gnijezdo slijeće.
A ti?
Ja volim proljetni vjetrić
što se s njime poigrava pjetlić.
A ti?
DOROTEA:
Ja volim prirodu najviše, a kiše mrvicu više,
kiša će ljevati, a ptice iz grmlja izlijevati.
A ti?
Ja volim kada ptice pjevaju. Tada zima odlazi,
a proljeće nam dolazi.
A ti?
BORNA:
Ja volim kada se zažute maslačci,
a sunce zažari na suhoj travi.
A ti?
Ja volim čisto nebo i vjetar i jorgovan plavi.
35
A ti?
EUGEN:
Ja volim miris proljetne trave
i miris procvaloga cvijeća i cvrkut ptice plave.
A ti?
Ja volim voćke što polako pupaju
i nježne listove maslina
što se kraj toplog mora njišu.
A ti?
DINO:
Ja volim proljeće kad se budi i cvijeće kad
procvjeta
A ti?
Ja volim kad se sunce budi
i kad nas grije svojim toplim zrakama.
A ti?
KREŠIMIR:
Ja volim čuti pjesmu sretnih ptica
koje se vraćaju s juga.
A ti?
Ja volim miris pokošene trave
i duge igre na upeklome suncu.
A ti?
LARA :
Ja volim proljeće kad sunce sja,
kad se trava zeleni, a biljke cvjetaju.
Ja obožavam proljeće!
A ti?
Ja volim kad puše polagani povjetarac,
kad životinje dobivaju mlade.
A TI?
Učenici 4.r., Garčin
Haiku pjesme naših petaša
Čak ni pred carem
strašilo ga neće skinuti -
platneni šešir.
Mato Atlašević, 5.b
Vedro nebo,
trava se zeleni -
mir i spokoj.
Maja Šinkarčuk, 5.b
Došle su laste
na prozor stare kuće -
gnijezdo se svija.
Martina Jerković, 5.b
Gle, opao cvijet
vraća se na granu:
ah, to je leptir.
Petra Naglić, 5.b
Svježi ljetni zrak
po licu miluje Sunce -
kišni plač!
Ivan Vukovac, 5.a
Gavran se čuje,
tužna je došla jesen -
kiša svud kaplje!
Magdalena Marjanović, 5.b
Na sivoj ogradi,
sjedi crna opasna sova -
ljetna noć.
Jadranka Valić, 5.a
36
Brod se zeleni
blizu rijeke modre -
ljeto plače.
Magdalena Samardžić, 5.a
Na vrućoj plaži
čudesan val se diže -
usnulo more.
Marija-Antoaneta Peračković, 5.a
Veliki ljudi
hodaju koracima malih -
život je jedan.
Marina Oljenik, 5.a
Sjedim sam
na zalasku sunca -
nebeske oči.
Gabrijel Čaić, 5.a
Šaljivi kutak (vicevi, priče,
poslovice)
VICEVI:
***
Jednom davno u zimsko doba u staroj trošnoj kućici dida Mata mrvio kukuruz u korpu, a baka Manda štrikala čarape. Od jednom baka Manda kaže dida Mati: „
Mato, ajmo se nječeg igrat“. Na to će dida Mata: „Pa, baba, jel si ti luda, vako stari da se mi igramo“! Baka Manda će: „Znaš Mato, pa sjećaš se kad smo bili mladi pa ti dođeš na pendžer, pa pokucaš i zoveš me napolje da malo ašikujemo.“ Tako je Baka Manda nagovorila dida Matu. Izašo napolje dida Mata, vani snig do koljena, a on sav štrepi od zime. Dođe do pendžera i pokuca, poče tiho vikat: „Mando, Mando“… Baka Manda dođe do pendžera i pita: „Šta je, šta oćeš“? Dida Mata će: „ Ajde, izađi napolje da ašikujemo“. Baka Manda kaže: „ Ajde, ti Mato iza kamare i sačekaj me ja ću doć“. Ošo dida Mata iza kamare pa čeko, čeko i čeko pola sata. Kad mu je dodijalo, ode on ljut u kuću i počme vikat na baka Mandu: „Pa ge si ti Mando, šta ne izlaziš, sav sam se smrzo i ukočio od zime“! Baka Manda će na to: „Pa mama mi ni dala da izađem napolje“.
***
Čiča Franja će prodavačici u dućanu: Molim vas kilogram limuna. Hoćete vrećicu? Jok, šutat ću ih do kuće!
*** Baća Mata došao kući kasno navečer i prilično pijan. Opet si mrtav pijan! -počne žena vikati na baća Matu. Samo šuti - tužno će baća Mata. - Dovoljno sam kažnjen što te duplo vidim.
37
NARODNE PRIČE:
*** Uoči svete Lucije stara je baka tkala. Bilo je jako kasno, ali je baka rekla: „Dok Luca dotuca, ja ću svoje tkanje završiti“. Ponoć je prošla, ali baka tkanje nije završila. Tako je baka iza ponoći na Svetu Luciju završavala svoje tkanje. Sveta Lucija ju je kaznila tako što je osvanila mrtva.
*** Susrela se dva prijatelja. Jedan je bio švercer, a drugi je bio običan seljak. Švercer kaže seljaku: „Sutra u jutro moram ići na vašer prodati četiri konja jer mi treba novac za porez“. Seljak će šverceru: „I ja ću na vašer ako Bog da ići. Pa ako prodam svog konja, moći ću platiti porez“. Iduće jutro seljak se probudi i odvede konja na vašer i proda ga te po povratku plati u općini porez. Kada je došao u selo, čuje kako je švercer umro. *švercer-nakupac sa životinjama
POSLOVICE:
*** Nit ludom uteci, nit pametnom ostavi!
*** Stara magarca ne nauči tanca! *** Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada!
*** Ko se mača laća, taj od mača strada!
*** Nismo dovoljno bogati, da kupujemo jeftine stvari!
*** Jeftino meso, supa za plot!
*** Drži vodu dok majstori odu!
*** Sto baba kilavo dite! *** Svakog gosta pet minuta dosta!
*** Nepozvanom gostu mjesto je za vrati!
ZAGONETKE:
1. Ovdud guz odnud guz u sredini sladoguz?
2. Jedva čekam da se smrkne da se dlaka s dlakom čvrkne?
3. Puna škola đaka, a odnikud vrata? 4. Petero braće kuću grade, a ni jedan
u njoj stanovati neće? 5. Četiri šteke, dvi pateke i jedno
zamahajlo? (Četiri noge, dva roga, jedan rep)
6. On nam dvi noge ima, za crtanje služi svima. S jednome nogom gazi, skroz po istoj stazi?
7. Mesnat ražam, gvozdena pečenka? 8. Puna soba, a ne vidiš? 9. Vodu pije, a živo nije
10. Zijeva, a usta nema? 11. Visi visi visuljak, trči trči trčuljak, boga moli trčuljak da mu spadne visuljak? 12. Mene ima svaki put, svaki film, svaki prut, do mene se dođe kad se knjiga prođe?
38
Odgonetke:
Josipa Vidaković
Narodna pjesma (bećarci)
1. Sad u svitu nova moda ima, muški muškog za ženu uzima.
2. Srce moje ostalo pa vene što on drugu ljubi mjesto mene.
3. Moja mala jede karamele, a u školi tulava k'o tele!
4. Oj, svekrvo, dobro se priredi, kad ja dođem, visit ćeš na gredi.
5. Što sam sinoć jednu uz tarabu, bosom nogom nagazio žabu!
6. Od Đakova do Slavonskog Broda kuca srce šokačkoga roda.
7. E da mi je sresti ljubav staru, još mu slike čuvam u ormaru.
8. Duga njiva, a široka brazda, ne daj ženi da ti bude gazda!!!
9. Zumbul plavi u kudravoj kosi, tako samo moja dika nosi.
10. Oko moje pogledalo priko, tamo amo pa u tebe diko.
11. Gdje se vino pije mjesto vode, e ta kuća naopako ode.
12. Poklade su da pjevaju lole, a Korizma da se babe mole.
13. Priko šora pružio se lanac ide Šokac i pjeva bećarac.
14. Da nam nije tvoje stroge mame, već bi davno ženio se za me.
15. Moja dika u tamburu svira, a moje mu srce dirigira.
16. Šokac jesam šokačko mi tilo, samo nosim gospodsko odilo.
17. Ej Slavonijo fino ti je ime, Šokadija ponosi se njime.
18. Nema mesa, samo sir i čvarci dokle god se sviraju bećarci.
19. Jesen stiže, svekrve se šeću, guske guču, Bože za koga ću.
20. Kad zapjevam da me dika čuje ni srce mi više ne boluje.
Silvija Knežević
39
Adio osmaši
„Naš život će u budućnosti biti određen
doživotnim učenjem, jer je 'učenje jedino veslo
protiv oluje'. Ako se s time prestane, idemo
natrag!“
Ammelburg
„Umjesto što oklijevate, pokušajte proći dio
puta! Ako i ne znate kamo on vodi, maknut
ćete se s mjesta.“
Goethe
