Oftalmološki praktikum 2008/2009.

Oftalmološka anamneza

Anamnezu treba početi sadašnjim očnim tegobama: njihovim početkom, trajanjem, poremećajem vida, boli, crvenilom, iscjetkom, itd. Potom treba ispitati ranije poremećaje vida na oba oka kao i ranije povrede, bolesti, infekcije i operacije očiju. Slijedi ispitivanje o očnim bolestima u obitelji. Bolesniku uvijek treba postaviti i slijedeća pitanja:- je li u djetinjstvu postojao strabizam?- kojim okom bolje vidi?- je li sadašnji gubitak nastupio naglo (ukazuje na vaskularnu bolest) ili postupno (katarakta, makularna degeneracija)?- ima li bolesnik neku sistemsku bolest koja bi mogla djelovati i na oko (dijabetes melitus; tuberkuloza; reumatske, autoimune, alergijske bolesti) i uzima li lijekove koji djeluju na oko (kortikosteroidi, rezohin, etambutol)?- smeta li očna bolest normalnoj dnevnoj aktivnosti? - je li bolesnik zakonski slijep?

Oftalmološki pregled djeteta

Djeci i nepismenim osobama se vidna oštrina ispituje na optotipu sa slovom E orijentiranim u raznim smjerovima. Ispitivač pokaže slovo, a dijete rukom pokaže kako je ono usmjereno. Ako je dijete premaleno za ovaj način ispitivanja, može se pokušati sa optotipom sa sličicama životinja i predmeta koje dijete treba imenovati. Ovaj način ispitivanja je uspješan već kod djece mlađe od tri godine.

Djecu je obično lakše promatrati dok toga nisu svjesna. Zato je najbolje dobro im promotriti oči dok su zabavljena čitanjem optotipa.

Ako dijete ne može surađivati za vrijeme pregleda, a nužno je da bude mirno (npr. kod oftalmosopiranja ili uzimanja brisa spojnice), najbolje je čvrsto ga umotati u pokrivač čime su mu ruke i noge fiksirane, dok mu medicinska sestra pridržava glavu.

Postupak kod ozljeda i oftalmoloških hitnosti

U akutnim oftalmološkim stanjima treba učiniti sljedećih pet koraka:1. Uzeti anamnezu o sadašnjim tegobama, eventualnim ranijim ozljedama, bolestima ili operacijama oka, ili ranijim smetnjama vida.2. Ispitati središnji i periferni vid.3. Pregledati prednji očni segment i adnekse oka pomoću lupe i fokalne rasvjete. Potom oftalmoskopom pregledati unutarnje dijelove oka. Po potrebi proširiti zjenice (osim kod sumnje na glaukom uskog kuta, umjetne intraokularne leće fiksirane za šarenicu, teške ozljede oka, te kod neuroloških bolesti ili ozljeda, jer je tada zjenica često pokazatelj zbivanja u mozgu).4. Obojiti rožnicu fluoresceinom da bi se otkrilo oštećenje endotela rožnice.5. Digitalno izmjeriti intraokularni tlak.

Ako je oko jako podraženo i bolesnik se ne može pregledati, treba ukapati lokalni anestetik koji će privremeno smanjiti bol i olakšati pregled.

Svaku ozljedu oka treba posebno prijaviti, a osobito podrobno povrede na radu i sve ozljede koje bi mogle biti predmet sudskog spora ili odštetnog zahtjeva.

Sva uputstva bolesniku treba dati napismeno kako bi se osigurao pravilan postupak liječenja.

Pregled vanjskih dijelova oka

Orijentaciono ispitivanje vrši se baterijskom svjetiljkom i lupom. Pregledaju se okolina oka, vjeđe, trepavice, spojnica, rožnica, prednja komorica, šarenica, zjenica, suzni sustav. Posebno treba obratiti pozornost na zjenične reakcije, te je li prednja komorica plitka. Obavezno treba izvrnuti obje vjeđe i pregledati njihovu spojnicu.

1. Nježnom palpacijom vrhovima prstiju ispitaju se rubovi orbite, incisura trochlearis, orbitalni dio suzne žlijezde iza temporalnog dijela gornjeg ruba orbite (normalno se ne može napipati).

2. Kazati bolesniku da pogleda prema dolje, i ispipati gornju vjeđu.3. Kazati bolesniku da pogleda prema gore, i ispipati donju vjeđu. Izvrnuti donju vjeđu tako

da se prikaže tarzalna spojnica. 4. Kazati bolesniku da pogleda prema nosu, potegnuti temporalni dio gornje vjeđe prema

gore i u stranu, te prikazati palpebralni dio suzne žlijezde.5. Kazati bolesniku da pogleda suprotno od nosa, te pregledati suznu bradavicu i

polumjesečasti nabor spojnice u unutarnem očnom kutu.6. Izvrnuti medijalni dio gornje i donje vjeđe da bi se prikazale obje suzne točkice.7. Vrhom malog prsta ispipati dno suzne vrećice koje se nalazi iznad medijalnog vjeđnog

ligamenta uza korijen nosa (koža nad suznom vrećicom je pokretna, a sama vrećica nije).

Okretanje gornje vjeđe prstima

1. Uputite bolesnika da gleda prema dolje, i to cijelo vrijeme zahvata.2. Palcem jedne ruke zategnite vanjski dio vjeđe lateralno.3. Palcem i kažiprstom druge ruke primite trepavice na sredini vjeđe i povucite nekoliko milimetara prema dolje i naprijed, tek toliko da se tarzalni dio vjeđe odlijepi od površine očne jabučice.3. Vrh palca prve ruke stavite na vanjsku trećinu tarzalne brazde oko 1 cm iznad ruba vjeđe. 4. Nadalje vrhom palca potiskujte gornji rub tarzusa prema dolje, a istovremeno preklapajte tarzalni dio vjeđe prema gore. Fiksirajte okrenutu vjeđu.5. Slobodnom rukom i instrumentom odstranite eventualno strano tijelo tarzalne spojnice.

Okretanje gornje vjeđe pomoću štapića

Ovom se tehnikom koristimo kad vjeđu ne možemo okrenuti samim prstima, na primjer, kad je vjeđa natečena, ili nema trepavica.

1. Uputite bolesnika da gleda prema dolje, i to cijelo vrijeme zahvata.

2. Palcem i kažiprstom jedne ruke primite trpavice na sredini vjeđe i povucite nekoliko milimetara prema dolje i naprijed, tek toliko da se tarzalni dio vjeđe odlijepi od površine očne jabučice.3. Vrh vatenog štapića položite na sredinu tarzalne brazde, dakle oko 1 cm od ruba vjeđe. 4. Vrhom štapića potiskujte gornji rub tarzusa prema dolje, a istovremeno preklapajte tarzalni dio vjeđe prema gore.5. Rukom koja je držala štapić odstranite eventualno strano tijelo tarzalne spojnice. 6. Vratite vjeđu u normalni položaj i kažemo bolesniku da trepne.

Ispitivanje vidne oštrine

Ispitivanje vida je temeljni pokazatelj funkcije oka i svaki pregled oka obvezatno treba započeti ispitivanjem vida. Sva ispitivanja oka uvijek se vrše najprije na desnom, potom na lijevom oku.

Medicinski dokument u kojem nije navedena vidna oštrina može uzrokovati pravno-medicinske probleme. Ubilježiti treba najbolji mogući vid - korigiran naočalama, kontaktnim lećama, korekcijskim staklima. Također treba iskušati poboljšava li se vid stenopeičnim otvorom (stenopeični otvor poboljšava vid gotovo koliko i naočale).

Ako vidna oštrina nije određena, treba točno navesti zašto. Primjerice, malo dijete ili agitirani bolesnik nisu u stanju surađivati; ozljeda oka - forsirano otvaranje vjeđa kod perforativne ozljede oka može uzrokovati ekspulziju očnog sadržaja.

Ako pacijent teško otvara oko zbog boli ili mu smeta svjetlo, može mu se kapnuti kap lokalnog anestetika. Kod ispitivanja vida u bolesničkom krevetu koristi se Jaegerov za čitanje na blizinu. Nemamo li optotipa, poslužit će i novine - čitanje novinskog teksta odgovara vidnoj oštrini od oko 0,5.

Subjektivno ispitivanje vidne oštrine

Vidna oštrina je sposobnost vida da jasno vidi dvije odvojene točke. Najmanji kut pod kojim prosječno oko vidi dvije točke kao odvojene iznosi 1' (jednu lučnu minutu) i naziva se minimum separabile. On je fiziološki zadat veličinom čunjića u makuli. Da bi se dvije točke vidjele kao odvojene, moraju podražiti svaka barem po jedan čunjić između kojih je barem jedan nepodraženi čunjić.

Na osnovu kuta od 1' izrađene su tablice za ispitivanje vidne oštrine ili optotipi. Na optotipu je 10 redova slova, najveća su na vrhu, a prema dnu sve manja. Slova su konstruirana tako da su upisana u kvadrat od 5x5 kvadratića, i da gledana s udaljenosti upisane uz slovo, upadaju u oko pod kutem od 5', dakle - da podraže 5x5 čunjića. Vidna oštrina se izračunava po formuli V=d/D (V=vidna oštrina, d=udaljenost s koje se vrši ispitivanje, D=udaljenost s koje normalno oko još raspoznaje slovo zadane veličine). Primjer: ako pacijent može pročitati slova u retku s

oznakom 12 na udaljenosti od 6 m, znači da normalno oko oko ta ista slova može pročitati s 12 m, pa je njegova vidna oštrina V=6/12=0,5.

U praksi su kod nas najčešće Snellenove tablice za udaljenost od 6 m. Imaju deset ili trinaest redaka. U prvom retku je slovo koje odgovara vidnoj oštrini od 6/60 odnosno 0,1 normalnog vida. Drugi red odgovara 0,2, deseti red iznosi 6/6=1 (odgovara prosječnom vidu), a najdonji, trinaesti, odgovara vidnoj oštrini od 1,3 (to je oštrina vida veća od prosječne, i često se sreće kod djece).

Ako pacijent ne vidi najveće slovo, znači da mu je vidna oštrina manja od 0,1. Tada ispitujemo na kojoj udaljenosti može brojati prste ispitivača. Naime, prosječno oko može brojati prste na udaljenosti od 60 m. Ako ih pacijent broji na udaljenosti od 5 m, onda mu je vidna oštrina 5/60. Ako pacijent ne može brojati prste niti na udaljenosti od 30 cm (vidna oštrina manja od 0,3/60), ispitamo vidi li mahanje ruke pred okom.

Ako pacijent ne opaža mahanje ruke, ispitujemo ima li osjet svjetlosti (razlikuje li svjetlo od tame) i, ako ima, je li projekcija uredna. Osjet svjetla ili percepcija može postojati, ili biti nesigurna. U zamračenoj prostoriji pacijent upre pogled ravno ispred sebe, i na udaljenosti od 1 m pokazujemo mu baterijsko svjetlo u četiri kvadranta. Projekcija svjetla može biti uredna, a može postojati samo u nekim kvadrantima. Određivanje projekcije je ispitivanje periferne, a ne središnje mrežnice.

Ispitivanje vidne oštrine je neobično važno, kako zbog praćenja bolesti, tako i iz pravnomedicinskih razloga: nijedan nalaz koji se tiče oka nema težine ako na njemu nije upisana vidna oštrina.

Mjerenje vidne oštrine

Način Raspon

Optotip 1,0 - 0,1

Brojanje prstiju 5/60 - 0,3/60

Mahanje ruke pred okom <0,3/60

Baterijsko svjetlo u tamnoj prostoriji

Uredna percepcija i projekcija svjetla u svim kvadrantima →→ projekcija samo u nekim kvadrantima→→ nesigurna percepcija svjetla→→ bez percepcije svjetla (potpuna sljepoća)

Mjerenje vidne oštrine na daljinu pomoću Snellenovog optotipa

1. Posjednite pacijenta na odgovarajuću udaljenost od od optotipa, na 6 m ako se radi o Snellenovom optotipu odnosno 3m od od gledala ako je ogledalo na 3 m od Snellenovog optotipa.

2. Ako pacijent nosi naočale za daljinu (“za vožnju”, “za TV”) neka ih stavi. Isto vrijedi i za kontaktne leće, osim ako postoji opasnost da se time pogorša stanje oka.

3. Pokriti pacijentu jedno oko i uputiti ga da čita od najvećih slova na vrhu tabele prema dolje, pa sve dok ne bude uspio pročitati ni jedno slovo u retku.

4. Zabilježite vidnu oštrinu (obično je upisana uz odgovarajući redak na optotipu).Npr. VOD= 0,7 s.c. (sine correctionem, tj. bez korekcije)

5. Ako pacijent nema kod sebe naočala za daljinu niti kontaktnih leća, pred oko mu stavite pločicu s otvorom (stenopeička pločica), pa neka nastavi čitati dok ne bude uspio pročitati ni jedno slovo u retku.

6. Zabilježite najbolju moguću vidnu oštrinu s korekcijom (cum correctione, c.c.). Nalaz će izgledati npr.

VOD=0,7sc s naočalama =1,0

7. Ponovite postupak s drugim okom.

Što ako pacijent ne vidi najveće slovo na optotipu?Ako pacijent ne vidi najveće slovo, znači da mu je vidna oštrina manja od 0,1. Tada

ispitujemo na kojoj udaljenosti može brojati prste ispitivača. Naime, prosječno oko može brojati prste na udaljenosti od 60 m. Ako ih pacijent broji na udaljenosti od 5 m, onda mu je vidna oštrina 5/60. Ako pacijent ne može brojati prste niti na udaljenosti od 30 cm (vidna oštrina manja od 0,3/60), ispitamo vidi li mahanje ruke pred okom.

Što ako pacijent ne opaža mahanje ruke?Ako pacijent ne opaža mahanje ruke, ispitujemo ima li osjet svjetlosti (razlikuje li

svjetlo od tame) i, ako ima, je li projekcija uredna. Osjet svjetla ili percepcija može postojati, ili biti nesigurna. U zamračenoj prostoriji pacijent upre pogled ravno ispred sebe, i na udaljenosti od 1 m pokazujemo mu baterijsko svjetlo u četiri kvadranta. Projekcija svjetla može biti uredna, a može postojati samo u nekim kvadrantima – zabilježimo u kojim kvadrantima. Određivanje projekcije je ispitivanje periferne, a ne središnje mrežnice. Ako bolesnik ne može sa sigurnošću reći je li tama ili svjetlo, kao nalaz vidne oštrine upisuje se “Nesiguran osjet svjetla”. Ako bolesnik uopće ne vidi ni najjače svjetlo, nalaz glasi “Bez percepcije svjetla”.

Ispitivanjem vidne oštrine baterijskom svjetiljkom u mračnoj prostoriji mogu se dobiti slijedeći rezultati:- Percepcija i projekcija svjetla uredne- Percepcija uredna, projekcija u samo nekim kvadrantima (navedemo)- Nesigurna percepcija svjetla- Bez percepcije svjetla.

Ispitivanje fluktuacije očne jabučice – digitalna procjena visine očnog tlaka

Intraokularni tlak mjeri se tonometrom, a orijentaciono se služimo digitalnim određivanjem tlaka - palpacijom očnih jabučica

Digitalno određivanje je neprecizno i njime se samo orijentiramo je li intraokularni tlak viši od 30 mm Hg ili nije. Pacijent gleda prema dolje (zašto ne smije žmiriti?), ispitivač položi srednji prst i prstenjak obje ruke na gornji rub orbite, a s oba kažiprsta naizmjence preko gornje vjeđe nježno pritiska očnu jabučicu. Normalno se pod vrhovima kažiprsta osjeti lagana fluktuacija. Ako nema fluktuacije, intraokularni tlak je vjerojatno iznad 30 mm Hg.

Dijagnostika strabizma

1. Devijacija jednog oka je često vidljiva običnim promatranjem.

2. Manje očit strabizam može se otkriti po decentriranom refleksu svjetla na deviiranom oku kad se baterijsko svjetlo uperi u oči.3. Pouzdaniji je test pokrivanjem oka (cover-uncover test): pacijent fiksira udaljenu točku (npr. baterijsko svjetlo), a liječnik pokrije oko koje gleda ravno. Deviirano oko će se pokrenuti da preuzme fiksaciju. U ezotropiji oko se pokreće iz nazalne pozicije lateralno prema primarnom položaju. U egzotropiji se oko pokreće iz temporalne pozicije prema medijalno do primarnog položaja.

Ispitivanje bulbomotorikeIspituje se pogledom u devet

smjerova: ravno naprijed, gore, dolje, desno, lijevo, te u četiri međusmjera (gore desno, dolje desno, gore lijevo, dolje lijevo).Pacijentu se objasni što će se činiti, upozori ga se da ne pomiče glavu, već samo pogled. Ispitivač pokaže pacijentu baterijsku svjetiljku, olovku ili neki drugi predmet kojeg će ovaj fiksirati na udaljenosti od tričetvrt metra. Svaku promjenu smjera treba bolesniku najaviti (“Sad ćete gledati prema gore”…).

Ispitivanje vidnog polja konfrontacijom

Za temeljito ispitivanje i otkrivanje finih ispada vidnog polja služi perimetrija koja se izvodi različitim tipovima perimetrara i kampimetrara (uređaja za precizno određivanje vidnog polja). Za orijentaciono ispitivanje perifernog vida koristimo metodu konfrontacije. Ispitivač stane ispred pacijenta koji gleda pravo u vrh njegovog nosa. Ispituje se najprije oba oka, potom jedno po jedno dok je ono drugo zatvoreno. U svakom se kvadrantu pokažu pacijentu jedan ili dva prsta i traži da kaže vidi li ih i koliko ih je. Tako se otkrivaju samo grubi ispadi vidnog polja, primjerice, hemianopsija.

Ispitivanje zjeničnih reakcija

Prije ispitivanja zjeničnih reakcija obavezno treba provjeriti je li bolesnik pod ujtecajem sredstava koja mijenjaju zjenične reakcije, a prvenstveno je li mu ukapavan neki midrijatik ili miotik.

Ispituju se tri zjenične reakcije: direktna reakcija na svjetlost, inidirektna reakcija na svjetlost ili konsenzualna reakcija, te reakcija na akomodaciju i konvergenciju. Najprije se ispita desno, potom lijevo oko.

Reakcije na svjetlost mogu se ispitivati pomoću dnevnog svjetla ili pomoću ručne

svjetiljke. Ispitujemo li ih pomoću ručne svjetiljke, bolesnik se okrene leđima od drugih izvora svjetla u prostoriji, ili, još bolje, ispitujemo u zamračenom prostoru.

Ispitivanje direktne reakcije na svjetlost. Bolesnika se okrene licem prema izvoru svjetla. Dlanom mu posve pokrijemo lijevo oko, a desno oko naizmjence pokrivamo i otkrivamo prateći širenje i skupljanje zjenice. Potom ponovimo postupak na drugom oku.

Ispitivanje indirektne ili konsenzualne reakcije. Ovom reakcijom ispituje se prati li neosvijetljena zjenica reakciju drugog oka na svjetlost. Bolesnik se okrene k izvoru svjetla. Jednim dlanom posve pokrijemo lijevo bolesnikovo oko, a desno samo zaklonimo od direktnog svjetla. Tada naizmjence pokrivamo i otkrivamo lijevo oko, te promatramo prati li zaklonjena desna zjenica promjene u širini lijeve zjenice: kad je lijevo oko pokriveno, desna zjenica se proširi, a kad je lijevo oko otkriveno, desna zjenica se suzi. Postupak ponovimo na drugom oku. Ispitujemo li pomoću ručne svjetiljke, tada lijevo oko naizmjence osvjetljavamo, a desno oko zaklonimo dlanom od direktnog svjetla te promatramo reakciju.

Ispitivanje reakcije zjenica na akomodaciju i konvergenciju. Akomodacija i konvergencija normalno uzrokuju dodatno suženje zjenica. Izvodi se s oba oka otkrivena. Na tričetvrt metra ispred bolesnika postavimo baterijsku svjetiljku, olovku ili kakav drugi predmet kojeg će fiksirati pogledom, i kažemo mu da gleda u taj predmet dok ga približavamo bolesnikovom nosu. Pratimo hoće li se zjenice suziti, jer

Rad s oftalmoskopom

Oftalmoskopiju treba raditi u što tamnijoj prostoriji. Ako je zjenica preuska za oftalmoskopiju, treba je proširiti kapima 1%-tnog tropikamida. Zjenicu se ne smije širiti ako je:1. Prednja komorica plitka - sumnja na glaukom uskog kuta (korijen šarenice u midrijazi zatvorit će komorni kut)2. Ako postoji neurološka bolest ili ozljeda (zjenice su pokazatelji promjena u stanju mozga)3. Ako je oko teško ozlijeđeno.

Novorođenčad ima usku zjenicu koja se teško dilatira, pa večer prije pregleda treba u oko staviti skopolaminsku mast. Djeca imaju široke zjenice. U starosti su zjenice uske, a mediji skloni zamućenju (gerontokson, katarakta, mutnine u staklovini).

Prosvjetljavanje zjenice

Oftalmoskopija počinje promatranjem crvenog odraza u zjenici. Oftalmoskop se uključi i podesi na +5 Dpt, pa se sa udaljenosti od 15 cm promatra crveni odraz. Bolesniku kažemo da gleda gore, dolje, pa u jednu i drugu stranu. Ako se u zjenici ne dobije jednoliki crveni odraz, znači da postoji zamućenje u medijima. Ako zamućenje postoji, prema paralaktičkom kretanju mutnine i fokusiranjem oftalmoskopa odredimo u kojem mediju se nalaze (rožnica, prednja komorica, leća, staklovina).

Prosvjetljavanjem jednostavno otkrivamo kataraktu i mutnine u staklovini. Mutnine u staklovini pri pokretima oka flotiraju, dok su u drugim prozirnim medijima fiksirane i vidi se samo paralaktičko kretanje.

Potom promatramo očnu pozadinu.

Promatranje očne pozadine

Kad se govori o oftalmoskopiji, misli se prvenstveno na direktnu oftalmoskopiju. Tehnika direktnog oftalmoskopiranja se brzo i lako uči, slika je povećana do 15 puta, direktni oftalmoskop je jeftin, lagan i jednostavan za rukovanje.

1. Oftalmoskop se postavi na nultu dioptriju. 2. Oftalmoskop držimo desnom rukom oslonjen na desnu obrvu, a lijevu ruku polažemo na

bolesnikov potiljak. 3. Bolesnik treba uperiti pogled preko našeg desnog ramena u daljinu. Potom

oftalmoskopom potražimo crveni odraz u zjenici i polako mu se približavamo dok na udaljenosti od 2-3 cm od pacijentovog oka ne razaberemo krvne žile očne pozadine.

4. Tada, ne sklanjajući pogled, izoštrimo sliku mijenjanjem dioptrijske snage oftalmoskopa.

Analiziramo, optički disk, žilni crtež, makulu, interpapilomakularni predio te periferiju očne pozadine (tj. područje izvan lukova temporalnih krvnih žila), boju i reljef očne pozadine

Kod optičkog diska treba obratiti pozornost na edem, ekskavaciju, bljedilo, dislokaciju žilnog lijevka i vaskularne abnormalnosti.

Dječja mrežnica je sjajna, hiperrefleksna, a žile često izvijugane. Kod odraslih su žile ravne, a kod starih ljudi su opet izvijugane, ali i nejednakog lumena, što je uzrokovano sklerozom žila.

Arterije su svijetlo crvene, a vene tamno crvene boje i za trećinu deblje od arterija. Pulsacija mrežničnih vena je rijetka, ali normalna pojava. Nastaje zato što je intraokularni tlak blizu tlaka u venulama. Pulsacije mrežničnih arteriola, izuzev u djece, obično su patološke. Nastaju zbog previsokog očnog tlaka, kao u glaukomu, ili zbog preniskog tlaka u oftalmičkoj arteriji (stenoza karotide).

Fovea centralis (macula lutea) je ovalno područje promjera 1,5 mm, što odgovara kutu od 5 lučnih minuta. Makula i područje od 0,5 mm oko makule nema krvnih žila. Foveola je središnji dio makule, promjera oko 0.25 mm (0.54 lučne sekunde). To je najtanji dio mrežnice koji sadrži samo čunjiće i vlakna vidnog živca. Fovea je zbog sadržaja luteina nešto tamnija od okolne mrežnice, a u samom središtu se poput perlice nazire blistavi foveolarni odraz (umbo).

Zdrava žuta pjega je tamno narančasta sa blistavim foveolarnim refleksom poput perlice u samom središtu. U makuli se u starijih osoba mogu naći znakovi senilne makularne degeneracije, vrlo česti uzroci slabljenja vida u starosti.

Oftalmoskopom se lako dijagnosticiraju ne samo bolesti mrežnice i žilnice, već i vaskularne promjene u hipertenziji, aterosklerozi i dijabetesu.

Normalna očna pozadina je jednolike svijetlo narančaste boje. Ta boja ovisi o gustoći pigmenta u pigmentnom sloju mrežnice i u intervaskularnim prostorima žilnice. Kod tamnijih rasa je tamnije boje. Promatramo nalaze li se na njoj patološke promjene: krvarenja (crvena), eksudati (bijeli), hiperpigmentacije (tamno sive). Također treba promotriti i reljef očne pozadine. Izdizati se može odignuta mrežnica, upalno žarište, makula u vlažnoj formi senilne makularne degeneracije, tumorski čvor.

Test raspoznavanja boja

Raspoznavanje boja se kvantitativno ispituje Ishiharinim pseudoizokromatskim tablicama. To je niz tablica s brojevima na obojenim podlogama. I brojke i podloge sastoje se od mnoštva obojenih kružića; boja brojeva i pripadajućih podloga je tako odabrana da ih osoba s poremećenim kolornim vidom ne razlučuje. Njima se služimo prvenstveno da bi razlučili zdrave osobe od onih s nekim poremećajem kolornog vida.

Na udaljenosti od tričetvrt metra pokazujemo pacijentu jednu po jednu tablicu i tražimo da pročita broj na tablici. Za djecu i nepismene postoje dvije tablice gdje ispitanik treba prstom pratiti prugu obojenih kružića.

Ispiranje oka

Oko ispiremo kod ozljede jetkim tekućinama (kiseline, lužine) ili kad su u oku brojne strane čestice (npr. žbuka). Ozljede jetkim tekućinama su hitnost i ispiranje treba otpočeti što prije.

Pribor i materijal

1. Kapljice (ili ampula) lokalnog anestetika2. Ručnik3. Plastificirano platno ili najlon4. Bubrežasta posuda5. Tekućina za ispiranje (fiziološka otopina; u nedostatku boljega – vodovodna voda sobne

temperature)6. Posuda za ispiranje (npr. vrčić za hranjenje; u nedostatku boljega – boca i sistem za

infuziju)7. Sterilna vata8. Mala pinceta

Postupak

1. Ukapajte u oko anestetik.2. Napunite posudicu za ispiranje (odnosno pripremite sistem za infuziju).3. Pacijent neka leži ili sjedi.4. Pomoću plastificiranog platna i ručnika zaštitite pacijentu vrat i ramena od močenja.5. Pacijent neka nagne glavu na stranu ozlijeđenog oka.

6. Prislonite bubrežastu posudu na obraz na strani ozlijeđenog oka.7. Prstima lagano raširite kapke pacijenta i recite mu da gleda ravno naprijed.8. Izlijevajte tekućinu na oko polako i kontinuirano, sa udaljenosti ne veće od 5 cm. Nastojte

isprati i oba forniksa; izvrnite gornju vjeđu da poboljšate pristup gornjem forniksu.9. Recite pacijentu da, dok traje ispiranje, gleda u raznim smjerovima.10. Ispirite najmanje 15 minuta, a najbolje pola sata.11. Nakon ispiranja odstranite vidljive strane čestice s površine oka pomoću komadića vlažne

vate ili fine pincete.12. Izmjerite i zapišite vidnu oštrinu.

Ukapavanje očnih kapi

Povući donju vjeđu prema dolje i u donju prijelaznu brazdu kapnuti jednu ili dvije kapljice. Bolesnik treba žmiriti minutu-dvije kako treptanje i suzenje ne bi ispralo ukapani lijek. Treba izbjegavati kapanje na rožnicu, jer je neugodno.

Stavljanje očne masti

Stavljanje masti: donja vjeđa se uhvati s dva prsta i odvoji od očne jabučice, potom se u donju prijelaznu brazdu istisne oko 5 mm masti.

Okluzija oka

Četvrtasti tufer veličine 5x5 cm stavimo na oko tako vrhom tufera prema gore (dakle, ne stranom, već vrhom prema gore). Učvrstimoga s dvije paralelne vrpce mikroporoznog (“papirnatog”) flastera duljine oko 12 cm koje postavimo paralelno sa stranama tufera.

Bris spojnice

Spojnica se anestezira kapima tetrakaina ili ampuliranog anestetika. Epruveta za bris označi se podacima pacijenta. Vateni štapić za uzimanje brisa natopi se sterilnom fiziološkom otopinom.

Pacijentu se kaže da gleda prema gore. Jednom rukom se spusti donja vjeđa, a štapićem u drugoj ruci prebriše se spojnica u donjem forniksu, pazeći da se, pokrene li bolesnik oko, ne dotakne rožnica.

Ispravljanje entropija, ektropija i lagoftalmusa pomoću flastera

Vlažna komora za okoSatno staklo se nepropusnim flasterom pričvrsti preko oka tako da je zrak unutar toga stalno vlažan, što sprečava isušivanje površine oka.