IzdavaNaklada MD d.o.o, p.p. 44, 10020 Zagreb E-mail: naklada-md@zg.htnet.hrZa izdavaaDraen Latin copyright Olga Tokarcuzk,Szafa, Wydawnictwo Ruta, Walbrzych,1998; II. izmijenjeno izdanje copyright za hrvatsko izdanje Ormar, Naklada MD & Olga Tokarczuk, Zagreb, 2003.UrednikMiroslav MianoviPrevela s poljskogurica ili keljoLekturaMarinka LonareviDizajn naslovniceBarbara Galant, Studio grafikih idejaFotografija na naslovniciDubravko Crnkovi Zbirka Gorana SudareviaTisakvorak/ Digitalni tisak CC, ZagrebNaklada 500 primjerakaPrinted in Croatia 2003 ISBN 953-217-070-7CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - ZagrebUDK 821.162.1-32-163.42TOKARCZUK, OlgaOrmar / Olga Tokarczuk ; prevela s poljskog urica ili. - Zagreb : Naklada MD, 2003. - (Biblioteka Posebna izdanja)Prijevod djela: Szafa.ISBN 953-217-070-7Olga TokarczukORMARPrevela s poljskog urica ili keljoNaklada MD Zagreb 2003i TOk'H-fZsf /// /-//9-^?33^"Predgovor hrvatskom izdanjuAutor rijetko ima priliku napisati predgovor za vlastitu knjigu. Obino je to izdavaev ili kritiarev zadatak - oni knjigu smjetaju u kontekst o kojemu autor moda ne zna ba nita. Veseli me mogunost da hrvatskome itatelju uputim nekoliko rijei o okolnostima u kojima su nastale ove tri moje najranije prie.Prije svega, moram priznati da to sam starija, to vie cijenim kratke pripovjedne oblike.Pria je vrlo teak oblik. Zahtijeva koncentraciju, panju i potivanje odreenog reima. Trai jez-grovitost i bistrinu misli. Pria se ne da napisati bez5smiljene poante utoliko pria podsjea na poeziju autor mora biti svjestan onoga to eli rei, od prve do posljednje rijei, nema se ni vremena ni mjesta za luksuz zanesenosti digresijama, unutarnjim monolozima, za samoljubivo zadovoljstvo ispisivanja reenica. U prii na svjetlost dana izlazi jedna meni vana istina o pisanju - da postoji NETO to zahtijeva da ekspresiju i komunikaciju na NEKI nain. to se bolje zna TO treba ispriati, to se lake pronalazi KAKO; upravo tada TO za sobom povlai KAKO. Pria je ujedno i knjievni oblik najsliniji spoznaji u jednom trenutku otkrivamo cijeli smisao naeg doivljaja, iskustva, znaenja; u spoznaji je razumijevanje dano unaprijed, odmah zapakirano, spoznaja take away. S druge strane, ostanemo li pri toj psiholokoj metafori, pria bi mogla biti poput duge i skupe psihoterapije zasnovane na anamnezi, pronicljivoj analizi sluaja.Tri prie koje imate pred sobom, moji su najraniji tekstovi. Prve dvije napisala sam prije nego to sam debitirala prvim romanom. Treu - odmah potom. Moglo bi se dakle rei da one dokumentiraju moje spisateljske poetke."Ormar" - to je prvi, poneto oniriki pristup mjestu na kojem ivim gotovo 20 godina. Sve je tu post. Post-njemako, post-ratno, odbaeno i ponovno prihvaeno. Second hand svijet. Danas takoer mislim da "Ormar" govori o otuenosti svijeta openito, onjegovoj agresivnosti i bunosti. I o tome da u nama postoji duboka potreba za skrivanjem pred svim tim -potreba iz koje izrasta knjievnost, kao i metafizika."Brojevi" - napisala sam ih nakon viemjesenogstudentskog boravka u inozemstvu, prvog u momivotu. Vikendom sam radila u luksuznom hotelu kaosobarica i zahvaljujui tome vidjela strani i egzotinisvijet, ali sam ga vidjela sa stranje strane, njegovonalije. To je uvijek najzanimljivija perspektiva ledati s drukije toke nego svi ostali. Sjeam se daam piui tu priu prvi put otkrivala radost pisanja,tvaranja - danas bismo rekli - virtualnih, samo na-ola postojeih likova i povlaenja konaca svijeta ko-"i je pisanjem kreiran. Ali i tugu zbog otkria da jetvarnost neopisiva, da e nam uvijek ostati tek netoriblieno i skicirano.I konano, pria "Deus ex", neto starija od prvih dviju. Ideju je izazvala fascinacija kompjutorskim igricama kao posebnom imitacijom ivota. Danas ve znam (zahvaljujui svome sinu), da takve igre postoje i da kroz njih moemo stvoriti svijet, ponaajui se, makar na trenutak, poput Boga. Upravo takvo je i pisanje.Olga Tokarczuk listopad 2003.OrmarKad smo se ovamo doselili, kupili smo Ormar. Bio je taman, star i kotao je manje nego prijevoz od komisiona do kue. Imao je dvoja vrata ukraena biljnim ornamentima, a trea su bila ostakljena i, dok smo ga vozili unajmljenim kamionom, u staklu se zrcalio cijeli grad. Morali smo ga vezati konopcem, da se ne otvori za vrijeme vonje, i tada sam prvi put, stojei pokraj njega s tim pletenim konopcem, imala osjeaj vlastite besmislenosti.- Odgovarat e uz na namjetaj - rekao je R. i njeno pomilovao njegovo drveno tijelo, ba kao kravu koja se kupuje za novo gospodarstvo.9Prvo smo ga stavili u hodnik - to je trebala biti karantena ispred ulaza u svijet nae spavae sobe. U jedva vidljive rupice utrcavala sam terpentin, to nezaobilazno cjepivo protiv zuba vremena. Nou je ormar, premjeten na novo mjesto, kripao. Lamentirali su umirui potkornjaci.U sljedeih smo nekoliko dana uredili na novi stari stan. U pukotini poda pronala sam utisnutu vilicu s ugraviranom svastikom na drci. Iza drvene su lamperije strali ostaci strulih novina i zapravo se mogla razaznati samo jedna rije - "proleteri". R. je irom otvarao prozore da bi objesio zavjese i tada je u sobu prodirala buka rudarskih orkestara koji su se do veeri vukli gradom. Prve noi, kad je ormar postao sudionikom naih snova, dugo nismo mogli usnuti. R-ova je ruka budno lutala po mom trbuhu. Onda smo usnuli san. Otada smo stalno sanjali zajednike snove. Sanjali smo apsolutnu tiinu i daje sve u njoj izloeno kao dekoracija u izlozima duana. I da smo u toj tiini sretni jer nas nigdje nema. Ujutro taj san jedno drugom uope nismo morali prepriavati -bila je dovoljna jedna rije. I od tada si vie nismo prepriavali snove. Jednog se dana ispostavilo da vie nemamo to uraditi u naem stanu. Sve je bilo na svom mjestu, poieno i poslagano. Grijala sam lea pokrajpei i promatrala salvete. U njihovu konanom uzorku ipak nije bilo reda. Netko je kukicom pravio rupe u postojanosti materije. Kroz te sam rupe pogledala Ormar i sjetila se onog sna. Od njega je dola ta tiina. Stali smo jedno nasuprot drugom i ja sam bila ta koja je krhka, nestabilna i prolazna. On je jednostavno inio samog sebe. Na savren je nain bio to to jest. Prstima sam dodirnula izlizanu drku i Ormar se preda mnom otvorio. Vidjela sam sjene svojih haljina i dva iznoena R-ova odijela - sve je u mraku bilo iste boje. U Ormaru se moja enstvenost ni po emu nije razlikovala od R-ove mukosti. Nije bilo nimalo vano je li neto glatko ili hrapavo, ovalno ili uglasto, daleko ili blizu, tue ili nae. Otamo su zamirisala druga mjesta i vrijeme koje nam je bilo strano. Boe, a ipak je na neto podsjeao, neto tako poznato, tako blisko da nedostaju rijei da bi se to imenovalo (rijei trebaju distancu da bi imenovale). Moj se lik naao u zrcalu na unutarnjoj strani vrata. Zrcalila sam se u njemu kao crna figura, jedva se razlikujui od haljine koja je visila na vjealici. Nije bilo razlike izmeu ivog i mrtvog. Eto to sam bila u zrcalnom oku Ormara. Preostalo mi je samo zakoraiti i ui unutra. To sam i uinila. Sjela sam na vreice s vunom i ula vlastito disanje osnaeno zatvorenim prostorom.11Kad um ostaje nasamo sa sobom, poinje se moliti. Takva je priroda uma. "Anele, uvaru mili", vidjela sam svog anela s tako lijepim licem da je moralo biti mrtvo, "svojom snagom me zakrili", njegova votana krila njeno obgrljuju prostor oko mene. "Ujutro" - miris kave i svijetli prozori koji ranjavaju pospani pogled, "uveer" -usporavajue vrijeme, kad zalazi sunce, "danju" - biti poinje znaiti isto to i iskusiti, guva, pokret, milijun radnji bez znaenja, "nou" - nepokretno, u tami osamljeno tijelo, "Prema Bojem obeanju" - aneo uvar djece koja idu iznad propasti. "uvaj mene nou, danju" - kartonske pakete s napisom PAZI LOMLJIVO, "i odvedi me u ivot vjeni, amen" - u polumraku Ormara visee haljine.Otada me je Ormar svakodnevno mamio u sebe, bio je veliki usisni otvor u naoj spavaoj sobi. Isprva bih u njemu presjedila kasna po-podneva kad R. nije bio kod kue. Kasnije sam ujutro obavljala samo najpotrebnije, kupovinu, ukljuivanje perilice, poneki telefonski razgovor, pa ulazila u Ormar, tiho zatvarajui vrata za sobom. Unutra nije bilo vano koje je godinje doba, koja je godina. Uvijek je bilo barunasto. Hranila sam se vlastitim dahom.Jednom sam se nou probudila iz nekakva sna, tekog kao zaguljivi zrak, i poeljela Ormar kaomukarca. Morala sam ispreplesti noge i ruke s R-ovim tijelom, morala sam se za njega grevito drati da bih mogla ostati. R. je govorio u snu, ali rijei mu nisu imale smisla. Na koncu sam ga jedne noi probudila. Nije htio izai iz toplog kreveta. Povukla sam ga za sobom i stali smo ispred Ormara. Bio je neizmijenjen, snaan i privlaan. Dodirnula sam prstima glatku drku i Ormar se otvorio. U njemu je bilo dovoljno mjesta za itav svijet. Unutarnje je ogledalo zrcalilo nas dvoje, izdvajajui nae figure iz tame. Nae disanje, isprva neravnomjerno i isprekidano, pronalo je isti ritam i izmeu nas nije bilo nikakve razlike. Sjeli smo u Ormar jedno nasuprot drugom. Lica nam je zaklonila odjea koja je visila. Ormar je a nama zatvorio vrata. Tako smo se u njemu na-tanili.U poetku je R. izlazio nekamo, nekakva kupo-ina, nekakav posao, ili neto slino. A onda je taj apor postao previe bolan. Dani su postali du-ji. S ulica je katkad dopirala priguena glazba udarskih orkestara. Sunce nestaje i vraa se, a nda ga prozori bezuspjeno pokuavaju uvui unutra. Namjetaj, salvete, porculan pokriva sve vei sloj praine, a na stan i dalje tone u mrak.13