SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

DIPLOMSKI RAD br. 1314

OMOGUĆAVANJE DISTRIBUIRANOG OTVORENOG

PRISTUPA REZULTATIMA ZNANSTVENIH ISTRAŽIVANJA

KROZ POVEZIVANJE ZNANSTVENIH REPOZITORIJA

Katja Grujić

Zagreb, lipanj 2020.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

DIPLOMSKI RAD br. 1314

OMOGUĆAVANJE DISTRIBUIRANOG OTVORENOG

PRISTUPA REZULTATIMA ZNANSTVENIH ISTRAŽIVANJA

KROZ POVEZIVANJE ZNANSTVENIH REPOZITORIJA

Katja Grujić

Zagreb, lipanj 2020.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

Zagreb, 13. ožujka 2020.

DIPLOMSKI ZADATAK br. 1314

Pristupnica: Katja Grujić (0036490390)

Studij: Informacijska i komunikacijska tehnologija

Profil: Telekomunikacije i informatika

Mentor: izv. prof. dr. sc. Lea Skorin-Kapov

Zadatak: Omogućavanje distribuiranog otvorenog pristupa rezultatima znanstvenihistraživanja kroz povezivanje znanstvenih repozitorija

Opis zadatka:

Otvoreni pristup znanstvenim radovima jedna je od preporuka Europske komisije zemljama članicama.Repozitorij radova Fakulteta elektrotehnike i računarstva koji je realiziran kroz Digitalne akademske arhive irepozitorije - DABAR, povezan je s glavnim europskim repozitorijem za objavu radova u otvorenom pristupu -OpenAIRE. Hrvatski znanstvenici zapise o svojim objavljenim radovima postavljaju u Hrvatsku znanstvenubibliografiju - CROSBI, ali ti zapisi ne moraju sadržavati cjeloviti objavljeni rad. Na web-stranicama Fakultetaelektrotehnike i računarstva koje koriste Quilt CMS (engl. content managament system) generira se zasvakog zaposlenika popis radova iz repozitorija CROSBI putem posebno razvijenog modula. Vaš zadatak jeproučiti postojeće Europske inicijative usmjerene prema omogućavanju otvorenog pristupa istraživačkimrezultatima. Nadalje, zadatak je povezati postojeće baze - CROSBI i DABAR kroz modifikaciju postojećegmodula za Quilt CMS. Modulu treba dodati funkcionalnosti privremenog pohranjivanja podataka dohvaćenihod CROSBI. Dodatno, potrebno je omogućiti komunikaciju s repozitorijem radova Fakulteta elektrotehnike iračunarstva u okviru DABAR-a te generiranje poveznica na radove koji svu već pohranjeni u njemu, ilipohranu radova ako isti već nisu pohranjeni u DABAR-u uz sve popratne sadržaje (poput napomena vezanihza autorska prava ili popratnih skupova podataka). Svu potrebnu literaturu, podatke i uvjete za rad osiguratće Vam Zavod za telekomunikacije.

Rok za predaju rada: 30. lipnja 2020.

Zahvaljujem svojoj mentorici izv. prof. dr. sc. Lei Skorin-Kapov i doc. dr. sc. Mirku Sužnjeviću na pomoći i vođenju tijekom studija.

0

SADRŽAJ

1. Uvod ........................................................................................................................... 1

2. Interoperabilnost znanstvenih repozitorija ........................................................... 3

2.1 OAI-PMH protokol ........................................................................................................................................... 3

2.1.1 OAI model ................................................................................................................................................... 4

2.1.2 Prijenos podataka ................................................................................................................................... 7

2.2 OpenDOAR direktorij .................................................................................................................................. 14

3. OpenAIRE - europski projekt za provedbu otvorenog pristupa rezultatima

znanstvenih istraživanja ........................................................................................ 16

3.1. Otvoreni pristup ........................................................................................................................................... 16

3.2 Europski oblak otvorene znanosti (EOSC) ......................................................................................... 19

3.3 Uloga OpenAIRE-a u EOSC-u .................................................................................................................... 21 3.4 Tehnička infrastruktura ............................................................................................................................. 23

4. Znanstveni repozitoriji u Republici Hrvatskoj ...................................................... 26

4.1 CROSBI repozitorij ....................................................................................................................................... 26

4.2 DABAR repozitorij ........................................................................................................................................ 27

5. Povezivanje repozitorija koristeći Quilt CMS ....................................................... 28

5.1 Funkcionalni zahtjevi .................................................................................................................................. 29

5.2 Arhitektura sustava ..................................................................................................................................... 32

5.3 Korisničko sučelje ........................................................................................................................................ 38

6. Zaključak .................................................................................................................. 40

1

1. Uvod

Znanost se široko shvaća kao sakupljanje, analiza, objavljivanje, kritika i upotreba

podataka. Otvorena znanost je pokret koji ima za cilj učiniti znanstvena istraživanja i

podatke dostupne svima. To uključuje prakse poput objavljivanja otvorenih znanstvenih

istraživanja, kampanje za otvoreni pristup i općenito olakšavanje objavljivanja i

komunikacije znanstvenih saznanja. Otvorena znanost predstavlja pristup znanstvenom

procesu koji se temelji na suradnji i širenju znanja pomoću digitalnih tehnologija i alata za

suradnju te podrazumijeva širenje načela otvorenosti na cjelokupni istraživački ciklus i

poticanje dijeljenja i suradnje u što ranijim fazama ciklusa [1]. Neke od prepreka koje

sprečavaju ili otežavaju širenje znanstvenih podataka su ograničenja upotrebe koje

primjenjuju izdavači podataka te loše oblikovanje, pohranjivanje i organizacija podataka.

Sve je veća potreba da se resursi, koji uključuju podatke i metapodatke, omoguće

za interoperabilnost. Ovu potrebu motiviraju očuvanje i dostupnost podataka. Očuvanje

podrazumijeva potrebu periodičnog prijenosa digitalnog sadržaja iz spremišta podataka u

jedno ili više pouzdanih digitalnih spremišta koja su zadužena za pohranu i očuvanje

sigurnosnih kopija sadržaja, a dostupnost podrazumijeva potrebu da se omogući lak

pronalazak podataka kako bi se sam sadržaj koristio u stvaranju novih usluga. Jedan od

poznatih protokola za navedenu namjenu je OAI-PMH (engl. Open Archives Initiative

Protocol for Metadata Harvesting) [2].

OpenAIRE je europski projekt koji podržava otvorenu znanost [10]. S jedne strane,

OpenAIRE je mreža stručnjaka za otvorenu znanost koji promiču i pružaju obuku o

otvorenoj znanosti, a s druge strane, OpenAIRE je tehnička infrastruktura koja skuplja

istraživačke rezultate priključenih davatelja podataka. OpenAIRE ima za cilj uspostaviti

otvorenu i održivu znanstvenu komunikacijsku infrastrukturu odgovornu za cjelokupno

upravljanje, analizu, manipulaciju i umrežavanje rezultata istraživanja.

2

Repozitorij radova Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu,

koji je realiziran kroz Digitalne akademske arhive i repozitorije - DABAR - povezan je s

glavnim europskim repozitorijem za objavu radova u otvorenom pristupu - OpenAIRE -

koristeći OAI-PMH. Hrvatski znanstvenici podatke o svojim objavljenim radovima

postavljaju u Hrvatsku znanstvenu bibliografiju - CROSBI. Na mrežnim stranicama

Fakulteta elektrotehnike i računarstva koje koriste Quilt CMS (engl. content management

system) postoji razvijeni modul pomoću kojega se za svakog zaposlenika generira popis

radova iz repozitorija CROSBI. U sklopu ovoga rada navedeni je modul unaprijeđen kako bi

se stranice Fakulteta povezale s DABAR-om na način da se generiraju poveznice na radove

koji već postoje u njemu i da se omogući pohrana radova koji još nisu pohranjeni.

Rad je strukturiran kako slijedi. Nakon Uvoda, u drugom poglavlju,

Interoperabilnost znanstvenih repozitorija, pobliže je predstavljena motivacija i koncept

suvremenog protokola za interoperabilnost digitalnih repozitorija. Treće poglavlje,

OpenAIRE - europski projekt za provedbu otvorenog pristupa rezultatima znanstvenih

istraživanja, opisuje smjernice i napore Europske komisije za uspostavu otvorene znanosti

u zemljama članicama. U četvrtom poglavlju, Povezivanje znanstvenih repozitorija,

sadržan je opis najpoznatijih znanstvenih repozitorija u Republici Hrvatskoj te je

predstavljena implementacija rješenja koje povezuje portfolije djelatnika na mrežnim

stranicama Fakulteta elektrotehnike i računarstva s digitalnim repozitorijima. Na kraju je

dan Zaključak o cijelome radu.

3

2. Interoperabilnost znanstvenih

repozitorija

Kako se digitalne kolekcije šire, jedna od temeljnih potreba koja se javlja je

pronalazak načina da se krajnjim korisnicima omogući otkrivanje dostupnih resursa.

Inicijativa za otvorene arhive (engl. Open Archives Initiative - OAI) fokusirana je na razvoj

OAI-PMH (engl. Protocol for Metadata Harvesting) okvira u kojem se metapodaci mogu

prikupiti iz više zbirki digitalnih knjižnica - "spremišta" (engl. repository) - i zatim se učitati

u centraliziranu uslugu [2]. Rezultat je baza podataka koja sadrži metapodatke zapisa i

koja je izgrađena iz više povezanih spremišta. Zatim, dok korisnici pretražuju novu bazu

podataka i biraju zapise metapodataka koji ih zanimaju, usluga pruža mogućnost pregleda

odgovarajućeg objekta u izvornom spremištu.

OpenDOAR (engl. Directory of Open Access Repositories) je kontrolirani direktorij

akademskih repozitorija sa sadržajima u otvorenom pristupu koji prikuplja metapodatke

kako bi se omogućila kategorizacija i analiza podataka u spremištima [5].

2.1 OAI-PMH protokol

Postoje dvije vrste sudionika u OAI-PMH okviru: davatelji podataka (engl. data

providers) i davatelji usluga (engl. service providers). Primarna uloga davatelja podataka

je pohranjivanje podataka i upravljanje spremištem, a davatelja usluga kreiranje novih

sadržaja na temelju prikupljenih metapodataka.

Davatelji podataka su primarni vlasnici koji održavaju informacije te upravljaju

spremištem neke vrste, npr. tematskim ili institucionalnim. Da bi se klasificiralo kao

davatelj podataka OAI, spremište mora podržavati softversku aplikaciju koja omogućuje

da drugi sudionici u OAI skupno pretražuju njegove metapodatke, tj. spremište sadrži

softverski modul na svom poslužitelju koji na zahtjev isporučuje zapise metapodataka,

slijedeći pravila navedena u Protokolu za prikupljanje metapodataka (PMH) [2]. Spremišta

ne moraju osigurati svoje informacijske objekte dostupnima za prikupljanje, već samo

metapodatke koji ih opisuju.

4

Davatelji usluga skupljaju metapodatke (od davatelja podataka) i organiziraju ih

tako da korisnici mogu lako pretraživati veliku bazu podataka povezanih informacija koje

dolaze iz različitih izvora. Kombiniranjem skupljenih metapodataka stvaraju nove usluge.

PMH se može koristiti za široki raspon informacijskih resursa, tj. nije ograničen na

neku znanstvenu disciplinu i osmišljen je za rad s bilo kojim formatom informacija. OAI se

može koristiti za fizičke kolekcije i digitalne kolekcije. U digitalnim kolekcijama resursi

mogu biti tekst, fotografije, zvuk, animacija, videozapisi itd. Budući da PMH radi s

metapodacima i da postoje formati metapodataka za sve vrste informacija, njegov je

potencijalni prostor primjene vrlo širok.

2.1.1 OAI model

Slika 1 prikazuje osnovni način rada OAI-PMH. Davatelj usluga uzima zapise iz više

spremišta metapodataka pomoću sakupljača i sprema ih u svoju lokalnu bazu podataka.

Krajnji korisnici tada mogu pretraživati bazu podataka davatelja usluga koja objedinjuje

metapodatke od više pružatelja podataka. Zatim korisnici mogu pregledati originalne

dokumente (ili druge digitalne objekte) na temelju veza u zapisima metapodataka

preuzetih od davatelja usluga.

Slika 1. Primjer OAI modela [3]

5

U nastavku su objašnjeni najvažniji pojmovi vezani uz OAI model:

Davatelji podataka: OAI nastoji iskoristiti resurse postojećih spremišta pružajući

pomoć krajnjim korisnicima da otkriju dostupne informacije. Iako mogu postojati

spremišta stvorena posebno za uporabu u OAI, većina davatelja podataka već postoji i

koristi OAI-PMH kao sredstvo za povećanje vlastitog utjecaja. Bilo koje spremište može

postati davatelj podataka instaliranjem softvera koji sakupljačima (engl. harvesters)

omogućuje pristup njegovim metapodacima. Davatelji podataka trebaju konfigurirati

svoje OAI sučelje tako da nema negativnog utjecaja na njegove postojeće usluge, npr.

dopustiti da se velike sesije prikupljanja metapodataka odvijaju isključivo izvan radnog

vremena ili OAI softver postaviti na zasebnom poslužitelju.

Biti davatelj podataka u OAI u potpunosti je dobrovoljno. Ako davatelj podataka

izričito ne podrži OAI sučelje, nijedan sakupljač ne može dohvatiti njegove metapodatke

pomoću PMH-a. Po ovome se OAI-PMH razlikuje od općenitog weba u kojemu softverski

roboti mogu pretraživati stranice bez dobivanja dozvole od vlasnika poslužitelja.

Pružatelji usluga: U osnovi, pružatelji usluga preuzimaju metapodatke koje su

prikupili korištenjem PMH sakupljača za stvaranje informacijskih resursa ili portala od

interesa za zajednicu korisnika. Sakupljač pružatelja usluga će komunicirati sa spremištem

svakog davatelja podataka s kojim pružatelj usluga ima dogovor o prikupljanju

metapodataka, koristeći PMH za prikupljanje metapodataka zapisa. OAI-PMH sakupljač

analogan je internetskim robotima koji sustavno pronalaze i indeksiraju HTML dokumente

za web tražilice. Sakupljeni metapodaci se učitavaju u bazu podataka kojom upravlja

pružatelj usluga. Davatelj usluga zatim nudi sučelje za pretraživanje i preuzimanje čime

krajnjim korisnicima omogućuje pretraživanje metapodataka koje su prikupili od raznih

davatelja podataka. Metapodaci obično uključuju veze koje omogućuju korisniku da

pregleda cijele dokumente koji se nalaze u izvornim spremištima. Bilo koja postojeća

usluga može koristiti PMH za poboljšanje svojih usluga.

Nisu postavljena pravila mogu li pružatelji usluga naplaćivati svoje usluge ili ne.

"Otvoreno" nije sinonim za "besplatno". Činjenica da se metapodaci razmjenjuju

korištenjem otvorenih standarda ne utječe na to jesu li podaci plaćeni ili besplatni [4].

6

Usluge s dodanom vrijednošću: Resursi koje nude pružatelji usluga dodaju novu

dimenziju vrijednosti koja je veća od one koja je dostupna u pojedinačnim spremištima.

Najočitiji način dodavanja vrijednosti u skladišta leži u agregaciji. Svako pojedino skladište

uglavnom je usredotočeno na usko područje interesa, no jedan pružatelj usluga može

prikupljati metapodatke iz više spremišta kako bi stvorio informacijski resurs koji

obuhvaća mnoga područja. Korist za krajnje korisnike očitava se u tome što mogu

pretraživati jedan resurs kako bi otkrili informacije bez potrebe za pojedinačnim

pretraživanjem svih spremišta. Krajnji korisnik stoga ne mora unaprijed poznavati sve

pojedinačne spremište informacija koje bi ih mogle zanimati. OAI-PMH je asinkroni

protokol, tj. korisnici ne pretražuju izravno udaljene poslužitelje davatelja podataka, već

lokalnu bazu podataka pružatelja usluga koja pohranjuje prethodno sakupljene

metapodatke. Zbog toga je pretraživanje brže, čak i ako odabrani resurs treba pronaći na

udaljenom poslužitelju.

Treba napomenuti da pružatelj usluga nudi samo metapodatke svojih davatelja

podataka. U većini slučajeva korisnik će pretražiti poslužitelj pružatelja usluga i zatim se

povezati s izvornim poslužiteljem davatelja podataka radi pregleda stvarnih podataka.

Metapodaci: PMH radi s metapodacima na vrlo fleksibilan način. Standard

predviđa da davatelji podataka moraju ponuditi metapodatke barem u nekvalificiranom

Dublin Core formatu. Nekvalificirani Dublin Core je standard za opis metapodataka

resursa koji se sastoji od 15 osnovnih elemenata [3]. Jedna od rijetkih odredbi je da svaki

zapis metapodataka mora imati identifikacijski broj koji je jedinstven u spremištu. Iako

standard određuje nekvalificirani Dublin Core format, grupe davatelja podataka i

pružatelji usluga mogu se složiti s korištenjem drugih formata metapodataka koji su

prikladniji njihovim disciplinama ili vrstama sadržaja, primjerice MODS (engl. Metadata

Object Description Schema) format koji sadrži više podataka od Dublin Core formata te je

predviđen za bibliografsku primjenu. U OAI sustavima korišteni su brojni formati

specifičnih metapodataka, uključujući MARC, EAD (Encoded Archival Description), TEI

(Text Encoding Initiative), IMS (Instructional Management System) i drugi.

7

2.1.2 Prijenos podataka

PMH je zamišljen kao vrlo jednostavan protokol koji se može implementirati s

minimalnom količinom programiranja. Većina implementatora navodi da postojeće

skladište može postati OAI davatelj podataka koji koristi PMH sa samo nekoliko sati

programiranja. Postati pružatelj usluga nešto je tehnički zahtjevnije, ali još uvijek se može

postići umjerenim ulaganjem tehničkog napora. OAI nudi niz programskih modula

otvorenog koda za pomoć onima koji su zainteresirani da postanu davatelji podataka ili

davatelji usluga. Primjeri programskog koda za implementaciju OAI-PMH dostupni su za

Perl, Java, C++ i druge programske jezike.

Protokol određuje skup zahtjeva i odgovora koji se odnose na proces prijenosa

metapodataka s davatelja podataka na davatelja usluga. Protokol koristi prednosti

postojećih mrežnih protokola niže razine koji su već u širokoj upotrebi. PMH prenosi svoje

zahtjeve i odgovore putem HTTP protokola..

PMH je osmišljen za prijenos zapisa metapodataka s davatelja podataka na

davatelja usluga. Nije dizajniran za interaktivne upite pretraživanja. Ne podržava izbor

zapisa po autoru, temi i sl. Sastoji se od zahtjeva i odgovora koji skupno identificiraju i

preuzimaju zapise metapodataka, temeljene na datumima i jednostavnim skupovima.

Davatelj podataka može svoju zbirku zapisa metapodataka tretirati kao jedinstvenu

cjelinu ili je može podijeliti u skupove.

PMH specificira skup zahtjeva koji pružatelju podataka omogućuje interakciju sa

sakupljačima. Krajnji je cilj sjednice masovno prikupljanje podataka od davatelja podataka

na početnoj sesiji i zahtijevanje novih i promijenjenih zapisa u sljedećim posjetima. Neki

od zahtjeva i odgovora odnose se na identificiranje davatelja podataka te skupova i

formata metapodataka koje podržava. Zahtjevi vezani za isporuku zapisa mogu sadržavati

neobvezne parametre za vremenske oznake i skupove kako bi se obavilo selektivno

prikupljanje.

8

PMH specificira šest sljedećih zahtjeva:

1. Identify: Sakupljač traži od davatelja podataka da pošalje podatke kojim se

identificira.

2. ListIdentifiers: Sakupljač traži od davatelja podataka da pruži popis zaglavlja

zapisa koji udovoljavaju zahtjevu.

3. ListMetadataFormats: Sakupljač traži od davatelja podataka da pruži popis

formata metapodataka koje podržava.

4. GetRecord: Zahtijeva da se određeni zapis metapodataka prenese iz skladišta

davatelja podataka u sakupljač.

5. ListRecords: Koristi se za skupljanje zapisa iz spremišta. Sakupljač može

odrediti vrijednosti vremenske oznake i postavke za selektivno prikupljanje.

6. ListSets: Sakupljač traži davatelja podataka da pruži popis skupova definiranih

u skladištu.

Početni posjet sakupljača može uključivati prijenos velikog broja zapisa. Jedan od

problema PMH modela uključuje pitanje kako pružatelj usluga može dobiti velik broj

zapisa metapodataka od davatelja podataka bez preopterećenja sustava. Način prijenosa

zapisa metapodataka ostaje pod nadzorom davatelja podataka. PMH protokol uzima u

obzir da će davatelj podataka imati konfigurirane postavke vezane uz pitanja kada će

htjeti odgovoriti sakupljaču i koliko zapisa će isporučiti u određenom vremenu. PMH

uključuje kontrolni mehanizam koji se zove "token za nastavak" (engl. resumption token).

Poslužitelj davatelja podataka može u bilo kojem trenutku vratiti nepotpuni skup zapisa

kao odgovor na zahtjev uz izdavanje tokena za nastavak koji određuje kada se sakupljač

može vratiti.

Slika 2 prikazuje primjer prijenosa podataka između sakupljača i davatelja

podataka. Sakupljač prvo zahtijeva od davatelja da se identificira te prikuplja informacije o

dostupnim skupovima podataka i formatima metapodataka. Zatim selektivno dohvaća

zapise te, ako broj zapisa koji zadovoljavaju zadane kriterije premašuje granicu broja

zapisa koje davatelj može vratiti u jednom odgovoru, dobiva token za nastavak pomoću

kojeg serijski dohvaća preostale zapise.

9

Slika 2. Prijenos podataka između sakupljača i davatelja podataka

Format HTTP zahtjeva

OAI-PMH zahtjevi podnose se pomoću HTTP GET ili POST metoda. Korištenje POST

metode je u prednosti jer prilikom njena korištenja nema ograničenja u dužini

argumenata. Spremišta moraju podržavati i GET i POST metode. Za sve se zahtjeve koristi

isti osnovni URL. Osnovni URL određuje domaćina (engl. host), vrata (engl. port) i

opcionalno put (engl. path) HTTP poslužitelja koji se koristi kao skladište. Spremišta izlažu

svoj osnovni URL kao vrijednost baseURL elementa u odgovoru na Identify zahtjev. Pored

osnovnog URL-a, svi se zahtjevi sastoje od popisa argumenata ključnih riječi, koji imaju

oblik para ključ=vrijednost. Argumenti se mogu pojaviti u bilo kojem redoslijedu, a

višestruki argumenti moraju biti odvojeni znakovima &. Svaki OAI-PMH zahtjev mora imati

najmanje jedan ključ=vrijednost par koji određuje vrstu zahtjeva izdanu od strane

sakupljača. Prvi je ključ uvijek “verb“, a vrijednost mu je jedan od šest definiranih OAI-

PMH zahtjeva. Broj dodatnih ključ=vrijednost parova ovisi o argumnetima za pojedinačni

10

zahtjev. U nastavku su navedeni mogući ključevi i njihove vrijednosti:

• identifier - Ključ identifier služi za identificiranje pojedinačnog zapisa u

spremištu te je svaki identifikator u spremištu jedinstven i predstavlja samo

jedan zapis. Zahtjev ListIdentifiers daje popis svih identifikatora u spremištu

dostupnih za prikupljanje. Ključ identifier je obavezan argument prilikom

GetRecord zahtjeva. Sastoji se od tri dijela koja su najčešće odvojena

znakom “:”. Prvi je dio ime protokola (npr. oai), drugi identifikator

spremišta (npr. repozitorij.fer.unizg.hr) i treći jedinstveni identifikator

zapisa u spremištu čiji format spremište ili davatelj podataka mogu

proizvoljno odrediti (npr. fer_3847).

• metadataPrefix - Ključ metadataPrefix označava zahtijevani format

metapodataka (npr. Dublin Core) zapisa. Zahtjev ListMetadataFormats daje

listu podržanih formata metapodataka.

npr. &metadataPrefix=oai_dc - za Dublin Core format

• resumptionToken - Poslužitelj davatelja podataka može vratiti nepotpuni

skup zapisa kao odgovor na zahtjev uz izdavanje tokena za nastavak. Da bi

dohvatio sljedeći dio zapisa, naredni zahtjev mora sadržavati vrijednost

prethodno izdanog tokena. Token može imati određen rok trajanja koji je

naznačen kao expirationDate.

• from i until - Opcionalni ključevi from i until koriste se za vremenski

selektivno prikupljanje u ListRecords i ListIdentifiers zahtjevima. Prikupljači

mogu postaviti vrijednosti tih ključeva koristeći vremenske oznake da bi

dohvatili samo zapise koji su kreirani, izbrisani ili izmijenjeni unutar

specificiranog vremenskog intervala.

• set - Ključ set koristi se za selektivno prikupljanje temeljno na skupovima u

ListRecords i ListIdentifiers zahtjevima. Spremišta nisu obavezna podržavati

takav način prikupljanja. Postavljanjem set vrijednosti dohvatiti će se samo

zapisi koji imaju članstvo u specificiranom skupu.

11

Format HTTP odgovora

Kad sakupljač pošalje zahtjev, poslužitelj u obliku zapisa vraća niz skupova

elemenata XML-kodiranih metapodataka (naslov, autor, itd.) i identifikatora objekata koje

metapodaci opisuju. Zapis je tok bajtova kodiran XML-om kojeg vraća skladište kao

odgovor na zahtjev za metapodacima o stavki u tom spremištu. URL sheme metapodataka

identificira svaki format metapodataka pomoću prefiksa. Shema metapodataka je XML

shema koja se koristi kao test sukladnosti formata zapisa. Odgovori na zahtjeve

formatirani su u obliku HTTP odgovora s odgovarajućim poljima HTTP zaglavlja. Content-

Type zaglavlje za sve OAI -PMH odgovore mora biti text/xml.

Svi odgovori na OAI-PMH zahtjeve moraju biti dobro oblikovani XML dokumenti.

Kodiranje XML-a mora biti Unicode UTF-8. Moraju se koristiti reference znakova umjesto

referenci entiteta što omogućava da se XML odgovori tretiraju kao neovisni dokumenti

kojima se može manipulirati bez ovisnosti o deklaracijama entiteta izvan dokumenta.

Svi OAI-PMH odgovori imaju sljedeću formu koja je prikazana primjerom u tablici 1:

1. Prva oznaka je XML deklaracija koja ima verziju 1.0 i kodiranje UTF-8.

2. Ostatak sadržaja omotan je korijenskim elementom OAI-PMH koji ima tri atributa

koja definiraju XML imenski prostor (engl. namespace) i shemu.

3. Prva dva elementa u korijenskom elementu su:

a. responseDate - UTC oznaka datuma i vremena kad je odgovor poslan.

b. request - Označava na temelju kojeg je zahtjeva nastao navedeni odgovor.

Njegovi ključ=vrijednost atributi odgovaraju istim parovima zahtjeva.

4. Četvrti element korijenskog elementa ima isto ime kao i zahtjev na temelju kojega

je nastao odgovor. U slučaju da je došlo do pogreške, element će imati ime

“error”.

12

Tablica 1. Format OAI-PMH odgovora

1. <?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?> <?xml-stylesheet type="text/xsl" href="/oai2.xsl"?>

2. <OAI-PMH xmlns="http://www.openarchives.org/OAI/2.0/"

xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance"

xsi:schemaLocation="http://www.openarchives.org/OAI/2.0/

http://www.openarchives.org/OAI/2.0/OAI-PMH.xsd">

3. <responseDate>2020-03-24T15:06:12Z</responseDate>

<request verb="GetRecord">https://repozitorij.fer.unizg.hr/oai</request>

4. <GetRecord>

<record> [...] </record>

</GetRecord>

2. </OAI-PMH>

Zapis se vraća u obliku XML dokumenta kao odgovor na OAI-PMH zahtjev za

metapodacima. Primjer jednog zapisa prikazan je u Tablici 2. Zapis se nedvosmisleno

identificira kombinacijom jedinstvenog identifikatora stavke koju metapodaci opisuju,

prefiksom koji identificira format zapisa i datumom zapisa. XML zapis podijeljen je na

zaglavlje i metapodatke.

Zaglavlje sadrži jedinstveni identifikator stavke i nužna svojstva potrebna za

selektivno prikupljanje - datum kreiranja, izmjene ili brisanja zapisa te opcionalno setSpec

elemente koji govore o pripadnosti zapisa u skupove.

Metapodaci su sadržani u metadata odjeljku. OAI-PMH podržava stavke s više

formata metapodataka. Minimalni zahtjev za svako skladište je da podržava Dublin Core

format, a opcionalno može vraćati metapodatke i u drugim formatima.

13

Tablica 2. Primjer zapisa metapodataka

Zaglavlje <header>

<identifier>oai:repozitorij.fer.unizg.hr:fer_5172</identifier>

<datestamp>2019-06-06T08:05:04Z</datestamp>

<setSpec>fer_disertacije</setSpec>

</header>

Metapodaci <metadata> <oai_dc:dc xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"

xmlns:oai_dc="http://www.openarchives.org/OAI/2.0/oai_dc/"

xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance"

xsi:schemaLocation="http://www.openarchives.org/OAI/2.0/oai_dc/

http://www.openarchives.org/OAI/2.0/oai_dc.xsd"> <dc:title>Dynamic Adaptation of QoS Parameters for Networked Virtual

Reality Services</dc:title> <dc:title xml:lang="hrv">Dinamička prilagodba parametara kvalitete usluge za umreženu virtualnu stvarnost</dc:title> <dc:creator>Skorin-Kapov, Lea</dc:creator> <dc:subject>Network Virtual Reality</dc:subject> <dc:subject>Quality of Service (QoS) parameters</dc:subject> <dc:subject xml:lang="hrv">Umrežena virtualna stvarnost</dc:subject> <dc:subject xml:lang="hrv">parametri kvalitete usluge</dc:subject> <dc:subject>info:eu-repo/classification/udc/621.3(043.2)</dc:subject> <dc:description>With the increasing variety of access options being used to

access advanced services [...]</dc:description> <dc:description xml:lang="hrv">Raznolikost u obilježljima pristupnih uređaja i mreža pomoću kojih se pristupa naprednim uslugama umrežene virtualne stvarnosti [...]</dc:description> <dc:publisher xml:lang="hrv">Sveučilište u Zagrebu. Fakultet elektrotehnike i računarstva. Zavod za telekomunikacije.</dc:publisher> <dc:publisher xml:lang="eng">University of Zagreb. Faculty of Electrical

Engineering and Computing. Department of Telecommunications.</dc:publisher> <dc:contributor>Matijašević, Maja</dc:contributor> <dc:date>2004-07-08</dc:date> <dc:type>info:eu-repo/semantics/masterThesis</dc:type> <dc:type>text</dc:type> <dc:format>application/pdf</dc:format> <dc:identifier>https://repozitorij.fer.unizg.hr/islandora/object/fer:5172</dc:identifier> <dc:identifier>https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:168:115547</dc:identifier> <dc:language>eng</dc:language> <dc:rights>http://rightsstatements.org/vocab/InC/1.0/</dc:rights> <dc:rights>info:eu-repo/semantics/closedAccess</dc:rights> <dc:identifier>https://repozitorij.fer.unizg.hr/islandora/object/fer:5172/datastream/PDF

</dc:identifier> </oai_dc:dc> </metadata>

14

2.2 OpenDOAR direktorij

OpenDOAR (engl. Directory of Open Access Repositories) je usluga namijenjena za

unapređenje i podršku akademskim i istraživačkim aktivnostima globalne zajednice [5].

OpenDOAR održava sveobuhvatan popis institucionalnih i tematskih spremišta. Korisnici

usluge mogu analizirati skladišta prema lokaciji, vrsti, materijalu koji posjeduju i drugim

značajkama. Jedna od ključnih karakteristika OpenDOAR-a je da ove informacije koriste ne

samo korisnicima koji žele pronaći originalne istraživačke radove, već i pružateljima usluga

trećih strana, poput pretraživača ili usluga uzbunjivanja, kojima je potrebno jednostavno

korištenje alata za razvoj prilagođenih usluga pretraživanja koje odgovaraju određenim

zajednicama korisnika.

OpenDOAR prikuplja i pruža informacije isključivo na mrežnim lokacijama koje u

potpunosti prihvaćaju koncept otvorenog pristupa cjelokupnim tekstovnim resursima koji

su od koristi akademskim istraživačima [5]. Tako nisu uključena mjesta na kojima bilo koji

oblik kontrole pristupa onemogućuje neposredan pristup te se također odbijaju mjesta

koja se sastoje samo od metapodataka. Uobičajeno OpenDOAR navodi skladišta

publikacija jer je to osnovni sadržaj većine spremišta. Međutim, OpenDOAR također

navodi i druge vrste skladišta, npr. slika ili skupova podataka, osobito tamo gdje postoje

dovoljni metapodaci ili dokumentacija za ponovno korištenje materijala. Iako su u većini

slučajeva kompatibilna s OAI-PMH-om, spremišta navedena u OpenDOAR-u ne moraju

nužno zadovoljavati tu značajku. OAI-PMH se široko koristi za olakšavanje pretraživanja

materijala otvorenog pristupa, ali upotreba OAI-PMH nije sinonim za sam otvoreni

pristup.

OpenDOAR ima za cilj [5]:

• Istražiti akademska skladišta otvorenog pristupa i kategorizirati ih na

temelju lokacije, sadržaja i drugih značajki.

• Izraditi opisni popis spremišta otvorenog pristupa važnih za akademska

istraživanja.

• Krajnjim korisnicima pružiti opsežan i vjerodostojan popis pomoću kojega

15

mogu pronaći određene vrste ili pojedinačna spremišta.

• Dostaviti sveobuhvatan, strukturiran i održavan popis s jasnim protokolima

za ažuriranje i samoreguliranje kako bi omogućili razvoj popisa.

• Imati istaknutu međunarodnu ulogu u organizaciji i pristupu uslugama

skladišta otvorenog pristupa.

• Podržati nastojanja za otvorenim pristupom i zalaganje u institucijama i na

globalnoj razini.

16

3. OpenAIRE - europski projekt za

provedbu otvorenog pristupa

rezultatima znanstvenih istraživanja

OpenAIRE (engl. Open Access Infrastructure for Research in Europe) je H2020

projekt Europske komisije koji promiče provedbu otvorenog pristupa znanstvenim

publikacijama i istraživačkim podacima i gradi europsku znanstveno-istraživačku

infrastrukturu za pohranu, pronalaženje i ponovno korištenje rezultata istraživanja te na

taj način unaprjeđuje vidljivost rezultata istraživanja projekata Europske komisije [6]. Kao

ključna europska e-infrastruktura otvorene znanosti, OpenAIRE čini vrijedan doprinos

Europskom oblaku otvorene znanosti (engl. European Open Science Cloud, EOSC) koji ima

za cilj omogućiti znanstvenicima svih disciplina otvoren pristup digitalnim resursima,

funkcionalnostima i kompetencijama.

3.1. Otvoreni pristup

Otvoreni pristup (engl. Open Access, OA) odnosi se na praksu pružanja besplatnog

mrežnog pristupa znanstvenim informacijama krajnjem korisniku koje se mogu ponovo

upotrijebiti. Znanstveni se odnosi sve akademske discipline. U kontekstu istraživanja i

inovacija, “znanstvena informacija” može značiti:

1. recenzirani članci znanstvenih istraživanja (objavljeni u znanstvenim časopisima)

Otvoreni pristup znanstvenim publikacijama znači besplatan mrežni pristup bilo kojem

korisniku. Iako ne postoje zakonski obvezujuće definicije „pristupa“ ili „otvorenog

pristupa“ u ovom kontekstu, autoritativne definicije otvorenog pristupa nalaze se u

ključnim političkim deklaracijama uključujući Budimpeštansku deklaraciju iz 2002.

godine i Berlinsku deklaraciju iz 2003. godine [6].

Prema tim definicijama, "pristup" ne uključuje samo prava na čitanje, preuzimanje i

ispis, nego i pravo kopiranja, distribucije, pretraživanja, povezivanja i rudarenja

podataka.

17

Dva glavna načina otvorenog pristupa su:

A. Samoarhiviranje / "zeleni" otvoreni pristup - autor ili predstavnik arhivira

objavljeni članak ili konačni recenzirani rukopis u mrežno spremište prije,

istodobno ili nakon objave. Neki izdavači zahtijevaju da se otvoreni pristup odobri

tek nakon što protekne razdoblje embarga, tj. vrijeme zabrane besplatnog

pristupa.

B. Objavljivanje na načelu otvorenog pristupa / “zlatni“ otvoreni pristup - članak je

odmah objavljen s otvorenim pristupom. U ovom modelu troškovi objavljivanja

nisu na teret pretplatničkih čitatelja. Najčešći poslovni model zasnovan je na

jednokratnim plaćanjima autora. Te troškove, koji se često nazivaju i pristojbama

za obradu članaka (engl. Article Processing Charges, APC), obično snosi sveučilište,

istraživački institut ili agencija koja financira istraživanje. U drugim slučajevima,

troškovi objavljivanja otvorenog pristupa pokriveni su subvencijama ili ostalim

modelima financiranja.

2. istraživački podaci (podaci na temelju kojih su nastale publikacije, obrađeni i/ili

neobrađeni podaci)

Odnosi se na informacije, posebno činjenice ili brojeve, prikupljene kako bi se ispitali i

koji se smatraju osnovom za zaključivanje, raspravu ili proračun. U kontekstu

istraživanja, primjeri podataka uključuju statistiku, rezultate eksperimenata, mjerenja,

opažanja proizašla iz rada na terenu, rezultate ankete, intervjue, snimke i slike. Fokus je

na istraživačkim podacima koji su dostupni u digitalnom obliku. Korisnici mogu

besplatno pristupati, rudariti, reproducirati i širiti dostupne istraživačke podatke.

Slika 2 prikazuje grafikon odluka o otvorenom pristupu znanstvenim publikacijama

i istraživačkim podacima u širem kontekstu širenja i eksploatacije istraživanja [6]. U

kontekstu financiranja istraživanja, zahtjevi otvorenog pristupa ne podrazumijevaju

obvezu objavljivanja rezultata. Odluka o objavljivanju u potpunosti ovisi o korisnicima

financijske potpore. Otvoreni pristup postaje pitanje samo ako je objavljivanje odabrano

kao sredstvo širenja. Štoviše, pri odluci o komercijalnom iskorištavanju rezultata

istraživanja, npr. putem patentiranja, nema donošenja odluke o otvorenom pristupu.

18

Odluka o tome hoće li se objaviti u otvorenom pristupu dolazi tek nakon općenitije odluke

o izravnom objavljivanju ili traženju zaštite.

Slika 2. Grafikon odluka o otvorenom pristupu (slika preuzeta iz [6])

19

3.2 Europski oblak otvorene znanosti (EOSC)

Europski oblak otvorene znanosti inicijativa je Europske komisije da istraživačima,

znanstvenicima i tehnološkim stručnjacima osigura sredstva za suradnju na nekim od

najvažnijih svjetskih društvenih izazova [7]. EOSC predstavlja ključni aspekt jedinstvenog

digitalnog tržišta EU-a u smislu povećanja digitalizacije u društvu i stavljanja europskih

digitalnih sredstava na raspolaganje znanstvenicima kako bi se mogli suočiti s društvenim

izazovima s kojima se Europa suočava. EOSC je ključni element za postizanje optimalnih

uvjeta za ostvarenje navedenih ciljeva te mu je namjena osigurati usluge i podatke visoke

kvalitete za znanstvenike. Vizija EOSC-a zamišljena je 2015. godine, a službeno je

predstavljena u studenom 2018. godine, uz pristup početnim uslugama putem EOSC

portala. Europska komisija pruža financijsku potporu za provedbu EOSC-a projektima u

okviru Okvirnog programa EU za istraživanje i inovacije (Horizon 2020) [7].

Namjera EOSC-a je da postane europsko virtualno okruženje za 1,7 milijuna

europskih istraživača i 70 milijuna stručnjaka u znanosti, tehnologiji, humanističkim i

društvenim znanostima za pohranu, upravljanje, analizu i ponovno korištenje podataka u

istraživačke, inovacijske i obrazovne svrhe, kao i za podržavanje europske znanosti u

vodećoj globalnoj ulozi. Vizija EOSC-a glasi "dati Europi globalnu prednost u infrastrukturi

znanstvenih podataka i osigurati da europski znanstvenici iskoriste sve prednosti znanosti

utemeljene na podacima [8]." Inicijativa jača politike otvorene znanosti, otvorene

inovacije i politike otvorenog svijeta.

Ciljevi EOSC-a koji promiču ideju otvaranja europskih istraživačkih i inovacijskih

sustava kako bi se znanje stvaralo globalnom suradnjom su:

• poticati najbolje prakse globalne dostupnosti podataka i pronalaska podataka;

• pomoć u rješavanju pitanja pristupa i zaštite autorskih prava i privatnosti

podataka;

• omogućiti lakšu ponovljivost rezultata i ograničenje rasipanja podataka;

• doprinos razjašnjenju modela financiranja za generiranje i očuvanje podataka,

pripremajući tržište za inovativne istraživačke usluge.

EOSC koristi doprinos mnogih projekata (uključujući RDA Europe, EOSC-hub,

20

OpenAIRE, eInfraCentral i EOSCpilot) i diskusijskih grupa, od kojih svaka stvara vlastite

preporuke ili preferencije. EOSC neće zamijeniti postojeću infrastrukturu, već se oslanja

na nju i omogućava korisnicima da rade u više ekosustava zbog interoperabilnosti EOSC

sustava. Korisnicima EOSC predstavlja ulaznu točku za pronalaženje, pristup i korištenje

usluga iz raznih infrastruktura te je otvoren i za države izvan EU-a.

EOSC model predviđen je kao paneuropski savez podatkovnih infrastruktura

izgrađenih oko zajedničke jezgre za pružanje pristupa širokom spektru javno financiranih

usluga na nacionalnoj, regionalnoj i institucionalnoj razini i dopunskim komercijalnim

uslugama. Kako bi se izgradio ovaj savez utvrđeni su prioriteti EOSC-a [9]:

• okruženje: pregled postojeće istraživačke infrastrukture koja može sudjelovati u

EOSC federaciji;

• FAIR načelo: implementacija FAIR načela za podatke definiranjem odgovarajućih

zahtjeva za razvojem EOSC usluga kako bi se potaknula interdisciplinarna

interoperabilnost;

• arhitektura: definiranje tehničkog okvira potrebnog za omogućavanje i održavanje

EOSC federacije sustava;

• pravila sudjelovanja: oblikovanje pravila sudjelovanja koja će definirati

prava i obveze koji reguliraju transakcije između EOSC korisnika, pružatelja usluga i

operatora;

• održivost: davanje niza preporuka vezanih za implementaciju operativne, skalabilne i

održive EOSC federacije.

21

3.3 Uloga OpenAIRE-a u EOSC-u

Nijedna pojedina organizacija u nacionalnom okruženju nije u stanju ispuniti viziju

EOSC-a, stoga EOSC konvergira nacionalne strukture potpore u OpenAIRE, okupljajući sve

sudionike u suradnji. OpenAIRE je društveno-tehnička infrastruktura za znanstvenu

komunikaciju i otvorenu znanost koja podupire otvorenu znanost na nacionalnim

razinama kroz mrežu stručnjaka iz ključnih nacionalnih organizacija (Nacionalni stolovi

otvorenog pristupa - NOAD) putem kojih se educiraju sadašnji i budući znanstvenici.

Mreža OpenAIRE-a od 34 NOAD-a središte je kreiranja politike i pružanja obuke i usluga

[10].

Na tehničkoj razini, OpenAIRE čini niz inovativnih usluga koje pokreće Graf

otvorene znanosti - jedinstveni, veliki i interoperabilni skup znanja i rezultata istraživanja

koji promiče otkrivanje i odnose među predmetima istraživanja. OpenAIRE-ove B2B (engl.

Business to Business) - poslovanje prema tvrtkama - i B2C (engl. Business to Consumer) -

poslovanje prema klijentu - usluge sastoje se od uslužnog sloja, sloja interoperabilnosti

podataka i sloja interoperabilnosti pristupa. Prikupljajući znanje iz različitih izvora

podataka, OpenAIRE također igra ulogu u promociji interoperabilnosti - putem svojih

tehničkih smjernica - što zauzvrat olakšava integraciju različitih skupova podataka radi

otkrivanja u EOSC-u. OpenAIRE ima za cilj približiti uspostavljene i buduće oblike

znanstvene komunikacije EOSC-u i učiniti ga značajnim svakom pojedinom istraživaču u

Europi. OpenAIRE se prvenstveno fokusira na B2B procese, no važan dio njegove

infrastrukture čine ljudi i lokalne istraživačke strukture.

OpenAIRE doprinosi različitim komponentama EOSC-ovog strateškog plana

provedbe te pritom koristi postojeću nacionalnu znanstvenu komunikacijsku

infrastrukturu kao pružatelje EOSC usluga. OpenAIRE gradi strukture otvorene znanosti

koje se bave svim razinama EOSC-a - nacionalnom, institucionalnom (ili tematskom) i

međunarodnom, uz korištenje trostranog pristupa - kreiranje politika i usklađivanje,

obuka i usluge (B2B, B2C).

Institucionalna razina pruža provedbu i podršku istraživačima ondje gdje se

istraživanje odvija putem usluga (npr. spremišta) i detaljnih pravila. Na institucionalnoj

22

razini također se odvija obuka (npr. obučeno osoblje u knjižnicama i istraživačkom

uredu).

Nacionalna razina donosi pravila i zakonodavstvo (ako je potrebno) na razini

država članica i ima koordinacijsku ulogu - usklađivanje s lokalnim interesima,

osobitostima i ulaganjima, osiguravajući rad nacionalnih infrastruktura i njihovu

povezanost s EOSC-om.

Na međunarodnoj razini Europska komisija sa svojom digitalnom infrastrukturom

vodi i koordinira rad na provedbi politike i olakšava pristup uslugama. To uključuje i EU

agencije koji se nalaze u jednoj zemlji, ali ih održavaju više (npr. CERN).

Pravila i usklađivanje

Paneuropska OA platforma zahtijeva i tehnološku infrastrukturu, ali i političko

usklađivanje sudionika. Kao društveno-tehnološka mreža, OpenAIRE zahtijeva provođenje

politike kako bi tehnička rješenja bila usklađena s ljudskom infrastrukturom. Kulturnim

promjenama na velikoj skali potrebnim za stvaranje istinski otvorenog sustava znanstvene

komunikacije treba učinkovito zagovaranje i odgovarajući doseg. OpenAIRE je partnerstvo

više od 50 institucija koje rade na oblikovanju i provedbi učinkovitih politika OA i otvorene

znanosti, posebno usklađujući ih s onima Europske komisije. Mreža od 34 NOAD-a,

prisutna u svakoj zemlji EU-a i šire, postoji kako bi bila u kontaktu s istraživačima,

istraživačkim koordinatorima i donositeljima politika na lokalnoj razini [10].

Usluge

Da bi EOSC pružio otvorenu znanost, potrebno je:

• pružiti usluge za sve dionike uključene u životni ciklus istraživanja:

istraživači, pomoćno osoblje u RPO-ima, ulagači i kreatori politika,

• osigurati da su sve usluge povezane mehanizmom za objedinjavanje

podataka, omogućujući tako da i mali i veliki podaci budu sastavni dio

EOSC-a,

• ugraditi usluge na institucionalnoj razini gdje se događaju istraživanja i

daje podrška,

• uzimati u obzir međunarodni kontekst, globalna istraživanja i znanstvene

komunikacijske infrastrukture.

23

Ključna dodana vrijednost EOSC-a je prepoznavanje zajedničkih karakteristika za

provedbu Otvorene znanosti među disciplinama te razvijanje i upravljanje uslugama na

horizontalni način kako bi se izbjeglo dupliciranje rada. Ključni korak defragmentacije u

EOSC-u je stvaranje međusobno povezanog grafa svih njegovih resursa: rezultata

istraživanja, tko ih je proizveo, uz čiju potporu, koristeći koja sredstva i usluge, koliko su

otvorena i pravedna i kako se koriste. OpenAIRE-ov graf otvorene znanosti, razvijen kao

decentraliziran, pouzdan i interoperabilan graf, temeljni je zajednički resurs EOSC-a koji

objedinjuje mnoge radove i usluge [10].

Obuka

Digitalne vještine i vještine Otvorene znanosti temelj su rada i budućnosti EOSC-a.

Jedna od najvažnijih prednosti EOSC-a je prilika da se kroz paneuropsku infrastrukturu za

koordinirano usavršavanje izgrade dugotrajni kapaciteti koji omogućuju pojedincima i

institucijama da ubrzaju zbivanja Otvorene znanosti. Namjera EOSC-a je razviti i

predstaviti robusnu i prožimajuću infrastrukturu za obuku i podršku. OpenAIRE donosi

usklađenost EOSC-ovom okruženju za obuku i podršku jer koristi jedinstveni potencijal i

plasman svojih NOAD-a, prisutnih u svakoj zemlji EU-a, radi obuke dionika i izgradnje

relevantne mreže podrške za istraživače i stručnjake. Program obuke se bavi trenutnim

nedostacima u vještinama i sadržaju te koristi „Train the Trainer“ pristup za izravnu obuku

i podršku.

3.4 Tehnička infrastruktura

S obzirom na raznolikost zahtjeva i poslovnih modela te potrebom za

fleksibilnošću, OpenAIRE arhitektura temelji se na principima „sustav sustava“ (engl.

System of Systems, SoS) arhitekture [10]. Integracija u SoS sustavima zasniva se na

inkrementalnom uvođenju i konvergenciji poštujući prakse zajednice. Općenito se

OpenAIRE može promatrati kao skup međusobno povezanih digitalnih resursa koji

omogućavaju protok podataka, (inteligentno) otkrivanje znanstvenih sadržaja i stvaranje

novih znanja homogeniziranim i sigurnim pristupom resursima koji prenose, pohranjuju i

analiziraju podatke. S pristupom koji se temelji na zajedničkim istraživanjima, predviđeno

je distribuirano i participativno okruženje s naglaskom na B2B dijeljenje podataka i pristup

resursima [10].

24

Tehnička infrastruktura OpenAIRE-a sastoji se od sljedećih slojeva koji su prikazani na slici

3:

Sloj usluga uključuje raznolike usluge razvijene i upravljane na istraživačkim,

nacionalnim ili institucionalnim infrastrukturama. To je jezgra decentraliziranog EOSC-a i

OpenAIRE-a koja odražava raznolikost lokalnih europskih praksi. Usluge se mogu svrstati u

temeljne usluge (skladištenje, računanje) i usluge koje omogućuju istraživanje (analitika,

objavljivanje, dijeljenje i otkrivanje).

Sloj interoperabilnosti sadržaja temelji se na okviru usklađenosti koji:

(i) diktira i primjenjuje pravila koja određuju kako se podaci objavljuju, dijele i ponovo

koriste na razini specifične discipline i na razini više disciplina. Ovaj višeslojni prikaz

podataka mora se uzeti u obzir prilikom izrade smjernica za interoperabilnost jer različite

discipline sadrže različite zahtjeve;

(ii) provodi Graf otvorenog istraživanja, tj. međusobno povezani prostor u kojemu svaki

istraživački rezultat dolazi sa svojim kontekstom (srodnim entitetima), porijeklom

(cjeloviti znanstevni put) te podacima o pristupu i korištenju.

Sloj interoperabilnosti pristupa osigurava jednoliko pružanje usluga i podataka u

EOSC-u. Kroz B2B mehanizam za dijeljenje i pristup donosi neregulativne mjere, npr.

preporučene standardne ugovorne uvjete za usluge i pristup podacima, specifikacije za

kvalitetu (certificiranje), sigurnost i privatnost (uključujući povjerenje i identitet) i

osigurava njihovu primjenu. Također podržava kategorizaciju (radi pojednostavljenja

pretraživanja), razvrstavanje (radi postizanja kvalitete), katalogizaciju (da bi se ponudilo

inteligentno otkrivanje) i masovnu podršku (engl. crowdsourcing) (za uključivanje

istraživača u aktivno sudjelovanje).

Sloj nadzora: Upotreba svih rezultata mora se pratiti bez obzira jesu li su u pitanju

politike, usluge ili podaci. OpenAIRE prikuplja i normalizira ove podatke za sve EOSC

usluge, odražavajući shvaćanje korisnika te doprinosi ukupnom nadzoru i procjeni u

istraživanjima.

25

Slika 3. Slojevi infrastrukture OpenAIRE-a (slika preuzeta iz [10])

26

4. Znanstveni repozitoriji u Republici

Hrvatskoj

Digitalni repozitoriji podrazumijevaju digitalna informacijska spremišta koja su dio

sveučilišnih ili drugih institucija, a odnose se na digitalne arhive intelektualnih proizvoda

koje su stvorili fakulteti, istraživački instituti i znanstvenici. Najpoznatiji digitalni

repozitoriji u Republici Hrvatskoj su Hrvatska znanstvena bibliografija CROSBI koja sadrži

podatke o radovima hrvatskih znanstvenika te DABAR (Digitalna Akademska Arhiva i

Repozitoriji) koja predstavlja ključnu komponentu e-infrastrukture u Republici Hrvatskoj

koja različitim ustanovama znanosti i visokog obrazovanja stvara potrebno pouzdano

radno okruženje za brigu o vlastitoj digitalnoj intelektualnoj imovini.

Za relativno malu akademsku i istraživačku zajednicu poput Hrvatske važno je

izgraditi nacionalnu suradničku infrastrukturu na različitim razinama i za različite svrhe.

Institucionalna skladišta posljednjih su dvadeset godina važna strategija postizanja

otvorenog pristupa i daju ključnu infrastrukturu za dugoročno očuvanje digitalnog

materijala. Osim HRČAK-ovog spremišta časopisa OA (s 415 časopisa OA) i hrvatske

znanstvene bibliografije CROSBI s više od 30 000 deponiranih cjelovitih radova, do 2015. u

Hrvatskoj je bilo samo 7 institucionalnih repozitorija [11]. Inicijativa za stvaranje

zajedničke platforme za digitalna spremišta za čitavu hrvatsku akademsku i istraživačku

zajednicu pokrenuta je u ožujku 2014. tijekom prve konferencije o Danima digitalnih

spremišta, a nacionalna infrastruktura za digitalna spremišta pokrenuta je u kolovozu

2015. DABAR je objavljen u kolovozu 2015. te ga od tada više od 130 institucija u

Hrvatskoj koristi za postavljanje svojih digitalnih spremišta za opis i pohranjivanje

digitalne imovine [11].

4.1 CROSBI repozitorij

Hrvatska znanstvena bibliografija CROSBI, koja na jednom mjestu okuplja cjelovitu

i sveobuhvatnu znanstvenu publicistiku hrvatskih istraživača, u prvoj je verziji objavljena

1997. od kada je u funkciji sve do danas kada sadrži podatke o više od 520.000 radova

hrvatskih znanstvenika [12]. Hrvatsku znanstvenu bibliografiju CROSBI dizajnirala je,

izradila, razvija je i održava Knjižnica Instituta Ruđer Bošković (sadašnji Centar za

znanstvene informacije). CROSBI je nastao s ciljem da se organiziraju informacije

27

relevantne za znanost i znanstvena istraživanja u Hrvatskoj te da se unaprijedi znanstvena

komunikacija i promocija hrvatskih znanstvenika i njihovih istraživanja. Osnovna ideja

Hrvatske znanstvene bibliografije je da se informacija o radu unese samo jednom, a

potom se razmjenjuje i koristi za različite namjene. S tim ciljem moguće je "jednim

klikom" doći do bibliografije radova određene ustanove, projekta, znanstvenog polja ili

pojedinog znanstvenika.

4.2 DABAR repozitorij

DABAR (Digitalna Akademska Arhiva i Repozitoriji) je nacionalni sustav digitalnih

repozitorija koji pruža infrastrukturu za učinkovito i pouzdano upravljanje digitalnom

imovinom hrvatskih visokih učilišta i istraživačkih institucija [13]. Unutar DABAR-a

ustanova ili istraživačka zajednica mogu besplatno dobiti institucionalno ili tematsko

digitalno spremište koje je spremno za prikupljanje, pohranu, organiziranje i dijeljenje

digitalnih objekata. Spremišta u DABAR-u dostupna su putem internetske domene

ustanove. Institucije imaju potpunu kontrolu nad sadržajem skladišta, pristupom i

pravima korištenja. Korištenjem DABAR-a ustanove dobivaju mogućnost objave sadržaja u

otvorenom pristupu te povećanje vidljivosti objavljenih sadržaja i same ustanove.

Od početka aktivnosti DABAR ima kontinuiranu podršku OpenAIRE zajednice.

Glavne aktivnosti su organizirane kroz radne skupine koje osiguravaju široku suradnju i

kontinuirani razvoj DABAR-a: opis metapodataka različitih vrsta digitalnih objekata,

kontroliranih rječnika i identifikatora, interoperabilnost, politike vezane za dugoročno

skladištenje, funkcionalnosti korisničkog sučelja, prava, obrazovanje i podrška. Sva OA

spremišta koja koriste DABAR infrastrukturu su registrirana u OpenDOAR i OpenAIRE [11].

DABAR nudi svim spremištima implementiranu podršku za prikupljanje

metapodataka putem OAI-PMH. OAI-PMH sučelje kompatibilno je s OpenAIRE

smjernicama za književna spremišta (v. 3.0) koja omogućuje upraviteljima spremišta da

registriraju skladište svoje ustanove kao davatelja podataka u OpenAIRE-u [14]. Pored

OAI-PMH, sva su spremišta implementirala REST API koji se može koristiti za automatsko

spremanje digitalnih objekata iz drugih sustava u spremište.

28

5. Povezivanje repozitorija koristeći Quilt CMS

Quilt CMS je sustav na kojem su zasnovane mrežne stranice Fakulteta

elektrotehnike i računarstvca. Razvija se na Fakultetu od 2001. godine te je moderna

platforma načinjena na tehnologijama otvorenog koda, koja podržava veliki broj načina

korištenja - od jednostavnog "portalnog" sustava do vrlo naprednog Intraneta s mnogim

integracijama s vanjskim aplikacijama poslovnog ili akademskog tipa [15]. Quilt CMS je dio

rješenja "e-Campus" koje je načinjeno specifično za potrebe akademskih građana i

institucija. e-Campus implementira integracije sa sustavima kao što su ISVU i AAI@EduHr,

s kojih prikuplja informacije o nastavi, djelatnicima i studentima fakulteta, sustavima za

udaljeno učenje, sustavom Google Apps za razmjenu dokumenata, kalendara i e-maila,

elektroničkim knjižnicama i drugim sličnim sustavima [15].

S ciljem promicanja djelatnika Fakulteta elektrotehnike i računarstva i njihovih

rezultata istraživanja, na mrežnim stranicama Fakulteta koje koriste Quilt CMS ostvaren je

modul koji povezuje mrežni portfolio pojedinog djelatnika s njegovom bibliografijom u

CROSBI i DABAR repozitorijima. Uz radove koji su pohranjeni u DABAR repozitoriju u

otvorenom pristupu generiraju se poveznice na cjelovite radove, a uz one koji nisu

pohranjeni dodana je mogućnost pohrane rada sa potrebnim popratnicim podacima koji

se preuzimaju iz CROSBI repozitorija.

Quilt CMS je modularan sustav koji se sastoji od portleta. Portlet je mrežno

bazirana komponenta koja obrađuje zahtjeve i generira dinamički sadržaj. Krajnji korisnik

portlet u osnovi vidi kao specijalizirano područje sadržaja unutar mrežne stranice. U Quilt

CMS sustavu napravljen je portlet naziva portfolio koji služi za prikazivanje portfolija

djelatnika Fakulteta. Cilj je ovoga rada unaprijediti postojeći portlet portfolio kako bi se

povezao s CROSBI i DABAR repozitorijima te kako bi se portfoliji djelatnika automatski

generirali s pripadajućim poveznicama na cjelovite radove u otvorenom pristupu.

Unaprijeđenje će se očitovati u dohvaćanju podataka o radovima iz CROSBI repozitorija,

generiranju poveznica na radove u DABAR repozitoriju te mogućnosti djelatnika da

jednostavno prenesu i pohrane podatke i rad iz CROSBI u DABAR repozitorij ako već nije

pohranjen.

29

5.1 Funkcionalni zahtjevi

U ovom poglavlju opisani su i dokumentirani dijelovi sustava, dionici sustava te

funkcionalni zahtjevi sustava koji su implementirani. Osobe koje imaju interes u ovom

sustavu, odnosno dionici sustava su:

• djelatnik Fakulteta

• vanjski korisnik sustava (u daljenjem tekstu korisnik).

Svaki aktor, ovisno o ulozi unutar sustava, zahtjeva od sustava određene

funkcionalnosti. Postoje dvije vrste aktora, inicijatori i sudionici. Inicijatori pokreću

procese u sustavu, dok sudionici samo sudjeluju u izvođenju zahtjeva. U ovom sustavu

djelatnici i korisnici su aktori koji iniciraju najveći broj funkcionalnih zahtjeva. Oni imaju

glavnu ulogu unutar sustava jer djelatnik pohranjuje radove, a korisnik ih pregledava.

Aktori, njihove uloge i svrha:

• djelatnik, inicijator

• pokreće prijenos i pohranu podataka o radu iz CROSBI-ja u DABAR

• korisnik, inicijator

• pregledava radove djelatnika

• poslužitelj, inicijator

• periodično dohvaća podatke o radovima iz CROSBI i DABAR repozitorija

• dinamički generira poveznice na radove djelatnika iz dostupnih podataka

• DABAR repozitorij, sudionik

• pruža podatke o radovima djelatnika

• CROSBI repozitorij, sudionik

• pruža cjelovite radove djelatnika

• pruža podatke o pravima pristupa na rad djelatnika

• baza podataka, sudionik

• pohranjuje podatke o radovima

30

Opis obrazaca uporabe

Obrasci uporabe (engl. use-case, UC) koriste se da bi se prikazalo ponašanje

sustava i dijelova sustava na način vidljiv djelatniku i korisniku sustava. Slika 4 prikazuje

funkcionalne zahtjeve oblikovane u obrasce uporabe te potom grafički prikazane pomoću

dijagrama obrazaca uporabe.

• UC1 – Djelatnik prenosi podatke iz CROSBI-ja u DABAR i pohranjuje rad

- Glavni sudionik: djelatnik

- Cilj: prijenos podataka iz CROSBI-ja u DABAR i pohrana rada

- Sudionici: poslužitelj, CROSBI repozitorij, DABAR repozitorij, baza podataka

- Preduvjeti: zapis o radu postoji u CROSBI repozitoriju, djelatnik ima prava

pohrane na DABAR repozitoriju

- Željeni scenarij:

i. Poslužitelj dohvaća podatke o radu iz CROSBI repozitorija i sprema ih u bazu

podataka

ii. Djelatnik se logira na DABAR repozitorij

iii. Djelatnik na vlastitoj stranici portfolija odabire opciju Dodaj rad za odabrani

rad

iv. Poslužitelj preusmjerava djelatnika na DABAR stranice za automatski prijenos

podataka

- Mogući drugi scenarij:

i. Djelatnik odabire rad čija vrsta nije podržana za automatski prijenos

ii. Poslužitelj javlja poruku o pogrešci

• UC2 – Korisnik pregledava odabrani cjeloviti rad

- Glavni sudionik: korisnik

- Cilj: pregled cjelovitog rada

- Sudionici: poslužitelj, DABAR repozitorij, baza podataka

- Preduvjeti: cjeloviti rad je dostupan u otvorenom pristupu u DABAR repozitoriju

- Željeni scenarij:

i. Korisnik otvara stranicu portfolija djelatnika

32

5.2 Arhitektura sustava

Slika 5 prikazuje arhitekturu sustava. Korisnik komunicira sa sustavom preko

korisničkog sučelja koje je izrađeno pomoću mehanizama predložaka za prikaz (engl.

template engine). Glavna komponenta je Quilt CMS unutar kojega se nalazi portlet za

kreiranje portfolija djelatnika koji komunicira s predloškom te dinamički generira sadržaj

kojim se predložak popunjava. Portlet podatke dohvaća iz CROSBI i DABAR repozitorija,

sprema ih u bazu podataka te na temelju njih generira sadržaj kojim se popunjava

predložak. Komunikacija između portleta i repozitorija ostvarena je HTTP protokolom.

Slika 5. Arhitektura sustava

33

Slika 6 prikazuje relevatne tablice u bazi podataka. Djelatnik u sustavu ima

identifikatore bibcode i isvu_code. bibcode označava matični broj znanstvenika koji je

dobiven registracijom pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, a isvu_code

označava identifikator djelatnika u ISVU (Informacijski sustav visokih učilišta RH).

Tablica bibliography sadrži podatke o pojedinim radovima koji imaju vlastiti

bibliography_id u bazi podataka. Svaki rad ima pohranjene osnovne atribute kao što su

naslov, autori, grupa, godina, kljucne_rijeci, ISBN i ISSN identifikatori (ako je primjenjivo)

itd. Zapisi za koje je ustanovljeno da su pohranjeni u DABAR repozitoriju imaju popunjen

atribut dabar_id koji je identifikator rada u DABAR repozitoriju.

Tablica portfolio_bibliography povezuje pojedinog djelatnika s njegovim

radovima. Sadrži ključeve bibcode i bibliography_id koji se referenciraju na identifikator

portfolija (tj. djelatnika), odnosno na identifikator bibliografske jedinice (tj. pojedinog

rada).

Slika 6. Dijagram baze podataka

34

Korištene tehnologije

PHP

PHP je skriptni programski jezik otvorenog koda koji se izvršava na poslužiteljskoj

strani te služi za dinamičko generiranje HTML koda [16]. Razvijen je na način da je

posebno prilagođen razvijanju mrežnih stranica te je brz i fleksibilan. Pomoću PHP-a se

HTML stranica kreira na poslužitelju prije nego što je poslana klijentu popunjena

dinamičkim sadržajem. PHP nudi integraciju s mnogim poznatim bazama podataka kao

što su MySQL, PostgreSQL i Oracle.

Smarty

Smarty je besplatan mehanizam predložaka (engl. template engine) otvorenog

koda za PHP koji olakšava odvajanje prezentacijskog sloja (HTML / CSS) od logike

aplikacije koju čini PHP kôd [17]. Svrha Smartyja je dopuniti PHP, a ne ga zamijeniti.

Među glavne značajke Smartyja spadaju omogućavanje brzog razvoja, odvajanje

prezentacije od aplikacijskog koda, brzo i jednostavno održavanje, lako razumljiva

sintaksa za koju nije potrebno PHP znanje, fleksibilnost koja omogućava prilagođeni

razvoj te sigurnost jer je izoliran od PHP-a.

35

Komunikacijski dijagram

Slika 7 prikazuje komunikacijski dijagram. U sustavu postoje tri glavna procesa

razmjene poruka između korisnika i komponenti.

Prvi proces služi za dohvaćanje podataka o radovima iz CROSBI repozitorija. U

koraku 1.1 Quilt CMS pokreće proces, u koraku 1.2 uspostavlja komunikaciju s CROSBI

repozitorijem te pretražuje radove po identifikatoru djelatnika te zatim u koraku 1.3

dobiva rezultate pretrage koje pohranjuje u bazu podataka.

Drugi proces služi za dohvaćanje podataka o radovima iz DABAR repozitorija. U

koraku 2.1 Quilt CMS pokreće proces, u koraku 2.2 uspostavlja komunikaciju s DABAR

repozitorijem te pretražuje radove po naslovu, ISSN i ISBN identifikatorima (koji su

dohvaćeni u prvom procesu), te zatim u koraku 2.3 dobiva rezultate pretrage koje

pohranjuje u bazu podataka.

Treći proces služi za prikazivanje poveznice na cjeloviti rad korisniku. U koraku 3.1

korisnik otvara stranicu portfolija djelatnika. U koraku 3.2 Quilt CMS dohvaća već

pohranjene podatke iz baze podataka te na temelju njih u koraku 3.3 od DABAR

repozitorija zahtijeva podatke o dostupnosti cjelovitog rada, a zatim mu u koraku 3.4.

DABAR vraća podatke. U koraku 3.5 Quilt CMS generira poveznicu na cjeloviti rad te ju,

zajedno s informacijama o pravu pristupa, prikazuje korisniku.

Slika 7. Komunikacijski dijagram

36

Format poruka

Korak 1.2

Poruka se prenosi između Quilt CMS-a i CROSBI repozitorija pomoću HTTP GET

zahtjeva navedenog oblika u kojemu {bibcode} označava identifikator djelatnika za

kojega se vrši pretraga.

https://www.bib.irb.hr/pretraga/?operators=and{bibcode}|text|author&export=csv

Korak 1.3

Datoteka dohvaćena u koraku 1.3 je CSV formata, sastoji se od XX stupaca, a svaki

redak opisuje jedan rad. Slika 8 prikazuje primjer dohvaćene datoteke s jednim radom.

Slika 8. Primjer CSV datoteke dohvaćene u koraku 1.3

Korak 2.2

Poruka se prenosi prenosi između Quilt CMS-a i DABAR repozitorija pomoću

HTTP GET zahtjeva navedenog oblika u kojemu {issn/isbn} i {naslov} označavaju

identifikator, odnosno naslov rada kojeg se pretražuje.

https://repozitorij.fer.unizg.hr/islandora/search/titles_smt%3A%28%22{naslov}%22%29

%20AND%20isbn_issn_smt%3A%28{issn/isbn}%29?export=csv

Korak 2.3

Datoteka dohvaćena u koraku 2.3 je CSV formata, sastoji se od XX stupaca, a svaki

redak opisuje jedan rad. Slika 9 prikazuje primjer dohvaćene datoteke s jednim radom.

Slika 9. Primjer CSV datoteke dohvaćene u koraku 2.3

37

Korak 3.3

Poruka se prenosi prenosi između Quilt CMS-a i DABAR repozitorija pomoću OAI-

PMH GetRecord zahtjeva navedenog oblika u kojemu {id} označava identifikator rada za

kojega se vrši dohvat.

https://repozitorij.fer.unizg.hr/oai?verb=GetRecord&identifier=oai%3Arepozitorij.fer.uni

zg.hr%3A{id}&metadataPrefix=mods

Korak 3.4

Poruka u koraku 3.4 je OAI-PMH odgovor u MODS formatu te je prikazan na Slici

10. Iz navedenog se odgovora dohvaćaju podaci o pravima pristupa na rad te dodatne

napomene vezane za autorska prava.

Slika 10. Primjer isječka odgovora u MODS formatu dohvaćenog u koraku 3.4

38

5.3 Korisničko sučelje

Slika 11 prikazuje sučelje za dodavanje rada u DABAR repozitorij. Klikom na gumb

„Dodaj rad“ pokreće se proces prijenosa rada iz CROSBI repozitorija. Navedena

funkcionalnost dostupna je isključivo djelatnicima na njihovom vlastitiom portfoliju te

administratorima sustava. Kako bi prijenos bio uspješan, preduvjet je da je djelatnik (ili

administrator) već logiran na DABAR repozitorij i da ima prava pohrane radova. Ako nije

logiran, sustav će ga preusmjeriti na stranicu za logiranje te će trebati ponoviti prijenos

klikom na „Dodaj rad“.

Slika 11. Sučelje za dodavanje rada u DABAR repozitorij

U trenutku pisanja ovoga rada podržan je automatski prijenos nekih vrsta radova.

Mapiranje vrsta radova iz CROSBI u DABAR repozitorij dano je u Tablici 3. Ako djelatnik za

prijenos odabere rad čija vrsta nije podržana za automatski prijenos, ispisuje se poruka o

pogrešci prikazana na Slici 12.

Slika 12. Poruka o pogrešci pri prijenosu

39

Tablica 3. Mapiranje grupa radova iz CROSBI u DABAR repozitorij

CROSBI DABAR

Uredničke knjige Knjige

Autorske knjige

Poglavlja u knjigama Poglavlja u knjigama

Radovi u časopisima Članci

Radovi u zbornicima skupova Radovi u zbornicima

Sažeci sa skupova Izlaganja na skupovima

Patenti

Nije podržan automatski

prijenos

Ocjenski radovi

Obrazovni materijali

Ostale vrste radova

Slika 12 prikazuje korisničko sučelje kako ga vidi korisnik koji pregledava portfolio

djelatnika. Ako su podaci o radu dostupni u DABAR repozitoriju, naslov rada ispisuje se

obojenim slovima te čini poveznicu na sam rad. Ako je cjeloviti rad dostupan u otvorenom

pristupu, prikazuje se ikona za dohvat rada. Prelaskom pokazivača preko ikone prikazuju

se podaci o pravima pristupa i dodatne autorske napomene koje su dostupne. Klikom na

ikonu otvara se cjeloviti rad.

Slika 12. Sučelje za dohvat cjelovitog rada

40

6. Zaključak

OpenAIRE je inicijativa u sklopu Europskog oblaka otvorene znanosti koju

podržava Europska komisija za promicanje otvorene znanosti u Europi kako bi se ubrzala

istraživanja i potaknule inovacije. OpenAIRE ima dvostruku jezgru: s jedne je strane dobro

organizirana i uspostavljena ljudska mreža, a s druge strane inovativna digitalna

infrastruktura. OpenAIRE-ova mreža znanja okuplja stručnjake iz istraživačkih knjižnica,

nacionalne e-infrastrukture, stručnjake za IT i podatke. U jezgri ove organizacije nalazi se

paneuropska mreža koja je sastavljena od Nacionalnih stolova otvorenog pristupa

(NOAD). Čine ju lokalni stručnjaci za otvorenu znanost prisutni u svim zemljama EU i šire,

koji rade na nacionalnoj i međunarodnoj razini na razvoju politika i pomažu istraživačima

u usvajanju prakse otvorene znanosti. Platforma OpenAIRE čini istraživanja dostupnima,

pristupačnima, interoperabilnima i ponovo upotrebljivima, omogućava jednostavno

izvještavanje o projektima povezujući rezultate istraživanja s informacijama o financiranju

i pruža alate za praćenje trendova otvorenog pristupa publikacijama i istraživačkim

podacima.

Modifikacijom postojećeg modula za Quilt CMS povezani su postojeći digitalni

repozitoriji CROSBI i DABAR, koji je povezan s glavnim europskim repozitorijem za objavu

radova u otvorenom pristupu – OpenAIRE-om. Modulu su dodane funkcionalnosti

pohranjivanja podataka dohvaćenih s CROSBI repozitorija te je omogućena komunikacija s

repozitorijem radova Fakulteta elektrotehnike i računarstva u okviru DABAR-a,

generiranje poveznica na radove koji svu već pohranjeni u njemu te pohrana radova ako

već nisu pohranjeni u DABAR-u, čime je povećana vidljivost i dostupnost produkata

znanstvenog rada djelatnika Fakulteta.

LITERATURA

[1] Bueno de la Fuente, G., What is Open Science? Introduction, posljednji pristup:

15.6.2020.

https://www.fosteropenscience.eu/node/1420

[2] The Open Archives Initiative Protocol for Metadata Harvesting, Official

Documentation, 2015., posljednji pristup: 15.4.2020.

http://www.openarchives.org/OAI/2.0/openarchivesprotocol.htm

[3] Chunxiao, X., Lizhu, Z., Zhiqiang, Z., Developing Tsinghua University Architecture

Digital Library for Chinese Architecture Study and University Education, Beijing, 2002.

[4] Melinščak Zlodi, I., Melinščak, M., OAI@AKM, 7. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture, Zagreb, 2004.

[5] OpenDOAR: The Directory of Open Access Repositories, posljednji pristup: 20.4.2020.

https://sherpa.ac.uk/projects/opendoar.html

[6] European Commission, DG for Research & Innovation: Guidelines to the Rules on

Open Access to Scientific Publications and Open Access to Research Data in Horizon

2020, v. 3.2, Bruxelles, 2017.

[7] EOSC Secretariat: Building the European Open Science Cloud, Bruxelles, 2020.,

posljednji pristup: 5.5.2020.

https://zenodo.org/record/3716192#.Xq671HUzZhG

[8] European Commission: European Cloud Initiative - Building a competitive data and

knowledge economy in Europe, Bruxelles, 2016.

[9] European Commission, EOSC Executive Board: European Open Science Cloud (EOSC)

strategic implementation plan, Bruxelles, 2019.

[10] European Commission - Manola, N., Rettberg, N., Manghi, P., Achieving Open Science

in the European Open Science Cloud: Setting out OpenAIRE's vision and contribution

to EOSC, Bruxelles, 2019.

[11] Stojanovski, J., Croatian national repository system DABAR & OpenAIRE, 2017.,

posljednji pristup: 18.6.2020.

https://www.openaire.eu/blogs/croatian-national-repository-system-dabar-

openaire-1

[12] O Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji (CROSBI), posljednji pristup: 18.6.2020.

https://www.bib.irb.hr/o-projektu

[13] Što je Dabar? posljednji pristup: 18.6.2020.

https://dabar.srce.hr/dabar

[14] DABAR – Interoperabilnost, posljednji pristup: 18.6.2020.

https://dabar.srce.hr/interoperabilnost

[15] Quilt CMS, posljednji pristup: 18.6.2020.

https://www.fer.unizg.hr/quilt-cms

[16] PHP Documentation, posljednji pristup: 28.6.2020.

https://www.php.net/manual/en/intro-whatis.php

[17] Smarty, posljednji pristup: 28.6.2020.

https://www.smarty.net/about_smarty

Omogućavanje distribuiranog otvorenog pristupa rezultatima znanstvenih istraživanja kroz povezivanje znanstvenih

repozitorija

Sažetak

Otvorena znanost predstavlja pristup znanstvenom procesu koji se temelji na suradnji i

širenju znanja pomoću digitalnih tehnologija i alata za suradnju te podrazumijeva širenje načela otvorenosti na cjelokupni istraživački ciklus i poticanje dijeljenja i suradnje u što ranijim fazama ciklusa. OpenAIRE je inicijativa u sklopu Europskog oblaka otvorene

znanosti koju podržava Europska komisija za promicanje otvorene znanosti u Europi kako bi se ubrzala istraživanja i potaknule inovacije. OpenAIRE ima dvostruku jezgru: s jedne je

strane dobro organizirana i uspostavljena ljudska mreža, a s druge strane inovativna digitalna infrastruktura. Repozitorij radova Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu koji je realiziran kroz Digitalne akademske arhive i repozitorije -

DABAR, povezan je s OpenAIRE-om. Na mrežnim stranicama Fakulteta elektrotehnike i

računarstva koje koriste Quilt CMS modificiran je postojeći modul kako bi se omogućila

komunikacija s DABAR i CROSBI (Hrvatska znanstvena bibliografija) repozitorijima.

Kljucne rijeci: interoperabilnost, digitalni repozitoriji, otvorena znanost,

OpenAIRE, OAI-PMH

Enabling Distributed Open Access to Research Results by

Interconnecting Scientific Repositories

Abstract

Open Science represents an approach to the scientific process based on

cooperative work and ways of diffusing knowledge by using digital technologies and

collaborative tools. Open Science is about extending the principles of openness to the

whole research cycle, fostering sharing and collaboration as early as possible. OpenAIRE is

an initiative within the European Open Science Cloud supported by the European

Commission to foster Open Science in Europe in order to accelerate research and boost

innovation. OpenAIRE has a dual core: it is both a well-established human network on the

one hand, and an innovative digital infrastructure on the other. Repository of the Faculty

of Electrical Engineering and Computing, University of Zagreb, which is realized through

Digital Academic Archives and Repositories - DABAR, is connected to OpenAIRE. The

existing portfolio module in Quilt CMS on the web pages of the Faculty of Electrical

Engineering and Computing has been modified to enable communication with DABAR and

CROSBI (Croatian Scientific Bibliography) repositories.

Keywords: interoperability, digital repositories, Open Science, OpenAIRE, OAI -

PMH