Upload
others
View
8
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
OmoguCiti Srbiji izlaz na more i stvoriti ddavu sa zapadnom granicom duboko na teritoriju Hrvatske, kako bi svi Srbi zivjeli u jednoj ddavi (tzv. velika Srbija), cilj je srpske politike vee od sredine 19. stoljeea. Stvaranjem Jugoslavija (prve i druge), u kojima su Srbi kao najbrojniji narod dominirali (posebice za vrijeme prve Jugoslavije), taj je cilj uglavnom bio ostvaren. Medutim, zelja dijela srpske politicke elite za potpunom dominacijom Srbije nad ostalim jugoslavenskim republikama, koja je javno izrazena sredinom 1980-ih, u konacnici je prouzrocila raspad Jugoslavije. Nairne, proces demokratizacije u komunistickim ddavama jugoistocne Europe, simbolicki povezan s rusenjem Berlinskog zida u studenom 1989., omoguCio je uvodenje visestranacja u jugoslavenskim republikama, ali i otvorio pitanje preuredenja Jugoslavije. Nakon provedenih visestranackih izbora, vodstva njezinih (pro)zapadnih republika Slovenije i Hrvatske izjasnila su se za veeu decentralizaciju ddave. Nasuprot tome, srbijansko vodstvo je ultimativno zahtijevalo strogo centraliziranu ddavu (veee ovlasti saveznih tijela, smanjenje prava republika), s prevlaseu najbrojnijeg (srpskog) naroda u njoj (po nacelu "jedan covjek, jedan glas"). Za ocuvanje Jugoslavije kao centralizirane drzave opredijelio se i vrh Jugoslavenske narodne armije ONA), ne skrivajuCi namjeru da, ako zatreba, svoje opredjeljenje nametne i oruzjem. Altemativa Jugoslaviji u kojoj ee dominirati Srbija, velikosrpskim ideolozima bilo je stvaranje jedinstvene srpske ddave ("velike Srbije") koja bi obuhvatila podrucje bivse Jugoslavije, otprilike istocno od linije Virovitica - Pakrac - Karlovac - Ogulin i dio Gorskoga kotara - Karlobag. Taj se cilj mogao ostvariti sarno vojnim putem, osvajanjem znatnoga dijela Hrvatske te Bosne i Hercegovine.
Izvori nedvojbeno pokazuju da je rat u Hrvatskoj 1991., a potom i u Bosni i Hercegovini uzrokovao kontinuitet velikosrpske politike. U ljeto 1991. srbijansko vodstvo je, uz pomoe JNA, provelo agresiju na Hrvatsku, a srpske snage su do kraja 1991. okupirale gotovo treCinu teritorija Republike Hrvatske, s ciljem da to podrucje pripoje Republici Srbiji i ostvare plan da "svi Srbi zive u jednoj ddavi". Bez oruzja i vojske, Hrvatska u ljeto 1991. nije mogla zaustaviti napredovanje nadmoenijeg neprijatelja. Ipak, Hrvatska nije porazena, a nakon ustrojavanja vlastitih oruzanih snaga i nakon sto je vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj odbilo sve mirovne inicijative Vlade Republike Hrvatske i medunarodnih cimbenika, Hrvatska je do kraja ljeta 1995. vojnim operacijama oslobodila najveCi dio okupiranoga teritorija. Preostali okupirani dio Hrvatskog Podunavlja ("istocna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem") konacno jevraeen procesom "mime reintegracije" do 15. sijecnja 1998. godine.
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Oomovinskog rata utemeljen je kao javna znanstvena ustanova i specijalizirani arhiv radi prikupljanja arhivskoga gradiva iz toga razdoblja. U skladu s Cinjenicom da "jedna fotografija govori vise od tisueu rijeCi", posebno mjesto medu prikupljenim gradivom pripada fotografijama . Njihovom prezentacijom prizori iz 00-movinskog rata cuvaju se od zaborava, a javnost dobiva uvid u razmjere stradanja ljudi i materijalnih dobara. Ratne fotografije Martina Grgurovca, koje svjedoce 0 razaranju Vinkovaca i okolice u razdoblju od 1991. do 1995., odnosno 0 stanju na tom podrucju do 1997., u ovoj fotomonografiji popraeene su dijelovima iz njegova dnevnika.
Ante Nazor