BILJEŠKE S PREDAVANJA (Metelko)

PRAVNA ZNANOST I NJEZINA DIOBA(Opća teorija prava i države)

Pojam - u rečenicu staviti bitne elemente pojma, definicija. Prvo definirati širi pojam u koji taj pojam spada zatim odrediti po čemu se taj pojam razlikuje od ostalih.Pravna znanost je društvena znanost koja ima za objekt svog istraživanja državu i pravo tj. postanak, razvitak, prestanak i funkcioniranje.Pravna znanost je pojam koji u sebi sadrži čitav niz posebnih pravnih znanosti. Sve te posebne znanosti možemo razvrstati u 3 velike skupine:1. posebne povijesne pravne znanosti (konkretna država i prava)2. pozitivno pravne posebne pravne znanosti (konkretna u ovom trenutku)3. opće teorijske posebne pravne znanosti

Znanost koja se za objekt izučavanja imaju 1 ili više konkretnih država očo šrava koji su u određenom povijesnom razdoblju postojale i pravno obvezivale a danas više ne postoje i pravno ne obvezuju na određenim geografskim prostorima: npr. posebna pravna znanost rimskog prava izučava se rimska država i rimsko pravo ili npr. egipatska.Pod pozitivnim pravom i ius pozitivom razumijevamo o onom pravu što je trenutno važeće pravo u nekoj državi npr. upravno, kazneno pravo.Tu spada npr. filozofija prava. One posebne pravne znanosti koje se ne bave konkretnom državom i pravom nego imaju za objekt one elemente koji su bitni za državu i pravo, koji su zajednički svim državama i pravima bez obzira jesu li bili u prošlosti ili vrijede i danas.To je najopćenitiji pravni predmet - OPĆA TEORIJA PRAVA I DRŽAVETeorijski predmet koji se bavi izučavanjem bitnih obilježja prava i države koji su zajednički svim pravima državama.To je uvodni predmet koji olakšava pristup i razumijevanje svih drugih pravnih znanosti. Zamišljen je kao temeljni predmet.

ELEMENTI DRŽAVE

Država je polivalentna tj. sastavljena je od više elemenata, prema klasičnoj teoriji 3 elemnta:1. državni teritorij2. pučanstvo (stanovništvo)3. vlast4. pravni poredak i pravni sustav (pravo) (prema nekima i ovo spada)

Naime država i pravo nisu statičke pojave, nego dinamičke, jer one se neprestalno razvijaju i u tom razvoju one se mijenjaju, a u tom mijenjanju moguće je da ispolje danas neka nova obilježja, koja jučer nisu imali

1. Državni teritorij - trodimenzionalni pojam jer se veže uz 3 dimenzije- dužina (površina) ZEMLJINA UNUTRAŠNJOST - zemljišna površina seže do središta zemlje bez obzira da li se može doprijeti, dubina – ZRAČNI PROSTOR - u vis (nije precizno određeno ali seže dokle i klasične letjelice)(npr. satelit nije povreda teritorija)Zemljišna površina: teritorijalno more i unutarnje morske vode. Što je to državni teritorij? Postoje različite teorije:1. Teorija vlasništva. (eigentumstheorie) Država ima na svom teritoriju prava kao da je nekretnina. (To je bilo prihvaćeno u vrijeme kada je npr SAD od Francuske kupio Lauisianu, u njoj je i danas na snazi europski pravni sustav). Danas nije to više vladajuća teorija.2. Teorija svojstva. (eigenschaftstheorie) Državni teritorij je bitno svojstvo države. Promjenom teritorija prestaje država. Nije prihvaćeno3. Teorija prostora (raumstheorie)4. Teorija kompetencije (mjerodavnosti), (kompetenztheorie)Državni teritorij je prostor isključive nadležnosti, na njemu se odvija suvremenost države. Ovo je danas vladajuća teorija. Kada država izgubi teritorij onda ona ne postoji jer nema bitni element. Prema međunarodnom pravu ratna okupacija dijela teritorija ne znači da je ta država nestala. Okupacija se smatra provizorijem - tj. privremenim stanjem, konačno stanje se određuje tek mirovnim sporazumom.Državni teritorij je područje koje geografski ne mora biti jedinstven nego samo pravno (pr. Br. Indija, koja je podjeljena: Indija (Hindusi) i Pakistan (Muslimani)

Po međunarodnom pravu kada je u pitanju zrakoplov ako je vojni (ratni) onda smatra teritorijem onu državu čiju zastavu nosi pa (se) ne može ulaziti bez dozvole u tuđi zračni prostor.Kada je u pitanju putnički, kada se nalčazi u zračnom prostoru druge države onda se smatra da je to njegov teritorij.Ratni brodovi vrijede isto kao i za ratne avionePutnički brod kada uđe u tuđi teritorij, onda se smatra djelom toga teritorija i mora poštovati zakon te države gdje se čin zbio.Konzultatska predstavništva - dugo je vrijedila teorija eksterijaliteta. Diplomsko predstavništvo iz jedne države u drugoj - priznaju se privilegije jer se smatra da je predstavništvo one države na teritoriju šiljateljice npr. veleposlanstvo u SAD-u od Hrv. je na Hrv. teritoriju. Danas ovo ne vrijedi nego se prihvatila odluka Bečkog kongresa. Važno je da li se radi o diplomatu i tehničkoj osobi. Svi imaju privilegije ali različitog opsega. Određene imaju privilegije i imunitete, ali tijelo (u ovom slučaju sabor) se toga može odreći.- Granice se moraju odrediti sporazumom. Granica nije crta već ploha koje ide kroz središte zemlje i u vis. S obzirom kako je naznečena u ugovoru razlikujemo prirodne i ugovorne granice.Prirodna je ako je ugovorom o razgraničenju određena nekim prirodnim fenomenom (npr. Andama, planina). Kada su u pitanju planinski lanci jedna metoda je 1) povlačenje crte koja spaja najviše dijelove. Druga metoda je 2) metoda razvođa rijeka. Znači da sve ono što pripada jednom slivu ide drugoj državi (npr. Čile i Argentina).Kada bi se primjenile obe metode primjetilo bi se da se može doći do različitih metoda tako da u ugovoru nije dovoljno naznačiti da samo planina razdvaja nego treba reći i metodu.Kada je riječ o rijekama važno je da li je plovna ili neplovna.

Ako je neplovna važan je pojam akvidistancije što znači da granica ide zamišljenom crtom na kojoj su točke jednako udaljene od dviju strana.

Kada je rijeka plovna onda granica ide Thaluegom to je crta koja ide najdubljim dijelom toka rijeke.

Ugovorom može biti određeno da cijela rijeka pripada jednoj državi a ako ne postoji onda se koristi ekvidistancija i Thalmeg.Ako nema prirodne granice onda se prem dogovoru cijeli tako od npr. dvije države mogu dijeliti jedno polje. Ovo se sve tiče kopnenog dijela teritorija, ali neće države imaju i morsko dno.

nacionalna jurisdikcija - potpuna jurisdikcija - djelomična jurisdikcija

Prostor pod nacionalnom jurisdikcijom obalne države

Pod državni dio spada kopno ali i unturanje vode i tertorijalno more -potpuna jurisdikcija-Po djelomičnom jurisdikcijom spada: vanjski pojas, pikontinentsko prostranstvo.

Hugo Grotius, postala njegova teorija o prirodnom pravu dominatna, Nizozemac"De jure belli poas" - njegovo djelo gdje je razradio tu teoriju smatra se ocem suvremenog međunarodnog prava.U njegovo vrijeme postoji samo kopno i teritorijalno more dugo 3 morske milje. U toj teoriji dominira kopno nad morem pa se od tada prati tendencija proširivanja vlasti sve više na more jer je tamo otpor najslabiji. Tada se postavlja piatnje odakle mjerit te tri milje. U prošlom st. bile su 2 značajne konf. o pravu mora.

- ŽENEVSKA (konferencije) o pravu mora, uređena sa nekoliko konvencija- 1982. konvencija o pravu mora

U Ženevskoj uveden je pojam unutarnje vode. To je ovaj dio mora koji se naslanja na, uz kopneni i koji je tako tijesno vezan u kopneni dio da je taj morski režim gotovo izjednačen s kopnenim. Spadaju: luke, pristaništa, mali zaljevi, uzšća rijeka.1991. Sud u Haagu, spor o ribolovu, s jedne strane UB, a s druge Norveška, Sud je prihvatio stajalište da je mjerodavna metoda povlačenja ravbnih crta koje spajaju najistaknutije točke najudaljenijih otoka, te crte označuju unutarnje vode.Teritorijalno more od polazne ili osnovne crte za mjerenje širine teeritorijlnog mora, a to je ili obalna crta za vrijeme oseke ili od crte unutarnjih voda ako ima otoka.Jedino nije bilo riješeno pitanje koja je širina teritorijalnog mora jer se nisu mogli sporazumijeti. Države su neke inzistirale da bude 3 morske milje, a neke su htjele 12 milja. Nakon kinvencije mnoge su države počele proglašavati velike teritorijalne pojase, neki čak od 200 milja. Tako je na konvenciji iz 1982. odlučeno da će širina biti najviše do 12 morskih milja.

Vanjski pojas- je dio otvorenog mora (a ne državnog teritorija) koji se naslanja na teritorijalni dio. Država može proglasiti vanjski pojas tako da sže najviše24 milje od obale (npr. teritorijalno 10 milja, a vanjski 14 milja). Država tu može nastaviti progon stranog vozila koji je započela na svojim vodama, ali ga tu može početi.

Epikontinetski (epikontinentalni) pojas - nije potpuno pod teritorijem nego samo djelomično. To nije pojas mora nego tu podrazumijevamo morsko dno i njegovu dubinu koji se proteže o teritorijalnog mora.

Država tu nema suvremenost ali ima isključiva suverena prava: istraživati i iskorištavati prirodna bogatstva živa i neživa morskog dna i dubine morskog dna. Tu se misli na sedentarne vrste, one koje su u kontaktu sa morskim dnom: spužve, jastozi, škoupi - žive nafta, plin, minerali - neživeKako je došlo do epikontinentalnog pojasa?Geografi su zapazili da nakon kopnenog dijela dolazi plićak pa onda kopno nagla pada.

SAD su prve proglasile epikontinetalni pojas i onda su mnoge zemlje slijedile taj primjer.Epikontinentski pojas: morsko dno od granice vanjskog moraDakle?U žen. konf. je rečeno da ide do dubine od 200m, a iznimno do veće dubine ako postoji mogućnost istraživanja.No veće zemlje nisu bile zadovoljne jer imaju strme obale (npr. Čile). Također to se pokazalo neprikladno jer je bilo teško odrediti 200m i tu istraživati. Međutim tehnologija je napredovala pa se može i dolje istraživati. Danas je drugi kriterij za određivanje epikkontinetskog pojasa, ne po dubini nego širini, tako da on seže do 200 morskoh milja u smijeru otovrenog mora računajući od osnove ili polazne crte za mjerenje širine teritorijalnog mora. Epikontinentalni pojas se proteže od teritorijalnog mora alise u tih 200 milja računa teritorijalno more. Može ići do 350milja ako se morsko dno može smatrati produžetkom kopnenog dijela.Epik. pojas spada državi po samom pravu, znači da država koji ima kopno onda ima i epik. pojas, ne treba ga proglašavati nego joj spada od početka.Isključiva gospodarska zona (IGP) je pojas mora, morsko dno i dubina morskog dna koja se proteže od vanjskih granica terit. mora u smijeru otvorenog mora makismalno do 200 morskih milja računajući od polaznih (osnovnih) crta za mjerenje širine teritorijalnog mora. Ta država im,a ne suverenost, nego isključiva suverena prava istraživati i iskorištavati prirodna bogatstva živa i neživaživa: ribe, jastozi, škampeneživa: nafta,plin, mineraliSpada pod određenu državu samo ako ga ona proglasi. Pravno ga ima proglasiti bez da ikog pita. Vrijedi ne do ab initia (od početka) nego od proglašenja. Istovjetno pravilo vrijedi za razgraničenje epikontinetalni pojas i isključ. gosp. pojasa.

RAZGRANIČENJE

- epikon. pojas- isto pravilo

- gosp. pojas

Ako država ima epikont. p. i proglasi gosp. p. je li se granica tih pojasa može preklopiti?

Najčešće se poklapaju, no moguće da se i ne poklapaju.

- unutarnje vode- državni teritorii

- teritorijalno more

Zaključivanje od većih zakona na more; orgumentom a maiori od minurs.RAZGRANIČENJE PROSTORA NAD NAC. JURISDIKCIJOM

Stalni međunarodni sud u Haagu - riješena sporove među državama i daje savjete.- UH - sjedište u H.J. međunarodni sud pravde tvori međunarodnog prava obuhvaćaju. Pravo izvora, međunarodni izvori koji čine međunar. konvekcijsko (ugovorno pravo), a postoji međunar. opće ili dočajno pravo - traži se da se pravni subjekti u određenim situacijama kroz duže vrijeme (tu je riječ o praksi država) - Praksa država!

2 opća načela prava poznata od civiliziranih naroda;a) prirodno - pravna (naravno pravna)b) pazitivistička

Pored pozitivnog prava postoji i naravno pravo koje ima svoj izvor ili u Bogu ili u prirodi ili prirodi stvari, on je izvan državne vlasti. Karakter da je ovo vječno, neprocijenjeno, statično i sadrži u sebi moralnost. Svaka pozitivna pravo mora biti uspoređeno sa naravnim. Kada je neko djelo pratimo pozit. pravu onda je to zlodjelo.Mala in se - zlodjelo samo po sebiPostoje određena načela prava koja su zajed. svim pravima, koje imaju određ. vrednost. Njih mora svako poz. pravo imati ako hoće biti pravo.Danas prevladava pozitivističko mišljenje; ona načela pozitivnog prava koja se zajednička svim glavnim pozitivnim pravnim krugovima svijeta - pravni krug europ. kontinenta. Postoji i angloamerički krug - to je precedentno pravo - presuda najviših sudova je konačna, ono je pravno - dovezna za sve slučajeve.Opća načela prava nalazimo u svim glavnim pravnim sustavima svijeta, ne u svim +, i to u internom (privatnom) pravu svih ge. pravnih sust. u svijetu.

2 pomoćna izvora (suspstitijarni) međunar. pravaa) sud. presudeb) naučavanje znamenitih experta (publicista) međ. prava

Kod međunar. sud. riješava spor , riješava ga po međunarodnom pravu.

- Ex aegno et bono - po načelima pravičnosti izvan prava (sud jer je za to ovlašten)- U međunarodnoj zajednici (subjektima) primjenjuje se međunarodno pravo

- Međunarodnopravni subj. je onaj koji je nositelj prava dužnosti u međunar. pravu - to su države, međunar. organizacije (kojima je poznat međunarodnopravni subjektivitet).Pojedinac nije subj. međunarodno pravo.

SUVERENOST - svojstvo vlasti, ona je vrhovna, pravno neograničena i neovisna na svom prostoru. Pravni subjekti koji su suvereni u državi, najse ne može suditit bez pristanka države tj. akko država ima suverene pravne subj. prema suđenju.

Crta ekvidistancije - tj. posebne okolnosti - crta na kojoj svaka točka je jednako udaljena od najbliže pole na jednoj i drugoj strani II. pravilo pravičnosti - sporazum. Prigodom razgraničenja morskog prostranstva treba uzeti u obzir čitav niz relativnih okolnosti da bi se došlo do pravičnog rješenja. Test pravičnog rješenja je test proporcionalnosti i to tako da se stvai u odnos veličina obalne crte svake drž. mjerena općim smjerom, razmjereno dužini obje države, svaka država dobiva veličinu srodnu tom prostoru. U jednoj regiji se primjenjuje

konvejansko, a u drugoj običajno pravo (pravilo). Crta ekvidistancije nije ni metoda, ni pravilo, ni načelo. Važa je test pravičnosti.U Hr. 3 spora razgraničenje u Dinarskom zaljevu, razgraničenje u Bolu, problem Neuma.

PUČANSTVO

Pučanstvo - sve pravne fizičke osobe koje spadaju pod vlast neke države

Vlastiti državljanin - one osobe koje su u osobitoj vezi s državom (imaju državljanstvo).Biti državljaninom države znači imati određena prava i dužnosti koja se veća što ih imaju oni koji nisu državlj. (npr. birati, biti biran, posjedovati nekretnine, dužnosti, služenje vojnom roku, plaćanje poreza).

Način stjecanja državljanstva

1. IUS SOLI - prava tlaPravni subjekt stječe državljanstvo neke države rođenjem na tlu neke države. Ovo načelo primjenjuju države s velikim imigracijama, pa se nastoji da se djeca imigranata stope s ostalima (Australija, Kanada).2. NAČELO SKLAPANJA BRAKAStječe se sklapanjem braka u toj državi. Negdje postoji da se udajom za stranca gubi državljanstvo vlastite države.3. IUS SANERI - pravo krviDržavljanstvo stječe osoba one države koje su državljani njegopvi roditelji.4. NATURALIZACIJOMNa temelju zahtijeva zainteresirane osobe pravnim aktom stječe državljanstvo te države pod uvjetom da su ispunjene određene pretpostavke, a to su da se relativno duže vrijeme neprekidno prebira na teitoriju te države i da se adaptirao tj. asimilirao u toj državi (na jezik, razvoje politike).5. SUKCESIJA DRŽAVA- univerzalna pravo prelaze na nasljednika- singularna- sukcesija nadomještenje jedne države (prednjica) drugom državom (sljedrucom) u međunarodno pravnim odnosima u pogledu određenog teritorija.

- 1978. prihvaćena Bečka konvencija o sukseciji međunarodnih ugovora- 1983. Bečka konvencija o sukc. državne imovine, arhiva i dugova- ovim konvencijama suksecije različitih država svedena su na 5 ugovora o suk. država.

1. UJEDINJENJE DRŽAVA

slika Ujedinjene države

2. PRIJENOS DIJELOVA TERITORIJA IZ JEDNE DRŽAVE U DRUGUslika Prijenos dijelova...

Staovništvo prestaje biti državljanima države A, a postoje državljanima države 3, ali im se daje pravo izbora da ostanu državljani države A i da pređu ako hoće na njezin teritorij.

3. RASPAD DRŽAVEslika Raspad države

Građani prestaju biti državljani države A, a postaju državljani ili B ili C ili D.4. ODVAJANJE JEDNOG DIJELA DRŽAVE Slika Odvajanje jednog djela države

Država A (prednjica) i dalje postoji ali je umanjena. Onaj tko se sukcesijom nalazi ns odcjepljenom dijelu nije više državljanin A.

5. Nastanak novonastale države i postupku kolonizacije. Dijelovi se odvajaju od matice i nastaju nove države.

Ovdje se primjenjuje Tabula rasa

Bipatridi - osobe koje imaju dvojno državljanstvo - imaju pravo u dvije države, ali i obveze.

Patridi (apoliti) - osoba koja nema državljanstvo ni jedne države, zagarantirana su im osnobna ljudska prava. Problem je što nemaju putovnicu pa je dopravljena Hausenova putovnica. Patrid može postati ako roditelj dolaze iz države INS SOLI, a rođen u državi po načelu INS SANGRI.. Svi državljani jedne države su pravno jednaki.

*Pravomoćnost - nije dopušteno ulaganje redovitog pravnog lijeka nego samo izvanrednimZakonitost- suglasnost materijalnog i formalnog.

3 VLASTSlika

Suverenost - bitno svojstvo državne vlastiTrebamo razlikovati pojam suverenosti i teoriju suverenosti. Drugo što trebamo razlikovati je činjenicu suverenosti. Pojam suv. i teoriju suv. krajem 16.st. prvi je najsustavnije razradio Jean Bodin u dijelu "Šest knjiga o republici".Svojstvo suverenosti kao činjenica postoji otkadd i država no pojam i teorija su razrađene u 16.st. Suverenost (pojam i teorija Bodena) su primjer kako jedna država nije nastala sama od sebe nego da bi poslužila kao pravnoteorijaska osnova za pol. borbu za vlast u okviru određene države. Po Bodinu da bi državna vlast bila doista država ,ora imati svojstva:1. vlast na svom teritoriju mora biti vrhovna ( ne smije na njezinom teritoriju postojati ni jedna druga vlast koja bi bila iznad ili bi joj bila ravna - to se zove VRHOVNIŠTVO).2. država mora biti pravno neograničena (ne postoji neka druga vlast koja bi joj postavljala ograničenja, to ne znači da može što hoće jer ona može sama sebe ograničiti tako da donese ustav, može sklopiti i međunarodne ugovore.(Postoji imperativna teorija prava po kojoj se cijelo pravo može svesti na imperative, zapovijedi. Pravne norme mogu biti i ovlašćujuće no to nije suprotno tome da je ona pravno neograničena).

- vlasništvo- naziva se unutarnja suverenost

- pravna neograničenost

3. neovisnost ili nezavisnost Očituje se u odnosima te državne vlastu u međunarodnim odnosima tj. ako prema ostalim državama nastupa kao jednak prema jednakima ova nezavisnost se još zove i vanjska suverenost.

Od Badina do danas smatra se da je država suverena ako ima i vanjsku i unutarnju suverenost.

Znamentina je (pogotov na našim prostorima) Brežnjeva teorija o ograničenoj suverenosti. Prema njoj neke države imaju samo unutarnju suverenost.

STRUKTURA PRAVA

- struktura nečega je sastav i građa- kada se govori o strukturi prava misli se na elmentneod kojih je sastavljeno pravo- sve teorije bi mogli svrstati u 3 velike teorije:1. Normativistička teorija2. Sociologističke teorije3. Teorije koje uspostavljaju ravnotežu između ove dvije teorije

Prva je sustav normi, pravnika bi trebale ineteresirat te norme. Ovo je najopširnija teorija, naziva se čistom teorijom prava.Haus Kelsen - ovdje možemo uvrstiti i pozitivističke teorije. Začetak normativističke teorije je u 5.st.pr.n.e. - prirodno pravo - ima svoj izvor u Bogu ili u prirodi stvari, a ne u državnoj vlasti. Obuhvaća ono načelo koje samo po sebi imaju unutarnju vrijednost, koja su moralna. Viši je od pozitivnog prava na hijerarijskoj ljestvici, pa pozitivističko mora biti u skladu s njim. Ono je apsolutno tj. vrijedi prema svima, vječno je nepromjenjivo, ono je univerzalno tj. vrijedi na svim prostorima.

Postoje 2 vrste zlodjela - mola in se (zlodjelo samo po sebi, protivno pozitivnom prirodnom pravu). Jedno je djelo zlodjelo samo ako je prekršilo prirodno pravo.Kelsen je bio protivnik fašizma, nacizma.

Hulleum crimen, nulla peno, prime legeNe može se nekoga progoniti zato što je počinio neko djelo slično onome koji se nalazi u kaznenom zatvoru, ako nema sve elemente kaznenog djela onda nije kazneno. Iznimka je bila u nacističkoj Njemačkoj, u Sovjetskom savezu i onim državama koje su slijedile njihov primjer, jedno vrijeme i ko nas.

2. Interesiraju ih odnosi koji spajaju pravo, pravnika bi trebali zanimati pravni odnosi.

3. Stvaraju ravnotežu između prva dva stajališta. Prvo jest sustav pravnih normi + pravni odnosi. Pravni poredak nije pravo ako ne utječe na pravne odnose tj. ako se ne realizira i postigne efikasnost.

PRAVNA NORMA - POJAM

Slika

Pravna norma je društvena norma koja je bitna sveza s pravnom i državnom vlašću.Za pravnu normu nije bitan sadržaj, oblik. To ne znači da uopće nije važno nego do samo oblikom i sadržajem ne možemo pravnu normu od ostalih normi.Nije bitno ni koliko će dugo biti na snazi.

Slika

Pravna vlast je širi pojam od državne vlasti.Za pravnu vlast bitno je: 1) njezina vezanost za državu; druge pravno stvaralačke čimbenike 2) njezina učinkovitost, djelotvornost, efikasnost.

Pravna vlast stvara pravnu normu na 2 način:1) izravno (direktno)2) neizravno (indirektno)

1. Kada pravna vlast stvori pravnu normu i pri tome joj daje sadržaj koji ne daje ni jednoj drugoj normi

2. Ako pravna vlast za sadržaj pravne norme uzima več neke postojeće društvene norme

Slika

Postoje neki dijelovi normi koji se preklapaju

Npr. (ne ubi - sadržaj i političke i moralne i religijske norme) Državna vlast donosi i provodi sanckije pravnih normi. Pravna vlast je ta koja određuje i prestanak pravne norme. Ono pravnu normu štti od određene društvene vrijednosti koje podiže na rang zakonskih vrijednosti.

Pravna vlast odlučuje koje će vrijednosti u društvu zaštititi pravnim normama. One koje zaštiti podiže na rang službenih druptvenih vrijednosti.Pravna vlast i sankcioniranje pravne norme tj. propisuje sanckiju za kršenje prave norme.Pravna norma je ona koja utječe na ponašanje, koja ne ostaje samo mrtvo slovo na papiru, koja se doista primjenjuje.Pravnu normu donosi adresant, a ona je upućena adresatima. Pravne norme s obzirom na sastav.Glavni dijelovi opće pravne norme: hipoteza, dispozicija, sankcija.Hipoteza je onaj dio opće pravne norme u kojoj se na apstraktan način predviđa i na tipičan način opisuje čitav niz budućih odnosa, slučajevi koji kada se dogode u budućnosti da se na taj slučaj primjeni pravna norma (Neko se djelo smatra krivičnim tek ako je ono unaprijed određeno zakonom i ako je određena kazna). Ako se djelo na apstraktan način predviđa moraju biti svi elementi ispunjeni inače to nije kazneno djelo.Dispozicija gdje središnji glavni dio pravne norme u kojoj je sadržan zahtjev adresanta (pravotvorca) upućen adresatu kako se imaju ponašati.Taj zahtjev može biti u različitim oblicima, kao nardba kao zabrana. Neki smatraju da ovdje možemo ubrojiti i ovlašćujuće pravne norme kao i definicije.Nema pravne norme bez dispozicije. Pravna norma ima redovito sankciju. Pod sankcijom razumijevamo one represivne mjere koje pravna vlast propisuje i primjenjuje protiv onog tko tu normu krši.- primarna dispozicija i sekundarna dispozicija

dispozicija sankcija- Pravna norma može biti učinkovita u različitim situacijama npr. ako ako se nešto zabrani (ne kradi) onda je već dispozicijom ona učinkovita, sankciju ovdje nije potrebno primjeniti (ovo je sekundarna efikasnost)Međutim, adresati mogu prekršiti pravnu normu (ukrade netko), onda je dispozicija neefikasna (tada govorimo o primarnoj neefikasnosti) dolazi do sankcije koja je sekundarna efikasnost)Može biti da netko ukrade (primarna neefikasnost) ali da se ne kazni tada je to i primarna i sekundarna neefikasnost - naziva se totalnom neefikasnosti.Bolje je ako se pravni poredak temelji na primarnoj efikasnosti no on se nekad mora temeljiti na sekundarnoj efikasnosti.Da bi pravna norma bila norma ona mora imati u većini efikasnost, samo u iznimnim situacijama neefikasnost (neefikasna)Pravna norma može biti u pismenom i u usmenom obliku. Može biti u obliku znakova (npr. prometni znak)Pravne norme norme imaju i vremensku obveznost (npr. 2 min. - prometnik na ulici rukama i kretnjom određuje norme).

VRSTE PRAVNIH NORMI

Adresant - onaj tko stvara normu (ustavotvorac, zakonodavac)Adresati - subjekti kojima je upućena normaS obzirom na adresate norme dijelimo na: posebne, pojedinačne i opće.

Pojedinačne su one norme koje su upućene poimence određenim adresatima (npr. sudske odluke).Posebne - kada se odnose na skupinu, kategoriju adresata (kada se npr. nešto odnosi samo na službenike suda), određenoj grupiOpće - su pravne norme koje se odnose na sve adresate (npr. kazneni zakon)

Pravne norme s obzirom na teritorijalne adresate: portikularne i generalnePartikularne norme su norme koje obvezuju samo na jednom dijelu državnog teritorija (npr. negdje budu poplave pa se donesu posebne norme)Generalne - su one pravne norme koje vrijede na čitavom državnom teritoriju

- Načelo teritorijalnosti, načelo personalnosti, načelo (princip) eksteritorijalnosti.Ako pravna norma vrije po načelu teritorijalnosti onda se ona primjenjuje na sve pravne subjekte koji su se našli na teritoriju te države.Ako po načelu personalnosti onda ona određuje pravne odnose subjekata koji su u svezi s pravnom vlašću bez obzira gdje se nalazio subjekt (to je državljanstvo)(Loans reqit actum - kada se Hrvatica s prebivalištem u Rimu ženi sa Šveđanom u Amsterdamu onda se sposobnosti za sklapanje braka određuju po načelu personaliteta tj. imaju li dovoljno godina za brak, itd. se određuje da za Hrvaticu se gleda po Hrvatskom) - (Eksteritorijalnost)Fikcije i Presumcije u Pravu važi načelo da se pravno relevantne činjenice moraju dokazati i dokazuje ih onaj tko se na njih poziva. Ne treba se dokazati notorne (opće poznate) činjenice.Fikcije su takva činjenična stanja koja sasvim sigurno ne postoje, a pravni poredak uzima da postoje (fikcija nasciturnus, zametak se smatra već rođenim ako se radi o njegovim koristima), ako se npr. zna da se veleposlanstvo nalazi na teritoriju primaoca, ali oni smatraju da je to teritorij šiljateljice.Presumcije su činjenice koje možda postoje, možda ne postoje. Postoji velika vjerojatnost da postoji pa pravni poredak ono što vjerojatno postoji uzima da sigurno postoji (npr. Otac je onaj na kojega dokazuje pravo, tj. muž žene u trenutku začešća se smatra ocem).Imamo 2 vrste presumcija: 1) preusmptiones iuris (pravne)

2) presumptiones iuris et inre (pravno i o pravu)

1. Jesu činjenice koje možda postoje, možda ne. Vjerojatno postoje pa ih pravni poredak smatra da postoje, ali poredak dopušta da se dokazuje suprotno od onog što se presumira, u tom smislu one su oborive. Da dijete nije muževo mogu dokazati majka nakon rođenj,a muž nakon saznanja da nije otac, dijete nakon punoljetnosti.

2. Presumpcija koja se ne može oboriti, nije dopušteno iznositi protudokaz. Ona ovisi o pravnom poretku, negdje nešto može biti presumpcija iuris, a negdje presumpcija iuris et di inre.

Danas je fikcija eksteritorijalnosti napuštena i uređena drugačije.Pravne norme s obzirom na vremensku obvezatnost. Javljaju se pitanja od kada do kada pravna norma vrijedi. Norma obvezuje od časa koji je naveden u samoj pravnoj normi, može biti naveden nadnevak, ili rak odkad obvezuje (npr. stupa na snagu nakon 6 mj.)Ako nije ništa navedeno onda stupa na snagu 8 dana objavljivanja

slika

Pitanje je koliko članova je dovoljno za lasovanje i odgovara za odluku.Kvarum - broj osoba koji moraju biti nazočni na glasanju nekog tijela da bi uopće mogli govoriti o tome tijelu. Uvijek je propisan kvorum određenog tijela- Nakon toga se postavlja pitanje koliko je dovoljno glasova da bi se odluka usvojila. Uglavnom je to većina koja može biti:Apsolutna većina polovica svih članova tog tijela +1 (pr. Hrv. sabor 77)Obična većina - polovica nazočnih članova nekog tijela +1Relativna većina - (npr. ako ima 15 kandidata za nešto, a bira ih se 10, onda će biti izravno onih 10 koji imaju najviše glasova)Kvalificirana većina - izražava se ili postotkom ili razlomkom veća je od apsolutne većine. Može biti i takva da odluku moraju donijeti točno određeni članovi (tj. može biti broj kao kod i obične većine, ali dio glasova moraju biti točno određeni članovi npr. NH imaju Vijeće sigurnosti u kojemu 7 zemalja može donijeti odluku. Vijeće se dijeli stolne SAD, UK,

Francuska, ranije Sovjetski savez tj. Rusija i NR Kina) i nestalne članice (biraju se na god. tj. svake godine se bira polovica).Vijeće kad odlučuje razlikuju se proceduralna pitanja i meritum (tj. glavna stvar). Kad odlučuje o proceduralnim onda je to obična većina, ali moraju glasovati sve stalne članice (onda je to kvalificirana). Danas je to malo drugačije, tekst se nije promijenio ali se drugačije interpretira tj. sada se o ,eritumu odlučuje običnom većinom, ali niti jedna od stalnih članica ne smije staviti veto). Jeli neko pitanje proceduralno ili meritorno o tome se odlučuje meritorno.Proglašenje - akt visokog državnog djelatnika (kod nas predsjednika) koji konstatira da je pridovršenju nekog zakona udovoljeno svim pravilima (svemu propisanom).Publikacija (objavljivanje) - akta, zakona. To je stavljanje akta ili zakona na znanje adresata u određenim tiskanim publikacijama (kod nas je to Narodne novine. Znači kod nas se može za nešto pozivati samo ako je objavljeno u NArodnim novinama.)Stupanje na snagu - stupa na snagu. Rok od publikacije do stupanja na snagu se zove Vacatio legis (vakocijski rok).

Ignoratio legis nocet (nepoznavanje zakona škodi)(Iuris) non exauzat (nepoznavanje ne ispričava)

U pravnoj normi može biti navedeno do kada vrijedi. Ako nije ništa naznačeno onda norma može biti ukinuta:

Abrogatio (izričito ukidanje) - onda kada se donese novo pravilo i ono izričito navodi da prestaje vrijediti neko praviloDerogatio (derogacija, prešutno ukidanje) - stupanje na snagu nekog novog pravila (pravnog) koje uređuje neko ranije pravno pravilo, mada o tome šuti, prestaje vrijediti ranije pravno pravilo jer vrijedi načelo lex posteria derogat legi prior (kasniji zakon poništava raniji zakon).- Jedan od načina je i da prestanu odnosi među onim između koji odnosi vrijede (npr. povlastice solunskih boraca, prestaju kada umre posljednji).Navodi se još jedan primjer prestanka pravila:Izobičavanje - kada se pravilo ne primjenjuje kroz duže vrijeme i onda samim neprimjenjivanjem prestaje vrijediti.

Reagiranje pravnih tijela na protupravna djela:

Sankcija - dio pravnih normi, u kojem pravna vlast predviđa represivne za slučaj kršenja te pravne norme i onda ih primjenjuje na onoga ko krši norme. U sankcije u širem smislu spadaju kazna u užem smsislu ali i druge represivne mjere.Pod kaznom u užem smislu razumijevamo one represivne mjere koje predviđaju kazneni zakoni. 1. Npr. smrtna kazna, konfiskacije imovine (oduzimanje)2. U represivne mjere spada npr. obešćešenje oštećenoga. To popravljanje štete može biti u nekoliko oblika: naturalna restitucija (npr. ako netko ukrade auto mora ga vratiti)Ako nije moguća naturalna restrikcija onda se daje naknada tj. određuje se novčani ekvivalent koji je nužan dati se oštećenom. Međutim, dvojbeno je može li se nematerijalna šteta izraziti novčano. Tu spada i davanje statifikacije tj. zadovoljenja. Nekada se ovo daje i u novcu ali u simboličkoj svoti. Statifikacija je obično u obliku isprike. Statifikacijom se ne može popravljati materijalna šteta.3. Poništenje pravnog posla ili akta. Ovo se nekad kombinira sa ostalim oblicima sankcija.

PROTUPRAVNOST I PRAVNA ODGOVORNOST

Protupravnost - ponašanje suprotno pravnoj normi. Dva elementa protupravnosti: objektivni i subjektivni.Objektivna - povreda samih normi ponašanja (laesio normac)

Subjektivna - (krivnja) stanje počiniteljeve svijesti se pripisuje njemu. Imamo dvije vrste krivnje: dolus (mišljenje)Da bi postojao dolus traži se: 1) svijest o djelu i volja da se dijelo počini; 2) svijest o protupravnosti; 3) zloradost ili okrutan način izvođenja djelaZa pravni subjektivitet je dovoljno imai pravnu sposobnost. Ubojstvo je pretpostavka krivnje (u času činidbe nije bila svijesna snaga postupka).

2. culpa u užem smislu - propuštanje nužne pomnje

culpa lata culpa levis(teška nepomnja) (lakša nepomnja)

Razlika između culpa lata i culpa levis je u težiniculpa lata: ako je počinitelj počinio djelo nije primjenio onu pomnju koju bi primjenio prosječan čovjek.culpa levis: postoji onda kada počinitelj djela nije primjenio pomnju (pozornost) koju bi primjenio svaki savjestan čovjekculpa in eligendo - pomna pozornost koja se traži pri izboru namještenika

Pravna odgovornost je odgovornost za svoje ili tuđe ponašanje pred pravnom vlašću. To se zapravo svodi na svoje ponašanje (dijete razbije nešto u trgovini ali je odgovoran roditelj zbog nečuvanja i neodgoja)

1. Objektvina pravna odgovornost: traži se samo objektivni element protupravnosti, protupravnom djelatnošću štetnika učinjena šteta oštećenom - cagualni nexus causalna ili uzročna odgovornost, traži se samo objektivni element protupravnosti, nije važna krivnjaOdgovornost po kriteriju krivnje.2. Subjektivna ili kulpozna odgovornostTraži se i subjektivna i objektivna krivnja. Nema odgovornosti ako nema krivnje. Razlikujemo dvije odgovornosti:1. odgovara se po kriteriju presumirane krivnje2. po kriteriju dokazne krivnjeKada se odgovara po presumiranoj krivnji oštećeni treba dokazati objektivnu odgovornost kada se dokaže presumira se da je štetnik krivo odgovoran ali ako dokaže da nije kriv (može biti odogovoran ali ako dokaže da nije kriv oslobađa se).Dokazna krivnja - oštećenik mora dokazati i objektivni ali i subjektivni element tj. da je štetnik kriv.Kod objektivne krivnje štetnik je u najgorem položaju, dovoljno je dokazati da je on za nešto kriv, odgovoran

Koja će se šteta nadoknaditi:1. stvarna šteta2. lucrum cesssans, izmakla dobiti(npr. kamionu drugi uništi branik to je stvarna šteta jer je morao to popraviti nije mogao dostaviti robu pa je to izmakla dobit)Kad je šteta počinjena krajnom pomnjom onda je šteta kao da je počinjena namjerno)- Na području kaznenog prava nema odgovornosti bez krivnje, ne može se odgovarati ako se šteta prouzročila odgovornošću. Moguće da netko počini štetu i odgovara po građanskom pravu, ali ne i po kaznenom jer nema krivnje. Kod građanskog je važna i krivnja i odgovornost.

ISKLJUČENJE PROTUPRAVNOSTI

- Nužna obrana - protupravnost isključena pa nema ni odgovornosti. Kada osoba da bi od sebe ili od drugih dobila protupravni čin učini također protupravni čin. Mora se paziti da se ne pređu granice obrane.Krajnja nužda - netko da bi odbio od sebe i drugog neskrivljenu opasnost nanese štetu drugome a pritom naneseno zlo nije veće od onoga koje je prijetilo (npr. brodolom i dvi se osobe uhvate za pojas za spašavanje ali je samo za jednu osobu. Jedna osoba gurne drugu osobu i ona se utopi, za to se ne odgovara krivično)Činjenje štete po dužnost (npr. vatrogasci gase požar na katu, voda uništi stvari u prizemlju, ali nisu odgovorni za to)Vis maior (viša sila) netko je povrijedio pravo jer su nastupile nepredviđene, neotklonjene okolnosti (npr. zakasnimo negdje jer nam vlak kasni)Pristanak oštećenog - dogodila se neka protupravnost ali je oštećeni pristao pa tu nema odgovornosti. Pristanak oštećeni može dati samo na ono pravo s kojim može disponirati. Teško je odrediti dokle seže pristanak.

PRAVNI ODNOS

Pravni odnos je odnos reguliran pravnim normama. Razlikujemo: 1. Apstraktan pravni odnos2. Konkretan pravni odnos

1. Odnos između apstraktno određenih odnosa (npr. bilo koji kupac i bilo koji prodavač). Taj odnos je unaprijed uređen pravom.2. Odnos između konkretno određenih subjekata koji je određen pravom (kada točno određena osoba A prodaje auto točno određenoj osobi B).Da bi nastao konkretan odnos potrebno je da se dogodi pravno relevantna činjenica. Pravne činjenice su takve činjenice koje izazivaju postanak, promjenu i prestanak konkretnog pravnog odnosa. Te pravne činjenice u 2 kategorije:a) prirodni događajib) ljudske radnje

a) događaji koji nastaju bez utjecaja ljudske volje uz koje pravni poredak povezuje pravne efekte (npr. požar jest prirodni događaj ali postaje važan za pravni odnos tek ako smo se mi osiguraliu protiv požara, to važi i za poplavu, smrt, rođenjeb) takve pravne činjenice koje nastaju ljudskom voljom.Razlikujemo 2 vrste ljudski radnji:1. Delikti2. Pravni poslovi

1. Protupravne ljudske radnje, možemo govoriti o kaznenom deliktu, administrativnom, građanskom ili civilnom. Delikt je kažnjivo djelo

2. Pravni poslovi

To su ljudske radnje, to su očitovanja privatne volje pravnih subjekata uz koje pravni poredak vezuje pravne efekte. I to baš onakve efekte kakve su stranek htjele postići.Pravne poslove možemo podijeliti:1. Jednostrani pravni poslovi2. Dvostrani pravni poslovi

1. Postoji samo jedna strana, pravna volja nastaje očitovanje jedne strane (npr. oporuka)2. Pravi efekt nastaje suglasnim očitovanjem privatne volje obiju strana uz koje se vezuju pravni efekti i to baš onakvi kakve su stranke htjelem (npr. kupac i prodavatelj, može biti i 10 kupaca ali imaju samo dvije strane)

- često se pravi razlika između ugovora i sporazuma - ugovori su pravni poslovi gdje obje strane idu za različitim ciljevima- sporazumi su pravni poslovi kod kojih stranke idu za istim ciljem- sporazum za razvrgnuće suvlasničkog prava- Ugovore možemo podijeliti po različitim kategorijama:1. Konsenzualni ugovori2. Realni ugovori

1. Takvi ugovori koji nastaju kad su se stranke sporazumjele o bitnim elementima pravnog posla kad postoji suglasno očitovanje privatne volje obiju strana o bitnim elementima pravnog posla (npr. kod kupoprodaje bitni elementi određenje predmeta kupoprodaje i cijena, dovoljno odrediti ova dva elementa za nastanak pravno posla).Kupoprodaja iz ruke u ruku . samo u iznimnim situacijama uz ugovor je potrebno predati stvari - ovo nije konsenzualni ugovor.

2. Za nastanak su pored suglasnog očitovanja volje obiju strana potrebna i predaja stvari (to je kupoprodaja iz ruke u ruku, npr. na tržnici. Tu spada i npr. zajam).

Druga podjela ugovora:1. Jednostrano obvezni pravni poslovi2. Dvostrano obvezni pravni poslovi

1. Na jednoj strani, npr. darovnica2. Na obadvije strane imamo i prava i obveze (kupoprodaja)

- Treća podjela:1. Konkretni2. Apstraktni

1. Uzrok, causa je bit pravnog posla2. Postoji obveza i pravo ali se ne vidi razlog tome, zašto je to tako? To su formalnosti (npr. mjenica, ček kod njih su točno određeni elementi, čim nisu svi zadovoljeni odmah nema pravnog posla.

Pravni odnos ima određene elemente tj. ono što je potrebno da bi mogli govoriti o pravnom odnosu.Elementi: 1. subjekt pravnog odnosa

2. objekt pravnog odnosa3. subjektivna prava pravnog odnosa4. pravna obveza pravnog odnosa

Neki tu ubrajaju i pravnu normu. <-------- obavezno znati

Govorimo o pojmu i vrstama pravnog subjekta1. Pod pravnim subjektom razumijevamo onu osobu koja ima barem pravnu sposobnost, a najčešće ima i djelatnu sposobnost.Za svojstvo pravnog subjekta bitno je da postoji pravna sposobnost.Pravna sposobnost - je sposobnost pravnog subjekta da bude nositelj pravnih dužnosti i prava u pravnom poretku. Ono znači određeni positivitet tj. biti nositelj. Tko nema pravnu sposobnost taj nije pravni subjekt.Djelatna sposobnost - pravnog subjekta je sposobnost oravnog subjekta da vlastitim djelovanjima (radnjom) proizvodi pravne delikte tj. postanak, prestanak i promjenu.- Biti pravni subjekt znači imati pravnu sposobnost.- Moguće su situacije da netko ima pravnu sposobnost a nema djelatnu ili da ima pravnu i ograničenu djelatnu ili pravnu i postpunu djelatnu.Djelatna sposobnost obuhvaća:

1. Deliktnu sposobnost2. Poslovnu sposobnost

1. Sposobnost pravnog subjekta da svojim voljnim ponašanjima, radnjama čini protupravna djela i za njih odgovara.2. Sposobnost vlastitim privatnim očitavanjem volje sklapati pravne poslove, izazivati pravne efekte i to baš onakve kave su stranke htjele.

1. Stranačka sposobnost2. Procesna sposobnost (da bi se imala, mora se imati i poslovna)

1. Sposobnost biti strankom u nekom pravnom postupku. Imati ius standi in iudicio (pravo stati pred sud). To je pravna sposobnost kakva se manifestira u postupku procesa (imati positivitet, svi koji imaju pravnu sposobnost)2. Sposobnost vlastitim privatnim očitavanjem volje poduzimati određene procesne radnje (npr. dignuti tužbu, povući, odustati od žalbe)

Vrste pravnih subjekata:1. Fizičke osobe2. Jurističke (pravne) osobe

1. U današnjem pravu svaka osoba je fizička osoba, nije uvijekt tako bilo (npr. kod rimljana Rabovi su bili stvari, a ne pravni subjekt.Pravni subjektivitet fizička osoba stječe rođenjem tj. prirodnim događajem.Već od rimskog prava poznata je fikcija nasciturusa (zametak se smatra već rođenim ukoliko se rodi o njegovim probicima, bitno je da je živ rođen).- Osoba gubi pravnu sposobnost smrću (proglašenje nestale osobe za umrlu, proglašenje nečije smrti postupkom dokazivanja) (netko pogine u eksploziji ali nema tijela)- Fizička osoba može biti nositelj svih onih prava i dužnosti koje nisu pravno zabranjene

2. Socijalna (društvena) tvorevina koja ima pravni subjektivitet, pravni poredak joj priznaje pravnu sposobnost. Pravna osoba (juristička) stječe pravni subjektivitet kada bude upisana na javni registra. Taj javni registar može biti sudski (firme, trgovačka društva) ili kod upravnog tijela. U registra se upisuje djelatnost kojm se ta juristička osoba smije baviti. Ona se smije baviti samo onime što piše. Da bi se ona upisala trebaju određeni uvijeti (npr. akt o osnivanju, statut tj. temeljni akt, članstvo, tijela i odbor, direktori) sredstva, društveno dopuštene ciljeve.Pravna osoba postaje kada bude izbrisana iz registra.Juristička osoba istovremeno sa stjecanjem pravne sposobnosti stječe i djelatnu sposobnost. Upisuje se upis te osobe i prestanak u javne knjige. To se objavljuje i u službenom tisku, novinama). Razlike između fizičke i jurističke: razlika je u postanku (jurističke nastaju pravnim aktom i moraju biti upisane u registar inače nisu pravne osobe) razlika u prestanku (fizička osoba prestaje biti pravnom kada umre ili kada se nestala osoba proglašava mrtvom. Smrt je pravna činjenica, prirodni dogođaj. Juristička osoba prestaje biti pravnom brisanjem iz javnog registra).Kažemo da je pravna osoba transpersonalna (to je npr. u slučaju jurističke osobe kada npr. klub pormijeni sve svoje igrače, a oni i dalje postoje, tj. imaju isti identitet, subjektivitet).Kod fizičkih osoba imamo razdoblja različite djelatne sposobnosti, ona tek kad ima 18 god. stječe potpunu djelatnu sposobnost. Za razliku od toga juristička osoba istodobno osnivanjem stječe pravnu i potpunu djelatnu sposobnost. Fizička osoba može obavljati sv ono što joj zakonom nije zabranjeno dok juristička može obavljati samo ono što joj je dopušteno, kada se juristička osoba upisuje u registar tada se točno navodi čime se ona smije baviti.

Pravni objektTo je ona sposobnost zbog koje pravni subjekti ulaze u pravni odnos.Razlikujemo objekte 1. reda i 2. reda

1. reda - objekti nekog pravnog posla (to je činjenje, npr. sama prodaja knjiga, znači postupak)2. reda - objekti objekta 1 reda (to je u prethodnom slučaju knjiga)

Pod objektivni pravom razumijevamo one pravne norme koje propisuju tj. uređuju pravne poslove npr. sklapanje braka, to je skup pravnih normi.Subjektivno pravo je ono ovlaštenje koje pravni subjekt ima na temelju objektivnog prava. Subjektivno pravo je jedan od elemenata pravnog odnosa. Razlikujemo subjektivno pravo s kojim se redovito veže zahtjev za ostvarenje tog subjektivnog prava i zatim samo prinudno ostvarenje tog subjektivnog prava.Netko može imati subjektivno pravo, ali ne može dati zahtjev za ostvarenje tog subjektivnog prava. Npr. netko izgubi okladu, on ne mora platiti, ali ako plati ne može tražiti novac natrag. Tu onaj koji je dobio okladu ne može dati zahtjev za ostvarenje subjektivnog prava tj. ne može tužiti onog tko je izgubio okladu ako mu neda novac.Kada se plati nešto na što nismo bili dužni platiti u ispričnoj namjeri tada se ima pravo tražiti povrat novca (npr. slučajno pošaljemo novac na krivi broj žiro računa onda ga imamo pravo tražiti natrag. To su obveze koje se mogu valjano ispuniti, ali se nemogu utužiti)

Djelatnost - stjecanje subjektivnog prava orginarnim putem kroz duže vrijeme (npr. ako kupimo nešto od nekoga a znamo da to nije od te osobe tada to što smo kupili nije naše).- Zahtjev za ostvarenje subjektivnog prava gubi se i zastarom. Zastara je ne samo gubitak subjektivnog prava nego i zahtjeva za ivržavanje subjektivnog prava (npr. kada nastupi zastara osoba ne može tražiti novac natrag, ali ako ga dobije ne mora ga vratiti).

Odnos zastupstva

Zastupnik je osoba koja je ovlaštena u ime i za račun zastupljenog poduzimati procesne radnje, pravne poslove.Imamo nekoliko vrsta zastupstva:

Zastupstvo ex lege (zakonsko zastupstvo) - odnos između roditelja i malodobne djece. Tu se radi da imamo osobu koja ima pravnu sposobnost ali nema djelatnu sposobnost. Djete od 14 godina ima samo pravnu sposobnost a nema djelatnu, od 14-18 ima pravnu i djelomičnu djelatnu sposobnost. Ograničena u manjoj mjeri - škrnji maloljetnik.roditelji po zakonu imaju roditeljsko pravo gdje razumijevamo ukupnost dužnosti i pravo u pogledu djece. Dužnosti uvelike su veće nego i pravo. Pravo imaju samo zato da bi ispunili dužnosti: odgajanja, uzdržavanje, zastupanje djce dok ne navrše 18 god.

Zastupstvo na temelju rješenja mjerodavnog državnog tijela

Kad dijete nema roditelja tada mu se postavlja skrbnik koji će u njegov račun sklapati pravne poslove. Imamo situaciju kada netko napuni 18 god. ali iz nekih razloga nema potpunu djelatnu sposobnost tada dobiva skrbnika. Ima situacija kada se protiv nekog vodi sudski postupak ali je on nedostupan pa mu se određuje zastupnik, ali samo u tome pravnom poslu.

Zastupstvo na temelju punomoćstva

Osoba ima potpunu djelatnu sposobnost ali ipak neće da netko umjesto nje obavlja poslove pa se na temelju ugovora o punomoćstvu sklapa odnos između opunomoćenika i oponumoćitelja. Opunomoćitelj kao i opunomoćenik moraju biti potpuno sposobni poslovno. Ovdje se najčešće javlja između odvjetnika i klijenta.I brak se može sklopiti pomoću opunomoćenika.

PRAVNI AKT

Pojam koji je dosta dvojan u pravnoj teoriji jer neki tvrde da je istovjetan formom pravne norme. No drugi dokazuje da je pojam pravnog akta širi pojam od pravne norme. Mi tu teoriju prihvaćamo.

slika

Osnovna podjela na opće i pojedinačneOpći pravni akti su oni akti koji unaprijed na apstraktan način predviđa i na tipičan način opisuje čitav niz predvidivih događaja koji kada se dese onda subsumiraju, podvode pod opće pojmove općeg pravnog akta, pojedinačni su oni akti koji se odnose na jedan konkretan slučaj koji je već nastao pa ga onda taj pojedinačni akt uređuje i onda se on odnosi na samo taj pojedinačan slučaj koji je već nastao.Kod općeg imamo prvi akt pa onda događaj dok kod pojedinačnog prvo događaj pa onda akt.Imamo više akata koje možemo staviti na rangovnu listu.Koji akt će se gdje nalaziti ovisi o formi pravnog akta. Ovi o tome koje će ga tijelo donijeti. Što je više tijelo to se i akt nalazi na višem hijerarhijskom aktu. Kada donosi isto tijelo onda ovisi po kojem postupku donosi. Važno je i kako se on zove.Opći pravni akti su višeg a pojedinačni pravni akti nižeg ranga. To je općenito ali ne mora biti tako. (pr. ustav, zakon, uredba... sudska presuda)U suvremenom pravnom svijetu temeljno je načelo zakonitosti.Načelo zakonitosti u širem smislu je zahtjev da svaki na hijararhijskoj ljestvici niži pravni akt i po svom sadržaju i po svojoj formi mogu biti u skladu ili barem ne smije biti u suprotnosti sa sadržajem i formom višeg pravnog akta. Ako bi to bio onda bi bio nezakonit. - Kada govorimo o nezakonitosti razlikujemo materijalnu i formalnu. Kada je riječ o materijalnoj ona postoji ako niži pravni akt nije u skladu (u pogledu forme tj. ne zadovoljava zahtijevima forme koju je odredio) sa sadržajem višeg pravnog akta.Formalna nezakonitost postoji onda kada niži pravni akt nije u skladu u pogledu forme tj. ne zadovoljava zahtijevima forme koju je odredio viši pravni akt. Pod formom mislimo: tijelo (organ), propisan postupak i forma u užem smislu. Svaki pravni akt mora biti u skladu s ustavom.

Pojedini pravni aktiUSTAVU suvremenom modernom pravu ustav je pravni akt najvišeg pravnog ranga u kojem su naglašena temeljna načela tog pravnog poretka a posebno su uređena načela oblika vladavine, oblika državnog ustrojstva, koja su najviša državna tijela, njihov međusobni odnos, temeljna prava čovjeka, građanina, prava nacionalnih manjina itd. Ustave možemo podijeliti prema različitim kriterijima:- s obzirom tko ga donosi - oktroirani

ustavni aktnaordni ustav

1. Oktroirani ustav je jednostrani pravni akt i izraz volje samg monarha2. Ustavni akt je rezultat suglasne volje monarha i predstavnika tijela

3. Narodni ustav izražava volju samog biračkog tijela kojeg može donositi npr. narodna skupština, parlament, birači na referendumu.

S obzirom na način mijenja: - meki, - kruti

1. Meki ustav je onaj ustav za čiju je promjenu (reviziju) mjerodavno ono isto ono tijelo koje je mjerodavno za donošenje zakona i po istom postupku koji je predviđen za promjenu zakon.

2. Kruti ustav je onaj ustav koji se mijenja po jednom složenijem kompliciranijem postupku od onog za promjenu zakona. Ta težina je što o promjeni ustav odlučuje specijalno tijelo različito od onog koje je donijelo zakon. Kada isto tijelo odlučuje i o donošenju i promjenu ustava govorimo o krutom ustavu koje je teže ostvariti. (Npr. u saboru promjenu zakona predlaže jedan zastupnik mada promjenu ustava ih mora 10 predložiti, za usvajanje kod nekog dovoljna obična većina, a kod krutog kvalificirana).

S obzirom na formu oblika - pisani, - nepisani

- U većini država ustavi su u pisanoj formi. Prvi suvremeni ustav je onaj od SAD-a od Virginije s kraja 18. st.Moguće je da postoje nepisane ustavne odredbe koje su nastale obično pravnim putem.

Posebno pitanje: Parlamentarna vlada je ona vlada koja se rađa, živi i umire u parlamentu. Ona proizlazi iz parlamentarne situacije, kada joj parlamentarna većina izglasa povjerenje, ostaje do kada i predstavnici parlamenti su izglasali povjerenje, mora poštovati odluke parlamenta jer joj oni mogu izglasati nepovjerenje i tada ona pada. Parlamentarnu vladu imamo u onim državama koje su s obzirom na oblik vladavine parlamentarne monarhije ili parlamentarne republike. To su države koje imaju višestranački sustav, raspisuju se izbori za parlament, stranke ističu svoje kandidate, nakon izbora vidi se koliko je koja stranka dobila mandata (narodni mjesta u parlamentu). Ovisno o parlamentarnoj situaciji tj. kakav je odnos među strankama, ako niti jedna nije dobila apsolutnu većinu tada se formira koalicija. Koalicija je sporazum između različitih stranaka koje zadržavaju svoj identite ali dogovaraju minimalno nešto zajedničko kao npr. ministarska mjesta.Državni poglavar (u monarhiji to je monarh, u republici presjednik republike) nakon obavljenih izbora obavlja konzultacije s liderima pol. vodeći stranaka da bi dobio spoznaju tko će od njih biti u stanju okupiti parlamentarnu većinu tako da će izglasati vladi povjerenje. Najčešće će to biti lider stranke koja je dobila većinu, ali može biti da je više stranaka izjednačeno po mandatima pa tada predsjednik treba odlučiti kome će povjeriti sastavljanje vlade, to se daje obično onome tko može okupiti apsolutnu većinu.Taj tko je dobio mandat zove se mandatar, daje nalog za sastavljanje vlade. S prijedlogom za rad buduće vlade mandatar ili predsjednik vlade tj. premijer prd parlamentom izlaže plan za rad vlade.Pojam kabineta i vlade se ne podudara.Nakon iznošenja pred parlamentom, njegovi članovi glasaju, i ta se vlada prihvaća dok ima apsolutnu većinu. Ako joj se izglasa nepovjerenje ona pada.Interpelacije su pitanja koja zastupnici mogu postavljati predstavnicima vlade i nakon toga dolazi do glasovanja i kada se odlučuje hoće li se dati povjerenje.- Ako određena vlada padne predsjednik održava ponovo konzultacije i pokušava naći novoga mandatara a ako se ne može naći onda se propisuju novi izbori.- Ovaj pojam parlamentarne vlade je nastao u Engleskoj kroz stoljeća. To nigdje u VB ne stoji u pisanom obliku tj. ustavu, ali ih se drži, nastale su običajno-pravnim putem uzastopnim ponavljanjem kroz duže vrijeme. To je primjer za nepisane ustave nastale običajno-pravnim putem.

Razlikujemo ustave: - kodificirane, - nekodificirane

1. Ako se ustavne odredbe nalaze u jednom dokumentu

2. Ustav se ne nalazi u jednom dokumentu nego je raštrkan (u VB npr. u Hagni Charti, Biee of Rights)

ZAKON

Riječ zakon ima različita značenja. Nekad znači prirodne zakone (npr. Arhimeda zakon) a nekad znači cjelokupni pravni sustav. Nekad se misli samo na pisane zakone.Kada govorimo o zakonu u strogo stručnom smislu tada razlikujemo u:- materijalnom smislu (sadržaj)- formalnom smislu (koje tijela donosi, akt, po kojem posupku, kako se zove itd.) (forma)

1. Opći pravni akt koji uređuje ona pitanja koja su redovito zadržana za zakonodavca.Mi ne prihvaćamo pojam zakona u materijalnom nego u formalnom smislu.2. Onaj pravni akt koji je donijelo zakonodavno tijelo po zakonodavnom postupku (po unaprijed propisanom ustavu) koji nosi zakon bez obzira koji mu je sadržaj (ne mora biti opći pravni akt).- Zakon se nalazi u pravilu ispod ustava, koji je donio zakonodavno tijelo unaprijed određenom postupku i zove se zakon.

(Nadopuna: U pravilu opći akti su višeg ranga, a pojedinačni nižeg. U teoriji je to dvojbeno jer neki tvrde da pravo tvore samo opći akti a pojedinačni su samo primjene prava. Mi prihvaćamo Kelsen - Herkelovu teoriju stupnjevanja (štufe-teari) po kojoj je svaki pravni akt istodobno stvaranje prava i primjena prava. Pravo je ukupnost općih i pojedinačnih pravnih akata. Sentencia ius facit inter parts - presuda stvara pravo između stranizama)

Odluke sudova, sudske odluke- Kada govorimo o pravnim aktima koje donose sudovi oni se različito zovu. Kada sud odlučuje meritarno (o glavnoj stvari) onda on odlučuje presudom. Tu se pravni akt zove presuda. Međutim postoje rješenja, nalozi, itd...- Kad se odlučuje o smetanju posjeda jedino se tada odlučuje rješenjem.- Što se tiče karaktera presude postoje dva osnova sustava:1. Europski pravni kontinentalni krug2. Angloamerički pravni krug (SAD, VB, Australija,...)

1. Sudske presude pa i onih najviših sudova jesu pojedinačni pravni akti za koje vrijedi načelo "Sentencia ius facit inter partis" koje važe samo za subjekte koji su uključeni u taj slučaj.Pravomoćne sudske odluke nisu pravno obvezatne za druge, buduće za istovjetne slučajeve jer sudovi ne sude na temelju prethodno donesenih odluka nego na temelju zakona. Te presude uvijek imaju karakter pojedinačnog pravnog akta.2. Presude (pravomoćne) najviših sudova (ima više najviših sudova) postaju precedenti tj. postaju presude koje dobivaju obilježja općeg pravnog akta jer su one pravno obvezne za konkretan slučaj koji rješavaju ali i za one buduće u bitnosti slične slučajeve.Sustav tih precedenata nazivamo Precedentnim pravom. To je ono što tvori sommon law.To znači kada se u budućnosti desi sličan slučaj onda je sud obvezan postupiti prema već donesenoj odluci u bitnom slučaju.Objektivno - dinamički sustav - kada se kroz godine sustav ne mijenja nego drugačije shvaća.

- Kada je presuda gotova ide kod evidentičara. On može uočiti da je u sličnom slučaju donesena drugačija odluka.I u kontinentalnom pravu se vodi računa da postoji ujednačenost pravnih odluka na to nije pravno obvezatno.

Pitanje pravnih praznina - jesu li moguće a ako jesu kako ih popuniti.

(Nadopuna: Vremenska obvezanost pravnih pravila. Pravno pravilo je obvezatno u pravilu pro futura (za buduće slučajeve). Iznimno dolazi do retroaktivnosti, retrogradnosti, paratno pravilo. Tu mislimo na onu situaciju kada pravno pravilo nije obvezatno samo za pro futuro nego i za pro pretento tj. za one događaje koji su se dogodili prije njegovog stupanja na snagu. Retroaktivnost nije u pravilu dopuštena nego samo iznimno. Dopuštena je samo onda kada je zakonom poslije ustava najvišeg ranga određeno da pojedine njegove odredbe i drugi propisi doneseni na temelju njih imaju retroaktivno djelovanje.Na području kaznenog zakona retroaktivnost je u još većoj mjeri ograničena. Dodatni uvjet je da je novi zakon povoljniji za počinitelja od prijašnjeg zakona.

Svrha kažnjavanja- Kada se dogodi protupravno djelo - pravni poredak reagira sankcijom. Postavlja se pitanje zašto se netko kažnjava.Prema starijim teorijama država kažnjava zato je je počinitelj u prošlosti počinio protupravno djelo. Kazna je mehanička odmazda države počinitelju. Svrha kažnjavanja je odmazda, u skladu s talijanskim postupkom.S vremenom se shvatilo da se svrha kažnjavanja ne može svesti samo na odmazdu. Tako se došlo do teorije da je svrha kažnjavanja prevencija. Kažnjava se zato ne što je u prošlosti počinio protupravno djelo nego zato da ga ne bi počinio u budućnosti. Tu se pravi razlika specijalne prevencije (da ne bi počinitelj počinio protupravno djelo) i generalne prevencije (kažnjava se počinitelj da ne bi u budućnosti drugi činili takva i druga protupravna djela).S vremenom se pokazalo da te svrhe nisu i najuspješnije. Došlo se do teorije da je svrha kažnjavanja preodgoj, resocijalizacija počinitelja protupravnog djela.- To je u vezi s pravnofilozofskim pitanjem slobode ljudske volje, determinizma i indeterminizma.Po teoriji indeterminizma ljudska volja je slobodna, čovjek, pojedinac je faber sui, kovač svoje sreće.Postoje različite teorije koje stoje na toj teoriji.Nasuprot je teorija determinizma koji dokazuju da je čovjekova volja determinizana čitavim nizom činitelja koji su izvan njegove volje a determiniraju njegovu volju. Ti činitelji mogu biti endogeni i egzogeni (tj. unutarnji i vanjski)Endogeni - geni već određuju pojedincaEgzogeni - sredina gdje je netko odgajan, sastav, obrazovao se, utječe na osobu.- U ranije doba je primjer indeterminizma Sartreova teorija egzistencijalizam. Istodobno imamo funkcionalizam. Nastao je tako da se jedan lingvist je rekao da jedan glas za sebe ne znači ništa nego znači samo u svezi s drugim riječima u rečenici. To je prešlo na druga područja. Čovjek pojedinac ne znači ništa nego znači samo kao djelić strukture - strukturalizam, čovjek je kao glas u jednoj riječi.Danas se općenito uzima da je relativni determinizam pravilo ali je indeterminizam potreban jer inače ne bi bilo svrhe kažnjavanja.Upravno tijelo donose opće pravne akte koji su na hijerarhijskoj ljestvici ispod ustava i ispod zakona, zato se i zovu podzakonski akti. Upravna tijela nakon provedenog upravnog postupka donose pojedinačne pravne akte tj. rješenja (npr. može li se graditi kuća na nekoj parceli)

DRUGI SEMESTARPravni lijekoviPravni lijekovi jesu sredstva kojima se pokreće postupak za ispitivanje zakonitosti s ciljem dokazivanjem nezakonitosti pojedinačnog pravnog akta da bi se ishodilo njegovo poništenje, ukidanje ili preinačenje (izmjena).U svakom pravno aktu mora biti naznačena uputa o pravnom lijeku gdje je navedeno u kojem se vremenskom roku može uložiti pravni lijek o kojemu odlučuje određeno tijelo i koje je to tijelo (u kojem roku, kome uložiti, i tko odlučuje).- Sudski postupak koji može biti kazneni i građanski (parnični i izvanparnični), ovršni.Imamo upravni postupak gdje se rješenjem odlučuje o jednom konkretnom slučaju.- U svim ovim postupcima ima niz postupaka gdje se govori o pravnim lijekovima.

Najprije se postavlja pitanje zbog kojih razloga je moguće ulagati pravni lijek.Postoje tri razloga koji su razvrstani u dvije kategorije (grupe). Pravni lijek se može uložiti zbog: 1. krive primjene materijalnog prava, 2. zbog pogrešnog (krivog) nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja prava, 3. zbog bitne povrede odredaba unaprijed propisanog postupka.- Ove prve dvije greške, kriva primjena materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđeno (stanje) činjenično pravo se zove Error in indicandoErros in procedendo (3. pogreška)(npr. netko posudi novac a ovaj drugi tvrdi da mu je poklonjeno, indicando, npr. ako se na odluci stavi krivi datum tu neće presuda pasti, nego samo zbog bitnog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog prava)Imamo apsolutno i relativno bitne povredeApsolutne povrede su apsolutno bitne u tim odredbama taksativno (točno) navedene povrede. Te povrede su čisto navedene i same po sebi su navedene da se taj razlog usvoji.Relativno bitno povrede su svake povrede ako je utjecala ili mogla utjecati na zakonitost donošenja odluke.Važno pitanje je tko može ulagati pravni lijek. U pravnome postupku ne može svatko ulagati pravni lijek.Vrste pravnih lijekova:S obzirom na pravomoćnost: 1. Redoviti pravni lijekovi

2. Izvanredni pravni lijekovi

1. Redoviti jesu oni pravni lijekovi koji se ulžu protiv pojedinačnog pravnog akta dok on još nije pravomoćan.2. Izvanredni su oni pravni lijekovi koji se ulažu protiv pojedinačnog pravnog akta nakon pravomoćnosti.- S obzirom tko odlučuje o pravnom lijeku: 1. Devolutivne, 2. Remonstrativne

S obzirom na učinak pravnog lijeka: 1. Suspenzivne, 2. Nesuspenzivne

S obzirom kako se s pravnim lijekom postupa, kome se dostavlja: 1. Dvostrani, 2. Jednostrani

- Redoviti, npr. žalba protiv prvostupanjske presude županijskog suda, protiv prvostupanjskog rješenja nekog upravnog suda. Znači onaj akt još nije pravomoćan dok se ne dođe do najvišeg stupnja.- Devolutivni su oni pravni lijekovi o kojima odlučuje neposredno više državno tijelo od onoga koje je taj akt donijelo (npr. žalba protiv općinskog suda je devolutivna jer o tome odlučuje županijski, tj. viši sud).- Remonstrativni je takav pravni lijek o kojemu odlučuje ono isto tijelo protiv kojeg je uložen lijek i donio (npr. tijelo odlučuje o nacionaliziranoj imovini).Uvijek se lijek ulaže onom tijelu koje je akt donijelo, a razlika je hoće li odlučivati to tijelo ili više tijelo.- Dvostrani su pravni lijekovi koje ono tijelo kojemu je pravni lijek dostavljen najprije šalje protivnoj strani i daje toj protivnoj strani da se u relativno kratkom roku očituje na pravni lijek prve strane i tek kada je stigao odgovor druge strane ili je pretekao rok odlučuje se o uloženom pravnom lijeku.Mora biti svakoj strani dostavljen primjerak.- Jednostrani su oni o kojima nadelžno tijelo odlučuje da ne daje drugoj strani mogućnost da se izjasni.- Međunarodno pravo je ona kardinalna skupina koja određuje odnose između država, ali i drugih subjekata koji su priznati kao međunarodni subjekti. Pojedinac nije subjekt međunarodnog prava iako u zadnje vrijeme se spominju neki elementi međunarodnog prava koje ima pojedinac.- Interno pravo uređuje odnose između subjekata unutar zajednice. Kaže se da je međunarodno pravo u stanju rađanja. Postoji i međunarodno privatno pravo koje zapravo nije

međunarodno pravo, svaka država ima svoje međunarodno privatno pravo, ono je zapravo samo jedna grana internoga. Određuje koje će se međunarodno pravo upotrijebiti u odnosu sa međunaordnopravnim elementom (npr. vjenčanje Hrvatice i Talijana, koje pravo upotrijebiti? U međunarodnom pravu se smatra da se treba upotrijebiti lex patria (zakon domovine), no. npr. u Engleskoj se uzima pravo one zemlje u kojoj osoba ima prebivalište.Locus regit actum - oblik pravnog akta uređuje mjesto gdje se određeni akt sklapa.

Opća načela prava - donosio ga prvo stalni sud u Haagu u okviru Lige naroda, a poslije Međunarodni sud u Haagu UN prema članku 38., računaju se kao suzpsidijarni izvori prava citiraju se kao izvori priznati od "civiliziranih naroda" što mnogi kritiziraju. Što su to zapravo opća načela prava, imamo 2 shvaćanja: 1. naravnopravno (prirodnopravno)2. pozitivističko

1. Prema njima, postoje načela koja su zajednička svim narodima, imaju svoju unutarnju vrijednost i svojstvene su samome pravnome sustavu koji bez njih niti ne može postojati.

2. Postoje opća načela koja su zajednička svim pozitivnim pravnim sustavima. Ovo je danas prihvaćeno, i to verzija koja kaže da postoje opća načela prava koja su zajednička pozitivnom pravu svim glavnim krugovima svijeta (npr. pravni krug Europe, Angloamerički, Islamski (šerijatsko)). Prema njima da bi nešto bilo opće načelo ne mora biti baš u svakom pravnom sustavu na svijetu, ali u glavnim mora biti. To nisu opća načela međunarodnog, nego internog prava. I to samo u onom internom pravu koje nazivamo privatno, a ne javno pravo.- Prihvaća se pozitivistički način mišljenja, ali više formalno dok se u praksi više drži naravnopravne teorije.

- Postoje osnovna načela pojedine grane u konkretnome pravu (npr. kazneno pravo RH).

INTERPRETACIJA PRAVNIH PRAVILA

Pod tim razumijevamo pronalaženje, utvrđivanje pravog smisla pravnih pravila.Tu se postavlja pitanja zašto ta pravila nisu jasna. Svaki ustavotvorac želi napraviti jasna pravila, međutim ona su često kancizna, nisu preopširna. Neka pravila su posve jasna, no to je rijedak slučaj.Razlozi za potrebu intepretaciju: postoje 2 skupine nesavršenosti:1. Prve se odnose na nesavršenosti pravotvoraca. Često se ustanovi da je pravotvorac htio reći jedno a rekao je drugo, krivo se izrazio. To je nesklad između volje i očitovanja te volje.Drugo, često se dogodi da pravotvorac ne obuhvati onaj odnos koji želi regulirati, javljaju se praznine.2. Nesavršenost pravne norme je druga situacija. Pravna norma je apstrakcija, a treba se primjeniti na pravne slučajeve i tu se susrećemo s problemom SUPSUMIRANJA (podvođenja) (npr. kada se spominje nečastan život supružnika, to je apstraktno, što je to zapravo nečastan život ovisi o vremenu, okolnostima,...)

- Svaki pravotvorac nastoji stvoriti pravni sustav kao jedan sveobuhvatan, dosljedan, bez ikakvih proturječnosti, skladan sustav. Koliko god to svaki zakonodavac želio ostvariti to se ipak ne može ostvariti. To se pogotovo odnosi na porblem pravnih praznina i porblem antinomija.Pravne praznine jesu oni društveni odnosi, slučajevi, događaji koji nisu pravom uređeni (regulirani), a trebali su biti. Nisu uređeni zato što:1. oni su postojali kad se donosila određena pravna norma, ali ih je ustavotvorac predvidio.2. Imamo određeni odnos kakv nije postojao onda kada je stvarana pravna norma, a ustavotvorac ga je predvidio iako ga je morao viditi (npr. još za vrijeme Rimljana u Rimskome pravu je postojalo pravilo "mater semper certa est" tj. majka je uvijek sigurna. Međutim u međuvremenu se javio medicinski popomognut problem, npr. umjetno oplođivanje zato više ne stoji "mater semper certa est")

U samim pravnim prazninama postoje različita stajališta1. Teorija po logičkoj savršenosti - pravna praznina ne postoji, ono što u pravu nije zabranjeno onda je odpušteno2. Čitav pravni sustav ima puno praznina- Pitanje je što treba napraviti kada se pojavi pravna praznina. To je non liquet - tj. nije jasno. Ipak te pravne praznine treba rijepiti. Imamo otvaranje zakonodavnog pitanja - kada se ustanovi da nemamo normu koju bi mogli primjeniti na konkretan odnos onda se treba obratiti zakonodavcu koji je trebao donijeti pravnu normu i zatražiti od njega da donese norme. Kada se norma donese onda se nastavlja odnos zbog kojeg je i došla do saznanja da nema norme (taj je odnos trebalo prije obustaviti do donošenja norme).1. Imamo situaciju kada zakonodavac donosi normu pod snažnim dojmom slučaja koji je pokazao pravnu prazninu2. Druga metoda je da zakonodavac ovlasti suca, da kad pravilo za taj slučaj, postupajući pri tome onako kako bi postupao da je zakonodavac (da vodi računa ne samo na taj slučaj nego općenito na to pitanje).3. Per analogiam - govorimo o analogiji kada se slučaj rješava po sličnosti. Imamo slučaj koji rješava pravna norma i slučaj koji enma pravnu normu, ali su ta dva slučaja u bitnome slična, tada analogijom normu.

Ovdje ubrajamo:- autentičnu- općeobveznu- kazuističku

Autentična int. je takva zakonska interpretacija kod koje interpretaciju njesanog pravnog pravila obavlja ono isto tijelo koje je to pravilo i donijelo.Općeobvezna - kada se pojavi potreba za interpretacijom pravnog pravila obraća se jednom užem tijelu onog tijela koje je to pravnopravilo donijelo i od njega se traži da naknadno utvrdi pravi smisao i sadržaj tog pravnog pravila. I ova interpretacija je pravnoobvezna. Ona je ne samo pravno obvezna nego ovakve interpretacije imaju retrogradno (povratno= djelovanje. Ovo djelovanje ima i autentična interpretacija. Znači ta interpretacija se primjenjuje od časa stupanja na snagu pravnog pravila, a ne od onda od kad je ono interpretirano.Kazuistička je takva interpretacija od strane državnog tijela (a to je sud, ili neko upravno tijelo koje rješava tijelo) koje rješavajući jedan konkretan slučaj utvrdi smisao tog općeg pravila. To je legalna interpretacija ali ona važi samo za taj konkretni slučaj.Doktrinarna interpretacija je takva koju ne obavljaju državna tijela, ona nije pravno obvezna. Njeno obilježje je da mada nije pravno obvezna ona može biti utjecajna, ona utječe snagom svoje uvjerljivosti. Što su veći argumenti to je njihova uvjerljivost veća.

(Možemo govoriti o raspravljanju de lege lata i de lege ferendaDe lege lata - kakvo pravo, tj. interpretacija je danas.De lege ferenda - kada govorimo o tome kakav bi zakon tj. interpretaciju trebali donijeti)

3. Interpretacija s obzirom na tehniku (metodu)Govorimo o dvije osnovne tehnike: subjektivno-statička i objektivno dinamička. Postoje i stalne metode interpretacije i jezična, logička, povijesna (historijska), sustavna (sistematska), teleološka i ciljna int.

=> Tu je širenje pitanje o vezanosti pravotvorca i pravne norme, o volji i očitovanju te volje.Subjektivno - statička je takva osnovna tehnika kod koje pronalazimo pravi smisao i sadržaj pravotvorca, tj. njegove volje u času stvaranja pravnoga pravila. Nas zanima izvana, autentična volja zakonodavca u času stvaranja pravnoga pravila. Danas se ovakva interpretacija primjenjuje pri testamentu (oporuci) Objektivno-dinamička - pronalazimo pravi smisao i sadržaj očitovanja volje teksta pravnoga pravila u času kad se p.p. interpretira. Ne onoga što se htjelo reći nego što je rečeno. Ona je dinamična jer od stvaranja tog pravnog pravila može šrpži dosta vremena i puno toga se može

promijeniti pa i mi drugačije interpretiramo pravilo u skladu s vermenom i okolnostima, pojmovima p.p. dajemo onaj smisao koji imaju u času interpretacije. Tekst p.p. ostaje isti ali se njegov sadržaj mijenja (pr. Ustava SA pojam nečasnog života)4. S obzirom na opseg: doslovna, restriktivna i ekstezivna (proširena)Jezična interpretacija - pronalaženje pravog smisla p.p. vodeći računa ponajprije o zakonitosti jezika, gramatički. Posebno pri tom vodimo računao značenju pojedinih riječi, i to ne svake riječi posebno nego i njihove povezanosti.Posebno mjesto i značenje imaju interpuknkcijski znakovi i o njima često ovisi cijela interpretacija.Kada govorimo o riječi imamo neodređenu riječ pa joj je potreba odrditi sadržaj (npr. nečastan život). To su pravni standardi kojima određujemo sadržaj.Imamo i arhaizme, stare riječi koje se danas vrlo rijetko upotrebljavaju ali su još ostale u zakonima.Imamo i neologizme, novonastale riječi.Imamo i sinonime, tj. riječi koje imaju isto značenje.- Pravni hononimi, jedna riječ koja ima različita značenja (npr. riječ dijete ima više značenj, dijete koje uzdržavaju roditelji i dijete koje je dužno uzdržavati siromašne roditelje)

Ne može se cijela interpretacija svesti samo na jezičnu. Logička interpretacija - pronalaženje značenja i pravoga smisla p.p. primjenom logički zakona (zakona logike). Pravno pravilo mora imati i svoj logički smisao.Postoji nekoliko zakona logike:1. Argumentum a cotrario ili zaključivanje iz suprotnosti - zakon pravne logike se primjenjuje kada zakon nešto precizno navodi a mi iz toga zaključujemo nešto drugo (zakon navodi npr. da je zabranjeno voziti lijevom stranom cste pa mi zaključujemo da možemo voziti desnom)2. Argumentum a minori ad maius - zaključivanje od manjeg prema većem - ako je zabranjeno nešto manje onda je zabranjeno i nešto veće (npr. piše zabranjeno pušenje u rafineriji, onda je zabranjeno paliti vatru, zabranjeno hodanje po travi onda tuda ne smijemo niti auto voziti).3. Argumentum a maiori ad minus - zaključivanje od većeg prema manjem - zakon koji se primjenjuje onda kada pravni zakon dopušta nešto. Tu ključnu ulogu igra ratio legis.

Neki su u naglašavanju logičke interpretacije otišli predaleko pa isključivo jedino njoj daju važnost. To posebno ističe teorija o logičkoj savršenosti pravnog sustava - oni smatraju da se svako pravno pravilo može objasniti logikom. Neki u toj logici idu do krajnosti pa ukonstruiraju posve nova pravila ili pokušavaju u pravu riječiti sve situacije u pravu iako za njih nema normi.

Sistematska interpretacija - takva posebna tehnika interpretacije kod koje pronalazimo pravi smisao i sadržaj pravnoga pravila tako što ga posmatramo kao dio određenog sustava prava koji je u određenoj relaciji, odnosu s drugim dijelovima toga pravnoga sustava i u odnosu prema sustavu kao cjelini. Kada tražimo smisao tog pravila onda to činimo da proučavamo te druge dijela (npr. ako za neku kaznu nije određena dužina u specijalnom dijelu kaznenog prava onda tražimo odrednicu u općemu djelu kaznenoga prava).

Povijesna ili historijska interpretacija - tehnika interpretacije kod koje pronalazimo smisao pravnog pravila tako da uzimamo u obzir ocasio legis - povod donošenja zakonaDa bi saznali smisao nekada je potrebno istražiti pripremni materijal i sve ono što je pripomoglo pri donošenju određene norme.Interpretacija pravnih pravilapojam (što je to)- razlika- problem autinomija, pravna praznina- vrste interpretacije pravnog pravila- s obzirom na osnovu- s obzirom na tehniku (sub slat i obje dinam) (pojam tehnike)

- jezična interpretacija, logična interpretacija, sustavna, historijska interpretacija (pojam)

Povijesna (historijska) interpretacija je takva metoda kod koje utvrđujemo pravni smisao pravnog pravila vodeći računa o svim onim povijesnim činjenicama s kojima je u svezi ocasio legis - neposredni povod današnjeg zakona. Pripremni materijali - svi koji su u svezi sa izrodom pravnog pravila (zapisnici, itd.)- Povijesna interpretacija razvila se kroz povijesnu ili historijsku školu.- Sovinji - pravna teorija se razvija (pravo), tiho, mirno i sporo, bez nekakvih velikih revolucionarnih promjena, nije statično, razvija se iz narodnog puka, svaki narod ima svoje osobine (Naravno pravna škola) iz toga proizlazi: koliko naroda, toliko prava i pravo je univerzalno.Taj razvoj prolazi kroz nekoliko faza:1. kada spontano nastaje u narodu2. znanstveno oblikovanje - znanstvenici oblikuju to pravo3. kodifikacija

Teološka interpretacija - dolazi od riječi cilj - ciljna interpretacija to je takva tehnika, metoda interpretacije pravnog pravila kod koje pronalazimo pravi smisao pravnog pravila vodeći računa cilj tog pravnog pravila.Taj cilj je ponekad u pravnom pravilu već izrečen, češće mi moramo utvrditi taj cilj. To nam interpretacija služi da kada imamo nedoumice (nesuglasice) da odaberemo pravno pravilo ili onu teniku čiji cilj nam najbolje odgovara.Rudolf Shering utemeljitelj interesne teorije prava ili realističke škole pravo. Napisao je 2 djela:1. Borba za pravo2. Cilj u pravuBorba za pravo - kritizira povijesno pravnu teoriju prihvaća teoriju da se pravo razvija, ali se protivi tome da se na pravo gleda da se razvilo evolucijski (tiho, mirno), on smatra da je pravo borba, tj. da je nastalo i razvilo se borbom.

Kod nas: Baltazar Babišić pod snažnim je dojmom povijesno pravne norme.Utilitarizam glavna je korisnost, najveća korist, za najveći broj ljudi.Teorija o polugama socijalne mehanike - 4 poluge:- egoistične poluge; interesne poluge- moralne poluge

Interense poluge jesu prisile i nagrada.Egoistične poluge nisu dovoljne, one su ključne, ali ne i dovoljne trebaju još i moralne polugeMoralne poluge jesu osjećaj ljubavi i dužnosti

Doslovno, proširena ili ekstenzivna, služena ili restriktivna interpretacija

Uočavaju se nedostaci u pravnom pravilu:1. može biti da se koristi pogrešan izraz u pravnom pravilu u tom slučaju potrebno je izvršiti kvalitativnu korekturu izraza;2. da se pogreška u izrazu nalazi da fali izraz, da je izraz nedostatan, mora se primjeniti kvantitativna, količinsku korekturu.Tu se može desiti da postoji pozitivna nedostatnost proširena ili ekstenzivna interpretacija izrazu u pravnom pravilu treba dati šire značenje u logičnom smislu.Nedovoljnost izraza u negativnom smislu. Izraz ima šire značenje, pa je potrebno suziti značenje tog pojma tada govorimo o suženoj ili restriktivnoj interpretaciji.

Analogija: primjena prava preanalogija postoje teorije u pravu različitih država: dva temeljnna različita pristupa analogiji- jedan se govori o analogiji kao interpretaciji prava p. sui generis- drugi puta se analogji ističe kao jednu od metoda popunjavanja praznih praznina

Ta praznina se popunjava preanalogijom. Analogija nije dopuštena na području kaznenog prava (nulum crimen, nulla poena sine lege).