Opsada Zadra 1346

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

Odsjek za povijestAkademska godina 2013./2014.

Opsada Zadra 1346. godineSeminarski rad

Student: Igor Krnjeta

Mentor: dr. sc. Zrinka Nikoli Jakus

Nositelj kolegija: dr. sc. Neven BudakDatum predaje: 22.6.2014.

Sadraj

1. Uvod32. Djelo Obsidio iadrensis kao svjedoanstvo opsade.33. Odnosi Zadra sa Venecijom prije 1346. godine...74. Tok opsade95. Posljedice opsade.106. Zakljuak..117. Bibliografija..111. Uvod

Opsade kao takve su oduvijek pobuivale interese povjesniara koliko zbog njihovih posljedica koje su esto bile presudne za izvjesne povijesne procese, toliko i kod amaterskih zaljubljenika u vojnu povijest zato jer sami tokovi opsade obiluju nizom interesantnih detalja. Same katastrofine situacije poput opsada pokazuju i kako ljudi reagiraju u kriznim uvjetima te nam mogu i kojeta rei i o ondanjem mentalitetu ljudi.

Na nau sreu, hrvatsko srednjovjekovlje je iznjedrilo izvrstan izvor za prouavanje jedne opsade koja se zbila nad Zadrom 1346. godine koja je prethodila jo jednoj katastrofinoj situaciji a to je velika epidemija kuge 1348. Temeljno djelo za prouavanje toka te opsade je djelo nepoznatog autora pod nazivom Obsidio iadrensis.

U ovome radu biti e rijei i o tehnikim i estetskim detaljima samoga djela, moguem identitetu autora kao i o dogaajima koji su prethodili opsadi, toku same opsade, te naposljetku posljedicama ove dugotrajne opsade.2. Djelo Obsidio iadrensis kao svjedoanstvo opsade

Temeljno djelo koje nam svjedoi o dogaajima koji su prethodili opsadi, samom toku opsade i neposrednim posljedicama jest upravo to djelo anonimnog autora.

Ono se po kategorizaciji knjievnih vrsta moe odrediti kao kronika, zato to se bavi opisivanjem dogaaja u izvjesnom vremenskom slijedu, no valja uzeti u obzir da kronike najee pokrivaju dulja vremenska razdoblja, te uglavnom zavravaju iznimno detaljnim opisima piscu suvremenih dogaaja to nije sluaj sa ovim djelom jer se ono bavi periodom od dvije godine. Ono se takoer moe svrstati u memoare zbog iznimno detaljnih prikaza dogaaja, no djelo ne potpada u potpunosti ni u memoaristiku zato jer protagonist djela nije sam pisac, ve Zadrani kao cjelina iako se istiu pojedine povijesno istaknute osobe poput Ludovika Anuvinca, duda Andrije Dandola i jo nekih znamenitih Zadrana.

Samo djelo najvjerojatnije nastaje neposredno nakon dogaaja kojima se bavi, ali prije novog rata izmeu Venecije i Ludovika Anuvinca 1353., a poto autor ne spominje kugu, mogue je da je nastalo i prije same kuge. Tekst je do nas doao u prijepisu iz 16. stoljea i najvjerojatnije ga je prepisao Jeronim de Fumatis 1532. Sam tekst je uvelike iskvaren zbog vanjskih utjecaja, dok je jezik sasvim druga pria. Sam autor oigledno nije bio neobrazovan to se odlino vidi po citiranjima Biblije i nekih antikih autora i relativno je umjeno vladao latinskim jezikom iako se njime slabije slui to se u vidi i u prijepisima gdje nije uspijevao nai prigodne izraze za neke stvari koje je elio izrei.

Jedno od vanijih pitanja vezanih uz samu Kroniku jest identitet autora te identitet naruioca djela. Za autora je sigurno da je sam sudjelovao u dogaajima o kojima izvjetava na to definitivno ukazuju detalji poput topografije ondanjeg Zadra, opisa ratne opreme i oklopa, opisa nekih ceremonija, pregovorima i njihovim rezultatima itd. Ti detalji su oito mogli biti poznati samo nekome tko je u tim dogaajima i sudjelovao. Ve ranije je spomenuto da su protagonisti djela Zadrani kao cjelina to je u prouavanjima tumaeno kao prikrivanje pravog autorovog identiteta, najvjerojatnije da sam pisac izbjegne moguu mletaku osvetu. Takoer je u uvodnom pismu naruiocu djela posvetio Kroniku Pobjedi naroda grada Zadra.

Prva osoba sa ijim identitetom emo se pozabaviti jest izvjesni naruilac koji oigledno nije bio prisutan za vrijeme same opsade te je zato naruio djelo. Takoer i autor spominje u prologu djela da je dotini naruilac elio konkretan opis dogaaja, kao i da se zloini Mleana nikada ne bi zaboravili. Na temelju toga moemo pretpostaviti da je naruilac djela mogui bivi zadarski dunosnik koji je u tome trenu bio u izgnanstvu u inozemstvu.

Identitet autora je jedno sasvim drugaije pitanje. Kao to je ve reeno, on je najvjerojatnije sudjelovao u borbama za obranu grada, a sam za sebe u pismu naruiocu kae da je Zadranin plemenita roda, a najvjerojatnije je bio i stariji od naruioca to se moe zakljuiti iz biblijske usporedbe Izaka i Jakova. Iz nekih detalja u tekstu je vidljivo da je bio prisutan ne samo u borbama ve i na zasjedanjima gradskog vijea ili da je mogao dobiti potrebne informacije iz prve ruke. Takoer je imao pristup spisima poput dudevih ili kraljevih pisama, a zbog ve spomenutih citata iz Biblije ili antikih autora se moe zakljuiti da je ta osoba bila dobro obrazovana, moda da je ak i bila crkveni dostojanstvenik. Jedan od vjerojatnijih kandidata za autora je ondanji zadarski nadbiskup Nikola Matafar ije je djelo Thesaurus pontificum Nada Klai analizirala i filoloki usporedila sa Obsidio iadrensis te uzela u obzir Matafarovu obrazovanost i proglasila ga moguim autorom. Meutim, sa daljnjim prouavanjem djela se moe rei da autor najvjerojatnije nije bio Nikola Matafar zbog detaljnije analize samog jezika kronike koji iako ukazuje da je autor bio uen, ipak nije bio toliko kvalitetan koliko bi se oekivalo od osobe Matafarove uenosti. Ostali mogui kandidati su izvjesni Krevan de Cigalis koji se od 1346. do 1349. spominje kao zadarski primicerij, a umire nekoliko godina nakon opsade, dok za vrijeme same opsade obnaa dunost vikara, zatim tadanji upnik crkve sv. Petra Novog, Mihovil de Zadulinis koji u vrijeme opsade sastavlja svoju oporuku, a umire 1349. Za njega je bitno napomenuti da je oito bio uen ovjek jer u svojoj oporuci ostavlja knjige iz logike i filozofije stanovitom Ivanu. Zadnji od vjerojatnijih kandidata jest tadanji zadarski arhiakon, Demetrije Matafar, nadbiskupov brat i kasniji pianski i ninski biskup koji je bio bratovim vikarom za vrijeme Nikolinog izgnanstva u Padovi.

Nova bitna odrednica kojom se potrebno pozabaviti jest svakako stav autora o mletakoj opsadi. Sasvim je oigledno za pretpostaviti da je djelo pisano s dvije vidljive namjere koje se spominju u autorovom pismu naruiocu. Postavlja se bitno pitanje autorove objektivnosti, s obzirom na to da je sudjelovao u borbama. No u ve spomenutom pismu on izuzev prikaza mletakih zloina takoer pokuava donijeti i relativno objektivan prikaz dogaaja. Iako je autor izrazito protumletaki nastrojen to se najbolje vidi u Prologu djela, on takoer upozorava na niz zloina koje su poinili Zadrani koje tumai pravednom Bojom kaznom. On takoer i moralizira i nimalo ne idealizira Zadrane kao takve, vrlo vjerojatno jer su neposredno nakon poinjenih zloina adekvatno i kanjeni. Autoru je savreno jasno da je do same opsade dolo iskljuivo zbog mletake ekspanzionistike politike koja je isprovocirala Zadrane jer je namjera Mleana bila takva da Zadar svedu na poloaj zauzetog grada ime pokazuje upuenost u iri politiki kontekst. Takva politika do izraaja dolazi kada je opsada tek bila pripremana,

a dok su Zadrani bili umirivani dudevim pismima.

Isti sluaj je bio i dok je ustanak gaen kad su uvjeti predaje isprve bili ispotovani, no ubrzo su se pretvorili u mletaku diktaturu. Bitno je jo spomenuti autorov stav prema kralju Ludoviku i bosanskim saveznicima koji kroz djelo iznimno varira. U poetku su pokazivani kao velike nade i prijatelji Zadrana, no kako se pokau ili neuspjenima ili neodlunima, podlijeu estokoj autorovoj kritici.

Kronikom se prvi puta bavio Ivan Lui Lucius u prilogu Scriptores rerum Dalmaticarum nondum impressi svog djela De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex iz 1666. Od modernijih povjesniara, prvi se njome bavio Franjo Raki koji ju je prikazao i obradio 1864. u odjeljku Dva ljetopisa o obsjednuu grada Zadra god. 1345-46 u studiji Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku povjest srednjega vieka koja je bila objavljena u asopisu Knjievnik. Poslije njega, djelom se bave Nada Klai i Neven Budak. Klasini filolozi koji su obraivali ovo djelo su Veljko Gortan koji je priredio i prvi poeo rad na kritikom izdanju djela, te Olga Peri koja se bavila pitanjem autorstva.

3. Odnosi Zadra sa Venecijom prije 1346. godine

Zadar je oduvijek imao veliku prednost to se tie svog iznimnog poloaja na istonojadranskoj obali. Zadar je smatran jo od ranog srednjeg vijeka metropolom Dalmacije i vlast nad njime je simbolizirala i davala legitimnu podlogu vlasti nad itavom obalom kao i prevlast na moru. Tako je posjedovanje Zadra bilo neto nad ime su teili i Venecija kao i vladari hrvatskog zalea (bilo hrvatski ili ugarsko hrvatski kraljevi, odnosno banovi iz roda Bribirskih ubia).

Venecija se oduvijek smatrala nasljednicom Bizanta na Jadranu, a najveu ekspanziju doivljava u vrijeme duda Andrije Dandola koji je vladao upravo u vrijeme opsade Zadra 1346. Iskljuivi cilj mletake politike je ustvari i bilo osiguranje vlasti nad Zadrom kao i prostorom sjeverno od njega, a to su u vie navrata i postigli kao i izgubili, najee zbog iznimno tekih uvjeta koje su nametali Zadranima.

Prvi puta venecija dolazi u posjed Zadra 1115. godine te Zadranima odmah namee iznimno teke uvjete, a nezadovoljstvu Zadrana nimalo nije pripomoglo ni kada se je sin ondanjeg duda Dominik Morosini proglasio zadarskim knezom, a otprilike u to vrijeme Venecija dobiva od pape pristanak za promaknue zadarske biskupije na rang nadbiskupije i metropolije te bi njoj podredile ostatak biskupija kvarnerskih komuna, no on biva poniten 1155. od pape Hadrijana IV. To dovodi do nezadovoljstva zadarske elite koja zbacuje po prvi put Mleane 1159. godine, ali je zbog kneza Dominika Morosinija i manjku pomoi ugarsko hrvatskoga kralja, Zadar ostao pod Venecijom. ezdesetih godina su bile jo tri pobune, ali niti one nisu urodile plodom.

Tijekom vladavine Manuela Komnena (1143 1180) Zadar je kratko potpao pod bizantsku vlast, zbog Morosinijevih kao knezova koji su i upravljali gradom, ali unato tome, kroz cijelo 11. stoljee se vraa komunalni ustroj i njegova glavna tijela poput konzula sudaca, vijea i notarijata se nanovo izgrauju. Napokon, 1182. Zadar potpada pod ugarsko hrvatsku krunu.

Mleani se ponovno vraaju na vlast 1202. godine kada u IV. kriarskom ratu uz pomo kriara zauzimaju Zadar koji biva potpuno opustoenim. Brojni Zadrani su prebjegli u Nin odakle su nastavili borbu te 1203. oslobodili Zadar oslobodili Zadar uz pomo hercega Andrije i sidrako ibenskog kneza Domalda koji postaje zadarskim knezom, no stjecajem okolnosti nanovo potpada pod vlast Veneije 1204.

Do nove pobune dolazi 1242., a Mleani grad nanovo zauzimaju godinu dana poslije, dok vlada zadarske komune nastavlja djelovati iz Nina sve do 1247. kada dolazi do novijeg ugovora sa Venecijom koji biva iznimno nepovoljan za Zadar zbog stranih novanih nameta kao i slanja talaca u Veneciju.

Pavao Bribriski je od Venecije ishodio naplaivanje dijela lukih pristojbi koje su Mleani dugovali ugarsko hrvatskoj kruni ime je elio naglasiti svoj suverenitet nad Zadrom na koji je i polagao prava kao hrvatski ban. Njegovi planovi su se obistinili 1311. kada dolazi do novoga ustanka, gdje Pavao alje pomo u vidu vojske predvoene njegovim sinom Mladenom koji je tada izabran za zadarskog kneza, no nakon poraza od strane Venecije 1313. on predaje Zadar Veneciji. Tada su za Zadar pali i najblai uvjeti jer su Zadrani smjeli birati sami svoje knezove dok ih je dud samo potvrivao.

Dolaskom Anuvinaca na prijestolje njihov glavni interes je povezivanje obje jadranske obale, te samim time nisu mogli prihvatiti mletaku vlast na Jadranu.

Nakon sukoba Karla I. sa hrvatskim velikaima gotovo kompletna naa obala potpada pod Veneciju. etrdesetih godina XIV. stoljea na vlast dolazi Ludovik Anuvinac koji dobiva oevo kraljevstvo te zbog njegove blizine Zadrani mu alju poslanstva, na to Mleani reagiraju energino te alju vojsku na Zadar. Venecija takoer povlai svog kneza i predlae gradu predaju, no Zadrani ju odbijaju, zaklinju se na vjernost Ludoviku i zapoinju borbu.

4. Tok opsade

Opis opsade obiluje topografskim detaljima, kao i izvjetajima na skoro pa dnevnoj bazi o dogaajima vezanima uz bitke ili opise slavlja i ceremonija, pa e u ovome djelu, shodno tome biti rijei o preteito najvanijim dogaajima koji su bili relevantni za tok same opsade.

Zadrani su se protiv Mleana pobunili u lipnju 1345. kada su uvidjeli da je kralj Ludovik u relativnoj blizini Zadra (uvrivao je svoju vlast na podruju Knina), te su se stavili pod Ludovikovu zatitu, a on im je i obeao svoju zatitu kada skupi dovoljnu koliinu vojnika. Kao to je ve gore spomenuto, Mleani su svog kneza povukli, te su poslali i kopnenu vojsku i mornaricu pod Zadar gdje su se utaborili. Dud Andrija Dandolo je poslao pet pisama Zadranima u kojima im poruuje da brine za njih i za njihove interese te da ne strahuju od vojske, no Zadrani odbijaju njegove prijedloge te zapoinju borbu. Mleani su prvo opsjeli Zadar s mora te napadali s mora utvrde na oblinjem Ugljanu i Pamanu, a tek naknadno su zapoeli i kopnenu opsadu ne samo Zadra, ve i podruja sjeverno od njega. Negdje u to doba se dogaa prvi bitni zadarski ratni zloin kada su zadarski gusari masakrirali dubrovaki brod koji ini se nije bio koriten u vojne svrhe. Od lipnja 1345. do lipnja 1346. su Zadrani samostalno odolijevali viestrukim mletakim napadima, to je rezultiralo time da se iz Venecije nekoliko puta alju nove vojske. Iz dananje perspektive su zanimljive situacije u kojima Zadrani iskazuju za naa poimanja ili pretjeranu tugu ili pretjeranu radost, to je jasno ovisilo o prilici. U vie prilika bi se neizmjerno radovali ako bi postigli neku bitniju vojnu pobjedu ili ak ako bi samo izvjesili kraljevsku zastavu nasred gradskog trga. Takoer su bili u stanjima iznimnog oaja i tuge ukoliko bi pala neka utvrda u zadarskom kotaru.

U lipnju 1346. Ludovik naposljetku stie sa velikom vojskom pod Zadar to ima katastrofalne posljedice za mletaki moral, jer navodno naputaju bojne sprave, dok su ga, oekivano, Zadrani doekali sa ovacijama i iznimnim oduevljenjem. Zadrani su mu ak dali kljueve gradskih vrata ime su mu iskazali veliko povjerenje, no to povjerenje je iznevjerio u srpnju 1346. jer je izgubio u narednim bitkama sa Mleanima, te se povukao prema Ugarskoj. Nakon toga dolazi do kraha u moralu Zadrana to Mleanima samo omoguuje daljnja napredovanja i vojne uspjehe. Za vrijeme ljeta i jeseni 1346. u pobunu se javljaju problemi poput pojave misteriozne i smrtonosne bolesti, kao i revolt puana predvoenih nekim nezadovoljnim plemiima zbog manjka hrane. U to doba se vode iznimno estoke borbe za utvrdu sv. Mihovila na oblinjem Ugljanu koja i pada u kolovozu, a po zauzimanju Mleani masakriraju ak i civile koji su se tamo skrivali.

Sve to dovodi do slamanja morala i izdrljivosti Zadrana koji u prosincu 1346. potpisuju mirovni sporazum te putaju Mleane u grad koji kre obeanja te mue i zlostavljaju Zadrane.

5. Posljedice opsade

Neposredno nakon same obnove mletake vlasti, zadarski patriciji su znali da e im se samo dodatno ograniiti politike i ekonomske slobode. S druge strane, puani u Mleanima i nisu vidjeli posebno veliku opasnost, mogue i jer su se nadali da e zahvaljujui njima dobiti udio u gradskoj upravi. Za vrijeme same opsade se desio ve spomenuti sukob patricija i puana koji je samo zaotrio odnose izmeu te dvije strane, a ini se da je taj sluaj prvi zabiljeeni u nekom dalmatinskom gradu. Nakon Ludovikovih napada usmjerenih na Veneciju od 1356. do 1358., Ludovik je prisilio Mleane na Zadarski mir potpisan 18. 2. 1358. po kojem Ludoviku predaju sve posjede od Kvarnera do granica Draa. Naposljetku, Venecija ponovno dobiva Zadar 1409. godine kada Ladislav Napuljski prodaje svoja vladarska prava na Dalmaciju za 100 000 dukata.6. Zakljuak

Samo djelo anonimnog autora Obsidio iadrensis izuzetno je kvalitetno djelo hrvatske predrenesanse koje nam svjedoi o jednom iznimno tekom vremenu za Zadar i njegove stanovnike. Ono nam izvrsno prenosi mentalitet tadanjih ljudi kao i jami da su ljudi i onda poinjavali zvjerske zloine u borbenom zanosu. Moemo biti zahvalni oevicu, tko god on bio, na iznimno detaljnom i hvale vrijednom prikazu samo jedne od tunih epizoda nae povijesti.7. Bibliografija1. Budak, Neven, Tomislav Raukar. Hrvatska povijest srednjeg vijeka. Zagreb: kolska knjiga, 2006.2. Klai, Nada, Ivo Petricioli. Zadar u srednjem vijeku do 1409. Zadar: Filozofski fakultet, 1976.

3. Nepoznat autor. Obsidio Iadrensis. Rukopis Veljko Gortan. Priredili Branimir Glavii i Vladimir Vratovi u suradnji s Damirom Karbiem, Miroslavom Kurelac i Zoranom Ladiem. Prijevodi na engleski Zoran Ladi, Matthew J. Suff, Goran Bude. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007.

Obsidio iadrensis (Opsada Zadra), Rukopis Veljko Gortan. Priredili Branimir Glavii i Vladimir Vratovi u suradnji s Damirom Karbiem, Miroslavom Kurelac i Zoranom Ladiem. Prijevodi na engleski Zoran Ladi, Matthew J. Suff, Goran Bude (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007.), 15.

Ibid, 16.

Ibid, 19.

Ibid, 37.

Ibid, 12, 13.

Ibid, 15.

Obsidio iadrensis, lib. 1, cap. 2.


Ibid, lib. 1, cap. 2.


Ibid, 17.

Ibid, 17, 18.

Ibid, 18.






Obsidio iadrensis, lib. 1, cap. 3 4.

Ibid, lib.2, cap. 12.

Ibid, lib. 1, cap. 4, cap. 11.



Nada Klai i Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409 (Zadar: Filozofski fakultet, 1976.), 62 94.

Ibid, 103 114.

Ibid, 161 166.

Ibid, 166 167.

Ibid, 181 184.

Ibid, 189 191.

Ibid, 210 215.

Ibid, 213 215.

Ibid, 325 326.

Obsidio iadrensis (Opsada Zadra), Rukopis Veljko Gortan. Priredili Branimir Glavii i Vladimir Vratovi u suradnji s Damirom Karbiem, Miroslavom Kurelac i Zoranom Ladiem. Prijevodi na engleski Zoran Ladi, Matthew J. Suff, Goran Bude (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007.), 11, 12.


Ibid, lib. 1, cap. 7, 8.



Ibid, lib. 1,cap. 12







Ibid, lib. 2, cap. 6, 7, 8.

Ibid, lib. 2, cap. 9, 14.

Ibid, lib. 2, cap. 11, 12.

Ibid, lib. 2., cap. 14.

Ibid, lib. 2., cap. 19.

Neven Budak i Tomislav Raukar. Hrvatska povijest srednjeg vijeka (Zagreb: kolska knjiga, 2006.), 193.

Ibid, 193.

Ibid, 194.

PAGE 11

Documents

Opsada Zadra 1346