Diplomski rad

Optički senzori izvedba i primjena

Uvod

• Senzor ili davač je primarni osjetilni element, koji pretvara fizikalnu veličinu koja je pogodnija za mjerenje. Senzor vrši prvo pretvaranje fizikalne veličine u nizu pretvaranja koja su prisutna u složenim mjernim uređajima

• Optika je područje fizike u kojem se proučavaju i praktično primjenjuju svjetlosne promjene. Svjetlost se naziva elektromagnetno zračenje talasnih dužina 400-700nm koje u ljudskom oku pobuđuje osjet vida.

• Optički instrumenti kojima preslikavanje nije svrha, služe za promatranje optičkih pojava u sredstvima ili na granici sredstava, pod tim se pojavama upoznaju svojstva svjetlosti i svojstva izvora svjetlosti, svojstva sredstava kroz koju svjetlost prolazi i svojstva sredstava od kojih se svjetlost odbije i mnoga druga. Za starije tipove instrumenata izvor svjetlosti je obično termički a prijemnik ljudsko oko., rjeđe fotoelement, fotoćelija, ili fotografski sloj. U posljednje vrijeme primjena lasera kao izvora svjetlosti te primjena optoelektričnih prijemnika omogućuje objektivne i mnogo tačnije mjerne postupke.

Karakteristike optičkih senzora

• Fizikalni osnov rada optoelektronskih senzora zasniva se na promjeni parametara optičkog signala sa promjenom mjerene fizikalne veličine.

• Mjerena fizikalna veličina dovodi se u vezu sa određenim parametrom optičkog signala, koji je, zapravo, elektromagnetni talas. Taj proces predstavlja modulaciju. Frekvencija nosećeg talasa je u opsegu 1013 -1015 Hz. Ove velike mogućnosti samo su djelimično iskorištene, zato što moguća širina pojasa modulacije 1012 Hz iznosi najviše 0,1% raspoloživog spektra. Osnovni parametri optičkog signala su: amplituda, frekvencija, faza, polarizacija i rasijavanje svjetlosnog toka.