Orijentacija u Prirodi

1

1. Orijentacija: Pojam orijentacije

Da bi se lake snalazili ne terenu vano je savladati neke osnovne pojmove o orijentaciji i terenu.Orijentacija podrazumjeva svako snalaenje na terenu koje nije automatski (poznati teren) nego na osnovu nekog znanja i iskustva. Pojam orijentacije podrazumjeva zemljopisnu (geografsku) i topografsku orijentaciju. Zemljopisna orijentacija obuhvaa odreivanje strana svijeta (istok, zapad, sjever, jug). Topografska orijentacija podrazumjeva odreivanje stojne toke, poloaja objekata na terenu (reljef, infrastruktura i sl.), te izbor daljnjeg kretanja na terenu. Topografska orijentacija obino ukljuuje i zemljopisnu orijentaciju.

Zemljopisna orijentacija pomou nebeskih tijela i znakova na terenu

- Zemljopisna orijentacija pomou Sunca

Za orijentaciju u prirodi bez kompasa najpogodnija je orijentacija pomou Sunca (Sunca i sata). Sunce je ujutro u 6 sati na istoku, u podne na jugu, a u 18 sati na zapadu. Iz toga moemo zakljuiti da se Sunce u toku jednog sata pomakne za 15.

Za orijentaciju u ostala vremena koristimo sat s kazaljkom. Poto su u danas satovi na kazaljke rijetki, sat moemo imitirati tako da ga nacrtamo na papiru ili neemu slinom. Bitno je pri tome paziti na tonu podijelu izmeu brojki sata.

2

Kod ovog naina sat stavimo u vodoravan poloaj i okrenemo malu kazaljku sata u prema Sunca. Simetrala kuta to ga ini brojka 12 na satu i mala kazaljka pokazuje nam pravac juga. Ovdje moramo samo pripaziti da kod uvoenja ljetnog vremena umjesto brojke 12 koristimo brojku 1.

Ovaj postupak je samo obrnuti od prethodnog. Sat postavimo u vodoravan poloaj. U sredite kruga stavimo neki tanki predmet. Sjena tog predmeta pada na neki dio sata i time ini jedan pravac kuta. Drugi pravac ini centar kruga i broj 6 na satu. Simetrala tog kuta ini pravac sjevera.

VANO:

Ne smijemo zaboraviti da se u ljeto pomie vrijeme. Stoga ovo se vai, ali tako da se u ljeto umjesto 12 sati uzma 1 sat, odnosno umijesto 6 sati uzima se 7 sati kao referentno vrijeme. To ujedno i znai da je Sunce u ljetnom raunanju vremena u 7 sati na istoku, u 13 sati na jugu, a u 19 sati na zapadu.

Pomou zvijezda moemo se orijentirati za vedrih noi. Za ljetnih noi vidimo zvijezdu Sjevernjau. Nain kako je pronai prikazan je na slici.

- Zemljopisna orijentacija pomou zvijezda

Pronaemo prvo sazvjea Velika Kola i Mala Kola (Veliki Medvjed i Mali Medvjed). Zadnje dvije zvijezde u Velikim Kolima

3

ine toke pravca kojeg (zamiljeno) produimo, a njihovu udaljenost nanesemo 5 puta na taj pravac. Zvijezda koju smo dobili na taj nain treba biti Sjevernjaa. Sjevernjaa se nalazi na repu Malih Kola. U praksi se Velika Kola dobro vide, dok se Mala Kola vide slabije, ali se Sjevernjaa vidi dobro. Oko Sjevernjae nema zvijezda koje svijetle tim intezitetom. Ponekad e nam Velika Kola biti prenisko, pa ih neemo moi vidjeti. Tada pokuamo pronai sazvjee Kasiopeje za provjeru tonosti odreivanja Sjevernjae. Po zimi e nam Sjevernjaa biti prenisko da bi je vidjeli. Tada emo koristiti sazvjee Orion.

Kod Oriona princip je neto drugaiji (kao to se vidi na slici). Zamislimo pravac kroz sredinu Oriona i spustimo ga prema dolje do horizonta s time da ne raunamo uzvienja. Toka u kojoj se spaja zamiljeni pravac s Oriona i horizont je otprilike smjer juga. Napominjemo da se Sjevernjaa bolje vidi ljeti, a Orion zimi.

Kod orijentacije pomou Mjeseca moemo se priblino orijentirati. U principu se kod ove metode i dalje orijentiramo prema Suncu, odnosno koliko Sunce obasjava Mjesec. Tako nastaju mjeseeve mjene: prva i zadnja etvrt, pun mjesec (utap) i mlaak.

Zemljopisna orijentacija pomou mjeseca

U t a p z a d n j a e t v r t m l a a k p r v a e t v r t

Mlaak je u smjeru Sunca, pa nam on nije interesantan jer se moemo orijentirati pomou Sunca. Pun mjesec je nasuprot Suncu. Tako ako znamo da je Sunce u 18 sati na zapadu, u to vrijeme je Mjesec na istoku. Kod punog Mjeseca moemo raditi kao i kod orijentacije pomou Sunca i sata. Kod prve i zadnje etvrtine princip je neto drugaiji. Tu je Mjesec za 90 zamaknut od Sunca. Tako je u pono kod prve etvrtine Mjesec za zapadu, a kod zadnje etvrtine na istoku.

Ostali naini zemljopisne orijentacije na terenu

4

Ostali naini orijentacije su prilino nepouzdani. Pomou njih moemo odrediti priblino strane svijeta, ali ponekad i to moe biti uvjetovano lokalnim promjenama. Jedan od naina je orijentacija pomou vjetra. Tako znamo da bura na moru pue sa sjeveroistoka ili istoka (s kopna k moru). Danju vjetrovi puu s mora na kopno, a nou obrnuto. Inje se nanosi na drvee s one strane s koje puu lokalni vjetrovi, a najee s jugozapadne strane. Smetovi se stvaraju na strani grebena koja je u zavjetrini. Vjetar deformira i drvee, pa pomou drvea se moemo orijentirati iako ne pue vjetar. Moemo jo pratiti neke oznake koje nam govore o tome koja strana je sjeverna tako to je Sunce nikad ne obasjava, tako znamo da: na sjevernoj strani raste mahovina, sjeverna strana zgrade je vlanija i stvara se salitra u obliku tokica, na sjevernoj strani se snijeg zadrava due, na sjevernoj strani brda ima vie raslinja i sporije raste, juna strana brda ima vie panjaka i sjenokoa, kora drveta je hrapavija sa sjeverne strane, mravinjaci su obino sa june strane, snijeg se bre topi s june strane i slino. Osim znakova koji su vezani uz Sunce imamo jo neke kao to su: gui godovi drvea na sjevernoj strani; kod katolikih crkava oltar je sa zapadne strane, a ulaz s istone, dok je kod pravoslavnih obrnuto; kri kod svih kranskih crkava je priblino u smjeru sjever-jug; kranski grobovi su u pravcu istok-zapad; minaret kod damija je na jugu, a ulaz na sjeveru; muslimanski grobovi imaju spomenik u pravcu juga.

Kod ovih metode treba naglasiti da se radi o priblinim nainima orijentacije, ali ne treba inzistirati na tim metodama jer nisu precizne.

2. Teren:

Teren ili zemljite je odreeni dio zemljine povrine sa reljefom, prirodnim i umjetnim objektima koji se na tom dijelu zemljita nalaze. Reljef je zbroj svih prirodnih uzvienja, udubljenja i ravnina, a svi ostali objekti su terenski objekti. Reljefni oblici i terenski objekti predstavljaju dvije osnovne skupine topografskih elemenata. Topografske elemente dijelimo na prirodne (nisu nastali utjecajem ovjeka) i umjetni (nastali utjecajem ovjeka). Reljefni oblici mogu biti uzdignuti, zaravljeni i udubljeni. Kod uzdignutih oblika razlikujemo: tjeme, vrh, ivica, padina i podnoje.

Pojam terena

Tjeme je gornji dio uzvienja, a moe biti iljato, zaobljeno i ravno. Najvia toka tjemena zove se vrh. Linija po kojoj tjeme prelazi u padinu naziva se ivica, (esto nejasno izraeno).

5

Padine ili strane su bone povrine uzvienja izmeu ivice i podnoja. Mogu biti ravne, ispupene, izdubljene i stepenaste, a po nagibu blage, strme i vrletne. Podnoje je linija od koje se uzvienje uzdie i izdvaja od okolnog zemljita. Prema veliini, obliku tjemena, izgledu i nagibu padina uzvienja se nazivaju: breuljak, brijeg, brdo i planina.

Zaravnjeni oblici su: visoravan, ravan, krko polje.

Udubljenja su oni oblici u reljefu zemljita koji su primjetno nii od svoje neposredne okoline. Prema opem izgledu i veliini udubljenja se nazivaju: vododerina, jaruga, udolje, dolina i kotlina.

Preglednost terena je mogunost opaanja topografskih orjentira, a zavisi od vrste i osobine umjetnih i prirodnih smetnji koje nam zatvaraju vidno polje. Razlikujemo pregledan, polupregledan i nepregledan teren. Na preglednost terena najvie utjeu uzvienja i raslinje.

Karakteristike terena

Prohodnost terena je stupanj dostupnosti i mogunosti to lakeg kretanja po njemu. Na prohodnost utjee razvijenost i kvaliteta puteva i drugih saobraajnica. U nenaseljenom dijelu prohodnost zavisi od reljefa terena, sastava tla, raslinja, povrinskih voda, klimatskih i trenutnih vremenskih prilika.

Reljef terena je povrina zemlje koja se razvija u proimanju i suprostavljanju unutarnjih i vanjskih procesa koji ga preoblikuju. Unutranji procesi preoblikuju reljef tektonskim pomicanjem i tako stvaraju visinske razlike. vanjski procesi su rezultat toplotnog utjecaja Sunca, gravitacijskih sila Zemlje, Mjeseca i Sunca, djelovanja zranih i vodenih tokova, mehanikih i kemijskih inilaca. Reljef terena utjee na prohodnost svojim strminama i visinskim razlikama.

Tlo se dijeli na dva vida i to kamenito i zemljano (glinovito, ilovaasto, pjeskovito i ljunkovito). Od tipova zemljanog tla najea su crnica (rnozem), pepeljua (podzol), crvenica, crljenica (smonica) i prapor (les, gajnjaa). Vrsta tla ovisi od geolokom oblikovanja reljefa i vremenskih prilika. Prohodnost oteava movarno i blatno tlo.

Raslinje (obraslost terena) je stalno i povremeno. Stalno raslinje ine ume, makija, bunje, vonjaci i vinogradi, dok povremeno raslinje ini ratarsko raslinje. Prohodnost oteava jae obraslo raslinje (gusto).

Povrinske vode se dijele na stajaice (mora, jezera, movare) i tekuice (rijeke, potoci, kanali). Prohodnost ovisi o veliini i dubini vodene prepreke, te brzini protoka tekuice.

Vremenske prilike i klima su znaajan inilac pri kreanju po terenu. Pod neugodne vremenske prilike spadaju kia, snijeg, mraz, tua (grad) i sl. One uzrokuju raskvaenost zemljita ili snjeni pokriva to oteava kretanje.

6

Ravniarski i breuljkasti teren uglavnom je lako prohodan i omoguuje neometano kretanje i izvan puta, ukoliko ga ne presjecaju povrinske vode, zasijane obradive povrine ili gusto obrasli tereni. Reljef ravniarskog terena nema jasno izraenih uzvienja i udubljenja. Visinske razlike na breuljkastom terenu su male, a zemljite je valovito. Povrinske vode se javljaju u razliitim oblicima. Rijeke u ravnici teku sporo, zato jako djeluju na zemljite (pretvaraju ga u movare i poplavljuju, stvaraju rukavce, ade i sl.). Ravniarski i breuljkasti teren je zbog dobrih mogunosti za ivot gusto naseljen. Mrea komunikacija je isprepletena, pa omoguuje brzo kretanje i opskrbljivanje svime to nam je potrebno.

Vrste terena

Srednje planine predstavljaju puno valovitije zemljite, obino s veim nadmorskim visinama. Osnovne znaajke su velika raznolikost na manjem prostoru i ponekad hladnije podneblje. Naselja su rijea, pa je i prometnih puteva manje. Reljef ini spoj nabacanih hrbata i uzvienja, kao i gudura. Vee strmine ne dozvoljavaju gradnju na padinama. Reljefni oblici i raslinje ponekad osjetno oteavaju preglednost. Ceste i putevi su uglavnom u dolinama i niim dijelovima. Rairena je mrea umskih puteva i pjeakih staza. Znaajan je velik broj razliitih objekata koji omoguavaju kretanje (mostovi, nasipi, propusti). Kretanje izvan puteva oteano je zbog raslinja (ograniena preglednost), strmina i pojedinanih terenskih objekata (peine, stijene, jame) koje moramo zaobilaziti ili specifinim znanjem i opremom prelaziti. Rijeke su brze, prijelaz oteava i duboko korito rijeka koje esto zahvaa osnovnu masu stijene. Do rijeke se moe doi pritokom ili putem.

Kraki teren je stjenovito vapnenasto zemljite s izrazitim krakim pojavama (vrtae, uvale, kraka polja, ponornice, krape) koje su s obzirom na sastav stijena vie ili manje izraene. Razlikujemo goli kras (ija je povrina hrapava, ralanjena i rijetko obrasla) i zeleni kras (kod kojega je izraenost povrinskih krakih pojava manja, a tlo pokriveno raslinjem). Najei su prijelazni oblici. Osim veih reljefnih oblika (kraka polja, uvale i sl.) postoje i mikronabiranja (mnotvo manjih vrtaa, stjenovitih razbijenih prijelaza i sl.) koji umanjuju prohodnost i preglednost terena. Razgibani (valoviti) kraki teren izvan puteva i staza, koji je jo pored svega i obrastao, zanimljiv je izazov iskusnim putnicima (orijentiranje je tu neophodno). Kras je rijetko naseljen. Glavni problem u opskrbi je pitka voda. Najneprohodniji je visoki kras koji je zbog posebnih osobina obraen u okviru alpskog terena.

Alpski teren je stjenovito podruje iznad umske granice, rijetko obraslo skromnim raslinjem. Preglednost je u dobrim meteorolokim prilikama odlina, pa je i topografska orijentacija laka. Kada je vrijeme loe nastupaju tekoe. Prilikom prelaenja visinskih razlika kreemo se po markiranim (oznaenim) pjeakim stazama, koje su ureene i osigurane. Izbor prikladnog puta je posao koji zahtjeva puno truda. Oznaenih puteva ima vie na zanimljivom terenu i terenu koji ne zahtjeva pretjerane napore. Kretanje na takvim putevima je sigurno. Bez posebne opreme, poznavanja alpinistike vjetine i odgovarajuih iskustava, kretanje po bespuu nije preporuljivo, jer je nesigurno. pronai zaklon i osigurati se mogue je i u visokim planinama, posebno ljeti kada je kretanje tim predjelima najbolje (najugodnije). Alpski predjel daje posjetiocu puno, ali mu puno i uzme ukoliko ne poznaje dovoljno njegove zakonitosti i opasnosti.

7

Movarni teren se pojavljuje tamo gdje je povrinski i vertikalni otok vode slab zbog svojstva tla. Dolazi do raskvaenosti tla ili je cijelo tlo pod vodom. Obino je takav teren pratilac ravniarskih rijeka ili je ostatak jezera i bara. Kod nas su to obino manja podruja koja lako moemo izbjei i upotrijebiti utvrene prometne puteve. Prohodna movara obino je obrasla bujnim raslinjem, tlo je raskvaeno i meko. Ljudi i stoka lako ga prelaze. U sunim razdobljima i zimi, kada se zamrzne, ne predstavlja poseban problem. Teko prohodno movarno tlo obino je pod vodom, pa ga moemo lako savladati nekim plovilom ili ga prelazimo zimi kada je zaleeno.

Teren obrastao umom, makijom ili bunjem je teren u svim predjelima, od najviih do najniih. Raslinje je dio svakog terena, ali ga ipak zbog posebnosti (prohodnost, vidljivost, preglednost) izdvajamo i obraujemo odvojeno. Zbog utjecaja podneblja (klime) u primorju je razvijen poseban tip raslinja kojeg zovemo makija. To je zimzeleno bodljikavo grmlje i uma. U krajevima koji su gusto obrasli nema puteva, prohodnost je vrlo teka (gotovo nemogua). U ravnici i na breuljkastom terenu, kao i srednjim planinama rastu razliite vrste uma i grmlja. Za planinski predjel karakteristino je busenje. Znaajne osobine uma su vrsta i gustoa raslinja. ume mogu biti zimzelene (etinarske), listopadne i mjeane. Prema gustoi razlikujemo guste, srednje guste i rijetke ume. ume su jednoslojne (drvee priblino iste starosti i visine) i vieslojne (drvee razliite starosti i veliine).

U vieslojnoj umi (s gustim mladicama i ostalim slojevima) orijentacija je oteana, kao i prohodnost. U gustoj umi kronje drvea se dodiruju, pa je onemogue

na preglednost. uma srednje gustoe je ona u kojoj razmak izmeu kronji nije vei od njihovog promjera. uma s drveem koje je udaljenije jedno od drugog je rijetka. U zimzelenoj umi, kao i u makiji i busenju koji su takoer zimzeleni, vidljivost i mogunost opaanja ista je zimi i ljeti. U listopadnoj i mjeovitoj umi zimi, kada lie ne zaklanja vidokrug, vidljivost je bolja. Prohodnost u svim vrstama ume zavisi od mladica i strmine na kojoj uma raste. Najneprohodnija je uma s gustom travom i mladicama, pogotovo ako je smjetena na strmom terenu. Prolazak kroz gustu makiju (i to bodljikavu) kao i kroz busenje izvan puta vrlo je naporan i neprijatan (iako je orijentacija laka zbog dobre preglednosti).

8

esto u prirodi neke vrijednosti neemo imati ime izmjeriti. U tim sluajevima emo se morati snalaziti. Da bi se lake snali, odnosno tonije odredili neke vrijednosti, nauit emo neke naine priblinih vie-manje tonih mjerenja i procjenjivanja.

3. Mjerenje i procjenjivanje

Jednostavni naini mjerenja i odreivanja udaljenosti na zemljitu

- Odreivanje udaljenosti od oka

Princip kod ove metode je da se pokua na nekom poznatom terenu zapamtiti neke poznate irine, duine i visine. Zatim na nekom nepoznatom terenu zamislimo koliko bi zapamenih irina, duina ili visina bilo potrebno za priblino odreivanje udaljenosti. Neke poznate vrijednosti koje moemo koristi su: duina nogometnog igralita oko 100 m; irina gola oko 7 m; visina gola oko 2,4 m; visina telefonskog stupa oko 6 m, etaa kue oko 3 m, vrata na kui oko 2 m itd.

Odreivanje udaljenosti usporeivanjem s nekom poznatom duinom

Princip kod ove metode je taj da to je blie neki objekt vidi se vie detalja, a to je dalje detalja je sve manje. Kod ove metode odstupanja su jo i vea kada se uzmu u obzir i vremenske prilike. Pribline udaljenosti na kojoj se neki objekt jo uvijek vidi mogu se uzeti po slijedeim primjerima: usamljena kua srednje veliine do 5 km; prozor na kui do 4 km; dimnjak na kui do 3 km; usamljena stabla i ovjek koji stoji do 2 km; deblo stabla i telefonski stup do 1 km; pokreti nogu ovjeka u hodu do 700 m; okviri prozora, kolci ograde i slino do 500 m; crijep na krovu kue, boja i dijelovi odjee do 250 m; ica na ogradi, lie na stablu, dugmad i sline pojedinosti na odjei do 150 m; lice i prsti na ruci do 100 m; oi, nos, ui, elo, obrazi, obrve, brada, brkovi, usne ovjeka do 50 m; bjeloonica, trepavice i bore na licu ovjeka do 20 m itd.

Odreivanje udaljenosti prema stupnju vidljivosti promatranog objekta

- Odreivanje udaljenosti sluhom

Udaljenost se moe priblino odrediti i prema osobitosti zvuka koji dolazi iz raznih smjerova i izvora. Radi toga je potrebno odrediti izvor zvuka i znati otprilike s koje je udaljenosti doao do nas. Kod prosjenog sluha i u normalnim uvjetima zvuk se moe uti i do slijedei srednjih udaljenosti: tihi razgovor, pad, doskok oko 100-200 m; ravnomjerni udarci pri zabijanju kolaca u zemlju oko 300 m; zvuk rune pile ili udarci sjekire kad se sijee drvo oko 400 m; um, buka, tresak grana ili udarac kad padne stablo oko 800 m; udarci krampa, poluge ili lopate o kamen ili meusobno

9

oko 1 km; zvuk motora veeg bagera oko 2 km; zvuk sirene automobila oko 3-4 km itd.

- Odreivanje udaljenosti temeljem brzine zvuka

Brzina svjetlosti je oko 300 000 km/h, to je na udaljenosti od nekoliko km vremenski jako malo, pa se ne uzima u obzir. S obzirom da je brzina zvuka oko 330 m/s, to znai da za 3 sekunde zvuk proe 1 km. Iz toga moemo dobiti da je omjer 1:3. To znai da je:

D = daljina u kilometrima

s = broj sekundi

Ovu metodu moemo koristiti npr. kod grmljavine. Kada vidimo bljesak poinjemo brojiti sekunde do vremena kada ujemo zvuk groma. Broj sekundi koje smo izbrojili podijelimo sa 3 i dobili smo priblinu udaljenosti u kilometrima.

- Odreivanje udaljenosti temeljem duinskih i kutnih veliina promatranog objekta

a) Odreivanje udaljenosti ravnalom s milimetarskom podjelom

10

Kod ove metode trebamo znati priblinu dimenziju objekta do kojeg mjerimo udaljenosti. Kao primjer uzet emo visinu telefonskog stupa koja je oko 6 m. Ravnalo udaljimo od oka na 50 cm, te izmjerimo koliko mm iznosi projekcija stupa. Za primjer smo uzeli da je izmjereno 20 mm. Zatim te vrijednosti uvrstimo u formulu.

D = udaljenost u metrima

L = poznata dimenzija promatranog objekta (visina, irina ili duina) u metrima

X = broj milimetara koje smo izmjerili na ravnalu

500 = konstanta u formuli ( odnosi se na udaljenost od oka koja je 500mm).

Udaljenost koju smo izmjerili za primjer iznosi 150 m.

Ovaj nain moemo koristiti i kod kompasa koji imaju milimetarsku podjelu na svom tijelu. Kompas M-53 je ima. Kod njega moemo na uzici zavezati vor na 50 cm tako da ne moramo svaki puta ponovo odreivati udaljenost od oka.

b) Odreivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuitima) promatranog objekta

11

Tisuiti je kut pod kojim vidimo predmet visine ili irine 1m na udaljenosti od 1 km. Stoga, ako znamo visinu predmeta i kut u tisuitima, moemo odrediti njegovu udaljenost. Ova metoda se moe koristiti ako imamo neto ime moemo mjeriti tisuite kao to je kompas M-53 ili dalekozor. I kod ove metode moramo znati priblinu dimenziju promatranog objekta. Kod kompasa M-53 podjela u tisuitima se nalazi na poklopcu kompasa i mora biti udaljena od oka 25 cm.

Kod dalekozora se vrijednost u tisuitima oitava na konanici dalekozora.

U ovom zadatku na primjer emo uzeti da je visina kata kue oko 3 m. Izmjerimo koliko to iznosi u tisuitima i te vrijednosti uvrstimo u formulu (za primjer smo izmjerili 0-60).

D = udaljenost u metrima

12

L = poznata dimenzija promatranog objekta (visina, irina i duina) u metrima

t = broj tisuitih izmjerenih kompasom ili dalekozorom

1000 = to je konstanta u formuli (odnosi se na mjerenje u hiljeditima). Udaljenost koju smo uzeli za primjer iznosi 50 m.

Savjet za obradu teme: Prvo objasnimo to je to tisuiti crtajui trokut koji to pokazuje. Zatim im objasnimo da ako znamo tisuite i visinu u metrima, moemo odrediti udaljenosti u kilometrima. Na uzici kompasa M-53 zaveemo vor na udaljenosti od 25 cm. Pokazujemo im na poklopcu kompasa pokazujemo podjelu u tisuitima za mjerenje okomitih kuteva. Podiemo kompas u visini oiju i izmjerimo neki objekt za koji znamo visinu. Vrijednosti uvrstimo u formulu objanjavajui to je koja vrijednost, te izraunamo udaljenost. Provjerimo da li su teajci shvatili postupak, a ako nisu ponovimo ga. Kad svi teajci shvate princip rada ovom metodom, zadajemo im nekoliko primjera da sami izmjere i izraunaju udaljenosti kompasom. Kad to svi dobro urade, pokaemo im princip mjerenja kuta u tisuitima dalekozorom. Skiciramo ima crte kako se vidi kroz dalekozor i kako se oitava na konanici vrijednost u tisuitima. Napominjemo im da je razlika samo s ime mjerimo, a da se izraunava na isti nain. Ako imamo dalekozor, pokaemo im praktino kako se to radi, a zatim zadamo teajcima da svaki izmjeri neke vrijednosti u tisuitima (izraun nije potreban jer su ga radili kod mjerenja s kompasom). Kad su svi shvatili ovu metodu, prelazimo na drugu.

c) Odreivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuitima) promatranog objekta prirunim

Princip je isti kao i mjerenje s dalekozorom i kompasom samo to ovdje koristimo priruna sredstva. Kod prirunih sredstava moramo znati koliko iznose neke vrijednosti. Tako debljina obine olovke na daljini 50 cm od oka iznosi 0-18. Kutija ibica iznosi duljina 1-20, irina 0-80, visina 0-40. Za debljinu prstiju, ake, zgloba prstiju, dlana i slino moramo svaki za sebe izmjeriti i znati. U pravilu vrijedi da je za i mm neke dimenzije protuvrijednost 2 tisuita (1 mm = 0-02). Tako ako imamo neki predmet, primjerice kalkulator, koji je irok 50 mm, dug 100 mm i visok 5 mm, njegova vrijednost u tisuitima se dupla, pa irina iznosi 1-00, duina 2-00 i visina 0-10. Te vrijednosti se dalje koriste kao i kad smo tisuite mjerili kompasom ili dalekozorom.

sredstvima

13

d

) Odreivanje udaljenosti mjerenjem kuta metodom "palevog skoka"

Metoda mjerenja kuta palevim skokom ovisi o osobi koja mjeri. Ispruimo ruku prema objektu koji mjerimo, sa ispruenim palcem prema gore. Naizmjeninim zatvaranjem lijevog i desnog oka prividno palac "skae". Kut koji radi plaev skok iznosi priblino od 0-70 do 1-00, a to ovisi od osobe do osobe (svaki treba sebi izmjeriti vrijednost skoka).

Odreivanje udaljenosti koracima

Udaljenost se priblino moe odrediti i brojenjem koraka. Iako je najbolje da svatko za sebe izmjeri duljinu koraka, to se moe i izraunati prilino tono. Nekim analizama dobivena je formula po kojoj se moe izraunati prosjena duljina koraka za odreenu osobu. Ako je neka osoba visoka 172 cm, prosjena duljina koraka se rauna na slijedei nain: V (cm) K = prosjena duljina koraka u cm K (cm) = + 37 V = visina osobe u cm 4 4 i 37 = konstante koje su dobivene analizom 172 K (cm) = + 37 = 43 + 37 = 80 cm 4 Znai da prosjena duina koraka osobe koja je visoka 172 cm iznosi 80 cm. Na samom terenu lake je brojiti svaki drugi korak to se naziva parni (dupli) korak, a iznosi samo dvije prosjene duine koraka. Za navedeni primjer parni korak bi iznosio 160 cm (2 x 80 cm), odnosno 1,6 m.

Kod ove metode trebamo znati svoju brzinu kretanja. Tako ako znamo da za 1 sat preemo 6 km, to znai da nam za 1 km treba 10 minuta. To, naravno, ovisi od svakog pojedinaca ponaosob. Takoer brzina kretanja ovisi i o reljefu terena, vegetaciji i slino.

- Odreivanje udaljenosti mjerenjem vremena kretanja

14

Mjerenje ostalih veliina

Ako elimo izmjeriti visinu nekog objekta kao to je primjerice telefonski stup, postupak je slijedei. Stanemo pokraj stupa i izmjerimo svoju sjenu, a zatim sjenu objekta koji mjerimo (u ovom primjeru telefonski stup). Obje sjene moraju biti istom mjerom mjerene (metri, koraci). Svoju visinu znamo. Visinu stupa izraunamo po formuli za slinost trokuta.

- Mjerenje visine temeljem duine sjene objekta i ovjeka slinou trokuta

D H (m) = x h (m) d

H = visina stupa u metrima h = visina osobe koja mjeri u metrima D = duina sjene stupa d = duina sjene osobe koja mjeri

Za primjer moemo uzeti da je visina osobe koja mjeri 1,9 m, duina njegove sjene 1,5 m, a duina sjene stupa 4,7 m. Uvrstimo li te vrijednosti dobit emo da je stup visok priblino 6 m.

4,7 H = x 1,9 = 5,95 m 6 m 1,5

15

Savjet za obradu teme:

Za ovu metodu moramo prvo objasniti slinost trokuta u matematici to moemo skicirati na nekoj ploi ili slino (ili pripremiti ve nacrtano na hameru). Nastojati slinost trokuta to bolje objasniti jer se ona esto koristi u topografiji.

Kod ove metode nam je potreban jednakokraan trokut. Jednu stranu drimo vodoravno u visini oiju, a zatim se pomiemo naprijed ili nazad dok drugu stranu ne naciljamo na vrh objekta koji mjerimo. Zatim izmjerimo udaljenost od svog stajalita do objekta i na nju pribrojimo svoju visinu do oiju. Taj zbroj koji smo dobili je priblino jednak visini mjerenog objekta.

- Mjerenje visine jednakokranim trokutom

- Mjerenje irine rijeke jednakokranim trokutom

Jednakokranim trokutom moemo procijeniti irinu rijeke ili neke nepremostive prepreke. Princip toga je prikazan na slici. S druge strane rijeke zapamtimo neki objekt (kamen, granu ili slino). S nae strane rijeke, ako nemamo neki objekat, zabijemo u tlo granu ili stavimo neki kamen. Hodamo uz obalu dok jednakokranim trokutom (trokut je u vodoravnom poloaju) ne naciljamo ta dva objekta. Naa udaljenost do koje smo doli od zabijenog tapa ili kamena jednaka je irini rijeke. Vana napomena je da to radimo jednakokranim trokutom (koji ima dva kuta od 45 i jedan od 90).

16

Za ovaj nain mjerenja udaljenosti potrebna su nam dva tapa od kojih je jedan tono duplo vei od drugoga. Na slici manji tap je oznaen s Y, a duplo vei tap s 2Y. Plava boja predstavlja irinu rijeke. S druge strane rijeke (tik uz rijeku) zapamtimo neki kamen ili podnoje neke granice ili slino (toka A). Manji tap (Y) zabijemo u zemlju tono nasuprot objekta koji smo zapamtili (kamen, podnoje grane) (toka B).

Udaljavamo se od rijeke okomito na njezin tok gledajui kada e nam vrh veeg tapa (2Y) biti tono u pravcu vrha manjeg tapa i objekta koji smo zapamtili. Tada smo dobili toku C. Izmjerimo udaljenost izmeu dva tapa (udaljenost izmeu toaka B i C) i dobili smo irinu rijeke (udaljenost izmeu A i B).

- Mjerenje irine rijeke slinim trokutima

4. Kompas

Osnovni pravci su zemljopisni (geografski), magnetski i projekcijski sjever. Zemljopisni sjever je smjer do zemljopisnog sjevernog pola i on se poklapa sa meridijanima. Zemljopisni polovi su toke kroz koje prolazi zemljina os rotacije. Zemljopisni polovi su stalne toke na zemlji. Magnetski pol je toka u kojoj se nalazi okomita projekcija magnetskog polja. Pravac prema magnetskom polju naziva se magnetski sjever. To je ujedno i sjever koji pokazuje magnetska igla na kompasu. Magnetski polovi se pomiu. Kut izmeu zemljopisnog i magnetskog sjevera naziva se magnetska deklinacija () i ona se posebno izraunava. Postoji jo i projekcijski sjever. To je sjever koji odreuju okomite crte na pravokutnoj koordinatnoj mrei. Kut izmeu projekcijskog i zemljopisnog sjevera naziva se meridijanska konvergencija (). Magnetska deklinacija je u principu zanemariva. Ako elimo tono odrediti zemljopisni sjever, onda je moramo uzeti u obzir. Vrijednost magnetske deklinacije je upisana na dnu zemljovida.

Pravci

- Izraunavanje magnetske deklinacije (, )

17

Magnetska deklinacija (, ) je odstupanje pravca magnetskog sjevera i zemljopisnog sjevera. Zemljopisni sjever je nepomina toka, a pravac od nae toke do zemljopisnog sjevera i ona se poklapa sa smjerom meridijana. Magnetski sjever je onaj koji nam pokazuje magnetska igla. Magnetski sjever stalno putuje pa se zato izraunava tako da se pribrajaju i godine od zadnjeg upisivanja na zemljovidu. Na zemljovidu je napisan podatak za magnetsku deklinaciju. Za primjer emo uzeti magnetsku deklinaciju za jedan zemljovid na kojem ona iznosi za 1982. godinu =+118 uz godinju promjenu +003. Da bismo izraunali kolika je magnetska deklinacija za 2003. godinu moramo prvo zbrojiti godinje promjene od 1982. godine. Razlika godina je 21, to mnoimo sa godinjom promjenom od +003 i dobijemo vrijednost od +63 odnosno +103. Kad tu vrijednost zbrojimo sa vrijednou magnetske deklinacije za 1982. godinu dobit emo da je magnetska deklinacija za 2003. godinu =+221. To je vrijednost koju bi dodali kada bi eljeli tono ucrtati neki azimut na zemljovidu odnosno kada bismo htjeli tono orijentirati zemljovid. Primjerice, orijentiramo zemljovid kompasom, a kad smo to uradili zakrenemo zemljovid jo u plus smjeru (u desno) za 203. Drugi primjer je da na zemljovidu izmjerimo neki azimut i elimo ga odrediti u prirodi, onda oduzmemo od tog azimuta 203 i tako dobivenu vrijednost odredimo kompasom.

- Meridijanska konvergencija (, )

Projekcijski sjever je sjever to ga ine okomite linije pravokutne koordinatne mree i on je nepomian. Meridijanska konvergencija (, ) ili zbliavanje meridijana je kut izmeu zemljopisnog sjevera i projekcijskog sjevera. On je dan za svaki zemljovid posebno. Razlika je da li je toka blie ekvatoru ili sredinjem meridijanu te meridijanske zone, ili je udaljenija. Na zemljovidu koji smo uzeli za primjer meridijanska konvergencija je =+048. To znai da na projekcijski sjever moramo dodati 48 da bismo dobili zemljopisni sjever te da se toka nalazi desno od sredinjeg meridijana te meridijanske zone.

Azimut je vodoravni kut izmeu pravca sjevera i odabranog pravca, a mjeri se u smjeru kazaljke na satu. Kut koji je suprotan azimutu naziva se obrnuti azimut ili kontraazimut. On je za pola kruga vei odnosno manji od azimuta. Ako je primjerice azimut 45, obrnuti azimut je za 180 vei i iznosi 225. Ako je azimut vei od 180, onda se njegova vrijednost umanji za 180 da bi se dobila vrijednost obrnutog azimuta. Osim stupnjeva azimut se mjeri jo u tisuitima. Puni krug u tisuitima iznosi 64-00 po zapadnoj podjeli (tako se i u Hrvatskoj mjeri), odnosno

Azimut

18

60-00 u istonoj podjeli (zemlje biveg Varavskog pakta). Podjela moe biti jo i u 400 grada ili u 2 radijana (6,283 radijana), ali se ne koriste u orijentaciji zbog nepraktinosti.

- Pretvaranje stupnjeva u tisuite i obrnuto

Kod tisuitih se podrazumijeva (ako nije drugaije naglaeno) zapadna podjela tisuitih, gdje jedan krug ima 64-00. Znamo da jedan krug ima 360i onda nam nije teko izraunati koeficijente za preraunavanje stupnjeva u tisuite i obratno. Ako podijelimo 6400 sa 360 dobit emo 17,7778, to je priblino 17,8. To znai da 1 ima 17,8 tisuitih. Ako pak podijelimo 360 sa 6400 dobit emo 0,0562 odnosno priblino se uzima 0,056. To nam znai da 0-01 ima 0,056. Ako elimo znati koliko stupnjeva ima 2-50, onda pomnoimo 250 sa 0,056 i dobit emo 14. U obratnom sluaju, ako elimo znati koliko tisuitih je na primjer 57 onda 57 pomnoimo sa 17,8 i dobit emo 1014,6 to je priblino 10-15.

-

-

Preraunavanje tisuitih

Kod ove metode postupak je istovjetan kao i kod pretvaranja stupnjeva u tisuite. Ako elimo pretvoriti tisuite u podjeli 64-00 u tisuite u podjeli 60-00, onda podijelimo 6000 sa 6400 i dobit emo 0,9375. To znai da jedan tisuiti u podjeli 64-00 ima 0,9375 tisuitih u podjeli 60-00. Odnosno ako elimo preraunati koliko iznosi 22-50 (podjela 64-00) pomnoit emo sa 0,9375 i dobit emo vrijednost 21-09 tisuitih (u podjeli 60-00). Za obratan postupak koeficijent je 1,0667.

Kruna mreica je naziv za pomagalo kao to je prikazano na slici. Ona je izraena na prozirnom papiru, foto-foliji i slino. Slui nam za rad na zemljovidu. Mreica kakva je prikazana na slici sadri podjele kruga u stupnjevima i tisuitima (istona i zapadna podjela), koordinatomjere (za zemljovide mjerila 1:25000, 1:50000 i 1:100000) te osnovne formule za preraunavanje i izraunavanje nekih vrijednosti. Kod krune mrenice posebno moramo paziti da je otisnuta (isprintana i slino) u pravom mjerilu da bi koordinatomjeri mogli biti u funkciji.

Izrada krune mreice

19

Da bismo izradili krunu mreicu moramo poznavati informatiku ili nekoga tko je poznaje. U raunalnom programu izradimo krunu mreicu kao to je prikazano na slici. To znai da krugovi moraju biti u pravilnoj podjeli (u stupnjevima i tisuitima), a koordinatomjeri toni (4 cm svaka strana) i s tonom podjelom. Takvu mreicu zatim moemo isprintati na obini bijeli papir te fotokopirati na foto-foliju. Foto-foliju zatim izreemo u krug po vanjskom obodu kruga te je kruna mreica spremna za rad na zemljovidu. U praksi se pokazalo da, ako se pripazi na kopiju, moe se dugo s njom raditi bez oteenja.

Vrste kompasa

-

Kompas M-53 napravljen je od nemagnetnog metala. Dijelovi kompasa su tijelo (postolje), poklopac s vizirom i limb s magnetskom iglom. Na tijelu je iscrtana milimetarska podjela za mjerenje na zemljovidu i za mjerenje udaljenosti. Poklopac sadri vizir, ogledalo i podjelu u tisuitima za mjerenje okomitih kutova, odnosno odreivanje udaljenosti. Na limbu se nalazi podjela za mjerenje azimuta u stupnjevima i tisuitima, te su oznaene glavne strane svijeta (s tim da je sjever oznaen trokutom).

Magnetska igla je na sjevernoj strani oznaena fluorescentno. Limb je pokretni dio, a na njegovom dnu je crta koja slui za poravnavanjem s magnetskom iglom. Podjela u stupnjevima je s tonou 2, a u tisuitima s tonou 50 tisuitih (0-50). Na poklopcu se nalazi podjela u tisuitima do 150 tisuitih (1-50) s tonou od 10 tisuitih (0-10). Za mjerenje okomitih kutova u tisuitim na uzici zaveemo vor na 25 cm, a za mjerenje okomitih kutova milimetarskom podjelom vor zaveemo na 50 cm.

-

Kompas M-53

Japanski kompas

20

Za razliku od M-53 kod japanskog kompasa se limb ne okree. Magnetska igla se nalazi na ploici koja se okree i na kojoj se nalazi podjela u stupnjevima i tisuitima tako da izmjerenu vrijednost odmah oitavamo. Unutar limba se nalazi tekuina tako da ima manje trenje. Po preciznosti je neto slabiji japanski kompas od M-53. Napravljen je od nemagnetskog metala ili od plastike. Kada se rastvori sa strane dobijemo ravnalo sa upisanim vrijednostima udaljenosti do 3000 m za zemljovid 1:25000.

Kompas F-73 slian je kompasu M-53. Napravljen je od plastike. Magnetska igla je mirnija nego kod M-53, ali je vee irine. Na limbu je iscrtana podjela u stupnjevima s tonou od 5. Dno limba je prozirno za laki rad na zemljovidu. Zbog grube podjele u stupnjevima i deblje magnetske igle kompas F-73 je prilino neprecizan. Na tijelu kompasa se nalazi jo i milimetarska

podjela. Prednost ovog kompasa je to su svi vaniji dijelovi oznaeni flourescentno, pa je laki rad po mraku.

Kompas F-73

-

Kompas port 4 (i slini modeli)

21

Kompas port 4 ima pravokutnu ploicu i pomini limb. Na ploici se nalazi milimetarska podjela i povealo pa je praktian za rad na zemljovidu. Povealo poveava 3,5 puta. Limb ima podjelu u stupnjevima s tonou od 2. Kompas nema neku preciznost, ali je pogodan za orijentacijske sportove.

-

22

vicarski kompas "Recta"

Kompas "Recta" ima uvren limb, tako da vrijednosti azimuta oitavamo s ogledala direktno. Kompas je praktian za brzo oitavanje, ali je magnetna igla iroka i podjela stupnjeva relativno mala, pa je u preciznosti slian kompasu port 4. Kod ovog kompasa se moramo jo naviknuti na oitavanje vrijednosti azimuta s donjeg ogledala, jer nam je vezica izmeu oka i ogledala.

23

- Finski kompas Suunto

Ovaj kompas je vrlo precizan i s njim se brzo mjere vrijednosti azimuta. S obzirom da je s gornje strane vidljiv krug sa podjelom u stupnjevima, kompas je praktian za orijentacijska tranja i slino gdje nam je bitna brza tonost smjera kretanja. Glavna prednost ovog kompasa je njegova tonost. Za tono mjerenje kompasom Suunto gledamo kroz mali otvor sa strane (slika gore). Kroz taj otvor vidimo podjelu u stupnjevima s tonou od pola stupnja (30'). Mjeri se tako da jednim okom gledamo kroz mali otvor, a drugim u pravcu koji mjerimo. S oba otvorena oka preklope nam se dvije slike. Rezultat preklopljenih slika je objekt koji mjerimo sa konanicom preko njega i skalom u stupnjevima. Znai, istovremeno ciljamo smjer mjerenog azimuta i oitavamo njegovu tonu vrijednost. Jo jedna od njegovih prednosti je ta to nema vanjskih pominih dijelova, pa je otporan na oteenje.

24

Mjerenje i odreivanje azimuta na terenu

-

Mjerenje azimuta na terenu

Ako elimo izmjeriti azimut nekog objekta postupak je sljedei. Otvoreni kompas drimo u visini oiju na udaljenosti 30-40 cm. Naciljamo preko vizira objekt s kojeg elimo izmjeriti azimut. Palcem okreemo limb dok se ne poklopi sjeverna strana magnetske igle s trokutiem na limbu. Nakon toga na tijelu kompasa oitamo vrijednost azimuta u stupnjevima ili tisuitima. Treba obratiti panju da kompas bude u vodoravnom poloaju, odnosno da ga u ruci ne zakrenemo, te da nema dalekovoda, metala i sl.).

-

Kod odreivanja azimuta postupak je obrnut od mjerenja azimuta. Prvo na kompasu namjestimo eljeni azimut (onaj koji trebamo odrediti na terenu) u stupnjevima ili tisuitima. Zatim kompas podignemo u visini oiju na udaljenosti 30-40 cm. Tako se okreemo u krug dok se sjeverna strana magnetske igle ne poklopi sa trokutiem na limbu. Zatim preko vizira uoimo neki objekt na terenu i to nam je smjer eljenog azimuta na terenu.

Odreivanje azimuta na terenu

26

zgrada: a) tokasti znak b) povrinski znak

neboder: a) tokasti znak b) povrinski znak

objekt(javni, gospodarski i sl.): - k.-kola; - bl.-bolnica; - pl.d. - planinarski dom i sl.

groblje: a) tokastim znakom b) povrinskim znakom kransko

naputena zgrada; ruevina zgrade

islamsko

baraka; nadstrenica; kamp-kuica

idovsko

koliba; tagalj; katun spomen-groblje

dvorac

crkva

crkva sa dva ili vie tornjeva

damija

sinagoga

samostan, manastir

kapela

turbe

utvrda: a) tokastim znakom b) povrinskim znakom

ruevina: a) tokastim znakom b) povrinskim znakom

stadion ili sportsko igralite: a) tokastim znakom b) povrinskim znakom

gradsko naselje

blok zgrada

skupina zgrada

tvornica: ciglana manja (prikazani povrinskim znakom)

niz zgrada

manja tvornica (tv.); manja ciglana (cg.); (prikazani tokastim znakom a) s dimnjakom b) bez dimnjaka

rafinerija a) tokastim znakom b) povrinskim znakom za posebne objekte

silos: a) tokastim znakom b) povrinskim znakom (brojka oznaava broj jedinica)

termoelektrana (TE); nuklearna elektrana (NE): a) tokastim znakom b) povrinskim znakom

tvornika hala; skladite; hangar

tekua vrpca za razni materijal

dalekovod: a) prijelomni ili uoljivi stup b) transformator c) oznaka za meterijal stupova (B - beton; D - drvo; G - eljezo) d) manji razvodni ureaj e) oznaka napona u kV f) vei razvodni ureaj g) transformator na podzemnom dalekovodu

hidroelektrana

buotina za eksploataciju nafte i plina: a) s tornjem b) bez tornja

spremnik goriva (N - nafta; Bz - benzin; Pl - plin)

plinara

rudnik (uz znak je naziv odgovarajue rude)

plinovod: a) nadzemni b) podzemni

naftovod: a) nadzemni b) podzemni

27

naputeni rudnik

kamenolom; kop (K - kamen; M - mramor; P - pijesak; - ljunak)

pilana

vapnenica; klaina

meteoroloka postaja

antenski stup radio-postaje; televizijske postaje ili relejne postaje: a) mjerila 1:25 000 i 1: 50 000 b) mjerila 1:100 000 i 1:200 000 (brojke oznaavaju visinu stupa u m)

toranj: a) za motrenje b) za ostale namjene

vjetrenjaa

spomenik

spomen-ploa

vjerski znak; raspelo

usamljeni grob

sjenik u polju; kozolec

Znakovi za prometnice

Prometnice se oznaavaju linijama koje nisu u mjerilu. eljeznike pruge i iare oznaavaju se crnim linijama sa dodacima koji objanjavaju o kakvoj se pruzi radi. Ceste se oznaavaju crvenom bojom (omeene su crnom bojom) sa dodatnim oznakama koje prikazuju o kakvoj se cesti radi. Ceste u izgradnji, kolni putevi i pjeake staze oznaavaju se crnom bojom. Na zemljovidima u mjerilu 1.25 000 kod mostova se dodaju slovo i dva broja (npr B 30/8). Slovo oznaava materijal od kojeg je most napravljen ( B - beton; C - cigla; D - drvo; G - eljezo; K - kamen). Brojevi oznaavaju nosivost u tonama i irinu kolnika na mostu. Primjerice 30/8 oznaava most nosivosti 30 tona i irine kolina 8 m.

ZNAK ZNAENJE ZNAK ZNAENJE

pruga normalnog kolosjeka, dvokolosjena (irine 1,435 m)

pruga normalnog kolosjeka, jednokolosjena (irine 1,435 m)

pruga normalnog kolosjeka, elektrificirana

pruga normalnog kolosjeka u izgradnji

uskotrana pruga (broj oznaava irinu u m)

uskotrana pruga u izgradnji

naputena pruga

tramvajska pruga

iara; uspinjaa za zemljovide 1:100 000 za zemljovide 1:25 000 i 1:50 000

auto-cesta

auto-cesta (11-irina jednog kolnika; 4-irina razdjelnog traka; 11-irina drugog kolnika; A-asfalt)

cesta namjenjena iskluivo za motorna vozila (A-asfalt; 9-irina kolnika)

auto-cesta s jednim izgraenim kolnikom (A-asfalt; 11-irina izgraenog kolnika)

cesta sa suvremenim kolnikom (A-asfalt; 8-irina kolnika)

cesta namjenjena iskljuivo za promet motornih vozila (8-irina kolnika; A-asfalt; 9-irina

makadam (M-makadam; 4-irina kolnika)

28

planuma)

cesta sa suvremenim kolnikom (7-irina kolnika; B-beton; 8-irina planuma)

bolji kolni put

cesta sa kolnikom od tankog sloja asfalta (5,5-irina kolnika; P-penetracija asfaltom; 6-irina planuma)

za zemljovide 1:200 000

auto-cesta (A-asfalt; 2/12-broj kolnika/irina jednog kolnika)

makadam ili cesta s bespranim kolnikom irine 3-4 m (4 i 3,5-irina kolnika; M-makadam; P-penetracija asfaltom; 5,5 i 6-irina planuma)


bolji kolni put

cesta iskljuivo za promet motornih vozila (A-asfalt; 8-irina kolnika)

za zemljovide 1:25 000, 1:50 000, 1:100 000 i 1:200 000 koji su izdani nakon 1980. godine

cesta sa suvremenim kolnikom (A-asfalt; B-beton; K-kocka; 6-irina kolnika)

auto-cesta (A-asfalt; 12-irina jednog kolnika)

makadam (M-makadam; 4-irina kolnika)

auto-cesta sa razdvojenim kolnicima (strelice pokazuju smijer prometa)

bolji kolni put


ceste u izgradnji, kolni putovi i staze

suvremena cesta (8-irina planuma; A-asfalt; 7-irina kolnika)

auto-cesta u izgradnji

cesta sa osuvremenjenim kolnikom (5-irina planuma; A-asfalt; 4-irina kolnika)

cesta u izgradnji

makadam (5-irina planuma; M-makadam; 3,5-irina kolnika)

naputena cesta

bolji kolni put

obian kolni put objekti zranog prometa

loiji kolni put

zrana luka: a) tokastim znakom b) linijskim i tokatim znakom c) povrinskim i tokastim znakom

konjska staza

pjeaka staza

zrakoplovni svjetionik

mjestimino neuoljivi pjeaki put

eljeznika postaja: a) tokastim znakom b) povrinskim znakom

serpetina (tokice oznaavaju zavoj koji dulja vozila ne mogu savladati odjednom; crtice oznaavaju uspon vei od 10%)

most: a) tokastim znakom b) linijskim znakom

mosta na stupovima; vijadukt

most za izmjenini eljezniki i cestovni promet

most za istodobni eljezniki i cestovni promet

mostovi bliski i usporedni

most na plovnim objektima

tunel: a) tokastim znakom b) povrinskim znakom

galerija: a) tokastim znakom b) povrinskim znakom

uzak most za pjeake i stoku; visei most

proirenje na cesti

brvno

suenje na cesti

propust na eljeznikoj pruzi ili cesti

zatitni zid (broj oznaava visinu zida u m)

strma kosina (broj oznaava dubinu u m)

potporni zid (broj oznaava visinu zida u m)

29

nasip (broj oznaava visinu u m): a) vei b) manji

pruga ili cesta na nasipu (broj oznaava visinu nasipa u m)

pruga ili cesta u usijeku (broj oznaava dubinu usjeka u m)

prolaz cesta kroz naselje (primjer)

krianje cesta i preuge u razini (primjer)

krianje cesta i pruge izvan razine (primjer) a) nadvonjak (objekt iznad razine zemlje) b) podvonjak (objekt u razini zemlje)

3) Reljef

Reljef se oznaava izohipsama i visinskim tokama. Visinske toke su kote i trigonometrijske toke (TT) te objekti kao trigonometrijske toke. Izohipse se crtaju smeom bojom (linijama, crticama i tokama) kao i sve pojedinosti reljefa zemljita.


osnovna izohipsa: -10 m na 1:25 000 -20 m na 1:50 000 i 1:100 000 -100 m na 1:200 000

kota objekta (broj oznaava nadmorsku visinu u podnoju objekta)

glavna izohipsa (broj oznaava nadmorsku visinu)

kota toke na zemljitu (broj oznaava nadmorsku visinu toke)

pomona izohipsa: a) polovica osnovne ekvidistancije b) etvrtina osnovne ekvidistancije

kota prijevoja ili sedla (broj oznaava nadmorsku visinu toke)

a) trigonometrijska toka (TT) (broj oznaava nadmorsku visinu toke) b) trigonometrijska toka (TT) stabilizirana preko 1 m

telekomunikacijski stupovi kao TT

nivelmanska toka; reper (broj oznaava nadmorsku visinu toke)

meteoroloka postaja kao TT

crkva kao TT

granini stup kao TT

damija kao TT

spomenik kao TT

sinagoga kao TT

tvroniki dimnjak kao TT

samostan ka TT

kilometarska oznaka-ploa na obali rijeke kao TT

pregib zemljita, uoljivo blag, koji se ne moe prikazati izohipsama

udolje sa uoljivim pregibima koje se ne moe prikazati izohipsamam

30

padnice na izohipsi (oznaavaju smjer pada zemljita

ponikva; vrtaa; dolac: a) prikazana tokastim znakom b) prikazana izohipsana

ponikva, u nizinskom zemljitu, koja se ne moe prikazati izohipsama

himak, na nizinskom zemljitu, koji se ne moe prikazati izohipsama

prirodna kosina

udubljenje, u nizinskom zemljitu, s usjeenim stranama

krape, mreaste

krape, rebraste

jaruga, vododerina: a) vlaka, vea b) vlaka, manja (brojevi oznaavaju dubine u m)

stjenoviti slojevi: a) vodoravni b) kosi c) okomiti

sipar, ljunkoviti ili zemljani, s toilom

stjenovito zemljite

stjenoviti greben

stijene; plazovi; ledenjaci

prijevoj; planinsko sedlo

povrinski kop (brojevi oznaavaju dubinu u m): a) zasjek b) otkop c) iskop

pilja: a) s vodom b) bez vode

deponij otpadnog materijala: a) tokastim znakom b) povrinskim znakom

usamljena stijena prikazana tokastim znakom

jama, bezdan

suhi rov

terasa u krkim i jako erozivnim predjelima

hrpa kamenja, kameni humak

31

4) Znakovi za vodene tokove i povrine te hidrografske objekte

Vodene povrine se crtaju plavom bojom. Kada se crta povrinskim znakom rub vodene povrine naglaava se tamnijom plavom crtom. Hidrografski objekti se crtaju simbolima za te objekte najee plavom ili crnom bojom.

ZNAK ZNAENJE ZA ZEMLJOVIDE 1:25 000

1:50 000 1:100 000

1:200 000

rijeka irine preko (povrinskim znakom):

10 m

25 m

50 m

100 m

rijeka irine (linijskim znakom) od 5 do 10

m od 10 do 25 m

od 20 do 50 m

od 40 do 100 m

rijeka irine do (linijskim znakom) 5 m

10 m

20 m

40 m

kanal irine preko (povrinskim znakom)

10 m

25 m

50 m

100 m

kanal irine (linijskim znakom) od 5 do 10

m od 10 do 25 m

od 20 do 50 m

od 40 do 100 m

kanal irine do (linijskim znakom) 5 m

10 m

20 m

40 m

rijeka ili kanal, povremeno bez vode, irine preko

5 m

10 m

20 m

40 m

rijeka, potok, kanal ili jaz, povremeno bez vode, irine do:

5 m

10 m

20 m

40 m


ponornica

kanal u usijeku (broj oznaava dubinu usjeka u m)

kanal s betoniranim usjekom, ili zatitom od betonskih ili kamenih ploa (broj oznaava dubinu usjeka u m)

kanal podzemnog sustava za navodnjavanje

kanal betonski, na zemljitu ili na nosaima do 1,5 m visine

akvadukt

kanal s veim nasipima (brojevi oznaavaju: 6-dubinu usjeka od vrha nasipa do kanala; 2-visinu nasipa u m)

kanal s manjim nasipima (brojevi oznaavaju: 3-dubinu usjeka od vrha nasipa do kanala; 2-visinu nasipa u m)

kanal ili jaz na nasipu (broj oznaava visinu nasipa u m)

prolaz kanala i drugih vodotoka ispod ceste, pruge ili drugih objekata

jezero, bara ili lokva: a) manje povrine b) vee povrine

ribnjak s nasipima i branom

obala: a) odreena b) neodreena

pjeskovita obala

stjenovita obala

obala okomito usjeena: a) kamenom ili betonom b) udaljena od toka

osigurana obala: a) kamenom ili betonom b) drvetom

32

potkopina

podzidana obala (sa etalitem)

strme obale (strane) potoka u brdovitom ili planinskom dijelu (broj oznaava dubinu korita u m)

strme obale (strane) potoka u nizinskom dijelu (broj oznaava dubinu korita u m)


pristanite s mostom za pristajanje brodova

gaz (broj oznaava dubinu gaza u m, a slova vrstu tla; K-kamenito, P-pjeskovito, B-blatno)

skela motorna (trajekt) s mostom za pristajanje

skela za prijevoz vozila

skela za prijevoz ljudi i stoke

skela za prijevoz ljudi

brana betonska ili kamena, prikaz linijskim znakom

brana, betonska ili kamena s prijelazom za vozila, prikazana linijskim znakom

brana, zemljana prikazana povrinskim znakom

brana, zemljana s prijelazom za vozila, prikazana povrinskim i linijskim znakom

brana prikazana linijskim znakom

brana od naslaganog ili nabacanog kamenja, prua ili drvea

pregrada ili brana: a) drvena b) betonska

slap; vodopad: a) na veoj rijeci b) na manjoj rijeci

slap; vodopad: a) na rijeci iji je tok prikazan povrinskim znakom b) na rijeci ili potoku iji je tok prikazan linijskim znakom

plovnost za vee brodove

plovnost za menje brodove: a) u oba smjera b) samo u jednom smjeru

plovnost na splavi

ledobran ispred mosta

obija vode: a) betonski ili kameni b) drveni

mlin, mlinica, kamenica

mlin na amcima

kilometarska oznaka na obali rijeke (broj oznaava kilometrau)

otok; ada

smjer toka

prud; sprud

izvor vee obilnosti

izvor manje obilnosti

kaptirani izvor vee obilnosti

kaptirani izvor manje obilnosti

zdenac; bunar

zdenac s ermom

zdenac arteki

cisterna u kojoj stalno ima vode

vodotoranj

cisterni u kojoj ima povremeno vode

bazen za vodu

crpka za vodu

vodovod

dolap, naprava za navodnjavanje

tunel za vodu; pokriveni kanal

spremnik vodovoda

cijev za vodu, nadzemna

33

obalna crta mora: a) odreena b) neodreena

obala pjeskovita

obala kamenita ili ljunkovita

obala grebenasta

obala strma

obala neprikladna za pristajanje, koso graena

obala klisurasta

dno suho za vrijeme oseke, muljevito

dno suho za vrijeme oseke, pjeskovit

dno suho za vrijeme oseke, ljunkovito

dno suho za vrijeme oseke, kamenito

dubina mora (brojevi oznaavaju dubinu mora s obzirom na hidrografsku nultu razinu)

izobata za dubine 2 m






hrid: a) tokastim znakom b) povrinskim znakom

greben u hidrografskoj nultoj razini

greben koji se za vrijeme oseke pojavljuje iz mora

podrtina djelomino iznad mora

greben stalno uronjen, manje od 2 m ispod hidrografske nulte toke

podrtina iznad koje je dubina poznata (broj oznaava dubinu do podrtine; Wk (engl.) wreck - podrtina)

greben stalno uronjen, vie od 2 m ispod hidrografske nulte toke (broj oznaava dubinu do grebena u m)

podrtina pod morem, opasna

granica podvodnih opasnosti

pristanite

gat: a) vrsto graen b) od naslaganog kamenja c) od nabacanog kamenja d) drveni e) prikazan tokastim znakom

lukobran

bitva: a) u vodi b) na kopnu

svjetionik, svjetlo

hidrant

oznake zidane

plutae oznaene

oznake usaene

plutae za vez

stup; kolac; motka; letva

plutae svijetlee

sidrite za velike brodove

sidrite za male brodove

sidrenje zabranjeno

kuica kabelska

vlaka-navoz na tranice (rampa prijelazna)

podvodni kabel (el.-elektrini; TT-telegrafsko-telefonski)

trajekt za eljeznika vozila s mostom za pristajanje

granica zabranjenog podruja, odnosno grranica plovidbe

trajekt za motorna vozila s mostom za pristajanje

kanal bagerirani; plovidbeni put

dok, suhi

solana

most okretni: a) tokastim znakom b) linijskim znakom

34

5) Raslinje i vrste tla

Raslinje se oznaava zelenom bojom u tlocrtu. Krajevi povrina se oznaavaju tamnijom zelenom linijom. Oznake koje oznaavaju o kakvom se raslinju i tlu radi oznaene su crnom i zelenom bojom, a vodenasta tla plavom bojom.


uma (primjer mjeovite): a) odreena granica b) neodreena granica (samo na 1:25000: G-gusta, R-rijetka, SG-srednje gusta, -ikara; 20/0,3-srednja visina drvea u m/ srednja debljina stabala u m)

uma sa prosjekama (bjelogorina, crnogorina i mjeovita uma)

poumljene povrine pod mladim sadnicama do 1,5 m visine

plantaa topole

teko prohodno bodljikavo grmlje; ikara; makija (samo na 1:25000; 2-visina grmlja 2 m)

uma prikazana tokastim znakom

uzak umski zatitni pojas

grmlje gusto: a) odreena granica b) neodreena granica (samo na 1:25000: broj oznaava visinu grmlja u m)

grmlje razliite gustoe: a) s odreenom granicom b) bez odreene granice

park

vinograd

vonjak

vinograd sa ogradama od naslaganog kamenja i terasama (primorski tip)

hmeljite

vinograd plantani

riino polje

livada; panjak; utrina

drvo

drvo, usamljeno i uoljivo: a) bjelogorino b) crnogorino

drvee pokraj ceste: a) pojedinano b) drvored

drvee, skupina

drvee, niz; drvored

uma

uma s prosjekama

teko prohodno bodljikavo grmlje; ikara; makija

grmlje: a) gusto b) razliite gustoe (gustoa znakova prilagoena je gustoi grmlja u prirodi)

rasadnik; mlade sadnice

tlo, movarno, prohodno (ocjena se odnosi na kretanje pjeaka): a) bez trstike b) s trstikom

tlo, movarno teko prohodno: a) bez trstike b) sa trstikom

tlo, movarno neprohodno: a) bez trstike b) sa trstikom

tresetite

tlo, kamenito

tlo, periodino poplavljeno

35

6) Granice, granini objekti i ograde

Granina crta se oznaava crnom isprekidanom toka-crta linijom, a podebljana je crvenom debelom linijom. Ostali objekti se oznaavaju crnom bojom, osim "ive ograde" koja se oznaava zelenom bojom.


granica dravna

ograda zidana ili od naslaganog kamenja

granina postaja (karaula)

ograda iana

stup granini

plot; vrljika; daana ograda; jasno uoljiva granica na rubovima naselja i drugih objekata

ploa granina

ograda iva; ivica

granina oznaka u vidu kria na stijeni ili na ploi

7) Vrste pisma i veliine slova

Na zemljovidima veliine i debljine slova te vrsta slova oznaava o kakvom se objektu ili naselju radi. Tako su veliki gradovi upisani velikim tiskanim podebljanim slovima vee veliine, dok su mali gradovi upisani velikim tankim tiskanim slovima manje veliine. Kod sela, otoka, planina i slino vrijedi isto pravilo. Razlika u slovima izmeu sela i gradova, osim u veliini slova je i ta to se gradovi piu velikim tiskanim slovima, a sela malim tiskanim slovima. Da bi se razlikovala imena naselja, planine, podruja, otoci i slino, koriste se razliiti tipovi (fontovi) slova.

Documents

Orijentacija u Prirodi