Osnovi ortodontske dijagnostike

SARAJEVO, 2014.UNIVERZITETSKO IZDANJE

OSNOVI ORTODONTSKE DIJAGNOSTIKE

Enita Naka, Alisa Tiro, Vildana Demidi, Lejla Redepagi -Vraalica, Muhamed Ajanovi

UNIVERZITET U SARAJEVUSTOMATOLOKI FAKULTET SA KLINIKAMA

OSNOVI ORTODONTSKE DIJAGNOSTIKE

SARAJEVO, 2014.

Enita NakaAlisa Tiro

Vildana DemidiLejla Redepagi - Vraalica

Muhamed Ajanovi

AutoriDoc. dr. sci. Enita NakaDoc. dr. sci. Alisa TiroDr. sci. Vildana DemidiMr. sci. Lejla Redepagi-VraalicaProf. dr. sci. Muhamed Ajanovi

Naziv djela: Osnovi ortodontske dijagnostikeBroj izdanja: I izdanjeIzdava: Stomatoloki fakultet sa klinikama

RecenzentiProf. dr. sci. Hajrija Konjhodi-RaiDoc. dr. sci. Tomislav LaucProf. dr. sci. Ivana epan

Ilustrator: Lejla KahroviAutor fotografi ja: Sanjin KevriLektor: Prof. dr. sci. Lejla NakaDTP: Rihad ovi

Godina izdanja i tampe: 2014.tampa: tamparija Fojnica d.o.o FojnicaOdgovorno lice tamparije: ehzija Buljina

Senat Univerziteta u Sarajevu na sjednici odranoj 24.09.2014. godine donio je odluku da se udbenik Osnoviortodontske dijagnostike autora: Enita Naka, Alisa Tiro, Vildana Demidi, Lejla Redepagi-Vraalica, MuhamedAjanovi, izda kao univerzitetsko izdanje.

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

616.314-089.23-07(075.8)

OSNOVI ortodontske dijagnostike / Enita Naka... [et al.]. - Sarajevo : Stomatoloki fakultetsa klinikama, 2014. - 95 str. : ilustr. ; 30 cm

Bibliografi ja: str. 93-94. - Registar.

ISBN 978-9958-9051-5-51. Naka, EnitaCOBISS.BH-ID 21729798

Osnovi ortodontske dijagnostike 3

SADRAJ

1. Anatomske karakteristike kraniofacijalnog sistema ...............................................a 51.1. Svod lobanje ........................................................................................................71.2. Baza lobanje .........................................................................................................91.3. Kosti nazomaksilarnog kompleksa ......................................................................121.4. Miii vakai .....................................................................................................141.5. Vilini zglob (articulatio temporomandibularis) ..................................................16

2. Karakteristike mlijene denticije .......................................................................... 212.1. Hronologija nicanja mlijenih zuba.....................................................................a 232.2. Morfologija mlijenih zuba .................................................................................a 242.3. Broj zuba mlijene denticije ................................................................................242.4. Oblik zubnih lukova ...........................................................................................a 252.5. Karakteristike eugnatije u mlijenoj denticiji ......................................................26

3. Karakteristike mjeovite denticije ........................................................................ 293.1. Hronologija nicanja stalnih zuba.........................................................................a 313.2. Potporna zona ....................................................................................................323.3. Karakteristike eugnatije u periodu mjeovite denticije .........................................32

4. Karakteristike stalne denticije .............................................................................. 354.1. Morfologija stalnih zuba ....................................................................................374.2. Broj zuba stalne denticije ...................................................................................394.3. Oblik zubnih lukova ..........................................................................................394.4. Karakteristike eugnatije u stalnoj denticiji ...........................................................39

5. Metrika analiza studijskih modela......................................................................a 435.1. Morfoloke analize u periodu mlijene denticije ..................................................465.2. Morfoloke analize u periodu mjeovite denticije ................................................52

6. Radioloka dijagnostika.......................................................................................a 716.1. Analiza ortopantomogram snimka ......................................................................a 736.2. Analiza telerendgen snimka (kefalograma) ...........................................................76

7. Odreivanje bioloke dobi ................................................................................... 857.1. Dentalna dob kao indikator bioloke dobi...........................................................877.2. Kotana (skeletna) dob kao indikator bioloke dobi .............................................89

Literatura: ............................................................................................................... 93Registar pojmova: .................................................................................................... 95

POGLAVLJE 1

Anatomske karakteristike kraniofacijalnog sistema


Stomatogeni sistem je jedna funkcionalna cjelina u iji sastav ulaze: zubi (dentes) sa njihovimspotpornim elementima, gornja i donja vilica (maxilla, mandibula), vilini zglob (articulatiotemporomandibularis), glavni i pomoni miii vakai (ss mm. masticatorii), te krvni, limfni sudovi iivci koji vaskulariziraju i inerviraju sve navedene stukture.

Stomatogeni sistem predstavlja uravnoteen i harmonian sistem ija funkcionalna efi kasnostovisi o fi ziolokim, odnosno patolokim procesima koji se mogu javiti na nekom od organa kojiga sainjavaju. Ovaj sistem je sloen po svojim anatomsko-morfolokim osobinama i funkciji, pa nedostatak ili disfunkcija samo jedne njegove komponente povlai za sobom itav niz promjena,estetskih i drugih posljedica. Jedan od osnovnih preduslova za razumijevanje normalne funkcije stomatogenog sistema je dobro poznavanje anatomskih karakteristika elemenata koji ga sainjavaju.

Kotanu osnovu glave (cranium) ine kosti koje se dijele na dva dijela:Neurocranium predstavlja stranjedonji, vei dio kostura glave, koji sadri mozak sa njegovim

omotaima i krvnim sudovima, te ulo sluha i ravnotee.Viscerocranium prednjedonji, manji dio kostura glave, koji sadri dijelove digestivnog i

respiratornog sistema, te ulo okusa, mirisa i vida.Kosti neurocraniuma se dijele na one koje ine svod (calvaria) i one koje grade lobanjsku bazu

(basis cranii).

1.1. Svod lobanje

U izgradnji svoda lobanje uestvuje najveim dijelom eona, obje tjemene i dio potiljane kosti,ali djelimino u izgradnji uestvuje klinasta i sljepoona kost. U ovom dijelu bit e opisane dvijekosti koje grade najvei dio krova lobanje:

eona kost (os frontale), Tjemena kost (os parietale).

1.1.1. eona kost (os frontale)

eona kost (os frontale)ee je neparna, djelimino pneumatina kost postavljena u prednjem dijelulobanje. Pneumatian izgled joj daje paranazalni sinus (sinus frontalis). Ovu kost ine sljedei dijelovi:ljuska (squama ossis frontalis), nosni dio (pars nasalis), te parni orbitalni dio (partes orbitales). Svojim dijelovima ova kost uestvuje u formiranju krova lobanje, one duplje, nosne duplje, sljepoonei prednje lobanjske jame. Sve navedeno ova kost ostvaruje zahvaljujui kontaktu sa susjednimkostima, pri emu se stvaraju vezivni spojevi (suturae), koji tokom ivota mogu i osifi cirati. Za stomatologe koji se bave pacijentima u rastu, prije svega ortodonte, poznavanje ovih avova ima veliku praktinu vrijednost.

Osnovi ortodontske dijagnostike8

Embrionalnu osnovu frontalne kosti ine dvije simetrine polovine spojene avom sutura frontalis koji iezava do sedme godine ivota. U 1% sluajeva ovaj av ne isezava, a naziva se s sutura frontalis persistent s. metopica. eona kost stupa u kontakt sa gornjom vilicom formirajui av sutura frontomaxillaris, velikim i malim krilima klinaste kosti (sutura sphenofrontalis), sitastom kosti (sutura frontoethmoidalis), suznom kosti (sutura frontolacrimalis), sa nosnom kosti (sutura frontonasalis) i na kraju sa prednjim rubom obje tjemene kosti (sutura coronalis). Na telerendgen snimcima, koji sekoriste u ortodontskoj dijagnostici, vri se iscrtavanje antropometrijskih taaka.

Na ovoj kosti se nalazi: Nasion taka na spoju suture frontonasalis sa suturom internasalis.

1.1.2. Tjemena kost (os parietale)

Tjemena kost (os parietale)ee je parna kost koja uestvuje u izgradnji krova lobanje i djelimino u izgradnji sljepoone jame (fossa temporalis). Radi se o kosti etvorouglastog oblika koja preko svojihrubova i uglova stupa u kontakt sa susjednim kostima, obrazujui avove.

Svojim prednjim rubom i prednjim gornjim uglom stupa u kontakt sa frontalnom kosti te takonastaje av sutura coronalis. Medijalnim rubom se spaja sa istoimenom kosti sa suprotne stane gradeisutura sagittalis. Donjim rubom stupa u kontakt sa ljuskom sljepoone kosti (sutura squamosa), dokprednjedonjim uglom stupa u kontakt sa velikim krilima klinaste kosti (sutura sphenoparietalis).Svojim stranjim rubom stupa u kontakt sa ljuskom potiljane kosti (sutura lambdoidea), a stranjedonjim uglom sa sisastim nastavkom sljepoone kosti (sutura parietomastoidea).

Slika 1.1. eona kost (os frontale)


Slika 1.2. Tjemena kost (os parietale)

1.2. Baza lobanje

U izgradnji lobanjske baze uestvuju najveim dijelom klinasta kost, sljepoona kost, potiljana kost, ali i eona, te sitasta kost. U nastavku slijede osnovni anatomski podaci o ovim kostima.

1.2.1. Potiljana kost (os occipitale)

Potiljana kost (os occipitale) ee je neparna kost koja gradi dio krova lobanje i dio stranje lobanjske jame. Ovu kost ine sljedei dijelovi: ljuska (squama ossis occipitalis), bazalni dio (pars basalis) i parniboni dio (partes laterales).

Njeni dijelovi okruuju veliki potiljani otvor (foramen magnum) preko kojeg lobanjska upljina komunicira sa kimenim kanalom (canalis vertebralis).

Svojim rubovima ova kost uspostavlja kontakt sa stranjim rubom obje tjemene kosti obrazujuisutura lambdoidea, mastoidnim nastavkom sljepoone kosti (sutura occipitomastoidea) i tijelom klinaste kosti pri emu se formira hrskavini spoj (synchondrosis sphenooccipitalis). Ovaj spojssnakon sedamnaeste godine ivota osifi cira (pretvara se u synostosis sphenooccipitalis), te tako nastajessjedinstvena kost (os basilare).

Na telerendgen snimcima, koji se koriste u ortodontskoj dijagnostici, vri se iscrtavanjeantropometrijskih taaka koje se nalaze na ovoj kosti, a to su:

Basion odgovara sredini prednjeg ruba foramen magnum i predstavlja najniu taku baze lobanje, Opisthion odgovara sredini stranjeg ruba foramen magnum, Asterion taka koja odgovara spoju ljuske potiljane kosti sa donjim stranjim uglom

tjemene kosti i sisastog nastavka sljepoone kosti, Bolton postoji iskljuivo kao rendgenkefalometrijska taka.


Slika 1.3. Potiljana kost (os occipitale)

1.2.2. Sljepoona kost (os temporale)

Sljepoona kost (os temporale)ee je parna kost koja uestvuje u izgradnji sljepoone i srednjelobanjske jame. U njoj su smjetena dva ula (ulo sluha i ravnotee), to ovoj kosti daje kompliciranizgled i grau. Sastavljena je iz sljedeih dijelova: ljuska (pars squamosa), timpanini dio (pars tympanica) i petrozni dio (pars petrosa), kome su pridodati sisasti dio (pars mastoidea) i stiloidninastavak (processus styloideus).

S aspekta ortodontske dijagnostike, znaajno je naglasiti da se na profi lnom telerendgen snimku,na ovoj kosti, iscrtavaju sljedee antropometrijske take:

Pteryon taka koja se nalazi na spoju velikih krila klinaste kosti sa eonom, tjemenom isljepoonom kosti,

Porion taka koja se nalazi na sredini gornjeg ruba vanjskog slunog kanala.

Slika 1.4. Sljepoona kost (os temporale)


1.2.3. Klinasta kost (os sphenoidale)

Klinasta kost (os sphenoidale)ee je neparna kost koja svojim dijelovima uestvuje u formiranju srednje lobanjske jame, orbite, nosne upljine, sljepoone, podsljepoone i pterigopalatinalne jame.Ovu kost ine sljedei dijelovi: tijelo (corpus ossis sphenoidalis), mala krila (alae minores), velika krila (alae majores) i pterigoidni nastavci (processus pterygoideus).

Tijelo kosti (corpus ossis sphenoidalis) je pneumatini, kockasti dio kosti u kojem se nalazi paranazalni sinus (sinus sphenoidalis). Na gornjoj strani trupa ove kosti nalazi se jama izgleda turskog sedla (sella tucica) u kojoj je smjetena vodea endokrina lijezda ljudskog organizma, hipofi za (hypophisis cerebri). Ova kost uestvuje u formiranju sljedeih avova koji joj omoguavaju kontakt sa susjednim kostima:

Sutura sphenofrontalis sa stranjim rubom eone kosti, Sutura sphenoethmoidalis sa sitastom kosti, Sutura sphenosquamosa sa ljuskom slijepone kosti, Sutura sphenoparietalis s prednjedonjim uglom tjemene kosti, Sutura sphenozygomatica s jagodinom kosti.

S aspekta ortodontske dijagnostike, znaajno je navesti da se na profi lnom telerendgen snimkuiscrtava podruje selle turcice, koju s prednje i stranje strane ograniavaju prednji i stranji klinasti nastavci (processus clinoideus anterior et posterior( ), a posebnu panju zauzima iscrtavanje dviju taaka:rr

S take ili selarne take, odgovara sredini hipofi zialne jame, Se take ili sfenoetmoidalne take, koja odgovara spoju klinaste i sitaste kosti.

Slika 1.5. Klinasta kost (os sphenoidale)


1.3. Kosti nazomaksilarnog kompleksa

Nazomaksilarni kompleks ine kosti viscerocraniuma kojih ukupno ima petnaest i to est parnih iatri neparne kosti. Centralna kost ovog kompleksa je gornja vilica (maxilla), oko koje su rasporeeneostale kosti: nepana (os palatinum), jagodina (os zygomaticum), nosna kost (os nasale), suzna kost(os lacrimale), donja nosna koljka (concha nasalis inferior), ralasta kost (vomer) i podjezina kost(os hyoideum). Ove kosti ine jedinstvenu cjelinu, kojoj je pridruena i donja vilica (mandibula). Unastavku e biti opisane dvije najvee kosti nazomaksilarnog kompleksa:

Gornja vilica (maxilla), Donja vilica (mandibula).

1.3.1. Gornja vilica (maxilla)

Gornja vilica (maxilla) je parna, pneumatina kost vicerokranijuma koja u svom trupu sadriparanazalni sinus (sinus maxillaris). Osim tijela (corpus maxillae), ovu kost ine i etiri nastavka:processus frontalis, processus zygomaticus, processus alveolaris i processus palatinus. Pomou ovihnastavaka gornja vilica uspostavlja kontakt sa susjednim kostima i na taj nain prenosi pritisak donje vilice na njih. Upravo zbog tijesnog kontakta sa susjednim kostima gornja vilica se ne moeposmatrati kao izolovana kost, stoga se govori o nazomaksilarnom kompleksu. avovi koje ova koststvara stupajui u kontakt sa susjednim kostima su:

Sutura frontomaxillaris s eonom kosti, Sutura zygomaticomaxillaris s jagodinom kosti, Sutura ethmoidomaxillaris sa sitastom kosti, Sutura sphenomaxillaris s klinastom kosti, Sutura nasomaxillaris s nosnom kosti, Sutura lacrimomaxillaris sa suznom kosti, Sutura palatomaxillaris s nepanom kosti.

Zahvaljujui kontaktu sa svim navedenim kostima gornja vilica formira skelet lica, onu, nosnui usnu upljinu.

S aspekta ortodontske dijagnostike, znaajne su anatomske strukture koje se mogu posmatrati ianalizirati na RTG snimcima. Najznaajnije meu tim takama su:

Orbitale najnia taka na donjem rubu orbite, Subspinale ili taka A, koja lei na dnu konkaviteta konture sjenke premaksile u mediosagitalnoj

ravni, kao antropoloka taka ne postoji, Prosthion taka koja lei na medijalnoj liniji izmeu oba prva sjekutia; donja taka

intermaksilarne suture.


Slika 1.6. Gornja vilica (maxilla)

1.3.2. Donja vilica (mandibula)

Donja vilica (mandibula) je neparna, pokretna kost viscerokranijuma, zavijena u obliku potkovice. Stupa u kontakt sa sljepoonom kosti i s njom obrazuje pokretni vilini zglob (articulatiotemporomandibularis). Na donjoj vilici opisujemo tijelo (corpus mandibulae) i dvije grane (ramus mandibulae). Na prelazu tijela u granu nalazi se ugao (angulus mandibulae), za iju se vanjsku stranu vee m. masseter, a za unutranju stranu m. pterygoideus medialis.

U podruju tijela donje vilice opisuje se dio u kojem su usaeni donji zubi (pars alveolaris( ) issbazalni dio sa ije vanjske strane opisujemo trokutasto polje trigonum mentale, koji tvori podlogu za bradu. Njena najizboenija taka naziva se protuberantia mentalis.

Od ugla donje vilice obostrano prema gore su upravljene dvije grane (ramus mandibulae), kojezavravaju sa dva nastavka koronoidnim (procesus coronoideus)( sprijeda i kondilarnim nastavkom straga (processus condylaris( ). Na vanjskoj strani koronoidnog nastavka vee se m. temporalis. Na sskondilarnom nastavku se nalazi eliptino zglobno tijelo (caput mandibulae) preko kojeg donja vilica stupa u kontakt sa sljepoonom kosti tvorei vilini zglob (articulatio temporomandibularis).

Na profi lnom telerendgen snimku donje vilice iscrtavaju se take: Supramentale, ili taka B rendgenkraniometrijski to je taka na dnu konkaviteta konture

sjenke alveolarnog nastavka donje vilice (konkavnog profi la brade) u mediosagitalnoj ravni, a kao antropoloka taka ne postoji,

Gonion taka koja odgovara tjemenu ugla mandibule, Gnathion najizboenija taka na protuberantia mentalis.


Slika 1.7. Donja vilica (mandibula)

1.4. Miii vakai

Miii vakai (mm. masticatorii)i , svojim djelovanjem na donju vilicu omoguavaju aktvakanja hrane. Ovo djejstvo ima vei broj miia, ali u grupu glavnih mastikatornih miia ubrajajuse sljedea etiri:

Maseterini mii (m. masseter), Sljepooni mii (m. temporalis), Vanjski krilasti mii (m. pretygoideus medialis), Unutranji krilasti mii (m. pterygoideus lateralis).Sva etiri miia pripajaju se jednim svojim krajem na kosti lobanje, a drugim krajem na granu

donje vilice (ramus mandibulae). Vanjski krilasti mii sputa donju vilicu, dok je ostala tri podiu.eSvi miii su inervirani od strane n. mandibularisa, tree grane n. trigeminusa.

1.4.1. vakai mii (m. masseter)

vakai mii (m. masseter)r je mii koji se sastoji iz dva dijela: Pars superfi cialis polazi sa vanjske strane prednje dvije treines arcus zygomaticus, Pars profunda polazi sa unutranje strane stranje treinea arcus zygomaticus.Oba dijela miia se ujedinjuju i fi ksiraju na vanjskoj strani tuberositas maseterica angulus

mandibulae ie processus coronoideus. Obostranom kontrakcijom ovaj mii podie donju vilicu izatvara usta. Povrni dio ovog miia pomjera vilicu prema naprijed (protruzija), a duboki dio nitivraa vilicu prema natrag (retruzija).


1.4.2. Sljepooni mii (m. temporalis)

Sljepooni mii (m. temporalis)ss je veliki i jaki mii koji polazi sa dubokog lista fasciae temporalis, planum temporale tjemene kosti ispod e linea temporalis inferior i medijalne straner arcus zygomaticus. Miine niti ovog miia zavravaju na vrhu i medijalnoj plohi processus coronoideus mandibulae. Obostranom kontrakcijom ovaj mii podie vilicu i zatvara usta, a u momentu kad je vilica izbaena prema naprijed (protruzija), m. temporalis je povlai prema natrag (retruzija).

1.4.3. Vanjski krilasti mii (m. pterygoideus lateralis)

Vanjski krilasti mii (m. pterygoideus lateralis) ss je mii koji se sastoji iz dvije glave: Caput superior polazi sa infratemporalnog polja velikih krila klinaste kosti (r facies infratemporalis (

allae majoris ossis sphenoidalis),ss Caput inferior polazi sa r processus pyramidalis ossis palatine, laminae lateralis processus pterygoidei

ossis sphenoidalis, tuber maxillae.Kratkom zajednikom tetivom ovaj mii se hvata na fovea pterygoidea processus condylaris

mandibulae. Zajednikim djelovanjem, oba miia pomjeraju donju vilicu prema dole i naprijed(protruzija), a naizmjenina kontrakcija ovih miia omoguava mljevenje hrane.

1.4.4. Unutranji krilati mii (m. pterygoideus medialis)

Unutranji krilasti mii (m. pterygoideus medialis)s je mii koji polazi sa piramidalnog nastavka nepane kosti (processus pyramidalis ossis palatini), pterigoidne udubine klinaste kosti (fossa pterygoidea) i lateralne lamine klinaste kosti (lamina lateralis processus pterygoidei). Miine niti ovog miia zavravaju na hrapavosti unutranje straneugla donje vilice (tuberositas pterygoidea).Ovaj mii, svojom kontrakcijom, podie donju vilicu. Obostranom kontrakcijom,ovaj mii pomae pomjeranju donje vilice prema naprijed (protruzija). Jednostranom kontrakcijom pomjera donju vilicu na svoju stranu, a naizmjeninom kontrakcijomomoguava mljevenje hrane.

Slika 1.8. Miii vakai (mm.masticatorii)Sl k M k ( )


1.5. Vilini zglob (articulatio temporomandibularis)

Temporomandibularni zglob ili vilini zglob (articulatio temporomandibularis) je parni i jedinisspokretni zglob glave. S obzirom na nain kojim su kosti ovjeka meusobno spojene spada u grupu juncture sinovialis spoj koji prua mogunost kretanja, te tako predstavlja pravi zglob.s

Ovim zglobom je donja vilica, preko fossae mandibularis osis temporalis na desnoj i lijevoj strani slobanje, vezana sa srednjim dijelom baze lobanje. Neprekidna aktivnost i uloga koju zglob u okviru stomatogenog sistema ima u obavljanju elementarnih funkcija (vakanje, gutanje, govor i dr.), ini da su njegovo stanje i ispravno funkcioniranje tokom itavog ivota od znaaja za zdravlje, ne samo stomatogenog sistema nego i za sveukupno zdravlje ovjeka.

1.5.1. Sastavni dijelovi vilinog zgloba

Sastavni dijelovi temporomandibularnog zgloba su: Zglobna jama i zglobna kvrica temporalne kosti (fossa mandibularis et tuberculum articulare (

ossis temporalis),ss Kondilarni nastavak donje vilice (processus condilaris mandibulae( ),ee Zglobna ploica (discus articularis),s Retrodiskalno tkivo, Ligamenti vilinog zgloba, Zglobna kapsula (capsula articularis).ss

Slika 1.9. Vilini zglob (art. temporomandibularis)


Zglobna jama i zglobna kvrica temporalne kosti (fossa mandibularis et tuberculum articulare ossis temporalis)

Artikulaciona povrina temporalne kosti nalazi se na vanjskoj strani baze lobanje, odnosnona vanjskom dijelu skvame temporalne kosti, ispred timpanine kosti. Samo prednji skvamoznidio fossae mandibularis ini zglobnu povrinu koja se naziva facies articularis. Facies articularis na sagitalnom presjeku ima oblik razvuenog slova S iz razloga to je sastavljen iz dva dijela, i to: prednjeg dijela koji je manji i konveksan u anterio-posteriornom pravcu i zadnjeg koji jevei i konkavan u mezio-lateralnom pravcu. Ovaj konveksni dio naziva se eminentia articularisi predstavlja bazu zigomatinog luka. Zigomatini luk (arcus zygomaticus) ima dvije baze: jedna side prema natrag dijelei se u dva kraka, od kojih jedan zavrava kao processus postglenoidalis, tesa stranje strane ograniava artikulacionu povrinu, dok druga baza ini prednji dio konkavnog zglobnog tijela, koje pripada temporalnoj kosti.

Kondilarni nastavak donje vilice (processus condilaris mandibulae)Kondil mandibule je konveksno zglobno tijelo u svim pravcima, a na kojem se anteriorno i

posteriorno nalazi artikulacijska povrina. U transverzalnoj projekciji kondil sadri medijalnu ilateralnu izboinu, odnosno polove. Prosjene dimenzije kondila u anterio-posteriornom pravcuiznose od 8-10 mm. Na najsuperiornijem dijelu kondila razlikujemo dvije artikulacijske povrine podijeljene blagim transverzalnim grebenom, i to manju prednju i veu stranju.

Zglobna ploica (discus articularis)Zglobna ploica nalazi se izmeu prethodno opisanih artikulirajuih povrina tako da ne dolazi

do direktne artikulacije nekongurentnih zglobnih povrina. Zglobna ploica je graena od elastinog,gustog, tvrdog fi brozbog tkiva, sa neznatnim prisustvom hrskaviastih elija, koje je avaskularno ibez nervnog tkiva u svom centralnom dijelu, za razliku od perifernog koji je neznatno inerviran.Posmatrano u sagitalnoj ravni, na disku razlikujemo tri zone razliite debljine, i to: anteriornu,intermedijalnu i posteriornu zonu. Posteriorna zona je najdeblja, anteriorna je malo tanja, dok je intermedijalna najtanja i predstavlja mjesto gdje se, u normalnim uslovima, nalazi smjetena artkulirajua povrina kondila. Posmatrano sprijeda, na zglobnoj ploici razlikujemo medijalnu ilateralnu zonu od kojih je medijalna deblja, to korespondira sa odnosom zglobnih tijela. Anteriorna zona zglobne ploice u svom gornjem i donjem dijelu je povezana s kapsularnim ligamentom, sa kojimje zglobna ploica vezana anteriorno, posteriorno, medijalno i distalno, dijelei temporomandibularnizglob na gornji i donji zglobni prostor. Gornji zglobni prostor je vei i ini ga prostor izmeu zglobneploice i zglobne jame. Donji zglobni prostor je manji i ini ga prostor izmeu zglobne ploice iartikulacione povrine kondila mandibule. Pomenuti prostori su ispunjeni sinovijalnom tekuinom,koju proizvodi sinovijalna resica smjetena na prednjoj granici retrodiskalnog tkiva i endotelne stanicekoje ine sinovijalnu ovojnicu, koja oblae gornji i donji zglobni prostor. Dejstvo sinovijalne tekuineje lubrikantno i metaboliko.

Retrodiskalno tkivoPosteriorna zona diskusa prelazi u retrodiskalno tkivo ili posteriorni pripoj. Sa gornje strane

retrodiskalno tkivo je ogranieno elastinom gornjom retrodiskalnom laminom, koja se spaja sa zglobnom ploom posteriorno od timpanine ploe. S donje strane je ogranieno neelastinomdonjom retrodiskalnom laminom, koja spaja zglobnu plou posteriorno sa stranjom granicomartikulirajue povrine kondila.


Ligamenti vilinog zglobaLigamenti vilinog zgloba imaju zatitnu ulogu, vezujui donju vilicu za bazu lobanje i

ograniavajui kretnje donje vilice. Oni su graeni od kolagenog vezivnog tkiva, dobro su inervirani i nisu elastini.

- Ligamentum laterale (e temporomandibulare) uloga ovog ligamenta je pruanje otpora eepoveanom sputanju kondila i retruzivnoj kretnji uz ograniavanje opsega otvaranja usta.

- Ligamentum collaterale uloga ovog ligamenata je kontrola kretnji diska i spreavanje odmicanja ediska od kondila, te omoguavanje rotacije diska na artikulacionoj povrini kondila.

- Ligamentum sphenomandibulare nema nikakvih znaajnih ograniavajuih uinaka na kretnjeemandibule.

- Ligamentum stilomandibulare ograniava protruzione kretnje,e- Capsula articularis.

Ligamente vilinog zgloba dijelimo na funkcionalne i pomone. Funkcionalni su: kapsularni ligament, temporomandibularni ligament, kolateralni ligamenti. Pomoni su: sfenomandibularni ligament i stilomandibularni ligament.

Zglobna kapsula (capsula articularis)Zglobna ahura je vezana za kosti koje sudjeluju u formiranju vilinog zgloba. Zglobna ahura

ima svoj vanjski sloj graen od gustog vezivnog tkiva koji se naziva membrana fi brosa i koji na amjestu pripoja s kosti prelazi u periost i unutranji sloj izgraen od rahlog, jako vaskulariziranog vezivnog tkiva.

Debljina ovojnice nije jednaka u cijeloj povrini, u svojim prednjim dijelovima je tanja, u stranjim deblja, dok je lateralno labava i tanka.

POGLAVLJE 2

Karakteristike mlijene denticije


Poznavanje normalnih dentofacijalnih karakteristika mlijene denticije je znaajno, jer ranousvajanje preventivnih mjera moe sprijeiti pojavu razliitih anomalija u toku razvoja zuba iokluzije u kasnijem uzrastu.

Da bi se moglo pristupiti analizi modela mlijene denticije, neophodno je poznavanjekarakteristika pravilne mlijene denticije.

2.1. Hronologija nicanja mlijenih zuba

Prvi znaci razvoja zuba primjeuju se u estoj sedmici embrionalnog perioda, a kalcifi kacija mlijenih zuba poinje u etvrtom mjesecu fetalnog ivota i nastavlja se i poslije roenja, sve do tree godine ( 6 mjeseci), kada su svi mlijeni zubi u okluziji, a njihov razvoj defi nitivno zavren.

Mlijena denticija se formira od 6 mjeseci do 2,5 godine ivota, tj. od nicanja prvih mlijenihzuba do oformljenja punih nizova mlijene denticije, te traje do nicanja prvog stalnog zuba (okoeste godine). est mjeseci ivota je samo prosjeno vrijeme poetka nicanja mlijenih zuba, ali ne ipravilo, jer su varijacije mogue i velike.

Na erupciju i izmjenu zuba utjeu brojne sistemske bolesti i sindromi. Prijevremena erupcija i izmjena mlijenih zuba puno je ea nego zakanjela erupcija i izmjena. Openito, kanjenje uerupciji u mlijenoj denticiji povezano je sa kanjenjem erupcije u trajnoj denticiji.

Tabela 2.1. Hronologija nicanja mlijenih zuba

HRONOLOGIJA NICANJA MLIJENIH ZUBA

Zub Prosjena dob nicanja (mjeseci)

Centralni sjekutii 4 - 10Lateralni sjekutii 6 - 11

Onjaci 15 - 22Prvi kutnjaci 11 - 18

Drugi kutnjaci 19 - 30


2.2. Morfologija mlijenih zuba

Mlijeni zubi se po svojoj morfologiji razlikuju od stalnih zuba. Mlijeni zubi su manji od stalnih zuba. Meutim, meziodistalni promjer mlijenih kutnjaka je vei nego mezidistalni promjer njihovih nasljednika pretkutnjaka. Krune mlijenih zuba su niske, zdepaste i naglo se suavaju uvratu. Zbog zdepaste krune kontaktne take mlijenih zuba su znatno ire, zapravo su to kontaktne povrine.

Incizalni bridovi i kvrice mlijenih zuba su prilino otre neposredno po erupciji, ali s vremenom, u funkciji, znatno abradiraju.

Posebna anatomsko-morfoloka karakteristika mlijenih zuba je gleno-dentinski bedem (cingulum basale), koji se uoava kao ispupenje, izraeno u cervikalnom dijelu vestibularnih eepovrina kutnjaka. Ovo ispupenje ima ulogu da titi gingivu od impakcije hrane poto su mlijeni kutnjaci ui u okluzalnom nego u gingivalnom dijelu. Gleno-dentinski bedem je najizraeniji na prvim mlijenim kutnjacima.

Dobrim poznavanjem morfolokih karakteristika zuba, uporeivanjem zuba sa desne i zuba sa lijeve strane odgovarajue vilice ne bi smjelo doi do greke prilikom upisivanja statusa.

Slika 2.1. Morfoloke karakteristike mlijenih zuba

2.3. Broj zuba mlijene denticije

Potpunu mlijenu denticiju ini 20 zuba, 10 u gornjoj i 10 u donjoj vilici, odnosno po pet u svakom kvadrantu. Formula zuba mlijene denticije glasi 2i 1c 2m x 4

(dva sjekutia, jedan onjak i dva kutnjaka).


2.4. Oblik zubnih lukova

Oblik zubnog luka gornje i donje vilice u mlijenoj denticiji je polukruan. Predstavlja jednu odrazlika izmeu mlijene i stalne denticije, s obzirom da luk gornje vilice u stalnoj denticiji ima oblik poluelipse, a luk donje vilice oblik parabole.

Nagib mlijenih zuba u odosu na ravan odgovarajue vilice iznosi oko 90.U mlijenoj denticiji interincizalni ugao iznosi gotovo 180, dok je u stalnoj denticiji ovaj ugao

znatno manji.

Slika 2.2. Oblik zubnih lukova u mlijenoj denticiji

Prisustvo dijastema jedna je od karakteristika mlijene denticije, a razlikuju se frontalne iprimatne. Frontalne dijasteme nalaze se, kako im i samo ime kae, izmeu frontalnih zuba.e Primatne dijasteme se u gornjem zubnom luku nalaze izmeu lateralnih sjekutia i onjaka, a u donjemezubnom luku, izmeu onjaka i prvih kutnjaka.

Primatne dijasteme su normalno prisutne odmah po nicanju mlijenih zuba. Dijasteme izmeusjekutia esto su prisutne od poetka njihovog nicanja, ali se uveavaju tokom rasta djeteta i tokomrasta alveolarnog nastavka. Dijasteme izmeu mlijeih zuba su znak pravilnog rasta i razvoja, a potrebne su zbog pravilnog postavljanja trajnih zuba u niz tokom nicanja.

Odsustvo dijastema u mlijenoj denticiji smatra se nepravilnim. U veini sluajeva zubnilukovi mlijene denticije vei su od zbira meziodistalnih promjera mlijenih zuba, zbog izostanka aproksimalnog kontakta mlijenih zuba.

Slika 2.3. Dijasteme u mlijenoj denticiji


2.5. Karakteristike eugnatije u mlijenoj denticiji

Pod pojmom eugnatije (normookluzije) podrazumijeva se pravilno oblikovan anatomsko-morfoloki i funkcionalno-fi zioloki orofacijalni sistem. Normalna okluzija mijenja se tokom vremena. Vidno se razlikuje u doba mlijene i u doba stalne denticije.

Osnovni preduslov da okluzalni kompleks moe funkcionirati jeste da zubni nizovi gornje i donje vilice budu funkcionalne cjeline. To podrazumijeva postojanje svih zuba (2i 1c 2m x 4), koji treba da se nalaze na svojim mjestima, u pravilnom poloaju u odnosu na tri ravni prostora.

Odnos mlijenih zuba u centralnoj okluziji

Svaki mlijeni zub okludira sa po dva antagonista, izuzev centralnog donjeg sjekutia i posljednjeg gornjeg kutnjaka.

Analiza okluzije u mlijenoj denticiji vri se u tri prostorne ravni (sagitalnoj, vertikalnoj itransverzalnoj) i to u interkaninoj (frontalnoj) i transkaninoj (bonoj) regiji.

Interkanina regija: U sagitalnoj ravni odreuje se incizalni stepenik, koji predstavlja horizontalno rastojanje

izmeu labijalne povrine gornjeg centralnog sjekutia i labijalne povrine donjeg centralnog sjekutia. Normalno je da gornji sjekutii prelaze preko donjih sjekutia i u tom sluaju govorimo o maksilarnom incizalnom stepeniku. Vrijednost incizalnog stepenika iznosi 2mm, to predstavlja vestibulo-oralni promjer incizalnog brida gornjeg centralnog sjekutia. U sluaju kada donji sjekutii prelaze preko gornjih sjekutia govorimo o mandibularnom inicizalnom stepeniku. U literaturi se vrlo esto maksilarni incizalni stepenik naziva i pozitivan, a mandibularni incizalni stepenik negativan stepenik.

U vertikalnoj ravni odreuje se dubina preklopa, koja predstavlja vrijednost koliko gornji sjekutii preklapaju donje sjekutie. Dubina preklopa u periodu mlijene denticije moe varirati.

U transverzalnoj ravni analizira se odnos interincizalnih taaka centralnih gornjih i donjih asjekutia. Pravilan nalaz je da se interincizalne take centralnih gornjih i donjih sjekutia nalaze u medijalnoj liniji (medijani) i da se meusobno podudaraju.

Analiza okluzije u sagitalnoj ravni u predjelu bonih zuba (transkanini sektor), podrazumijeva odreivanje interkuspidacije. U periodu mlijene denticije odreivanje interkuspidacije se vri na osnovu sagitalnog (antero-posteriornog) odnosa mlijenih onjaka i oblika postlaktealne ravni. Postlaktealna ravan (postlakteon, ekvidistalna ravan, terminalna ravan, postmolarna ravan) jedna je od karakteristika mlijene denticije, a ine je distalne aproksimalne povrine drugih mlijenih kutnjaka. Pravilno je da gornji mlijeni onjak okludira sa donjim mlijenim onjakom i prvim kutnjakom. Kada je rije o postlaktealnoj ravni, najei oblik je ravan postlakteon, odnosno, distalne povrine gornjih i donjih drugih mlijenih kutnjaka zavravaju u istoj ravni. Ova ravan oslikava nain zavravanja zubnih nizova u mlijenoj denticiji, i u skladu s tim moe imati trojak oblik.

Normalan i najei odnos mlijenih kutnjaka, u ranoj mlijenoj denticiji, je ravna postlaktealna ravan. To je privremeni, prelazni oblik i ukoliko se ne promijeni, omoguava interkuspidaciju prvih stalnih kutnjaka u nesigurnom kvrinom odnosu.


Ova ravan moe biti distalno i mezijalno prelomljena. Ukoliko je prisutna distalno prelomljena ravan (donji drugi kutnjak nalazi se distalnije u odnosu na gornji), mlijena denticija ekvivalentna je klasi II po Angle-u, te je on uvijek znak distalnog zagriza.

Kada je u pitanju odnos s mezijalnim pomakom, treba biti oprezan pri analizi. Mezijalno prelomljen postlakteon predstavlja stanje kada se donji drugi kutnjak nalazi

mezijalnije u odnosu na gornji. Ovakav oblik je poeljan i odmah nakon erupcije prvih stalnihkutnjaka omoguava njihovu meusobnu interkuspidaciju u klasi I po Angle-u.

Meutim, iako je pravilna i poeljna, postlaktealna ravan sa mezijalnim stepenikom moe bitii znak progenog zagriza (klasa III po Angle-u), ali u tom sluaju prisutni su i drugi simptomiprogenog zagriza.

Ipak, ekvivalent klasi III rijetko se via u mlijenoj denticiji zbog normalnog obrasca kraniofacijalnog rasta u kojem donja vilica zaostaje za gornjom.

Slika 2.4. Oblici postlaktealne ravni (a. ravna, b. mezijalno prelomljena, c. distalno prelomljena)

a) b) c)

U predjelu bonih zuba u vertikalnoj ravni analizira se meusobni odnos mlijenih zuba prema okluzalnoj ravni. Normalan anteroposteriorni odnos svih mlijenih zuba uspostavlja se nicanjem prvih mlijenih kutnjaka. Do nicanja prvih mlijenih kutnjaka, alveolarni nastavci gornje i donjevilice bili su u direktnom kontaktu. Nicanjem ovih zuba dolazi do tzv. prvog fi ziolokog dizanja zagriza. Mlijeni zubi su u pravilnom vertikalnom odnosu ukoliko svi doseu okluzalnu ravan.Meutim, mlijeni zub moe biti u infrapoziciji i u suprapoziciji. Infrapozicija moe biti fi zioloka i patoloka. U fi ziolokoj infrapoziciji je svaki zub koji nie. Patoloka infrapozicija je stanje kada je grizna povrina zuba ispod nivoa grizne povrine susjednih zuba, odnosno kada zub ne doseeokluzalnu ravan (npr. ankiloza mlijenog kutnjaka). Suprapozicija zuba je uvijek patoloka ipodrazumijeva stanje u kojem zub prelazi okluzalnu ravan, tj. koji se nalazi iznad nivoa susjednihzuba (npr. dubok zagriz ili gubitak mlijenog antagoniste).

U transverzalnoj ravni u predjelu bonih zuba analiziraju se buko-oralni odnosi. Pravilno je da bukalne kvrice gornjih mlijenih kutnjaka prelaze preko bukalnih kvrica donjih mlijenih kutnjaka.

POGLAVLJE 3

Karakteristike mjeovite denticije


Mjeovita denticija traje od nicanja prvog stalnog zuba pa sve do ispadanja posljednjeg mlijenog zuba. Prvi stalni zubi koji niu su prvi stalni kutnjaci, znatno rjee to mogu biti donji centralnisjekutii.

3.1. Hronologija nicanja stalnih zuba

Mineralizacija prvih stalnih kutnjaka zapoinje oko roenja, da bi kompletna mineralizacija svihkruna stalnih zuba, osim umnjaka, zavrila do osme godine.

Izmeu este i sedme godine ivota oekuje se nicanje prvih stalnih kutnjaka. Istovremeno sezavrava resorpcija korjenova centralnih mlijenih sjekutia, oekuje se ispadanje ovih zuba i poetak nicanja njihovih zamjenika.

U prosjeku u sedmoj godini u ustima se pojavljuju gornji centralni i donji lateralni sjekutii, uosmoj godini niu gornji lateralni sjekutii, a u devetoj donji onjaci.

U periodu izmeu desete i dvanaeste godine niu donji i gornji pretkutnjaci i gornji onjaci.Najei redosljed nicanja stalnih zuba u donjoj vilici je: prvi kutnjak, centralni sjekuti, lateralni

sjekuti, onjak, prvi pretkutnjak, drugi pretkutnjak te drugi kutnjak.Redosljed nicanja stalnih zuba u gornjoj vilici je: prvi kutnjak, centralni sjekuti, lateralni

sjekuti, prvi pretkutnjak, drugi pretkutnjak, onjak te drugi kutnjak.Nicanjem prvih stalnih kutnjaka nastavlja se podizanje zagriza; to je drugo fi zioloko dizanje

zagriza. Zajedno sa nicanjem prvih stalnih kutnjaka nastavlja se nicanje mlijenih zuba, kojeje praeno vertikalnim rastom alveolarnog nastavka. To znai da i rast bonih mlijenih zuba ialveolarnog nastavka uestvuju u podizanju zagriza, a ne samo prvi stalni kutnjaci.

Poremeaji u erupciji zuba stalne denticije javljaju se prilino esto. Osim normalnih varijacija u vremenu erupcije, na erupciju zuba mogu utjecati brojni genetski poremeaji, bolesti i sindromi.

Tabela 3.1. Hronologija nicanja stalnih zuba

HRONOLOGIJA NICANJA STALNIH ZUBA

Zub Prosjena dob nicanja (godine)

Gornji sjekutii 6 8Donji sjekutii 7 9Gornji onjaci 11 12Donji onjaci 9 10Pretkutnjaci 10 12Prvi kutnjaci 6 7Drugi kutnjaci 11 13Trei kutnjaci (umnjaci) 17 21


3.2. Potporna zona

Potporna zona je ortodontski termin vezan za period mjeovite denticije, a defi nira se kao prostor od distoaproksimalne povrine lateralnog stalnog sjekutia do mezioaproksimalne povrine prvog stalnog kutnjaka. To je prostor koji u periodu mjeovite denticije tvore mlijeni onjak, prvi i drugi mlijeni kutnjak, te dijasteme, a u koji e se smjestiti stalni onjak, prvi i drugi pretkutnjak.

Znaaj ove zone se ogleda u injenici da su irine mlijenih kutnjaka zajedno s onjacima i dijastemama vee nego irine nicajuih nasljednika i taj dodatni prostor zove se zakolonski prostor (eng. leeway space). Leeway space u gornjoj vilici iznosi 1,5mm, a u donjoj vilici 2,5mm. eZnaaj leeway space-a je u tome to omoguava mezijalni pomak donjih kutnjaka za uspostavljanjepravilne interkuspidacije, te obezbjeuje mjesto za smjetaj pretkutnjaka i stalnih onjaka, a moe se koristiti kao dodatni prostor u toku ortodontske terapije.

3.3. Karakteristike eugnatije u periodu mjeovite denticije

Pravilna okluzija (eugnatija) u periodu mjeovite denticije podrazumijeva da svi gornji zubi preklapaju labiobukalno donje, svi donji zubi preklapaju gornje sa oralne strane, svi zubi imaju po dva zuba agonista izuzev zadnjih kutnjaka, i dva zuba antagonista izuzev donjih centralnih sjekutia i gornjih zadnjih kutnjaka. Sredine gornjeg i donjeg zubnog niza se nalaze u istoj, medijalnoj ravni, incizalni stepenik iznosi oko 2mm, gornji sjekutii prekrivaju labijalnu povrinu donjih sjekutia oko 2-3mm. Bukalne kvrice gornjih bonih zuba preklapaju bukalne kvrice donjih, a svi zubi doseu okluzalnu ravan.

Klasa interkuspidacije u mjeovitoj denticiji odreuje se na osnovu odnosa prvih stalnih kutnjaka, pri emu treba uzeti u obzir i interkuspidaciju mlijenih onjaka i mlijenih kutnjaka kao i oblik postlaktealne ravni.

Period stalne denticije zapoinje zamjenom i posljednjeg mlijenog zuba stalnim. U ovom periodu niu jo drugi i trei stalni kutnjaci. Donji drugi kutnjaci niu u periodu izmeu jedanaestei trinaeste godine, a gornji drugi kutnjaci izmeu dvanaeste i trinaeste godine. Nicanje drugih kutnjaka dovodi do treeg fi ziolokog dizanja zagriaja.

POGLAVLJE 4

Karakteristike stalne denticije


Rast korijena stalnog zuba zavrava se dvije i po do tri godine nakon njegove erupcije, pa tako i rast korjenova drugih kutnjaka zavrava izmeu etrnaeste i petnaeste, odnosno etrnaeste i esnaestegodine ivota.

Nicanje treih kutnjaka (umnjaka) dogaa se izmeu osamnaeste i dvadeset pete godine. Tosu zubi koji pokazuju najveu varijabilnost u poetku, duini trajanja i zavretku svog razvoja.Ispitivanja Markovia i saradnika, Triovia i saradnika (1978) pokazala su da se prvi znaci razvoja ovih zuba mogu rendgenski otkriti ve u prvoj polovini este godine. Takav stepen razvoja se kodnekih osoba, moe otkriti i u dvanaestoj, trinaestoj pa ak i u etrnaestoj godini. Ovakvi nalazi sugeriraju da zameci ovih zuba ne nastaju kod svih osoba izmeu 3,5 i 4,5 godine ivota, ve tomoe biti i neznatno ranije, ali i mnogo kasnije. Ipak, zameci treih kutnjaka (umnjaka) estonedostaju.

4.1. Morfologija stalnih zuba

Sjekutii su centralno postavljeni unutar zubnih nizova. Sjekuti koji se nalazi neposredno uzmedijalnu liniju je centralni (prvi), a distalno od njega lateralni (drugi). Sjekutii u istom zubnom nizu meusobno su sliniji u odnosu na sjekutie iz suprotnog niza. Po veliini dominira gornji centralni sjekuti, a veliina opada do donjeg centralnog sjekutia koji je ujedno i najmanji zub stalne denticije.

Krune gornjih centralnih sjekutia, u poreenju sa donjim, obino su vee u svim dimenzijama,naroito u meziodistalnom pravcu. Kruna gornjeg lateralnog sjekutia obino je slina po obliku kruni gornjeg centralnog sjekutia, ali je u cjelosti manja. Ipak, gornji lateralni sjekuti pokazujevei opseg varijacija od bilo kojeg drugog zuba izuzev umnjaka.

Donji sjekutii su najjednostavniji i najmanji zubi u stalnoj denticiji, veoma stabilnog su oblika,slinog dlijetu. Ovi zubi meusobno su jako slini te se stoga teko razlikuju; donji centralni sjekutiobino je neznatno manji od lateralnog.

Svi sjekutii obino imaju jedan korijen, spljoten u meziodistalnom pravcu. Onjak je trei zub od medijalne linije u svakom kvadratu. Ope morfoloke karakteristike

gornjeg i donjeg onjaka su sline. Sljedee osobine karakteriziraju sve onjake:- prisustvo jedne konine kvrice (solitarna kvrica),- sa vestibularnog aspekta kruna pokazuje oblik petougaonika, slino konturi bukalne povrine

susjednog prvog pretkutnjaka. Lingvalna jama je sline prostorne orjentacije kao i kod susjednih sjekutia, ali je lingvalnim

kvrinim grebenom podijeljena na mezio i distolingvalni dio. Onjaci, dakle, imaju sjeivni greben, cingulum i marginalne grebene sline sjekutiima, te

kvricu koja je karakteristina za bone zube. Stoga, s proksimalnog aspekta, onjaci pokazuju oblik slian sjekutiima, a s labijalnog aspekta oblik slian pretkutnjacima.

Onjak ima irok te najdui korijen od svih zuba u pripadajuem zubnom nizu. Ovaj zubnajstabilniji je zub u zubnim nizovima.


Pretkutnjaci su etvrti i peti zubi od sagitalne medijalne linije, a oznaeni su kao prvi ii drugi pretkutnjak. Gornji pretkutnjaci meusobno su slini; s bukalnog aspekta kruna ima oblik petougaonika, slino onjaku. Gornji prvi pretkutnjak uvijek pokazuje obrnut znak ugla i luka, te obino dva korijena: bukalni i palatinalni. Gornji drugi pretkutnjak obino ima pravilne topografsko-anatomske znake i najee samo jedan korijen.

Donji pretkutnjaci meusobno su manje slini od gornjih pretkutnjaka. Donji prvi pretkutnjak ima slabo izraenu i funkcionalno neaktivnu lingvalnu kvricu, stoga je oblikom slian donjem onjaku.

Donji drugi pretkutnjak strukturno lii na mlijeni kutnjak jer ima dvije lingvalne kvrice, funkcionalno aktivne (molarizacija pretkutnjaka). Donji pretkutnjaci su jednokorjeni zubi, pri emu je korijen donjeg drugog pretkutnjaka neto masivniji i dui u poreenju sa prvim donjim pretkutnjakom.

Stalni kutnjaci su najvee zubne jedinice u zubnim nizovima. Obino je prisutno dvanaest kutnjaka, po tri u svakom kvadrantu.

Kutnjaci se oznaavaju kao prvi, drugi i trei stalni kutnjak, od mezijalno prema distalno, usvakom kvadrantu.

Gornji prvi kutnjak, s anatomskog aspekta, najmanje je varijabilan i stoga predstavlja morfoloki standard, s kojim se porede ostali stalni gornji kutnjaci. Isti je sluaj i s donjim prvim kutnjakom, s kojim se porede ostali donji stalni kutnjaci.

Krune gornjih stalnih kutnjaka ire su bukopalatinalno nego meziodistalno, konture spoljanjeg okluzalnog polja stoga su romboidnog oblika. Karakteristika okluzalne povrine je prisustvo tri glavne kvrice (meziobukalna, distobukalna i meziopalatinalna), te etvrte (distopalatinalna) koja je uvijek manje veliine, a ponekad je i u cjelosti odsutna.

Gornji stalni kutnjaci obino imaju tri korijena, dva bukalna i jedan palatinalni.Slino gornjim antagonistima, donji stalni kutnjaci pokazuju smanjenje u veliini udaljavanjem

od medijalne linije. Glavni atributi koji ine razliku izmeu gornjih i donjih kutnjaka su: krune donjih kutnjaka su ire meziodistalno nego buko-oralno, kontura okluzalne povrine im je pravougaonog ili petougaonog oblika, imaju etiri ili pet glavnih kvrica (dvije uvijek lingvalnolokalizirane i priblino iste veliine), uvijek pokazuju lingvalni nagib krune, obino imaju dva korijena (mezijalni i distalni).

Slika 4.1. Morfoloke karakteristike stalne denticije


4.2. Broj zuba stalne denticije

Stalna denticija broji 32 zuba, a zubna formula stalne denticije glasi 2I 1C 2P 3M x 4 (dva sjekutia, jedan onjak, dva pretkutnjaka i tri kutnjaka). S obzirom na relativno uestalu

impakciju i anodonciju treih kutnjaka (17-20% populacije), prihvatljivo je da kliniki zubni status ini 28 zuba, po 14 u svakoj vilici, odnosno 7 u svakom kvadrantu prema formuli 2I 1C 2P 2M x 4.

4.3. Oblik zubnih lukova

Prema Angle-u oblik zubnog luka u gornjoj vilici je poluelipsa dok je luk u donjoj vilici oblika parabole. U novije vrijeme se oblik zubnog luka opisuje kao: iljasti (ui), ovalni i etvrtasti. Ipak, oblik zubnog luka je determiniran genetskim i vanjskim uticajima i kao takav ne moe biti striktno defi niran.

Slika 4.2. Oblik zubnog luka gornje vilice u stalnoj denticiji

4.4. Karakteristike eugnatije u stalnoj denticiji

Okluzija se moe defi nirati kao meusobni odnos zuba u zubnom nizu, te odnos zuba u odnosu na susjedne zube u antagonistikom zubnom nizu. Razvitak koncepta pravilne okluzije potie odAngle-a, a tek defi niranjem pravilne okluzije moemo govoriti o tome ta je malokluzija.

Edward H. Angle 1900 godine je postavio postulat da su gornji prvi stalni kutnjaci klju okluzijei da njihov odnos treba biti takav da meziobukalna kvrica prvog gornjeg stalnog kutnjaka treba da okludira sa bukalnom fi surom prvog donjeg stalnog kutnjaka.

Ope osobine pravilne okluzije stalnih zuba sline su onim kod mlijenih zuba. Svi gornji zubipreklapaju labiobukalno donje, svi donji zubi preklapaju gornje sa oralne strane. Svi zubi imaju podva zuba agonista izuzev treih kutnjaka i dva zuba antagonista izuzev donjih centralnih sjekutia i gornjih zadnjih kutnjaka. Sredine gornjeg i donjeg zubnog niza se nalaze u istoj, medijalnojravni, incizalni stepenik iznosi oko 2 mm, a gornji sjekutii prekrivaju labijalnu povrinu donjihsjekutia oko 2-3 mm.


Pravilan sagitalni odnos vilica je neutrookluzija, odnosno klasa I po Angle-u; to znai da odnos gornjih i donjih kutnjaka treba biti takav da meziobukalna kvrica gornjeg prvog kutnjaka okludira sa bukalnom fi surom donjeg prvog kutnjaka, a gornji onjak okludira sa donjim onjakom i prvim donjim pretkutnjakom.

Lawerence F. Andrews 1972. godine je postavio est postulata odnosno kljueva normalne okluzije:

1. Odnos prvih stalnih kutnjaka treba da bude takav da meziobukalna kvrica prvog gornjeg stalnog kutnjaka okludira sa bukalnom fi surom prvog donjeg stalnog kutnjaka, te da distalna povrina distobukalne kvrice prvog gornjeg stalnog kutnjaka okludira sa mezijalnom povrinom mezioaproksimalne kvrice drugog donjeg stalnog kutnjaka.

2. Angulacija krune zuba (meziodistalni tip krune) je pojam koji se odnosi iskljuivo na krunuzuba, izraava se u stepenima, a predstavlja ugao izmeu linije povuene kroz krunu zuba sa vestibularne strane i linije koja je povuena pod uglom od devedeset stepeni na okluzalnu ravan. Moe biti pozitivan i negativan. Pozitivan tip je kada se gingivalni dio krune zuba nalazi distalnije postavljen od incizalnog, dok o negativnom tipu govorimo kada se gingivalni dio krune zuba nalazi mezijalnije postavljen od incizalnog.

3. Inklinacija krune zuba (labiolingvalna ili bukolingvalna inklinacija) je pojam koji se odnosi iskljuivo na krunu zuba, izraava se u stepenima, a predstavlja ugao izmeu linije povuene tangencijalno kroz krunu zuba sa vestibularne strane i linije koja ini ugao od devedeset stepenisa okluzalnom ravni, kada se gleda iz profi lne projekcije. Moe biti pozitivan i negativan. Pozitivan je kada je gingivalni dio krune zuba oralnije u odnosu na incizalni dio, a negativan kada je gingivalni dio krune zuba vestibularnije u odnosu na incizalni dio krune.

4. Odsustvo rotacija unutar zubnog niza podrazumijeva da zubi nisu rotirani, obzirom da sve rotacije zuba utiu na raspoloivi prostor u zubnom nizu.

5. Odsustvo dijastema izmeu zuba unutar zubnog niza. Andrews je kod svih netretiranih pacijenata sa dobrom okluzijom naao vrste aproksimalne kontakte.

6. Okluzalna ravan treba da bude blaga. Iako Andrews nije u svim sluajevima naao blagu okluzalnu ravan, smatra da cilj ortodontskog tretmana treba da bude ravna okluzalna ravan, s obzirom na prirodnu tendenciju njenog produbljivanja tokom starenja.

Da bismo govorili o pojmu eugnatije, potrebno je jo da su zadovoljeni funkcionalni i estetski aspekti okluzije, s obzirom na dinaminu ulogu stomatogenog sistema pri vakanju, gutanju i govoru. Takoer se mora voditi rauna o populacijskim razliitostima, s obzirom da je normalna okluzija preteno izraz genetskih varijacija.


Slika 4.3. I. klju okluzije (Andrews) Slika 4.4. II. klju okluzije (Andrews)

Slika 4.5. III. klju okluzije (Andrews) Slika 4.6. IV. klju okluzije (Andrews)

Slika 4.7. V. klju okluzije (Andrews)

Slika 4.8. VI. klju okluzije (Andrews)

POGLAVLJE 5

Metrika analiza studijskih modela


Metrika analiza studijskih modela predstavlja jedan od najvanijih dijelova dijagnostikog protokola u ortodonciji, a provodi se na studijskim modelima (sokle) ili softverskom analizomdigitaliziranog studijskog modela.

Izrada studijskih modela sastoji se od klinike i laboratorijske faze. Klinika faza podrazumijeva uzimanje otiska donje i gornje vilice kao i registraciju meuvilinih

odnosa. Prilikom uzimanja otisaka za izradu studijskih modela vano je da budu obuhvaenisljedei detalji: donji/gornji zubni nizovi, podruje apikalne baze (otisak mora biti dovoljne dubinei obuhvatiti podruje vestibuluma), palatum (sa izraenim anatomsko-morfolokim strukturama),frenulum gornje i donje usne i jezika.

Laboratorijska faza podrazumijeva izlijevanje otisaka i izradu studijskih modela sokli. Studijski modeli (sokle) se izrauju u tvrdom gipsu.

Ortodontski studijski modeli imaju vie namjena. Koriste se za analiziranje nepravilnosti zuba (broja, oblika, poloaja, veliine), nepravilnosti zubnih lukova i nizova, meuvilinih odnosa u tri prostorne ravni (sagitalna, transverzalna, vertikalna), to omoguava postavljanje dijagnoze, izraduplana ortodontskog tretmana i praenje toka tretmana.

Slika 5.1. Osnovne ravni (sagitalna, transverzalna i vertikalna)

Pored toga, studijski modeli imaju naunoistraivaki ali i medicinsko-pravni znaaj. S obziromda su studijski modeli vaan dokument za svakog pacijenta, potrebno ih je sauvati najmanje 10 godina, to predstavlja problem za pohranjivanje. Razvoj savremenih tehnika i kompjuterskih programa umanjuje te nedostatke i predstavlja alternativu tradicionalnim gipsanim studijskimmodelima. Savremene tehnike omoguavaju skeniranje otisaka i njihovu digitalizaciju, to znatnoolakava analiziranje, a i studije su pokazale da se u pogledu preciznosti mjerenja na gipsanim idigitalnim modelima ne razlikuju. Pohranjivanje digitalnih modela moe se provesti na CD-u ili nekom drugom mediju, to smanjuje potrebu za prostorom koji zauzimaju gipsani studijski modeli.


Digitalne fotografi je i digitalni rendgen snimci pacijenta (ortopantomogram i profi lni telerendgen snimak) su ve u upotrebi, tako da primjena digitalnih studijskih modela (virtuelnih studijskih modela) omoguava potpunu digitalizaciju dijagnostikog ortodontskog protokola.

Za analizu studijskih modela potreban je sljedei pribor:- ubler milimetarski pomini mjera, omoguava mjerenja u svim pravcima. Pogodan je za

precizna mjerenja jer se na njemu oitavaju vrijednosti sa tanou od 0,1mm. - Ortodontski estari pored ublera za mjerenje na ortodontskim modelima moe se koristiti

i dvokraki estar, iji kraci na vrhovima imaju metalne iljke ili trodimenzionalni estar po Korkhaus-u, koji omoguava mjerenja u tri ravni.

- Ortometar (Schmuth) etverougaona plastina ploica, za procjenu poloaja zuba. Dimenzije su mu 60 x 60mm, a debljina ploice je 10mm. Ploica sa jedne strane ima ucrtanu crvenim linijama paralelnu mreu razmaka 10mm, a s druge strane mrea je iscrtana crnom bojom sa razmakom od 2mm.

- Postoji i okrugla ploica prenika 36mm i debljine 1mm, sa milimetarskim podiocima, koja se moe koristiti kao zamjena za ortometar po Schmuthu.

Slika 5.2. Ortodontski set za mjerenje (ubler i ortometar po Schmuth-u)

5.1. Morfoloke analize u periodu mlijene denticije

Procjena potrebe za ortodontskim tretmanom u periodu mlijene denticije moe se vriti klinikim intraoralnim pregledom, meutim, mnogo precizniji podaci se dobijaju analizom studijskih gipsanih modela. U periodu mlijene denticije analiza studijskih modela podrazumijeva odreivanje zubnog statusa, oblika dentalnog luka, procjenu raspoloivog prostora i analizu okluzije u tri prostorne ravni.


5.1.1. Odreivanje zubnog statusa

Prvi zadatak pri analiziranju studijskih modela mlijene denticije jeste odreivanje (upisivanje)zubnog statusa.

Obiljeavanje zuba mlijene denticije

Postoji vie naina obiljeavanja zuba. Danas se prema preporuci Meunarodnog udruenja stomatologa (Federation Dentaire Internationale FDI) najvie primjenjuje binarni brojani sistem;zubni lukovi su podijeljeni na etiri kvadranta koji su obiljeeni brojevima od 1-4 za stalnu, tebrojevima od 5-8 za mlijenu denticiju, ime je defi niran prvi broj. Drugi broj u binarnom sistemuoznaava poloaj zuba u kvadrantu, polazei od medijalne linije.

Tabela 5.1. Obiljeavanje zuba mlijene denticije (binarni brojani sistem)

55 54 53 52 51 61 62 63 64 65 85 84 83 82 81 71 72 73 74 75

51 gornji desni centralni sjekuti 61 gornji lijevi centralni sjekuti

52 gornji desni lateralni sjekuti 62 gornji lijevi lateralni sjekuti

53 gornji desni onjak 63 gornji lijevi onjak

54 gornji desni prvi kutnjak 64 gornji lijevi prvi kutnjak

55 gornji desni drugi kutnjak 65 gornji lijevi drugi kutnjak

81 donji desni centralni sjekuti 71 donji lijevi centralni sjekuti

82 donji desni lateralni sjekuti 72 donji lijevi lateralni sjekuti

83 donji desni onjak 73 donji lijevi onjak

84 donji desni prvi kutnjak 74 donji lijevi prvi kutnjak

85 donji desni drugi kutnjak 75 donji lijevi drugi kutnjak


Pored navedenog sistema, u svakodnevnoj praksi, koristi se obiljeavanje zuba mlijene denticije rimskim brojevima od I V.

Tabela 5.2. Obiljeavanje zuba mlijene denticije (rimski brojevi)

V IV III II I I II III IV V V IV III II I I II III IV V

Ukoliko neki od mlijenih zuba nedostaje, upisuje se nula, bez obzira da li se radi o hipodonciji ili o gubitku zuba. Prekobrojan zub se notira na nain da se njegov znak upie dva puta.

Takoer je potrebno evidentirati i eventualne anomalije u morfologiji zuba mikrodoncija, fuzija, geminacija i sl.

5.1.2. Analiza oblika zubnog luka i niza

U periodu mlijene denticije oblik zubnog luka je polukruan, a zubi su postavljeni pod pravim uglom u odnosu na okluzalnu ravan. Za analiziranje oblika zubnog luka potrebno je imati ortometar sa nekoliko koncentrino ucrtanih polukrugova. Analiza se vri tako da se ortometar postavi na model pri emu jedan od koncentrinih krugova ravnomjerno treba da dodiruje incizalne bridove sjekutia, vrh onjaka i bukalne kvrice kutnjaka (slika 5.3.). Ukoliko je prisutna protruzija ili retruzija sjekutia, nijedan od koncentrinih krugova ortometra nee odgovarati tom obliku zubnog luka, te je potrebno evidentirati odstupanje.

Slika 5.3. Oblik zubnih lukova u mlijenoj denticiji

Dijasteme u mlijenoj denticiji

Prisustvo dijastema u mlijenoj denticiji je vaan kliniki znak koji govori o pravilnom razvoju. Na osnovu prisutnih dijastema moemo pretpostaviti da e biti dovoljno prostora za smjetaj stalnih zuba. Odsustvo dijastema u mlijenoj denticiji ukazuje na nedovoljan razvoj i jedan je od prvih znakova primarne uskosti.


Zbog toga je vano prilikom analiziranja zubnih nizova u mlijenoj denticiji evidentirati prisustvo dijastema na nain da se izmeu svakog zuba, gdje je prisutna dijastema, ucrta strelica. Prisustvo dijastema se evidentira prilikom upisivanja zubnog statusa.

Slika 5.4. Nain obiljeavanja dijastema

5.1.3. Analiza okluzije u mlijenoj denticiji

Analiza okluzije u mlijenoj denticiji vri se u interkaninoj i transkaninoj regiji mjerenjem parametara u tri prostorne ravni.

Interkanina regijaU sagitalnoj ravni odreuje se incizalni stepenik. Normalno je da gornji sjekutii preklapaju

donje sjekutie i u tom sluaju govorimo o maksilarnom incizalnom stepeniku. U sluajevima kada postoji bridni odnos, nema horizontalnog rastojanja izmeu gornjih i donjih

sjekutia, vrijednost incizalnog stepenika jednaka je nuli. Ukoliko donji sjekutii preklapaju gornjesjekutie, onda govorimo o mandibularnom incizalnom stepeniku.

Incizalni stepenik se mjeri pomou ublera i vrijednost incizalnog stepenika se izraava umilimetrima (mm).

Slika 5.5. Odnos zuba interkanine regije mlijene denticije u sagitalnoj ravni (incizalni stepenik)

V IV III II I I II III IV V V IV III II I I II III IV V


U vertikalnoj ravni odreuje se dubina preklopa, na nain da se izmjeri rastojanje izmeu incizalnih bridova gornjih i donjih mlijenih centralnih sjekutia. Na donjim mlijenim sjekutiima, na vestibularnoj povrini, olovkom se oznai taka do koje gornji mlijeni sjekutii preklapaju donje u poloaju centralne okluzije. Nakon toga se, ublerom, izmjeri rastojanje od incizalnog brida donjeg mlijenog sjekutia i oznaene take na vestibularnoj povrini istog sjekutia. Vrijednost dubine preklopa moe biti pozitivna ili negativna, a izraava se u milimetrima (mm) ili u treinama krune zuba (npr. 1/3 krune zuba i sl.).

Slika 5.6. Odnos zuba interkanine regije mlijene denticije u vertikalnoj ravni (dubina preklopa)

U transverzalnoj ravni analizira se odnos interincizalnih taaka centralnih gornjih i donjih asjekutia. Pravilan nalaz je da se interincizalne take centralnih gornjih i donjih sjekutia nalaze u medijalnoj liniji (medijani) i da se meusobno podudaraju.

Potrebno je evidentirati sva odstupanja sa defi niranim iznosom i smjerom odstupanja.

Slika 5.7. Odnos zuba intekanine regiji mlijene denticije u transverzalnoj ravni (interincizalne taake)

Transkanina regijaAnaliza okluzije u sagitalnoj ravni u predjelu bonih zuba podrazumijeva odreivanje klase

interkuspidacije. Klasa interkuspidacije se obiljeava rimskim brojevima (I, II itd.) U periodumlijene denticije odreivanje klase se vri na osnovu odnosa mlijenih onjaka i oblika postlaktealne ravni. Pravilno je da se mlijeni onjaci nalaze u klasi I interkuspidacije, tj. gornji onjak okludira sa donjim onjakom i prvim kutnjakom.


Postalakteon je najee ravan (distalne povrine gornjih i donjih drugih mlijenih kutnjaka zavravaju u istoj ravni).

Slika 5.8. Oblici postlaktealne ravni

U predjelu bonih zuba u vertikalnoj ravni analizira se meusobni odnos mlijenih zuba u odnosu na okluzalnu ravan. Potrebno je evidentirati sva odstupanja u smislu infrapozicije isuprapozicije.

Slika 5.9. Prikaz infrapozicije mlijenih zuba

U transverzalnoj ravni u predjelu bonih zuba analiziraju se buko-oralni odnosi. Pravilno je da bukalne kvrice gornjih mlijenih kutnjaka prelaze preko bukalnih kvrica donjih mlijenih kutnjaka. U sluajevima kada su narueni buko-oralni odnosi, potrebno je evidentirati na kojimje to zubima, kao i stepen promjena koji moe biti od ukrtenog do potpuno promaenog odnosa.

Slika 5.10. Odnos zuba transkanine regije mlijene denticije u transverzalnoj ravni (buko - oralni odnosi)


5.2. Morfoloke analize u periodu mjeovite denticije

Morfoloke analize u periodu mjeovite denticije podrazumijevaju odreivanje zubnog statusa, odreivanje oblika zubnog luka, analizu okluzije u sve tri prostorne ravni i procjenu potrebnog, odnosno raspoloivog prostora za smjetaj stalnih zuba.


Morfoloka analiza modela u periodu mjeovite denticije zapoinje upisivanjem zubnog statusa. Za tano odreivanje zubnog statusa neophodno je poznavanje morfolokih karakteristika mlijenih i stalnih zuba. Obiljeavanje mlijenih i stalnih zuba moe se vriti na vie naina: binarni sistem obiljeavanja zuba (kvadrant i pozicija zuba od medijalne linije) ili kombinacija arapskih i rimskihbrojeva (rimskim brojevima obiljeavamo mlijene zube, a arapskim brojevima stalne zube).

Tabela 5.3. Nain obiljeavanja statusa zuba u periodu mjeovite denticije

Binarni sistem obiljeavanja statusa zuba u periodu mjeovite denticije

16 55 14 53 12 11 21 22 63 64 65 26 46 85 84 43 42 41 31 32 33 74 75 36

Obiljeavanja statusa zuba u periodu mjeovite denticije (kombinacija arapskih i rimskih brojeva)

6 V 4 III 2 1 1 2 III IV V 6 6 V IV 3 2 1 1 2 3 IV V 6

Ukoliko neki od mlijenih zuba nedostaje, upisuje se nula (bez obzira da li se radi o hipodonciji ili o gubitku zuba). Prekobrojan zub se notira na nain da se njegov znak upie dva puta.

Takoe je potrebno evidentirati i eventualne anomalije u morfologiji zuba (mikrodoncija, fuzija, geminacija, i sl.).

Prilikom odreivanja zubog statusa potrebno je posebnu panju obratiti na redoslijed smjene, odnosno redoslijed nicanja stalnih zuba. Sva eventualna odstupanja u vremenu nicanja zuba (ranija ili kasnija smjena zuba) je potrebno evidentirati. Zubni status je potrebno potvrditi RTG snimkom.

5.2.2. Odreivanje oblika zubnog luka

Oblik zubnog luka u periodu mjeovite denticije zavisi od uzrasta djeteta, odnosno od perioda denticije i dentalnog statusa. Analiziranje oblika gornjeg i donjeg zubnog luka podrazumijeva opisivanje oblika pri emu zubni luk moe imati oblik slova U, V ili grkog slova omega .


5.2.3. Procjena potrebnog i raspoloivog prostora

Nepravilno postavljeni i zbijeni zubi unutar zubnih lukova najee su posljedica nedostatka prostora, bilo kao posljedica nesrazmjera u veliini vilica i zuba, bilo kao posljedica prijevremenog gubitka mlijenih zuba i posljedinog pomjeranja susjednih zuba u slobodni prostor. Kako bi se procijenilo da li ima dovoljno prostora za smjetaj svih zuba unutar zubnih lukova, potrebna jeanaliza prostora na studijskim modelima. Analiza prostora na modelima podrazumijeva poreenjeraspoloivog i potrebnog prostora za smjetaj svih zuba. Ove analize predstavljaju vaan aspekt uortodontskom dijagnostikom protokolu i planiranju ortodontskog tretmana.

U periodu mjeovite denticije jedno od najeih pitanja je da li e biti dovoljno prostora za smjetaj svih stalnih zuba, naroito zuba potporne zone (stalnog onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka).

Za procjenu potrebnog prostora u periodu mjeovite denticije mogu se koristiti analize koje setemelje na tablicama proporcionalnosti (Moyersova i Tanaka-Johnstonova) ili na RTG-snimkama.

5.2.3.1. Moyersova analiza

Da bi se dobili podaci o potrebnom prostoru za smjetaj stalnog onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka, Moyers je na osnovu zbira meziodistalnih promjera donjih stalnih sjekutia daotablice sa razliitim procentom vjerovatnoe, od 5% do 95%, potrebnog prostora. Prema preporuci autora u svakodnevnoj praksi koristi se 75% vjerovatnoe.

Moyersova analiza (metoda) zasniva se na injenici da postoji odreena korelacija izmeuveliine pojedinih grupa zuba, i to izmeu veliine donjih stalnih sjekutia, i veliine stalnih onjaka i pretkutnjaka u obje vilice. Preciznije, zbir meziodistalnih promjera donjih stalnih sjekutia u odreenom je odnosu sa veliinom prostora potrebnog za smjetaj onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka, za gornju i donju vilicu.

Ova analiza ima nekoliko prednosti i stoga se preporuuje primjena ove analize u svakodnevnom klinikom radu.

Za ovu analizu potrebno je da su iznikli stalni donji sjekutii, koji niu do osme godine,tako da se ova analiza moe primijeniti dosta rano, to znai da se ve u osmoj godini sa velikomvjerovatnoom (75% vjerovatnoe), moe predvidjeti da li e biti dovoljno prostora za smjetaj stalnog onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka. Osim toga, donji sjekutii su morfoloki stabilniji od bilo koje druge grupe zuba.

Greke pri mjerenju u ovoj analizi su minimalne.Metoda je jednostavna i sa jednakom preciznou mogu je primjenjivati kako iskusni kliniari

tako i poetnici i studenti.Metoda se sa jednakom preciznou moe primjeniti direktno u ustima pacijenta kao i na

studijskim gipsanim modelima.


Postupak analize1. Izmjeriti pojedinano meziodistalne promjere donjih stalnih sjekutia, na najirem

meziodistalnom promjeru krune zuba, i zatim ih zbrojati. Time se dobija ulazni podatak za itanje potrebnih vrijednosti iz tablica.

2. Izmjeriti veliinu potporne zone od distoaproksimalne povrine lateralnog stalnog sjekutia do mezioaproksimalne povrine prvog stalnog kutnjaka, posebno na desnoj i posebno na lijevoj strani, i u gornjem i u donjem zubnom luku. Dobivene podatke unijeti u tabelu, u za to predviene rubrike.

3. U tablicama pronai potrebne vrijednosti potporne zone za izmjerenu sumu donjih sjekutia, posebno za gornju i posebno za donju vilicu. Uobiajeno je da se koristi procenat od 75%vjerovatnoe. Dobivene podatke unijeti u tabelu, u za to predviene rubrike. Potrebno je naglasiti da su tablice vjerovatnoe napravljene posebno za veliinu potporne zone u gornjoj i posebno u donjoj vilici, zbog razlike u veliini potporne zone u gornjem i donjem zubnom luku; dok se za desnu i za lijevu stranu u jednoj vilici uzimaju identine potrebne vrijednosti.

4. Nakon toga uporeuju se izmjerene vrijednosti (veliina potporne zone izmjerena na modelu) i potrebne vrijednosti (veliina potporne zone tabline vrijednosti) i dobivena razlika se unosi u tabelu. Ukoliko je izmjerena vrijednost manja od potrebne vrijednosti potporne zone (negativna razlika), postoji nedostatak prostora za smjetaj stalnog onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka; to znai da je ortodontskom terapijom potrebno obezbijediti potrebni prostor. Ukoliko je izmjerena vrijednost jednaka ili vea od potrebne vrijednosti potporne zone, znai da e biti dovoljno prostora za smjetaj stalnog onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka.

Tabela 5.4. Predikcijske Mojersove vrijednosti (75% vjerovatnoe)

PROCJENA POTREBNOG PROSTORA (Moyers)

Suma meziodistalnih promjera donjih sjekutia

19,5 20,0 20,5 21,0 21,5 22,0 22,5 23,0 23,5 24,0

Veliina potporne zone (75%) Gornja vilica 20,6 20,9 21,2 21,3 21,8 22,0 22,3 22,6 22,9 23,2

Veliina potporne zone (75%) Donja vilica 20,1 20,4 20,7 21,0 21,3 21,6 21,9 22,2 22,5 22,8

U sluajevima kada je dolo do pomjeranja sredine gornjih ili donjih sjekutia, potrebno je izvriti korekciju poloaja sjekutia i nakon toga mjeriti veliinu potporne zone sa desne i sa lijeve strane. Ukoliko su prisutne dijasteme izmeu gornjih ili donjihsjekutia, potrebno je ukljuiti i veliinu dijastema uveliinu potporne zone sa desne i sa lijeve strane. Usluajevima kada postoji rotacija jednog ili vie sjekutia,takoer je potrebno izvriti korekciju poloaja zuba inakon toga mjeriti veliinu potporne zone.

Slika 5.11. Potporna zonaa


5.2.3.2. Tanaka Johnstonova analiza

Tanaka i Johnston su razvili metodu, slinu Moyersovoj analizi, za procjenu veliine potpornezone na osnovu meziodistalnog promjera donjih stalnih sjekutia (SMI). Prednost ove metode jeu tome to ne zahtijeva upotrebu tablica, nego se veliina potrebnog prostora za smjetaj stalnog onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka, odreuje na osnovu formula.

Formula za odreivanje potrebnog prostora u donjoj vilici: SMI

2 10, 5Formula za odreivanje potrebnog prostora u gornjoj vilici: SMI

2 11, 0

Vano je napomenuti da se Moyersova analiza i Tanaka-Johnstonova analiza mogu primjenjivatikada su iznikli prvi stalni kutnjaci i stalni sjekutii, te da se ove analize mogu raditi sve dok je upodruju potporne zone prisutan ijedan mlijeni zub.

Tabela 5.5. Nain unoenja podataka za Moyersovu i Tanaka-Johnstonovu analizu

TANAKA-JOHNSTON MOYERS

Suma sjekutia: Suma sjekutia:

Gornja vilica Izmjerena: Treba: Razlika: Gornja vilica Izmjerena: Treba: Razlika:

Desno Desno

Lijevo Lijevo

Donja vilica Izmjerena: Treba: Razlika: Donja vilica Izmjerena: Treba: Razlika:

Desno Desno

Lijevo Lijevo

5.2.3.3. Odreivanje veliine neizniklih zuba na osnovu RTG snimka

Odreivanje veliine neizniklih zuba na osnovu RTG snimka podrazumijeva mjerenje zuba na rendgen snimku. Za ovu analizu koriste se rendgen snimci na kojima se jasno vide zubi. Mnogobolja, jasnija slika svakog zuba dobiva se na pojedinanim retroalveolarnim rendgen snimcima negona ortopantomogramu. Meutim, i na pojedinanim rendgen snimcima postoji uveanje slike,koje treba uzeti u obzir prilikom mjerenja. Zbog toga se prilikom odreivanja veliine neizniklih zuba na osnovu rendgen snimka prvo izmjere veliina jednog zuba vidljivog i na rendgen snimku i na modelu (npr. mlijeni kutnjak). Uvrtavanjem dobivenih vrijednosti u formulu, odnosno na osnovu proporcije moe se dobiti veliina neizniklog zuba:

PROMJER MLIJECNOG KUTNJAKA NA MODELU PROMJER MLIJECNOG KUTNJAKA NA RTG SNIMKU

PROMJER NEIZNIKLOG PRETKUTNJAKA PROMJER NEIZNIKLOG PRETKUTNJAKA NA RTG SNIMKU


5.2.4. Analiza okluzije u mjeovitoj denticiji

Analiza okluzije u mjeovitoj denticiji vri se u interkaninoj i transkaninoj regiji mjerenjem parametara u tri prostorne ravni, kao i kod mlijene denticije.

Interkanina regijaAnalizom u sagitalnoj ravni odreuje se incizalni stepenik (eng(( . overjet), koji predstavlja

horizontalno rastojanje izmeu labijalne povrine gornjeg centralnog sjekutia i labijalne povrine donjeg centralnog sjekutia. Pravilan incizalni stepenik iznosi 2-3mm. Incizalni stepenik moe biti povean i vrijednost mu moe biti i preko 10mm (npr. kod nepravilnosti klase II/1), takav incizalni stepenik nazivamo jo i maksilarni incizalni stepenik. U sluajevima kada se gornji i donji sjekutii u poloaju centralne okluzije dodiruju svojim bridovima (bridni odnos), incizalni stepenik je jednak nuli. Negativni incizalni stepenik ili mandibularni incizalni stepenik je kada se donji sjekutii nalaze ispred gornjih sjekutia (npr. kod progenog odnosa vilica). Incizalni stepenik se mjeri pomou ublera i vrijednost incizalnog stepenika izraava se u milimetrima (mm).

Slika 5.12. Odnos zuba interkanine regije u sagitalnoj i vertikalnoj ravni (incizalni stepenik i dubina preklopa)

U vertikalnoj ravni odreuje se dubina preklopa (eng. overbite),e koja predstavlja vrijednostkoliko gornji sjekutii preklapaju donje sjekutie u vertikalnoj ravni. Vrijednost pravilne dubine preklopa je 2-3mm, ili izraeno u treinama 1/3 visine krune zuba.

Dubina preklopa moe biti smanjena (npr. kod bridnog odnosa) ili preklop uope ne postoji (otvoreni zagriz). Gornji sjekutii mogu u potpunosti prekrivati donje sjekutie i u tom sluaju govorimo o dubokom preklopu (npr. kod nepravilnosti klase II/2). Kod poveane dubine preklopa incizalni bridovi gornjih sjekutia mogu dodirivati gingivu u predjelu donjih sjekutia uzrokujui traumu, to svakako treba posebno zabiljeiti. Prilikom analiziranja dubine preklopa u periodu mjeovite denticije treba uzeti u obzir fi zioloke promjene u toku erupcije zuba (fi zioloka infrapozicija zuba). Dubina preklopa se mjeri na studijskim modelima u centralnoj okluziji, gdje se na vestibularnoj povrini donjih stalnih sjekutia olovkom oznai taka do koje gornji stalni sjekutii prekrivaju donje. Nakon toga se izmjeri rastojanje od incizalnog brida donjeg sjekutia do oznaene take na vestibularnoj povrini sjekutia.


Vrijednost dubine preklopa moe biti pozitivna ili negativna a izraava se u milimetrima (mm)ili u treinama krune zuba (npr. 1/3 krune zuba i sl.).

Slika 5.13. Odnos zuba interkanine regiji u transverzalnoj ravni (interincizalne take)

U transverzalnoj ravni analizira se odnos interincizalnih taaka gornjih i donjih centralnihastalnih sjekutia. Pravilno je da se interincizalne take gornjih i donjih sjekutia nalaze u medijalnojliniji (medijani) i da se meusobno podudaraju. Precizno odreivanje odnosa interincizalnih taaka podrazumijeva prethodno odreivanje sredine gornjeg, odnosno donjeg modela (odreivanjesredine vilica).

Odreivanje sredine vilicaSredine gornje i donje vilice se konstruiraju na osnovu dvije referentne take u medijalnoj liniji

koje mogu biti anatomske ili konstruirane.

Odreivanje sredine gornje viliceZa odreivanje sredine gornje vilice koriste se dvije referentne take koje odgovaraju anatomskim

karakteristikama gornje vilice:- Prva (prednja) taka se nalazi na mjestu gdje se drugi transverzalni nepani nabor (plica palatina (

transversalis) kria sa medijalnom linijom (s rapha mediana);- Druga (stranja) taka je na mjestu gdje se rafa medijana (rapha mediana), nakon to se u

srednjem dijelu razdvaja, ponovno spaja u jednu liniju, u regiji prvih stalnih kutnjaka.Spajanjem prednje i stranje take na modelu, uz pomo linijara, ucrtava se linija koja predstavlja

sredinu gornje vilice.

Slika 5.14. Referentne take sredine gornje vilice na modelu


Odreivanje sredine donje viliceZa odreivanje sredine donje vilice koriste se dvije referentne take koje je potrebno konstruirati

na modelu, obzirom da je sredina donje vilice anatomski defi nirana takom koja se nalazi izmeu hvatita miia genioglosusa (spina musculi genioglossi) i geniohioideusa (spina musculi geniohyoidei) desne i lijeve strane. Ovu taku nije mogue vidjeti kliniki, a samim tim ni na modelu.

- Prva (prednja) taka se odreuje na nain da se uz pomo ortometra na vestibularnoj povrini gornjih sjekutia obiljei taka koja odgovara sredini gornjeg modela, tj. prenosi se sa palatinalne na vestibularnu povrinu (ortometar je postavljen tako da jedna linija prolazi kroz sredinu gornjeg modela). Nakon toga, modeli se sklope u poloaj centralne okluzije i taka sa vestibularne povrine sjekutia gornjeg modela (sredina gornjeg modela) se prenese na donji model u predjelu sjekutia sa vestibularne strane. Ova taka se sa vestibularne povrine prenese na lingvalnu povrinu i time se dobila prednja taka za odreivanje sredine donjeg modela.

- Druga (zadnja) taka se odreuje na vie naina: - Na otvorenim modelima, spojenim dorzalnim povrinama, uz pomo linijara, spajanjem

prethodno odreenih taaka gornje i prednje take donje vilice u predjelu donjih kutnjaka se obiljei zadnja taka.

- Na modelima u centralnoj okluziji uz pomo ortometra, spajanjem prethodno odreenih taaka gornje i prednje take donje vilice u predjelu donjih kutnjaka se obiljei zadnja taka.

- Odreivanjem dvije take na gornjem modelu, koje su simetrine u transverzalnoj i sagitalnoj ravni, a zatim se ove take prenesu na donji model, pri emu su gornji i donji model u centralnoj okluziji. Iz dobivenih taaka je mogue na dva naina dobiti zadnju taku:

- estarom se opiu lukovi na ijem presjeku se nalazi zadnja taka ili - Postavljanjem ortometra na nain da sredinja linija na ortometru prolazi kroz prednju

taku na donjem modelu a u predjelu kutnjaka obiljei se zadnja taka (voditi rauna da jedna transverzalna linija ortometra prolazi kroz simetrine take koje su prenesene sa gornjeg modela).

Neslaganje interincizalnih taaka moe biti posljedica pomjeranja zuba gornjeg i/ili donjeg zubnog niza, ili moe biti posljedica devijacije donje vilice (podatak moemo dobiti klinikimpregledom).

Spajanjem prednje i stranje take na modelu, uz pomo linijara, ucrtava se linija koja predstavlja sredinu donje vilice.

Oznaene linije (sredina gornje i donje vilice) ucrtavaju se na vestibularnu povrinu zuba, te predstavljaju referentnu vrijednost za procjenu iznosa i smjera odstupanja interincizalnih taaka.

Vano je napomenuti da preciznost odreivanja interincizalnih taaka ovisi o preciznoj registraciji meuvilinih odnosa prilikom uzimanja otisaka.


Transkanina regijaAnaliza okluzije u predjelu bonih zuba u

sagitalnoj ravni podrazumijeva odreivanje klaseprema Angle-u. Klasa interkuspidacije se obiljeava rimskim brojevima (klasa I, II itd.) Kod klaseI meziobukalna kvrica prvog gornjeg stalnog kutnjaka lei izmeu bukomezijalne i bukosrednjekvrice prvog donjeg stalnog kutnjaka.

Kod klase II donji zubi se nalaze distalnije uodnosu na gornje zube. Meziobukalna kvrica prvog gornjeg stalnog kutnjaka nalazi seizmeu prvog donjeg stalnog kutnjaka i drugog pretkutnjaka.

Kod klase III donji zubi se nalaze mezijalnijeu odnosu na gornje zube. Meziobukalna kvrica gornjeg prvog stalnog kutnjaka se nalazi izmeuprvog i drugog donjeg stalnog kutnjaka.

Prilikom odreivanja klase u mjeovitojdenticiji treba povesti rauna i o interkuspidacijimlijenih onjaka i mlijenih kutnjaka kao i oblikupostlaktealne ravni.

Slika 5.15. Referentne take sredine gornjeg i donjeg modela

Slika 5.16. Odnos zuba u transkaninoj regiji u sagitalnoj ravni (klase interkuspidacije po Angle-u)

U periodu mjeovite denticije u predjelu bonih zuba u vertikalnoj ravni analiziraju se meusobniodnosi zuba u odnosu na okluzalnu ravan. Potrebno je evidentirati sve zube koji se nalaze u infrapoziciji i suprapoziciji.


Slika 5.17. Odnos zuba u transkaninoj regiji u vertikalnoj ravni

U transverzalnoj ravni u predjelu bonih zuba analiziraju se buko-oralni odnosi. Pravilno je da bukalne kvrice gornjih bonih zuba prelaze preko bukalnih kvrica donjih zuba. U sluajevima kada su narueni buko-oralni odnosi, potrebno je evidentirati sva uoena odstupanja.

Slika 5.18. Odnos zuba u transkaninoj regiji u transverzalnoj ravni (buko-oralni odnosi)


5.3. Morfoloke analize u periodu stalne denticije

Morfoloke analize u periodu stalne denticije podrazumijevaju odreivanje zubnog statusa,odreivanje oblika zubnog luka, analizu okluzije u sve tri prostorne ravni i procjenu potrebnog odnosno raspoloivog prostora za smjetaj stalnih zuba. Budui da su svi stalni zubi iznikli i da raspolaemo sa tanim meziodistalnim promjerima zuba te s duinom zubnog niza, procjena raspoloivog prostora u periodu stalne denticije je pouzdan parametar u procjeni nedostatka prostora.


Za obiljeavanje stalnih zuba najee se koristi binarni brojani sistem, ustanovljen uBukuretu 1970. godine na zasjedanju Meunarodne stomatoloke federacije (Federation Dentaire Internationale FDI). Zubni lukovi su podijeljeni na etiri kvadranta koji su za stalnu denticijuobiljeeni brojevima 1 - 4, pri emu 1 oznaava gornji desni, 2 gornji lijevi, 3 donji lijevi i 4 donji desni kvadrant.

Tabela 5.6. Nain obiljeavanja stalnih zuba (binarni brojani sistem)

18 17 16 15 14 13 12 11 21 22 23 24 25 26 27 28 48 47 46 45 44 43 42 41 31 32 33 34 35 36 37 38

11 gornji desni centralni sjekuti 21 gornji lijevi centralni sjekuti12 gornji desni lateralni sjekuti 22 gornji lijevi lateralni sjekuti13 gornji desni onjak 23 gornji lijevi onjak14 gornji desni prvi pretkutnjak 24 gornji lijevi prvi pretkutnjak15 gornji desni drugi pretkutnjak 25 gornji lijevi drugi pretkutnjak16 gornji desni prvi kutnjak 26 gornji lijevi prvi kutnjak17 gornji desni drugi kutnjak 27 gornji lijevi drugi kutnjak18 gornji desni trei kutnjak (umnjak) 28 gornji lijevi trei kutnjak (umnjak)41 donji desni centralni sjekuti 31 donji lijevi centralni sjekuti42 donji desni lateralni sjekuti 32 donji lijevi lateralni sjekuti43 donji desni onjak 33 donji lijevi onjak44 donji desni prvi pretkutnjak 34 donji lijevi prvi pretkutnjak45 donji desni drugi pretkutnjak 35 donji lijevi drugi pretkutnjak46 donji desni prvi kutnjak 36 donji lijevi prvi kutnjak47 donji desni drugi kutnjak 37 donji lijevi drugi kutnjak48 donji desni trei kutnjak (umnjak) 38 donji lijevi trei kutnjak (umnjak)

Ukoliko neki od zuba nedostaje, upisuje se nula, bez obzira da li se radi o anodonciji ili ogubitku zuba. Prekobrojan zub se notira na nain da se njegov znak upie dva puta.

Mogua odstupanja u zubnom statusu zbog hipodoncije, fuzije ili geminacije, hiperdoncije teprijevremenog gubitka stalnih zuba usljed karijesa ili traumatskih povreda takoer je neophodnoevidentirati.


5.3.2. Odreivanje oblika zubnog luka

Oblik zubnog luka odreen je utjecajem genetskih, ali i faktora spoljanje sredine.Prema Angle-u oblik zubnog luka u gornjoj vilici je poluelipsa dok je u donjoj vilici parabola. U novije vrijeme se oblik zubnog luka opisuje kao: iljasti (ui), ovalni i etvrtasti. Kliniki znaaj

odreivanja oblika zubnog luka lei u injenici da se prvobitni oblik luka ne smije promijenititokom tretmana, u suprotnom, postignuti terapijski rezultati nee biti stabilni.

Procjena oblika zubnog luka vri se na osnovu vizuelne procjene izgleda zubnog luka.

Slika 5.19.Oblik zubnog luka stalne denticije

5.3.3. Odreivanje irine zubnog luka

irina zubnog luka moe varirati, bez obzira na njegov oblik. Procjena irine zubnog luka moe se vriti na osnovu analize po Pontu. Pont (1909) je predloio metod procjenjivanja idealne irine zubnog luka, danas poznat kao Pontov indeks. Utvrdio je da postoji konstantan odnos izmeu zbira meziodistalnih promjera stalnih gornjih sjekutia (SMI) i irine zubnih lukova u regiji pretkutnjaka (4-4) i kutnjaka (6-6), na osnovu ega je izveo formulu:

irina 4-4 = SMI * 100 / 80irina 6-6 = SMI * 100 / 64

Na osnovu gore navedene formule mogue je izraunati vrijednost za individualnu irinu luka. Razlika izmeu izraunate i izmjerene vrijednosti irine zubnog luka moe biti pozitivna ili negativna vrijednost na osnovu ega govorimo o irini zubnog luka.

S obzirom na mnoge manjkavosti Pontove studije, kao i mnogih drugih istraivanja koja su testirala Pontov indeks, isti se ne moe primjenjivati sa ciljem donoenja odluka o planu terapije.


5.3.4. Procjena pozicije i migracije zuba u zubnom nizu

Procjena pozicije zuba u zubnom nizu vri se u odnosu na sagitalnu i transverzalnu ravan. Za procjenu pozicije zuba neophodno je prvo oznaiti sredinu vilice, koja se odreuje prema naprijedopisanoj metodi. Potom obiljeavamo take na istoimenim zubima desne i lijeve strane koje su pozicionirane na identinim morfolokim detaljima zuba (kvrica, brid i sl.).

Analiza pozicije zuba u transverzalnoj ravniOrtometar se postavlja na model tako da se sredinja linija ortometra podudara sa sredinom

vilice, brojanjem udaljenosti od medijalne linije ortometra do oznaene take moemo utvrditiodstupanja pojedinih zuba u transverzalnoj ravni.

Analiza pozicije zuba u sagitalnoj ravniOrtometar se postavlja tako da se sredinja linija ortometra podudara sa sredinom vilice, a jedna

transverzalna linija ortometra prolazi kroz najdistalniju povrinu posljednjeg zuba u zubnom nizu. Brojanjem udaljenosti od najdistalnije transverzalne linije do oznaene take na zubu, moemoutvrditi odstupanje pojedinih zuba u sagitalnoj ravni.

Slika 5.20. Analiza pozicije zuba u transverzalnoj i sagitalnoj ravni

5.3.5. Procjena raspoloivog prostora

Za sve analize potrebno je izvriti dva mjerenja:- mjerenje meziodistalnog promjera prisutnih zuba i- mjerenja prostora kojim raspolaemo u zubnom nizu.Mjerenje meziodistalnog promjera stalnih zuba se vri digitalnim ili manuelnim ublerom pri

emu se mjeri najvei meziodistalni promjer svakog pojedinog zuba. Izuzetak ine morfoloki nepravilni zub. Raspoloivi prostor u zubnom nizu se mjeri na razliite naine ovisno o koritenojanalizi.

Analize raspoloivog prostora koje se najee koriste su analiza po Nance-u i Lundstrom-u.


5.3.5.1. Analiza po Nance-u

Postupak analize je sljedei :1. Potrebno je izvriti mjerenje meziodistalnih promjera stalnih zuba u gornjoj vilici (sjekutii,

onjaci i pretkutnjaci). Zbir izmjerenih vrijednosti predstavlja vrijednost prostora koji je potreban za smjetaj tih zuba u gornji zubni niz (IMDP izmjereni meziodistalni promjeri).

2. Tanka ica promjera 0,10mm se postavlja na gornji zubni niz od mezio-aproksimalne povrine prvog stalnog kutnjaka sa desne strane do mezio-aproksimalne povrine prvog stalnog kutnjaka s lijeve strane, ide preko kontaktnih taaka bonih zuba i preko incizalnih bridova prednjih zuba. Nakon ovoga ica se ravna i mjeri njena duin

Documents

Osnovi ortodontske dijagnostike