Upload
others
View
13
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Pozdrav osmašima!
50 godina škole
FIJOMBA List učenika OŠ „Ivan Goran Kovačić“, Lišane Ostrovičke br. 3, lipanj 2014.
1
Fijomba List učenika
OŠ „Ivan Goran Kovačić“
Lišane Ostrovičke
Urednici:
Ivan Hrabrov
Marijana Jurjević
Informatička podrška:
Tomislav Miletić
Surađivali:
Silvija Birkić
Anita Gašparović
Marina Juran
Jelka Savić
Novinari:
Lucia Lepur
Ines Nakić
Petra Nimac
Iva Lepur
Valentina Dević
Mihaela Radaš
Antonija Mijić
Ivana Šimunac
Monika Mamić
Petra Mamić
Provodite li sate i sate listajući po naslovnici
facebooka? Jeste li ovisni o tome koliko će vaša
slika na instagramu skupiti lajkova? Ili, koliko
ćete imati followera na twitteru? Pa, zasigurno
niste jedini! I upravo sam zato odlučila ovaj
uvodnik posvetiti najvećem problemu
suvremenog svijeta: ovisnosti o internetu.
Sigurno vam roditelji svaki dan pune glavu s
„glupostima“ kako provodite previše vremena
na internetu, kako nemate društveni život (ne
mislim pritom na facebook prijatelje) i kako će
vam zabraniti pristup svim tim društvenim
mrežama čim se vrate s informacija i vide u
kakvom su vam stanju ocijene. Pa… upravo
sam opisala svoju mamu i… da, moram
priznati da je OPET u pravu. Ljudi bi prije
izlazili sa prijateljima vani kada bi im bilo
dosadno, a danas samo sjedneš u udobni
naslonjač, staviš laptop na koljena i gledaš film,
mobitel ti je naravno u ruci da svima na
vrijeme odgovoriš na poruke, mp3 da slušaš
pjesme koje želiš ili ne znam već što. Vama ovo
zvuči normalno? Pa za par godina većina
mladih će biti nepismena jer jedna obična
poruka na facebooku glasi ovako: „e mogu doći
ktbe dosadno dns nesto na fbu niceg
zanimljivog nema“ ili „ wtf? Sta stvarno? LOL,
hahah :D“ ( u rijetkim situacijama se tu nađu
rečenični znakovi, a veliko slovo i slova s
kvačicama su velika nepoznanica). Trebam li
još nešto dodati da shvatite kako su mladi 21.
stoljeća krenuli krivim putem? Za par godina
kada budete nosili naočale od tolikog buljenja u
ekrane, kada vas leđa budu boljela zbog
nepravilnog položaja sjedenja za računalom,
nemojte okriviti tehnologiju, nego sebe jer ste
dopustili da postanete „robom“ suvremenog
svijeta.
P.S. obratite pozornost na članak Ive Lepur
koja je također pisala o internetu.
Ivana Šimunac
2
SADRŽAJ Uredništvo 1 Sadržaj 2 Školske vijesti 3 Povijest školstva u Lišanima Ostrovičkim 5 Kroz godine… razgovor s našom dugogodišnjom učiteljicom povijesti i geografije gospođom Mirom Stipić 6 Pozdrav jednoj generaciji…OSMAŠI 8 Lišanski izvori – tradicija koju vrijedi sačuvati 10
Don Petar Nakić 11 Putujemo…u Helsinki! 12 SHKM 2014 – Dubrovnik 14 Društvene mreže – zabava ili ovisnost?!! 16 Školske uniforme, DA ili NE? 17 Intervju sa Sunčicom Orlić, učiteljicom glazbene kulture 18 Mi smo male maškare 19 Zimske Olimpijske igre SOČI 2014. 20 Haka –zastrašujuće i zanimljivo 20
Jesu li narodnjaci isto što i narodna glazba? 21
Valentinovo – zaljubljeni do ušiju 22
Preporuka za film: Još jedna priča o Pepeljugi 22 Klapa Cambi, Ne more mi bit 23 Marko Perković Thompson, Samo je ljubav tajna dvaju svjetova 24 PRIČA: Iva Mamut, Želim život 25 Radovi učenika 26
3
ŠKOLSKE VIJESTI
Radna akcija učitelja uz pomoć domara i čistačice odvila se u
našem školskom vrtu gdje je marljivim radom okopano bilje, presađeno
cvijeće i zasađeno par novih stabljika i maslina. Akciju je pokrenula
učiteljica biologije Pava Bićan sa željom da uljepšamo školski okoliš.
Učenica osmog razreda Ivana Šimunac sa svojom učiteljicom
likovne kulture Marijom Bobić sudjelovala je u fotografskom
natječaju Sanjam grad Prirodoslovno-grafičke škole u Zadru i
osvojila drugo mjesto. Održana je dodjela nagrada i otvaranje
izložbe fotografija u Kneževoj palači u sklopu županijskih dana 2014.
Čestitamo!
Nakon proljetnih praznika posjetilo nas je Kazalište lutaka Zadar
sa predstavom Mali dinosaurus. U predstavi su uživali učenici nižih
razreda,a pridružila su se i djeca iz vrtića Zlatni ključić. Bilo je veselo i
glasno, a naši učenici su s nestrpljenjem čekali autogram popularne
glumice Tamare Šolentić poznate kao Lili.
Ove školske godine sudjelovali smo u manifestaciji Zadar čita 2014.
koja je trajala od 7. do 9. travnja i namijenjena je poticanju čitanja. Čitanje
fantastičnih knjiga „Od
Malog princa do Julesa
Verna“ održano je s
učenicima viših razreda.
Učenici su čitali ulomke iz
Malog princa, Kronika iz
Narnije, 20 000 milja pod
morem, Gospodara
prstenova i Harry Pottera
nakon čega je uslijedila
likovna radionica na odabranu knjigu. Satove su vodili knjižničarka
Marijana Jurjević i učiteljica likovne kulture Marija Bobić.
4
Našu školu u ožujku ove godine posjetio je mađioničar Maki -
Laki majstor za trikove i čarolije. Predstavu su pogledali učenici od 1. do
6. razreda. Bilo je jako uzbudljivo i napeto!
U ožujku nas je posjetila dječja književnica i urednica Modre laste Željka Horvat-Vukelja koja se pisanjem bavi
od mladih dana. Piše kratke priče, igrokaze i romane, a nama je
najpoznatija po slikovnicama Hrabrica i Slikopriče. Nas je uveselila i
animirala svojim pričokazima koji izlaze iz njezine poznate ljubičaste
torbe - Ljubice Torbić. To je torba s mnogo pretinaca u kojima se krije
bezbroj sitnih stvarčica i rekvizita od kojih svaki nosi svoju priču s
poukom. Učenici nižih razreda su aktivno sudjelovali, ponešto naučili i
dobro se zabavili u dobrom društvu s književnicom.
Na našem školskom igralištu uskoro ćemo imati i odbojkaško igralište.
Planiraju se postaviti stupovi koji će nositi mrežu i tako omogućiti učenicima
naše škole dodatnu sportsku aktivnost. Akcija je to pokrenuta od strane
profesora Ivana Hrabrova koju je podupro ravnatelj Bore Savić. Posebno
moramo naglasiti predan i marljiv rad učenika 5. razreda i ponekog starijeg
kolege koji su pripremili teren za postavljenje stupova.
I ove školske godine naši učenici su sudjelovali u raznim školskim natjecanjima, ovaj put iz biologije,
geografije i kemije. Kao najbolja pokazale se učenica Lucia Lepur iz 7. razreda koja je otišla na županijsko natjecanje iz
geografije i biologije.
Dan škole tradicionalno se i ove godine proslavio s priredbom koja se održala 30. svibnja. Ove godine naša
škola slavi 50 godina školstva na području Lišana Ostrovičkih. Priredbi su prisustvovali brojni učenici, učitelji, roditelji
te gosti-načelnik općine Lišana Ostrovičkih Ivica Musić i gospodin Ivan Nimac pokrovitelj puta na Prvić koji je dobio i
prigodni dar zahvale. Ravnatelj je također dodijelio nagradu za najučenika generacije, a ove godine to je Ivana
Šimunac. Uz pjesmu, ples, recitacije i igrokaze vrijeme je brzo prošlo, a mi svi smo se dobro zabavili.
Napisala: Marijana Jurjević
5
Povijest školstva u Lišanima Ostrovičkim
Kao i u većini ruralnih naselja tako se i u Lišanima znanje stjecalo usmenom predajom sve do 1904.
godine kada počinje tzv. povijest školstva. Te se godine u prizemlju župne kuće počela odvijati školska nastava. Godine 1913. na području župe djeluju dvije škole: u Vukšiću i u Lišanima.
Osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" osnovana je Rješenjem Narodnog odbora Općine Benkovac na
sastanku 29. prosinca 1962. godine. Škola je konstituirana 18. listopada 1963. godine. Škola je imala dvije učionice, a ostale učionice su bile u privatnoj kući obitelji Stipić. Prve dvije učionice, koje je gradila
„država“, sagrađene su 1972. godine. U Domovinskome ratu te su zgrade porušene i spaljene. Škola u Lišanima djeluje, od konstituiranja, sve do početka Domovinskog rata.
U Domovinskom ratu Škola je nastavila s radom u progonstvu, najprije u Pirovcu, a sve do 1998. godine u Hotelskom naselju „Solaris“ kod Šibenika.
Povratak u Lišane teče stupnjevito i polagano. Od 1. rujna 1998. do 1. listopada 2001. godine škola je radila
u dvije učionice koje su obnovljene po povratku djece u selo. Tu se održavala nastava za prva četiri razreda osnovne škole, dok su u peti razred djeca odlazila u školu u Benkovac. Uz ogroman napor načelnika Općine
Nedjeljka Nimca i gospodina Žarka Radaša dana 14. studenog 1999. godine na dan zaštitnika Lišana, svetoga Nikole Tavelića, postavljen je kamen temeljac za izgradnju nove škole u Lišanima Ostrovičkim.
Kamen temeljac je blagoslovio šibenski biskup Ante Ivas, i postavio ga skupa s pomoćnikom ministra obnove Ljudevitom Hercegom i županom zadarskim Šimom Pretnjačom. Te iste godine otpočinje obnova školske zgrade u Lišanima, ruše se ostatci minirane i zapaljene stare zgrade i iskopavaju temelji za novu školsku zgradu. U novoj se zgradi nastava počela održavati 1. listopada 2001. godine za svih osam razreda osnovne škole.
Izvor: mrežne stranice OŠ „Ivan Goran Kovačić“, Lišane Ostrovičke
6
Kroz godine… Razgovor s našom dugogodišnjom učiteljicom povijesti i geografije
gospođom Mirom Stipić
Naš razgovor s gospođom Mirom Stipić nije bio slučajan. Naime, ove godine naša škola slavi 50
godina aktivnog djelovanja, iako je povijest školstva u Lišanima mnogo starija, seže u početak 20. stoljeća. Nažalost, mnogo toga je izgubljeno između arhiva, uništenih spisa i zaboravljenih sjećanja. Možda se pojavi
netko tko će se jednom uputiti u tu pustolovinu i doći barem do djelića prošlosti. Gospođa Mira Stipić , dugogodišnja djelatnica naše škole, svojim radom utjecala je na generacije mladih učenika. Netko tko je
tako dugo radio u obrazovanju sigurno je najbolji sugovornik kad govorimo o povijesti škole.
Kada ste počeli raditi u školi?
U OŠ „Ivan Goran Kovačić“ počela sam raditi u rujnu 1962. godine. Škola je imala dvije učionice, knjižnicu i stan za
učitelje. Nastava se odvijala i u dvjema privatnim prostorijama.
Učiteljica Mira s jednom od svojih brojnih generacija
Iz kojih su sela dolazila djeca?
Djeca su putovala iz Lepura, Bulića, Ostrovice i dijelom iz Vukšića.
Koliko je bilo djece u razredu?
Broj učenika kretao se od 350 do 400 učenika. Nastava se odvijala u tri smjene jer su viši razredi imali dva odjeljenja.
U svakom odjeljenju bilo je oko 20 učenika.
7
Kakva su pomagala imali učitelji?
Učitelji su imali samo najosnovnija pomagala: priručnike, lopte, poneki glazbeni instrument i geografske karte.
Jesu li učitelji prije živjeli bolje?
Bili su drugačiji životni uvjeti i manja očekivanja.
OŠ Ivan Goran Kovačić
Odakle su dolazili učitelji?
Dio učitelja je stanovao u školskom stanu, a dio u privatnom smještaju. Ostali su putovali iz Benkovca i Zadra.
Autobusne linije bile su rijetke i neprilagođene potrebama škole. Zbog toga su učitelji nerado dolazili u školu. Tijekom
godine učitelji iz pojedinih predmeta mijenjali su se do dva puta.
Kada je bilo najljepše raditi u školi?
Meni osobno i prema mišljenju nekih kolega najljepše su bile sedamdesete.
Škola u progonstvu?
Nakon napada na Lišane škola nastavlja rad u progonstvu. Od rujna do studenog radi u Osnovnoj školi u Pirovcu, a
zatim se preselila u hotelsko naselje Solaris u Šibeniku. Tu nam se priključila Osnovna škola Petra Zoranića iz
Stankovaca i Osnovna škola Ivana Meštrovića Petropoljskog iz Drniša. Školu su pohađali i učenici izbjegli iz BIH.
Nastava se održavala u hotelskim salama, a broj učenika u pojedinim odjelima viših razreda bio je između 50 i 60. I
pored velikog broja učenika i teških uvjeta života i rada, nismo imali problema s disciplinom na satu. Učenici su naglo
sazreli i shvatili svu težinu trenutka, to jest ratnih zbivanja. U radu su nam uvijek bili na usluzi učitelji iz osnovnih
škola u Šibeniku, kao i gradska knjižnica.
Kako se nekad održavala disciplina u razredu? Je li bilo fizičkog kažnjavanja?
Bilo je pojedinačnog fizičkog kažnjavanja učenika koje je ubrzo prestalo uz primjenu odgovarajući h pedagoških mjera
koje ne vrijeđaju dostojanstvo učenika.
Naravno, mnogo se pitanja može postaviti, a prostora je tako malo. Ipak, ništa nas ne sprječava da jednom ovaj
razgovor i ponovimo. Možemo samo poželjeti gospođi Miri da i dalje uživa u zasluženim umirovljeničkim danima
Napisali: Iva Stipić i Ivan Hrabrov
8
Pozdrav jednoj generaciji
OSMAŠI
Napisala: Lucia Lepur
Čast mi je pisati članak o generaciji koja upravo odlazi, ne zato što odlaze nego zato što su bili odlična
generacija. Od prvoga do četvrtog razreda ovaj simpatični razred vodila je učiteljica Anita Gašparović, tako da osmaši
i njoj mogu biti zahvalni što su ovdje gdje jesu i što im je nesebično podijelila svoje znanje. U ime osmaša HVALA!
Kome se još zahvaliti? Naravno, svojoj razrednici. Svi njihovi razgovori, svi njezini savjeti i muke, svi napori koji su
uloženi i ekskurzija u Istru kao nagrada za učenike i za profesoricu hrvatskog jezika Marinu Juran.
Osmašima je kažu svaki dan bio poseban kada su bili zajedno, a i ostatak škole ih je uvijek volio. Barem
većina. Nisu bili svadljiv razred, barem se međusobno nisu puno svađali .
Hajde cure, kažite CHEESEEE!
Jedna s učiteljem informatike Tomislavom Miletićem
Pitali smo ostale učenike što misle o njima?
Šime Lepur: Uvijek ću ih pamtiti jer su bili jako smiješni i uvijek su se šalili sa mnom. Ja sam im mogao dati neke
smiješne nadimke, a oni se ne bi ljutili.
Katarina Pavlović: Nisam se baš puno družila s tom generacijom, ali su mi dragi.
Iva Stipić: Dobra su generacija, malo neozbiljni kao i svi osmaši.
Nikolina Tuta : Oni su meni dobri bez obzira što drugi misle o njima.
Učenice s učiteljicom kemije Tatjanom Bajlo
9
A evo zašto će osmaši zauvijek pamtiti svoj razred:
Ivana Šimunac: Uvijek ću ih pamtiti jer sam sa njima provela
mnogo lijepih trenutaka. Najbolje su bile pripreme za Prvu
pričest kada samo najviše vremena provodili zajedno.
Iva Lepur: Došla sam u ovaj razred tek u petom razredu, ali svi su
mi jako dragi i sve ih jako volim.
Petra Nimac: Ovaj će mi razred zauvijek ostati u srcu, sve ih
puno volim. Svaki nam je trenutak bio poseban.
Iva Lepur Matej Mamić Monika Mamić
Iva Mamut Ivan Mamut Antonija Mijić
Patricija Mijić Petra Nimac Mateo Plazina
Ante Šarić Ivana Šimunac Domagoj Mijić
U ovu osnovnoškolsku utakmicu nisu krenuli u istom sastavu ,
ali nadamo se da će iz nje izaći uspješno- pobjednički!
Dečki u akciji
Što se to smiju Petra i Ivana?!
Pozdrav osnovnoj školi u društvu razrednice Marine Juran
10
Lišanski izvori
Tradicija koju vrijedi sačuvati
Svaki učenik naše škole, učitelj i posjetitelj lako
može primijetiti da je lišanski kraj bogat vodom.
Trubanj
Vidjet ćete kanale, vidjet ćete bunare, a u zimsko
doba voda će posvuda prekriti lišanski kraj i
ponegdje podsjećati na prave rijeke. Zašto je to
tako? Nadam se da se većina učenika naše škole
sjeća da je naš reljef sastavljen od vapnenačkih
stijena. Tim stijenama glavna je karakteristika
izrazita propusnost. Zbog toga kiša koja pada u
našem kraju, a padne je sasvim dovoljno, završi u
podzemlju. Nadzemnih je tokova zbog toga malo,
ali pravo bogatstvo se krije pod zemljom. Za
vrijeme velikih kiša vode ima toliko da izbija na
površinu. Najbolji primjer je upravo Trubanj gdje
se voda izljeva iz samog bunara!
Napisali: Monika Mamić i Ivan Hrabrov
Bakrač
Izvori su stoljećima imali ogromnu ulogu u
preživljavanju stanovništva. Bez njih poljoprivreda
kao glavni oslonac ovdašnjih ljudi nije bila
moguća. Osim navodnjavanja ovi su izvori služili i
kao pitka voda. Također, nezaobilazna je uloga
ovih mjesta u svakodnevici lišanskih žena koje su
na njima prale robu.
Vrulja
Danas ovi izvori mogu biti turistički privlačni
objekti. Dio naše tradicije. Zbog toga se moraju
pohvaliti napori za njihovom obnovom.
11
DON PETAR NAKIĆ
Zveket oružja, zvuk motike, plač gladne djece…sve se to moglo čuti u to doba. Doba u kojem je komad mesa, nove cipele ili pak bolji krov nad glavom bio luksuz. E baš tada rodio se Petar Nakić. Rodio se u Buliću 21. veljače 1694. godine. Bilo je malo sigurno da će preživjeti jer su u to doba ljudi teško preživljavali a osobito novorođenčad. No ipak, odrastao je i odabrao svoj put. U Italiji se školovao i poslije toga otišao u Veneciju. On vjerojatno nije ni slutio da će njegov životni put ostaviti dubok trag u orguljarstvu sjeverne Italije i rodne mu Hrvatske. Mladić darovit i zainteresiran za prirodne znanosti,
posebice za fiziku, akustiku i mehaniku. On se vjerojatno u domovini susreo s orguljama
uklanjajući na njima jednostavnije kvarove. U Veneciji je većinu vremena provodio u
orguljaškoj radionici G. B. Piaggija. Ubrzo ih je i sam počeo graditi. No već pri prvim koracima
orguljarske karijere spoznao je da kao svećenik neće moći imati svoju radionicu. Stoga u sudskom
procesu dokazuje da je pod očevom prisilom postao dijecezanskim svećenikom i od tada ga
znamo kao Don Petra Nakića. Polako je stjecao znanja, otvorio radionicu, podučavao učenike…No kako ništa ne traje vječno tako ni njegov život, umro je 1769. godine u Italiji.
Napisala: Ines Nakić
Svom najpoznatijem mještaninu selo Bulić odužilo se postavljanjem biste ispred mjesne crkve
12
PUTUJEMO…
…u Helsinki!
U prošlom broju školskih novina intervjuirali smo Nikolu Jurišića koji radi u Europskom parlamentu.
Ovaj put idemo još dalje i to čak u Finsku, točnije u glavni grad te države, Helsinki. Stupili smo u
kontakt sa Antom Blaćom, znanstvenim novakom na odjelu geografije, Sveučilišta u Zadru, koji je imao priliku posjetiti taj prekrasni grad. Naime,
on i još nekoliko njegovih kolega su išli na znanstveni skup o starim kartama koji se
održavao u Finskoj.
1. Kako vam se čini život u Finskoj? Život u Finskoj, ili barem u Helsinkiju kojeg
smo mi posjetili, mi se čini vrlo kvalitetnim. Vidi se da se radi o urednoj, organiziranoj i
bogatoj zemlji. Ni na jednom mjestu nisam vidio toliko luksuznih automobila
(njemačkih, švedskih i japanskih) kao u Helsinkiju. Stanovnici grada u velikom
broju idu u kafiće i restorane, ili se izležavaju na travi u parkovima. Inače,
Finci prosječno po glavi stanovnika popiju najviše kave na svijetu.
Sjeverni dio Finske zove se Laponija, ondje žive Laponci (Sami), narod ugro-finske skupine, kao i
većinski Finci (Suomi)
Kako je Finska bogata zemlja, što smo čuli iz prethodnog odgovora, tako su i cijene jako
visoke. Tako npr. kava iznosi otprilike 20 kn, pizza ili običan ručak 100-tinjak kn, boca piva 50-ak kn i
sl. Također, i roba je oko 20 % skuplja nego u Hrvatskoj. No nije sve ni tako crno što se tiče cijena. Tehnička roba (računala, mobiteli,
tableti…) košta gotovo jednako kao i u Hrvatskoj.
Finska je čak šest puta veća od Hrvatske, ali ima samo milijun stanovnika više što je čini rijetko naseljenom zemljom! U Finskoj su dva službena jezika, finski i švedski. Švedski se govori na Alandskom otočju na
ulazu u Botnički zaljev.
13
Osim u cijenama, Finska se značajno razlikuje od Hrvatske po geografskim obilježjima. Finska je uglavnom ravničarska zemlja s tisućama jezera što i nije toliko privlačno turistima kao primjerice hrvatska obala i otoci no zato su tamo razvijeni drugačiji oblici turizma.
Ledenjačka jezera su simbol Finske
2. Zanimljivosti iz života u Finskoj? Ono što se meni učinilo zanimljivim u tih nekoliko dana je bilo vidjeti kako Finci funkcioniraju na radnim mjestima i kad su slobodni. S kojim god smo mi Fincem/Finkinjom pričali svi su bili vrlo ljubazni, nasmiješeni i, naravno, jako dobro su govorili engleski. Posebno me
iznenadila profesionalnost i ljubaznost zaposlenika u zračnoj luci u Helsinkiju i njihove nacionalne zrakoplovne tvrtke Finnair. (…) S druge strane, koliko god su Finci odgovorni i profesionalni u svojim poslovima, toliko se vole opustiti u slobodno vrijeme što podrazumijeva ispijanje velikih količina alkohola. Cijene alkohola su visoke pa ga Finci najčešće kupuju u susjednim zemljama, a stanovnici Helsinkija u obližnjoj Estoniji. (…) zanimljivo je doživjeti, iako smo o tome učili, kako približno izgleda polarni dan. Posjetili smo Helsinki početkom ljeta kad je dan općenito najduži, a Helsinki se nalazi približno na 60° SGŠ što praktično
znači da je sunce izlazilo u 4 sata ujutro, a zalazilo u 23h.
Helsinki zimi
Ako jednoga dana odlučite posjetiti Finsku onda
vam je najbolje da putujete zrakoplovom, osobito ako ste u blizini neke zračne luke hrvatskih obalnih gradova. Zašto? U zadnjih nekoliko
godina te luke su doživjele velik porast broja putnika zahvaljujući niskotarifnim zračnim
tvrtkama.
Ulicama grada
Napisala: Ivana Šimunac
Pogled na luku
14
SHKM 2014 – Dubrovnik
Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM) je
susret mladih katolika koji se održava svake dvije
godine u jednom od gradova Republike Hrvatske.
Prvi SHKM je bio 1996. godine u Splitu zatim je
slijedila Rijeka (2000.), pa Osijek (2002.), Šibenik
(2004.), Pula (2006.), Varaždin (2008.), Zadar
(2010.), Sisak (2012.) i nedavno održani u
Dubrovniku (2014). Zanimljivo je to što svaki
susret, svaki grad, smisli svoje posebno geslo, bilo
da su to nekakvi citati iz Biblije ili
stih pjesme. Godine 1996.
krenulo se sa geslom: S Kristom
u treće tisućljeće.
Logo dubrovačkog susreta
Dosad najmasovniji susret održan je u Dubrovniku
26. i 27. travnja 2014. godine, kada se okupilo oko
35.000 mladih. Prvog je dana, unatoč kišnom
vremenu, održan duhovno-glazbeni program
(popularna kršćanska glazba) u staroj gradskoj
jezgri, a mladim hodočasnicima omogućen je
besplatan ulaz u gradske muzeje i crkve. Nakon
toga krenula je procesija iz stare jezgre u luku
Gruž gdje je u 17 sati održana misa prenošena na
javnoj televiziji. Idućeg su dana diljem
dubrovačkog kraja, od Grude do Stona, služene
mise za mlade.
Mladi iz naše župe su također bili dio ovog
susreta. Unatoč kiši koja je padala cijeli prvi dan
zabave nije manjkalo. Mnogi se slažu sa
činjenicom da nikada nisu vidjeli veći broj
kišobrana i kabanica na jednom mjestu kao u
Dubrovniku.
Rijeka- Riječ je tijelom postala.
Osijek-Bog nas je sačuvao u
svome imenu.
Šibenik-Zaveslaj na pučinu
Pula-Učitelj nas je pozvao
Varaždin-Bijasmo postojani
Zadar-Da bi naša radost bila
potpuna
Sisak –Krenimo u svjetlost
Dubrovnik- Na slobodu pozvani
15
Pogled na Dubrovnik sa Srđa
Nakon Dubrovnika otišli smo na Korčulu gdje smo bili ugodno smješteni. Sutradan smo imali organiziranu
misu, ručak i priliku da uživo pogledamo tradicionalni ples morešku.
Sljedeći SHKM će se održati u Vukovaru 2017.godine. Ako ste u mogućnosti od srca vam savjetujem da
odete na taj susret, jer to je iskustvo koje se pamti cijeloga života.
Napisala: Ivana Šimunac
16
Društvene mreže – zabava ili ovisnost?!!
Napisala: Iva Lepur
Društvene mreže su noviji oblik komunikacije na internetu čija je namjera komunikacija i povezivanje članova
koji imaju zajedničke interese, upoznavanje novih ljudi uz mogućnost osobnog predstavljanja. Danas se ta usluga
koristi u privatnom i poslovnom okruženju.
Često se kao najveće ovisnosti navode ovisnosti o alkoholu, drogi, kockanje i slično. No znate li koliko je klinaca danas
opsjednuto Facebook-om, Twitter-om ili nekom drugom društvenom mrežom. Sve to počne: „Svi imaju Facebook
želim i ja!“ pa napraviš profil i više se nikada ne odjaviš jer si postao ovisnik. Naravno u većini slučajeva nije tako , ali
moramo biti pažljivi jer to nije samo ovisnost, to je i ropstvo. Zarobi čovjeka toliko da izgubi volju za životom.
No, nekada vrati čovjeka u život. Možda pročita neki utješan status, vidi smiješnu sliku... Kako god, svrha ovih
društvenih mreža je da omoguće komunikaciju između ljudi što su dobrim djelom i uspjeli. Omogućeno nam je da
upoznajemo svijet i ljude. Dakako, uvijek se treba čuvati i paziti koga slijedimo ili dodajemo za prijatelja.
Upoznajmo neke od najvažnijih mreža i aplikacija:
Facebook je u veljači 2004. godine osnovao student Mark Zuckerberg u
Cambridgeu. U svojim počecima, Facebook je bio namijenjen samo studentima
sveučilišta na Harvardu koji su tim putem mogli međusobno komunicirati i
razmjenjivati informacije. Kasnije, mnoga druga sveučilišta, srednje škole i velike
kompanije diljem svijeta priključile su se mreži. Danas ova stranica ima više od
1.230,000,000 aktivnih korisnika.
Facebook ima i svoje dobre , ali nažalost i loše strane. Po mom mišljenju ima više lošijih strana, posebno u zadnje
vrijeme, kad se često pojavljuju stranice diskriminirajućeg sadržaja. Stranice ruše i ugrožavaju privatnost mladih
djevojaka, koje su djelomično i same krive za to jer nisu upoznate sa svim opasnostima na internetu.
Jack Dorsey je čovjek koji je osnovao Twitter 31.3.2006. godine. Twitter je besplatna
društvena mreža koja je namijenjena slanju kratkih poruka koje su prema imenu nazvane
tweet-ovima.
Instagram je popularna aplikacija za obradu i dijeljenje
fotografija. Povezana je sa Facebook-om, Twitter-om i ostalim društvenim
mrežama. Aplikaciju su izmislili Kevin Systrom i Mike Krieger 12. travnja 2012.
godine.
Dislajkam mržnju!!! "Dislajkam mržnju" je stranica Nacionalne kampanje NE govoru mržnje na internetu.
Mržnja se na internetu danas izražava većinom putem instant poruka i chatova na razno raznim društvenim
mrežama. Osobno se nisam našla u takvoj situaciji, ni moji prijatelji, ali sam svjesna da je mržnja na internetu sve
izraženija. Dan sigurnosti na internetu obilježava se 11. veljače.
17
Školske uniforme, Da ili NE?
Odjeća koju nosite puno govori o vama. Ona pokazuje ukus i stil svake osobe. Vašim načinom
odijevanja šaljete drugima poruku o sebi, a na vama je da odlučite hoće li ta poruka biti pozitivna ili
negativna. Odlazak u školu je za vas posao, te se u skladu s tim trebate i odijevati, a odjeća za školu mora
biti u skladu s pravilima pristojnog školskog odijevanja.
Sada slijedi ona „zakon je tu da ga se ne poštuje“. Nažalost mnogi učenici poštuju tu rečenicu te često
dolaze u školi u neprikladnoj odjeći, ponajviše u gradskim školama, i obično prolaze nekažnjeno. Da bi se to
spriječilo, mnoge škole u drugim državama uvode školske uniforme.
Školske uniforme u Engleskoj
U školama u kojima su uvedene školske uniforme svi su učenici jednaki. Nema velikih razlika i u
takvim školama je nasilje navodno smanjeno. Učenici se nemaju pravo buniti i prisiljeni su nositi takvu
odjeću koja se uglavnom nikome ne sviđa. Takve su škole u značajnim prednostima od ostalih u kojima nisu
uvedene uniforme jer djeca ne troše sate i sate na biranje odjeće, šminkanje i razno drugo sređivanje.
Školske uniforme u Škotskoj
Pravi primjer koliko učenici ne žele uniforme je i naša škola. Od nekih 20 učenika koje smo pitali 18 ih
je protiv toga. Što je onda ispravno? Ne obazirati se na želje učenika i uvesti uniforme u sve škole ili ipak
ne? Za ovaj put to pitanje ćemo ostaviti neriješeno. Tko zna, možda u skoroj budućnosti uniforme dođu i u
našu školu.
Napisala: Ivana Šimunac
18
Intervju sa Sunčicom Orlić učiteljicom glazbene kulture
U trećem broju našeg školskog lista razgovarali smo s našom
učiteljicom glazbene kulture Sunčicom Orlić koja putuje do naše škole sve iz Solina. Prije je pjevala u grupi VIVA, a razgovoru nam je otkrila da se danas ne bi vratila profesionalnom pjevanju. Što nam je sve još otkrila o sebi pročitajte u razgovoru koji slijedi:
Razgovarale: Ines Nakić i Valentina Dević
Koliko dugo radite u našoj školi? Nepune tri godine. U kojim još školama radite? U SŠ Ivana Meštrovića Drniš i SŠ Hvar. Sviđa li vam se posao kojim se bavite? Da, jako. Volim ga. Kako ste učili u školi? Uglavnom sam bila vrlo dobar i odličan učenik. Jeste li markirali? Ne puno. U srednjoj školi s cijelim razredom. Vaš šalabahterski trik? Papirići ispod pernice. Volite li čitati ? Da, jako, povijesne knjige. Što vas je privuklo k glazbi? Vrlo rano sam počela pjevati pa sam sa šest godina počela svirati klavir u glazbenoj školi. Što mislite ima li u našoj školi puno pjevačkih nada? Ima. Da niste učiteljica čime biste se bavili? Vjerojatno bih bila turistički djelatnik.
Koje instrumente znate svirati? Klavir, klarinet i ponešto gitaru. Koja je prva pjesma koju ste odsvirali na gaži? Kemal Monteno i Danijela Martinović, Ovako ne mogu dalje. Jeste li ostvarili ijedan san iz djetinjstva? Koji? Da, svirala sam i pjevala s bendom. Vaš životni moto? Ponašaj se prema drugima kako želiš da se drugi ponašaju prema tebi. Volite li putovati? Ne baš. Najdraža destinacija? Najbliža plaža. Znate li kuhati? Da, ali ne kuham uvijek. Koje jezike govorite? Engleski i talijanski. Pratite li sport? Nekad. Hajduk ili Dinamo? Hajduk. Kako zamišljate idealan odmor? Neko mjesto gdje nema strke i nikakvih obaveza.
I za kraj naj, naj…
Naj boja: tirkizna
Naj film: Američki varalica
Naj pjevač: Zdravko Čolić
Naj pjevačica: Olivia Newton John
Naj piće: čaj
Naj hrana: pohana grdobina u jabuci
Naj grupa: Pet Shop Boys
Naj knjiga: Druga sestra Boleyn
Naj glumac: Leonardo di Caprio
Naj glumica: Charlize Theron
Naj mjesto: dom
Naj skladatelj: Mozart
Naj instrument: klavir
Zahvaljujemo učiteljici na uloženom trudu i
vremenu!
19
Mi smo male maškare ''Jedne sam godine bila princeza,
a druge moćni car,
pa onda malena šumska vila,
pa mudrac jako star.''
A što si ti bio ove godine za maškare ili karneval?
Svake godine djeca, ali i odrasli se masovno pripremaju za ove krasne dane u kojima je glavni cilj zabava, ali i
maškaranje. Kada bismo definirali maškare, karneval ili poklade, definicija bi glasila:
Poklade je svečano razdoblje prije korizme u kojem se priređuju povorke maškara, kostimirani i
maskirani plesovi. Ali, za maškare ne treba definicija. Definiciju stvara svatko od nas u svojoj mašti. Maškare su
onakve kakve ih ti zamišljaš, kakve ti stvaraš.
Povijest maškara
Odakle potječu maškare? I tko ih je ''stvorio'', odnosno izmislio?
Najvjerojatnije su se razvile iz rimskih bakanalija i saturnalija, ali je utemeljen i na magijskom vjerovanju u go njenje
zlih sila, kao i protjerivanje zime.
Maškare se održavaju posvuda po svijetu, pa tako i kod nas u Hrvatskoj. Najpoznatiji je Riječki karneval koji svake
godine privlači sve više i više ljudi. Karneval traje danima, uz mnogo smijeha i zabave. Također, i u ostalim dijelovima
Hrvatske se održavaju maškare. Svaki kraj je poznat po svojoj specifičnosti održavanja maškara kao npr. ''Samoborski
fašnik'', ''Antonja u Kastavu'' i mnogi drugi.
Slavni karnevali
Brazilski karneval je dio brazilske kulture i nacionalnog identiteta Brazila koji je povezan sa sambom i obilježavaju ga
najveće povorke na svijetu. Najveći su u gradovima Rio de Janeiro, Sao Paulo i Salvador. Oni privlače veliki broj
posjetitelja, pa je karneval u Riju 2011. godine privukao 4,9 milijuna posjetitelja od čega čak 400.000 stranaca.
U Italiji je najpoznatiji venecijanski karneval koji je zabilježen još 1268. godine. Njegova lascivna priroda se može
prepoznati u brojnim pokušajima mletačkih vlasti da zakonima uredi i ograniči nošenje raskošnih maski, glavne
karakteristike karnevala.
Maškare u našoj školi
Maškare u našoj školi se svake godine redovito održavaju. Razredi, od 1. do 8., izlaze pred žiri, ostale učenike i
prisutne goste pojedinačno. Žiri bira najbolje maske iz svakoga razreda, a potom izabrane maske ulaze u finale gdje
se biraju četiri najbolje maske. Najbolju nagradu odnosi 1. mjesto, a u našoj školi 1. mjesto ove godine je osvojila
Katarina Nakić koja je svojom maskom ''bakica'' odnijela najveću čokoladu.
Drugo mjesto je osvojio Krešimir Zrilić, a njegova maska ''dama'' je
odnijela malo manju čokoladu. Treće mjesto je osvojila Nika Pulić (slikar), a
četvrto Nikolina Tuta i Ines Nakić (baka i nevista).
Napisala: Mihaela Radaš
Pobjednici Maškara 2014.: Ines Nakić, Nikolina Tuta, Nika Pulić, Krešimir Zrilić i Katarina Nakić
20
Zimske Olimpijske igre
Soči 2014.
Ovo su prve Zimske olimpijske igre održane u Rusiji, dok je Moskva već
bila domaćin Ljetnih olimpijskih igara 1980. Igre su započele 7. veljače, a
završene 23. veljače. Sudjelovalo je 2.800 sportaša u 15 sportova. Olimpijski
park Soči je izgrađen na samoj crnomorskoj obali, a svi su objekti novi. U Sočiju je bilo nekoliko naših natjecatelja, nisu nas svi proslavili, ali je barem Ivica Kostelić uzeo srebro u
super-kombinaciji. Hrvatska je na 22. mjestu s jednim
srebrom. XXIII. Zimske olimpijske igre održat će se u
južnokorejskom gradu Pyeongchangu od 9. do 25. veljače
2018. godine.
Haka - zastrašujuće i zanimljivo
Haka je drevni ratni ples Maora (naroda sa Novog Zelanda) koji je u prošlosti bio izvođen na ratnom polju te
također nakon primirja. Ovaj posebni ples predstavlja ponos plemena, snagu i ujedinjenost. Uključuje snažno
stupanje, plaženje jezika i ritmično udaranje vlastitog tijela uz glasne povike. Izrazi lica iznimno su bitni te je tako
širenje očiju uz zastrašujuće grimase bitan dio koreografije. Riječi koje se izgovaraju opisuju pretke i događaje iz
povijesti plemena. Haka se izvodi u velikim grupama što joj daje još veću moć. Gledanje ovog plesa uistinu je
zadivljujuće, a jasno je kako je ono moglo biti zastrašujuće za protivnike.
Danas je haka uvod u svaki nastup novozelandske ragbi reprezentacije
Napisala: Antonija Mijić
"Grb" OI u Sočiju
Ivica je izjavio:"Za mene su medalje poput djece, sve su mi jednako drage."
21
Jesu li narodnjaci isto što i narodna glazba? Hmm… prvo što pomislimo je vjerojatno da jesu. I ja sam to mislila prije nego što sam provjerila
na nekim izvorima i razgovarala sa profesoricom iz glazbenog. I sada sam sigurna da češka narodna
glazba ne spada u narodnjake niti obrnuto.
Krenimo od početka, odnosno od 18. stoljeća. Kada se zabavna glazba dijeli na klasičnu, zabavnu i
narodnu ili tradicijsku. Zabavna se sastoji od opereta i plesova i sve je više takve glazbe jer građanski sloj
raste - urbanizacija. I tako je sve više narodne glazbe. Tradicijska ili narodna glazba piše se za „obične
ljude“, a klasična za visoke slojeve društva. Narodna glazba je glazba koja pripada nekom narodu ili je
popularna u nekom narodu pa se još naziva i folk. Tako da svaki narod ima svoju karakterističnu glazbu , a
uz to ide i glazbalo. Najbolji je primjer u Hrvatskoj tambura, koja je tradicijsko glazbalo na području
Slavonije.
Dok su narodnjaci nešto slično, ali sasvim drugo. Pretraživanjem kojekakvih internetskih portala
može se reći da većina Hrvata smatra da su narodnjaci i narodna glazba isto te da misle da je ta glazba
grijeh. Nije grijeh, već je mješavina narodne i zabavne glazbe. Dakle , narodno glazbalo bi tu bila
harmonika. Stoga svi koji mislite da su narodnjaci i narodna glazba isto: povezani jesu, ali narodnjaci su
novokomponirana glazba s nekim dijelovima narodne glazbe i većinom zabavne, nazivaju se još i
TURBOFOLK.
"Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim
izgaranjem. Turbo folk je gorenje naroda. Turbo folk nije glazba. Turbo folk je miljenica masa. Turbo folk je
sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbo folk, ja sam mu dao ime."
Tako je jedan crnogorski pjevač definirao turbofolk.
Hrvatsko tradicijsko ili narodno glazbalo - tambura
Napisala: Lucia Lepur
U Hrvatskoj narodnu glazbu možemo
uvrstiti i klapsko pjevanje bez
instrumentalne pratnje. Danas je takvo
pjevanje stavljeno pod UNESCO-vu
zaštitu nematerijalnih dobara.
22
Valentinovo
Zaljubljeni do ušiju
O nastanku Valentinova ima mnogo teorija. Ali ona u koju vjeruju svi kršćani potječe još iz Rima, kada je tamo
na vlasti bio car Klaudije Gotski. On je po toj priči zabranio da se njegovi vojnici zaručuju i žene. Nadao se da će se
neoženjeni, i bez brige za djecu još hrabrije boriti. Svi svećenici, osim svećenika Valentina, su poslušali njegovu
naredbu. Valentin je u tajnosti ženio vojnike, ali kad je to stiglo do Klaudija, on je naredio da se svećeniku odrubi
glava, a taj se zločin dogodio baš 14. 02. pa je taj dan ostao poznat po ljubavi i stupanju u brak unatoč zabranama.
U Zadru su se na Valentino puštali lampioni Crvene ruže su simbol Valentinova
Napisala: Antonija Mijić JOŠ JEDNA PRIČA O PEPELJUGI (2008.,Kanada)
(Another Cinderella Story)
REDATELJ: Damon Santostefano
GLUMCI: Selena Gomez, Andrew Seeley, Jane Lynch, Katharine Isabelle, Emily Perkins
JEZIK: Engleski
ŽANR: Romantična komedija
SADRŽAJ: Mary (Selena Gomez) je sluškinja kod bogate, ali propale pop dive i njene dvije zlobne polusestre.
Jednog dana, u njihovu školu dolazi Joey Parker (Andrew Seeley), poznati pjevač i plesač, te Maryna simpatija
odmalena. Zadivila ga je plesnim pokretima, a sad mu još samo treba dokazati da je to bila ona! Jer čini se da
cijela škola želi biti ona lijepa djevojka koja je tako prekrasno plesala. No na kraju filma, Joey ipak sazna da
je to bila Mary te zajedno nastave svoje karijere.
Ovaj film bi preporučile svima zato jer je zanimljive tematike. Isto tako, zabavan je jer u njemu možemo
vidjeti romantiku između Mary i Joeya, komediju kada se radi o Marynim zlim sestrama, pjevanje Joeya i Mary
i plesanje svih glumaca.
Napisale: Valentina Dević i Petra Mamić
23
NNee mmoorree mmii bbiitt
KKaadd jjeeddnnoomm pprroođđeemm uuzzaa ttee kkaa'' ssvviittlloo
ii ssaammoo ttrreeppnneemm ppaa ssee iizzgguubbiimm oobbaađđeešš vviittaarr oodd ssvvaakkee bbaannddee
ddaa nnaađđeešš zzvviizzdduu ččaa jjee zzaa ttee ssjjaallaa
AA jjaa ccuu dduuššuu rraassttrriitt ppoo mmoorruu kkaadd ssee pprriilliijjee pprriikkoo llaaddnniihh ssttiinnaa
ttaammoo ddii ttoonnee ssvvaa mmoojjaa ččeežžnnjjaa kkaadd ttee oovvddii zzaa mmeennee nniimmaa
RReeff..
DDaa bbuuddeess cciillii mmoojj ssvviitt mmeennii nnee mmoorree bbiitt
aa kkaadd zzaabboollii ssttiissnniitt ććuu zzuubbee ii nneeććuu ppuussttiittii kkaa'' ii ppttiiccaa kkrriikk
kkaadd ssvvee ššttoo vvoolliinn ii ssvvee ššttaa ssaannjjaamm
MMeennii nnee mmoorree bbiitt mmeennii nnee mmoorree bbiitt nnee mmoorree mmii bbiitt
KKllaappaa CCaammbbii
24
Samo je ljubav tajna dvaju svjetova
HHooććee ll ii ttkkoo ppjjeevvaattii oo tteebbii
kkaadd mm eennee nnee bbuuddee
kkaadd mm ii žžiivvoott oočč ii zzaakkllooppii
ll jjuubbaavvii
HHooććee ll ii jjoošš zzvviijjeezzddee nneebboo kkiittiittii
kkaaoo ppttiiccee ttuu ssee ggnniijjeezzddiittii
hhooććee ll ii ssee iittkkoo vvooll jjeettii
kkaaoo mm ii
TTaajj ddaann kkaaddaa ooddeemm ttii jjaa
kkaaddaa zzaassppeemm kkoorraakk dduubbll jjee oodd ssnnaa
JJaa ććuu nnaaćć ii ssvvoojj mm iirr
kkaaoo ccvviijjeett uu ppooll jjuu
mmeeđđuu bbiijjeell iimm bbrreezzaammaa
aa kkaakkoo ććeešš mm ii ttii
ll aannee nnaa ttoomm ssvviijjeettuu
ppuunnoomm vvuukkoovvaa
NNoovvaa jjuuttrraa kkaadd ttee ssnneennuu pprroobbuuddee
aa ss ddeessnnee ssttrraannee mm eennee vviiššee nnee bbuuddee
RReeff..
AAkkoo mm ee vvooll iišš ddrraaggaa
nnee ppoossttoojjii ggrraanniiccaa
kkoojjaa ddiijjeell ii oovvaajj ssvviijjeett oodd oonnooggaa
AAkkoo mm ee vvooll iišš ddrraaggaa
nniijjee zzaaddnnjjaa ssttaanniiccaa
ssaammoo jjee ll jjuubbaavv ttaajjnnaa ddvvaajjuu ssvvjjeettoovvaa
MMoojj jjee žžiivvoott kknnjjiiggaa ppuunnaa rraattoovvaa
ssvvaakkii ll iisstt jjee mmoorree ddiivvll jjiihh vvaalloovvaa
RReeff..
NNeekkaa ssee ppjjeessmmee ddiiggnnuu
rraavvnnoo ddoo nneebbaa ssttiiggnnuu
ii ddoobbrree dduuššee
nneekk'' mmrržžnnjjuu ssrruuššee
NNeekk'' vvjjeerraa bbuuddee ssnnaaggaa
mm iirr iizzaa kkuuććnnoogg pprraaggaa
nneekk'' bbuuddee zznnaannjjaa
ii bbllaaggoossttaannjjaa
MMaarrkkoo PPeerrkkoovviićć TThhoommppssoonn
25
Želim život
napisala Iva Mamut
Zamišljam život kao more koje se s sasvim neočekivano podiže i spušta.
Ostaneš sam na ovom svijetu baš kao i ja, pri samo jednom treptaju oka izgubiš sve što si imao. Ja sam
gubitkom zdravlja, uspjela otjerati sve ljude oko sebe. A treba mi netko tko bi mi rekao da ja to mogu, da je sve ovo
samo ružan san, kojemu se bliži skori kraj. Svako jutro besciljno šetam napuštenim ulicama mog sretnoga grada u
kojemu sam boravila od malena,no gubitkom nade za ozdravljenjem, nisam obraćala pozornost na sve one meni
daleke trenutke provedene u njegovom krilu.
Sjećanja su me dovela do moje stare gitare. Gdje sam ju skrila? Nekada sam znala vrlo dobro svirati, voljela
sam taj osjećaj. Ostajala sam kasno u noć na balkonu, pjevajući stihove koji su bili samo moji. Budila sam susjede koji
su pravili cirkus, pa su me roditelji skoro vodili psihologu. Ta pomisao izmami mi velik osmjeh na lice, ne sjećam se
zadnjeg smijeha, dobro mi je došao. Jack se dosta zbližio sa mnom, osjećam se pored njega kao pored starijeg brata
koji me čuva i štiti.
Na putu prema pekari, kiša je počela padati, a moj mali kišobran je zaklonio od kapljica kiše moje tijelo vrlo
malo, tako da ću vjerojatno završiti mokra ko sam poljski miš. U susjednom caffe baru sam ugledala Jacka sa svojom
ekipom, pokušavala sam sve jedan način da me primijeti, da me doživi, no spala sam na bacanje kamenčića o staklo.
No čim sam malo jače i grublje bacila taj kamen, začuo se zvuk loma stakla. Svi su odmah pogledali prema meni,
gledajući me u čudu. Konačno je on izašao i približio mi se na neku pristojnu udaljenost, cerekajući se, rekao je „Što si
to pokušavala? Sve nas pobiti tamo?!“ Ovo mi se nije svidjelo pa sam mu samo rekla „Možda malo za promjenu !“
Nasmijao se i radoznalo kimnuo „Trebala si me?“ -„Ne samo sam te htjela pozdraviti!“ okrenula se i osjetila njegov
pogled na mojom leđima,tako da sam se zadovoljno smijala ko idiot.
Otac me čekao u automobilu, krenula sam prema njemu, htjela sam otvoriti vrata kad se odjednom Jack
stvorio ispred mene,na motoru! “ Skači!“ Rekavši to, pogledala sam prema ljutitom tatinom licu koje me je
upozoravalo i reklo mi „Tessa , sjedni u auto!!!“ Odmah sam namjerno sjela na motor i nespretno stavila kacigu koju
mi je on još nespretnije pružio. Tijekom vožnje, palo mi je na pamet da ga pitam nešto, pa sam ga sarkastično upitala
„Imaš li ti uopće vozačku dozvolu?“ Počeo se smijati i samo lagano izgovorio „Kao da je to bitno?“-„Znači ovo što
radimo je protuzakonito?“-„Pa kao da ti to ne želiš.“ Samo sam šutjela i tek tada shvatila da je on jedina osoba koja
me razumije i koja mi pruža veliku potporu. Za čas smo se našli na obali…gledali smo u nebo, pučinu, glupirali se,
pričali o veoma nebitnim stvarima; sve dok mi se on nije obratio „Tessa, ja ovo ne mogu!“moje noge su tražile bijeg,
moja glava je tražila slobodu, moje srce je tražilo kraj…samo sam mu okrenula leđa i rekla „Ne možeš me spasiti,
nitko ne može!“ sljedeće čega se sjećam jest dobro jutro koje sam dočekala u bolnici, meni jako poznatoj.
Vračajući se iz bolnice, dok smo se vozili u automobilu, svi su nešto pričali, ali ja sam utonula u svoje misli.
Ugledala sam stare zidove, zgrade, mostove, cijeli svoj grad ispisan crvenim sprejem, a na svakom mjestu je pisalo
moje ime. Kroz moje žile je potekao adrenalin. Glavom mi je išlo „Tessa , više nikada nećeš biti zaboravljena, zapamti
to! Ni danas ni sutra, tvoje ime će biti zapamćeno za sva ova vremena, tkogod bude živio u tvome sretnom, gradu,
znat će da je tvoja ljubav prema njemu bila najveća…“ Tek tada sam shvatila da u životu nije bitan samo novac,
slava…već ono što osjećaš iznutra sreća, ljubav… Snažna želja za životom nikada neće prestati, no nešto ima duži vijek
trajanja od te same želje…a to jest ljubav. Neću žaliti ni za čim, samo ću pokušati živjeti boljim životom Gore.
KRAJ
26
RADOVI UČENIKA
Proljeće
Dolazi proljeće, ptice lete.
Čuje se cvrkut ptica i miriše cvijeće.
Sve je obojano u razne boje,
Livada se zeleni.
Procvali su bademi,
Sve je tako lijepo.
Ljudi idu u šetnje i
Beru šparoge.
Svi uživamo u prirodnoj ljepoti.
Martin Miletić, 5. razred
27
Proljeće nas zove!
Ljubice, jaglaci čak
i visibabe pjevaju
proljeću pjesmice prave.
Hajde, zapjevajmo ja i ti,
proljeće nas zove,
ono ne smije čekati.
Laste ptiće svoje letjeti uče
Sve dok ptići ne nauče.
Pa onda svi zajedno
u jedan glas zapjevaju proljeću
i proljeće drago sa sobom
povede i nas!
Katarina Pavlović, 5. razred
28
29
Maslina
Maslina mnogo toga zna.
Zna sve vrste trave i cvijeća
i ono što se dogodilo u prošlim stoljećima.
Maslina daje plod nov i gleda svaki lov.
Maslina je mnogo toga prošla,
a tuga joj još nije došla.
Maslina krije sve stare tajne
I to u ljudima one sjajne.
Lucija Perica, 4. razred
30
Trešnja
Trešnja na brijegu
odmara se kao kuća
na snijegu.
Slatki plod voli
pčelinji rod.
Tanke grane
kao slamke,
a cvijet blista kao rana rosa.
Trešnjo naša,
najmilije si blago,
ljepota si naša
i tema pjesnika.
31
Ante Mijić, 6. razred
32
Proljeće
Proljeće dolazi
Livade krasi
Svi cvjetovi mali
Su nam izašli
Pojavila se rosa
Kao travi kosa
Listovi se igraju
A zelene grane sviraju
Potoci žubore
I nikad se ne umore
Proljeće se veselo smije
A blagi vjetar grane vije
Marko Božina, 6. razred
33
Ljubav
Ti mi daješ snagu,
kad zapnem u granu.
kad si ti kraj mene,
počne cvjetat bedem.
Ako si izvor rijeke,
teci kraj mene,
teci u srcu mom,
jer sam dio srca tvog.
Poklonit ću ti cvijet,
I to će vidjet cijeli svijet.
Dat ću ti zagrljaj sreće,
A tvoje srce će postat veće.
34
Ljubav je tajna srca dva,
Kad volim te ja.
Gabrijela Radaš, 6. razred
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
Crtež nacrtao: Marko Božina