158

OVAJ ČASOPIS I NJEGOV SVETI ZADATAK

Ovaj časopis je jedan od glavnih faktora ili instrumenata u sistemu Biblijske Pouke, ili “BogoslovnogProširenja,” koje je sada bilo predstavljeno u svim djelovima civiliziranog svijeta po WATCH TOWERBIBLE & TRACT SOCIETY, ovlaštenog 1881, “Za Promicanje Kršćanske Spoznaje.” On ne služi samokao učionica gdje se Istraživači Biblije mogu sastati na studij Božanske Riječi, nego također i kao kanalkomunikacije kroz kojeg se do njih može doći sa obavijestima o Kongresima Društva i o dolaskuputujućih predstavnika nazvanih “Putujući starješine,” i biti osvježeni sa izvještajima o Kongresima.

Naše “Berejske Pouke” su tematska ponavljanja ili pregledi STUDIJA koje je naše Društvo izdalo,većinom ugodno uređene, i vrlo korisne svima koji bi zaslužili jedini počasni stupanj kojeg Društvoodobrava, naime, Verbi Dei Minister (V.D.M.), koji, kada ga se prevede na Hrvatski glasi, SlugaBožanske Riječi. Naše obrađivanje Međunarodnih Pouka Nedjeljne Škole je posebno za starijeIstraživače Biblije i Učitelje. Neki to obilježje smatraju neophodnim.

Ovaj časopis čvrsto brani jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada bio tako općenitonegiran—Otkupljenje kroz dragocjenu krv “Čovjeka Krista Isusa, koji je dao sebe kao Otkupninu[odgovarajuću cijenu, zamjenu] za sve.” (1. Pet. 1:19; 1. Tim. 2:6) Gradeći na tom sigurnom temelju sazlatom, srebrom i dragocjenim kamenjem (1. Kor. 3:11­15; 2. Pet. 1:5­11) Riječi Božje, njegov daljnjizadatak je da “svima rasvjetli što je zajedništvo tajne koja od početka svijeta bijaše skrivena u Bogu...dasada crkvi bude obznanjena mnogovrsna mudrost Božja...koja u drugim naraštajima nije bila obznanjenaljudskim sinovima kao što je sada obznanjena.” (Efež. 3:5­9,10)

Oslobođen je utjecaja bilo koje organizacije, sekte ili ljudskog učenja, dok nastoji sve više i višedovesti svaki svoj izričaj u što potpuniju podložnost volji Božjoj u Kristu, kako je izražena u SvetomPismu. Prema tome časopis je slobodan objaviti odvažno sve ono što je Gospodin rekao—u skladu saBožanskom mudrošću koja nam je data da to razumijemo. Naš stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer miznamo što tvrdimo, koračajući sa bezuvjetnom vjerom po sigurnim Božjim obećanjima. Povjerili smo mupouzdanje, da bude korišten jedino u Njegovoj službi; od tud naše odluke u odnosu na ono što se može išto se možda neće pojaviti na njegovim stranicama da to mora biti u skladu s našom prosudbom onogašto je Njemu ugodno, učenjem Njegove Riječi, za izgrađivanje Njegovog naroda u milosti i spoznaji. I mine samo da pozivamo nego mi potičemo naše čitatelje da si dokažu sve izjave iz časopisa sanepogrešivom Riječju na koju se stalno ukazuje, kako bi se olakšalo takvo ispitivanje.

Za nas Biblija jasno uči:DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad

je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovidoći svim narodima i oni će imati pristup Njemu.—1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20­22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika uKristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude biospreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti ćemjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija.—Otkr. 15:5­8

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusiosmrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i kojadolazi na svijet“ u određeno vrijeme.—Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanskeprirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici.—1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svakemilosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu.—Ef. 4:12;Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom isvim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, izruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni.—Djela 3:19­23; Iza. 35

159

MOLITVE da Bog zaustavi veliki Europski rat nisubile uslišane. Naprotiv, kao što je istaknuto na ovimstupcima prije gotovo godinu dana, cijeli svijet jeuključen i uznemiren. Biblijsko predviđanje da ćevojske svih naroda biti okupljene u dolinu Jehošafatdokazuje se istinitim. (Joel 3:9­14.) Dolina Jehošafat jenaziv groblja izvan zidina Jeruzalema, i proročanstvoje značilo da će vojske svih naroda biti okupljene kaojedno ogromno groblje. Sa ratnim frontom od preko257 km, i sa svim vrstama paklenih strojeva, cvijetEuropske mladosti odlazi u smrt. Sve zemlje sudionicesu žalosne, jer se svaka nadala većim uspjesima negošto je postignuto. Biblija ukazuje na veliko razočaranjesvih naroda—nema velike pobjede za bilo koga, već,naprotiv, poniženje i osiromašenje. Već su obveznicesvih zaraćenih sila uvelike obezvrijeđene. Svinacionalni dugovi su toliko teški da mnogi misaoniljudi očekuju da će rezultat rata biti odricanje svihnacionalnih dugova, kao i društvena revolucija. Velikepobjede i konačno postignuće tješe ljude zbog velikihgubitaka; i slično tome, velike nacionalne katastrofesuočene s uspješnim neprijateljem, obično učvršćujunacionalni duh; ali sa strašnim ratom, s teškimgubicima, mir će značiti nezadovoljstvo, revoluciju i,prema Bibliji, krajnju anarhiju. Kakva utješno misaokoja nam je dana u Isusovim riječima, da će se zbogIzabranih ovi dani skratiti, ali da bi inače cijela ljudskaobitelj bila uništena kako bi vladavina sebičnosti ineprijateljstva nastavila napredovati!

Hvala Bogu da znamo tko su Izabrani—Isus iNjegovi sveti sljedbenici koji su proslavljeni! HvalaBogu da možemo imati pouzdanje da će onisačinjavati Kraljevstvo Božjeg dragog Sina i bitipotpomognuti svom Nebeskom snagom u uspostaviVladavine pravednosti! Hvala Bogu da možemo imatipuno pouzdanje u Božanska obećanja da će u bitiishod Mesijine Vladavine biti „mir na zemlji i dobravolja prema ljudima” u svijetom raširenom Edenu!Hvala Bogu da možemo vjerovati Njegovom obećanjuda će Mesijino Kraljevstvo biti uspješno u potpunomuzdizanju posrnule rase iz grijeha i smrti—natrag nasliku i priliku Božju za svakoga tko hoće! Hvala Boguda će nakon što će svi imati punu priliku za takavoporavak, svi namjerno opaki bit će potpuno uništeniu Drugoj Smrti!

Za sada nam je rečeno da se rat nije duboko osjetioniti ostavio dubok utisak na prosječne ne­borce. Usvim zaraćenim zemljama posao je prilično dobar.Novac se drži u optjecaju proizvodnjom ratnogstreljiva i vojne opreme i zaliha. Za sada je glavni teretpao na vojnike u redovima i na ožalošćene udovice isiročad. Glavni dokazi rata, osim na mjestima sukoba,

su broj muškaraca posvuda u vojnoj uniformi, i brojžena koje nose crninu. Međutim, kako se kreditnavrijednost smanjuje i zlato postaje sve oskudnije,cijene robe svake vrste će napredovati, plaće u Europiće prisilno ići prema gore, uz prateće radne probleme,što dovodi do prorečenog velikog potresa—revolucije(Otk 16:18); što nadalje dovodi do predviđene vatrekoja će konzumirati svaki trag sadašnje civilizacije—ne doslovnu vatru, već anarhiju.

Ova vatra je već počela u odnosu na religioznuvjeru. Poslušajte apostola Pavla: „oganj će prokušatisvačije djelo kakvo je.” Dokazat će tko je izgradiokarakter i vjeru sa zlatom, srebrom i dragim kamenjemBožanskih obećanja, i koji su izgradili svoje nadedrvom, sijenom i strvinom ljudske tradicije. Potonji,Apostol izjavljuje, bit će potpuno spaljeni ili uništenisimboličnom vatrom ovoga Dana, dok će samoprijašnja klasa vjere moći izdržati to vatreno vrijeme.Zar to već ne vidimo? Zar ne vidimo da su velikiprofesori fakulteta i gotovo svi veliki službenici raznihcrkava potpuno izgubili vjeru u Bibliju? Zar ne vidimoda veće prosvjetljenje našeg vremena čini vjerovanjasvih denominacija smiješnim, apsurdnima, svojimnositeljima i cijelom čovječanstvu? Zar ne vidimo daoni koji su napustili Bibliju praktički nemajuništa—samo vlastito nagađanje? Zar ne vidimo da imse nagađanje evolucionista već dokazujenezadovoljavajućim i da gube svu vjeru u osobnogBoga, i da samo pretpostavljaju mogućnost besmrtnostiza koju nemaju dokaza i o karakteru čega imaju samonagađanja? Ah, kao što je Apostol naznačio, oni kojiimaju vjeru, strukturu karaktera predstavljenu zlatom,srebrom i dragim kamenjem Božanske objave—samooni imaju sidrište duše sigurno i postojano koje ulaziunutar vela, i pričvršćuje se za potporu za zaslugužrtvene smrti velikog Otkupitelja koji je „po milostiBožjoj, okusio smrt za svakog čovjeka”, a koji ćemilošću Božjom biti veliki kralj čije će kraljevstvoizbaviti Adama i njegovu rasu od grijeha, smrti,neznanja, praznovjerja, u slobodu Božje djece.

GOSPODINOVA BRAĆA NISU U TAMI

Sadašnji uvjeti su vrlo povoljni za širenje Istine.Svugdje javnost razmišlja više nego ikad što se tičevjerske stvari, i pitajući se što to znači da su velikinarodi, svaki koji su navodno Kristovo kraljevstvo,tako zaključani u smrtonosnu svađu. Njihovazbunjenost i pitanja pružaju izvrsnu priliku zaobjašnjavanje Biblije nade i učenja. Oni su spremnikao nikada prije za poruku da su ta kraljevstvaprevarena da misle o sebi da su Kristova Kraljevstva,dok ih Biblija naziva „kraljevstvima ovoga svijeta” i

POGLED SA STRAŽARSKE KULEVATRA OVOG DANA

160

Poganskim kraljevstvima. Spremni su za Poruku daMesijino Kraljevstvo treba osigurati lijek za svebolesti svijeta uzdižući čovječanstvo iz neznanja,praznovjerja, grijeha i smrti. Spremni su zainformaciju da, iako je Krist prije osamnaest stotinagodina proglašen dostojnim postati kralj, on još nijepreuzeo dužnost u punom smislu te riječi, već čekazavršetak Crkve, koja je bila u procesu pozivanja idiscipliniranja i poliranja više od osamnaest stotinagodina. Oni su spremni za Poruku da Krist sada uzimasebi svoju veliku moć i započinje svoju vladavinu, teda je sadašnji nemir u Europi ono što je opisano uOtkrivenju kao narodi koji su ljuti, i Božji gnjev kojije došao, itd.—Otk 11:18.

S obzirom na ove povoljne čimbenike,doživljavamo našu povlasticu da u nastavku nedajemo nikakav nesiguran zvuk na srebrnim trubamaJubileja. Očito su mnogi Božji sluge zapečaćeni načelu s ovom spoznajom, ovom sadašnjom istinom,kako je Sveto Pismo predvidjelo: „Ali vi, braćo, nisteu tami da bi vas taj dan mogao iznenaditi kao lopov”(1 Sol. 5:4), iako će na cijeli svijet doći kao lopov izamka. Kao što je Spasitelj rekao, zbunjenost uzrokujeda srca ljudi klonu zbog straha i u očekivanju stvarikoje dolaze na svijet, još uvijek budućnosti, ali zbogpečaćenja na našim čelima—jasno intelektualnoznanje—sluge Božji mogu, kao što je Isus sugerirao,podići njihove glave i radovati se, shvaćajući izsadašnjih zbivanja da se njihovo izbavljenjepribližava—da je uskrsnuće Crkve i njezina slavnauspostava kao Mesijine Nevjeste u Kraljevstvu, veomablizu, čak na vratima.

VJETROVI RATA OSLOBOĐENI

Kako jasno sada možemo vidjeti ono što smovidjeli manje jasno u prošlosti—da su vjetrovi ratazadržavani oko četrdeset godina za dati priliku zapečaćenje slugu Božjih na njihovim čelima, za širenjepravog Biblijskog studija diljem svijeta, na svimjezicima. Svatko tko misli o sadašnjem ratu kao da jeiznenada gurnut na narode sigurno je kratkovidan.Četrdeset godina novine svijeta predviđale su da jeovaj rat neizbježan; svake jeseni one su izjavljivale damora doći do proljeća; svakog ljeta bi objavile da moradoći do jeseni, i bilo je tako dugo zadržano Božanskimuplitanjem da su se mnogi počeli pitati može li se rat ukonačnici izbjeći. Ali nije tako; rat je jedini način nakoji se može uspostaviti Mesijino Kraljevstvo. Bilo biuzaludno da poruka bude poslana Caru Rusije,Kaiseru, ili Caru Franji Josipu, ili Britanskom Kralju,da je došlo vrijeme da Mesija uspostavi NjegovoKraljevstvo, i da bi Mu sva kraljevstva na zemlji sadatrebala biti predana. Smijali bi se takvoj tvrdnji ioduprli se po svaku cijenu. Umjesto toga, Bog samooslobađa vjetrove rata—On više neće biti

suzdržan—Dopustit će ljudskoj sebičnosti da krenesvojim nemudrim pravcem. On će omogućiti svimnarodima da se obmanjuju u razmišljanju da će bitičvršće uspostavljeni, i povećati svoje domene i utrti putbudućem prosperitetu ovim ratom. Zasigurno je da suse s obzirom na to svi narodi pripremali za ovaj ratčetrdeset godina, izgradnjom velikih bojnih brodova,organiziranjem velikih vojski itd., svaki prema svojojsferi utjecaja i najveće moći. Nije li to glavnimajstorsku udar Božanske Mudrosti koji dopuštanarodima koji tvrde da su Kristova kraljevstva daunište moć jedni drugih, da oslabe jedni druge, i da posvojoj svađi pokažu da nemaju ni prvo začeće DuhaKristova, od kojih apostol kaže: „Ako bilo koji čovjeknema Duha Kristova, on nije Njegov” načelo koje seprimjenjuje na narode, kao i pojedince? U isto vrijemene treba zaboraviti da postoje sveci Božji u svakojzemlji, i da bez sumnje postoje sveci u svakojvojsci—u tim vojskama zbog novačenja—u ovimvojskama da ispune zahtjeve vlada, ali s najvećomodlučnošću da oni u isto vrijeme duguju svoju najvišuodanost kraljevstvu dobrote i potpuno su odlučili daneće nikoga ubiti. Čujemo s fronta, da nastoje živjetiprema naučavanjima Božje riječi, ukazujući na šestisvezak STUDIJA SVETOG PISMA i da su blagoslovljeničineći to. Što bismo još mogli tražiti?

„ČEKAJTE NA MENE, KAŽE GOSPODIN”

Dolaze nam upiti dolaze što se tiče mogućnostiunovačenja u bolničke korpuse, umjesto da buduunovačeni za redovnu službu kasnije. Naš bi savjet biočekati na vodstvo Gospodinove providnosti i poduzetitakve korake samo kada smo potpuno sigurni u njihovumudrost. Sada je dobro vrijeme da se sjetimo riječiGospodnjih: „Čekajte na mene, govori Gospod.”Međutim, bila bi pogreška da bilo tko od Gospodinovognaroda misli da su pozvani da se miješaju na bilo kojinačin s pravcem svijeta u pogledu novačenja. Nekasvjetovni koriste svoj sud, dok Božji posvećeni narodkoristi svoj. Biti „podložni postojećim vlastima,” nepodrazumijeva samo spremnost služiti pod prisilom,već podrazumijeva i da se nećemo protiviti zemaljskimvladama ni na koji javni način. Javni ukor i svrgnuće ćedoći od Gospodina. Udaranje lika, koje će ga samljeti uprah, neće doći od Crkve u tijelu, s tjelesnim oružjem,već od Crkve u slavi Kraljevstva, uz Božju Moć.(Daniel 2:45.)

Nikada nije bilo vrijeme veće potrebe da sav Božjinarod ima na umu Apostolovu uputu: „Neka vašarazumnost bude poznata svim ljudima.” Čak i uraspravi o vremenu nevolje naglasak ne bi trebao bitistavljen toliko na nevolje kao na slavno Kraljevstvokoje će biti uvedeno u to vrijeme i krozinstrumentalitet nevolje. Sjetimo se jedni drugih umolitvi u ovom trenutku, a posebno onih koji su u

161

očajnim situacijama. Čini se da je Gospodin daoZavjet kao posebno sredstvo utjehe i podržavanjajednih drugih. Oko 15.000 već nam je naznačio da suse Zavjetovali, i da stoga pripadaju ovom velikomsvjetskom molitvenom krugu koji se sjeća jednihdrugih i svih radnika u Gospodinovom kraljevstvusvakodnevno pred prijestoljem Milosti.

UBIJENI, RANJENI I ZATVORENICIIZVJEŠĆE DRUŠTVA CRVENOG KRIŽA ZA 1. OŽUJAK 1915

Istaknute novine objavljuju sljedeće:Ukupno poginulo u Europskom sukobu do 1.

ožujka ove godine iznosilo je 2.136.000; ozbiljnoranjenih, 1.150.000; blago ranjenih, 3.781.000;zatvorenika, 1.764.000, što ukupno iznosi 8.831.000.

Ove užasne brojke sastavilo je Društvo Crvenog križa, a danas ih je dao Njemački konzulat u Denveru.Tablični podaci prikazuju gubitke kako slijedi:

MrtviRanjeni:

MaloOzbiljno

Zatvorenici

Ukupno

Njemačka482,000

760,00097,000

233,000

1,572,000

Austrija341,000

618,00083,000

183,000

1,225,000

Francuska464,000

718,000439,000495,000

2,116,000

Engleska116,000

185,00049,00083,000

433,000

Rusija733,000

1,500,000482,000770,000

3,485,000

Ukupno2,136,000

3,781,0001,150,0001,764,000

8,831,000

Saveznici, bez Belgijanaca, Srba i Crnogoraca, 6.034.000. Nijemci i Austrijanci, 2.797.000.Ove užasne brojke sastavilo je Društvo Crvenog križa, a danas ih je dao Njemački konzulat u Denveru.

SADAŠNJE PREDNOSTI VJERE„A bez vjere nemoguće mu je ugoditi jer tko pristupa Bogu, mora povjerovati da on jest i da je onaj što nagrađuje

one koji ga revno traže.” Hebr. 11:6

PAVAO Apostol u ovom tekstu postavlja opće načelo otome što je Božansko zadovoljstvo. Bog nije po voljibaviti se sa čovječanstvom kao i sa divljim zvijerima.On nije načinio čovjeka da živi samo životinjskimpostojanjem, cijeneći samo uživanje svojih fizičkihosjetila. Čovjek je bio stvoren da proslavi svogStvoritelja i da ima spoznaju o Njemu, kako bi stekaonajveću sreću i blagoslov od uživanja svojih Bogomdanih sposobnosti.

Budući da će čovjek u pravo vrijeme uvidjetiveličanstveni karakter svog Stvoritelja i smisao svogvlastitog postojanja, i kako raste u sposobnosti da ihcijeni, on će biti vrlo blagoslovljen. Stečena spoznajadonijet će puno pouzdanje u Boga svima koji postanuispravnima u srcu i koji se žele prilagoditi velikoj svrsinjihovog Stvoritelja u stvaranju. Čovječanstvo se sadaklanja težinom grijeha i nakupljenih slabosti vijekova,u ropstvu Sotoni i njegovoj zloj vladavini. Čovjek jebio spektakl Svemira. On je bio izvor čuđenja i tugesvim svetim bićima u Božjem beskonačnom područjuvladanja. Njegova iskustva, njegove slabosti, njegovadegradacija, njegove patnje pod grijehom, kroz svastoljeća propovijedaju najmoćnije propovijedi i dajuimpresivne lekcije o učincima neposluha Bogu.

Tijekom Milenijskog Doba, veliki Jehova činiti ćemoćno djelo kroz Mesiju. To će biti djelo otvaranjasvih očiju koje su dugo bile zaslijepljene za slavnosvjetlo Božje dobrote. To će biti djelo otčepljivanja

svih ušiju koje su dugo bile gluhe na glas Istine.Sinovi ljudski će biti oprani od njihova zagađenja; iVeliki Liječnik će pomazati, povezati, i postupnoozdraviti, njihove rane i gnojne čireve; njihovadronjava odjeća bit će zamijenjena za haljinepravednosti. Do kraja Zlatnog doba Blagoslova čovjekće stajati odjeven i pri zdravoj pameti, slavna slikasvoga Stvoritelja u tijelu.

Kada čovjek postigne potpunu sličnost Bogu, nećemu trebati nikakav poseban razvoj vjere; jer vjera će mubiti svojstvena. On će imati zajedništvo sa svojimStvoriteljem; on će još jednom biti sin Božji. On ćepoznavati svog Stvoritelja kao što ga čak niti Adam usvom savršenstvu nije poznavao. Imati će takve objaveo strašnoj naravi i rezultatima grijeha, o čudesnoj Božjojljubavi u svojem izbavljenju od grijeha, da će imatiuspostavljen karakter, potreban za pravednost i mržnjuprema grijehu što će biti potpuno dostatna zaštitatijekom vječnosti. Nakon sve to manifestacije kontrastaizmeđu pravednosti i bezakonja, između veličanstvenogsunca Božje ljubavi i strašne tmine i tame jame iz kojesu uzdignuti, svaki tko još uvijek voli i preferira ropstvoiskvarenosti bit će uništen u Drugoj Smrti.

Kada je čovjek prvi put pao sa svojeg savršenogstanja, a kazna smrti bila je proglašena, uvjeti nisuočitovali Jehovu kao brižnog Boga; i čovjek je mislioda će biti sretniji u svojem otuđenju i grijehu akouopće ne zna za Boga. Bog je doista dao nagovještaj

162

nadolazećeg vremena obnove, kada je sjeme ženetrebalo zdrobiti glavu zmiji; ali izjava je bila nejasna.Dakle, s vrlo malo iznimaka, ljudi su pokušalizaboraviti Boga, da mu ne daju mjesto u svojimmislima ili svojim osjećajima. Postupno su se sve višei više udaljili od Njega.

„BEZ BOGA, NE IMAJUĆI NADU”

Sv. Pavao komentirajući tu činjenicu, izjavljuje daje Bog predao čovječanstvo izopačenom umu. Budućida ga nisu htjeli zadržati u svojoj spoznaji, On ih jeprepustio njihovom zlom putu, da slijede požudesvojih izopačenih umova, i da nauče tužnim iskustvomgorki plod grijeha, i bijede, taštine i jada koje donosi.Čovjekovo pokvareno srce mora biti slomljeno, prijenego što bude doveden do spoznaje svojeg stanja kakoga je navijestio Apostol riječima: „Bez Boga, i beznade u svijetu”! Čovječanstvo je imalo gorka iskustva,i spustilo se iz jedne dubine izopačenosti u drugu, svedok čovječanstvo nije postalo toliko otuđeno od Bogaopakim djelima i samovoljom da mnogi ne znaju dapostoji Bog. Drugi su si u svojim mislima predočilidemona, kojeg štuju kao Boga. Stoga je jadni svijetdanas u tužno zbunjenom, zaostalom stanju.

Mnogi vjeruju da postoji neki zakon Prirode, nekizakon razvoja i napredovanja; i tako govore o prirodikao o Bogu—neosobnom bogu. Oni ne mogu štovatitakvog boga; jer neosoban bog ne može suosjećati snjima niti ih izbaviti iz nevolja njihovih. Biblija,međutim, predstavlja Boga inteligencije, Bogasuosjećanja, Boga koji brine za svoja stvorenja i kojiima čudesan Plan za njihovu obnovu u Njegovuveličanstvenu sličnost. Kako nam je drago štopoznajemo tog brižnog, živog Boga! Kako nam jedrago što nas je uputio u tajne svojih savjeta, da namje obznanio svoj predivan Plan prije inauguracijevelikog djela! Kako raduje naša srca, znati ne samo onašem slavnom udjelu i mjestu u ovom velikom Planu,već i spoznati također blagoslove koji će uskoro doćiuzdišućem stvorenju!

BLAGOSLOVI SRAZMJERNI VJERI

U omjeru u kojemu Božji narod dolazi u bliskosrdačno zajedništvo s Njim, u omjeru u kojemu čujuNjegov glas koji im govori kroz Proroke iz davnina,kroz Isusa i Njegove Apostole, i kroz njegovesvakodnevne providnosti, oni čuju dobru poruku,slavnu poruku, onu koja ih uvjerava u Njegovu sućut,Njegovu veliku moć i Njegovu namjeru da tu Moćiskoristi za izbavljenje i blagoslov cijelog svijeta. Kaošto nas samo Sveto Pismo uvjerava, to je poruka„velike radosti svim ljudima.” Neki mogu vjerovati iprimiti ovu Poruku dobra lakše nego drugi, i što jepotpunije prima, to će potpunije biti blagoslovljen. Iznanje i vjera potrebni su za taj blagoslov. Neki sada

nemaju sposobnost za vjeru, a neki nemaju znanje. Onikoji nemaju vjere morat će čekati sljedeće Doba.

Neki mogu gledati u područja svemira i modernimaparatima i matematičkim izračunima odreditiudaljenost do sunca, središta našeg sunčevog sustava.Uz pomoć teleskopa mogu proći kroz ogromnoprostranstvo Svemira i vidjeti nešto od njegove raskošii slave. Mogu proučavati kretanje planeta u njihovimrazličitim orbitama i predvidjeti njihove budućepozicije. Oni također mogu utvrditi da postojiogroman sustav sustava u velikom materijalnomSvemiru. Uistinu, „Nebesa objavljuju slavu Božju, isvod nebeski obznanjuje djelo ruku njegovih. Dandanu iznosi besjedu, i noć noći obznanjuje spoznaju.Nema govora ni jezika gdje se glas njihov nije čuo.”

Ali ovi mudraci koji proučavaju ova predivna djelaSvemogućega ne shvaćaju niti cijene Božju ljubav kojase očituje u njegovom Sinu, našem Otkupitelju. Oniimaju određenu spoznaju o Moći Božjoj, ali vrlo malonjih cijeni Njegov karakter. Kao što je apostol Pavaodoista rekao: „Jer budući da svojom mudrošću svijetnije upoznao Boga.” (1.Kor. 1:21) Jehova ne namjeravada ga itko upozna osim na od Njega postavljeni način.Mudrost čovjeka ne može ga spoznati.

Bog sada traži samo one koji imaju istinskumudrost, po tome što shvaćaju vlastitu nedostatnost,svoju potrebu za podukama i vodstvom, i koji mogupokazati potrebnu vjeru kada im se donese PorukaBožja. Svi drugi moći će cijeniti Poruku unadolazećem Dobu Blagoslova. Oni koji su sadapreviše mudri u svojim vlastitim očima bit ćedovedeni kroz ponižavajuća iskustva na raskajano iponizno stanje uma. Lakovjerni će dobiti istinskoznanje koje će dovesti do prave vjere.

Mnogi plemeniti umovi su ispunjeni mudrošćuovoga svijeta. Oni razmišljaju o moćnom Svemiru sanjegovim milijunima na milijune sustava svjetova kojise kreću kroz beskonačni prostor. Oni gledaju nazemlju, i razmišljaju o relativno beznačajnoj veličinimalog planeta na kojem živimo. Snagom mikroskopa,oni ispituju prekrasnu izgradnju biljke i cvijeća. Oniproučavaju čuda strukture molekula i atoma materije,te patuljaka, grinja i mikroba. Zatim odmahnu glavomi kažu: „Ideja da se Bog takve beskonačne Moći brineo čovječanstvu! Prezauzet je da se muči s nama!”Takvi moraju čekati daljnje i povoljnije vrijeme zanjihovo prosvjetljenje. Gospodin se još uvijek možebaviti samo s onima koji su prirodno stekli neku vjerui koji su stekli dovoljno spoznaje o Njemu i Njegovomkarakteru da vjeruju u Njegovu ljubav i žele doći uzajedništvo i općinstvo s Njim.

POSEBNA KLASA S KOJOM SE SADA BAVI

Temelj Apostolovog argumenta u našem tekstu jeda je vjera bitna stvar u dolasku k Bogu. Bog neće

163

Riječi našeg Gospodina upućene „anđelu Crkve uFiladelfiji,” imale su svoje ispunjenje, mi razumijemo,tijekom razdoblja koje se zatvorilo negdje otprilike uvrijeme početka žetve ovog doba. Ne smijemorazmišljati o različitim epohama koje su predstavljene

u porukama različitim Crkvama da su bile preciznarazdoblja, kao da je postojao točno određeni trenutakpočetka i određeni trenutak zatvaranja. Umjesto toga,trebamo razumjeti za svaku da je bila općenitorazdoblje, koje se je preklapalo s drugim. Stoga, ovo

ČAS ISKUŠENJA„Budući da si očuvao riječ o mojoj postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa iskušenja koji ima doći na sav svijet

da se iskušaju oni što prebivaju na zemlji.” Otkr. 3:10

primiti nikoga tko ne pokazuje vjeru. Sv. Pavaopripovijeda o vjeri dostojnika davnine, koji su steklitakve pobjede kroz svoju vjeru i koji su primilisvjedočanstvo da su zadovoljili Boga. Tada izjavljujeda tko god dođe Bogu sada mora vjerovati. Postojeneki koji su privučeni Gospodinu, koji žele doći kNjemu. Postoje i drugi koji žele pobjeći od Njegakoliko god je to moguće i držati se podalje. Takvinemaju stvarnu spoznaju o Bogu, nego su zaslijepljeni„bogom ovoga svijeta.” (2.Kor. 4:3,4.)

Razred na kojeg je ukazano u našem tekstu dolazi kBogu ili je voljan doći k njemu, ima glad srca zasvojim Stvoriteljem—čežnju za njim koju ništa drugone može zadovoljiti. Oni si kažu: „Postoji Bog koji meje stvorio. Što više učim o golemom Svemiru i ovlastitoj anatomiji, to više vidim Mudrost i MoćBožju, i tim više shvaćam svoju malenkost i slabost ipotrebu. Za ovim velikim Bogom moja duša plače, irečeno mi je da je objavio sebe, da je određenimprorocima iz davnina objavio činjenicu da se zanimaza svoja ljudska stvorenja. Želim proučavati ono što jeon izjavio kroz ove svoje sluge. Također mi je rečenoda je On objavio sebe i svoju ljubav dalje kroz IsusaKrista Svoga Sina; i da je taj Sin Božji došao nazemlju i umro za grešnog čovjeka kako bi on mogaoživjeti. Ako je Bog doista dao čovjeku Svoju Poruku,želim tu Poruku; Približit ću se ovom Bogu, kako bihtakođer mogao primiti njegov blagoslov.”

Gospodin ohrabruje sve takve kroz Svoju Riječ. Onkaže: „Približi se meni, a ja ću se približiti tebi.” I kakooni dolaze, nastojeći spoznati Njegovu volju, on postajeNagraditelj njihove vjere. On ih upućuje na onoga kojije Pomirbena žrtva za grijehe svih koji dolaze k Njemu.On im obznanjuje da oni koji mu dođu kroz Njegovpostavljeni Kanal mogu imati Spasitelja kao svojegZagovornika, pod uvjetima vjere i posvećenja da položesvoje živote u žrtvu s Njim. Tako korak po korak dolazeu puninu spasenja i ulaze u Svetinju nad svetinjama pokrvi križa. Oni su prihvaćeni u Ljubljenome.

LAKOVJERNOST NE VJERA

Mnogi misle da imaju vjeru kada u stvarnosti imajusamo lakovjernost. Njihova takozvana vjera ne temeljise na Riječi Božjoj i Njegovim obećanjima. Takva selakovjernost sigurno neće održati kada dođe vrijeme

velikog testiranja. Lakovjernost je prihvaćanje stvaribez dobrog razloga, bez sigurnih dokaza. Vjera je,naprotiv, prihvaćanje stvari jer imamo neospornedokaze o njenoj stvarnosti, njezinoj istinitosti ipouzdanosti. Kada mi pokazujemo vjeru u Boga,približavamo mu se sve više i više.

„Neka ti bude prema tvojoj vjeri,” su Gospodareveriječi. Svako pokazivanje vjere temelji se na nečemustvarnom i opipljivom za vjeru. Postoji mentalnaopipljivost za vjeru i fizička, ili vanjska opipljivost.Istinska mudrost traži dvije osnove za vjeru. „Tajna jeGOSPODNJA s onima koji se njega boje; i njima ćeon savez svoj obznaniti.”

Oni rastu u vjeri dok idu po putu poslušnosti. Vjerai poslušnost su poput naše dvije noge. Mi stavimojednu naprijed, a zatim drugu, pa zatim prvu naprijed;i tako se razvijamo u vjeri nastavljajući u duhuposlušnosti, slijedeći gdje god Gospodin pokazuje put.„Hodimo po vjeri a ne po gledanju.” Ali mi imamodobre, opipljive dokaze kroz cijelo naše Nebeskoputovanje. Osim svih drugih dokaza, pravi Kršćaninima u svojim osobnim iskustvima obilni dokaz ljubavii brige našeg Oca. Gospodar je rekao, „Ne prodaju lise dva vrapčića za novčić? A nijedan od njih neće pastina zemlju bez Oca vašega...Vi vrijedite više od mnogovrabaca.” (Mat. 10:29) Dok on napreduje na uskomputu, Božje dijete počinje učiti puninu značenja uovim riječima našeg Gospodina.

VJERA STVARNA SUŠTINA

Dakle, Kršćanin koji blisko hoda s Gospodaremnalazi istinu u Apostolovim riječima da je „vjera jesuština onoga čemu se nadamo, dokaz stvarnosti kojihne vidimo.” (Hebr. 11:1) Vjera nije samo temelj, iliosnova, za naše nade (sama također ima temelje udokazanim činjenicama), već je stvarna suština—mentalna suština, da tako kažemo, koja potiče ipojašnjava um. Vjera nije tvar koju možemo držati uruci ili hodati nogama po njoj. Nego ona postajesnagom našim umovima dok napredujemo u spoznajiBoga i o onome što Bog ima za dati onima koji gavole iznad svega i koji mu nastoje prinijeti brižno,predanu službu. Vjera nam postaje stvarna i opipljivakao bilo koja materijalna tvar—još više; jer ono čegase vjera naša drži vječno je.

164

razdoblje vjernosti Gospodinovoj Riječi o kojoj čini seda naš tekst govori bilo je jedno neke duljine, baš kaošto je ovo Laodicejsko razdoblje u kojem mi živimopokrivalo znatno vrijeme, ali je sada gotovo pri kraju,mi smatramo.

Dugo se je vremena Božju Riječ uzimalo zdravo zagotovo. Prijelaz sa lošijeg razumijevanja na boljerazumijevanje iste došao je postupno. Dva svjedokaBožja, Starog i Novog zavjeta, dugo odjevena ukostrijet mrtvih jezika, postupno su uzašli na nebo,mjesto časti i moći, kao što Sveto Pismo simboličkipredstavlja stvar. (Otkrivenje 11:3­12.) Zatim je došaoopći navještaj da je došlo vrijeme Drugog KristovaDošašća. To se ponekad naziva Wolffov pokret, aponekad Millerov Pokret; jer jedan bijaše vođa ujednom dijelu svijeta, a drugi u drugom dijelu.Amerika je u to vrijeme bila predstavnik za naprednumisao svijeta. Ovaj navještaj Kraljevstva Kristova bioje izuzetan pokret, za koji vjerujemo da se spominje odstrane našeg Gospodina u usporedbi o Deset Djevica,koje su se probudile i pripremile njihove svjetiljke. Alito je bila lažna uzbuna. Zaručnik nije došao.

REŠETANJE KROZ RAZOČARENJE UMILLEROVOM POKRETU

Ovo razočaranje je prouzročilo prosijavanje međuonima koji su ispovijedali da su Božji narod. Neki supostali još više zainteresirani za Bibliju kao RiječBožju, i nisu sumnjali, dok su drugi postali drski iskeptični, i izjavili da je Biblija bila glupa stara knjiga,da svatko tko je obraćao pažnju na ova proročanstvamora biti ćaknut u glavi itd. Dakle, ti se nisu držaliRiječi Božje, već su odbacili njene izjave. Obećanja iproroštva Biblije koja se odnose na Gospodarev Drugidolazak, iako jasna i brojna, napuštena su od stranevećine velikih učitelja. Prema tome, ljudi su znali vrlomalo o Bibliji. Naravno, njihova vjera ne može bitimnogo veća od njihovog znanja.

Kao rezultat toga djelo Millerovog Pokreta bilo jesvojevrsno razdvajanje, kao i između onih koji sudržali Riječ Božju strpljivo i onih koji su izgubili vjeruu Njegovu Riječ. Ta uporna, strpljiva vjera istinskihsvetaca Božjih je ono za što mi mislimo da je ovdjeukazano kao na obdržavanje „riječi o mojojpostojanosti”. Opći čas kušnje, dakle, neće doći nanjih, već na one koji su došli nakon njih—LaodicejskuCrkvu. Filadelfijska Crkva, koja je strpljivo prošlakroz tako teško suđenje njihove vjere, neće bitipodvrgnuta kasnijem testu.

„Čas iskušenja” je došao na nas sada. Ovaj časiskušenja je vrijeme Žetve. U mnogim je aspektimaiskušao Gospodinov narod i dokazao tko je vjeranRiječi Božjoj i koji mu nisu vjerni. Stoga je većinatobožnjih Kršćana svijeta—vjerojatno više od tričetvrtine—izgubila svu vjeru u Bibliju i pala u razne

lažne i obmanjujuće teorije našeg vremena—Evolucija, Viša Kritika,Kršćanska Znanost, Teozofija,Spiritizam, Nova Misao itd. Oni su otpali od vjere, ododanosti Gospodinovoj Riječi. Oni nisu u stanju stajatiu ovom „zlom danu”.

PAD OD VJERE NA NEKO VRIJEME

Kušnje ovog „zlog dana” ne završavaju s Crkvom,„domom Božjim”—iako tamo počinju. Čas iskušenjaimao je „doći na cijeli svijet, da se iskušaju oni kojiprebivaju na zemlji.” Kušnja, suđenje, odvija se međuljudima svakog naroda, osobito u svim dijelovimaNazovikršćanstva. U teškim iskustvima kroz koja sumnogi prošli, oni su bili dovedeni do sumnje u samopostojanje Boga. Oni ne mogu zamisliti Boga koji bidopustio takve strašne nevolje koje su već došle, i kojiće omogućiti još veće nevolje koje misaoni ljudi videda tek dolaze! Ne poznavajući Božji veliki Plan, nevidjevši veličanstveni ishod sadašnjih uvjeta, pozitivnustranu tamnog oblaka koji se sada spušta na cijelisvijet, ljudi će izgubiti svo povjerenje u VrhovnuVladavinu. Jadno čovječanstvo u njihovom neznanju isljepoći nije prosvijetljeno kroz Božju Riječ, nije znaloza nadolazeće Kraljevstvo i metodu kojom će ono bitiuvedeno te svrhu i predmet njegove inauguracije.

Dakle, sadašnja kriza je sigurno vrijeme velikogiskušenja cijelom svijetu. Mnogi od njih sačinjavali sunominalnu Crkvu; i u tom razdoblju testiranja ipotresanja svi crkveni sustavi će se raspasti upotpunosti na komadiće. Babilon će pasti; jer ona nijesposobna ni dostojna stajati u ovaj veliki dan kušnje. Iveliki će biti njezin pad! To će neko vrijeme značitiopće uništenje vjere—pad vjere, mislimo. Čini se da jeto značenje proroštva: „Jer će GOSPOD ustati kao nagori Perazimu, razgnjeviti se kao u Gibeonskoj dolinida bi izvršio djelo svoje, svoje čudno djelo i ostvariosvoj posao, svoj čudni posao.” (Iza. 28:21) Oni kojinisu razumjeli, ne poslušavši Riječ, bit će potpunouznemireni.

FILADELFIJSKA CRKVA POŠTEĐENA

Što se tiče Filadelfijske faze Crkve i njihovogspasenja od časa kušnje, mislimo da je Gospodinmožda mislio da će neki iz Crkve te epohe živjeti usadašnjem razdoblju i da neće biti podvrgnutiposebnim kušnjama ovog časa. Na primjer, mislimo navrlo dobrog starog gospodina, koji je bio okodevedeset godina u vrijeme koje smo spomenuli. Bioje pastor Crkve. Činilo se da je primio sadašnju istinus velikom količinom radosti i govorio je o njoj smnogo žara. Ali bio je okružen s toliko mnogoprotivljenja kod kuće, i u crkvi za koju je bio vezankao službenik, da nije mogao vjerovati svommentalnom sudu. Očito je pomislio: „Ja sam okodevedeset godina. Ne mogu vjerovati pouzdanosti

165

IVAN Ljubljeni Apostol Isusov je napisao: “Bog jesvjetlo, i nema nikakve tame u njemu.” Ova govornafigura prožima cijelu Bibliju. Svugdje svjetlo stoji zaIstinu, za pravednost; i tama predstavlja pogrešku,praznovjerje, grijeh. Naš Gospodin Isus budući je biou punoj harmoniji s Ocem, bio je Svjetlo svijeta. U tuje svrhu On došao na svijet. Jedan od naslova koje jepreuzeo bio je „Svjetlo svijeta”. (Ivan 8:12.) Iako jebio u svijetu, svijet ga nije poznavao. Voljeli su tamuumjesto svjetla, jer su njihova djela bila zla.

Apostol Pavao objašnjava da tama svijeta dolaziizravno ili neizravno od Protivnika. On kaže da je“bog ovoga svijeta zaslijepio nevjerničke umove.”Onda nam nastavlja govoriti zašto je to tako. Sotona točini “da im ne zasvijetli svjetlo slavnog evanđeljaKristovog, koji je slika Božja,” da im ne zasvjetli usrcu. Kako bi držao čovječanstvo podalje od Boga,Sotona je stavio svjetlo za tamu i tamu za svjetlo. Toje u velikoj mjeri kroz dobre ljude, koje je Sotona višeili manje koristio, u neznanju s njihove strane, kaosvoje alate. Zapravo, tama je veoma grozna u svijetu, asvjetlo vidi samo nekolicina. Tako apostol moli zaCrkvu da oči njihovog razumijevanja buduprosvijetljene, što ukazuje da oči čak i posvećenogBožjeg naroda nisu u potpunosti prosvijetljene, nisu upotpunosti otvorene. Moli se za to kako bi oni moglibiti u stanju shvatiti što je dužina, širina, visina idubina Božje ljubavi, Kristova ljubav, koja nadilazisvako razumijevanje.

Vidimo, dakle, da vidjeti Boga—vidjeti Istinu,spoznati duboke stvari Božje—znači imati veomaslavno shvaćanje Svemogućeg, Njegovog karaktera iNjegovog Plana. Vidimo da nas Protivnik pokušavazadržati u mraku i da Bog to dopušta nekovrijeme—dopušta neznanje, praznovjerje, grijeh,tamu, koja obavija čovječanstvo. Ali oni koji uče oSpasitelju koje je Bog dao, koji su se stavili u Njegoveruke, koji proučavaju Božju Riječ, i tako se boreprotiv tame pogreške, praznovjerja i slabosti, njihoveim se oči otvaraju šire. Dok to čine, postaju jačegkaraktera. Dakle, postoji dobra svrha kojoj su te bitke

poslužile. Mi trebamo, dakle, održavati dobru borbuprotiv grijeha i protiv sebičnosti.

PRIJENOS IZ TAME U SVJETLO

Može se postaviti pitanje kako prelazimo iz jednograzreda u drugi, kako smo promijenjeni od toga dabudemo djeca tame u djecu svjetla. Nekad smo bili urazredu tame. Jednom smo bili u neznanju inerazumijevanju Boga—u nevjeri. Bili smo zbunjeni stminom Mračnog Doba. Ali sada uživamo u svjetlu.Nitko od nas još nema puno svjetlo, ali neki rastu bržeod drugih u milosti, u znanju i ljubavi. Nakon našegzačeća Duha napredujemo u razvoju plodova Duha;preobraženi smo u umu i konačno usavršeni u Prvomuskrsnuću.

Ovaj prijenos iz tame u svjetlo, dakle, postiže se naviše ili manje postupan način. Prva stvar koja nam jetrebala bila je spoznaja—imati određenu mjeru, nekiuvid u svjetlo. Dakle, ako smo bili dovoljno sretni daimamo, kao tjelesni muškarci i žene, neki uvid u Božjudobrotu, neko logično shvaćanje o tome što je Istina išto je laž, što je razumno i što je nerazumno—u tojmjeri smo bili favorizirani u našem rođenju. Gospodinnagovještava da nisu svi pozvani, nisu svi privučeni.(Ivan 6:37,44; 1. Kor. 1:26­29.) Imati ovu mjerusvjetla prije nego što se posvetimo Bogu po Kristuukazuje da su nas okolnosti favorizirale; ili suokolnosti našeg rođenja ili naših života bile povoljneza nas. Pod tim povoljnim utjecajima naše oči su uodređenoj mjeri bile otvorene; i postali smo svespremniji žrtvovati sve kako bismo stekli svjetlo.

Ali ako nismo ispravnog stava, kada dobijemomalo svjetla, radije ćemo se vratiti u tamu umjesto dahodamo u svjetlu i da imamo teškoće i kušnje koje ćedonijeti odanost svjetlu. Da bismo bili dostojni višesvjetla, moramo imati karakter koji će slijediti svjetlokako ga vidi. “Hoće li tko ići za mnom,” rekao jeGospodar, “neka se odrekne samoga sebe i uzme svojkriž i neka me slijedi”—neka se odrekne svoje volje,odrekne se sebe, umre za sebe i potpuno se preda uruke Gospodnje.

SLUGE SMO ONOGA KOME SLUŽIMO„Jer ste nekad [jednom]bili tama, ali sada ste svjetlo u Gospodinu: hodite kao djeca svjetla.” Efež. 5:8

vlastite prosudbe. Čak i ako odem na ulicu treba minetko da mi uzme ruku, ili ja njihovu, da ne naletim nanešto. Da sam siguran da je to Gospodinova volja, biobih voljan izdržati bilo kakvu količinu oprečnosti. Alinisam siguran.”

Ponekad smo razmišljali da je taj stari gospodinmožda predstavnik veće klase, i imamo znatno žaljenjeprema njemu jer nije bio u stanju zauzeti stav i izaći izBabilona. Ovaj biblijski tekst kojeg razmatramo

prilično je utješio naš um u odnosu na njega i drugepoput njega. Činilo se da su se pokazali odaniGospodinovoj Riječi i vjerni u mjeri u kojoj su imnjihove sposobnosti omogućile da razumiju. Vjerojatnobilo koji od tih koji pređu u vrijeme žetve ne bi seračunali da su u od razdoblja žetve. Nismo, naravno,sigurni u to. Znamo samo da je Gospodin obećaoonima iz Filadelfijskog razdoblja da će biti pošteđenikušnji sada na Laodicejskoj fazi Crkve i svijeta.

166

ISTINU bi uvijek trebali govoriti ponizno, alineustrašivo. Kršćanin ne smije govoriti ništa osimIstine. Ako ispovijeda da je službenik Evanđelja kadaIstina dođe do njega, on ne smije nastavitipropovijedati pogrešku samo zato što skupština kojaga zapošljava ne želi Istinu. Oni koji su svjetovni napropovjedaonici ne bi imali grižnju savjesti. On bizaključio: „Dajem ovim ljudima ono što žele. Plaćajumi plaću, i to je čisto poslovni projekt.” Svjetovni kojisebe naziva Kristovim službenikom zauzimao bi ovo

stajalište jer nikada nije primio Duh, stav,Istine—Sveti Duh začeća.

Ali onaj koji prima Istinu u ljubavi prema njoj, kojiupija njen duh, rekao bi: „Sada vidim da su mnogestvari koje godinama propovijedam štetne, sramotneBogu, lažno predstavljajući njegov karakter, i donekle,barem, odvraća ljude od Istine. To je upravo suprotnood onoga što želim učiniti. Ne mogu više dijelitipogrešku. Ja nisam ambasador denominacije ilizajednice, ja sam ambasador Boga. Ja nisam sluga ove

“DJECA SVJETLA” TREBAJU BITIPROKUŠANA

Za one koji vide, ali slabo, ovo je veliki ugovor. Alioni koji vole pravednost i mrze bezakonje do krajnostislijedit će svjetlo bez obzira na cijenu. Gospodin jemilostiv za njih; i kada mu se posvećuju, podnjegovim uvjetima, on im daje začeće Duha Svetoga.Ovo je početak novog priljeva svjetla; jer naravančovjek ne može primiti duboke stvari Božje, jer suduhovno razlučivane. Samo ih duhovni može shvatiti.(1. Kor. 2:9­14) Tada apostol nastavlja govoriti da mi,Crkva, možemo razumjeti te stvari, da, duboke stvariBožje, jer smo začeti od Boga, rzačeti kao Novastvorenja, za novu narav. Ne razumijemo ih sve odsamog početka, ali sve više i više nam se otkrivaju doknapredujemo na uskom putu. Ovo duhovnorazumijevanje je vodeće svjetlo, nadahnućepravednosti; stvara entuzijazam za pravednost. Takopostajemo djeca svjetla.

Nakon što smo jednom postali djeca svjetla, postojetestiranja, kušanja, za nas za proći. Gospodin Isus namkaže da ako budemo vjerni svjetlu moramo dopustiti današe svjetlo tako sjaji kako bismo obznanili hvale našegOca na Nebu. On nas upozorava da mnogi neće cijenitinaša dobra djela, već će govoriti svakovrsno zlo protivnas lažno, zbog njegovog imena. On nas uvjerava dadjeca tame mrze djecu svjetla; no, on upozorava da se utim iskustvima “radujemo i budemo silno sretni; jervelika je nagrada naša na nebu.” Takav je osjećaj djecesvjetla da će se radovati čak i u progonima i nevoljama.Dok puštaju svjetlo, Istinu, da zasja, pogreška će seočitovati onima pravog razumijevanja i plemenitogsrca. Djeca tame, pogreške, bit će ljuta na nas što smopokazali pogrešku u kojoj su ukorijenjena i progonit ćenas kao što su činili Gospodaru.

ZAVRŠNI ISPIT CRKVE

Razumno je očekivati da će doći vrijeme kada će seprema svima koji su vjerni Gospodinu odnositi na istinačin kao što je bilo s našim Gospodinom. Doista, već

dolazi. Moramo se pojedinačno obući u cijeli oklopsvjetla, da se možemo oduprijeti bilo kakvom progonukoji nam dolazi od zaslijepljenih sljedbenikaProtivnika. Ne mora nužno slijediti da su instrumentiSotone ubojice i nasilnici. Kada se osvrnemo na PrvoGospodinovo Došašće, vidimo da su oni koje jeProtivnik najuspješnije koristio protiv našegGospodina Isusa bili glavni religionisti, književnici,farizeji, teolozi židovskog zakona—ispovijedateljiBožji i vođe Njegovog naroda. “Sluge ste onoga komuse pokoravate,” rekao je Gospodin. Oni, dakle, koji suprinosili službu u smislu progona Gospodara, ikonačno ga razapeli, bili su sluge Sotone, bez obziračiji su sluge mislili da jesu.

Ali ne smijemo misliti da će oni zbog toga bitiosuđeni na vječno mučenje. Trebamo imati na umu,također, da su oni bili sluge Sotone djelomično zbogneznanja. Kao što je Apostol Petar rekao Židovima naDan Pedesetnice: “A sada, braćo, znam da ste toučinili iz neznanja, kao i vaši glavari.” Sv. Pavaotakođer svjedoči o toj činjenici, govoreći: “jer da su jeupoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.” Učinili suto jer su bili zaslijepljeni sluge Sotone, iako da sunjihova srca bila istinita i ponizna, mogli bi vidjeti,kao vjerni “ostatak” Izraelov– “pravi Izraelci.” Židovikoji su razapeli Isusa otišli su u užasno vrijemenevolje; ali uskoro, vjerujemo, oni će “gledat će naonoga [očima vjere] koga su proboli; i tugovat će zanjim kao kad netko tuguje nad jedincem svojim, i bitće u gorčini kao onaj koji je u gorčini zbogprvorođenca svoga,” i Bog “će izlit na na njih duhmilosti i molitava.” (Zah. 12:9,10)

I tako vjerojatno danas postoje stvarno dobri ljudikoji su sluge Sotone i da to ne znaju. Ako bilo kojiznaju, a ipak čine takva zla djela, čini se da će imativrlo ozbiljan račun za podmirenje. Samo Bog znakrivnju svakog od njih. Njihovo prosvjetljenje takođerje blizu, a velika će biti zbunjenost lica onih koji su,zbog nevjernosti, bili oruđe Protivnika da progoni,ponižava i muči pravu djecu Božju, koja su vjernonaviještala Istinu kao što je u Kristu Isusu.

KAKO OBJAVLJIVATI ISTINU„Nego govoreći istinu u ljubavi, u svemu uzrastimo u njega koji je Glava, to jest Krista.” Efež. 4:15

167

skupštine, već sluga Gospodnji. Ako još uvijekpropovijedam pogrešku nakon što sam uvidio Istinu,bio bih kriv pred Bogom.”

ČAST BITI VELEPOSLANICIMA

Takav vjerni sluga Božji će svojimbeskompromisnim stavom izgubiti svoj položaj i svojučast među ljudima. No, sve to se ne treba uzeti u obzir;jer će umjesto toga steći naklonost i blagoslovGospodnji. Veliki je Apostol izjavio da je smatrao svegubitkom i smećem, kako bi mogao osvojiti Krista i„naći se u njemu”—kako bi mogao steći mjesto uvječnom Mesijinom Kraljevstvu. Oni koji uspiju takopostupati na taj način će osvojiti „biser velikevrijednosti.” Dakle, govoriti o Istini apsolutno jeneophodno za život Kršćanina. Istina Božje Riječi trebabiti ugrađena iznad svega u srce Božjeg djeteta i trebaobi smatrati blagoslovljenom povlasticom govoriti je.

Naša moć govora, komuniciranja naših mislidrugima, najveća je moć koju posjedujemo—najdalekosežnija. To je moćan faktor za bilo dobro ilizlo, za bilo istinu ili pogrešku. Prilika da govorimoIstinu, priznati Krista pred ljudima, bilo javno iliprivatno, velika je povlastica. Da bi bio sluga koji jezadovoljan Gospodinu, onaj kojega On možeučinkovito koristiti, mora govoriti Istinu u ljubavi.Kada je netko upravo ušao u Božju obitelj, manje bi semoglo razumno očekivati od njega nego nakon što jebio neko vrijeme u obitelji. Mi, kao Božja draga djeca,rastemo u ličnost našeg dragog Starijeg Brata, našegUzora, naše Glave. Trebamo „rasti u Njega u svemu.”Trebamo prepoznati da je on Glava Crkve; i da akoželimo biti članovi Njegovog Tijela u slavi, moramobiti razvijeni. Trebamo donijeti plod Duha Svetoga,kako bismo mogli biti kvalificirani imati udjela ubudućnosti u tom veličanstvenom Kraljevstvu koje ćeblagosloviti svijet.

„IZRIČAJ PRODUBLJUJE DOJAM”

Trebamo koristiti svoju funkciju kaoveleposlanici—trebamo obznanjivati hvale Onoga kojinas je pozvao iz tame u Njegovo čudesno svjetlo. Igovoreći poruku Njegove Milosti duhovno ćemo rasti.„Onaj tko napaja i sam će se napojiti.” Doknaviještamo Istinu od iskrenog, iskrenog, brižnog srca,sami ćemo postati puni toga. „Ima onih koji rasipaju, aipak napreduju; a ima onih što uskraćuju više nego jeprikladno, no idu ka siromaštvu” ­ mršavosti duše.Dok dajemo drugima, naša vlastita riznica blagoslovaje povećana. Mi trebamo razvijati iz dana u dan ovukvalitetu ljubavi. Zašto je tomu tako? Zato što će nasto učiniti poput Boga, a to je jedina stvar koju trebaželjeti—jedino što je potrebno.

Naš Bog ima druge slavne osobine osim Ljubavi,ali ova osobina je posebno prevladavajuća, vodeća

kvaliteta Njegovog karaktera. Božja pravda surađuje sNjegovom Ljubavlju. I Njegova Mudrost ne bipokušala izvršiti nikakve planove koje njegova Ljubavne bi odobrila. Dakle, kako rastemo, ova kvalitetaljubavi treba bi biti sve više očitijom. Moramo sepobrinuti da su naše riječi brižne, ljubazne, nježne.Trebamo obuzdati svaku tendenciju samoveličanja ilipokazivanja u pričanju o Božjem velikog Planudrugima. Držimo se podalje od očiju drugih, da seljepota Istine vidi. Naš način predstavljanja Porukedrugima ima mnogo veze sa njenom učinkovitošću.Govoreći istinu u ljubavi, ne samo da ćemo ostvaritimnogo više za druge, već će Poruka također biti višeutisnuta u naš vlastiti um.

Tko cijeni ove stvari od Boga, i zatim govori uljubavi i iskrenosti, primit će blagoslov u svom srcu iumu, a Istina će postati jasnija i slađa. Pomažućidrugima on će pomagati sebi. Tako različite značajkeBožjeg nauma postaju mnogo čvršće utisnute unjegovom umu.

TJELESNA SVOJSTVA KOJA TREBAOBUZDATI

U slučajevima jačih karaktera koji dolaze u Krista,vidimo posebnu potrebu za budnosti u navještanjuIstine. Oni koji prirodno nemaju borbenost ne bi biliskloni vršiti snažan pritisak u odnosu na druge u vezi snjihovim predstavljanjem Istine. Ako im se čini danjihova Poruka nije naišla na povoljan prijem,vjerojatno je da će oni misliti, Oni ne vole čuti ono štoimam za reći; Tako da neću više pričati o toj temi. Onimogu biti previše lako obeshrabreni. Ali oni koji imajuviše sile, ili borbenosti, mogu očitovati taj stav kroznačin na koji predstavljaju Istinu. Oni su skloni bitipreviše snažni—predstaviti stvar kao obvezu.

Ali mi moramo zapamtiti da to sada nije obveznastvar. To je sada poziv, a osmišljen je samo za krotke,poučljive. Sila će biti potrebna i korištena, i to uskoro.Oni koji sada imaju sluha za slušanje trebaju samoriječ upute i savjeta. Oni koje treba siliti nisu oni kojeGospodin sada traži. Ako bilo koji od Gospodinovihveleposlanika nastoji pretrpati Porukom druge, to ćepobuditi protivljenje i izgubiti će svoju moć. Stoga našKralj ne bi bio tako dobro poslužen, i stoga ne bi biotoliko zadovoljan.

Drugi od Gospodnjeg naroda mogu imati velikesamouvjerenost. Oni mogu imati ponos i mogu željetipokazati svoje sposobnosti u jeziku, ili svoje vještineu rukovanju Svetim Pismom. Oni bi mogli datiPoruku s idejom da u drugima pobude misao:„Pogledajte koliko on zna—on je majstor u rukovanjuBiblijom!” Čini se da samouvjerenost predstavljaprilično podmuklu kušnju mnogima. Ta sklonost tijelamora biti vrlo pažljivo promatrana i pokorena, ili ćeuništiti korisnost Kršćanina i uvelike ometati njegov

168

MAJKA EVA nije imala položaj pred Bogom osimkao dio Adamovog tijela, jer je bila uzeta iz njegovestrane. Razumijemo da to predstavlja da Crkva nemapoložaj pred Bogom od sebe, da bitajproizvelazahtijevalo je žrtvu Isusa, njenog Gospodina. Drugimriječima, ona je došla iz Njegove strane. Drugi Adamje Nebeski Gospodin—Prvorođenac od mrtvih, Onajkoji Opravdava, Životodavac svijetu. Tijekom ovogEvanđeoskog doba, Bogizabire Crkvu da budeKristova Nevjesta, i ona je bila u procesu razvoja. KaoNevjesta, Jaganjčeva žena, ona se može smatratidrugom Evom;a njezino djelo treba biti tijekomnadolazećeg Doba, majčinstvo ili briga za Adamovurasu, ponovno začetu od „Gospodina s Neba,” DrugogAdama. (1 Kor 15:45­47.)

Cijela slika nam pokazuje da je odgovornostpada bila u Adamu. Sv. Pavao ističe da je MajkaEva bila ta koja je bila prevarena i bila je prva uprijestupu, ali također ističe da je kroz Adamovneposluh grijeh ušao u svijet; i tako je smrt prešlana sve ljude, „jer svi sagriješiše” (Rimljanima5,12)—pokazujući učinak Adamovog pada nanjegovo potomstvo kroz nasljedstvo. Kao što je„plaća grijeha smrt,” i budući je grijeh koji je doniosmrt bio Adamov grijeh, a ne Evin grijeh, iz togaslijedi da će otkupljenje biti ono koje odgovaraAdamu, a ne ono što odgovara Evi.

TIJELO ŽRTVE

Kada čitamo: „nego si mi tijelo pripravio,” kaožrtvu, ne trebamo to razumjeti kako to označavaCrkvu, Tijelo Kristovo, pripremljeno za žrtvu. Tijelopripremljeno za žrtvu bilo je Isusovo ljudsko tijelo.Bila je pripremljeno u smislu da mu je to biločudesno pribavljeno, i bilo je sveto, nedužno,neokaljano, odvojeno od grešnika. Samo je Isus imaopripremljenotakvo tijelo za Njega. Crkva nema takvotijelo.

Naš Gospodin Isus bio je određen od Boga zaSvećenika po Redu Melkisedekovu; ali žrtveno On jebio Aronov antitip, i najprije je trebao prinijeti sebe, azatim prihvatiti svoje učenike, opravdati ih svojomžrtvom, u zatim ih učiniti članovima, ili dijelovima,svoje žrtve.Očito je da je u tipu samo veliki svećenikbio zaređen ponuditi prinos za grijeha Dana Pomirenja.Nitko od podsvećenika nije imao takvo pravo. Dakle,nitko od antitipičnih podsvećenika, Kristovihsljedbenika, nisu sposobni ponuditi se. Sve štomožemo učiniti jest predstaviti se našem Otkupitelju,koji nas opravdava—posvećenje naših života u smrt.On nas prihvaća, uračuna nam svoju zaslugui broji naskao članove svojeg fizičkog tijela; a zatim svojimSvetim Duhom, po Kristu, Bog djeluje u nama „htjeti idjelovati prema njegovu dobrom zadovoljstvu,” a to jeda izvršimodjelo samožrtvovanja sve do smrti. Ali svoto vrijeme Crkva nije žrtvovana kao što je bio Velikisvećenik, niti je predstavljena Ocu u naše ime. Očevopostupanje je samo s našim Zagovornikom, a mi smoprihvaćeni samo zato što smo Njegovi.

Sve je to prikazano u tipuprinosa za grijeh DanaPomirenja. Veliki svećenik je prvo prinio junca, kaosvoju vlastitu žrtvu—predstavljajući samoga sebe.Tada je veliki svećenik, a ne podsvećenici, nakon togaponudio Gospodinovog jarca—jednog jarca, nemnogo jaraca. Ovaj jarac je prinešen, ne kao žrtvapodsvećenika, već kao žrtva velikog svećenika. Takoje u antitipu. Naše posvećenje prihvatljivo je Ocusamo zbog Isusove zasluge koja nam je pripisana kaoNjegovim udovima kada nas usvoji kao dio Svogavlastitog tijela.

To je odgovor na pitanje. Ne možemo učiniti ovustvar jasnijom nego što smo učinili, što je isto upravoono što smo pokušali reći o ovoj temi u STUDIJAMA

SVETOG PISMA i u STRAŽARSKOJ KULI. Potičemo sve namolitvu da se um Gospodnji može razumjeti i da vimožete imati blagoslov.

PITANJE.—Ako je kazna za svu pravednu krvprolivenu od Abelovog vremena pa do vremena našegGospodina došla na Židove 70. A.D., kako možemoobjasniti kažnjavanja kroz koja su oni prošli tijekomcijelog Evanđeoskog Doba?

ODGOVOR.—Mi svakako znamo da su Židovirekli u vrijeme smrti našeg Gospodina od njihovihruku: „Njegova krv je na nama i na našoj djeci.” Onine samo da su bili spremni osobno snositi odgovornostza Isusovu smrt, već su izrazili želju da to nosi i

IZRAELSKIH „SEDAM VREMENA” KAZNE BLAGOSLOV

rast. Neki prirodno vole biti u centru pažnje, dok sudrugi jednako željni biti van nje. Jedan bi se moraoprisiliti da govori Istinu u javnosti kao veleposlanik,dok bi se drugi trebao donekle obuzdati. Jedino štopotonji može učini je naučiti govoriti Istinu u ljubavi i

poniznosti—govoriti je iz ljubavi prema Bogu iljubavi prema braći. Plan Vjekova je Božji Plan.Nemamo se čime hvaliti. Stoga bismo trebalipredstaviti taj Plan u krotkosti, nježnosti, bratskojdobroti i ljubavi.

NAŠ POLOŽAJ JEDINO U KRISTU„Nego si mi tijelo pripravio.” Hebr. 10:5

169

njihovo potomstvo. Bez sumnje Bog je, sa svojimpredznanjem o tome što će ovaj narod učiniti, kao i uodnosu na opće stanje njihovog srca, od početkaplanirao svojih „Sedam vremena” nemilosti. To jeprouzročio da Mojsije zabilježi u knjizi Levitskizakonik (26:18­45). Bog je tamo izjavio da ako seIzraelci ne pokaju za svoje prijestupe protiv svojegSaveza, i ako ih njegove ponovljene kazni nereformiraju, on će navesti na njih „Sedam vremena”kazne i discipline.

U Biblijskoj kronologiji „Vrijeme” je simboličnagodina. Prema židovskom računanju svaka godinasastoji se od 360 dana; stoga kada se koristi simboličkisvaka godina bi značila 360 godina, a sedam takvihsimboličkih godina će biti razdoblje od 2520doslovnih godina. Tih Sedam vremena, ili sedamsimboličkih godina, počelo je 606. pr. Kr. Prilikomuništenja Jeruzalema i odvođenja cijele nacije uBabilon, u vrijeme kada je prorečenih 70 godinaopustošenja zemlje počelo (Jer. 25:8­12; 2. Ljet.36:14­22), i nastavilo se sve od tada, mi razuijemo, ilido oko prošlog 21 Rujna ove godine.

Tijekom ovog dugog razdoblja nevolje nadIzraelom, Gospodin je poganima dao priliku da pokažušto mogu učiniti po pitanju svjetske vladavine. Bog jeizjavio da će se tijekom ovih „Vremena” ophoditi vrlorazličito sa Svojim savezničkim narodom od Svojegprethodnog ophođenja. Djelovao bi protiv njih iraspršio ih među pogane (narode); i oni bi trebali bitipod dominacijom neprijatelja svojih, itd. To je pitanjepovijesti da su Židovi doista od tada bili potlačeni odstrane drugih naroda, „bez kralja”, u punom skladu sonim što je predvidio Gospodin. Ovo iskustvo bilo jepovoljno za Izrael, kao i nepovoljno. To nije bila samokažnjavanje za njihove grijehe. To je bilo iskustvo kojeim je Gospodin dao za njihovo dobro.

„PRIJE SVOGA STRADANJA ZASTRANIOSAM”

Tijekom tih „Sedam vremena”, Židovi su imaliteške nevolje i disciplinu. Sav Božji narod, svakogdoba, su trebali kaznu za njihovu korekciju i razvoj,neki više, a neki manje. Bog kaže Duhovnom Izraelu:„Jer koji je to sin kojega otac ne odgajakažnjavanjem? Ako li ste bez odgojnog kažnjavanja,koje su svi sudionici, onda ste kopilad [lažni], a nesinovi.” (Hebr. 12:8) I tako je bilo sa Domom slugu,Prirodnim Izraelom. Zato što su oni bili BožjiSaveznički narod, zato se On bavio s njima; i On im jestvarno dao, tijekom tih 2520 godina, iskustva koja ćese pokazati povoljnima za one od njih koji će bitinaklonjeni raditi ispravno. Ta gorka iskustva pokazalasu se toliko povoljnima da su, kada je Isus došao, oni,kao narod, bili najsvetiji na svijetu; i u to vrijeme onisu pretrpjeli samo mali dio tih „Sedam vremena.”

Stoga nalazimo da je propovijedanje Evanđelja odstrane našeg Gospodina i Njegovih Apostola pronašlooko petsto Židova spremnih vjerovati i prihvatiti Isusakao Mesiju. I ubrzo nakon toga, odmah nakonPedesetnice, bilo je dosta tisuća koji su vjerovali. Tosu, kako nam je rečeno, doista bili Izraelci u kojimanije bilo podmuklosti. Vrlo je zapanjujuće da je uIzraelu postojao tako velik broj koji je bio spremanprimiti Mesiju. To ne bi bio slučaj da nisu prolazilikroz disciplinska iskustva. Ta su iskustva bila takvakoja bi ih držala odvojenima od pogana, spriječila dase miješaju s bilo kojim narodom zemlje.

Da su Židovi napredovali pod raznimvladama—Babilonom, Medo­Perzijom, Grčkom iRimom—možda su se mogli pomiješati s tim drugimnarodima i potpuno prestali biti Židovi. Isto vrijedi iza njihovo potomstvo od njihovog nacionalnogsvrgavanja pod Titom, A.D. 70. U Božjoj providnostiŽidovi su nastavili imati takve nevolje tijekom ovogEvanđeoskog Doba da su ih držali odvojene od ostatkasvijeta; i tako su njihovi umovi bili čuvani tom stanjuponiznosti u kojem će biti najbolje pripremljeni zaGospodinovu službu kada će doći vrijeme potpuneobnove njihove u korist.

Naša misao je da kada stigne pravo vrijeme Izraelciće biti spremniji za Kraljevstvo nego bilo koja druganacija. Nevolje kroz koje su prošli, njihova poslušnostZakonu itd., pripremit će ih za Kraljevstvo. Stoga nesmatramo ovo dugo razdoblje njihove patnje i nevoljesamo kao nevolju, kaznom.

Za njihovo krajnje dobro Židovi su trebali bitigaženi od pogana do pune mjere poganske dominacije.

PONOVNO OKUPLJANJE IZRAELA

Sv. Pavao nam kaže da čim Evanđeoska Crkvabude dovršena, Božja milost će se vratitiŽidovima—vratiti se u punom smislu. „Jer se Izraeludogodila djelomična sljepoća dok ne uđe puninaPogana [puni predodređen broj Crkve koji će bitisabrani od poganskih naroda]. I tako će sav Izrael bitispašen, kao što je zapisano: „Sa Siona [proslavljenaEvanđeoska Crkva, duhovni Sion] će doći Osloboditelj[Krist, glava i tijelo, Isus i njegova Nevjesta], iotkloniti bezbožnost od Jakova [Prirodni Izrael]. Jerovo je moj savez s njima, kad oduzmem grijehenjihove.” (Rim. 11:1­33)

Gospodin je namijeravao oduzeti svegrijehe—grijehe Izraelove, grijehe onih koji su trebalitvoriti Evanđeosku Crkvu i grijehe cijelog svijeta.Zbog toga se Krist očitovao, zbog toga je On umro.Ovo oproštenje, ili odriješenje grijeha cijelog svijeta,napredovat će kako će svatko prepoznati nebeski daroprosta i pokoriti se Vladavini.

Ortodoksni Židovi, oni koji se još uvijek drženaučavanja Zakona i proroka, i imaju vjeru u Boga, bit

170

će prvi koji će primiti blagoslove Novog doba. „Premaevanđelju, oni su neprijatelji radi vas [Crkve], aliprema izboru [prirodnom izboru] oni su ljubimci zbogočeva.” Dakle, ovo stanje nevolje u kojem su Židovibili tijekom Evanđeoskog Doba, uz svrgavanjenjihovog naroda 70. bilo je zaista naklonost od Boga.Sve nevolje kroz koje je ovaj narod prošao tijekomsvih „Sedam Vremena” kažnjavanja konačno će sepokazati u njihovoj prednosti, pripremajući ih zablagoslove Mesijinog kraljevstva. Crkva će biti prva uKraljevstvu, Prirodni Izrael s Drevnim Dostojnicimana čelu će biti drugi. Nakon toga svi narodi će doći uBožansku naklonost i blagoslov, postajući članoviIzraela. Svi će biti blagoslovljeni kroz našegGospodina i Spasitelja Isusa Krista.

____________________

„VRATA” JOŠ UVIJEK VJEROJATNO NISUZATVORENA

Pitanje.—Ima li kakvih izgleda za nekoga tko seposvećuje u ovom trenutku da bude od razreda„Nevjest,” ili je Poziv sada prestao?

Odgovor.—Mi pravimo razliku između krajajavnog Poziva i zatvaranja vrata. Razumijemo da jejavni Poziv završio kada je bio pozvan dovoljan broj iprihvatio poziv—1881. No, od tih pozvanih i

prihvaćenih još uvijek ih je trebalo testirati. Samo onikoji ostanu odani do kraja konačno će se računati kaopobjednici. Drugi, ne dokazujući u potpunosti da suodani svom Savezu u svakodnevnom životu, svremenom će biti odbačeni s popisa, što bi značilo danisu trčali vjerno. To bi stalno bilo uzrokomupražnjavanja mjesta koja je trebalo popuniti. No,takvo popunjavanje slobodnih mjesta ne bi zahtijevalonovi Poziv, već samo dozvolu za ulazak jednogumjesto onog koji je izašao.

Naše razmišljanje je da veliki broj onih koji suposvetili prije 1881 nije uspio „napraviti dobro.” Našaje misao da ste još uvijek u vremenu da napravite vašeposvećenje, sa svakim razlogom nadajući se da ćeteučiniti vaš poziv i izbor sigurnima revnom vjernošću užrtvovanju zemaljskih interesa u korist Nebeskih.

U svakom slučaju, najrazumnija stvar za bilo koga odnas učiniti bila bi da se u potpunosti predamoGospodinu, čim shvatimo našu nesavršenost iGospodinovu dostatnost. Trebalo bi nam biti drago da gaimamo kao našeg skrbnika, bez obzira na nagradu kojubi nam dao. Trebamo biti sigurni da će tako velik ivelikodušan kralj kao što je Bog dati dobre darove svimakoji su Njegovi. Drugim riječima, nakon što se Malostado dovrši, Gospodin će rado blagosloviti na neki druginačin druge koji imaju duh poslušnosti i žrtve.

KAO ODGOVOR NA MOLITVU kralja Salomona zamudrost, Bog mu je obećao mudrost i bogatstvo koje ćega učiniti svjetski poznatim. Do sredine njegovevladavine kralj Salomon je postigao čuda za svojunaciju. Njegova slava se proširila na svaku zemlju. Bioje poznat kao mudri kralj, miroljubiv kralj, bogati kralj.

Možemo pretpostaviti da je posjet Kraljice Šebekralju Salomonu bio oko sredine njegove vladavine—nakon što je očitovao svoju mudrost dvadeset godina.Ona je došla, pretpostavljalo se, putujući nekih 2,414 km,s prilično velikom pratnjom slugu i deva, te s vrijednimdarovima, zlatom i arapskim parfemima. Naša lekcijadaje kraljičinu izjavu o njenom cilju dolaska vidjeti kraljaSalomona, i kako je pronašla činjenice da su više negodvostruko od svih njezinih očekivanja i svih priča koje suispričane što se tiče mudrosti i bogatstva kralja Salomonai prosperitet njegovog kraljevstva.

SALAMONOVAČUDESA

Hram Gospodnji, materijale kojega je njegov otacDavid pripremio za njega godinama ranije, bio je jedno

od prvih čuda vladavine kralja Salomona. Njegovaljepota i cijena kao vjerske građevine bili su svjetskočudo. Tada su kraljeva palača i hodnik, ili uspon koji jevodio iz njegove kuće u hram, bili čudesni za tovrijeme, i doista za bilo koje vrijeme sve dok se čudainženjerstva i arhitekture nisu iznijela tijekom prošlogstoljeća, što je navedeno u Bibliji kao razdoblje Božjepripreme za Mesijino kraljevstvo—Nahum 2:3.

Još jedan veliki inženjerski podvig kralja Salomonazvao se Salomonovi Bazeni—sustav opskrbe vodom zasvoj glavni grad, Jeruzalem. Ovi bazeni su bili povezanipokrivenim akvaduktima, prvim poznatim u povijesti.Osim toga, on je izgradio uporišta ili tvrđave u cijelomsvom kraljevstvu, za svoju obranu od osvajača. Nadalje,proširio je granice svojeg kraljevstva do punih granicakoje je Gospodin prorokovao davno prije. (Postanak15:18.) To je dovelo njegovo kraljevstvo do morskeobale. U blizini Jope (Jaffa) imao je luku za brodove,koja je sada potpuno odsječena od mora, i, nakon što jepostupno bila ispunjena zemljom, postala je prekrasanvoćnjak narandži.

KRALJICA IZ ŠEBE POSJEĆUJE SALAMUNA—1. KOLOVOZ—1. KRALJ 10:1­10,13—

POZNATI KRALJ SALAMUN—UGLEDNI POSJETITELJ—SALAMUNOVI VELIKI INŽENJERSKI IARHITEKTONSKI PODVIZI—NJEGOVA KNJIŽEVNA POSTIGNUĆA—„POLOVICA NIJE BILAREČENA”—„OVDJE JE VEĆI OD SALAMUNA”—BOGATSTVA BOŽANSKE NAKLONOSTI.

„Jer mudrost je bolja od rubina.” (Izreke 8:11)

171

No, njegova najveća ulazna luka bila je u graduTiru—ne u njegovoj domeni vlasti. Poslovao je prekokralja Tira; i ujedinjeni njihove su brodovi prešli Crvenomore, Mediteran, itd., donoseći trgovinu iz svih dijelovasvijeta, i nudeći dobre pogodnosti za uvoz robe koja nijebila proizvedena u Palestini. Posredstvom toga je kraljSalomon postao toliko bogat da su figurativno rečenoplemeniti metali postali česti kao kamenje u Jeruzalemu.

KRALJEVSKI POSJETITELJ

Zaposlen s tim pothvatima, i u srcu odan bogu,Salomonova vladavina, u vrijeme posjeta kraljice Šebe,čini se da je bila najljepša. Kasnije, zadovoljanblagoslovima sadašnjeg života, čini se da je kralj biomanje mudar, i manje čovjek po Božjem srcu i da jemanje promišljao o svom narodu. Teško je, osobito zasiromašne, shvatiti koliko su velike kušnje bogatih iopasnost da čak i mudar čovjek može postati lud krozzadovoljenje svake želje svoga srca. Usput, ne smijemozaboraviti književna postignuća kralja Salomona.Napisao je tri tisuće poslovica i tisuću pjesama.Zasigurno je Gospodin učinio za njega u potpunosti svešto je obećao.

Bio je to veliki kralj Salomon kojeg je kraljica Šebeposjetila, s darovima zlata i začina, želeći naučiti sasigurnošću glede njegove predivne mudrosti i vještine.Njezina izjava je bila da su glasine koje su došle do njemanje od polovice stvarnosti koju je vidjela i čula. Imalaje pitanja, vjerojatno što se tiče Boga i budućeg života;jer očito je prepoznala u Salomonu više od ljudskemudrosti, i pripisala mu je mudrost s visine. Uzviknulaje, „Blagoslovljen neka bude GOSPOD, Bog tvoj, kome siti omilio da te postavio na prijestolje Izraelovo! Zato štoGOSPOD ljubi Izraela zauvijek, stoga te je učinio kraljemda izvršavaš sud i pravdu. Sretni su tvoji ljudi, sretne sutvoje sluge koje neprestano stoje pred tobom i slušajutvoju mudrost! I kralj Salomon dao je kraljici od Šebesve što je zaželjela, sve što je zatražila, pored onoga štojoj je Salomon dao od svoje kraljevske darežljivosti”—poklon. Tako se ona okrenula i otišla u svoju zemlju, onai sluge njezine.

„VEĆI OD SALAMUNA”

Isus je primijetio priču iz naše lekcije i čudio se što

više nije bilo više cijenjenja Njega i predivnih poukakoje je iznio što se tiče Kraljevstva Božjeg. (Matej12:42.) Da bi ljudi putovali na velike udaljenosti samoda bi znali o mudrosti Božjoj poput one kraljaSalomona, podrazumijevalo bi, da kad bi se znalo dase može posavjetovati sa još mudrijim čovjekom, daće on biti tražen; i ako se zna da je ovaj mudrijibaštinik svijeta, i da traži Nevjestu za svoje zajedničkonasljeđe, za koliko od njih bi se moglo očekivati damu požure i prihvate velikodušnu ponudu!

To je upravo stanje stvari. Božji Sin, premaBožanskom programu, bira razred Nevjeste. Kakobismo bili prihvatljivi kao članovi ovog razreda,moramo čuti kako se Mudrost Božja usredotočuje uIsusu, kako je on Očev zastupnik i predstavnik u svomdjelu stvaranja, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.Osim toga, moramo biti tako temeljito impresioniranitom stvari da bismo sve ostavili da idemo k Njemukako bismo dokazali tu stvar za sebe, da budemouvjereni. Tako dolazeći Isusu, sigurni smo da ćemobiti prihvaćeni, ne samo da bismo mogli tražiti, kao štoje kraljica učinila, određene blagoslove, već da ćeKralj ući u savez zaruka.

Činjenica da nisu svi privučeni Gospodinu temelj jenaše prilike; jer Sveto Pismo izjavljuje da je NevjestaJaganjčeva predodređena od Boga. Prva prilika da sebude dio te izabrane grupe bila je dana prirodnompotomstvu Abrahama. Da su prihvatili svojepovlastice, Crkva bi bila dovršena u Isusovo doba; no,kao što nam Biblija kaže, Židovi nisu znali vrijemenjihovog pohođenja—nisu cijenili tko je snjima—Veći od Salomona. (Luka 19:44.) Nisu seraspitivali za Kraljevstvo niti za uvjete članstva.Razapeli su Kneza života, nesvjesno.

Ipak, predivno velik dio tog malog naroda, kao„pravi Izraelci,” prihvatio je Isusa, predajući se upotpunosti Njemu—predajući svoju volju. Tada jenacija bila privremeno ostavljena po strani dok suvrata ovog Uzvišenog Poziva u članstvo s Kristom bilaotvorena Poganima. Nespremnost pogana da primeBožju poruku naznačena je činjenicom da je bilopotrebno svih osamnaest stoljeća za dovršiti biranibroj koji je, očito, ukupno samo 144.000, „iz svakognaroda, ljudi, plemena i jezika”.

NAJMUDRIJI KRALJ ZAVEDEN—8. KOLOVOZ—1. KRALJ 12:1­24—

IZRAELSKI NAJMUDRIJI KRALJ POSTAO JE NAJBEZUMNIJI—NEZADOVOLJSTVO MEĐUNARODOM—JERUZALEM FAVORIZIRAN NA TROŠAK NACIJE—SIN KRALJA SALOMONA INASLJEDNIK—POBUNA DESET PLEMENA—KRALJEVSTVA SU SE PONOVNO UJEDINILA NAKONBABILONSKOG ZATOČENIŠTVA.

„Oholost ide pred propašću i duh bahati pred padom.” (Izreke 16:18)

VELIK kao što je kralj Salomon bio, potonji dionjegove vladavine je manje prekrasan i manje zaslužan

od prve polovice. Iako se tijekom njegovog vremenanije dogodila pobuna, ipak se osjetilo nezadovoljstvo.

172

Kralj je počivajući na čudesima ranog dijela svojevladavine, postao sve više i više zainteresiran zavanjske poslove, i umnožio broj svojih žena i njegovihproblema. Bogatstvo nacije, zastupljeno u velikimjavnim poboljšanjima, bilo je stvarno javno bogatstvo,za kojeg su svi ljudi bili zainteresirani; no, naknadnaveća pozornost na osobni napredak i favoriziranjedvora nije bila u interesu naroda u cjelini, već samopovoljna za određene omiljene klase.

Iako nije bilo pobune protiv kralja Salomona, pa čakni prosvjeda, koliko zapisi pokazuju, ipak su ljudizaključili da će imati promjenu u kraljevstvu tijekomvladavine Salomonovog nasljednika, njegovog sinaRehoboama. Ovo nezadovoljstvo je uglavnom bilo sdeset plemena. Dva plemena, na čijem je teritoriju bioglavni grad, bili su zadovoljni velikim poboljšanjimakoja su došla do njih. Glavni grad kralja Salomona bioje favoriziran u svim razmjerima od ostatka zemlje, usvojim javnim poboljšanjima. Izraelci svih drugihplemena imali su udjela u općem regrutiranju za rad zarelativno malu naknadu; i osjetili su da im pravda nebijaše donesena.

KRALJEVSTVO PODIJELJENO

Iz tih razloga, dolazak kralja Rehoboama naprijestolje bio je signal za prosvjed i zahtjev da kraljda jamstvo ljudima protiv ugnjetavanja—zahtjev vrlosličan zahtjevu britanske javnosti u vezi s MagnomChartom. Zahtjev Izraelaca napravljen je u vrijemekraljeve krunidbe—vrijeme kada su sva plemenatrebala sudjelovati u priznavanju njihove odanostikralju. Tada su došli predstavnici deset plemena, sJeroboamom kao vođom, govoreći: „Tvoj nam je otacnametnuo težak jaram. Stoga nam ti sada, tešku službuoca svoga i njegov teški jaram koji je stavio na nas,olakšaj pa ćemo ti služiti!”

Mladi kralj im je naložio da odu na tri dana i ondaponovno dođu. Kada se povjerio starcima kraljevstva,pitajući što treba učiniti, odgovorili su: „Ako danas budešsluga ovom narodu i budeš li im služio i odgovoriš im teim progovoriš lijepim riječima, onda će ti oni biti slugezauvijek.” No, ovaj savjet nije bio u potpunostizadovoljavajući za mladog kralja Rehoboam; pa je pitaosvoje osobne prijatelje, mlađe ljude, svoje poznanike.Oni su dali su suprotni savjet, govoreći: „Ovako kažinarodu koji ti je rekao govoreći: ‘Tvoj otac nam jenametnuo težak jaram, a ti nam ga olakšaj’, ovako imreci: ‘Moj mali prst bit će deblji od bokova oca moga! Isada, pošto vas je moj otac opteretio teškim jarmom, jaću još dodati vašem jarmu; moj vas je otac kažnjavaobičevima, no ja ću vas kažnjavati štipavcima”—bičevimas metalnim komadima na kraju bičeva.

Pomisao mlađih ljudi i kralja Rehoboama, koji sesložio s njima, bila je da ako kralj popusti, to će bitisamo početak buntovničkih zahtjeva koji bi na kraju

bili neizdrživi. Njihova misao je, dakle, bila da ljuditrebaju biti zastrašeni, da im se zaprijeti. Ali desetplemena pod vodstvom Jeroboama nije bilozastrašeno. Povukli su se, odbijajući sudjelovati upomazanju Rehoboama kao svog kralja. Samo supredstavnici dva plemena, Jude i Benjamina, ostaliodani kralju.

Tako je Izraelsko kraljevstvo bilo podijeljeno.Nakon toga deset plemena održalo je tituluKraljevstvo Izraelovo, a dva plemena su nazvanaKraljevstvo Judino, više od pet stotina godina—sve dovremena povratka iz babilonskog sužanjstva onolikogbroja od Izraela koliko ih je imalo poštovanja premaBožanskim obećanjima.

Od sužanjstva, ime Izrael je stajalo za svih dvanaestplemena, kao u početku, bilo je tako korišteno od Isusai Apostola; i ime Židovi je na sličan način bilokorišteno za sve u saveznom odnosu s Bogom. Velikavećina se nikada nije vratila, ali je nastavila živjeti uraznim provincijama Babilona diljem svijeta. Neki odnjih, odbacujući obrezivanje i ispuštajući vjeru u Boga,bili su se odrekli Boga i tako su postali poput ostatkapoganskog svijeta. No, drugi od njih, ostajući odaniGospodinu, i išavši u Jeruzalem svake godine napraznike, prema uputama iz Gospodinove Riječi, idalje su bili poznati kao članovi „dvanaest plemenaraspršenih u inozemstvu.” Mnogi od njih dovedeni su ukontakt s Istinom u dane Apostola.

„OHOLOST IDE PRED PROPAŠĆU”

Lekcije iz prošlosti su vrijedne danas. Ponos je bioopći vodič za svijet koji je postigao mnogo štete.Bogati i oni na vlasti uvijek su se bojali siromašnih,tako da su gotovo svi blagoslovi života koje su potonjistekli došli k njima samo najstrožim zahtjevima iprijetnjama, i malo dobrovoljno. Nismo dovoljnomudri da kažemo da su svjetovni mudri ljudi uvijekpogriješili u prosudbi po ovom pitanju. Istina je da susiromašni i manje favorizirani skloni da izreknunerazumne zahtjeve; ali tko može reći da većepovjerenje u njih od strane bogatih ne bi radilo naopću korist? Tko može reći da svijet možda ne bi biodalje napredovao da je bilo pokazano više povjerenja umase, i veća spremnost da im se pruži čakravnomjerna pravda i veći udio u plodovima života?

Odgovor Kralja Rehoboama deseterim plemenimapodsjeća nas na sadašnji stav mnogih učenih i bogatihprema masama. Čini se da misle da će drugi steći svojcilj za njih; i da će priznanje prava naroda, na načinZlatnog pravila, pokazivati bijelo pero, i dovesti dokatastrofalnih zahtjeva potpuno neizdrživih.

PRAVDA ZLATNO PRAVILO

Svi će se složiti da su mudraci savjetovali kraljaRehoboam ispravno, na način da vladar treba biti sluga

173

KAKO GLEDATI NA DENOMINACIONALIZAM

LJUBLJENOJ BRAĆI STRAŽARSKE KULE:—

Po prirodi sam uvijek bio slab, plašljiv i uplašen,ali kako je Istina Gospodinove Riječi ušla u moj um isrce, dala mi je hrabrost koja je potpuno strana mojojnaravi. To je samo jedan od načina na koji me Istinaoslobodila.

Nedavno sam bi u svom umu snažno impresionirantime vodeći razgovor u vlaku sa jednimstrancem.Očito je bio svećenik, iako to nije rekao, nitisam ga ja pitao. Ali na uobičajeni svećenički načinnapao je brata Russella i stvar za koju se on zalaže.

To je dovelo do produženog razgovora s njim,tijekom kojeg me je upitao: „Koje mišljenje vi imate onašim velikim denominacijama?” Rekao sam: „Jeste listvarno željni da vam se odgovori na to pitanje?”„Da”, rekao je.

Odgovorio sam: „Onda ćete sigurno imati svojuželju. Ali možda ako je odgovoreno vrlo izravnomožda ćete prigovoriti da je pod utjecajem predrasuda,pa ću pristupiti stvari s drugog stajališta.

„Moj dom je u Philadelphiji, i kao što znate,istaknuti evanđelist, 'Billy' Sunday, vodi dug nizsastanaka tamo. Moj otac mi šalje dnevne novine ukojima su objavljena izvješća o njegovimpropovijedima, itd., i sam sam pratio ista vrlo pažljivo.

„Gotovo sve protestantske crkve u gradu stoje izag. Sundaya; u novinama se navodi da je čakčetiristopropovjednika ponekad bilo na podijumu snjim. Od svih ljudi, g. Sunday je sigurno kvalificiranda govori u ime tih denominacija. Osim toga, njegovoveliko iskustvo s njima trebalo bi mu omogućiti datočno kaže kakvi su uvjeti koji prevladavaju u ovimcrkvama.

„U nekim njegovim propovijedima primjećujem daima vrlo loše mišljenje o duhovnosti tih organizacija.On osuđuje propovjednike jer nemaju vjere. Onosuđuje njihovo zanemarivanje proučavanja Biblije.Kaže da teološka sjemeništa izmeću nevjernike.

„On ukazuje na veliku količinu salonskog imanjakoje pripada članovima crkve. On nabraja sve vrstesvjetovnih postupaka koji se događaju u timdenominacijama. Želi da vjerujemo da je moralnistandard tisuća visokih u crkvama tako nizak da jegotovo zapanjujući za razum.

„E, sada, ako je ono što gospodin Sunday kaže odenominacijama istinito, oni nisu prikladna mjesta zadobre, respektabilne ljude, da ne govorim ništa opravim Kršćanima. U stvari, ako su samo upola lošikao što on kaže, onda bi svako vjerno Božje dijetetrebalo izaći iz njih što brže može.

„Ako su samo četvrtina loše kao što kaže gospodinSunday, onda je jedina sigurnost za onoga koji želizadržati svoju vjeru izaći iz takvih rupa duhovnihštetočina. I moramo priznati da je razgraničenje uvjetau vjerskim organizacijama g. Sundaya vjernočinjenicama.

„Zato nam je drago zauzeti stav neovisan o svimdenominacijama i savjetovati sve koji nisu zadovoljniuvjetima koji prevladavaju u tim sustavima da slijedenaš primjer. Naravno, postoje mnogi koji žele znatizašto ne ostajemo u crkvama i pokušamo ihreformirati. Mi im odgovaramo da ako su svi sposobnievanđelisti od Moodya do Sundaya bili u mogućnostiostvariti tako malo u tom smjeru onda je slučajbeznadan. To je kao što Biblija kaže: 'Mi bismo jeizliječili, ali ona nije mogla biti iscijeljena.' Bolest jeneizlječiva. Zato denominacije UMIRU.”

naroda svojega; i da ako to učini vjerno, kraljevstvonjegovo će se održati i da će narod njegov bitiblagoslovljen. Njihov savjet iznosio je upozorenje dakralj treba poštovati Zlatno pravilo—da bi trebao činitisvom narodu i za njih kao što bi on htio da mu učine,da su njihovi uvjeti bili obrnuti. Zlatno pravilo, koje jepostavio velika Glava kršćanstva, prezire se i odbacujekao nepraktično; ali smatramo da mu nije dana prilika.Oni koji su imali moć uvijek su se bojali vjerovatiZlatnom pravilu u svojem bavljenju s narodom.Političke stranke,zalažući se za nešto poput Zlatnogpravila, su uvijek iznova kada bi se popeli na vlast,samo odbili koristiti pravilo nakon stjecanja prilike,tvrdeći da su uvjeti onemogućeni za to.

Uskoro, međutim, Zlatno pravilo će imati svjetskitest, te će se pokazati da je to jedino pravilo po kojemljudska sreća može biti trajno osigurana. To je obećanjeBiblije, koje nam govori da će Mesijino Kraljevstvo

dati svijetu obvezno obrazovanje duž linije Zlatnogpravila tisuću godina. Gospodin, kroz Proroke,Apostole i samog Isusa, svjedoči o uspjehu Zlatnogpravila—da će donijeti vječnu pravednost, mir, radost,blagoslov; i da će Božja naklonost biti na onima koji setako prilagođavaju Njegovom Zakonu, dajući im ukonačnici izbavljenje od grijeha, bolesti, boli, smrti idovođenja cijelog svijeta čovječanstva u veličanstvenoljudsko savršenstvo, potpuno uništavajući one koji ćeodbiti da budu vođeni Zlatnim Pravilom.

Rezultat će biti veličanstveno stanje koje je Bog izprva namjeravao s ocem Adamom, ali koje je onzanemario i izgubio neposluhom. Smrtna kaznaAdamu i njegovoj rasi, koja je donijela sve našebolesti, muke i smrt, nadoknađena je Otkupiteljevomžrtvom sebe, Pravednika za nepravedne; iveličanstvene pripreme Kraljevstva koje su većnavedene trebaju biti rezultat.

174

Gospodin nikada nije pokušao opovrgnuti mojeizjave, ali je rekao: „Međutim, morate priznati da jedošlo do velikog oživljavanja na putu proučavanjaBiblije u posljednjih nekoliko godina. Zar to neizgleda kao nada za crkve?”

Odgovorio sam: „Istina je da je posljednjihnekoliko godina vidjelo uvođenje nekoliko pokretakoji su za svoj cilj imali potaknuti više proučavanjaBiblije. Ali znate li pravi razlog njihovog postojanja?

„Kada je Pastor Russell prvi put počeo skretatipozornost na to u kojoj se mjeri Riječ Božja ignoriralau tim denominacijama, njegova su gledišta bilatretirana istom oskudnom ljubaznošću kao i Biblija; ibilo je samo pitanje vremena dok Pismo ne budepotpuno zanemareno.

Ali kako su vjerski vođe počeli uviđati da ljudislušaju pastora Russella drhtali su zbog učinka koji bito imalo na njihov prestiž, baš kao što sam zamišljaoda su farizeji morali učiniti kada su pronašli običneljude kako slušaju Isusove riječi. I u svojimstrahovima svećenstvo je shvatilo da moraju podićineku vrstu zamjene za proučavanje Biblije kako bispriječili masu čovječanstva da slušaju onoga koji jeneupitno vjerski reformator ovog stoljeća.”

Jadnik nije imao ništa više za reći. Vjerojatno jeznao da je sve to previše istinito. Kako bi bilo dragobilo kome od nas da mu da isto utješno svjetlo koje miimamo, ali on još nije bio spreman za to.

Vaš u zajedništvu Evanđelja MiraB. H. BARTON.