POVIJEST ARHITEKTURE III

1

HUMANIZAM

Humanizam je pravac u književnosti i filozofiji 14. i 15. st., te se direktno ne tiče likovnih umjetnosti i

arhitekture. U njemu se javlja težnja da se upozna, objasni i obnovi klasična rimska književnost, jer grčku je

gotovo nemogude upoznati, bududi da su na prostorima Stare Grčke u to doba vladali Turci, koji je učiniše

nepristupačnim prostorom. Glavni su protagonisti filozofi i književnici, koji pokušavaju pomiriti nasljeđe

antičkih mislilaca s kršdanstvom. Razvija se kult antičke kulture. Ideal je svestran čovjek- uomo universale,

a tu se ističu Leone Battista Alberti (pisac, kasnije ranorenesansni arhitekt), Dante Alighieri, Francesco

Petrarca, Giovanni Boccacio, Leonardo Bruni (pisac pohvale gradu Firenzi), a u Hrvatskoj Ivan Česmički i Ilija

Crijevid.

RENESANSA

Pojam dolazi od francuske riječi renaissance što znači ponovno rođenje. Giorgio Vasari prvi je u 16. st.

uporabio pojam rinascita (tal. Ponovno rođenje u umjetnosti), ali je kasnije u historiografiji u 19. st.

prihvaden francuski pojam. Nije pučki stil, ved zahtjeva znanje i umijede.

Svoje osnovne ideje pronalazi u humanizmu, pa se tako težnja ka povratku antici (rimskoj) kao idealu

umjetnosti, ali bez pokušaja imitiranja, nastavlja. Jedna od tih ideja jest ideja individualizma nasuprot

univerzalizmu; čovjek je središte svega. Nastaju dva tipa umjetnika; ektrovertiran (društven i uglađen) i

introvertiran (tajnovit i preosjetljiv, u sukobu s društvom). Priroda je ideal- sustav zakonitosti i pravila, a

čovjek je mjerilo.

Putem knjiga Vitruvija („Deset knjiga o arhitekturi“) i Plinija, prenose se antička znanja. 1486. g. tiskan je

Vitruvije, a u 16. st. nastaju prijevodi na narodne jezike.

Kolijevka je u Firenzi, koja se jedina u to vrijeme uspijeva obraniti od napada milanskog vojvode, pa tako

poprima ulogu „nove Atene“. U vrijeme tog obrambenog rata, u Firenzi počinje veliki umjetnički pothvat;

natječaj za ukrašavanje brončanih vrata krstionice S. Giovanni, kiparsko ukrašavanje katedrale i ostalih

crkava, te izgradnja kupole katedrale. Pothvat završava 1436. g. izgradnjom kupole.

Protagonisti su: Filippo Brunelleschi (arh.), Donatello (skulp.) i Masaccio (slik.). Zadatak im je pomiriti

klasičnu formu s kršdanskim sadržajem u stvaranju novog stila. U znanosti se javlja racionalni pristup

(odbacuju se dogmatski stavovi) i kao posljedica toga, nastaju nove tehnička i ina dostignuda.

U književnosti se stvara težnja za pisanjem na narodnim pučkim jezicima. Nastaju remek-djela svjetske

književnosti, a najznačajniji su pisci Francesco Petrarca i Giovanni Boccacio u Italiji, Francois Rabelais u

Francuskoj, Miguel de Cervantes u Španjolskoj i William Shakespeare u Engleskoj.

Osnovna podjela renesanse je na ranu (15. st. quatrocento) i visoku (početak 16. st. cinquecento).

Od renesanse do danas uglavnom se zadržao stav da se vedina potreba dimenzionira prema stvarnim

čovjekovim zahtjevima.

2

RANA RENESANSA

Obuhvada razdoblje cijelog 15. st. u Italiji i Hrvatskoj (na jadranskoj obali) i zapravo je samo uvod

Slikarstvo

Vremenski zaostaje za skulpturom i arhitekturom. Prema Boccaciu, Giotto je prvi renesansni slikar (1300.

g.); „ono što je Petrarca u književnosti, to je Giotto u slikarstvu“.

1413. g. Brunelleschi uvodi slikarsku perspektivu (geometrijsku)

Glavni slikari su: Massacio, prvi pravi renesansni slikar, majstor perspektive i autor remek-djela „Sv.

Trojstvo s Djevicom, Sv. Ivanom i donatorskim parom“ iz 1425. g. na freski crkve Sta. Maria Novela u

Firenzi, Sandro Botticelli, autor „Rođenja Venere“, majstor perspektive Piero della Francesca, Paolo

Uccelo, Andrea Mantegna u Veneciji i dr. Glavne su slikarske tehnike ulje i tempera.

Skulptura i kiparstvo

Prvi dolaze do izražaja od svih umjetnosti. 1401. g. počinje natječaj za ukrašavanje prvih brončanih vrata

krstionice S. Giovanni na kojem pobjeđuje Lorenzo Ghiberti, a 1435. g. Ghiberti radi i druga brončana vrata,

„Vrata raja“. Treba istaknuti da se na Ghibertijevim djelima i dalje osjeda utjecaj kasne gotike. Najistaknutiji

skulptor i kipar je Donatello, koji radi nekoliko značajnijih djela; „Sv. Marko“, prvi kip od antike koji u sebi

sadrži klasični kontrapost, „Sv. Juraj“, „Zuccone“, kip nepoznatog proroka, spomenik prvog renesansnog

konjanika u Padovi, „Gattamelata“ i „Gozba Herodova“, na kojoj je prvi put upotrebljena geometrijska

perspektiva. Treba još spomenut i A. del Verrocchia, te Bernarda Rossellina, kipara i arhitekta, humanista i

firentinskog državnika iz Arezza.

Arhitektura

Opdenito:

Preuzimaju se antički (rimski elementi) – redovi (osnovni element kompozicije), lukovi, pilastri, arhitravi,

itd. Poznato je 5 redova: jonski, dorski, korintski, kompozitni i toskanski. Proučavaju se proporcije.

Investitori (mecene) su stari patriciji (plemidke obitelji Medici, Strozzi, Pitti), dvorovi, papa i kardinali.

Najpoznatiji je teoretičar a kasnije i sam arhitekt rane renesanse L. B. Alberti sa svojim djelom „De re

aedificatoria“ (lat. zgrade).

Kolijevka je u Firenzi. U prvoj polovici 15. st. firentinski majstori grade po cijeloj Italiji i Europi (prva

renesansna crkva u Veneciji- crkva firentinskih trgovaca).

3

Firentinski graditelji i arhitekti: F. Brunelleschi, Michelozzo di Bartolommeo i L. B. Alberti. Firenza je

značajna i po nastanku specifične gradske palače (Strozzi, Pitti, Rucellai).

U Urbinu djeluje Luciano Laurana (Lucijan Vranjin), podrijetlom iz Zadra, te F. di Giorgio.

U Milanu na samom kraju 15. st. gradi i D. Bramante.

Alberti također gradi u Riminiju i Mantovi.

U Veneciji su P. Lombardo i M. Codussi

Sjever Italije: A. Palladio, inače visokorenesansni arhitekt.

U Hrvatskoj, točnije na jadranskoj obali, ističu se MIchelozzo, Juraj Dalmatinac, A. Aleši, Nikola Firentinac,

brada Andrijid. Od spcifičnih građevina treba spomenuti dubrovačke ljetnikovce.

FILIPPO BRUNELLESCHI

Najznačajniji je ranorenesansni graditelj. Djelovao je u Rimu i Firenzi. Počeo je kao zlatar i kipar. Javlja se na natječaj (1401.-1402.)

za prva vrata firentinske krstionice, na osvaja ga, te s Donatellom odlazi u Rim, gdje proučava arh. spomenike starih Rimljana, te

bilježi njihove mjere i proporcije. Kasnije se vrada u Firenzu, gdje ostvaruje svoja najveda djela. 1413. g. otkrio je geometrijsku

perspektivu. 1420. g. osvaja natječaj (1417.-1419.) za kupolu firentinske katedrale.

Kupola firentinske katedrale

Nacrti za kupolu izrađeni su prije 50 godina i nisu se smjeli mijenjati. Brunelleschi je odlučio podignuti

kupolu na tamburu, iznad razine glavnog broda kako bi smanjio težinu koja leži na zidovima. Kupola je prije

svega tehničko (a manje dizajnersko) dostignude prve kategorije. Predložio je gradnju kupole sa dvije

zasebne ljuske, metodom koja je češda u islamskom nego u talijanskom graditeljstvu. Te dvije ljuske

podržava niz rebara, d kojih je osam vidljivo izvana, a ostala su prikrivena; vertikalna rebra povezana su

redovima horizontalnih rebara. Dvostruka ljuska kupole rastereduje cijelu masu jer su zidovi tanki u

usporedbi s njezinom veličinom. Svrha je Brunelleschijeve gradnje od opeke s uzorkom riblje kosti

suprotstaviti se puanju koje izaziva slijeganje te smanjiti težinu jer zidovi opeke što je zid viši postaju sve

tanji.

Bila je praksa da se izgradi lučna drvena skela preko cijelog raspona kupole koja de je podržavati tijekom

gradnje, ali je to zahtjevalo goleme komade drvene građe. Umjesto takve skele Brunelleschi je smislio

sustav koji se sastoji od konzolno postavljene privremene skele izvan zidova tambura, čime de se smanjiti

veličina komada drvene građe i njihov broj. Široka je 40 m, a počinje na visini od 50 m. Debela je, ali šuplja.

Iznutra tanja s rebrima, a izvana deblja. Kupolu čini 8 segmenata samostanskog bačvastog svoda. Lanterna

kupole ima volute u ulozi kontrafora. Između dvostrukih zidova je stubište- vodi do lanterne na vrhu.

4

Ospedale degli innocenti (Sirotište, nahodište)

Smatra se prvom cjelovitom renesansnom građevinom. Organizacijom i prostornim programom izvedenim

iz samostanske sheme nadovezuje se na srednjovjekovnu tradiciju. Pročelje bolnice sastoji se od natkrivena

trijema (loggia) koji je određen arkadama te podignut malo iznad razine zemlje. Nad arkadam je snažan

vijenac, a iznad njega raspoređeni su jednostavni prozori nadvišeni zabatima. Trijem stupova je međusobno

velikom razmaku s kompozitnim kapitelom i uzdignutim lukovima. Ima tri portala; središnji vodi u dvorište,

a druga dva u crkvu i dječju dvoranu. Brunelleschi je projektirao pročelje ove bolnice koja niz prostornih

blokova iste veličine, definiranih travejima trijema. Svaki travej tvori prostorni kvadrat natkriven kupolom

koja leži na pandantivima. Poprečni lukovi dijele kupole unutar trijema.

Služedi se kontrastnim bojama kamena Brunelleschi ističe rubove tih

prostornih elemenata ne narušavajudi njihov ritmički slijed. Gređe iznad

stupova smješteno je na dvostrukoj visini stupa. Razmak između stupova

isti je kao i visina stupa, raspon stupova jedna je udaljenosti stupa od zida.

Ti omjeri čine kompoziciju uravnoteženom cjelinom.

Građevina nije služila samo firentinskoj sirotinji ved ta loggia tvori jednu

stranu piazze ( Trg Annunziate).

San Lorenzo, sakristija, oko 1420. g., crkva, 1421.-1469. g.

Brunelleschi dobiva zadatak da uz postojedu romaničku crkvu S. Lorenzo sagradi sakristiju obitelji Medici.

Sakristija je kvadratičnog tlocrta s gotičkom kupolom napandativima i apsidom s kupolom. Projekt se toliko

svidio Medicijima (S. Lorenzo je bio župna crkva obitelji Medici)

da naručuju projekt cijele crkve na mjestu postojede. Crkva

podsjeda na cistercitske gotičke crkve. Ima nedovršeno glavno

pročelje- goli zid. Trobrodna bazilika, glavni brod i transept imaju

istu visinu. Glavni brod (kazetirani strop) i transept su

nenasvođeni. Projekt se sastoji od niza jasno definiranih

zasebnih prostornih kvadratnih jedinica. Bočni brodovi svođeni

su novom vrstom svoda- svod u jednom komadu svaki travej

pretvara u zasebnu jedinicu. Razdjelne arkade glavnog i bočnog

broda su na klasičnim stupovima s korintskim kapitelom i

kompletnim napustom (umjesto imposta) i s polukružnim

lukovima. U zidu bočnih brodova su pilastri. Jedna od glavnih

karakteristika crkve je njena prostornost, cijela crkva se može

doživjeti gledajudi s ulaza. Smisao za proporcije. Svaki travej

5

glavnog brodaje dvostruke širine traveja bočnih brodova, a

križište i apsida četiri su puta vedi od svakoga pobočnog

broda.

Kapela Pazzi, 1442.—1465.g.

Dio je samostanskog kompleksa Santa Croce kao grobna

kapela Pazzijevih (modne firentinske obitelji). Pročelje

vjerovatno nije gradio Brunelleschi, jer je ono dovršeno

tek 1460. g., 14 g nakon njegove smrti. Na primjer, ni

portik ni pročelje u sadašnjem obliku ne odražavaju

njegov projekt. Tlocrt nam pokazuje da trijem ima dva

bačvasta svoda koja podržavaju malu kupolu, a taj je

razmještaj odraz unutrašnjosti. Ali trijem sprečava da

svjetlo uđe kroz četiri prozora koja je Brunelleschi

projektirao za ulazni dio kapela, što svjedoči o tome da je

neki kasniji arhitekt izmjenio njegov prvobitan nacrt.

Trijem se sastoji od 6 klasičnih stupova s korintskim

kapitelom, gdje su središnja dva povezana visokim

polukružnim lukom koji uokviruje portal i usmjerava

pažnju na stožasti krov kupole na tamburu. Ovdje se

javlja specifično firentinsko obilježje – dvobojni kamen (svjetlo-tamno/ žbuka-sivi kamen).

6

Sto Spirito

Crkva vrlo slična S. Lorenzu, ali njegova

usavršena verzija. Duž cijelog perimetra ima

polukružne kapelice koje su danas zazidane.

Specifičnosti: polukružni lukovi kapelica,

traveja i arkada glavnog broda jednaki.

Kupola na pandativima. U zidu bočnih brodova

su polustupovi za razliku od S. Lorenza, gdje su

pilastri. Crkva se gradila postupno, ovisno o

tome kako je tko financirao njenu izgradnju.

Sta. Maria degli Angeli

7

PALAČA

Svaki grad (Firenza, Venecija, Rim) u Italiji ima specifičnu tipologiju palače koja se nastavlja na tradiciju

starih (gotičkih) gradskih palača, tako da se one međusobno razlikuju. U Firenzi nailazimo na 4 bitne palače.

Dva su modela: pročelje s rustikom i pročelje s pilastrima.

Palača Medici Riccardi, 1444. g.

Sagradio ju je Michelozzo, nakon što je odbijen Brunelleschijev projekt, vjerovatno zbog svoje

grandioznosti. To je prva velika renesansna palača, izgrađena za Cosima Medicija, neslužbenog, ali

praktičnog vladara Firenza. Nalazi se u blizini crkve S. Lorenza. U nekim je elementima srodna s palačom

Vecchio: plastičnost, kolosalna rustikalnost kamena u prizemlju, zatvoreno prizemlje (kao utvrda), tanki

romanički etažni vijenci s zuborezom dijele etaže i tangiraju prozore, polukružni prozori- bifore s uskim

stupom u sredini i radijalno složenim kamenovima, jaki vijenac – krunište. Uzet je model sjevernog pročelja

palače Vecchio. Zid prvog kata (piano nobile-plemeniti kat) je od klesanaca s izraženim i uvučenim fugama,

zid drugog kata je od finih potpuno zaglađenih klesanaca, a u prizemlju je, kao što je spomenuto, kolosalna

rustika. Palača ima istaknut gigantski klasični rimski vijenac. Tlocrtno teži simetriji na glavnu os s ulazom u

sredini, koji vodi direktno u središnje kvadratno dvorište (atrij) s trijemovima. Unutrašnji sudar kolonada

atrija vizualno djeluje slab. Na pročelju se mjestimično

pojavljuju slijepi prozori. Michelangelo je kasnije proširio

prizemlje.

Problem unutrašnjeg ugla dvorišta.

Palača Strozzi, kraj 15. st.

Benedetto da Maiano je počeo gradnju, a Michelozzo je dovršio istu. To je gigantska palača (dimenzija

gradskog bloka) s prizemljem visokim oko 11 m. U prizemlju je tlocrtno simetrična na glavnu os. Ima

pravokutno dvorište (atrij), gdje unutrašnji sudar kolonada atrija djeluje slab, kao i kod palače Medici-

Riccardi. Rustikalno ziđe je na cijelom pročelju. Vijenac je kontinuiran i profiliran sa zupcima. Drugi kat

zapravo ima dvije etaže- jednu s prozorima na ulicu, a drugu s prozorima na dvorište, zbog proporcija.

U prizemlju, npr.,sve su prostorije, unatoč različitim funkcijama, grupirane po načelu zrcalne simetrije.

Stube dvostrukih krakova, koje iz arkadnog dvorišta s jedne i s druge strane vode do grupe dvorana za

primanje na gornjem katu, ved najavljuju razvoj prema velikim dvostrukim sklopovima baroknog doba.

8

Nizovi prozora gornjih etaža imaju tradicionalne lukove nadvišene radijalno složenim kamenovima koji

naglašavaju povezanost sa zakonima monumentalne zidane arhitekture. Elegantni antikizirajudi stil

ranorenesansnih dvojnih prozora u opreci je s težinom ziđa. Tipičan detalj firentinske rane renesanse jest

kontinuirani profilirani vijenac koji je s donje strane završen zupcima (dentima).

Palača Pitti, oko 1450. g.

Pripisivana je Brunelleschiju, ali vjerovatni

autor je Michelozzo. Kasnije je postala

glavnom rezidencijom Medičejaca. Dvaput je

dograđivana i megalomanskih je dimenzija

(duga 200 m). Ima obične polukružne

prozore. Karakterizira je rustikalnost ziđa i

naglašena horizontalna podjela pročelja.

9

Palača Rucellai, 1446. -1451. g.

Autor palače, odnosno njezina pročelja je Leone Battista Alberti. Izrazita je i horizontalna i vertikalna

podjela pročelja, na kojem se tri reda plitkih pilastara (dorski u prizemlju i korintski iznad), koji strogo dijele

pročelje na 5 polja – jedno s portalom i po dva sa svake strane s malim prozorima; kasnije su dodana još dva

polja, od kojih je jedno s portalom. Ziđe je od glatkih klesanaca izmjenične visine slojeva. Prozori su

polukružni dvodijelni s uskim klasičnim stupom u sredini i radijalno poslaganim kamenovima.

Kameno pročelje nastoji srediti i racionalizirati sva tri kata zgrade. Sastoji se od tri reda pilastara

međusobno podijeljenih širokim arhitravima, čime je imitiran Kolosej. Pilastri su, međutim, tako plitki da

ostaju dio zida, a pročelje izgleda kao jedinstvena površina na koju arhitekt projicira linearni nacrt vanjskog

izgleda Koloseja. Ovdje je Alberti pokušavao riješiti temeljni problem renesansne arhitekture: kako

primijeniti klasični sustav na vanjski dio neklasične građevine. Snažnehorizontale gređa dijele tri kata, ali

ponavljanje pilastara malo izdignutih iz površine tvori vertikalnu ravnotežu s horizontalnošdu. Dapače,

težina tih pilastara postaje sve manjom u doslovnom smislu (jer su pilastri jače istaknuti na prvom nego na

tredem katu) i u prenesenom (jer su dorski pilastri primjenjeni na donjem katu, a korintski na najgornjem).

Alberti postupa sa svakim elementom-bilo da je riječ o pilastru, gređu ili luku – jednako kako bi objedinio

nacrt.

U PIENZI, gradidu na dva brežuljka, u kojem je rođen papa Pio 2. Piccolomini, gradi Bernardo Rossellino i to

u doba pontifikata istog pape. Pienza je ustvari prvi urbani centar renesanse. Na gradskom trgu nailazimo

na nekoliko građevina. Sve ih je naručio papa. Tu spadaju: Palača Piccolomini, katedrala (model njemačke

gotičke dvoranske crkve), vijednica i biskupska palača (klasična renesansna palača s pravokutnim gotičkim

prozorima).

10

Palača Piccolomini

Model palače nastao je po uzoru na Palaču Rucellai, ali na siroviji način.

Urbino je gradid blizu Riminija. Tamo se nalazi palača vojvode Frederiga da Montefeltrea, uzornog

renesansnog čovjeka i profesionalnog vojnika (kondotijera). Poznat je njegov portret, što ga je naslikao P.

della Francesca.

Palača Ducale

Graditelj palače je Luciano Laurana (Lucijan Vranjin), inače hrvatskog podrijetla, a Francesco di Giorgio je

kipar. Palača je svojevrsna metafora grada. Nepravilnog je tlocrta s pravilnim dvorištem (atrijem) u centru.

Kolonade dvorišta su od kompozitnih stupova. Ovdje je po prvi put odlično riješen detalj sudara kolonada

(zid-pilastar-polustup). Na prvom se katu (piano nobile) nalaze velika dvorana za primanja i ceremonije,

odaje vojvode i odaje vojvotkinje, te visedi vrt između odaja. Vojvoda je imao vlastiti studio (studiolo)

specifičan po intarzijama- drvenim panoima. Palača je od opeke, ali s kamenom u bitnijim dekorativnim

elementima. Izvorno je trebala imati krunište, kao kaštel. Ima prvo monumentalno renesansno stubište.

Na prozorima je bogatstvo detalja (dekoracija). Na sjevernom pročelju nalaze se dvije srednjovjekovne kule,

vidljive na putu iz Firenze.

11

VENECIJA

Arsenal je kompleks državnih brodogradilišta, oružarnica i skladišta, a bio je temelj na kojem je počivala

pomorska snaga Mletačke Republike. Cestovni ulaz (Porta Magna):

PIETRO LOMBARDO (KOJI JE IZ LOMBARDIJE)

S. Maria dei Miracoli Slobodnostojeda građevina riješena na renesansni način. Jednobrodna, bez transepta. To je kubus s lukovima. Na pročelju se nalaze po 3 pilastra sa svake strane (simetrija). Polukružni zabat. Na istočnoj strani crkve nalaze se po dva prozora. Luneta pruža dodatno osvjetljenje. Kružna kupola je uzdignuta i istaknuta. Stubište je poligonalno, ujedno je i zvonik, a prislonjeno je uz glavni volumen građevine. Unutrašnjost je obložena mramorom.

Palača Dario Dekoracija je ista kao na crkvi (S. Maria dei Miracoli). Prizemlje je simetrično: u središtu se nalazi ulaz, a desno i lijevo prozor. Katovi asimetrični: otvoreno – zatvoreno. Na prvom katu se nalazi glavna dvorana. Na pročelju NISU kvadrifore. Balkon na drugom katu je dodan u 19. st.

12

Canaletto, Venecija: Scuola S. Marco Danas nije puno drugačije stanje nego na slici (prvoj). U prizemlju: dubok prozor je prikazan plitkom nišom i reljefom. Lav je simbol sv. Marka, evanđelista; ostao i simbol Venecije. Pilastri na pročelju.

MAURO CODUSSI

Venecija: San Michele Prva crkva Maura Codussia. To je samostanska, trobrodna crkva, te je poslužila kao uzor mnogim crkvama u Dalmaciji. Izgrađena je u potpunosti od Istarskog kamena. Pročelje je preuzeo od Albertija – trolisno. Na njemu se nalaze pilastri i jednostavan zid, te rozeta i 4 diskretna broša. Pilastri su na pročelju prekinuti – nespretno rješenje u klasičnom oblikovanju.

Palača Vendramin Calerghi Naziv je dobila po kasnijim vlasnicima. Izvorno palača Loredan. Njegovo remek djelo. To je plastična zgrada. Ima tri etaže. Donji dio je simetričan; trodjelna podjela s portalom u sredini. Na katu se nalazi velika dvorana. Briljantno definirana kombinacija renesansnog plasticiteta i plastičnosti. Na pročelju se nalaze tri bifore (nisu bifore) koje su odijeljene s dva pilastra. Prvi kat je kompletno rastvoren, kao u gotici.

13

Venecija, San Salvador (Sveti Spasitelj) San Salvador je longitudinalna crkva. Codussi ovdje preuzima model crkve Sv. Marka. U unutrašnjosti se nalaze tri kupole u jednom redu. One su kolosalnih dimenzija.

MEDITERANSKA HRVATSKA

Najvedi dio obale je pod Venecijom, a Dubrovnik samo neko vrijeme.

Dubrovnik, Minčeta U ono doba među najmodernijim utvrdama uopde. Gradio ju je Michelozzo iz Firence, a nastavio Juraj Dalmatinac. U sredini je ostala stajati starija kula. Zidine su dva puta spasile grad. (Dolje, pogled sa sjeverne strane i južne.)

Bokar

Vrhunska obrambena arhitektura.

14

Dubrovnik, Knežev dvor Donji je dio građevine oblikovan renesansno (i to rana renesansa - po detaljnosti i preciznosti oblikovanja kapitela), a gornji u gotici. Trijem je ima križno rebrasti svod. Lukovi su polukružni.

Šibenik, Katedrala Faze gradnje: 1 od 1432. g. građena kao gotička, graditelj je bio otpušten jer je bila preblizu stijeni, sanirao: 2 Juraj Matejev Dalmatinac 1441. – 58. i 1465. – 1475. 3 Nikola Ivanov Firentinac 1475. – 1507. + Trobrodna crkva (nema galerije) s transeptom, kupolom,te nastavakom svetišta. Cijela je katedrala kamena, ali ne zidana, ved su kameni blokovi slagani kao da su drveni – metoda pera i utora – istak jedne kamene ploče ulazi u žlijeb druge. Povezana je s biskupskom palačom. Detalji govore o fazama gradnje; npr. završetak čiji je prvi dio širi. Nivoi su vrlo kompleksni. Pločom je zaključana krstionica ispod. Pokrov nije svod i krovna konstrukcija, nego je svod katedrale ujedno i vanjski dio (nema izolacije što je jedinstven slučaj). Kupola je osmerokutna (Firentinac), prijelaz na nju je riješen trompama. Sličnost sa San. Micele u Veneciji je pročelje > trolisno. Prozori na pročelju su gotički, a pilastri renesansni. U unutrašnjosti se nalaze gotički stupovi, lukovi i vijenac. Triforij je također gotički. Poznati friz sa 72 glave nalazi se na vanjskom vijencu apside.

15

Još neka trolisna pročelja u Hrvatskoj: Osor, Katedrala Zadar, Crkva Sv. Marije Dubrovnik, Sv. Spas

Jednobrodna crkva, ali slično trolisno pročelje.

Savicenta *Sveti Vinčenat+, župna crkva Jednobrodna. Mali trg oblikovan po renesansnim načelima.

Trogir, krstionica Autor: Andrija Alessi. Kapela je sastavljana je od velikih djelova. Odozdo renesansni elementi: pilastri i plitko izdubljena ploča (glumi nišu), pa na njima anđelčidi koji nose gerlander (girlande?). Gotički ugaoni stupac, a na njemu dvostruki vijenac lišda (jedno lišde u jedno, drugo u drugom smjeru) koji prelazi preko rebara. Bogato profilirano kasnogotičko rebro. Gore je kasetirano strop, od ploča s po nekoliko kaseta. Prostor je pravokutan. Sudar dva stila, kao nesporazum: andelčidi odrezani da bi prošlo rebro > nije jasno.

16

Trogir, Katedrala, kapela bl. Ivana Orsinija Autor: Nikola Firentinac. Krasan prostor. Barokni oltar. Raka iza oltara je stara, prenesena je iz staije kapele. Reljef niza anđela (preuzeto iz antičkih nečeg) koji imaju neko značenje (različita tumačenja), vire s bakljom kroz odškrinuta vrata. Iza su bogati polustupovi s nišama i lukovima. Nad vijencem osvjetljenje > kružni prozori. Krist blagoslivlja i dva anđelčida sa strane. Sv. Ivan (Ivan Duknovid) – skulptura u niši > vrhunska kvaliteta skulpture i arhitektura, što nije slučaj s krstionicom.

Dubrovnik, Sponza Kombinacija gotike i renesanse (u vrijeme rane renesanse). Državna zgrada. Prizemlje: istaknuti renesansni trijem iznad kojeg je cvjetni (ili 'gotički') portal, pa cvjetna venecijanska gotika. Prvi kat > piano nobile, a nad njim klasični oblici s nišom Sv. Vlaha.

Dubrovnik, ljetnikovac Bunid Gradid u Gružu Svaki je ljetnikovac najčešde oblikovan tako da je gore gotika, a dole renesansa. Gotika, piano nobile. Ima orsan koji služi kao pješački prolaz, zapravo je garaža za brodove, jer se dolazilo brodom. Nad njim obično kapelica i na kraju paviljon. U prizemlju: ulaz, trijem...

Dubrovnik, ljetnikovac Sorkočevid na Lapadu Dole renesansa gore gotika. Jedinstven je po detaljima i očuvanosti. 'Četiri sobe i jedan salon to je kuća Slavena (Hrvata).' Salon je velila središnja dvorana. Skradeni orsan (radi prolaza ceste), ribnjak i vrt. Utvrđeno.

17

RIM I LOMBARDIJA Rim, palača Venecija

Ima takav naziv jer ju je gradio kardinal venecijanac. Visoka renesansa. Čista, detaljna kopija koloseuma; dorski, pa korintski red – kao dvorište palače.

18

Rim, Palazzo della Cancellaria (Pal. Riario) Autor je nepoznat. Gigantska > zauzima čitav blok, a sadrži i crkvu (na tlocrtu desno). Fina ritmizacija naizgled jednostavnog pročelja koje je jako dugačko. Dolje fina rustika, klesani kamen. Kraj pročelja je sasvim sitno naglašen > minimalni istak. Na prvom i drugom katu ritam plitkih pilastara a-b-a-b. U sredini: prozori s polukružnim završetcima, zatvoreni gore vijencem. Drugi kat: pravokutni prozori. Iznad, tredi kat: isti mali prozorčid kao u prizemlju, ali dosta manji. Dvorište > opet problem ugla: umjesto stupa, na uglu se nalaze snažni pilastri. Kamen i vidljiva opeka (javlja se u Rimu). Građena je za kardinala Riaria. Kardinal – rimski svedenik. Papa – rimski biskup kojeg odabiru kardinali.

Leonardo da Vinci – renesansa rješenja

BRAMANTE Milano, Sta Maria uz San Satiro (predromanika)

Trobrodna crkva s trobrodnim transeptom, a bez kora. Središnji brod završava pod središtem transepta i glavnog broda, kao rotonda (dole kvadrat, gore kupola). Zatim lažno 3D, ali vrlo uvjerljiva apsida > zapravo vrlo plitka. Privid postignut plitkim reljefom. Uz crkvu se nalazi i oktogonalna sakristija.

Milano, Sta Maria della Grazie Bramante je na gotičku peterobrodnu crkvu dozidao centralnu građevinu i iza tog svetište s apsidom. Jako puno detalja što je uobičajeno za Lombardiju tog vremena.

19

VISOKA RENESANSA Obuhvada razdoblje početka 16.st. u Italiji u Hrvatskoj, a razvija se u Rimu.

BRAMANTE (1444. – 1514.) Bio je graditelj i slikar. Graditeljstvo uči kod Luciana Laurane u Urbinu. Odlaci u Milano i tamo gradi nekoliko crkvi. Godine 1499. odlazi u Rim i razvija stil pod utjecajem antike.

Palladio, Tempietto

U paladijevim knjigama, tempietto nije među modernim, nego među antičkim građevinama > veliki kompliment. Mala građevina koja se nalazi uz crkvu San Pietro in Montario. Ima dvije etaže. Baza od tri stube, pa postament iz kojeg izlaze stupovi (rimski dorski red), zatim napust, pa balustrada, gornja etaža i kupola s lanternom. Plasticitet cijele zgrade. Kombinacija dorskog rimskog reda. Kupola nije ista kakvu je Bramante planitao. Niše na katu ulaze duboko u zid. Antički tretman arhitekture. Oblik monopterosa.

Rim, Palača Caprini Početak 16. st. Sačuvan je nacrt i neke skice (nije sigurno čije su). Zgrada od opeke, ali sakrivena stuccom, pa djeluje kao od kamena, što je jeftinije i brže. Dudani u donjem dijelu. Na katu spavaonice, a dolje trgovine. Na pročelju kata nalaze se prozori s balustradom i dvostrukim dorskim stupovima.

20

Rim, Belvedere Terasasta gradnja. Izgradnju ovog projekta (na vrhu rimskog brežuljka) prekinuo je papa Siksto V.

Rim, Sv. Petar Papa Julije II. traži od Bramantea da sagradi novu crkvu na mjestu peterobrodne bazilike iz Konstantinova doba. Medalja > sačuvani dokument pokazuje nacrt kakav je trebao biti, jer je izrađena na početku gradnje crkve. Osnovni oblik je grčki križ s kupolom. Orjentacija je nestandardna > svetište na zapadu. U središtu je oltar > točno iznad je mjesto gdje je grobnica s grafitima o Sv. Petru. Nad tim je kupola. To NIJE katedrala, ved crkva. U rekonstrukciji 1506. se produljuje prednji dio. Potpuno simetrična crkva s četiri kraka i četiri ulaza u apside. Tlocrt pokazuje da nije planiran kontinuirano zid, ved svojevrsni 'otoci' ziđa. Izgradnja je tekla vrlo sporo. Nastavio je Michelangelo.

Kupola Sv. Petra prema Seriju

Raffael: Atenska škola Arhitektura kakvu možemo zamisliti u nedovršenoj crkvi Sv. Petra

21

MICHELE SANMICHELI

Michele Sanmicheli bio je talijanski renesansni arhitekt i jedan od najponatijih graditelja utvrda svoga vremena (uz Antonia da

Sangalla mlađeg). Rođen je 1484. godine u Veroni, gdje i umire 1559. godine. Školovao se u Rimu kao Bramanteov učenik i duže je

vrijeme radio u Vatikanu. 1535. godine postaje glavni inženjer Mletačke Republike. U Veneciji je povedao i učvrstio veliki broj

utvrda, a na starim gradskim zidinama izgradio je impozantna vrata, među kojima su najpoznatija Porta Nuova. Sagradio je i palače

Palazzo Bevilacqua, Palazzo Pompei (obje u Veroni), te Palazzo Grimani (Venecija). Njegove su građevine snažno utjecale na stil

veronskih palača koje se odlikuju grubo tesanim kamenom (rustika) u prizemlju i manirističim elementima na gornjim katovima.

Palača Bevilacqua (oko 1530.)

Nalazi se u Veroni. Građena je pod utjecajem manirizma. Na pročelju se nalazi kombinacija različitih

ritmova: izmjena tri gigantska prozora, para stupova između kojih se nalaze manji prozori na podnožjima.

Centar građevine je veža (ulazni prostor). Stupovi su kanelirani (neki vertikalno, a neki zavojnicama u

drugačijim smjerovima). Na katu se nalaze balkoni s balustradom koji stoje na triglifima prizemnog vijenca.

Ritam se nalazi i na zabatima (trokutasti, segmentni, segmentni, trokutasti) i sugerira da je ulaz bio planiran

sa strane. Iznad svega nalazi se bogati vijenac.

Palača Canossa (oko 1530.)

Pročelje palače sugerira dvije etaže, dok u stvarnosti palača ima četiri etaže. U prizemlju se nalazi rustika,

dok je na katu plitka plošna fasada. Na vrhu građevine se nalaze balustrade koje naglašavaju plastičnost

građevine.

22

Palača Grimani

Nalazi se u Venciji. Velikih je dimenzija i ima naglašen središnji dio. U prizemlju se nalaze pilastri, a ulaz je

riješen poput slavoluka. Gornjom se etažom proteže kontinuirani bakon s nizom pilastara.

Kopnena vrata u Zadru

Radio ih je nedak Sanmichelija. Na vratima se nalazi dorski red. Iznad vrata se nalazi lavlja glava.

23

JACOPO SANSOVINO

Jacopo Sansovino bio je talijanski arhitekt i kipar. Rodio se u Firenci kao Jacopo Tatti. Početkom 16. stoljeda dolazi raditi u radionicu

kipara Andrea Sansovina te, kao znak poštovanja, uzima njegovo prezime. Nakon toga seli se u Rim gdje studira arhitekturu i radi na

obnovi antičkih skulptura. Nakon velike pljačke Rima, odlazi u Veneciju gdje postaje glavni arhitekt. Njegova knjižnica svetog Marka

je jedno od najvažnijih građevina 16. stoljeda. Njegove živopisne skulpture postale su dekorativni elementi njegovih građevina.

Njegove najpoznatije skulpture su skulpture Marsa i Neptuna na stubama duždeve palače. Bio je jedan od najuspješnijih

renesansnih arhitekata.

Piazza S. Marco

Piazzeta (dio koji izlazi na kanal)

Knjižnica svetog Marka se nalazi točno na nastavku tornja, nasuprot duždeve palače, i definira ugao.

Gradnja je započela 1536. godine. To je prva u potpunosti klasična građevina u Veneciji u kojoj su redovi

ispravno korišteni. Palladio ju je opisao kao najbogatiju i najukrašeniju građevinu koja je napravljena,

možda, od davnih vremena. Duže pročelje u prizemlju sastoji se od dorskog reda, dok se na katu nalazi

jonski red. Iznad se nalaze arhitrav, friz i vijenac, te balustrada s kipovima u osima stupova. Na rubu

građevine nalaze se obelisci. Bogatstvo boja na ovoj je građevini zamijenjeno bogatstvom oblika.

Unutrašnjost zgrade ukrašena je slikama i skulpturama. Južno pročelje biblioteke spaja se s pročeljem

banke.

Loggietta je izgrađena pokraj knjižnice, u podnožju srednjovjekovnog zvonika. To je malena građevina s

temom trijumfalnog luka. Izgrađena je kao svečani prostor, a ima ulogu čekaonice. Ima 3 luka između kojih

se nalaze 2 stupa. Između stupova nalze se niše. Na vrhu se nalazi ograda.

24

U isto vrijeme, nasuprot knjižnice, izgrađena je zecca: kovnica i riznica Republike. Kao takva trebala je

ostavljati dojam snažne građevine. Zato je Sansovino koristio dorski red, da dobije dojam modi i snage.

Pročelje banke je rustikalno, te je tako Sansovino unio rustiku u Veneciju. U prizemlju se nalazi zatvoreni

trijem iznad kojeg se nalaze dvije etaže. Stupovi na katovima su sastavljeni od prstenova i nose vijenac.

Duždeva palača u prizemlju ima dorske stupove i trijem, a na katu se nalaze jonski stupovi i lođe.

Toranj Crkve svetog Marka je s vanjske strane kasnogotički, a s unutarnje strane je ranorenesansni.

Palača Corner, 1532. g.

U prizemlju se nalazi rustika. Glavni je ulaz naglašen s tri luka. Iz njega dugačka galerija vodi prema dvorištu,

neobično velikom za područje Venecije. Na prvom i drugom se katu nalaze prozori na konzolama. Ti su

prozori uokvireni nizom kaneliranih dvostrukih stupova. Prozori u sredini su malo širi čime se izražava

centar zgrade. Iznad prozora prizemlja nalaze se volute. Drugi je kat podijeljen na dvije gospodarske etaže.

25

MICHELANGELO BUONARROTI

Živio je od 1475. do 1564. godine. Sam je sebe uvijek opisivao kao skulptora. Učio je za slikara u Firenci gdje je njegov dar primjetio

Lorenzo de' Medici u čijem je domu živio. Njegove prve narudžbe došle su početkom 16. stoljeda za veliku grobnicu Julia II sa 40

mramornih figura. Na zahtjev pape oslikao je strop Sikstinske kapele. Nakon toga radio je na obiteljskoj crkvi obitelji Medici u

Firenci, Bruneleschijevom San Lorenzu. Njegov plan fasade nikad nije izveden, ali je izgrađena kapela Medicija. Zadnjih 30 godina

svoga života proveo je u Rimu gdje je najviše radio na kapitolijskim palačama, crkvi S. Maria degli Angeli i obnavljanju Crkve svetog

Petra.

Kapela Medici

Građena je od 1519. do 1534. godine (prva polovica 16. stoljeda). Michelangelov učenik rekao je kako je

Michelangelo htio napraviti imitaciju stare sakristije koju je napravio Filippo Brunelleschi, ali sa drugom

vrstom ornamenata.

Kvadratičnog je tlocrta, a svođena je kupolom na pandativima. Zid je pomodu pilastara i vijenca pretvoren u

linearnu skulpturu.Na njemu se nalazi karakteristični firentinski sivo zeleni mramor. Između pilastara i

vijenca nalazi se bijeli friz. Iznad vijenca nalazi se red pilastra, te pandativi. Kupola je polukružna te

kasetirana.

Biblioteka Laurentiana

Nalazi se u Firenci. Izduženog je tlocrta. Ulazno predvorje knjižnice započeto je 1524. godine, iako je

stubište izgrađeno tek 1550-ih pod nadzorom Ammanatia koji je dizajn temeljio glinenom modelu kojega

mu je Michelangelo poslao iz Rima 1550. godine. Ulaskom u predvorje posjetitelj se osjeda poput patuljka

zbog velike visine prostorije i biva zatečen sa stubištem koje više sprječava nego potiče uspon. Stubište se

spušta poput lave. Stube vode u sobu za čitanje i zauzimaju više od pola tlocrtne površine ulaznog prostora.

One su u centru ispupčene i variraju širinom, dok su vanjske stube ravne. Tri najniže stube središnjeg djela

se šire i više su od ostatka. Okolni su zidovi vedinom prazni u donjem dijelu, dok se u gornjem dijelu nalaze

konzole koji bi inače imale potpornu ulogu, ali ovjde nose jedino sebe. Iznad svake konzole nalazi se par

stupova uklopljenih u volumen zida.

Sama biblioteka je miran, dugačak i uzak prostor. Izvorno je bila napravljena od drveta, tek je kasnije drvo

zamijenjeno kamenom. Nema zidova, ved postoje masivni čvrsti kameni stupovi koji drže sve. Bilo je

planirano nadsvjetlo, no odustalo se od toga jer je bilo loše rješenje.

26

Trg Campidoglio

Na vrhu kapitolijskog brežuljka nalazio se Campidoglio koje je Michelangelo transformirao po naredbi pape

Ivana III. To je jedno od najbriljantnijih renesansnih urbanističkih rješenja. Na istoku se nalazi

srednjovjekovna zgrada senata, a na jugu konzervatorska palača iz 15. stoljeda. Michelangelo je iskoristio tu

slučajnu orijentaciju da napravi trapezoidni trg sa ukrašenim podom koji tvori uzorak u centru. Taj obli

uzorak igrat de glavnu ulogu u baroknom planiranju. U njegovom se centru nalazila skluptura Marka

Aurelija. Kao vrhunac ove kompozicije dolaze Michelangelove stepenice ispred obnovljene zgrade senata.

Na pročelju palača s obje strane nalaze se korintski stupovi koji prolaze kroz dvije etaže građevina. Iza tih se

stupova nalazi red stupova visokih jednu etažu. Michelangelo je uspio plosnati zid pretvoriti u kompleksnu

mrežu međusobno isprepletenih planova. Na zidu se nalaze edikule (prozor s okvirom, stupovima i

timpanonom).

Crkva Sv. Petra

Napušta Sangallov plan da bi napravio nešto sličnije Bramanteu. Međutim, nije napravio Bramanteove

pomodne kupole i zvonike, ved je dignuo vanjske zidove do pune visine i artikulirao ih sa masivnim

dvostrukim korintskim stupovima koji nose kupolu. Crkva ima oblik grčkog križa sa kupolom u sredini. Sa tri

se strane nalaze apside, a na ulazu se trebao nalaziti trijem ali nije nikad izveden. Kupola se nalazi na 70

metara visine. Ima dvostruki završetak i duple stupove kao kontrafore. Izdužena je, što je nagašeno

rebrima. Na vrhu kupole nalazi se lanterna.

Na pročelju se nalaze kolosalni stupovi koji nose vijenac i atiku (koja je u nivou svoda crkve).

27

S. Maria Degli Angeli

Jedan od zadnjih Michelangelovih projekata bio je da prenamjeni tepidarium Dioklecijanovih termi u crkvu.

Ruševine termi trebale su postati kartuzijskim samostanom (jedan od najstrožih redovničkih redova;

redovnici stanuju u odijeljenim kudicama koje povezuju dugački hodnici, a članovi se sastaju samo na

molitvi). Crkva ima jednostavne bijele zidove, ali je u kasnom baroku arhitekt Vanvitelli pokopao

Michelangelov rad ispod obojane mramorne dekoracije.

GIACOMO BAROZZI DA VIGNOLA

Giacomo Barozzi da Vignola bio je najpoznatiji rimski graditelj vila i palača. Radio je i na gradnji Crkve svetog

Petra. Piše jednu od važnijih knjiga o arhitekturi u to vrijeme. Živio je od 1507. do 1573. godine.

Villa Giulia

Prvi vedi projekt da Vignole. Gradnja je započela 1551. godine. To je trebala biti vila za papu Julija III na rubu

Rima. Ulazno je pročelje uvučeno, a ispred njega se pružaju polukružna krila sa kolonadom koja tvori jedan

kraj dvorišta. Dvorište je rađeno po uzoru na Belvedere Court u Vatikanu. Dvorište je prekinuto sa

otvorenom lođom koja gleda u drugo dvorište, polukružan prostor flankiran sa stubištem i koji izlazi na

trede otvoreno dvorište. Unutar građevine nalaze senaglašeni lukovi i stupovi. Uz pomod Ammanatija,

Vasarija, Michelangela i pape, da Vignola je uklopio građevine, vrtove, terase, fontane, stubišta i skulpture u

mali raj za papu.

28

Palazzo Farnese

Nalazi se u Capraroli. Građena je od 1552. do 1573. godine. To je napola palača, napola dvorac. Nalazi se na

peterokutnom tlocrtu kojeg su napravili Antonio da Sangallo mlađi i Peruzzi u 1520-ima. Ima kružno

dvorište okruženo kolonadom stupova kroz koje se dolazi u glavne sobe dekorirane bogatim freskama. Na

ulazu se nalaze vanjska stubišta i rampe.

Il Gesu

Isusovačka crkva koja postaje model za sve isusovačke crkve. Gradnja crkve započela je 1568. godine. Crkva

se, prema kardinalu Farneseu, trebala sastojati od jednog broda sa kapelama sa strane. Isusovci su trebali

propovjedničku crkvu u kojoj se sa svake točke mogao vidjeti glavni oltar. Unutrašnjost je skromno

uređena. Dvostruki pilastri unutar broda bili su sivi, a svod je bio bijel. Pročelje crkve započeo je 1571.

godine Giacomo della Porta. Portal crkve je istaknut. Rađen je kao dvoetažni s volutama.

29

S. Andrea i S. Anna Dei Palafrenieri

Građene 1550-ih godina. Da Vignola je koristio plan koji de postati osnova barokne arhitekture.

ANDREA PALLADIO Rođen je 1508. godine u Padovi, a umire 1580. godine. Pravo mu je ime bilo Andrea di Pietro della Gondola.

Njegov je rad bio cijenjen. Vjerojatno ne postoji arhitekt čiji je rad bio tako često imitiran. To je zato što

vedina njegovih zgrada još uvijek stoji, ali isto tako zato što je svoje ideje objavio u knjizi I Quattro Libri dell'

Architettura (Četiri knjige o arhitekturi: konstrukcije, palače, antička arhitektura, vile). Knjiga posjeduje

ilustracije klasičnih redova, neke od najpoznatijih građevina rimske arhitekture, kao i Palladijeve radove s

točnim mjerama i popratnim tekstom. Bio je obučen kao zidar i skulptor. Radi na dvoru Giangiorgia Trissina

u Vincenzi. Nakon toga odlazi u Rim gdje studira antiku te mijenja ime u Palladio. Radio je na gradskim

palačama u Vincenzi od kojih je malo više od uličnog bloka izgrađeno.

Basilica Palladiana

Renesansna građevina na Piazza dei Signori u Vincenzi. Originalna je zgrada izgrađena u 15. stoljedu i bila je

poznata kao Palazzo della Ragione. Bila je uska i visoka. Zgrada je bila sjedište vlade, kao i mjesto brojnih

trgovina u prizemlju. U 16. stoljedu dio se zgrade urušio te je gradsko vijede raspisalo natječaj za obnovu na

kojemu je Palladio odabran da obnovi zgradu. Palladio je prekrio staru gotičku fasadu sa mramornim

stupovima i trijemom rađenim pod utjecajem klasične rimske arhitekture. U prizemlju zgrade nalazile su se

brojne trgovine, a na katu se nalazila velika dvorana sa zategama i drvenim svodom. Na pročelju prizemlja

nalazi se dorski red, dok se na katu nalazi jonski red. Na balustradi iznad, nalaze se kipovi u osi stupova. Na

uglu zgrade nalaze se po dva stupa. Između lukova javlja se paladijanski motiv: slobodno stojedi stup s

dijelom arhitrava.

Stoljeda kasnije, redovi otvoreni lukova na ovoj zgradi inspirirali su nešto što se zove paladijanski prozor. To

je veliki prozor koji je podijeljen na tri dijela. Središnji je dio vedi od preostala dva i najčešde ima luk iznad.

Ime bazilika dolazi od Palladia samog. U 16. stoljedu naziv bazilika se nije odnosio na crkvu, ved na sobu za

sastanke i sudnicu.

Slična je biblioteci Jacopa Sansavina.

30

Loggia Del Capitaniato

Nalazi se nasuprot bazilike na Piazza dei Signori u Vincenzi. Gradnja je započela 1571. godine. Sastoji se od

prostorije za skupštine i balkona s kojeg su se donosili proglasi. Loggia je napuštena nedovršena 1572.

godine. Iako je dizajn bio dovršen, mogude je da je fasada trebala biti produžena. Imala je otvorene lođe

koju se najvjerojatnije služile za civilne ceremonije. Bila je napravljena od opeke. Bočna strana ima oblika

trijumfalnog luka. Na prednjoj se strani nalaze četiri velika stupa s vijencem, atikom i balustradom. Triglifi

leže na vrlo tankim lukovima i preuzimaju sile s balkona. Zidovi su prekriveni štuko ornamentom.

Palača Chiericati

Nalazi se u Vincenzi, na rubu grada. To je kombinacija palače i kolonade oko foruma. Na pročelju u

prizemlju se nalazi dorski red s otvorenim trijemom. Na katu se nalazi jonski red. Središnji je dio istaknut.

Na ulazu se nalaze duplirani stupovi. Na vrhu se nalaze skulpture nastale pod Michelangelovim utjecajem.

Pompeji su utjecali na dvoetažni trijem.

U prizemlju se nalaze trgovine, dok se na katu nalazi velika dvorana.

Palača Thiene

Nalazi se u Vincenzi. Izgrađena je tek četvrtina palače. Građena je uglavnom od cigle koja je tek kasnije

ožbukana. U prizemlju se nalazi rustika. Na katu se nalaze pilastri. Unutrašnjost palače rađena je po uzoru

na rimske rude. Dvorište je onakvo kakvim je Palladio zamišljao rimski atrij.

31

Palača Valmarana

Palača se nalazi u Vincenzi. Na pročelju se nalazi šest kolosalnih stupaca. Cijela se građevina nalazi na

visokom postamentu. Glavno je pročelje uokvireno sa po dva stupa na obje strane. Nad vijencem se nalazi

atika, a iznad nje se nalazi još jedan kat s malim prozorima. Vijenci i zadnji prozori su se prilagodili zgradama

sa strane (prozori su tanji). Ulaz u zgradu je naglašen i širi. Na katu se nalazi velika dvorana koja izlazi na

trijem, na plohu pročelja.

Villa Rotonda (Villa Almerico, Villa Capra)

Građena je od 1566. do 1570. godine, a nalazi se 3 km od Vincenze. Trebala je demonstrirati ljepotu čiste

forme sa geometrijskim planom sastavljenim od kvadrata, kruga i pravokutnika. Ima četiri simetrične fasade

sa trijmom. Na trijemu se nalazi po šest stupova (poput pročelja antičkog hrama). Nalazi se na malom

bežuljku i okružena je s brežuljcima i zato je bio cilj da omogudi poglede na okolinu. Priroda se vidi ne samo

sa trijemova, ved i iz središnjeg kružnog salona. Salon je prekriven freskama i nad njime se nalazi

piramidalni krov i kupola. Do sada je kupola bila korištena samo za crkve. Iako je suburbana vila, ima

obilježja vile rustike.

32

Villa Trissino

Tlocrtno podsjeda na Villu Rotondu. Ima trijemove na sve četiri strane, ali na različitim visinama. Tako je

iskorišteno prirodno stanje terena. Ispred vile se nalaze vrtovi.

Il Redentore

Nalazi se u Veneciji. Građena je od 1577. do 1592. godine (kraj 16. stoljeda). Izgrađena je u znak zahvale

Bogu zbog pobjede nad kugom. Nalazi se uz rub kanala. To je jednobrodna crkva sa tri kapele na svakoj

strani. Potreba za neobičnim tlocrtom proiašla je iz potrebe da se u unutrašnjost smjeste dva kora. kor je

smješten iza reda stupova koji tvore kružnu formu. Dizajn pročelja podsjeda na Partenon u Ateni. Ispred

ulaza nalazi se 15 stepenica.

Il Redentore se smatra jednom od kruna Palladijeve arhitekture. To je velika, bijela građevina sa kupolom.

Kraj kupole se nalaze dva tornjida. Na pročelju se nalaze dva zabata, jedan iznad drugoga.

Unutrašnjost je dekorirana bijelim i sivim kamenjem. Korintski red okružuje unutrašnjost.

33

San Giorgio Maggiore

Nalazi se u Veneciji. Na pročelju se vidi tetrastil s visokim zabatom.To je trobrodna crkva s visokim

pilastrima. Glavni je brod svođen bačvastim svodom s polukružnim prozorima. Nad križištem se nalazi

kupola. Transept završava polukružno i nad njim se nalazi križan svod. U unutrašnjosti se nalaze

monumentalni stupci.

Teatro Olimpico

Nalazi se u Vincenzi, a građeno je od 1570. do 1585. godine. Palladio je radio samo gledalište. Napravljeno

je od drveta. Ono je elipsastog oblika. U uglovima se nalaze galerije do kojih vode posebne stube. Gledalište

je mračan prostor, svjetlost dolazi samo odozgo.

34

HRVATSKA

Visoka renesansa u HR (na jadranskoj obali) ne ostvaruje značajnija djela, ali među nekoliko njih ističu se dubrovački ljetnikovci i palače

palača Skočibuhe (graditelj Antun iz Padove) o naručitelj Tomo Stjepovid Skočibuha – pučanin, a ne aristokrat o glavna – 3. etaža – velika dvorana s pogledom iznad okolnih krovova

palača Sorkočevid (na Gustijerni)

palača Ranjina (na Gustijerni)

MANIRIZAM Imati Manieru – imati stila Dolazi od tal. riječi maniere (sa stilom). Poseban je to likovni izraz između razdoblja visoke renesanse i baroka. Traje od oko 1525. – 1600. (druga pol 16. st). Ne smatra se kronološkim, ved stilskim razdobljem. Nastaje u Italiji, značajan je u tal. slikarstvu (Pantormo, Parmigianino, Bronzino, Tintoretto, El Greco), a u manjoj mjeri i u kiparstvu. Obilježja su odstupanje od harmonične uravnoteženosti renesansne kompozicije. Uzori – Michelangelo i Rafael. Manirizam naglašava sklad, raznolikost i majstorstvo, no gubi se sadržaj, jasnoda i jedinstvo. Arhitektura Manirizam nastaje kao pojam koji opisuje slikarstvo i kiparstvo tog vremena pa je teško odrediti njegove odrednice u arhitekturi. Zato se samo nekoliko arhitektonskih djela smatra pravim manirističkim. Iz AA – manirizam karakterizira dinamika, plasticitet, izražajnost, snaga, dinamičnost i subjektivno kombiniranje, koji imaju prednost pred racionalnošdu i objektivnim redom, harmonijom i ljepotom PRIMJERI

Palača Massimi (str 23.)

Palača del Te (str 23.)

Palača Romano (str 24.)

Palača Bevilacqua (str 25.)

Villa Giulia (str 31.)

Kapetanova loža (str 34.)

S. Giorgio Maggiore (str 37.)

Palača Ufizzi (Firenca, G. Vasari, 1574. god.) nalazi se uz Palazzo Vecchio (ispred PV- kopija Michelangelova Davida), nekad je služila kao upravna zgrada (danas galerija). Središnji, izduženi prostor okružuju dva krila palače i kratka otvorena loggia (prema rijeci). Kretanje ima cilj – pogled je uprt u toranj Palazzo Vecchio. Maniristički detalji, poigravanje visedim volutama

35

Palača Pitti, dvorište palače (Firenza, Ammannati 2. pol. 16. st.) *U dvorištu su se održavale predstave Talijanski graditelj i kipar Bartolommeo Ammannati, učenik J. Sansovina, na kojeg je uvelike utjecao Michelangelo, projektirao je vrtno pročelje ove zgrade. Pročelje je orijentirano prema poznatom vrtu Giardini di Bobili u Firenzi i odražava podjelu na 3 etaže: prizemlje – arkade, dorski stupovi, rustika (kružna), kat – jonski stupovi, središnji prozor vedi, rustika (pravokutna – vidi sliku), 2. kat – korintski stupovi, prozori manji nego na 1. katu, kružna rustika, iznad – horizontalne grede s kosim kamenjem (ne lukovi) Palača je u svojevrsnom odnosu sa Sansovinovom Zeccom (tak je u skripti, mislim da se misli da je ta palača bila uzor ili tak nekaj jer ima sličnosti)

RENESANSA U EUROPI U vrijeme nastanka renesanse (Firenza, Italija) u ostatku Europe prevladava bogata i rafinirana gotika sa svojim najboljim primjerima u arhitekturi i ostalim umjetnostima. Slikarstvo Novi stil nastaje početkom 15. st. u Nizozemskoj, točnije oko 1420.g. u Flandriji. Umjetnici ' sa sjevera' su svojevrsna protuteža onima s juga Europe (Italija) i kao ovi, imaju jednolik(?) status u društvu. Humanizam na sjeveru nema osobit utjecaj. On do izražaja dolazi tek kasnije, krajem 15.st., i znatno utjecati na sam stil. Tvorci novog stila nisu u potpunosti odbacili internacionalni kasnogotički stil, ved je on njegovo polazište. Novi stil se tako može okarakterizirati kao kasnogotički. Prvu fazu slikarske Revolucije predstavlja majstor iz Flemallea (Robert Campin). Puno poznatiji slikari su brada Jan i Hubert van Eyck. Tredi veliki majstor flamenskog slikarstva je Rogier van der Weyden. Nakon 1430.g.realizam flamanskih majstora počinje se širiti u Francuskoj, Njemačkoj, a kasnije i po cijeloj Europi. U švicarskoj se ističe Conrad Witz, a u Francuskoj Jean Fouquet. Može se redi da je 15.st. 'prvo stoljede slikarstva na dasci'. Početkom 16.st. pod utjecajem renesanse i humanizma iz Italije na sjeveru počinje prava renesansa. Glavni njemački renesansni slikar je Albrech Dürer. U Nizozemskoj se razvijaju dva pravca – antwerpenski manirizam i romanizam. Skulptura i kiparsvo Bududi da je zemljala na sjeveru trebalo više vremena da prihvate tal.stilove u kiparstvu, ne postoje važniji kipari iz tog vremena. Slično je i u arhitekturi. Arhitektura – opdenito U vrijeme nastanka renesanse u Firenzi, u Italiji, u ostatku Europe prevladava bogata i rafinirana gotika, sa svojim najboljim primjerima. Renesansa najbrže prodire u istočni dio Europe (putovima kroz sjevernu Hrvatsku). Najznačajniji vladar tog doba, Matijaš Korvin, na svom dvoru okuplja brojne humaniste, među kojima i Hrvate (Janus Panonius). Prva bogata renesansa javlja se u Mađarskoj, a iz nje se širi na Poljsku, Njemačku i Francusku. U Poljskoj se umjetnici i graditelji okupljaju oko kraljevskog dvora u Krakowu. Slično se događa i u Francuskoj na tamošnjim dvorovima. Bududi da je renesansa intelektualni (nepopularni) stil, putem mecenstva širi se polako , ali sigurno.

36

Tri su faze ulaska i prihvadanja novog stila: u prvoj se događa asimilacija oblika, a ne ideja – dolazi do miješanja got. i renesansnih motiva i elemenata, uzrokovanih nerazumijenjanjem antičkih principa. U drugoj fazi, dolaskom tal. graditelja ( Francesco iz Firenze) prihvadaju se njihove ideje. Prve renesansne građevine su grobnice, a kasnije nastaju i velike građevine. U tredoj fazi razvija se nacionalna arhitektura. Značajna je za zemlje zapadne Europe – Francuska, Njemačka, Španjolska i Engleska. U srednjoj i istočnoj Europi tome nije bilo traga.

širenje renesanse (s predavanja) o dvor o srednja Europa (kasnije Engleska, Francuska) dalje sporije širenje o Francuska…

SREDNJA EUROPA Vladislavska dvorana (15.-16.st. Prag, Češka) Benedikt Ried (Beneš Rajt)

Na Hradčanyma u Pragu. Kasnogotička građevina s renesansnim portalom. Gotički prozori s dobro proporcioniranim korintskim stupovima, napustima i kamenim okvirima – čest kasnogotički element.

Dvorac Belvedere (16.st.Prag, Češka)

Ima funkciju gradskog ljetnikovca, primjer prvih čistih renesansnih građevina u srednjoj Europi.

Ostrogonska katedrala (Mađarska)

Gradio ju je nadbiskup Bakocz (koji je gradio kule oko zagrebačke katedrale). Ima kapelu (grobna kapela Tome *Bakača+) sagrađenu od mađarskog crvenkastog mramora. Nekad je imala osvjetljenu kupolu ali je drugačije obnovljena.

37

Kraljevski dvor u Krakowu (Poljska) Wawel – naziv kompeksa katedrala + kraljevski dvor. U osnovi gotički dvor s dvorištem koje je trostrano orkuženo arkadama (jonski i korintski stupovi). Nerazumijenje arhitekture - na tredoj etaži se javljaju se visoki uski stupovi s klasičnim bazama i kapitelima – visoki drveni stupovi, jedan na drugom, drže strehu.

Pokušaj sinteze tradicije i renesanse.

Grobnica u Krakowu (Poljska)

Vijednica u Poznanu (Poljska)

NJEMAČKA Kneževska rezidencija u Heidelbergu (2. pol 16.st.)

Na zgradi bezbroj antičkih el., izdaleka oni djeluju renesansno, ali izbliza 'perverzno'. Portal s karijatidama ide kroz 3 etaže. Stupovi (pilastri) su jonski, a napust je dorski (triglifi). Muške karijatide i ženske figure. Čisti primjer importa renesansnog detalja, ali bez imalo razumijevanja. Vjerojatno je rađeno prema arh. priručniku.

*nisam sigurna za ovu sliku

St. Michael (kraj 16.st.) Isusovačka crkva u Münchenu. Ima etažirano pročelje, slobodno baratanje el., naglašeni krajevi, zabat. Maniristički elementi – spljpštene volute. Nema trensept* (veda kapela ga simulira) i kupolu. Središnji brod širi je od prostora svetišta koje je gotičko s kontraforima. Oko broda su kapele. Svod je bačvast. Crkva podsjeda na sv. Katarine u Zagrebu. Sinteza je europske tradicije i nove renesansno-manirističke arh.

38

FRANCUSKA

Dvorac Azay-le-Rideau (1.pol 16.st.) Srednjovjekovni viteški dvorac s renesansnim detaljima

Dvorac Chambord (1. pol 16.st.) Primjer srednjovjekovnog viteškog dvorca s renesanskim detaljima. Graditelj je iz Italije. Jezgra dvorca sastoji se od centralnog dvostrukog stubišta, četiri hodnika i četiri kutna apartmana. Jarak (zaštiden), kružni tornjevi/ središnji dio – tornjevi – apartmani (privatne cjeline) Šuma tornjida/ dimnjaka – renesansni detalji – kaos detalja Stubište – originalno rješenje (Palladio publicirao), dvostruko – privatnost gostiju

Dvorac Blois Primjer kombinacije gotičke tradicije i novih renesansnih el. (visoki krov). Renesansno prizemlje – dorski polustupovi, nadvoji. Na pročelju je vidljivo nepodudaranje prozora po etažama, te dominantno spiralno stubište – terasa za promatranje, nagib stubišta nije jednak nagibu ograde

39

Louvre (sredina 16 st.) Dvorišno lijevo krilo polače na kojem je radio Piere Lescot. Primjer kombinacije tradicionalnog francuskog dvorca i renes. palače. Pročeljima dominiraju tri rizalita (naglasci, srednji viši i širi)– horizontalno – vertikalna istaka sa segmentnim zabatima . Oni su zamijenili dotadašnje tornjide dvoraca. Redovi pilastara (nižu se jedan iznad drugog), prozorski okviri sa zabatima i arkade u prizelju klasični su elementi. Visoki strmi krov, rizalit i visoki uski prozori element su francuske tradicije. Ovo je najljepši primjer renesanse u Europi (izvad Italije)

Dvorac Chevanceau

ŠPANJOLSKA Palača Alhambra (sredina 16.st.) Sagradio ju je veliki španj. arhitekt Pedro Machuca za Karla 5. Po uzoru na Bramanteov Tempietto. Jednokatna. Zanimljivo je kružno renesansno dvorište s dvoetažnim trijemom s klasičnim stupovima, napustom i vijencem.

Escorial (16.st.) Carski dvorac Filipa 2. blizu Madrida. Dvorac je izrazito introvertiran, a asketskom dekoracijom. Unutar njega je kolosalna crkva s 2 tornja i kupolom 4 tornja na uglovima, glavni ulaz naglašen Atrij + crkva Sjeverno od atrija – samostan (kolegij)/ južno – biblioteka + blagovaonica Sjeverno od crkve – palača/ južno - sakristija

40

ENGLESKA Dvorac Longleat (2. Pol 16.st.Robert Smythson)

3 kompaktne etaže s velikim prozorima (prizemlje servisno, kat boravište)

Dvorac Hardwick Hall (kraj 16.st., Robert Smythson) Glavni ulaz uokviren rizalitima/tornjevima?; organizacija prostora - poluetaže (High great Chamber – visoka, velika soba)

Whitehall Banqueting House (1. Pol. 17.st. London)

Arhitekt je najpoznatiji engleski arhitekt renesanse, Inigo Jones, koji uvodi u engl. 'paladijevski klasicizam'. Whitehall je nova kraljičina palača. Ima dvoranu za bankete. Strogo, ali plastično pročelje.

41

Greenwich Queens House/kraljičina kuda (poč 17.st.Indigo Jones) Bez stupova na pročelju. U prizelju su klesanci, a kat je glatko ožbukan. Prozori su vrlo jednostavni i dio su zida. Dobre proporcije elemenata. Primjena paladijevskih metoda. *u sredini most? Koji povezuje hale

HRVATSKA Na sjeveru Hrvatske uglavnom je riječ o utvrdama, dvorcima i sličnim građevinama

Varaždinski dvorac – zatvorena tlocrta s četiri krila i unutrašnjim dvorištem

Sisačka utvrda (ušde Kupe i Save)

Veliki tabor /Zagorje

Bakačeve kule (oko zg katedrale)

42

BAROK Naziv je nastao od portugalske riječi barocco (biser manje vrijednosti i nepravilna oblika), kojom se željelo omalovažiti stil na koji se odnosila. Prvobitno je izraz barok označavao nešto manje vrijedno i nepravilno u odnosu na renesansne jednostavne estetske kanone. Stil zahvada sve grane umjetnosti. Popularan je jer se obrada svjetini, za razliku od renesanse. Nastao je krajem 16.st. u Rimu, a razvija se pod utjecajem dvorskog apsolutizma (velikih snažnih država i carstava) i katoličke protureformacije. Barok je reprezentativan, dekorativan, bogat i kiden – jednom riječju raskošan. Traje otprilike do pol 18.st, odnosno do pojave klasicizma uoči Francuske revolucije 1789.g. U nastojanju da se poveže arhitektura, skulptura i slikarstvo nastaju objekti bogato ukrašenih vanjština i unutrašnjosti. Pompozni način građenja i ukrašavanja dvorova i palača forsiraju apsolutistički vladari i aristokracija, a crkva ga primjenjuje paralelno s protureformacijom U slikarstvu prevladavaju iluzionizam, chiaroscuro (kontrast svjetla i sjene) i kolorizam. Razvijaju se pejzaž i mrtva priroda kao samostalne slikarske grane. Bakropis dostiže vrhunac. Vodedi slikari u Italiji su: Carvaggio, njegov sljedbenik Španjolac Jusepe Ribera, Artemisia i Orazia Gentileschi, Luca Giordano, itd. U Španjolskoj dominiraju: Velazquez, Zurbaran i Murillo. Na sjeveru su to Rubens,van Dyck, Hals, Rembrant i Vermeer. U Francuskoj se izdvajaju grafičar J. Callot, te slikari La Tour i Poussin. U skulpturi do izražaja dolazi naturalizam. Ljudsko tijelo prikazuje u smionim stavovima i razigranim pokretima. Najznačajniji talijanski kipari su: Gianlorenzo Bernini i Alessandro Algardi. Barokno kiparstvo u odnosu na renesansno nije toliko značajno i ne daje toliko poznatih imena. U arhitekturi je važna potpuna obuhvatnost prostora, sveobuhvatnost projektiranja (sinteza arh, skulp i slik), hijerarhijska komp (podređenost centru), naglašena središnja os, ceremonijalnost i vizualni dojam promatrača (u sakralnoj arh – nastojanje da se svjetina vrati u crkve) U urbanizmu se javljaju pokušaji projektiranja idealnog grada (Karlsruhe) koji je u kontekstu s glavnim dvorcem; kontekstualnost arhitekture, urbanizma i perivojne arhitekture.

ITALIJA Barok je kao i visoka renesansa nastao u Rimu krajem 16.st. Italija je razdijenjena na nekoliko država: Toskanu u kojoj vlada obitelj Medici, Milano, Venecija (oslabljena), Papinska država, Aragonsku državu, itd. Crkva i papa potiču umjetnost i arhitekturu, te tako nastaju najznačajnije građevine, najprije u Rimu, a onda u ostatku države. Najznačajniji crkveni red je isusovački.

CARLO MADERNO Začetnik barokne arh u Italiji i uopde. U početku se pridržava visoke renesanse, koju postupno razvija u dekorativnije barokne oblike. Od 1603.g. upravlja izgradnjom bazilike sv. Petra i djelomično peinačuje Michelangelovo rješenje, dajudi crkvi tlocrtni oblik latinskog križa.

Sv. Petar (1603. – 1615. g) Papa je odlučio da se Michelangelovu zdanju doda još jedan brod čime bi se ona pretvorila u baziliku. Maderni tako produžuje glavni brod čime je omogudeno spajanje bazilike s vatikanskom palačom. Pročelje slijedi Michelagelovu shemu; kolosalni red koji nosi još jedan nizak kat, ali s izrazitim naglaskom na portalima (5). Prostor između nosača se suzuje, a pilastri prelaze u stupove. Nedostatak je to što je kupola potomula iza dominantnog pročelja. Model pročelja preuzet je s crkve II Gesu G. della Porte. Maderno de ga primjenjivati i na ostalim svojim crkvama. Svod glavnog broda je bačvasti i visok 50 m. (linija dijeli prvodni od dograđenog dijela)

43

Sta. Susanna (kraj 16.st. Rim) Pročelje crkve riješeno je dvoetažnim volutama što je ved poznati element pročelja iz renesanse. Naglašena je osovina, kao obavezna barokna karakteristika. Na rubu su pilastri, koji prema sredini prelaze u stupove koji nose timpanon i uokvireni portal. Na drugoj etaži tretman je malo drugačiji; sve su pilastri. Izvjesna je dvostruka (hor i vert) hijerarhija. Model pročelja s crkve il Gesu.

Palača Barberini Kombinacija vile i palače. Nalazi se na rimskom brežuljku, udaljena od ulice predvrtom. Na ovom projektu M. pomažu mladi arhitekti Bernini i Borromini. Naglašena je u središnja os. Trijem, dva sporedna krila izlaze bočno van i prodiru u prostor. Na tlocrtu je vidljivo karakteristično ovalno stubište. Ono de postati glavni lajtmotiv baroka. Pročelje je jednostavno i strogo. Središnjim dijelom dominiraju dorski, jonski, korintski redovi, a krila su nešto drugačija. Na 2. katu prozori kao da se uvlače unutra (iluzionizam) - plitke niše, redukcija – pilastri.

44

GIAN LORENZO BERNINI (1598. – 1680.) Talijanski graditelj, kipar i slikar. Glavni je predstavnik baroka u Rimu. Izradio je nekoliko genijalnih kipova, nadgrobnih spomenika i fontana u Rimu i drugdje

Baldahin Nalazi se nad glavnim oltarom ispred kupole crkve sv. Petra u Rimu. To je ustvari tabernakul (mjesto za molitvu). Sastoji se od 4 tordirana stupa s kompletnim napustom i anđelima na uglovima. Napravljen je od broncem a kopija je ranokršdanskog originala. Visok je 30 m. Primjer je to sinteze skulpture i arhitekture, odnosno požimanja baroka i antike

Kapela Cornaro Ovo je jedan od primjera savršenog jedinstva arhitekture, skulpture i slikarstva. Karakteriziraju je kolorit i iluzionizam. Tu se nalazi kip sv. Terese (u ekstazi) – pada u sv. Trans, zlatne zrake– upad svjetlosti od gore, elipsasti prostor

45

Trg sv. Petra Sastoji se od dva velika dijela. Ispred crkve nalazi se trapezni trg sa zatvorenim trijemom visine polovice kolosalnog reda na pročelju crkve. Ispred njega je eliptičan trg vedih dimenzija s obeliskom u sredini i fontanama u žarištima elipse. Trg čine četveroredi dobro proporcioniranih velikih strogih dorskih stupova. Za te je kolonade B tvrdio da su majčinske ruke Crkve koje mogu prigrliti sve one koji to žele. Na njima je jonski friz, jer B smatra da bi dorski napust bio pretežak (nepoštovanje strogosti reda je jedna barokna interpretacija). Iznad su balustrade i veliki kipovi u osima stupova

Fontana di Trevi Nastala je prema B projektu, ali ju je dovršio Nicolo di Salvi 100 g kasnije. Nalazi se u Rimu ispred palače koja joj je u potpunosti podređena.

Piazza Navona

Jedan od poznatijih rimskih trgova. Nastao je na mjestu antičkog sportskog borilišta, Domicijanova stadiona. Trgom dominiraju tornjevi i kupola crkve Sta. Agneze in Agone, te fontana Četiri rijeke (Nil, Duav, Rio de la Plata, Ganges) s obeliskom koji kao da je u zraku (djelo Berninija)

46

S. Andrea al Quirinale ( Sv. Andrija na Kvirinalu,2. pol. 17. St.) Crkva je eliptična tlocrta, s nišama, ulazi se poprečno na glavnu os. Jednostavno pročelje sa zabatom, stupci. Portal s polukružnim baldahinom (/trijemom) koji nose dva korintska stupa. Tlocrt – izdužena elipsa, elipsasti pomodni prostori 1 kor, apsida 2 centralni prostor 3 bočni prostori (niše) 4 predvorje, prolaz 5 trijem, stube

P. Montecitorio

Scala Regia (kraljevsko stubište/ oko 1665.g.) Ulaz je to u Vatikansku palaču. B na ulazi postavlja stupove koji sužavaju prolaz – kolonada

47

FRANCESCO BORROMINI (1599.-1667.)

Učenik je Maderna i Berninija. Jedan je od glavnih predstavnika visokog baroka u arhitekturi. Bogatom fantazijom i odvažnim

konstrukcijama ostvaruje izvanredno slikovite objekte kod kojih primjenjue najširi repertoar arhitektonskih dekorativnih

elemenata,najkompleksniji je arhitekt svoga vremena te je mnogo slobodniji od svog učitelja Berninija. Njih su dvojica najvedi

suparnici baroka, Bernini kao komunikativan i samouvjeren genije i Borromini kao introvertiran i psihički labilan ali ništa manje

genijalan od svog učitelja. Glavna su mu djela u Rimu crkva Sv. Carlo allle Quattro Fontane, Crkva Sv. Agnese na trgu Navona i

nekoliko palača

San Carlo Alle Quattro Fontane, oko 1640.g

Lokacija se na raskršdu ulica koje na uglovima imaju zgrade sa fontanama. Ugao crkve je zarezan jer se tamo nalazi jedna od četriju fontana. Kako bi pokazao što zna, Boromini je prvo projektirao klaustar i blagovaonu, kasnije je dobio i izradu same crkve. Crkva se smatra jedinstvenim primjerom arhitektonskog baroknog riješenja. Njegov proces razmišljanja nije bio u pravcu stvaranja plana koji se u cjelini kao i u svojim dijelovima sastoji od dodavanja modula. Ved je stvorio strogu geometrijsku shemu, matricu, unutar naizgled slobodnog prostora, crkva je projektirana na principu triangulacije; stare srednjovjekovne metode projektiranja preko trokuta što je vidljivo i na njegovim izvornim nacrtima, a prenio ju je vjerojatno iz svoje rodne Lombardije. Tlocrtno je crkva zasnovana na dva jednakostranična trokuta sa zajedničkom osnovicom duž transverzalne osovine objekta. Ova kruta geometrija je zatim oblikovana kao valoviti zid, isprekidan nišama. Najviše pažnje privlače stupovi koji su grupirani u nizovima po 4 u intervalima, sa razmacima oko podužne i poprečne osovine. Oni flankiraju apsidu i oltar. Iznad ovog tlocrta, Boromini je projektirao i neobičnu kupolu. Odstupio je od postavljanja svoda kao što se to inače radilo iznad kružnih i ovalnih tlocrta (po tipu Panteona) i ubacio je prijelaznu zonu sa pandantivima koja mu je omogudila neprekinutu zakrivljenost ovalne kupole. Dijelovi ispod pandantiva imali su funkciju stupaca kao što se to javlja u osnovi grčkog križa, u zoni pandantiva nalaze se i poprečne niše. Kupola je ovalnog tlocra i obrađena je dubokim kasetama u oblicima oktogona, heksagona, križa, što daje sadasti izgled. Osvijetljenje se dobiva iz dominantne lanterne,ali i iz same baze kupole, gde se otvori nalaze sakriveni iza stilizovanih listova koji daju utisak da je kupola odvojena od masivnog i kompaktnog korpusa građevine. Fasada crkve rađena je znatno kasnije (cca 30.g) i predstavlja posljednje Borominijevo djelo. Sistem artikulacije zasniva se na kombiniranju malih i gigantskih stupova. Postavio je gigantske stupove u dvije ravnopravne zone čime je, ustvari, djelovao suprotno ideji zbog koje je kombinacija nastala. Pročelje se sastoji od tri dijela. U donjoj zoni dva bočna konkavna dijela i konveksnog centralnog dijela koji su čvrsto povezani neprekinutim, snažnim vjencem koji prati valovitu liniju, u gornjoj zoni tri dijela su konkavna i vjenac iznad je podjeljen na segmente. U donjoj zoni mali stupovi uokviruju niže sa okruglim prozorima i služe kao oslonci za niže sa skulpturama; gore, mali stupovi uokviruju niže i nose panele, tako da je stvorena obrnuta situacija, ono što je dole otvoreno, gore je zatvoreno i obrnuto. Iznad niše Sv. Karla Boromejskog nalazi se medaljon.

48

S. Ivo Della Sapienza

Drugi veliki projekt Boromini je dobio za crkvu San Ivo Arhigimnazije (danas sveučilište La Sapienza). Centralnog je tlocrta, a pročelje je konkavno,ponovo se javlja izmjena konkavnog i konveksnog. Dvorište je s obje strane definirano arkadama koje se nastavljaju u hodnike, dok je pročelje riješeno u istom tom ritmu stupova. Toranj završava kuglom na kojoj je križ. Boromini je ponovo izabrao sistem triangulacije, ali ovog puta trokuti formiraju pravilanu šesterolisnu zvijezdu. Točke prodora leže na prečniku i zvezdolika linija se dobija spjanjem tačaka. Njegova metoda je bila revolucionarna. Umjesto da formira prema tradiciji glavni heksagonalni prostor sa nižim dijelovima u uglovima trokuta Boromini je u tim mjestima postavio kolosalne stupove naglašavajudi da promatrač može zapaziti jedinstvo i homgenost cijelog crkvenog prostora. Ovaj osijedaj je potenciran vrlo oštro definiranim vjencem,koji prenosi zvjezdoliki oblik na visinu. Kupola zatvara korpus građevine bez prijelaznih formi. Ona ustvari, nastavlja zvijezdoliki tlocrt od kojeg se svaki segment otvara u prozor. Veoma je snažno naglašena vertikalnost. Struktura njegove kupole ima pet dijelova: - prvo se iznad korpusa zgrade diže heksagonalni tambur koji konveksno ispada iznad konkavnog ulaza; - svaki od šest dijelova tambura podijeljen je na dva manja, bočna, i jedan centralni vedi - tamo gdje se dvije konveksne strane sučeljavaju postavljeno je ojačanje koje daje vitalnost i tenziju zgradi; - iznad je postavljena stepenasta piramida, podijeljena rebrima kao kontraforima; - piramida je okrunjena lanternom sa dvostrukim stupovima i konkavnim udubljenjem između. Iznad ove tri zone, koje ustvari imaju tri razlčita karaktera, uzdiže se završna spirala koja, ih povezuje kao vodedi element. Spirala je monolitna i skulptoralna. San Ivo se mora smatrati Borominijevim remek djelom, jer je na toj građevini on iskazao potpun repertoar arhitektonskih elemenata kojima je vladao. Za razliku od Berninija koji je arhitekturu tretirao kao pozornicu dramatičnih događaja izrađenih kroz skulptoralnu dramatičnost, crkva San Ivo je predstavnik najdinamičnije koncepcije arhitekture, na način kako se motivi preplidu, sažimaju ili proizlaze jedan iz drugog .

49

St. Agnese In Agone, sredina 17.st

Nalazi se na rimskoj Piazzi Navona i glavna je markacija trga. Započeo ju je Rainaldi, Borrromini ju je

nastavio a Rainaldi dovršio. Tlocrt je centralan a glavni naglasak je na izvanrednom pročelju. Pročelje je

konkavno uokvireno dvima tornjevima. Borromini spaja gotička i renesansna obilježja- pročelje s dva tornja

i kupolu u jedan izvanredno elastičan spoj. Ova je crkva utjecala na izgradnju mnogih a posebno Karlskiche

u Beču. U unitrašnjosti se malo vidi od njegovih izmjena. Daleko je značajnije uređenje eksterijera. Kupola

je, kao na crkvi Sv. Ivo, zatvorena u jedan tambur, ali se javljaju četiri dijagonalno postavljena kontrafora, pa

su tako stvorena četiri jadnaka lica. Ova struktura trebala je biti okrunjena lanternom koja je, na žalost,

ostala samo u projektu. Kontrast kupoli je kula u sjevero-istočnom dijelu crkve. Sastoji se od tri

superponirana dijela; Najdonji je masivni kvadrat, odnosno kocka u prostoru, koja ima uglove flankirane

stupovima, druga zona je kružna i otvorena, Iznad se nalazi jedna neproporcionalno teška balustrada koja

pritisče taj kružni tok stupova. Treda zona je, takođe, otvorena, ali se sastoji od po dva anđela između kojih

su duboke konkave, što je usavršena verzija onoga što je ved viđeno na crkvi Sv. Ivo. Završetak kule je

okrunjen sa četiri izvučene volute koje nose krunu.

S. Andrea Delle Fratte Kongregacija je tražila da fasada ne bude od kamena, kako ne bi konkurirala fasadi crkve Santa Maria in Vallicella. Zato je Boromini do najvišeg stupnja razvio tehničku preciznost obrade opeke. Glavni dio fasade ima 5 dijelova povezanih pilastrima, sve formirano u blagoj konkavi. Ali, dok je u donjoj zoni centralni dio konkavan, u gornjoj zoni tu se nalazi duboka niša. Fasada je po prvi put poprima oblikom timpanona koji se sastoji od krivih i pravih linija. Tri centralna dijela sugeriraju ritam tako što su neznatno izbačeni i razdvojeni od bočnih dodatnim polupilastrom. Iako postoji jedinstvo svih 5 dijelova, centar je naglašen, a timpanon pojačava ovaj utisak. Od ostalih elemenata dekora ističu se duboke niše u donjoj zoni koje zidu daju punodu zatim prozori u prvoi zoni koji imaju timpanone.

50

Oratorij S. Fillippo Nervi

PIETRO DE CORTONA

Umjetnik koji je prvenstveno slikar te se najviše proslavio svojima iluzionističkim freskama. Istovremenik je Berninija i Borrominija.

Ukrašava svodove palače Bernini u Rimu i palače Pitti u Firenzi. Imao je mnogo sljedbenika koji se nazivaju cortonesi koji su se bavili

slikanjem iluzionističkih dekoracija.

Sv. Luka i Martina

Tlocrt gornje crkve gotovo je grčki križ s gotovo jednakim krakovima a centar je nadsvođen kupolom. Osim oltara, unutrašnjost je bijela štukatura što je iznenađujuda odluka uređenja unutrašnjosti s obzirom da je crkva posvedena Sv. Luki zaštitniku slikara. Gornja i donja crkva povezane su sa dva stubišta, donja crkva je povezana sa osmerokutnom kapelom koja se nalazi ispod kupole gornje crkve. Kružni otvor na svodu osmerokutne kapele omoguduje pogled do kupole gornje crkve. Za razliku od bijelog prostora gornje crkve, donja crkva, a osobito kapela Santa Martina, bogato je ukrašena bojama, mramorom, broncom. Pročelje je dvoetažno blago zakrivljeno, čvrsto stoji na pilastrima koji su u gornjoj etaži manji i uži. Javlja se postepeno uvlačenje pročelja dok se središnji dio provlači odozdo do gore. U gornjoj crkvi, glavnu oltarnu sliku Sv Luka slika Madonnu je oslikao. Ispod toga je bijeli mramorni kip mučenice S. Martina.

51

Santa Maria Della Pace, sredina 17 st.

Crkva je smještena na trgu malih dimenzija među postojedom izgradnjom. U sklopu crkve nalazi se klaustar

koji je sagradio Bramante, a Cortona je morao isprojektirati prikladno crkveno pročelje. Ono je konveksno i

dvoetažno. Dolje slobodni polukružni, konveksni trijem, rimske arhitekture (toskanski red, negdje piše i

dorski red pa nisam sigurna). Gornja etaža je ravna te završava segmentnim lukom unutar trokutasto

oblikovanog završetka (nije zabat). Izvjestan konveksno-konkavni princip i napetost koja se doživljava

prilikom prilaska crkvi.

BALDASSARE LONGHENA 1598.- 1682. Rođen je u Veneciji kao dijete kamenoresca. Školovao se i radio kod venecijanskog arhitekta a i graditelja Vincenza Scamozzija.

Sta. Maria Della Salute (1631-1685) Njegov najpoznatiji rad je nevelika ali poput porculanske figure elegantno izvedena zavjetna crkva Santa Maria della Salute (Gospa od Zdravlja), u znak zahvalnosti Djevici Mariji za oslobođenje grada od kuge. Ovo je centralno (osmerokutno) koncipirana crkva sa visokom kupolom i kapelama koje izvana djeluju kao zasebna arhitektura. Santa Maria della Salute, simbolički stoji na glavnom ulazu u Canal Grande, poput nekadašnjih rimskih slavoluka. A težnja da se napravi dostojan spomenik na mjestu do kojeg de biti jednostavno dodi u procesiji sa Trga sv. Marka. Po svojim dimenzijama to je manja venecijanska crkva, njezine skladne i klasične proporcije, toliko su prepoznatljive i vežu se uz Veneciju, da je jedna od najviše fotografiranih crkava u Italiji. Longhenin rad bio je vrlo razrađen arhitektonski plan, s puno detalja i strukturom troškova. Salute je osmerokutna zgrada sagrađena na podestu od 100.000 drvenih pilota. Izgrađena je od istarskog kamena i marmorina (opeke premazane mramornom prašinom). Osmerokutna crkva, s velikim tamburom za kupolu. Osim velike kupole postoji još jedna manja na koju su prislonjena dva manja tornja sa stubištima. Crkvena unutrašnjost je prepuna Marijanskog simbolizma, velika kupola predstavlja - Marijinu krunu,

TRG

CRKVA

52

unutrašnjost puna niša - utrobu, osam stranica crkve, osam stranica - njene zvijezde. Na prvoj etaži vidljiva je paladijanska suzdržanost, međutim goleme volute koje nose bočni potisak kupole djeluju potpuno barokno. Na pročelju se javlja jedna specifičnost a to je da se zabat javlja samo iznad središnja dva stupa dok su iznad bočnih skulpture. Veliki barokni oltar, projektirao je osobno Longhena, na njemu je bizantska ikona Bogorodica a djetetom (Madonna della Salute o Mesopanditissa) iz 12. st. ili 13. stoljeda sa Krete. Kiparska skupina na glavnom oltaru, sa scenom kraljica neba koja tjera kugu (1670.) je kazališno barokno remek-djelo flamanskog kipara Jouste de Cortea.

Palača Pesaro

Ca' Pesaro je barokna palača, mramorne fasade na Kanalu Grande u Veneciji, Italija. Slična je palači Corner. Središnji dio ; 3 otvora- 2 stupa- 2 otvora sa svake strane. Palača ima dva ulaza i nišu između njih. Danas je palača Pesaro dom dva venecijanska muzeja; Moderne umjetnosti i Orjentalne umjetnosti. Palaču je projektirao i počeo graditi 1659. Baldassare Longhena po naružbi Leonarda Pesara, Longhena je umro, tako da je nedovršenu palaču nastavio graditi njegov učenik i suradnik Gian Antonio Gaspari, strogo poštujudi plan svog mentora. To je palača od pet etaža, koje se vide tek sa boka. Glavna fasada od bijelog mramora prema Kanalu Grande, izgleda kao da ima tri etaže. Prvi i drugi kat palače sa sedam velikih prozorskih otvora sa lunetama flankiranih dupliim pilastrima gotovo su identični. Od nekad bogato opremljene unutrašnjosti palače, nije ostalo gotovo ništa, tek mali tragovi fresaka i kiparske dekoracije.

53

GUARINO GUARINI (1624-1683)

Camillo-Guarino Guarini bio je talijanski arhitekt aktivan u Torinu. On je dizajnirao velik broj javnih i privatnih zgrada u Torinu. U arhitekturi, njegovi nasljednici su Filippo Juvarra i Juvarra učenik Bernardo Vittone.

Santissina Sindone (Crkva Presvetog Pokrova) 2 pol. 17.st.

Prema kompleksnosti Guarini je najsličniji Borrominiju.kapela se nalazi iza svetišta torinske katedrale. Vrlo

je visoka; preko visokog tambura s naizmjeničnim prozorima i nišama za skulpture izdiže se se vrlo strmo

neobiča kupola na koja se sastoji od niza segmentnih rebra i kao takva je jedinstvena. G.je služedi se

najnaprednijim matematičkim tehnikama ostvario arhitektonsko čudo vede čak i od najkompleksnijih

gotičkih građevina. Ispod kupole nalazi se veliki otvorni prostor. Svki kat je sve složeniji, izrazito kompleksna

arhitektura.

Palača Carignano, započeto 1679.

Nalazi se u Torinu, ima konveksno- konkavni princip oblikovanja pročelja. U njemu sudjeluje i golemo

barokno stubište koje postaje dio pročelja. Palaču formira njezin središnji dio s ulazni prostorom i stubištem

te dva bočna dvorišna krila. Nevjerojatno je da je čitava vanjska strana palače od opeke, skoro do najsitnijeg

detalja.

Santa Maria Della Divina Provvidenzia

Osim u Italiji G.je radio po čitavoj Europi (Pariz i Lisabon). Tako je u Lisabonu napravio ovu zanimljivu crkvu

gdje si je dao slobode i oduška. Ima konveksno-konkavni pristup.

54

San Lorenzo, 1668-1687

Torino. Ova crkva ja također vrlo specifična , skoro jedinstvena u svijetu. Centralnog je tlocrta nad kojim je

kupola koja leži nad lebdedim isprepletenim lukovima. Slično rješenje postoji na srednjovjekovnoj đamiji u

Cordobi. Lanterna je elment širih dimenzija u koji kupola ulazi direktno.

FILIPPO JUVARRA

Bazilika Superga

Dvorac Stupinigi

Dvorac Stupinigi je barokni dvorac arhitekta Filippa Juvarre iz prve polovice 18. stoljeda u Nichelinu, oko 10 kilometara jugozapadno od Torina, na sjeverozapadu Italije. Filippo Juvarra projektirao je lovački dvorac Stupinigi za savojskog kralja Viktora Amadeja II. Stupinigi je izgrađen na ravnom terenu i ima razveden tlocrt. Kompleks je formiran kao kombinacija reprezentativne rezidencijalne palače te sadržaja za gospodarstvo i podvorbu. Tlocrt dvorca vrlo je složen i razveden. Središte tlocrta čini rotonda iz koje se nastavljaju 4 jednaka pravokutna krila koja svojom organizacijom čine Andrijin križ. Dvoja su krila bez fiksnih granica usmjerena u stražnji dio kompleksa, dok druga 2 kontinuiraju kako bi sa ostalim zgradama kompleksa, formirale 2 prednja dvorišta. Ispred malog dvorišta formiran je polukrug. Dvorišta su hortikulturno uređena. U centru rotonde nalazi se salon elipsoidnog. U svakom od četiri krila, nalaze se po dvije prostorije kvadratnog oblika, te nekoliko uzdužnih manjih prostorija. Složena organizacija dvorca s tlocrtnom tendencijom širenja krila te stvaranja unutarnjih dvorišta odraz je složenog projektantskog zadatka karakterističnog za arhitekturu zrelobaroknog doba. Zgrada se doima kao otvoren organizam koji je u interakciji sa okolnim prostorom – prirodom. Pročelje rotonde podijeljeno je u 3 etaže. U prvoj se nalaze 3 jednaka pravokutna i polukružno zaključena prozora. Druga je zona atike s vertikalno postavljenima pravokutnim prozorima. Treda je zona jednaka prvoj, osim što je artikulacija jednostavnija. Krov rotonde najviši je na dvorcu. Svi krovovi dvorca imaju balustrade, vedinom s kipovima. Zidovi dvorca raščlanjeni su pilastrima i mnogobrojnim arhitektonskom dekoracijom.

55

Palača Madama

URBANIZAM BAROKA – RIM Piazza del Popolo

Jedan od glavnih rimskih trgova izgrađen pod vodstvom i na inicijativu pape Siksta V. Trg je eliptičnog

tlocrtnog oblika te mu se s juga pristupa trima radijalnim ulicama na čijem se sjecištu, u središtu trga, nalazi

obelisk. Na sjevernom rubu trga nalaze se dvije simetrične crkve: Santa Maria dei Miracoli i Santa Maria in

Montesanto, izgrađene pod vodstovm Rinaldia u suradnji sa Fontanom i Berninijem. Između dviju crkva

nalaze se Porta del Popolo, vrata u obliku trijumfalnog luka kroz koja dolazimo na Via Flaminiu, jednu od

najznačajnijih Rimskih ulica sagrađenu kako bi povezala Rim sa Jadranskom obalom.

56

Trg sv. Ignacija

Piazza di San Ignazio se nalazi između Via del Corso i Panteona, odnosno ispred crkve San Ignazia. Na suprotnoj strani od crkve nalaze se dvije palače koje je projektirao Filippo Raguzinni te koje kadriraju trg na toj strani, a sagrađene su tako da njihova pročelja prate tlocrtni oblik trga. Nakon smrti sv Ignacija Loyola papa Grgur XV smatrao je prikladnim izgradnju crkve u njegovu čast. Ta je crkva isusovačka. Alessandro Algardi projektirao pročelje crkve koje je podjeljeno u dvije etaže sa korintskim stupovima, vijenacem i velikim prozorima. 1650 Allesandro Algardi isklesao je kipove Slave i Religije. Unutrašnjost je u obliku latinskog križa. Ona je uređena u baroknom stilu. Crkva je ispunjena iluzionističkim freskama, te je jedan od najljepših primjera integracije arhitekture, slikarstava i skulpture. Jedana od najboljih freska zove se Slava Ignacija. Ona prikazuje kako Krist i Djevica radosno dočekuju Sv. Ignaciaja u raju. ovom freskom Pozzo je stvorio iluziju da se gleda u nebo kroz otvorene kolonade. Pozzo je također stvara prizore iz života sv Ignacija. Crkva je nadsvođena plitkim bačvastim svodom.

Piazza di Spagna i Scala di Spagna

Stube povezuju Piazza di Spagna na dnu i Piazza Trinita dei Monti kojim dominira crkva Trinita dei Monti. Visina se svladava nizom stuba koje se sužavaju uz postojedu izgradnju i šire na slobodnom prostoru. Stubište je dizajnirao arhitekti Francesco de Sanctis i Alessandro Specchi .

57

Fontana di Trevi

Prema legendi bacite li kovanicu u barokno djelo arhitekta Nicole Salvija u Rim dete se sigurno vratiti.. Fontana označava kraj akvadukta "Aqua Virgine" koji je sagrađen u doba Marka Agripe, znači pod kraj stare ere. Na prvoj razini fontane se nalazi reljef jedne djevojke, popularne djevice po kojoj je akavdukt nazvan. Nazvan je po djevojčici koja je Agripi i pokazala izvor vode. Usred fontane je postavljena skulptura Neptuna, vladara mora dok s bočnih strana se nalaze Tritoni. Nastala je prema B projektu, ali ju je dovršio Nicolo di Salvi 100 g kasnije. Nalazi se u Rimu ispred palače koja joj je u potpunosti podređena.

FRANCUSKA Francuska je u vrijeme baroka u svakom pogledu najmodnija država Europe. Njome u to vrijeme vladaju apsolutistički vladari Henrik IV., Luj XIII., Luj XIV. (vlada dulje od 70 godina; najpoznatiji apsolutist poznat po izjavi „država to sam ja“) te Luj XV. Činjenici da je najmodnija europska država pridonio je čitav niz sposobnih kraljevskih ministara i savjetnika. Izgradnjom palače u Versaillesu Pariz postaje kulturni centar Europe, preuzevši primat od Rima. Može se ukratko redi da je za takav razvoj događaja najzaslužniji dvorski apsolutizam Luja XIV. Francuzi izbjegavaju taj stil nazivati baroknim, za njih je to „stil Luja XIV.“. On je klasičan, obilježen vrhunskim umjetničkim djelima. Međutim, jedno od tumačenja naziva taj stil „baroknim klasicizmom“. Odgovor na pitanje zašto je francuski barok tako suzdržan može se nadi u činjenici da se on temeljio na francuskom humanizmu, odnosno racionalizmu i stoicizmu. Arhitektura OPDENITO Francuski ukus nije bio naklonjen bogatstvu baroknih detalja - Francuska razvija vlastiti, nacionalni barokni stil koji ima znatno više odlika klasične (antičke) arhitekture te je prisutan određen talijanski utjecaj. Stil je strog i klasičan i kao takav čisti je nastavak renesanse. Drži se do „vitruvijevskih“ principa i proporcija. Raščlamba prostora i pročelja je klasična. Elementi su također klasični. Profana arhitektura doživljava vrhunac – francuski barokni dvorac. On de postati uzor za sve ostale europske dvorce i palače (bečki Schloss Schönbrunn). Sredinom 18. stoljeda počinje strogi klasicizam.

JACQUES LEMERCIER (1585.-1654.) [Žak Lemersije] Uvodi barokni način građenja u Francusku (iz Rima, gdje je studirao). Stilu pridaje klasicistička obilježja. Djeluje u prvoj polovici 17. stoljeda.

Louvre Piere Lescot [Pjer Lesko] je u renesansi sagradio lijevo krilo palače (rekonstrukcija srednjevjekovne palače Louvre), a Lemercier sada radi na desnom krilu. Zadatak je bio proširiti postojede krilo. Lemercier je preko središnjeg satnog paviljona zrcalio Lescotovo rješenje. Paviljon je lagano istaknut prema van. U prve dvije etaže ponovljeno je Lescotovo pročelje s atikom. Na njih je dodana još jedna etaža s karijatidama koje nose zabate (trokutni, segmentni, trokutni). Na vrhu je kupola na kvadratnoj bazi kao tipično obilježje francuskog baroka. Arhitektonski kompleks tvori veliki zatvoreni četverokut s produženim sjevernim i južnim traktom. Nakon Lemerciera u barokno – klasicističkom stilu gradnju nastavlja L. Le Vau, a dovršava C. Perrault [Klod Pero]. U drugoj polovici 17. stoljeda uređeni su interijeri koji su djelomično sačuvani do danas. Palača je proširena za Napoleona I. i Napoleona III. U dvorištu je 1980-ih godina podignuta aluminijsko – staklena piramida arhitekta Minga Peija.

58

Pogled na četvrtasto dvorište Louvrea (gore) Mapa muzeja (lijevo)

FRANCOIS MANSART (1598.-1666.) [Fransoa Mansar] Istovremenik je Cortonea, Berninija, Borrominija. Formira barokni izraz sa sklonošdu prema klasičnim elementima. Po njemu je prozvana mansarda (potkrovlje), strmi krov ispod kojeg je stambena etaža, krov s izlomljenim krovnim plohama.

Dvorac Blois, oko 1635. godine Radi se o kraljevskom dvorcu. Građen je u različitim fazama, a Mansart gradi Orleansko krilo nasuprot krila Luja XII. Na njemu su vidljiva tipična obilježja francuskog baroknog dvorca: 3 rizalita od kojih je središnji ulazni i najistaknutiji (s kraljevskim grbom), krila izlaze prema van i tvore plitki predprostor, klasični elementi (redovi – dorski u prizemlju, jonski na 1. katu, korintski na 2. katu – stupovi dolaze u parovima, raščlanjuju pročelje na 3 horizontalne „trake“) te mansardni krov. Portal nije isključivo element prizemlja, ved se u baroku podiže kroz nekoliko etaža (pa čak i do krova).

Orleansko krilo (gore)

Unutrašnje fasade u klasičnom, renesansnom i gotičkom stilu - s lijeva na desno (dolje)

59

Dvorac Maisons-Laffitte, 1630.-1651. Nalazi se blizu Pariza i primjer je tipičnog francuskog dvorca. Izgrađen je između Seine i šume Saint-Germain-en-Laye s vrtom orijentiranima na jugoistok. Na pročelju su 3 istaknuta rizalita. Krila su istaknuta prema van (pogotovo na dvorišnoj strani – istaknuta za širinu dvije prozorske osi). Na taj se način formira „court'd'honeur“ (počasno dvorište). Prizemlje postaje glavna etaža jer se tako olakšava izlaz na terasu i u vrt s kojim dvorac ima direktan kontakt na dvorišnoj strani. Vrt, odnosno perivojna (vrtna) arhitektura, u direktnoj je vezi s dvorcem (arhitekturom) i jedno bez drugog je nezamislivo. Jezik arhitekture isti je kao i kod dvorca Blois – klasičan. U unutrašnjosti dominira strogo, klasično, svečano predvorje koje vodi do veličanstvenog stubišta. Ovaj je dvorac najava Versaillesa – novi koncept prostornog plana, oslobađa se pomodnih jedinica, samostalni blok otvoren sa svih strana prema okolini. Možemo redi da je „raščlanjen cjeloviti volumen“.

LOUIS LE VAU (1612.-1670.) [Luj le Vo] Smatra se najbaroknijim francuskim arhitektom, najviše se približio baroknim stavovima. Nije vodio mnogo računa o detaljima, ved o ukupnom efektu koji de cjelokupno djelo ostaviti na promatrača.

Koledž četiri nacije (danas francuski institut) Nalazi se nasuprot Louvrea. U sredini je crkva (panteonski model), a na rubovima su istaknuti paviljoni. Direktno je u dijalogu s Louvreom s kojim tvori trg.

60

Louvre, početak druge polovice 17. stoljeda Trebalo je dovršiti Louvre, tj. njegovu istočnu stranu, pri čemu projekt vodi Colbert. Za to je pročelje Bernini ponudio čak 3 rješenja, no nijedno nije prihvadeno jer bi svako svojom grandioznošdu i dekorativnošdu zagušilo postojedu palaču. Luj XIV na kraju palicu daje trojici Francuza: arhitektu Le Vauu, slikaru Charlesu Lebrunu i lječniku Claudeu Perraultu kojemu se pripisuje vodeda uloga. Pročelje je strogo i monumentalno. Barok je vidljiv u kontrastu tamnog i svijetlog, a klasicizam u ritmu dvostrukih stupova koji čine monumentalnu kolonadu na visokom postamentu, sa potpuno ravnim krovnim završetkom (atikom) i timpanonom na sredini. Izvjesna je i podjela na 3 paviljona (rizalita): 2 su rubna i markiraju krila, a jedan je središnji ulazni i on ima pročelje rimskog hrama. Tema hrama vidljiva je i na bočnim paviljonima. Prizemlje palače uzeto je kao podnožje hrama, a druge dvije etaže nalaze se iza ravnine stupovlja. Temom rimskog hrama htjelo se povezati Luja XIV sa slavom rimskih careva.

VAUX-LE-VICOMTE, sredina 17. stoljeda Na projektu dvorca rade trojica umjetnika: arhitekt Le Vau, slikar Lebrun i perivojni arhitekt Le Notre (začetnik francuskog perivoja). Ovaj je dvorac direktan prethodnik Versaillesa. Iza zgrade je vrt ogromnih razmjera koji je uredio Notre i u kojem su se odvijale glasovite vrtne zabave. Istaknuta je centralna perspektiva, sa strane omeđena šumom i s asimetrično postavljenim bazenima s vodom. Široke staze se sijeku pod pravim kutom; cvijede. Obilježja su dvorca naglašeno visoko prizemlje, naglašeno pročelje s ulazom, direktan izlaz na terasu, raščlamba na 3 rizalita od kojih je centralni ovalan s pravokutnim portikom, kratka međukrila te pravokutni paviljoni na oba bočna krila s naglašenim mansardnim krovovima. Krila formiraju „počasno dvorište“. U tlocrtu se vidi organizacija po principu apartmana – primjer francuskog rasporeda apartmana, zrcalni tlocrt. Središnji je dio pojačan povlačenjem konkavnim i središnjim rizalitom. Vrtno pročelje – ovalna dvorana s kupolom.

61

Versailles, započet 1669. godine Predstavlja vrhunac francuskog baroka, tj. vladavine Luja XIV. Nalazi se blizu Pariza, a danas se oko njega razvio jedan od vedih francuskih gradova. Na granici je između grada i prirode, otvara se na svim stranama. Jezgra palače je dvorac Luja XIII. koji je dograđivan kroz više generacija arhitekata. Prvo proširenje odnosilo se na povedanje vrtova. Drugo proširenje radi Le Vau. On projektira pročelje središnjeg bloka okrenuto prema vrtovima. Sagradio je vedinu pročelja, ali je u njegovom planu srednji dio glavnog pročelja bio otvorena terasa. Nakon smrti ga nasljeđuje Jules Hardouin-Mansart koji zatvara tu terasu te gradi ogromni dvorac koji se kasnije još proširivao. Omogudio je gradnju Dvorane ogledala te je istodobno utrostručena dužina palače dodavanjem drugih krila, za stanove dvorjanika i administrativnog osoblja. Palača se naposljetku sastojala od stotina soba. Cijeli središnji blok ima samo jednu dvoranu (Dvoranu zrcala) te dva salona na nasuprotnim krajevima dvorane (Salon mira i Salon rata). Dvorana ogledala je najraskošnija prostorija u Francuskoj. Dvorana ima 17 golemih ogledala koja ispunjavaju cijeli zid nasuprot prozora koji gledaju na vrtove. Barokna obilježja su posvuda u unutrašnjosti. Luja XIV. zanimala je upravo raskošna unutrašnjost pa je najviše slušao svog slikara i dekoratera Charlesa Le Bruna koji mu je sve podredio. Najdominantnije obilježje dvorca je njegov perivoj i njegova veličina. Perivoj predstavlja svijet, a dvorac je centar toga svijeta. Perivoj nastavlja nastavak arhitektonskog prostora (niz dvorana na otvorenom). Rađen je geometrijskom preciznošdu. Glavna vrijednost nije toliko u arhitekturi same građevine ved u izvanrednoj i promišljenoj sintezi interijera i parka koji okružuje dvorac. Do palače vode tri široke avenije koje se zrakasto ulijevaju u veliki trg ispred palače. Glavna, središnja, avenija je os koja se nastavlja kao perivoj dalje u park, otvarajudi prostore u beskonačno. Arhitekt pejzaža Andre Le Notre [Le Notr] osmislio je bogate vrtove s bazenima i fontanama s tipičnim baroknim osobitostima. Dvorac je usađen u prirodni krajolik koji je oblikovan u skladu s dvorcem; po strogom geometrijskom principu apsolutne simetričnosti, čime se sve povezuje u cjelinu – tzv. „francuski park“. park“. Volumeni raslinja se udaljavajudi od dvorca postupno, ritmički, razvode širedi se u krila pravilnih dvorišta. Parkovi su geometrizirani i u tlocrtu i obliku (rezanje žbuna), te tako dodatno variraju kompoziciju arhitekture. U parkove su „prirodno“ uklopljene velike kiparske grupne kompozicije kao Apolon s nimfama u niši-špilji ili Apolonova kočija u bazenu. PLAN KOMPLEKSA (lijevo) PLAN ZGRADA (desno)

62

DVORANA OGLEDALA (dolje)

VRTOVI (gore) BAZEN S APOLONOVOM KOČIJOM (dolje)

JULES HARDOUIN – MANSART [Žil Arduen Mansar]

Prvi kraljev arhitekt za vladavine Luja XIV. Predstavnik je monumentalnog baroknog stila koji se oslanja na klasične uzore i primjenjuje elemente antičke arhitekture. Radi na dovršenju Versaillesa, sagradio je nekoliko dvoraca i oblikovao nekoliko pariških trgova (Vendome i Place des Victoires).

Dome des Invalides, kraj 17. stoljeda, Pariz To je vojni kompleks s kapelom u kojoj je Napoleonov grob. Crkva je izuzetno vertikalna, s visokim dvostrukim tamburom, kupolom i lanternom na vrhu. Međutim, u unutrašnjosti se taj vertikalitet toliko i ne doživljava. Na pročelju vidimo čiste arhitektonske elemente (redove) izvrsnih klasičnih proporcija. Ono se sastoji od stupova i pilastara izbačenih prema van. Podsjeda na istočno pročelje Louvrea. Tlocrt u obliku grčkog križa s četiri kapele u uglovima se temelji na Michelangelovu projektu bazilike Sv. Petra. Jedini je barokni element ovalni prostor kora. Kupola također odražava Michelangelov utjecaj. Barokni jezik se nastojao svesti na jake ekspresivne elemente, ali da ih nema mnogo.

63

ENGLESKA

Arhitektura OPDENITO U Engleskoj je barok trajao vrlo kratko (druga polovica 17. i početak 18. stoljeda), ali je iznjedrio nekoliko važnih arhitekata i građevina. Nakon londonskog požara 1666. godine u kojem je izgorjelo desetak tisuda zgrada trebalo je donijeti nove urbanističke planove i sagraditi nove građevine. Nakon baroka dominira klasicizam (paladijanski).

SIR CHRISTOPHER WREN

Živi na prijelazu 17. I 18. stoljeda. Bavi se mnogim znanostima i jako je cijenjen od strane svojih kolega znanstvenika (I. Newton). Poznaje suvremenu arhitekturu Italije i Francuske te kanone istih interpretira u svojoj zemlji. Glavni je predstavnik paladijanizma u Engleskoj u vrijeme baroka. Nakon londonskog požara 1666. godine izrađuje urbanističke planove za njegovu obnovu. Postaje glavni arhitekt Engleske i gradi po čitavoj zemlji.

St. Paul, 1675.-1710. Zadatak je bio izgraditi longitudinalnu crkvu što je bila i tradicija, iako je Wren nudio centralno rješenje. Želio je da katedrala sv. Pavla postane za anglikansku crkvu ono što je bazilika sv. Petra za katoličku. Konačni je projekt svojevrsni kompromis. Nekim svojim elementima (kupola na tamburu s kolonadom i vijencem) podsjeda na Bramanteov Tempietto. Kupola dominira, iako ni pročelje s tornjevima ne zaostaje svojom monumentalnošdu. Tornjevi podsjedaju na one Borrominijeve crkve Sta. Agnese in Agone. Presjek crkve sličan je onom Dome des Invalides. Opdenito, crkva je nešto manja i racionalnija od bazilike sv. Petra, međutim, jednako je dojmljiva.

64

GREENWICH HOSPITAL (danas Pomorska akademija) Središte tog velikog kompleksa Jonesova je Greenwich Queens House naglašena osovinskim položajem. Kompleksom, osim nje, dominiraju dva kupolasta tornja. Primjer je ovo stroge engleske arhitekture temeljene na paladijanskom klasicizmu.

65

JOHN VANBURGH [Venbro]

Palača Blenheim, početak 18. stoljeda (Woodstock, Oxfordshire) Kao i u prethodnom primjeru, i ovdje se radi o velikom kompleksu. Čine ga zgrade oko kuhinjskog dvorišta, dvorišta sa stajama, zatim glavno središnje krilo i nesagrađeno sjeverno ulazno pročelje. Vidljiva je i sličnost s Berninijem u nekim elementima. Središnje krilo na pročelju ima velike korintske stupove i pilastre, dok su oni bočnih krila znatno niži dorski. Palača je prikladan simbol engleske modi tog doba. Opisuje se kao spomenik, a ne kao kuda. Suprotstavljena je pejzažu – smještena je na potpuno ravnom platou očišdenom od svakog raslinja. Kompozicija građevine je barokna, ali s obzirom na takvo postavljanje u okruženje ona se više tretira kao romantična iluzija viteške slave nego kao realna struktura. Tehnički je u izradi palače pomaga arhitekt Nicolas Hawksmoor koji je gradio i čitav niz vrlo uspješnih baroknih crkvi u Londonu. TLOCRT PIANO NOBILE Uz južnu fasadu je poredano 9 soba (G-N). A: hal B: salon C: Green Writing room L: Red drawing room M: Green drawing room, N: Grand cabinet H: knjižnica J: natkriveni trijem (kolonada) K: rodna soba Winstona Churchilla H2: kapela O: Bow room

66

SREDNJA EUROPA U srednjoj Europi u vrijeme baroka dominira jedno carstvo – Habsburška Monarhija. Njome nekih četrdesetak godina vlada carica Marija Terezija pa se to doba naziva još i Marijaterezijansko doba. I ovdje je prisutan dvorski prosvijedeni apsolutizam koji u kulturnom smislu oponaša onaj s dvora Luja XIV. Središta kulturnog života su Beč i Prag. Nedaleko od Beča vreba konstantna opasnost od Turaka, a u Njemačkoj se vodi Tridesetogodišnji eat (1618.-1648.). Zemlje koje su pod upravom Beča su Češka, Austrija, Južna Njemačka, Mađarska, Slovenija i Hrvatska. U Njemačkoj i Austriji u 17. su stoljedu aktualni talijanski graditelji, međutim, pod njihovim utjecajem stasat de mnoga poznata graditeljska imena s tih prostora, mahom Austrijanci i Nijemci. Arhitektura

JOHANN FISCHER VON ERLACH (1656.-1723.) studira u italiji i u austriju donosi talijanski barok. u beču radi kao dvorski arhitekt i gradi niz palača. pred kraj života, u unutrašnjost svojih građevina uvodi rokoko. uz hildebrandta najznačajniji je arhitekt podunavskih zemalja.

Palača bečke dvorske kancelarije

Karlskirche, 1716.-1737. Crkva svetog Karla Boromejskog najbolji je primjer baroka Srednje Europe. Nalazi se u Beču. Izvanredno je kompleksna, kako arhitektonski tako i simbolički. Sadrži brojne elemente koji podsjedaju na druge poznate građevine. Portik (korint, pronaos) i pročelje s bočnim paviljonima slični su modelu s Panteona, odnosno Borrominijevoj Sta. Agnese in Agone, kao i kupola. Stupovi na ulazu kopija su Trajanovog stupa. Na njima su spiralno postavljeni reljefi s motivima iz života svetog Karla Boromejskog. Dominantna je ovalna kupola na eliptičnoj bazi. Središnji prostor flankiraju dvije pravokutne kapele (bočno). Unutrašnjost je u rokoko stilu. Tu se mogu vidjeti Rottmayerove freske. Crkvu je dovršio Fischerov sin.

67

Hofbibilothek , Beč To je dvorska biblioteka u sklopu Hofburga. Potpuno je drugačija od Karlskirche. Na tlocrtu se vidi da je riječ o izduženom prostoru s eliptičnom poprečnom kupolom u sredini koja dominira u unutrašnjosti. Pročelje je izvanredno suptilno profilirano s plitkim dvostrukim pilastrima. Veliki su prozori podijeljeni na manja okna. Na vrhu je mansardni krov.

Schloss Schönbrunn , Beč Sagrađen je kao ljetna rezidencija Marije Terezije, po uzoru na Versailles, a smatra se da je Erlach još bolje uspio sintetizirati dugačke fasade. Nalazi se u sklopu ogromnog perivoja. Ovalno stubište; izduženo pročelje; bočna krila + 2 plitka međukrila; središnji paviljon naglašen. Francuski vrtni arhitekt Jean Trehet je 1695. godine oko palače zasadio francuski park s labirintom. Zajedno sa svojim vrtovima i prvim zloškim vrtom na svijetu iz 1752., palača je savršen primjer Gesamtkunstwerka (sjedinjenja svih umjetnosti). Godine 1775., za vrijeme carice Marije Terezije, Schönbrunn je na 60 metara visokom brdu okrunjen Glorijetom, izgrađenoj od kamena sa srušenog dvorca Neugebäude. Carica je posvetila ovu Glorijetu habsburškoj modi i "Pravednom ratu" (katolička doktrina o ratu za pravdu ili istinu). Za caricu Johann Ferdinand Hetzendorf von Hohenberg je izgradio seriju slikovitih ruina nazvanih "Rimske ruševine" ili "Ruševine Kartage" 1778. godine, ali i fontanu s obeliskom kao simbolom stabilnosti i opstojanja. GLORIJETA

ORANŽERIJA (lijevo) PAVILJON PALMI (desno)

68

TLOCRT VRTOVA I PALAČE (desno)

JOHANN LUKAS VON HILDEBRANDT (1668.-1745.)

Školuje se u Torinu. Sudjeluje u vojnim pohodima Eugena Savojskog u Italiji. Početkom 18. stoljeda postaje dvorski bečki graditelj. Radi na Schönbrunnu, uz Fischera von Erlacha.

Palača Daun – Kinsky To je barokna palača u Beču. Originalno je izgrađena za obitelj Daun, a kasnije ju je kupila obitelj Kinsky i od tuda dolazi njezin naziv. Gradnja je počela 1717. godine. Palača ima bijelo-žutu fasadu, bogato ukrašeno stubište sa freskama na stropu, ogledalima i statuama. Palača je obnavljana u kasnim 90-im godinama i vraden je prvobitni dizajn. Sobe imaju freske na stropovima i skupe podove s parketima.

Palača Belvedere, 1720.-1724.

Belvedere je naziv za kompleks baroknih palača podignutih za austrijskog princa Eugena Savojskog u bečkom tredem bezirku (bečke gradske opdine) - Landstraße, koji se nalazi jugoistočno od gradskog središta (katedrale).Palače Gornji Belvedere i Donji Belvedere, uz pripadajudi park tvore jedan od najljepših baroknih ansambala na svijetu. Danas je kompleks Belvedere pretvoren u muzej, u kojem djeluje Austrijska galerija Belvedere. Smatra se remek-djelom barokne arhitekture. Kompleks palače sastoji se od gornje i donje palače te velikog bazena i parka. Pročelje je raščlanjeno volumenima. Ono je simetrično kao i tlocrt. Visoko prizemlje ima ulogu „plemenite etaže“ (piano nobile). Reprezentativnost baroka vidi se u brojnosti otvora (vrata). Stubište je pravo barokno. Ulazni dio je najbogatiji – bogat je skulpturom i slobodnim i živahnim oblicima. Gornji Belvedere ima 2 ulaza: bazenski i parkovni. Bazenski je napravljen tako da se može pridi i kočijom, a da se primjerice ne pokisne. Malo je uzdignut i natkriven (slično kao kod zagrebačkog HNK). U pozadini trijema nalazi se glavna dvorana. Jasno se uočava gradacija pročelja od glavnog ulaza prema bočnim paviljonima. Bliže ulazu su pilastri, a prema paviljonima oni prelaze u lizene (trake). Iznad dijela s pilastrima nalazi se druga etaža s mansardnim krovom, a nad dijelom gdje su lizene nema mansarde. Kupolice na bočnim paviljonima su mansardnog oblika. Nakon kupnje zemljišta 1697., princ Eugen je prvo uredio veliki park, zatim je izgradio prigradsku ladanjsku vilu 1714. otpočeli su radovi na gradnji palače Donji Belvedere, koja je ispočetka građena kao parkovna vila, sa oranžerijom, galerijom za slike i jednim krilom za stanovanje. Donji

69

Belvedere dovršen je 1716. godine. Fresku na kupoli u centralnoj Mramornoj dvorani oslikao je Martino Altomonte. Njegova freska slavi princa Eugena kao novog Apolona, boga ljepote i umjetnosti i Muza. U ovoj dvorani nalazi se i kip Apoteoza princa Eugena, rad austrijskog kipara Balthasara Permosera. Zapadno od ove dvorane nalazi se Državna spavada soba bogato ukrašena štuko dekoracijama i skulpturama Domenica Parodia, i oslikana zidnim slikama Jonasa Drentwetta. U ovom traktu postoji također mramorna dvorana sa stropnom slikom Giacoma del Poa iz 1720. Dvorana grmaljavine ima stropne freske od Altomonta i arhitektonsku dekoraciju od Gaetana Fantia. Istočno se od nje nalazi Državna blagovaona. Park je tipično barokni, u kojem su biljke i šetnice uredno i simetrično postavljeno poput kazališne kulise. Tipični francuski park sa podrezanim biljem, urednim šetnicama i igrom vode. Park je projektirao francuski parkovni arhitekt Dominique Girard, koji je posao izučio u dvorcu Versailles kao učenik Andréa Le Nôtrea. Veliki vodeni bazen nalazi se na gornjoj razini , iz njega se voda stepeničasto spušta do bazena u donjem nivou. Između 1720.-1723., podignut je Gornji Belvedere, koji je jednostavno trebao poslužiti kao prikladan kraj glavne osi parka. I u ovom dvorcu postoji Mramorna dvorana. Nakon izgradnje dvorac je proširen da postane glavna ljetna rezidencija za princa Eugena. Freske u dvorcu oslikao je Carlo Carlone, oltarnu fresku u dvorskoj kapeli oslikao je Francesco Solimena. Kompleks Belvedere prodan je 1752. carici Mariji Tereziji od strane naslijednika princa Eugena. Marija Terezija je kompleks nazvala Belvedere. Pod Habsburgovcima je kompleks povedan. Od 1775. u Belvederu se nalazila carska galerija slika iz riznice cara Josipa II., a od 1806. i kolekcija slika iz Palače Ambras koja je smještena u Donji Belvedere. Obadvije kolekcije premještene su 1890. u bečki Kunsthistorisches Museum. Posljednji koji je Belvedere koristio kao rezidenciju bio je nadvojvoda Franjo Ferdinand. Nakon Drugog svjetskog rata, kompleks Belvedere ugošduje muzej Austrijsku galeriju Belvedere. Zgrade kompleksa Belvedere teško su stradale za Drugog svjetskog rata, danas je čitav kompleks restauriran i temeljno uređen. GORNJI BELVEDERE (gore) DONJI BELVEDERE (dolje) FRESKA U KUPOLI MRAMORNE DVORANE (dolje)

70

TLOCRT GORNJEG BELVEDERA (gore, lijevo) DONJI BELVEDERE (gore, desno) GORNJI BELVEDERE (sredina, lijevo) ULAZNI HAL (GORNJI BELV.) (sredina, sredina) STUBIŠTE (GORNJI BELV.) (sredina, desno) GORNJI BELVEDERE (dolje)

JAKOB PRANDTAUER MELK, početak 18. Stoljeda Prandtauer se specijalizirao za samostane. Melk je benediktinski samostanski kompleks s crkvom u sredini. Raskošan samostan prije svega imponira svojom ekspresivnom arhitekturom kao i bogatom povijesno-umjetničkom baštinom te se ubraja u najznačajnije barokne građevine Europe. Nalazi se na uzvisini, na vrhu rta nad Dunavom i kao takav djeluje impresivno. Unutrašnjost crkve odražava model II Gesua. Međutim dekoracija je potpuno nova – obilno osvjetljenje, igra krivulja u različitim smjerovima i ljupkost gipsanih kipova. Svodovi i zidne površine izgledaju tanko i savitljivo. Riječ je o rokokou. Najvede atrakcije su Mramorna dvorana i Biblioteka, koja sadrži oko 100.000 svezaka – neki od njih ubrajaju se u najvrednije pisane ostavštine Srednjeg vijeka. Nadalje poznata je i stropna freska Paula Trogera, koja prikazuje vjersku alegoriju. U dvoru prelata možete posjetiti i suvremene freske, na primjer onu Petera Bischofa.

BIBLIOTEKA (desno

71

BAROK U ČEŠKOJ I NJEMAČKOJ

a) Češka

OBITELJ DIENTZENHOFER Vodedi arhitekti baroka u Pragu i Bohemiji (pov.pokrajina koja zauzima vedi dio Češke), bavarskog porijekla.

Obitelj obuhvada Christopha Dientzenhofera (1655.-1722.) ,njegovog brata Johanna (1633.-1726.), i sina

Kiliana Ignaza (1689. – 1751.). Sveukupno je bilo petero brade.

Schloss Weissenstein, u Pommersfelden, poč . 18.st (Johann D.)

Poznata po stubištu koje okupira paviljon (prostor) u centru zgrade E-oblika

Stubište je samostojede, nije priljubljeno uz zid. Trokatna galerija- dolje arkade, pa stupovi, pa herme

(kvadratni ili pravokutni stup s Hermesovom glavom na vrhu). Osim stubišta bitna su i dva glavna interijera

„mramorni salon“ ili glavni hall, kojem se može pristupiti iz stubišne galerije i „sala terrena“ koja se nalazi u

prizemlju. Sala terrena je nisko svođena soba koja vodi iz prizemlja u vrt i tretirana je kao špilja, u rokoko

stilu. Vođenje putem nisko svođene „sala terrena“ kroz veliko stubište do glavnog salona bilo je

karakteristično za njemačke barokne palače.

Sv.Nikola na Maloj Strani, Prag

Isusovačka crkva. Započeo ju je Christoph, pa nastavio njegov sin Kilian Ignaz. Nalazi se na velikom praškom

trgu malostranskom trgu ispod Hradčana (Hradčani i Mala Strana su serdnjovjekovne gradske jezgre Praga

na lijevoj strani obale Vltave, Novo i Staro Mjesto nalaze se na desnoj strani). Igra jednog tornja i kupole koji

dominiraju. Konveksno-konkavni princip (tal.barok). Pročelje: dvije konkavne strane prolaze konveksno

prema sredini. Longitudinalnog tlocrta s kolosalnim stupcima smještenim između kapela dolje i galerija

iznad. Stupci pored broda napravljenji su tako da pridržavaju dvostruko zakrivljene lukove (svod pridržavaju

kolosalni stupci s pojasnicama). Ta konfiguracija stvorila je „skradenje“ (syncopation): dvostruko čitanje

prostornih jedinica ili kao tradicionalan sistem polja ili kao seriju preklapajudih ovala.

Trodimenzionlani zakrivljeni dijagonalni lukovi koji se susredu tangencijalno u sredini polja. Pilastri su

postavljeni pod kutem od 45°, pa se svako polje doima kao zasebna cijelina. Nema transepta ni kora, a nad

svetištem je velika kupola visoka 75m. Kupola se nalazi na tamburu koji se nalazi na pandantivima.

Unutrašnjost je kompleksna i bogata dekoracijom(osobito oltar-prestaje arhitektura i počinje slikarstvo i

skluptura). Nema bazilikalno osvjetljenje. Ima glavni brod i kapele sa strane (kao Il Gesu), i galerije.

„Još kad orgulje zasviraju, barok se može nožem rezati“ –opaska autora

72

Sv.Nikola u Starom Mjestu, Prag (Kilian Ignaz) , oko 1730.g.

Crkva ima 2 ulaza :

1.vezan za gl.gradski trg Starog Mjesta (glavni i najstariji praški trg)

2.vezan za manje naglašen na Z strani-nasuprot tome nastavlja se svetište

Kupola dominira u visini tornjeva u pozadini pročelja(osmerokut, diže se prema freskama i u sredini laterna)

Tlocrtno se nalazi nad središtem. Os ulaza poprečna je na longitudinalni prostor koji završava polukružnom

apsidom. Dva tornja na glavnom pročelju stoje uz dužu tlocrtnu stranu i zajedno s kupolom formiraju

pročelje (usporedba s Borrominijevom Sta.Agnese in Agone). Na pročelju su specifične crne sklupture.

Unutrašnjost je centralna, s ovalnim kapelicama na uglovima. Svod je samostanski. Na crkvi su naslutljivi

neki gotički motivi. Gotika je na ovim prostorima bila jako popularan i ukorijenjeni stil.

b) Njemačka

Karlsruhe

Grad Karlsruhe je grad na jugozapadu Njemačkekoji koji se nalazi u blizini francusko-njemačke granice.

Karlsruhe je osnovan 1715 kao Karlsruhe palača, kada je Njemačka bila serija kneževina i gradova država.

Postao je model za mnoge gradove (ulice se zrakasto šire od palače prema van).

Tada ¼ zauzeo je dvor, ostalo je sve bio park. Gradi i danas obiluje zelenim površinama.

Dresden, Zwinger (značenje-zatvoreni prostor, međuprostor), 1710.-1732.

Zwinger (Der Dresdner Zwinger) je palača u Dresdenu, Istočna Njemačka, izgrađen u baroknom stilu.

Kompleks paviljona i galerija koju je dao sagraditi August Snažni, knez Saske.

Smješten između bivših gradskih utvrda. Zwinger sa svojim velikim unutarnjim dvorištem, bio je korišten za

dvorišne svečanosti, turnire i vartomet.

73

Kompleks je sagrađen prema nacrtu Matthäus Daniel Pöppelmanna u suradnji s kiparom Balthasarom

Permoserom. Zwinger se sastoji od niskih, dugačkih, jednokatnih bočnih galerijama prekinutih sa 4 uglovna

paviljona, te s Rampart paviljonom (bedem paviljon) i Glockenspiel paviljonom (zvona za sviranje melodije

paviljon). Tornjeviti ulaz, Kronentor (Krunska vrata). Zwinger je djelomično inspiriran Hildebrandtovom

vrtnom palačom u Beču. U bliziniRampart paviljona je Nymphenbad, mali u ograđenom dvorištu s

baroknom fontanom s brojnim kipovima nimfa i mrmoljcia.

Izvorno Zwinger je imao samo tri krila, dvorište otvoren prema Elbi.1841.g. Gottfried Semper zatvorio je

dvorište dodavanjem galerije u renesansnom stilu (Semperbau).

Dresden, Frauenkirche (George Bähr), između 1726. i 1743.g.

Srušena u zračnom napadu (veljača 1945.), obnova je dovršena 29.10.2005. Obnovljena je točno kako je

izgledala, prema Georgeovim nacrtima. Ugrađeni su stari kamenovi ostali nakon rušenja. Fantastičan

doživljaj prostora. Protestanska crkva.

Izvorno barokna crkva. Bahr je prepoznatljiv dizajn za crkvu napravio usvojivši novi duh protestanske

liturgije na način da je postavio oltar, propovjedaonicu i krstionicu izravno u središte pogleda cijele

zajednice.

Najposebnija je po svojoj 96m visokoj kupoli oslonjenoj na 8 vitkih nosača.

74

BALTAZAR NEUMANN Balthasar Neumann je rođen u Češkoj, a preselio se u Würzburg 1711. godine gdje je djelovao kao vojni inžinjer. Od 1717. godine djelovao je u Würzburgu kao glavni graditelj kneza izbornika, tj. obitelji Schönborn, bio sveučilišni nastavnik civilne i vojne arhitekture. Pod njihovim sponzorstvom dodatno se naukovao o arhitekturi putovanjima u Italiju, Francusku i Nizozemsku. Ostvario je preko 100 svojih projekata. Maštovitim tlocrtnim rješenjima i uporabom raskošnih dekoracija projektirao je i rekonstruirao mnogobrojne dvorce, mostove, utvrde, fontane, parkove i crkve, na području oko Würzburga i Mainza.

Dvorac Würzburg, 1.pol.18.st. Jedan od najznačajnijih baroknih dvoraca Europe. Dvorac je rađen za kneza-biskupa Franza von Schönborna iz Würzburga. Važno je stubište koje ide kroz prostor,ide kroz sredinu,ograda je tradicionalno klasična. Visoko iznad prostora stubišta prostire se svod oslonjen na visoko otvorene arkade, na svodu počiva konstrukcija krovišta. Na svodu se nalazi najveda freska na svijetu koju je napravio Giambattista Tiepolo 1752., freska prikazuje 4 kontinenta (Europa, Azija, Afrika i Amerika) što se pretpostavlja da je vrhunac Rokokoa. Stubište vodi u svečane apartmane, carsku dvoranu (kaisersaal-imperial hall) i u bijelu sobu (White Saloon). Neumann je postavio crkvu u sjeverozapadni ugao palače kako bi se mogla uzdidi do pune visine zgrade. Crkva ima bogat interijer. Dvorac se sastoji od glavnog krila i dvaju velikih bočnih, što formiraju tzv. počasno dvorište. Dvorcem dominira Carska dvorana, velika ovalna hala ukrašena omiljenim bojama toga vremena (bijela, zlanta, pastelni tonovi). Građevni su elementi svedeni na najmanju mjeru.

Dvorac Brühl, stubište

Metalna ograda, sa strane galerije. Atlanti nose stubište. Naglašena kupola nad stubištem. Osvjetljeni potporni zidovi gornjeg krila stubišta uz pomod lukova, dajudi na taj način specijalne efekte cijelom donjem nivou stubišta. Stubište kao da lebdi u zraku dok se diže na bogatije ukrašeni gornji nivo prekriven ovalnom kupolom koja je probušena prozorima.

75

Stubište Hofburga

Ne realizirani Neumannov projekt.

Vierzenheiligen, 1744.g.

Hodočasnička crkva 14 svetih pomodnika. Prividno longitudinalna, ali se zapravo sastoji od nekoliko centralnih dijelova, koji se ulijevaju jedan u drugi i čine prostor dinamičnim i kompleksnim. Slobodnostojedi oltar 14 svetaca nalazi se u centru broda i okružen je s 4 stupca na svakoj strani (tangiraju ga dva pomodna oltara), dok transepti postaju krugovi i apsida je ovalna. Neumann je manipulirao prostorom na način da je uredio prolaz slobodno postavljajudi stupove, i tako je podupro ovalne svodove, ali i formirao „zastore“ koji štite od direktnog pogleda na prozor na bočnom zidu, čime stvara dramu svjetlom kojemu ne vidimo izvor, a koje stvara zakrivljene forme. Koristio je pastelne boje naglašene zlatom i to na mramornim stupovima i na freskama na svodu kako bi naglasio prozračne volumene interijera. Topao eksterijer od pješčanog kamena je veličanstven, ali suzdržan. Dva tornja na ulazu usmjerena su prema baroknoj opatiji Banz na brežuljku preko puta doline. Slobodnostojeda, ovalni dio s galerijama sa strane, iza toga transept s 2 ovalna prostora sa strane i onda još jedan oval koji obuhvada orginalni oltar. Sada je oltar u sredini crkve. Svodovi se preklapaju-3 elipse u tlocrtu. Na presjeku se vide dva različita tipa svoda koji se integriraju u neprekinuti prostor. Ima bazilikalno osvjetljenje i transept, ali nema kupolu. Pročelje je raščlanjeno brojnim elementima (pilastri, polustupovi, vijenci, i prozori) kako vertihlano tako i hotizontalno. Na pročelju su dva visoko tornja (usmjerena su prema baroknoj opatiji Banz na brežuljku preko puta doline) između kojih se prema konveksno-konkavnom principu odvija središnji dio.

76

München, dvorac Nymphenburg (François Cuvilliés), 1734.-1739.g.

NAJČIŠDI FRANCUSKI ROKOKO (gubi se arhitektonika koja je inače prisutna u baroku-mreža nečega što je nearhitektonsko oblikuje prostor-cvijede, vitice..). Najznačajnije djelo François Cuvilliés je jednokatni mali paviljon Amalienburg u šumi. Sagrađen za Carl Alberta (izborni knez Bavarije). Kombinacija suptilnog francuskog planiranja i bečkih fasada. Dvorana Ogledala čini centralni prostor, Plava soba i spavada soba (žuta soba) graniče na jugu, dok se Soba za Lov i Soba Fazana (Indijski kabinet) nalaze na sjeveru.U skradenim strukturama krila smještena je svlačionica, soba za psa, soba za pištolj i kuhinja. Bogatstvo dekoracije povedava se prema centru, a u sobi ogledala, s ravnom kupolom, doživljava vrhunac. Sobom Ogledala dominira srebrna s bijelom i plavom pozadinom. Izmjenom prozora, ogledala i vrata, te stvarnog i reflektirajudeg svjetla uklonjena su granice u sobi, tako da dobivamo osjedaj kao da smo u otvorenom paviljonu, polusjenici, polupedini, iznad koje je nebeski svod vidljiv kroz kupolu. Njezin tlocrt, vanjski izgled i niz soba formira Gesamtkunstwerku rijetke ljepote. Štuko rad uglavnom je učinio Johann Baptist Zimmermann. Izvana jednostavna, ali plemenita zgrada čiji je središnji dio neznatno naglašen ravnom kupolom s platformom.

München, Brada Assam, vlastita kuda i kapela sv.Ivana Nepomuka, 1733.-1746.g. Brada slikar Cosmaas Damian i kipar Egid Quirin. Kapela je poznata pod nazivom Asamkirche, brada su živjela pored nje i to je bila njihova privatna kapela. Zapanjujude mobilni uski ulaz sprijeda koji čine dio ulične fasade i koji je flankiran fasadom vlastite kude i kude svedenika. Dvokatni interijer, kako bi Asam mogao udi u nju iz „piano nobile“ svoje kude. Valoviti zidovi, nastrani stupovi, ograde galerija i raskošni okrasi koji kaplju kao dugi stalaktiti. Ovaj uski i visoki interijer podsjeda na morsku špilju vidljivu kroz savršeno prozornu vodu. Interijer je netipičan za njemački kasni barok i rokoko. KUPOLA JE IZAŠLA, RUBOVI SE NE VIDE – KAO DA LEBDI.

77

DOMINIKUS ZIMMERMANN Weiskirche, 1746.-1754.g.

Sagrađena kao najljepša i najdirljivija od svih južnonjemačkih rokoko crkava. Arkade odjeljuju ovalni brod

od ambulatorija. Hodočasnička crkva. Unutra tipični rokoko (kasnobarokni). Dekoracija: bijela i zlatna boja,

jedinstvo svih umjetnosti (arh.,kiparstvo, slikarstvo). Zidovi su relativno tanki, a svod na stupovima određuje

prostor. Pročelje je izrazito konveksno (izbočeno), a na stražnjoj je strani zvonik. Izvana je crkva

jednostavna. Smještena je daleko od sela, na polju ispod bavarskih Alpa. Sagrađena kao ekspresija seljačke

pobožnosti.

HRVATSKI BAROK U 16. st. Hrvatska je i dalje podijeljena u tri države: sjeverna Hrvatska u austrijskom carstvu, Dalmacija pod Mletačkom republikom (osim Dubrovačke republike), a Slavonija pod turskom vlašdu. Tijekom 17. i 18. st. ponovno uklapanje triju velikih regija u cjelinu hrvatskih zemalja doprinijelo je bogatoj likovnoj baštini. U sjevernoj Hrvatskoj i po oslobođenju od Turaka krajem 17. stoljeda, u Slavoniji niču brojna i vrijedna djela barokne umjetnosti – od urbanističkih projekata i velikih tvrđava, do crkava, palača, stambenih zgrada i javnih spomenika. Velike utvrde sa svojim zvjezdastim tlocrtima, šancima i brojnim kulama grade se zbog konstantne opasnosti napadaja s istoka. Dvije najvede su Osijek i Slavonski Brod. Tvrđava Brod najvedi je danas sačuvani fortifikacijski spomenik toga doba u sjevernoj Hrvatskoj, ali i jedna od najvedih tvrđava u Europi, jer je bila granična utvrda cijele Europe prema Turskom carstvu. Barokni urbanizam je vidljiv i u brojnim novim gradovima (Bjelovar, Karlovac, Koprivnica, Virovitica, itd.) koji imaju ulice pod pravim kutom, pravokutne trgove u sredini na kojima su najvažnije javne zgrade (vojne i gradske uprave) te crkva. I jadranski gradovi su na svojim starijim zidovima dobivali barokne kule i bastione (Pula, Šibenik, Hvar, itd.). No, najvede je razmjere barokne gradnje doživio Dubrovnik nakon katastrofalnog potresa 1667. kad je uništen gotovo cijeli grad. Gradi se Crkva sv. Vlaha (1715.), katedrala (17. st.), i isusovačka crkva sv. Ignacija. Najoriginalnije arhitektonsko-urbanističko rješenje rješenje je isusovačko stubište, rad rimskog arhitekta Pietra Passalacque, široko, kameno stubište konveksno-konkavna obrisa i snažnom ogradom koje povezuje donji dio grada s isusovačkim trgom na uzvisini. Razdoblje baroka je na području cijele Hrvatske ostavilo mnoštvo crkva – od najvedih što svojom veličinom i oblikovanjem čine »krunu« grada (crkva sv. Eufemije u Rovinju, katedrala sv. Vida u Rijeci) do najmanjih seoskih crkava. U arhitekturi crkava kontinentalne Hrvatske zanimljiva je primjena ovalnog, odnosno eliptičnog tlocrta, koju donose mariborski arhitekti Josef Hoffer i Johann Fuchs, u okviru čijeg djelovanja nastaju katedrala sv. Terezije u Požegi te crkva sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu u Krapini. Najljepši primjer je možda crkva sv. Marije Magdalene u Selima kraj Siska – ovalnog tlocrta s eliptičnom kupolom i konkavno-konveksnog pročelja s parom zvonika, djelo nepoznatog arhitekta pod utjecajem znamenite austrijsko-češke graditeljske obitelji Dientzenhoffer. Najraskošnije opremljen interijer ima crkva sv. Marije Snježne u Belcu kod Zlatara (1740.), u kojoj je čitav prostor s oltarima i propovjedaonicom, potpuno ispunjen pozladenim bogatim skulpturama, a zidovi su oslikani freskama Ivana Rangera, baroknom pokrenutošdu s plemenitom lakodom i optimizmom vedrih boja. Ranger je raskošno oslikao i barokni pavlinski samostan i crkvu u Lepoglavi, Iluzionističkim freskama oslikavaju se dvorci hrvatskog plemstva, a kao najznačajnije rješenje ističe se ovalna dvorana trokrilnog dvorca Oršid u Gornjoj Bistri u Hrvatskom zagorju iz oko 1773. godine. Arhitektonski je ovaj dvorac možda najraskošnija primjena elipse u profanoj arhitekturi Hrvatske. Zidno slikarstvo doživljava u baroku svoj procvat, a ističu se iluzionističke freske u crkvi sv. Marije u Samoboru, crkvi sv. Katarine u Zagrebu, te u isusovačkoj crkvi u Dubrovniku. Cjelovito su očuvane i likovno vrijedne rokoko freske u dvorcu Miljana, alegorijskog sadržaja, koje prikazuju godišnja doba i prirodne elemente, ljudske naravi, umjetnosti, itd.

78

MEDITERANSKA HRVATSKA – DALMACIJA Utjecaj Italije, no ne dolazi sve samo od tamo!

Dubrovnik, Stradun Glavna je ulica u Gradu. Proteže se između dvoja gradska vrata: Vrata od Pila i Vrata od Ploča. Kude u ulici sličnog su ritma, slične fasade i jednake visine. Barokne kude su izgrađene nakon potresa 1667.g. Južna strana Straduna predstavlja javno vlasništvo, jednostavnog izgleda i plitkih blokova, dok su sjeverni blokovi dublji, u prizemlju su dudani, a na katu privatni prostori.

Dubrovnik, katedrala Posvedena je Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo. Sjedište je Dubrovačke biskupije. Nastala je na mjestu bizantske i romaničke katedrale, uništene u velikom potresu 1667. godine. Sadašnja barokna katedrala građena je od 1671. do 1713. godine. Stjepan Gradid je financirao gradnju i našao arhitekta Andreu Buffalinija iz Urbina. Longitudinalna s transeptom i kupolom. Na pročelju je radilo više arhitekata iz Italije i Hrvatske. Pristojna barokna katedrala, monumentalna, dobro komponirana. Unutrašnjost bijela, hladna. Nije bila takva, obnovama su ju takvom napravili. V.Bedenko o unutrašnjosti: „izložbena dvorana, šta je to????“

Dubrovnik, Sv. Ignacije, isusovačka crkva (Andrea Pozzo od 1699.g.) Nalazi se u isusovačkom samostanskom kompleksu. Crkva je smještena na trgu zvanom Poljana Ruđera Boškovida. Na trg se pristupa monumentalnim stubištem iz 1738. godine, djelu Pietra Passalacque, građenom po uzoru na stubište Piazza di Spagna u Rimu. Plastična kompozicija – izlaz nad nama, naglašen središnji dio. Segmentni i trokutasti zabat. Pristojno mjerilo. U unutrašnjosti je sačuvan barokni završetak (oltar, stupovi-boje, bogati kolorizam). Konstrukcija- bačvasti svod sa susvodnicama koje su vjerojatno trebale nestati freskama oslikane kao u ranijim primjerima.

79

Dubrovnik, Stube uz Jezuite

Graditelj iz Messine, 1738.g. Izmjenjuje se konkavno-konveksno. Varijacija na Španjolske stube u Rimu. Plastika – doživljavamo ju dok se penjemo stubama. Toranj sa satom kao uzdignuti portal.

Dubrovnik, Crkva sv. Vlaha

Barokna crkva na trgu Luža. Nastala na mjestu romaničke crkve koja je preživjela potres, ali je uništena u požaru 1706.g. Marin Gropelli iz Venecije od 1706. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozladenog srebra, rad dubrovačkih majstora

iz 15. stoljeda. U rukama drži maketu grada prije potresa 1667. Kip je preživio i potres i požar u crkvi. Svake se godine 3. veljače u Dubrovniku slavi

Festa sv. Vlaha. Venecijanska arhitektura koja je nasljeđena od Bizantske. Osnovicu tlocrta ove centralne građevine s transeptom čini grčki križ upisan u četverokut s produženjem svetišta i apside prema jugu, koja je polukružno zaključena i omeđena s dvije pravokutne prostorije. Četiri kamena stupa na visokim

kubičnim postoljima nose središnju kupolu, a lukovi u oktogonalnom poretku povezuju stupove i bočne zidove te podržavaju bačvaste svodove okrenute prema sredini građevine.

Centralna kupola se uzdiže na niskom tamburu koji je rastvoren prozorskim otvorima, dok su simetrično raspoređene četiri manje ugaone kupolice upisane i izravno oslonjene na glavni kostur zgrade. One se stoga i ne mogu

primijetiti u pogledu izvana jer je u volumenu crkve namjerno naglašena samo središnja kupola tako da je pomalo izdužena te završava akroterijem, odnosno križem na vrhu. Barokni se ukus, pa i Gropellijeva kiparska vještina, najviše očituju na sjevernom pročelju i glavnom oltaru crkve. Orijentacija glavnog pročelja crkve prema sjeveru, a ne prema zapadu kako je to inače uobičajeno, sama je po sebi razumljiva s obzirom na pravce glavnih gradskih komunikacija. Glavnom pročelju okrenutom trgu čije središte ističe visoki reljef Orlandova stupa, prilazi se širokim stubištem s terasom ograđenom ogradom s balustrima. To „otvoreno predvorje“ položeno je, kao i ostatak građevine na skošeno postolje koje je sastavljeno od krupnih kamenih hrapavih blokova ujednačeno obrađene površine. Pročelje je raščlanjeno s četiri velika polustupa koji podržavaju istaknuti završni vijenac s balustradom i kipovima. Portal s polukružnim izlomljenim zabatom nad kojim su tri kipa anđelčida razigranih oblika nalazi se u središnjem dijelu, dok su u bočnim dijelovima pročelja smješteni pravokutni uspravni prozori sa zaobljenim kamenim okvirom. Nad njima su ukrižani snopidi nabujalih mladica palmi, znamen mučeništva sv. Vlaha, izrađeni u

zbijenom reljefu. Nad vijencem u središnjem dijelu nalazi se veliki polukružni prozor s razdjelnim stupidem, nad kojim je

ključni kamen iskiden bujnom volutom s girlandom koja čini postolje svečevu kipu na vrhu segmentnog zabata crkve. Plastički razrađenom sjevernom pročelju na kojem se prepoznaje graditeljeva težnja ka slikovitosti, suprostavljena su bočna pročelja svojom se jednostavnošdu oblikovanja. Na njihovim zidnim površinama nižu se vitki i plitki pilastri s kompozitnim kapitelima, postavljeni na ukošeno postolje. Bočnim vratima na istočnom i zapadnom pročelju pristupa se polukružnim stubištem. Nad jugozapadnim dijelom građevine uzdiže se zvonik na preslicu, sagrađen na manje izraženom mjestu, pa stoga ne narušava jedinstvo arhitektonske zamisli, a uspijeva se u složenom obliku s tri otvora neupadljivo uklopiti u kamenu masu barokne crkve. Unutrašnjost crkve raščlanjena je srodnim ili jednakim arhitektonskim oblicima koje je Gropelli iskoristio za postizanje dojma plasticiteta na pročeljima. To se prvenstveno odnosi na razradu horizontalne i vertikalne podjele zidnih ploha pomodu nizanja nosača (stupova i pilastara) na koje se nadovezuje gređe s obratima i raznovrsnom profilacijom.

80

Dubrovnik, Knežev dvor

Kako je dvor prošao sve faze (romaničku, gotičku, renesansnu), dobio je i baroknu fazu. Radi se samo o

dvorištu dvora.

Dubrovnik, ljetnikovac Pucid na Pilama

Utjecaj Boke kotorske - isti kulturni krug

Split, Palača Milesi

Centralni dio diže se gore, dijelovi se nepretjerano ponavljaju. 3 dijela povezana balkonom.

81

Split, Palača Cindro

Palača Cindro koja je jedan od najljepših primjera barokne stambene arhitekture u Splitu.

U prizemlju palače nalazi se prostrani atrij, a pročelje raščlanjuje niz prozorskih otvora i balkona s baroknom

kamenom ogradom.

Vis, Sv. Ciprijan i Justina

Stube! Kasnobarokno rješenje u minijaturi.

Rovinj, Mala Piazza del Popolo

Barokni balkoni.

Cisterna u Buzetu

palača Lazzarini-Battiala

82

Labin, Palača Lazzarini-Battiala. 1975.

Zgrada privlači pažnju svojom veličinom i bogato ukrašenom fasadom crvenkaste boje sa plavim prozorima.

Izduženo pravokutno krilo proteže se u smjeru istok – zapad, a na njega se nadovezuje središnji korpus u

pravcu sjever – jug.

Labin, Palača Frankovid-Vlačid

Barokna palača s monumentalnim portalom.

Buje, standardna palača

Glavna osovina se diže, a sa strane su prozori. Skoro jedinstveno pročelje.

Buje, model crkve

Rijeka, Sv.Vid

Nekad isusovačka crvka, 1638.-59.projekt, 1725.povišeno za galerije. Centralna (rijedak primjer

nelongitudinalne isusovačke crkve), kao svadbena torta se diže na vrhu. Interesantan i bogat unutarnji

prostor. Varijacija na temu Longhenine Sta. Maria della Salute.

83

SJEVERNA HRVATSKA

Bogatija barokom od Dalmacije.

Osijek, Tvrđa

Zidovi prema Dravi su sačuvani, danas je nastalo šetalište ispred njih. Utvrda je imala četvora vrata: Nova

(južna), Vodena (sjeverna), Carska (istočna) i Valpovačka (zapadna). Od četiri ulaza u tvrđavu do danas je

ostao samo jedan - sjeverni, Vodena vrata. Središnji trg u Tvrđi je Trg sv. Trojstva na kojemu se ističu

barokne zgrade. S lijeve strane trga je zgrada Glavne straže (danas Arheološki muzej), podignuta za

tvrđavsku stražu, i karakteristična po zvoniku s terasom s koje se pružao pogled na cijelu okolicu. U Tvrđi se

nalaze i dvije važne sakralne građevine. Župna crkva sv. Mihovila (1725.-1748.) barokna je crkva s dva

zvonika građena za osječke isusovce. U njoj su bogati oltari i oltarne pale austrijskog slikara Franza Xavera

Wagenschöna.

Druga je franjevačka crkva uz koju se nalazio i samostan, kasnije pretvoren u vojarnu. Samostan je značajan

po tome što je u njemu djelovali studiji filozofije i teologije (1709.-1735.)

Osijek se sastojao od 3 grada: 1. unutrašnji grad (naselili ga Njemci); 2. sjeverni, gornji grad (pravoslavci); 3.

donji grad, nastao kasnije (katolici ga naselili).

Požega, Trg Sv. Trojstva

Jako devastiran stup ( kisele kiše sa sumporom vežu se sa kalcijevim karbonatom, nastaje spoj topiv na kiši).

Glavni trg, muzej na njemu. Barokna zgrada građena je u 18.stoljedu kao poslovno stambeni objekt, na uglu

u visini prozora nalazi se udubljenje s Gospinim likom, kojeg je dao postaviti vlasnik zgrade, ljekarnik

Thaller. Od 1953. godine u tom je zdanju gradski muzej.

Varaždin, Glavni trg

Vijednica

- arkade na trgu.

84

Zagreb, nadbiskupski dvor, 17.st.

Barokni potez + intervencijal Bolle a (istak na južnoj strani). Kule su dobile barokne prozore. U nadbiskupski

dvor je uklopljeno pet valjkastih i jedna četvrtasta kula, no najljepša Bakačeva kula srušena je 1906. godine

zajedno sa renesansno-baroknom vijednicom. Najveda barokna palača u Hrvatskoj. Rađena je u dvije faze.

Osijek, Palača Generalata (poč.18.st)

Velika četverokrilna dvokatna zgrada sagrađena je 1724.-1726. Drugi kat je nadograđen 1765.g.

Nije bilo kapela ni ružičaste boje. Jedinstven portal u Hrvatskoj. Atlanti pridržavaju balkon. U unutrašnjosti

je veža podijeljena stupovima na tri broda. Dva velika stubišta vode na prvi kat zgrade. Izvorno je zgrada

imala arkade prema dvorištu, koje su kasnije zazidane. Zgrada se smatra jednim od najvedih i najznačajnijih

djela barokne arhitekture u Hrvatskoj.

Zagreb, Palača J. Raffaya

Muzej naivne umjetnosti. Velika dvorana u sredini, manje sa strane – klasično.

palača Vojkovid-Oršid- Rauch

Palača Vojkovid-Oršid-Rauch

Vanstardandna palača, u 2.pol 18.st. cijelo pročelje palače vidjelo se s Markovog trga, danas drugačije. U

nastavku kamenite ulice, ali se ne vidi cijelo pročelje. U sredini velika dvorana, bočno sa svake strane po

jedno stubište. Nalazi se na Gornjem gradu i danas je zgrada povijesnog muzeja. Mjerilom izlazi iznad drugih

susjednih zgrada. Centralni je rizalit istaknut i u tlocrtu, a izrazito u elevaciji. Projekt je sličan nekim

inozemnim modelima (Hildebrantova palača Daun-Kinsky). Sastoji se od središnjeg krila i dva velika bočna.

U tlocrtu nije simetrična. U unutrašnjosti dominira velika dvorana sa monumentalnim stubištem.

85

Zagreb, Kaptol

Kurija kanonika Kantora(?) – u ranom 18.st, danas pofarbana u plavo (loše)

Kurija kanonika Znike - kustosa (čuvara katedrale). Sagrađena na mjestu drvene kude 1689.

godine te nadograđena u 18. st.

Varaždin, palača Prassinsky-Sermage

Palača je 1759. godine preuređena u stilu rokokoa. Na pročelju zgrade ističe se balkon s ogradom od

kovanog željeza. Kude su bile oslikane, čak i kamen, čvrstim bojama. (slika dolje lijevo)

Varaždin, palača Patačid

Najvrjednija rokoko palača u Varaždinu, ali i u Hrvatskoj sagrađena je 1764. Monumentalna, građena u dvije

faze. 1.zabat u gornjem dijelu ; 2.rokoko elementi u dolje. Logična cjelina donjeg i gornjeg dijela pročelja-

rokoko prozori (kraj 18.st.) nisu u osovini. (slika gore desno)

Valpovo, dvorac Prandau – Normann

Srednjovjekovno-barokni graditeljski kompleks dvorca, jedan od najstarijih i najvedih dvoraca u Slavoniji, a

ubraja se među najvrijednije povijesne arhitektonske sklopove profane arhitekture u sjevernoj Hrvatskoj.

Kompleks dvorca sastoji se od srednjovjekovne kule, bočnih baroknih krila naslonjenih na srednjovjekovne

vanjske bedeme, dvorske kapele, unutrašnjeg dvorišta i kasnobarokno-klasicističke pročelne palače.

Okružuju ga u 19. stoljedu djelomično zasuti srednjovjekovni obrambeni opkopi koji su do sredine 19.

stoljeda bili ispunjeni vodom i povezani s obližnjom rijekom Karašicom. Stari zidani most s lukovima vodi

preko opkopa do glavnog i jedinog ulaza u dvorski kompleks(ulica u osovini tornja). Od dvorca se prema

jugu širi prostrani pejsažni perivoj.

86

Ilok, dvorac Odescalchi

Barokni srednišnji dio s monumentalnim ulazom. U obliku slova U, krakovi izgrađeni u 19.st. pročelje

rekonstruirano, ali loše. Napravljeno je od opeke što nije izvorni materijal pročelja. Isti povjesničar radio je

na to dvorcu i na palači Generalata u Osijeku.

Daruvar, dvorac Jankovid

Obnovljeno pročelje. Unutra zanimljivo stubište o dvostruki stupovi. Gore piano nobile.

Dvorac je položen na padini brijega, terasasto uređenog, nekad raskošnog vrta. Ima tri krila na koja se s

četvrte strane nadovezuju gospodarske zgrade. Tlocrtno je u obliku slova U, a organizacija prostora temelji

se na uzdužnom hodniku uz koji se nižu prostorije. U glavom je krilu velika veža sa stupovima te dva

monumentalna stubišta. Glavno je pročelje raščlanjeno trima rizalitima s bogatom dekoracijom. Na katu je

velika dvorana i nekadašnji svečani saloni. Dvorac je natkriven velikim mansardnim krovištem.

Ludbreg, dvorac Batthyany

Kapela u desnom kraju, proteže se kroz prizemlje, 1.kat i kupola izlazi na 2.katu. Današnja kapela oblikovana

je u Batthyányjevo doba oslikavanjem barokim zidnim slikama, koje je 1753. radio slikar Mihael Peck iz

Kaniže. Mansardni krov (bez prozora no zbog potrebe stanovanja, dodani su prozori). Mansarda je inace

mali stan u potkrovlju. U podrumu se nalaze strojevi.

87

Gornja Stubica, dvorac Oršid

1756. godine podigao ga je grof Krsto Oršid (1718.-1782.), član plemidke obitelji Oršid, na mjestu starije

srednjovjekovne utvrde.

Tlocrt dvorca je u obliku slova L, a trede krilo nekada se nastavljalo na stariju utvrdu (kaštel). Krila dvorca su

s dvorišne strane otvorena arkadama koje prate hodnik, a vanjska su pročelja jednostavna, oživljena

ritmičnim prozorima, s malo ugaone rustike.

U 19. stoljedu, nakon velikog potresa, dvorcu je dodan klasicistički trijem s timpanom i dorskim stupovima.

U dvorcu je najočuvanija ostala kapela s iluzionističkim freskama, alegorijskim prikazom četiriju kontinenata

i oslikani barokni oltar s prizorima iz života svetog Franje Ksaverskoga, koji pripadaju u sam vrh baroknog

slikarstva i pripisuju se poznatome majstoru Antonu Lerchingeru. Naslikana kupola djeluje dosta uvjerljivo.

SAKRALNA ARHITEKTURA U HRVATSKOJ Belec, Crkva sv. Marije Snježne, oko 1740.g.

Mjesto blizu Krapine. Uzorno obnovljena, gotovo pretjerano (2007.-suludo bogatstvo boja koje blistaju).

Svjetlost sa istoka (Sv.Petar u Rimu jedini orijentiran prema zapadu). Crkva ima gotičko ziđe, ali u

potpunosti je barokizirana. Longitudinalna sa svetištem. S obje strane ima jednu veliku kapelu i tako formira

grčki križ. Arhitektura je manje važna, jer ovdje dominira unutrašnje uređenje crkve. Oltar se nalazi iza

trijumfalnog luka, osvjetljen je sa strane, gdje se izvor svjetla ne vidi, na zidu je izvanredno iluzionističko

slikarstvo i dobre sklupture – skluptura i oslikanje dio su arhitekture. Oslikanje koje prikazuje perspektivni

pogled- 3D plastični stupovi, napust, vijenac koji „izlaze“, a zapravo su samo tako naslikani.

88

Zagreb, Crkva sv.Katarine, 1620.-1632.g.

Nalazi se na zagrebačkom Gornjem gradu. Nastala je prema modelu isusovačke crkve Il Gesu (jednobrodna

s bočnim kapelama). Jednobrodna crkva sa šest bočnih kapela i apsidom (svetištem). Gradnja je počela

početkom 17.st., a u 18.st. uređivan je interijer; bogate štukature, na ravnom stražnjem zidu dominira

iluzionističko oslikanje (bogata iluzija arhitekture).Svodovi i zidovi crkve ukrašeni su tipičnom raskošnom

baroknom štuko dekoracijom koja potječe iz 1732. godine. U unutrašnjosti se vidi jasna raščlamba

arhitekture putem svodova, pilastara, vijenaca, itd. Oltar se nalazi u osovini prolaza. U kapelama se nalazi

pet drvenih baroknih oltara(crno-zlatni, drveni oltari,17.st.) te jedan mramorni oltar iz 1729. godine. U

apsidi je nizak glavni oltar koji se nalazi ispred velike oltarne slike Sveta Katarina među aleksandrijskim

filozofima (djelo ljubljanskog slikara Kristofora Andrije Jelovšeka). Pročelje nije orginalno, crkva je temeljito

obnovljena nakon potresa 1880. godine prema projektu Hermanna Bolle a.

Barokna propovjedaonica iz 1690. g. dar je zagrebačkog biskupa Aleksandra Mikulida. 2 faze sa

sklupturama: 1.vrhunski kipovi (Robbin) u zadnjoj kapeli; 2.štuko figure (anđeli koji plešu po zidu)-reljefi

prekrivaju zid, te slikarije između njih. Sakristija je dodana. NAJBOLJE BAROKNE FIGURE U ZAGREBU-

Francesco Robba napravio je oltar sv.Ignacija s vrhunskim kipovima (sv.Franjo Ksaverski i sv. Franjo Regis-

dva isusovačka sveca).

Varaždin, katedrala

Izvorno isusovačka, pa pavlinska crkva. Prije 10-tak godina postala katedrala.

Varaždin, Uršulinke

Uzorno obnovljena, samostan koji nije stavljao rokoko dodatke na prozore. Ulica se nastavlja na crkvu,

toranj u vizuri ulice (dominacija tornja) (gore desno slika)

89

Požega, Katedrala sv. Terezije, 1763.

Ranije je bila župna crkva. Slična dominacija tornja kao u Varaždinu. Gotička kapela izvrsno sačuvana.

Kontrafori pridržavaju toranj. Oslikana u 19.st. Danas je crkva bijela, što nije orginalno! Medovideve slike

ostavljene, soboslikarsko oslikanje. Iz vana se naslučuje konveksno-konkavni princip.

Sela kraj Siska, Sv. Marija Magdalena, župna crkva

Centralna crkva, lagana elipsa. Ovalnog tlocrta s eliptičnom kupolom i konkavno-konveksnog pročelja s

parom zvonika.

Daruvar, župna crkva Sv. Trojstva

Bila je rotonda, naknadno dodana elipsa nasuprot ulazu, naknadno dodan toranj. Oltar je bio u obliku

trokuta koji je imao konkavne stranice.

90