panBošnjak [broj 3, maj 2012.]

7/31/2019 panBošnjak [broj 3, maj 2012.]

http://slidepdf.com/reader/full/panbosnjak-broj-3-maj-2012 1/92





3PANBOŠNJAK Broj 3

prva rije

Već prvi broj Pan Bošnjaka izazvao je reakcije. Na

njega su reagirali - a ko bi drugi - Beograd i Podgori-

ca. Dežurni kerber srbijanskog režima u Beogradu za

pitanje islama, Bošnjaka, i uopće muslimana na Bal-

kanu, dr. Darko Tanasković, u svojoj kolumni u Politici,

prisjetio se pokojnog sportskog komentatora koji je

zavikao: ”Pa, ljudi moji, je li to moguće…?!”, kako bi po-

entirao svoj osvrt na prvi broj PAN BOŠNJAKA. On je u

koncepciji lista uočio istovjetnost ideološko-političkog

koncepta “islamskog panislamizma Alije Izetbegovića”

sa “panbošnjakizmom dr. Mustae Cerića.”Uporedo, Dragoljub Todorović, autor teksta “Daleko

vam Sunce”, kojim je tretirao knjigu Dobrice Ćosića

“Rat u Bonsi”, ustupio nam je nekoliko reakcija pristi-

glih na njegov mail. O njegovom tekstu pohvalno su

govorili Stanko Lasić i Mirko Kovač tako da je Tanasko-

vićevo mišljenje marginalno u odnosu na Todorovića i

njegove prijatelje.

U Podgorici je reis Fejzić držao hutbu koju je posve-

tio jednom autoru teksta objavljenom u Pan Bošnjaku.Neki sarajevski ulemanski krugovi su, na sebi svoj-

stven način, ilegalno i “u povjerenju”, sugerirali ima-

mima bojkot Pan Bošnjaka. A Federalna televizija u

Sarajevu (FTV) je istrgla citat intervjua reisul-uleme, dr.

Mustae e. Cerića kako bi u “Dnevniku 2”, citirala Pan

Bošnjak i komentirala ga osuđujućim tonom. Isti citat

su komentirali i neki sarajevski proesori sa Politčkih

nauka gostujući u televizijskim emisijama.

Nervoza koju su iskazali Beograd, Podgorica, pa i Sa-

rajevo, zbog “pojave” Pan Bošnjaka, odredila je koceptovoga broja. A pouku koju sugeriram čitaocima Pan

Bošnjaka, ističuči ove primjere, Bošnjaci su već naučili

u predanjima našeg devletlije Muhammmeda, alejhis-

selam, kad je rekao kako će “doći vrijeme da će istinu

biti teže (o)držati nego žišku na dlanu!”

Vaš urednik: Nedžad Latić

Slika sa naslovnice:

Izvorni plakatMuftije Zukorlića

ŽIŠKA NA DLANU



4 maj 2012 PANBOŠNJAK

najava

ZAŠTO JE NUŽNAISLAMSKA UNIJA?Harun Yahya

LJUBAV, TOLERANCIJAI DŽIHAD U ISLAMUFethulah Gulen

ENTITET KAOMODERNA REGIJA Akademik Ejup Ganić

ON JE TREBAO DOBITINOBELOVU NAGRADUDanko Plevnik

ŠTA JE J.W.GOETHEREKAO O ISLAMUdr. Katharina Mommsen

GINTER GRAS OPETGULI LUKBisera Suljić-Boškailo

...................................................................36 ...................................................................48

...................................................................30 ...................................................................76

...................................................................80 ...................................................................72

20

INTERVJU:

MARTIN LUTER

KING JE SAMO

SANJAO, ALI JA

VIDIM BALKAN

KAO JEDNU

ZAJEDNICU



5PANBOŠNJAK Broj 3

marker

5PANBOŠNJAK Broj 3

Vrlo je teško govoriti oBogu! Kao što je teško islušati, jer je svijet čestookrenut protiv nas.

Međutim, danas mi često govo-rimo o Bogu na način koji bi našepretke uznemirio. Iznosimo krajnjepriproste argumente, tragajući zaprostim direktivama u Svetim tek-stovima – govoreći tako priličnoprosto – “Ja znam šta Bog hoće!”Umjesto da se znojimo! Poslanici(proroci) Izraela kada su govorili uBožije ime i pozivali u vjeru, nisusamo tumarali unaokolo i držali pre-davanja u ugodnim prostorijama!Postoji simbolizam koji se provlačikroz hebrejsku Bibliju koji poručujekako je poslanicima bilo teško gov-oriti. Mojsije je imao neku vrstugovorne mahane, a Aroon je moraogovoriti za njega. Isaijine su usnegorile prije nego što bi progovorioBožiju riječ. Jeremija bi rekao: “MojBože, moj Bože, ne mogu govoriti, jasam dijete!” A, kada je poslanik Mu-hammed donio svoje Objave, RiječBožiju, Mekki, preznojavao se pod

pritiskom i naporom. Opservirajućiteško stanje i na sve ono što sedešavalo oko njega, ponirući pra-vo u sebe, postajući blijed, hladan,padao je u trans. Čak i kada bi danbio hladan, on bi se znojio. Mi danasimamo isuviše ljudi koji daju jasnedirektive o tome šta oni misle štaBog želi i šta Bog jeste! (The Case or God: What Religion Really Means)

Šta je, uiStiNu,

Vjera?

KAREN ARMSTRONG



6 maj 2012 PANBOŠNJAK 6 PANBOŠNJAK

K ako saznaje “PB”,Abdullah Sidranće se preselitiu Tešanj. Ovu

ponudu je dobio od grupe

bošnjačkih biznismena uTešnju koji će mu osiguratiegzistencijalne uvjete ugradu. Sidran je rođen uSarajevu, a od nedavno

je živio u Goraždu.Sam je davao nekolikoobjašnjenja o razlozima

napuštanja Sarajeva. Pošto je Tešanj rodni grad MuseĆazima Ćatića, Sidranovprelazak bi mogao bitisudbinski da dvojicanajvećih bošnjačkihpjesnika i bohema vječnodruguju.

66

P.B.

marker

SIDRAN U

TEŠNJU

PANBOŠNJAK maj 2012



7PANBOŠNJAK Broj 3

SaNDŽaklija

Valter BraNiSarajeVo

P.B.

marker

N

a nedavnoj dženazi u Prijepolju, 2.aprila kada je ukopan Rasim Ćorić, jedan od 19 ubijenih Bošnjakau Štrpcima, a nakon što su 27.ebruara 1993. kidnapirani iz voza,

uporedo dok se povrka sa tabutomna ramenima kretala duž tračnica pruge, naišao jevoz i pisnuo! To je mašinovođa odao počast svomputniku koji je s njim stigao na svoju posljednjustanicu na koju ga je izveo zločinac Milan Lukić.Kosti su mu nađene na dnu jezera.

Ovoj sahrani niko od srpskih zvaničnika izBeograda nije prisustvovao kao što nije biloni političara iz Sarajeva. A samo nekoliko danakasnije Sarajlije će slaviti svoga heroja Valtera.Mnogi, zaista mnogi, a posebno oni koji sezaklinju u njega ne znaju da je Vladimir Perić

Valter rođen u Prijepolju. Dakle, i Valter je bioSandžaklija!

7PANBOŠNJAK Broj 3




Da SarajeVo

BuDe DruGi

iSlaMSki

ČikaGoU Sarajevu se spekulira da je

jedna banka iz Dubaija završilapregovore oko kupovine petbosansko-hercegovačkihmanjih banaka. Ovu dobročuvanu poslovnu tajnu jošnisu objavili mediji. Navodno

se radi o kupovini BOR banke,Privredne banke Sarajevo,Vakuske banke u Sarajevu, IKBbanke u Zenici i Unsko-sanskebanke iz Bihaća. Obzirom da jošnema novih reklamnih najavao Sarajevo biznis orumu, kojise održava u aprilu, te da ćepotpis na ugovor o kupovinisvih pet banaka biti stavljen u

junu, nije jasno da li se radi okonsaltingu BBI banke, čiji sutakođer osnivači iz Dubaija.Također se spekulira da je glavnilobista u ovoj transakciji bioHaris Silajdžić.

8 PANBOŠNJAK 8 PANBOŠNJAK

marker

maj 2012



K ako su srbijanksi mediji izvjestili Boris Ta-dić, predsjednički kandidat liste “Izbor zabolji život”, trebalo bi posljednjeg danaizborne kampanje, u četvrtak, 3. maja, daprisustvuje svečanom otvaranju obnov-ljene Bajrakli džamije u Beogradu.

Svečanosti bi trebalo da prisustvuju i zvaničniciAzerbejdžana, čija je vlada nansijski pomogla ra-dove na Bajrakli džamiji. Jedina aktivna beogradskadžamija, sagrađena u 16. vijeku, napadnuta je u noći

između 17. i 18. marta 2004, kada su u prestonici iz-bili nemiri zbog martovskih nemira na Kosovu.Pošto je jedan od najtežih protivnika Borisa Ta-

dića na ovogodišnjim izborima mutija Muamer e Zukorlić, ovakav Tadićev potez je iznuđen kako bi sespasio ono što se spasiti može od bošnjačko-musli-manskih glasova u Srbiji.

Međutim, ovaj potez se može tumačiti i kao pro-mjena partnera na geopolitičkom planu. Tadić se dosada hvalio izvanrednim odnosima sa Turskom. Odnedavno u Srbiji je Azrebejdžan sve više aktivan. Ne-davno je u Novom Pazaru otvoren kulturni centar.Obnovu kulturnog centra nansirao je Azerbedžan.

Prema ozbiljnim analitičarima koji prate geopo-litička kretanja na Balkanu, nakon što je Iran skoropotpun ustuknuo pred veoma snažnom diplomat-skom oanzivom Turske na Balkanu u proteklih ne-

koliko godina, iranske interese, pa tako i diplomat-ske aktivnosti u ime njega, preuzeo je Azerbedžan.Ovakav Tadićev zaokret prema Azerbedžanu,

odnosno prema Iranu, mogao bi dodatno usložnitipregovore sa Turskom o Islamskoj zajednici, ako višeikada do njih i dođe.

9PANBOŠNJAK Broj 2

taDićokreće leĐa

turSkoj

marker




Malo ko se upušta analizirati uređivačku politiku najveće internacionalnetelvizijske stanice u regionu. Uz spektakularnu najavu dolaska jedne odnajvećih medijskih kuća na svijetu, El-Džezira nije zadobila veću gledanostpola miliona ljudi. Jedan od razloga razočaravajućeg nastupa “svjetskogmedijskog diva” je sigurno loša programska orijentacija prema Beogradu.Mnogi analitičari se slažu da El-Džezira ima poltronski odnos prema režimuu Beogradu. Jedan od pokazatelja je prikazivanje šeme za vremensku

prognozu. U prvoj inormaciji dnevnog pregleda temperature u pojedinim gradovima nalazese Beograd, Novi Sad i Užice. Dok, se, primjerice, Novi Pazar uopće ne nalazi na spisku gradovau pregledu vremenske prognoze. Taj postupak ignoriranja, odnosno, orsiranja gradova, prva jeprimjenila RTVRS-a u BiH.

el DŽeZira kaoPoSeStriMartVrS-a

P.B.


marker

maj 2012



11PANBOŠNJAK Broj 3 11PANBOŠNJAK Broj 3

akter

NoVi „oPijuM Za NaroD“

Svjetski poznati slovenski lozo, Slavoj Žižek, gostovao je na sveučilištu Yale. U dvora-ni krcatoj studentima i budućim brucošima, Žižek je sa članovima debatnog društvaYale Political Union raspravljao o današnjem stanju kapitalizma, tražeći odgovor na

pitanje je li kapitalistički sustav „opijum za mase.“ Glasoviti intelektualac i nesuđenipredsjednik Slovenije (kandidirao se na prvim slobodnim izborima 1990. godine)pozvao je na preispitivanje kapitalizma i upozorio da on više nije sinoniman s demo-

kracijom otkako su nedemokratske nacije poput Kine i Singapura počele razvijati kapitalističkuekonomiju. Iako nije ponudio vlastitu viziju nove varijante kapitalizma, Žižek je ustvrdio da trebapočeti razmišljati o radikalnoj izmjeni njegovog postojećeg stanja.

„Bojim se da se ovaj vječni brak između demokracije i kapitalizma polako bliži kraju.”, rekao je.„Moramo nanovo osmisliti kapitalizam.”

Ustanovio je da su se zapadne zemlje već više puta dosad suočile s preprekama za koje nisuznale pronaći učinkovita rješenja zbog nesposobnosti kritičke procjene kapitalizma i razmatra-nja radikalnih promjena.

„Lahko je kriviti ljude.Problem nije u ljudima kao

što je Bernie Mado - takvihljudi ima uvijek.”, rekao

je Žižek. „Problem je biodruštveni kontekst koji mu

je dopustio da učini to što je

učinio.”

slavoj žižek




Vanredna sjednica Sabora Islamske zajedni-ce koja je održana u Sarajevu 14. aprila bila je vrlo dramatična. Da nije bilo prisebnosti iharizme reisul-uleme dr. Mustae e. Cerića,koji je baš zbog toga održao vrlo inspirativ-

nu besjedu, ova bi sjednica imala i koban svršetak sadalekosežnim posljedicama po Islamsku zajednicu BiH.

Sjednica je sazvana na inicijativu pet mutijstava saprijedlozima da se na dnevni red po hitnom postupkuSabor IZ-e BiH izjasni o eventualnoj kandidaturi reisul-uleme dr. Mustae e. Cerića, zatim kandidaturi mutijeMuamera e. Zukorlića za predsjednika Srbije, te o ne-kim prijedlozima amandmana na Ustav IZ-e u BiH.

Iako je javnost izvještena kako je sjednica završenatako što je dr. Cerić rekao kako nema namjeru više kan-didirati se za unkciju reisul-uleme, te se izjašnjavanjeo Zukorlićevoj kandidaturi prebacilo na Rijaset IZ-e,dramatičnost sjednice uzrocirana je sasvim drugim pi-tanjima i problemima. Pa i akteri drame su bili sasvimdruge osobe. Sva drama je nastala nakon kuloarskihspekulacija da bi na redovnoj sjednici Sabora trebalodoći do smjene sarajevskog mutije Husejn e. Smajića.Navodno, Smajić, kao i Šeko e. Omerbašić, mutija izZagreba, po osnovu starosne dobi trebaju se penzio-nirati. Ta legalna procedura trebala se deseti sredinomljeta, kad Omerbašić ispunjava starosne uvjete penzio-

niranja. Kao i do sada, očekivalo se da bi takva smjenabila u duhu dostojanstva i poštovanja prema dosadaš-njem radu mutija, te bi sjednica Sbora bila više cere-monijalna. Ali, mutija Smajić nije želio smjenu. Kao ineki, po svemu sudeći, pritajeni oponenti reisa Cerića.Smajića, koji je veoma blizak SDA-u, opoziciona struja uIslamskoj zajednici vide kao budućeg zamjenika reisul-uleme. Pretpostaviti je da bi kandidat te struje trebaobiti dr. Enes Karić.

Glavni kreator i režiser sjednice Sabora, i lobistamutije Smajića, bio je Hasan Čengić. On se “vanredno”vratio u saborske klupe nakon smrti jednog legalno iza-branog člana Sabora. On je i jedini stao pred kamere tesaopćio rasplet i ishod sjednice.

S obzirom da je “bujica podzemnih voda” u Islamskojzajednici, a čije je izvorište u Centrali SDA, odbijena dane “poplavi” Sabor i tako “uguši” pristaše reisa Cerića, sli- jedeća sjednica Sabora bit će još dramatičnija i mnogo,mnogo ozbiljnija. Tim prije što je razotkrivena strategijaSDA da preko Hasana Čengića “zada nož u leđa Ce-riću”, a preko udbaških relacija sa Beogradom, “skrešekrila” Zukorliću u kampanji za predsjednika Srbije.

Jedino je izvjesno da će to biti posljednja sjednicamutije Smajića, kao mutije, kojeg sarajevski tajku-ni zovu “Hadžiuzimaga” zbog zloupotrebe položaja uupravljanju vakuskom imovinom.

PoDZeMNeVoDe uiSlaMSkoj

ZejeDNiCi


akter

Iako je javnost izvještena kako je sjed-nica završena tako što je dr Cerić rekaokako nema namjeru više kandidirati se za unkciju reisul-uleme, te se izjašnja-

vanje o Zukorlićevoj kandidaturi preba-cilo na Rijaset IZ-e, drmatičnost sjedniceuzrokovana je sasvim drugim pitanjima

i problemima. HasaN ČeNGiĆ

P.B.




akter

Mutija Muamer Zukorlić je dobio redni broj sedam kaopredsjednički kandidat. Za sad ovaj broj koincidirasamo sa brojem tačaka koliko sadrži njegov izbroniprogram za sveopći preporod države i društva. Među-

tim, u islamskoj simbolici broj sedam je jedan od najo-miljenih brojeva. Najpoznatija legenda, koju spominjusve monoteističke knjige, pa i Kur’an, proizišla je iz pri-če o Jusuu, a.s., u kojoj se spominje sedam klasova, se-dam gladnih i sedam rodnih godina, odnosno sedamgladnih i sedam debelih krava. Iako je priča o Jusuu,a.s., jedna od najljepših ljubavnih priča u Kur’anu, onaima dalekosežnu političku poruku o revolucionarnompreobražaju egipatskog društva. Hm, preambicioznobi bilo povjerovati da postoji osoba da danas izvrši ta-kav preobražaj Srbije. Ali, nada posljednja umire!

7MuftijiNiHklaSoVa




Različite su veze, emocije pa tako i reakcije srpskih političara, pa tako i medija,na današnje slobodno Sarajevo. Povodom 20.godina opsade Sarajeva, BrankoMiljuš je objavio knjigu “20 godina poslije”, u kojoj piše kako je još uvijek neopro-stivo zaljubljen u Sarajevo. Miljuš je bio pojam komunističkog medikritetskogintelektualca, šea “Brankovog kabineta”, i “prepisivača magistarske disertacije.”Danas je direktor najrigidnije srpske tiskovine u kojoj pišu svi njemu slični srp-ski intelektualci kojima je Dobrica Ćosić “popio svu pamet.” Evo kako je Miljušev“Press” izvjestio o ovogodišnjem Danu opsade Sarajeva:

“Šestoaprilski skup zapadnih ratnih novinara i otoreportera, gromoglasno najavljen u ede-ralnim medijima, glasila u RS treba do bojkotuju, jer je reč o osvedočenim srbomrscima, koji su

za svoje laži o Srbima masno plaćani od Alije Izetbegovića i bošnjačkih lobista.”, kaže predsednik Udruženja logoraša RS Branislav Dukić.

Mišljenje logoraša dele i druge organizacije u RS koje predstavljaju žrtve rata i njihove porodi-ce, ističući da ih skup na kojem će se pojaviti novinarka CNN-a Kristijan Amanpur, „ekskluzivac”ITN Ed Vulijami, kao i otoreporteri „Njujork tajmsa” Ron Haviv i Geri Najt, podseća na „bal vampi-re.” Sagovornici Pressa RS kažu da je pomenuta četvorka svojim lažima dala ogroman doprinosza bombardovanje Srba, jer je NATO izgovor za zasipanje Srpske i Srbije tepisima smrtonosnihbombi pronašao u njihovim „potresnim” reportažama o srpskim zlodelima, koje su bile abriko-vane i rizirane do te mere da su dečje bajke bile znatno uverljivije od tih nazovi remek-dela.”

P.B.


akter

Povodom 20.godina opsade Sarajeva,Branko Miljuš je objavio knjigu “20 godina poslije”, u kojoj piše kako je još uvijek ne-oprostivo zaljubljen u Sarajevo. Miljuš jebio pojam komunističkog medikritetskogintelektualca, šea “Brankovog kabineta”,i “prepisivača magistarske disertacije.” Danas je direktor najrigidnije srpske tisko-vine u kojoj pišu svi njemu slični srpski in-telektualci kojima je Dobrica Ćosić “popio svu pamet.”

”NoViNarSki

PSi rata PoNoVo Na MeStu

ZloČiNa”

stekla slavu Na lažima o srbima...kristijaN amaNpur u elemeNtu




akter

Phv (Dns) spzm

“Uoči odlaksa u Dejton, delegacija SRJ I RS, na čelu sa Slobodanom Miloševićem I RadovanomKaradžićem, sastale su se u Dobanovcima da bi se dogovorile o zajedničkoj strategiji, ali su se podobrom srpskom običaju odmah razišle u stavovima. Srećom, tu je bio i Njegova svetost patrijarh srpski Pavle, koji je oko ponoći, kad smo počeli da se razilazimo, rekao: ‘Ja odavde ne odlazimdokle vi sporazum ne postignete, a nadam se da nikome ne pada na pamet da primeni silu.’ Mismo se pred tom činjenicom postideli, i dogovorili se da Jugoslovenska delegacija, odnosno Mi-lošević, bude pregovarač u Dejtonu. Zato se ovaj sporazum, sa patrijarhovim potpisom zelenimmastilom, u diplomatskom žargonu zove Patrijarhov sporazum.” (Momir Bulatović, “Geopolitika“,april 2012.)

momir bulatoviĆpatrijarH pavle




SBf SarajeVo BiZNiS frka

Hrvatski tjednik Nacional, objavio je

na naslovnici tekst kako ”HNB neželi halal ekonomiju.”“Hrvatska narodna banka, Mi-

nistarstvo nansija i Ministarstvopravosuđa još nisu spremni za bankarsku alter-nativu na hrvatskom tržištu - dolazak islamskihbanaka.”, tvrdi Nacional. Iako je tekst armati-van u smislu kritike kako Hrvatska ne razumije“halal ekonomiju”, ili “etično bankarstvo”, autornije istražio stvarnu pozadinu suprotstavljanjadolasku islamskih banaka u Hrvatsku.

Ti razlozi su više rezultat loše percepije po-

slovanja takvih banaka u Sarajevu, poput BBIbanke, odnosno Sarajevo biznis oruma (SBF).U izgradnji BBI Centra učestvovala je bivša Za-grebačka banka, danas UNI Credit banka. Kre-ditirajući kompletnu njegovu izgranju. Prematome, poslovanje hrvatskih banaka sa islam-skim je kompatibilno i moguće sa bankarskelogike. Ali, iznad islamskih banaka u BiH nad-vio se oblak ideološko-političkih konotacija. I,pošto su glavni akteri i nosioci glavnih unkicijaoko islamskog kapitala kroz BBI strukture, bit-no vezani za Zagreb, pa tako i za Zagrebačku

banku, poput Hasana Čengića, razumljivo je dabitni čimbenici hrvatskog bankarskog sustavaimaju “inormaciju više” o tokovima “halal in-vesticija” u BiH.

Ko je Kordinator SBF-?

Mr. Osman e. Sotić, kordinator SBF-a, rođen je u Bosanskoj posavini, da bi se zaposlio kaoimam u Zagrebačkoj džamiji. Tu će upozna-ti buduću suprugu koja je rođena u Australiji.Otac joj je bio vojnik NDH, ili ustaša. Zbog toga

je pobjegao u Australiju. Deklarirao se kao hr-

vatski nacionalista. Imao je tri kćerke, od kojih je jedna osnovala rmu za dizjan. Postala je ve-oma, veoma bogata. U njenu rmu se zaposlionjen zet Sotić. Nakon što je uspio reguliratidržavljanstvo na osnovu supruzinog rođenjau Sidneju, nametnuo se Islamskoj zajednici.Izabran je za predsjednika Mešihata BošnjakaIslamke zajednice u Australiji.

Međutim, pošto je bio dobio otkaz 2008.godine, odlazi u Kamberu gdje je proveo go-dinu dana radi spremanja magistarskog rada.Jednog dana je došao u Sidnej, i pretukao sva-stiku, ženinu sestru, kod koje je bio uposlen.Vjerovatno se radilo o neriješenim imovinsko-pravnim odnosima u amiliji. Sotić je, inače,karatista, pa je toliko pretukao ženu da ju jepolicija našla u kadi onesvješćenu. Bio je uhap-šen, pa oslobođen. Mnogi tvrde da se za takvodjelo nasilja u Australiji kažnjava minimalnomkaznom od sedam godina zatvora. Međutim,Sotić je oslobođen. Mnogi tvrde da je oslo-bođen zahvaljujući nekim vrlo utjecajnim lju-dima. Pretpostavlja se da je za njega interve-nirao Jeremi Jones, lider Jevrejske zajednice uAustraliji.

akter

K stvarn stji iza Sarajev biznis fruma (SBF-a)




17PANBOŠNJAK Broj 3

Ko doveo el-džeziru u Sarajevo?

Na ovo pitanje odgovorio je Sotić koji jena jednom sajtu objavio tekst povodom odr-žavanja: Foruma Al-Jazeera u Dohi.

“Od 14. do 17. marta, 2009. godine u Dohi,glavnom gradu Qatara, male ali natom boga-te arapske zemlje u Perzijskom zaljevu, održan je četverodnevni “Četvrti Al-Jazeera Forum”,međunarodna konerencija koju je sazvala

satelitska televizijska mreža Al-Jazeera.Od 14. do 17. marta, 2009. godine u Dohi,glavnom gradu Qatara, male ali natom bo-gate arapske zemlje u Perzijskom zaljevu,održan je četverodnevni “Četvrti Al-JazeeraForum”, međunarodna konerencija koju jesazvala satelitska televizijska mreža Al-Jazee-ra Network. Tema oruma: “Power, Media andMiddle East” - (Moć, mediji i budućnost Bli-skog istoka) okupila je mnoge visoke kako ak-tuelne tako i umirovljene predstavnike raznihvlada zemalja Bliskog istoka, među kojima

su bili i Njegova Ekselencija Dr. Salim el-Ho-ss, bivši predsjednik vlade Libanona, HakanFidan, izaslanik premijera Vlade RepublikeTurske, Dr. Ghazi Salahuddin Atabani, lični sa-vjetnik predsjednika Sudana te Asad Durrani,umirovljeni pakistanski general.”

Od Bošnjaka su na pomenutoj koneren-ciji prisustvovali Mr. Amel Kovačević, pred-sjednik kluba biznismena islamske zajedniceiz Sarajeva i ALLUMNI udruženja svršenikaIIUM iz Malezije te generalni direktor korpo-racije Bam Card, gosp. Edhem Foco, ugledni

bošnjački intelektualac, biznismen i islamskiaktivista iz Kuala Lumpura i Mr. Osman So-tic, predsjednik Mešihata Islamske zajedniceBošnjaka Australije (koji je ujedno bio i jedi-ni delegat iz Australije), te dvojica uglednihBošnjaka koji žive i rade u Qataru Mr. HamdijaBlekić, direktor Centra za međucivilizacijskidijalog i njegov kolega iz Sarajeva.

Prisustvo na konerenciji bilo je isključivo naosobni poziv generalnog direktora Al-Jazeera

Network-a, Wadaha Khanara, a troškove pu-tovanja, smještaja i hrane snosila je Al-Jazeera- organizator ove značajne konerencije kojase nancira iz budžeta vlade Qatara, a koji,prema nekim pokazateljima iznosi izmedju600-700 miliona američkih dolara.

Najbitnije ime iz ovog izvješća je EdhemFočo koji je ormalno pravno registrirao El-Džeziru Balkan u Sarajevu, o čemu je pisao i“Nacional.” On je bio jedan od stotinjak sti-pendista Hasana Čengića koji su studirali uMaleziji, te izravno radio za njegove poslove uzemljama Zaljeva. Jedno vrijeme je napustioMaleziju da bi boravio u SAD. Živio je u “pri-vremenom braku” sa suprugom starijom odsebe petnaestak godina. Bivša Fočina supru-ga je radila za TWRA, kojom je rukovodio Ha-san Čengić, preko svojih “pulena” iz Zagreba.

Satić i Fočo, kako se vidi na slici objavljenojna sajtu, su stari prijatelji. Njihovo prijatelj-stvo je nastalo po osnovu što su obojica bili iostali, “puleni Hasana Čengića.”

osmaN softiĆedHem foČo

P.B.





ISLAMSKA

REPUBLIKA PILJUŽIĆI

Piše: Nedž ad Lat ić vjera i pOLitika

N

a promociji posebnog izdanja najpriznatijezbirke hadisa, izreka Muhammeda, alijehis-selam, Sahihul-Buhari , reisul-ulema dr. Mu-staa e. Cerić obratio se prisutnim imami-ma. Poruka koju su čuli ima snagu izvršnenaredbe i obaveze iako ormalno nikoga ne

obavezuje. Reisul-ulema im je poručio kakoIslmaska zajednica nije nikome ništa dužna, te da je potpunonezavisna i slobodna u odnosu na sve političke stranke i nji-hove lidere. Stoga je pozvao imame da budu isto tako neza-visni i slobodni. “A ukoliko neki od vas imaju nekakvih dugovaprema političaru i stranci, molio bih ga da se obrati Islamskojzajednici kako bi ga oslobodili svih dugova.”, zamolio ih je re-isul-ulema.

uzdrmano jedinStvo iz-e

Iako Islamska zajednica nema tako snažan utjecaj na politi-ku koliko to imaju Katoličaka i Pravoslavna crkve, reisul-ulemadr. Mustaa e. Cerić se tretira kao najutjecajnija politička per-

sona kod Bošnjaka, a Islamska zjednica se gotovo poistovjeću- je sa politikama nekih stranaka i lidera, posebno sa SDA-om.Islamska zajednica, za razliku od drugih crkava, nije povratilavakusku imovinu koju su nacionalizirali komunisti, i za razlikuod katoličke i pravoslavne crkve nema ugovor sa Predsjedniš-tvom BiH po kojem se država obavezuje da će u određenom

vremenskom periodu povratiti svu nacionaliziranu imovinu iinstitucije. I katolički i pravoslavni sveštenici imaju bolji soci- jalni status od imama. Islamska zajednica nije utjecala na do-nošenje niti jednog zakona, niti se ikada oglasila po pitanjuvaljanosti bilo kojeg zakona koji je usvojen na bilo kojem ni-vou. Dok se nekoliko zakona već pokušalo donijeti koji zadiruu sam bit kanona, odnosno Ustava Islamske zajednice, kakav je zakon o nošnji mahrame u državnim institucijama. Ipak pi-tanje koga će podržati Islamska zajednica na predstojećim iz-borima ne silazi sa naslovnih stranica medija.

Nekoliko je aktora koji su doprinjeli takvom politikant-skom imidžu Islamske zajednice. Glavni aktori su reislamiza-cija Bošnjaka nakon pada komunizma kada je islam na geopo-litičkoj sceni zamijenio ideološki prostor komunizma nasuprotkapitalističkom zapadnom svijetu. Od inkriminiranih porcesa


Šta je nama naša vjera dala?

Nekoliko je aktora koji su doprinjeli takvom politikantskom imidžu Islamske zajednice. Glavni aktori sureislamizacija Bošnjaka nakon pada komunizma kada je islam na geopolitičkoj sceni zamijenio ideološkiprostor komunizma nasuprot kapitalističkom zapadnom svijetu. Od inkriminiranih porcesa islamskogundamentalnizma do islamskog terorizma koji su i suštinski i ormalno imali veze i sa Bošnjacima, posebno

tokom agresije na BiH, Islamka zajednica u BiH bila je u političkom okusu.




islamskog undametalizma do islamskog terorizma koji su i su-štinski i ormalno imali veze i sa Bošnjacima, posebno tokomagresije na BiH, Islamka zajednica u BiH bila je u političkom o-kusu. Zatim zbog prola, imidža i političke lozoje samog AlijeIzetbegovića, kao islamskog teoretičara i prvog predsjednikanacionalne bošnjačke stranke, a zatim i imidža reisul-uleme dr.Mustae Cerića, koji je bio vrlo privržen Izetbegovićevim ideja-ma, i poštovalac predsjednika Izetbegovića kao vrlo moralne ireligiozne osobe. I na koncu, preživjeli oblici komunizma, kakou mentalitetu tako i u političkim i medijskim bošnjačkim krugo-vima, postali su vrlo jako žarište širenja antiislamske kampanje,pa čak i islamoobije čiji se tamni oblak vrlo nisko nadvio nadmetropolama liberalno-demokratkih zapadnih društava.

Politička i ekonomska kriza koja je dovela do ekonomskestagnacije i političke majorizacije Bošnjaka u BiH, vrlo žestokopotresa sve bošnjačke centre moći, naročito Stranku demokrat-ske akcije koja je skoro već dvije decenije na vlasti. Ti potresi suse odrazili i na odnose te stranke sa Islamskom zajednicom. Takoda je danas bošnjačka zajednica, jednako vjerska kao i politič-ka, najrazjedinjenije tkivo u BiH. Kao što je to tkivo raštrkano udesetinama manjih, i pet-šest većih političkih stranaka, tako je i jedinstvo Islamke zajednice poprilično uzdrmano. Ne radi se tusamo o pojavama novih vjerskih pravaca poput pojave vehabi- ja ili šiija među većinskim sunitskim bosanskim muslimanima,već i o različitim mišljenima i političkim opredjeljenjima mnogihislamskih intelektualaca pa čak i imama.

i Sda i SdP

Tako je prisustvo islamskih inteletktualaca, odnosno imamau stranačkim strukturama mnogo izraženije nego kod drugihnaroda, odnosno crkava. Ali hodže su bili i visoki unkcioneri Ko-munističke partije, poput Nijaza Dizdarevića. Posljednji hodžabio je prisutan na 14. kongresu SKJ-u iz Novog Travnika. Radi seo Šabanu Imamoviću bivšem svršeniku medrese koji je nakonstudija na akultetu Političkih nauka napustio islam i postao rev-nostan komunista.

Najviše imama, odnosno hodža, nalazi se u SDA-u, dok će naovim izborima čak dvojica imama biti kandidati za člana Pred-sjedništva BiH, a to su dr. Haris Silajdžić, ispred S za BiH, i dr.Džemaludin Latić ispred A SDA. U SDA-u su Mirsad Ćeman i AdilOsmanović, kao bivši svršenici medrese, obnašali potpredsjed-

ničke unkcije stranke, a dr. Saet Halilović je bio potpredsjednik S za BiH, kao Silajdžićev mlađi kolega iz mederse. Čovjek komese pripisivala najveća politička, vojna i ekonomska moć u SDA-ubio je Hasan Čengić, također bivši imam iz Stoca i Zagreba. Dok je dr. Hilmo Neimarlija jedno vrijeme bio istovremeno i pred-sjednik kadrovske komisije u SDA-u i predsjednik Sabora Islam-ske zajednice. Neimarlija je kao proesor na Fakultetu islamskihnauka, a tri mandata proveo u poslaničkim klupama.

Prisustvo bivših svršenika Gazi Husre-begove medrese natako važnim stranačkim i državnim unkcijama moglo je značitiveliki utjecaj Islamske zajednice na politički život Bošnjaka. Aliparadoksalno je da su ti bivši svršenici medrese potpuno igno-rirali legalne interese Islamske zajednice poput pitanja vakuskeimovine.

I na ovim izborima hodže će biti zatupljene na svim strana-

čakim listama. Najveće iznenađenje na prošlogodišnjim listama je pristanak Hadžema Hajdarevića da bude na kantonalnoj listiSDP-a. Nije ni ništa manje iznenađenje prisustvo Dževada Hod-žića, bivšeg imama u Kelnu i Zagrebu, a danas proesora FIN-a,na kantonalnoj listi SDA, s obzirom da nikad ranije nije bio stra-nački angažiran. Nekoliko mladih studenata svršenika medresebilo se priključilo i Našoj stranci te podržavalo stavove najrigid-nijih ateista poput Envera Kazaza.

Ko su hodže u bošnjačkoj politici i mogu li oni zadovoljitisvoje kolege imame, koji nikad nisu skidali ahmediju sa glave,po svojim intelektulanim i moralnim reerencama da bi ih onisami preporučili svojim džematlija, odnosno sami za njih glasali„s draga srca”?!

Misrad Ćeman, Hasan Čengić, Adil Osmanović, Ismet Osma-nović, Husejn Smajlović, Senad Šepić, Salmir Kaplan, Muhamed

Ibrahimović, te Dževad Hodžić stara su i nova imena u SDA-ukoji su bili, ili trebali biti imami. Mirsad Ćeman je nakon medresediplomirao na Pravnom akultetu i radio kao općinksi službenik do ormiranja SDA kada se politički aktivirao. Stoga nikad nijeobavljao imamsku službu. Bio je v.d. predsjednik SDA tokomrata. Danas je sudija Ustavnog suda BiH. Čengić je danas u po-litičkoj nemilosti tako da će ove izbore pratiti iz otelje privatnerme BIO. U jednoj telvizijskoj polemici Adil Osmanović mu jerekao kako su prošla vremena kad je on u SDA-u „otvarao vratanogom”. A Čengića su komunisti osudili na decenijsku kaznuzatvora zbog „političkih uvjerenja”, zatim je kao imam Zagre-bačke džamije imao presudnu ulogu u ormiranju SDA, da bibio neprikosnoveni še Centrale SDA, glavni snabdjevač oruž- ja i ministar odbrane itd. Iako se uz njegovo ime vežu aere opojedovanju, odnosno kotroliranju pa čak i utaji basnosnovnihdonatorkih sredstva, Čengić slovi kao striktan vjernik i principijelan čovjek Takvih je uopće malo imama. Uz Čengića samo jošHilmo Neimarlija, Džemaludin Latić i Mirsad Ćeman nemaju, sastanovišta islamskog kodeksa i morala, sklonost ka upražnjava-nju nekog velikog grijeha ili poroka zbog kojeg imamima ni bibilo preporučeno da im daju svoj glas.

U S za BiH, uz Harisa Silajdžića i Saeta Halilovića najpoznatijiunkcioner bio je Remzija Kadrić. I on je nakon svršetka medresestudirao pravo, da bi se uključio u SDA, a zatim u S za BiH. Jedan je od poslanika sa najdužim stažom uopće.

Uz Siljadžića i Halilovića dr. Enes Karić je treći imam koji jeobnašao državničku unkciju.

Nakon bivšeg imama iz Bugojna Mustae Nurkića, HadžemHajdarević je drugi hodža koji se priklonio SDP-u. Hajdarević je jedan od poznatijih bošnjačkih pjesnika, završio je medresu, apotom i Filozoski akultet, i nije nikad stavio ahmediju na glavu.Nikad nije bio član SDA, niti se politički angažirao. Možda je ko-načno našao svoj prirodni ambijent kojem je i kao pjesnik i kaočovjek i pripadao. U svakom slučaju to bi mogao biti i najhrabrijipolitički iskorak jednog imama, bez obzira čime je motiviran, ubošnjačkom iskustvu parlamentarnog pluralizma.

dautoglu na SaBahu

Kada je prošle jeseni posjetio Sarajevo, ministar vanjskih po-slova Turske, Ahmed Dautoglu je spavao u hotelu Holiday in. Iztoga hotela otišao je u zoru klanjati rani sabah u Begovoj dža-

miji. Tamo nikog od spomenutih imama političara nije zatekao.To je dobar primjer koliko iskreno bivši imami, odnosno hodžeprakticiraju islam. U usporedbi sa unkcionerima AK partije, kojaima imidž islamističke stranke, imami političari kod Bošnjakažive vrlo poročno, čas nekim izuzecima, pa čak i nemoralno uodnosu na njih koji nisu uopće imami. Dok su kod unkcioneraAK partije većinom supruge pokrivene, nose mahramu, čak njihsedmanaest žive život u skladu sa striktinim propisima islama,neke hodže političari, imali su više brakova i to sa ženama kojenisu ni bošnjakinje ni muslimanke.

I dok je sve više imama na listama bošnjačkih stranaka, sve jemanje žena na listama koje nose mahramu u politici. Tako, što je više hodža u politici sve je manje u njoj vjere i vjerskih ideala.Stoga će sve manje iskrenih vjernika odanih džematlija i izlazitina izbore. Može se iskazati čast pojedincima, koji se mogu izbo-

rajati na prste jedne ruke, dosadašnji politički angažman hodžabio je s devizom “dinuhum dinaruhum”, “vjera za pare”! Stoga jeautoritet ahmedija toliko srozan da ne može pomiriti ni zava-đene rakcije u jednom džematu. Primjer imama u tešanjskomselu Piljužići vjerovatno će biti prvi zametak iz nečiste posteljineiz braka SDA i Islamske zajednice. Tamošnje džematlije su staliu odbranu svoga imama i namjeravaju ormirati svoju islamskuzajednicu. Formalno pravno to neće biti legalna Islamska zajed-nica. Ali, bila to registrirana vjerska zajednica kao agencija iliudruženje građana, imat će svoju autonomnost unutra Islamskezajednice BiH. Jedna takva odmetnuta Islamska zajednica egzi-stirala je u Zavidovićima u vrijeme komunizma koju je ormiraoodmetnuti imam Memiš.

Zašto se to danas desilo u Tešnju? Zato što je Tešanj primjertotačne simbioze politike (SDA) i vjere (IZ-e)!





7 MUFTImaj 201220 PANBOŠNJAK




intervjURaz go varao : Nedž ad Lat ić


PREDSJEDNIK

INTERVJU, Muija Muamer-ef. Zukorlić, kandidat za predsjednika Srbije

KUDA VODI SANDŽAKO PROLJEĆE

MARTIN LUTER

KING JE SAMOSANJAO, ALI JA

VIDIM BALKANKAO JEDNU

ZAJEDNICU



22 maj 2012 PANBOŠNJAK 22 PANBOŠNJAK 22 maj 2012 PANBOŠNJAK 22 PANBOŠNJAK

PB: Uvaženi Mutija, ovaj razgovor vodimo samo deset dana prije završetka Vaše kampanje za predsjednikaSrbije. Kako se osjećate?

ZUKORLIĆ: Uzvodno plivanje je specičan osjećaj kojiizaziva teret, ali isto tako i veliko zadovoljstvo. Obziromda su ove dvije decenije, skoro u potpunosti, za menebile neka vrsta „uzvodnog plivanja“, nisam bio nespre-man za ovu vrstu trke. I, uglavnom, približavam se on-ome što sam bio zacrtao kao cilj ove kampanje, a to jeda kvalitetno predstavim svoj program javnosti Srbije.

PB: Do sad ste, prema našoj evidenciji, dali četrdesetak intervjua. Koliko ste u njima prezentirali Vaš program?

Ujedno možete odgovoriti i kakav je odnos medija premaVama?

ZUKORLIĆ: Nema sumnje da je moja kandidatura iza-zvala pozornost medija i sa te tačke gledišta imaosam priliku da se preko medija predstavim. Istina,nedostatak u tom predstavljanju je što se značajni diovremena potroši na ponavljanje već poznatih stvari,pa ostaje manje vremena za detaljniju analizu načelasamoga programa, jer većina medija, naročito srbijan-skih, ne pokazuju toliko interesovanje za sadržinu pro-grama, već pokušavaju, što iz motiva tendencioznosti,što iz pobude za senzacionalizmom, baviti se nekimperiernim stvarima i tu se jako puno medijskog pro-

stora troši. Ali bez obzira na to, zadovoljan sam kolikosam te šanse i polušanse iskoristio. Jako je primjetno dadvije vrste medija ne kriju svoju tendencioznost premamojoj kandidaturi i kampanji, a to su mediji koji supod neposrednom kontrolom vlasti, tzv. javni servisi,poput RTS-a, poput državne agencije TANJUG, poputRTV Novi Pazar. To su mediji koji se nansiraju iz sred-stava građana, čije ponašanje je u ovakvim predizborn-im kampanjama zakon precizno odredio, ali se oni,nažalost, ne pridržavaju zakona. Regionalna televizijase ne pridržava zakona ni u promilima. Ta televizijase ponaša brutalno, kao propagandistička mašinerijavladajuće partije, u ovom slučaju vladajućeg režimaLjajić-Tadić. Agencija TANJUG je, također, za razliku

od ranijeg ponašanja, gdje je nastojala da elegantnoodradi neke inormacije koje su imale negativnu im-plikaciju, sada izgubila živce, tačnije popustila pritisci-ma koji dolaze iz kabineta Tadića, a posebno od RasimaLjajića, koji je, u jednom trenutku, imao ulogu da zaTadića odradi taj prljavi dio kampanje, jer Tadić, očito,ima toliko svijesti da ne bi bilo dobro da đonom ide namene jer nikakve sumnje nema da su male šanse da naovaj način kako je krenuo ostvari bilo kakav uspjeh iTANJUGU su neuobičajeno podignute mjere po pitanju moje kampanje. Imam inormaciju da samo vijestikoje stižu od mene, iz Sandžaka, idu na provjeru kodsamog urednika i direktora, dok sve druge inormacije

imaju sasvim uobičajenu proceduru: od samih dopis-nika prema sektorskim urednicima i u javnost. RTS nepokazuje otvoreno negativan odnos, ali me ne zastupapo zakonskoj obavezi, već to čini svaki drugi-treći dan,a obaveza je da svakodnevno jednako svi kandidatibudu zastupljeni. Međutim, od dvanaest kandidatamene tretiraju na začelju. Na taj način se krši zakon i,ustvari, pokušava marginalizirati moja kandidatura.Poznato je da režim preko dvojice svojih medijskihmagnata kontrolira veći broj (privatnih) medija kojise, uslovno rečeno, ponašaju slično ovim državnim. Atu postoji i nekoliko tabloida, među kojima prednjačinovina „Kurir“, gdje Rasim Ljajić uređuje sve rubrike ve-zane za mene i naručuje vijesti o meni. Uglavnom su to

pikanterije tipa pucnjava ili ne znam čega, do zadiranjau najsitnije detalje privatnosti, itd.

PB: Bili ste svjesni da je Vaša kampanja netipična, s jednestrane, tako da mediji to primjećuju, a s druge strane, ona

je historijska, na način da ste se, sa Vašim reerencama,odlučili kandidirati za predsjednika Srbije. Ima li neko dauočava tu historijsku važnost?

ZUKORLIĆ: Neobičnost moje kandidature je, u nekuruku, logična, ali smatram da je to još jedan od mojihaduta, jer sve „obične“ šanse Srbija je već izgubila; os-tale su joj samo „neobične“ prilike, koje kratko traju,a mogu kazati da je ovo jedna od posljednjih takvih

prilika za Srbiju. Potpuno sam svjestan neobičnostimoje kandidature, ali isto tako i neobičnosti izazovapred kojom se nalazi Srbija, koja će sada birati izmeđuobičnih ponuda koje će značiti nastavak propadanjai, s druge strane, neobične ponude koja predstavljaponudu protiv daljeg propadanja. I ako bih u jednojrečenici denirao okus onoga što je moja kandidaturai priroda moje kandidature i ovog postupka, to bi bilo: Ja sam pobuna protiv propasti. Svakako da je pitanjekoliko će i u kojoj mjeri to biti prepoznato. Ja čak nekalkuliram sa takvim ishodom jer, duboko, imam svojeduhovno-moralne motive toga čina. Kao čovjek sa iz-vjesnom ulogom na Zemlji, kao i svi ljudi, polazeći odsvog porodičnog, duhovnog i tradicionalnog vaspi-

tanja, nemam pravo biti posmatrač u trenucima kadacijelo društvo, uključujući i državu, idu prema provaliji.Moja misija se uspješno završava u trenutku kada us-pijem da je kvalitetno ponudim. Sada sam, prosto, uareni i nisam u stanju sve elemente i reeksije ovogdogađaja, ove kampanje i ovog procesa ocjenjivati.To čak promatrači mogu bolje, ali mislim da će jednablaga, a kasnije i veća vremenska distanca moći boljeocijeniti historijsku ocjenu ovoga čina. Vjerujem da ćeovo ostaviti značajne tragove bez obzira kakav rezul-tat u brojkama bio, da će ovo biti postavljanje novihstandarda, da će ovo, također, značiti razbijanje pre-drasuda, jer denitivno taj eekat je već postignut – da

Doktor Martin Luter King je samo sanjao, a ja, ma koliko zvučalo neskromno, vidim.Ja vidim Sandžak, ja vidim Srbiju, ja vidim Bosnu i Hercegovinu, ja vidim Balkan,

bez obzira na to da je naše dvjestogodišnje iskustvo nešto drugo, ali ja ih vidim kao jednu zajednicu koja će imati kapaciteta da nadraste krvave granice.




POTPUNI

PREPOROD

DRŽAVE I DRUŠTVA

ez obzira na taj naš cjelokupan duhovno-tradicionalni resurs i tu pacističku širinu Bošnjaka, koja je mnogo puokazana, a koja je, nažalost, i mnogo puta ispoljena, shvatio sam da mi imamo kapaciteta, da ne moramo ostoliko jednostrani. Možemo ponuditi platormu koja neće biti samo: Hoćemo da riješimo pitanje Bošnjaka na svivoima i pitanje Sandžaka, nego hoću da pokažem da u mojoj duhovnosti , moralnosti i tradiciji postoji kapacitet mogu da doprinesem da se riješe i nacionalna pitanja i srpskog naroda. Pa da u toj zajedničkoj platormi riješim

ova pitanja. Dakle, tu osjećam sopstvenu moralnu i duhovnu superiornost




se sve veći broj ljudi nastoji naviknuti da cijene ljudepo onome što govore i što rade, a ne po tome kakvukapu nose, kako se oblače, iz kog miljea dolaze, kojimse poslom bave, itd. Tako da osjećam da će moja kandi-datura imati, sigurno, implikacije i dugoročnijeg eektana regionalno okruženje, a da će također predstavljatispecičan eksperiment kojim će se kasnije, sigurno,pozabaviti i sociolozi, i politikolozi i svi oni kojima biovo moglo biti interesantno.

PB: Koliko je Vaša kandidatura uvjetovana realnim,aktičkim stanjem Bošnjaka u Sandžaku, odnosno u Srbi- ji, a koliko je to stvarno bila odluka Vaše osobne ambicije?

PB: Okolnosti koje se tiču Sandžaka i Bošnjaka su meu značajnoj mjeri natjerale na ovaj korak. Svakako da je druga dimenzija motiva vezanih općenito za cjelok-upno stanje u državi jako značajna, ali možda ne bi biladovoljna da me natjera na taj čin. Pošao sam od onoga sčime se lično suočavam: moja porodica, Islamska zajed-nica, bošnjačka nacionalna zajednica, uopće musliman-ska zajednica u Srbiji, uključujući i druge etničke manjinske zajednice i druge ugrožene kategorije, pogotovoono što se dešavalo zadnjih pet godina, kroz veoma

brutalnu agresiju na jedinstvo Islamske zajednice, navakusku imovinu, na vjeronauku, na Bošnjačko nacio-nalno vijeće, na akreditaciju Internacionalnog univer-ziteta. Shvatio sam da će se agonija produžiti ukolikose ne naprave neki iskoraci, makar bili rizični, makarbili neuobičajeni, ali koji će, prosto, odčepiti taj procesćorsokaka u kome smo se našli zbog agresije režimana razne institucionalne aspekte bošnjačkog i musli-manskog naroda, i to zbog agresije koja nije uspjela,koja je zaustavljena. Ali, i dalje smo taoci te agresije jerrežim nije popuštao, a jedan on njegovih razloga štonije popuštao jesu zapravo i bošnjački političari koji suvazda predstavljani kao legitimni predstavnici narodakoji su igrali igru režima, a ne igru naroda, i onda, pro-

sto, došli smo u situaciju da problemi koji su političkiizazvani, bez obzira da li su vjerske, obrazovne ili nekedruge nacionalne prirode, ne mogu se rješavati unutarIslamske zajednice, Vijeća ili Univerziteta jer su proiz-vedeni u politici i jedini način da se to počne rješavati jeste da se promijeni politička karta i na nivou nacio-nalnog korpusa Bošnjaka konkretno u Srbiji i na nivouregije Sandžak. Tako da je nastanak BDZ značio moždanajbitniji iskorak u tom pravcu, jer se protiv orga-niziranih sistema ne možete suprotstaviti personalnoveć morate imati organizacioni oblik suprotstavljanjatim sistemima, jer da biste eliminirali politički utjecaju ovom slučaju dvije partije koje su obilježile više oddvije decenije političkog života u Sandžaku, a to su

SDA i SDP, morate imati alternativu. Nije ih dovoljnoeliminirati. Neophodno je postojanje alternative. Mis-lim da je i režim shvatio, pa je pokušao da proizvedenekoliko novih manjih stranaka koje bi, zapravo, nas-tavile igrati ulogu SDA i SDP u tom vazalnom odno-su Sandžaka i Bošnjaka prema Beogradu. Ovdje suBošnjaci njih preduhitrili osnivajući BDZ koja je zasje-nila i ove već postojeće kojima je očito se primakao kraji ove novonastale koje se nisu uspjele tablirati i pod-metnuti Bošnjacima kao alternativa. Međutim, osjetiose nedostatak jednog značajnijeg kohezivnog auto-riteta. I da se neko iz, uslovno rečeno, civilnog sektoraili civilno-političkog sektora pojavio kao predsjednički

kandidat, ozbiljan, koji može okupiti većinu Bošnjaka, ja se ne bih kandidirao, ja bih ga podržao. Ali poštotoga nije bilo, onda mi ništa drugo nije preostalo i mis-lim da je bio pravi trenutak da to što sam dvije decenijeprosto sakupio od utjecaja, autoriteta i u svemu onomešto sam radio i po čemu sam postao prepoznatljiv dastavim na raspolaganje građanima i biračima da se okotoga okupe. Mislim da će moja kandidatura, za razlikuod onog što govore moji protivnici, biti najznačajniji is-korak u pogledu vraćanja jedinstva Bošnjaka. Općenito

se jedinstvo neslobodnih zajednica ne ostvaruje dijal-ogom, zato što oni koji treba da vode dijalog unutarzajednice nisu slobodni ljudi, jer se, nažalost, pokaza-lo su prikačeni za neke druge centre politike i nikadane donose odluke. Onda je ta priča o dijalogu običnademagogija koja ne može da dovede ni do kakvogrezultata. Tu se govori samo o dijalogu onih koji gaz-duju njima, a ne onih kojima se gazduje. Zato se ovdje jedinstvo mora ostvariti u dva nivoa. Jedan je bio od-brana Islamske zajednice i ovih institucija koje samnabrojao, i tu se već polovica posla obavila time što jerežim shvatio da ne može da natjera većinu muslimanada prihvate režimske projekte, a s druge strane, drugapolovica se ostvaruje sada, mojom kandidaturom, sa-

mom kandidaturom, ali i pobjedom BDZ-a. To je drugopoluvrijeme koje ima svoju političku dimenziju kojomće se ostvariti ta predaja - dakle pobjedom. Ono je bilaodbrana, a ovo sada je pobjeda, ako Bog da. Ma kojavlast bila u Beogradu, da li ova što se jako ogriješilao nas ili ova koja nije imala prilike da se ogriješi, imatće potpuno novo stanje gdje će se znati ko je sagovo-rnik, a to će biti ljudi iz BDZ primarno koji će, zapravo,imati obavezu da predstavljaju narod. Svjesni smo daova pitanja koja su nagomilana u posljednjih pet go-dina i pitanja koja se gomilaju stotinu godina, poputdva ključna pitanja: status Sandžaka i ustavni statusBošnjaka Sandžaka, Bošnjaka u Srbiji, kao i razni drugioblici diskriminacije na poljima zapošljavanja, privrede

i svih drugih društvenih segmenata koji nisu riješeni, nerješavaju se tako brzo i ne mogu se riješiti samom pobjedom niti mojim uspjehom na ovim izborima, ma štaon to značio, niti ubjedljivom pobjedom BDZ, ali je tonužni uslov da bi došlo do normalnog dijaloga izmeđupredstavnika bošnjačkog naroda i vlasti u Beogradu.

PB: Zanimljivo je da su se mediji okusirali na pitanja pop-ut nezavisnosti Kosova, Dejtonskog sporazuma za BiH.Dakle, stavili su akcenat na regionalna pitanja kao da iz-bjegavaju tretirati pitanja o statusu Sandžaka.

ZUKORLIĆ: Mislim da postoje dva razloga za takavodnos. Prvi je u tome što je moj odnos prema statu-

su Sandžaka i Bošnjaka već poznat. Jako mnogo putasam o tome govorio. S druge strane, njihova pitanjavezana za Kosovo, za odnos prema entitetu RepublikeSrpske zapravo proizilaze iz njihovog uvjerenja da su toza mene škakljiva pitanja, da su to za mene pitanja nakoja mogu jako teško dati odgovor i koja bi me moždanatjerala na to da uđem u sukob sa većinom birača u Sr-biji jer računaju ako bih dao neke principijelne stavoveda bi oni bili u sukobu sa većinom biračkog tijela u Sr-biji. Dakle, odatle polazi taj motiv. Međutim, suočili suse s time da ne postižu taj eekat zato što je moj pristupi po tim pitanjima vrlo principijelan, vrlo komotan, jersam moj koncept poziva na dijalog, historijski dijalog i





pomirenje tri naroda: srpskog, albanskog i bošnjačkog, je zapravo nešto što treba da u dugoročnom proce-

su dovede do relativizacije otvornih pitanja koja su,nažalost, do sada bila generator negativne energije isukoba iz razloga što su bila postavljana na principu ili-ili i što su uvijek tako antagonistički pozicionirana dase svaki ishod računao nečijom pobjedom, a nečijimporazom. Moj pristup je da bi samim mojim izboromSrbija jako dobila na promjeni odnosa bošnjačkog ialbanskog naroda prema Beogradu koji je vazda sim-bolizirao izvor opasnosti za te narode i za državne pros-tore u kojima oni žive. Prema tome, tu bi došlo do promjene atmosere, ambijenta, doživljaja odnosa državeSrbije prema tim narodima i što bi u prvom mahu relak-siralo sve te odnose. To bi već bio ambijent za otvaran- je dijaloga. Mislim da moja promišljanja idu u pravcu

malo jačeg povezivanja država koje imaju ove, uslovnorečeno, prekogranične probleme, da li je to entitet RS,ili je to Sandžak, ili sjever Kosova, ili Preševska dolina,ili je to, indirektno, za nas ne tako bitno pitanje relacijeAlbanaca i Makedonije itd. Mislim da bi unija tih državamogla da bude jedno od dugoročnih rješenja koja bidovela do trajnije stabilizacije, a opet u kontekstu evro-integracija. To je otprilike vizija moga promatranja, a utom kontekstu bi se i samo pitanje Sandžaka riješilo. Utom kontekstu bi jako bilo lahko riješiti status Bošnjakau Srbiji jer ta veza sa BiH, sa Sarajevom, i Bošnjake uSrbiji bi rasteretila od opasnosti da su meta asimilacije,meta iseljavanja, meta istrjebljenja, što je, nažalost, uovih proteklih sto godina u više navrata dalo povoda

za takav osjećaj.

PB: Neki su analitičari već uočili da ste postali „golub“ ukampanji. Isti su Vas upoređivali sa Dodikom. Je li to samoVaš PR tokom kampanje ili ostajete dosljedni Vašoj politi-ci?

ZUKORLIĆ: Površan posmatrač samo može pratiti para-lelu između mene i Dodika u svakome slučaju. S drugestrane, oni koji rade na destabilizaciji BiH i pokušaju dase ona eventualno pocijepa možda najprije uočavajušta bi to moglo usporiti proces za koji se zalažu i ondasu vjerovatno vidjeli da je to sada organizirani Sandžak u svim nivoima, počev od jako ozbiljnog organiziranja

BNV do NVS, kroz sve ostale oblike potvrđivanja insti-tucionalnog kapaciteta, poput nacionalne institucijeBANU, BNF. Da je vjetar bošnjačkog nacionalnogbuđenja značajno došao do Novoga Pazara zabrinjavaone koji bi sada da destrukcijom BiH ostvare neke svoje jednostrane političke ili etničke ciljeve i onda je u tomkontekstu površni posmatrač mogao vidjeti i pravititu paralelu. S druge strane, ne treba zanemariti prin-cip da su mir i stabilnost održivi isključivo uz balans,uz ravnotežu odnosa. To izgleda kao neko rješenje, ali

je uvijek to samo privremeno rješenje, pogotovo štoBošnjaci nisu poraženi. Oni su zaustavljeni da se pot-puno zaokruže kao nacija i država, a nisu poraženi. Utom slučaju, ako se ne uspostavi neka vrsta balansa,onda ta vrsta nepravde postaje generator negativneenergije koja može dovesti do krize ili, ne daj Bože,do novih sukoba. Dakle, to je moment na koji je jakovažno obratiti pažnju. Moj pristup, do sada, bio je dasam djelovao baš iz razloga što smo bili neposrednougroženi i napadnuti, pogotovo institucionalno, dasam djelovao isključivo iz ugla Sandžaka, iz intere-sa Sandžaka i iz ugla interesa bošnjačkoga naroda.Međutim, bez obzira na taj naš cjelokupan duhovno-

tradicionalni resurs i tu pacističku širinu Bošnjaka koja

je mnogo puta dokazana, a koja je, nažalost, i mnogoputa ispoljena, shvatio sam da mi imamo kapaciteta, dane moramo ostati toliko jednostrani. Možemo ponuditiplatormu koja neće biti samo: Hoćemo da riješimo pi-tanje Bošnjaka na svim nivoima i pitanje Sandžaka, negohoću da pokažem da u mojoj duhovnosti , moralnostii tradiciji postoji kapacitet da mogu da doprinesem dase riješe i nacionalna pitanja i srpskog naroda, pa dau zajedničkoj platormi riješimo i ova pitanja. Dakle,tu osjećam sopstvenu moralnu i duhovnu superior-nost i predivno se osjećam što sam autor ili neko kopredstavlja taj program, bez obzira kakav ishod bio.Nije meni program da me većina Srba ne prepoznaili da me čak i osudi, marginalizira na izborima. Kako

god, ja tu nemam šta da izgubim. Ja sam samo poka-zao širinu promjene ugla posmatranja. Znači, ako jeteško da riješimo parcijalno samo pitanje Bošnjaka ipitanje Sandžaka, hajmo sada pokušati ujediniti svezdrave snage na tom putu ili se udružiti, pa da ondato rješavamo globalno. Nećemo to da rješavamo naparče, nego da ponudimo viziju koja bi uz dugoročnitrud mogla da stabilizira cijeli prostor i riješi ova pitanja.

PB: Vama naklonjeni mediji, ili pojedinci, da kažem pop-ularno Vaši anovi, na društvenim mrežama, ovaj Vaš

pokret koji vodite nekoliko godina, vide kao „sandžačko proljeće“. Jeste li svjesni, onako personalno, šta ste preu- zeli na svoja pleća; kolika je Vaša odgovornost u buđenju

tih procesa koji već utiču i na Bošnjake u Bosni, u kontek-stu događaja ove prijestupne godine koja je „presudna“ za Bošnjake. Mislim na izbore u Srbiji, izbore u BiH, izboreu Islamskoj zajednici itd.

ZUKORLIĆ: Ja sam potpuno svjestan da se ne možeriješiti status Bošnjaka u Srbiji, a da Bošnjaci na nivouBiH, na nivou Balkana, na nivou dijaspore i cijeloga svijeta ostanu ovako dezorjentirani. Zato sam svoju ener-giju potpuno stavio na raspolaganje i u ovom segmen-talnom procesu u samoj Srbiji i ovom panbošnjačkomkoji mora ići paralelno, jer nacionalno pozicioniranje nemože ići u dijelu jednog naroda. Znači, imate naciona-


Jako je primjetno da dvije vrste medijane kriju svoju tendencioznost prema

mojoj kandidaturi i kampanji, a tosu mediji koji su pod neposrednom

kontrolom vlasti, tzv. javni servisi, poput

RTS-a, poput državne agencije TANJUG,poput RTV Novi Pazar. To su mediji kojise nansiraju iz sredstava građana, čijeponašanje je u ovakvim predizbornim

kampanjama zakon precizno odredio, alise oni, nažalost, ne pridržavaju zakona.

“



SRBIJA NA

PRAVOM

PUTU

ZAJEDNI

maj 201226 PANBOŠNJAK




KA RIJEČ


MUFTIJA

PREDSJEDNIK




lnu svijest koja bi prerasla u institucionalni legalizam ikoja bi pokazala svoju snagu nacije, pa makar i stožernacije, a to je nacionalna država koju mi nemamo. Da-kle, prosto ne postoji način da se to drugačije uradi. I ja sam ne samo svjestan, već radostan, kada prošetamnekom sarajevskom ulicom, ili nekom mahalom bosan-skom, ili nekim selom, što me zaustavi od par do pardesetina ljudi sa različitim oblicima podrške, čestitki,sugestija, ali gdje primarno preovladava jedna teza, jedna njihova poruka, a to je da su mi zahvalni što gov-orim ono što oni osjećaju, a što nemaju prilike da kažu.Denitivno sam zbog toga ponosan. Ja kao Bošnjak nemogu da dozvolim da me Drina krvava i valovita odvojiod Sarajeva. Ne mogu da dopustim da neki istraumi-

rani, iskompleksirani intelektualci u Sarajevu, koji neznaju koliki je bošnjački svijet, već misle da je to negdjeizmeđu Vratnika i Bistrika, da me udalje od Sarajeva.Naprotiv, što sam god više vidio da postoje ti koji ulažuenergiju da nas onako izdijele, dobijao sam jači motivda im se suprotstavim i da se povežemo. Tako da samsvjestan i radujem se ovom procesu i očekujem velikerezultate. Svjestan sam potpuno da ovo što smo činiliovdje u odbrani muslimanskih bošnjačkih interesa iu odbrani svih obespravljenih građana Srbije, nemasamo lokalni značaj već da se posmatra prevashodnoiz BiH, ali i od strane drugih naroda na Balkanu, jer kaoneka vrsta presedana predstavlja eksperiment uspjeha jednog novog modela nacionalnog djelovanja koji nije

dovoljno konvencionalan, kojeg nisu zabilježile drugenacije, osim Jevreja, sa svojim nacionalnim projektima.Zato očekujem da će ova kandidatura i izbori u Srbiji,kao što se to već i osjeća, predstavljati vjetar u krilacjelokupnom panbošnjačkom nacionalnom pokretu imoram istaći da mi jako prijaju riječi Reisuleme koje je jučer izgovorio, a kojima mi je odao priznanje da samdoprinio vraćanju dostojanstva naše riječi.

PB. Da li ste bili iznenađeni dnevni redom vanrednog zasjedanja Sabora Islamske zajednice u BiH na kojoj su Vašakandidatura i (re)kandidatura reisa Cerića bile glavni po-vod sazivanju, pa tako i glavne teme?

ZUKORLIĆ: Mislim da je to zasjedanje Sabora biopokušaj onih političkih aktora koje je cio moj političkiangažman, a posebno ova kandidatura zabrinula, dase preko Sabora, kao tijela koje je prilično komotnoormirano od različitih prola građana, vjerskih lica,ljudi sa različitim političkim uvjerenjima, političkimkonekcijama, na neki način moja kampanja opstruirasa te pozicije zato što ovdje za to nije ostavljeno pros-tora, jer su Mešihat IZ-e u Srbiji i Sabor IZ-e u Srbiji dalibezrezervnu podršku i konsenzusom podržali moju

odluku. I onda se tu neko sjetio da proba da od toganapravi situaciju gdje će da se otvori više pitanja u Is-lamskoj zajednici, a onda da se iz te atmosere pošaljenegativna poruka vezana za moju kandidaturu. Mis-lim da prevashodno iza toga stoje politički aktori uBiH i da su tu, prije svega, ključni aktor ljudi iz Strankedemokratske akcije, jer od 90-ih godina ne mogu dase odreknu toga da Islamska zajednica bude njihovglasački servis.

PB: Koliko se u tome mogu prepoznati potezi koji bi mogli biti inicirani i iz Beograda?

ZUKORLIĆ: Ovo je jedna dimenzija pozadine, a dru-

ga dimenzija pozadine jesu beogradski aktori koji,nažalost, i sada imaju jakog uticaja na Sarajevo, prekosvojih, neću reći ostataka, nego vrlo živih obavještajnihdjelatnika, a s druge strane i preko svojih političkihpartnera sa kojima se dogovaraju, a nažalost nekisu zaključili da sam im ja zajednički neprijatelj i da jeono što radimo u cjelokupnom procesu, uključujući iReisulemu, nešto što je suprotno od njihovih strem-ljenja. Pokazalo se da apsolutnu većinu sabornika nijemoguće instrumentalizirati. Mislim da je dobro što seto tako dogodilo. Ja sam zbog puta u Beč morao izaćisa pola zasjedanja, ali sam detaljno obaviješten šta jebilo do kraja. Tema moje kandidature je tu samo pome-nuta i onda prebačena na Rijaset. Očito su te namjere

doživjele svoj krah. Kada su u pitanju Rijaset i Saborte stvari su vrlo jasne. Islamska zajednica u Srbiji unk-cionira u okviru Islamske zajednice u BiH sa sjedištemu Sarajevu, ali potpuno autonomno sa svojim Ustavomkao neka vrsta ederalne jedinice. Prema tome, nitiSabor niti Rijaset mogu donositi odluke koje bi bile unekoj neposrednoj suprotnosti sa već donijetim od-lukama organa Islamske zajednice u Srbiji, bez nekogposebnog novog argumenta koji bi se pojavio. Tako da je to izašlo jako dobro, jer su se pokazali svi oni koje jemoguće u nekom trenutku pokrenuti, a Islamska zajed-nica je opet pokazala svoje kapacitete i snagu da os-tane autonomna i da samostalno donosi svoje odluke.

PB. Bez obzira da li ćete pobijediti u trci za predsjednikaSrbije, Vi ste se već nametnuli, kako Vas neki analitičari ocjenjuju, kao „aktor Zukorlić“. S druge strane, BDZ stran-ka koju Vi podržavate, jedini je istinski novum na političkoj sceni Srbije. Oni su koalirajući sa manjinskim listama dru-gih nacionalnosti u Srbiji pod parolom „Sve zajedno“. Dali samo zbog toga što takva politika dolazi iz Sandžakai od Bošnjaka, međunarodni predstavnici u Beogradu ig-noriraju to što se zalažete za istinske evropske vrijednosti multikulture i suživota?

ZUKORLIĆ: Mislim da je djelimično to razumljivo kadase uzme u obzir sama atipičnost ovog procesa, aposebno kada se zna da je ahmedija bila protjerana iz


Potpuno sam svjestan neobičnosti mojekandidature, ali isto tako i neobičnosti

izazova pred kojom se nalazi Srbija, kojaće sada birati između običnih ponuda

koje će značiti nastavak propadanja

i, s druge strane, neobične ponudekoja predstavlja ponudu protiv daljegpropadanja. I ako bih u jednoj rečenici

denirao okus onoga što je mojakandidatura i priroda moje kandidature i

ovog postupka, to bi bilo: Ja sam pobunaprotiv propasti.

“




javnog života još od početka 20. vijeka. Vi znate da je porazrahmetli Handžića na izborima otprilike postao svojevrsniusud na ahmedije u javnom životu. Jedan od trenutaka kadsam bio najsretniji jeste moja pobjeda na izborima za BNV jer sam time stavio tačku na taj usud i dokazao da ahmedija nije prepreka da vas ljudi glasaju. Ne treba ona da budeadut da vas ljudi glasaju, jer koliko je god vrijedna simbolikaahmedije, uvijek je skuplja glava koja nosi tu ahmediju.

PB: Upitan da komenitram Vašu kandidaturu, rekao sam daste me podsjetili na Martina Lutera Kinga, koji je, kao što zna-mo, bio evangelistički pastor. Njegov govor o onome što sanjabio je i ostao inspiracija mnogim generacijama političara. Šta

je Vaš san?

ZUKORLIĆ: Kao prvo, mnogo je primjera da su mnogislobodarski pokreti nastali iz duhovnosti. To je za nekeultrasekularističke pokrete malo čudno, a ustvari to nimalonije čudno, jer sam enomen vjere je ustvari suštinska slobo-darnost. I sama koncepcija pokornosti Bogu znači potpunuslobodu od pokornosti stvorenjima. Nije slučajno to da sumnogi predvodnici slobodarskih pokreta nikli iz duhovnogaresursa. Svakako da mi ta poređenja prijaju i prosto osjećamda je moguća implementacija duhovnosti kroz pružanjeservisa dobroga djela svim ljudima, bez obzira na vjeru inaciju. Doktor Martin Luter King je sanjao, a ja, ma kolikozvučalo neskromno, vidim. Ja vidim Sandžak, ja vidim Srbi- ju, ja vidim Bosnu i Hercegovinu, ja vidim Balkan, bez obzirana to da je naše dvjestogodišnje iskustvo nešto drugo, ali ja ih vidim kao jednu zajednicu koja će imati kapaciteta danadraste krvave granice, baš kako je višestoljetna historijaNijemaca, Francuza i Engleza bila slična balkanskoj, a samopar stotina godina prije, da je moguće svu ovu koniknostsrpskog, albanskog, bošnjačkog naroda u prvom krugu, apotom i hrvatskog, makedonskog, crnogorskog i ostalih kojižive na ovom prostoru, pretvoriti u resurs napretka. Ja pro-sto to vidim. Ponekad mi je to malo dalje, ponekad malobliže, shodno dozi optimizma kojeg osjećam, ali JA TO VI-DIM.


„Beograde evo nas. Beograde evomene. Beograde evo dođosmo ti

da ti ruku pružimo. Beograde akotreba pružamo ti i obije ruke. Evoih čiste i otvorene kao naša srca.Pružamo ti ruke uvjereni da je utebi dovoljno pozitivne snage daih primiš. Beograde zar ti trebaKosovo koje će biti žarište i nared-

nih stotinu godina? Zar ti trebapodijeljena Bosna od koje ćemostalnostrahovati da ponovo nebukne? Zar ti trba otvoreno pita-nje Sandžaka i Vojvodine? Zar titreba Beograde da žandarmerijomkontrolišeš Preševsku dolinu? Zarti trebaju gladni radnici? Razbije-ne porodice? Ne trebaju ni tebi nitibilo kome drugome. Dosta je bilostotunu godina. Evo nas Beogradeda sa naše strane kažemo mi smospremni za novu bijelu stranicu.“

BEOGRAD, SAVA CENTAR, 27. 4. 2012. .

“




Piše: A kademik Ej p Ganić

Put i način očuanja historijskog, teritorijalnog i kulturološkog identiteta

OPĆINE SANDŽAKA U SRBIJI 1. Nvi Pazar2. Tutin3. Sjenica4. Prijeplje5. Nva Varš6. Pribj

OPĆINE SANDŽAKA U CRNOJ GORI 1. Pljevlja2. Bijel Plje3. Berane4. Andrijevica5. Plav6. Rožaje

PLATFORMA ZA BUDUĆNOST SANDŽAKA

ENTITET KAoMODERNA REGIJA

SRBIJA

VoJVoDINA

KoSoVo

CRNA

GORA

regiOni





Sandžak ima dugu i burnu historiju u kojojse njegova sudbina prelamala kroz različitevremenske periode i događaje. U novijojhistoriji ovog područja posebno je znača-

jan period Drugoga svjetskog rata, tokomkojeg je bio pod upravom Zemaljskog an-tiašističkog vijeća narodnog oslobođenjaSandžaka, što je doprinijelo rasplamsava-nju narodnooslobodilačke borbe i širenjunarodnooslobodilačkog pokreta ne samona ovom teritoriju već i šire.

Put i način

No, uspostavom nove Jugoslavije Sandžak nije prerastao unjenu saveznu jedinicu i otad se vode tihe rasprave o tom pre-sedanu, ali i njegovoj budućnosti.

Od uspostavljanja republičkih granica 1945. godine sandžač-ki teritorij podijeljen je između Srbije i Crne Gore, no ostala jekohezija jedinstvenog prostora u historijskom, kulturološkom,pa i privrednom pogledu. Danas, kada su granice na Balkanukonačno uspostavljene, Sandžak svoj razvoj vidi u ormi „evrop-ske regije“. To je put i način da se po evropskom modelu očuvahistorijski, teritorijalni i kulturološki indentitet Sandžaka i obez-bijedi njegova revitalizacija u punom smislu te riječi.

Slijedom demokratskih opredjeljenja i evropskih principa,općine i gradovi Sandžaka, u unkciji Saveza općina i gradova

Sandžaka, trebaju ormirati svoju skupštinu pod nazivom Skup-ština evropske regije Sandžak.Inicijalno, predstavnici, odnosno članovi prvog sastava Skup-

štine iz pojedinih općina imenuju se na osnovu posljednjih re-zultata izbora za Nacionalno vijeće Bošnjaka i općinskih struktu-ra. Skupština regije, preko svog Izvršnog odbora (izvršni organSkupštine), podstiče intenzivniji i sadržajniji rad između organalokalne samouprave (općine) i republičkih organa (Vlada Srbijei Crne Gore). Također, ostvaruje saradnju sa srodnim regijama uužem i širem okruženju.

vlaSt i SamouPrava

Izvršni odbor ove skupštine ormira sekretarijate radi ekasni-

je koordinacije programa.Neophodni sekretarijati pri samom osnivanju Skupštine su:Sekretarijat za međuregionalnu saradnju, Sekretarijat za san-džačku dijasporu, Sekretarijat za poduzetništvo i Sekretarijat zaobrazovanje i kulturu.

Saradnja Izvršnog odbora Skupštine regije Sandžak s vlada-ma Srbije i Crne Gore, kao i organima lokalne samouprave, imaza cilj da vodi bržem približavanju Srbije i Crne Gore Evropskojuniji, te otvaranju novih tržišta radi pokretanja razvojnih proje-kata u Sandžaku i šire.

Osnivanje ustanova i preduzeća (Arhiv Sandžaka, Narodnopozorište u Novom Pazaru, Javno preduzeće šume i vode San-džaka, Razvojna banka Sandžaka itd.) trebaju doprinijeti eka-snijem ukupnom razvoju ove regije za dobrobit svih njenih gra-đana.

Sekretarijat za međuregionalnu saradnju otvara predstavniš-tva u Briselu, Istanbulu i Vašingtonu. Treba zahtijevati otvaranjekonzulata BiH, Turske, SAD i EU u Novom Pazaru.

Izvršni odbor preko svojih sekretarijata priprema prijedlogezakona i amandmane s ciljem poboljšanja postojećih zakona ipropisa koji reguliraju rad jedinica lokalne samouprave (gradovii općine) i obuhvataju novi koncept regija. Također, radi na or-miranju prijedloga u vezi s raspodjelom javnih prihoda u dijelukoji se odnosi na nansiranje jedinica lokalne samouprave i re-gija, osigurava sredstva za saradnju sa sličnim organizacijama uzemlji i inozemstvu, kao i pokrivanje troškova članarine za član-stvo u međunarodnim asocijacijama.

Bez saglasnosti Skupštine Sandžaka (odnosno bez saglasno-sti svih dvanaest općina regije) nije moguće nametati teritorijal-no preuređenje (novi okruzi, nove općine i slično), koji zadiru u

historijski i teritorijalni identitet regije i ugrožavaju njeno kultur-no naslijeđe. Sva takva ranija dešavanja su nelegalna.

radiKalni naSrtaji

Inicijalno, obezbjeđivanje sredstava za rad i ostvarivanje pro-grama regije Sandžak potražuju se od dijela općinskih budže-ta. Očekuje se da se iz državnih budžeta pokrivaju troškovi radaSekretarijata za međuregionalnu saradnju, Sekretarijata za dijas-poru i Sekretarijata za obrazovanje i kulturu. U daljnjem razvoju

koristit će EU nansijski model za regije, što treba regulirati za-konskim propisima.Ostali administrativni akti o sastavu, radu i reizboru Skupštine

i njenih organa preciziraju se u Statutu Skupštine.Uspostavljanjem prekogranične regije Sandžak, Srbija i Crna

Gora osiguravaju brži društveno-ekonomski razvoj regije i ubr-zavaju približavanje obje zemlje Evropskoj uniji. Obje zemlje, apogotovo Srbija, jačaju i dinamiziraju proces ekonomske i de-mokratske izgradnje. Naravno, koncept evropske regije Sandžak ne zadire u ustavne nadležnosti lokalne samouprave i republič-kih organa.

U ovom procesu apsorbiraju se svi modaliteti i iskustva regu-lative evropskih regija, kako bi se poboljšao ukupni napredak.Sama činjenica da Srbija, ugrožena nasljedstvom velikosrpskeideologije, a trenutno i zbog unutrašnjeg i vanjskog duga, nijeni u mogućnosti pokrenuti značajnije investicione i razvojne ci-

kluse u regijama poput Sandžaka, zahtijeva da se odgovornostza opći napredak dijeli što više s regijama, što je koncept kojipotvrđuje i EU praksa.

Građani Sandžaka dobivaju na osjećaju sigurnosti i pripad-nosti, te dobivaju pravo da aktivno doprinesu boljoj budućnostinjihove države Srbije, odnosno Crne Gore. Prekogranična regijaSandžak je i svojevrsna „bufer zone“ između Srbije i Crne Gore,što svakako ublažava nasrtaje radikalnih struja iz Srbije na unu-trašnju stabilnost Crne Gore.

Predloženi koncept nije u sukobu s pozitivnim tumačenjemodredbi Ustava Srbije i Crne Gore, koji pokrivaju ovu materiju.

(Tekst je skraćena verzija izlaganja pro. dr. Ejupa Ganića na naučnom skupu „Pitanje San-džaka“ održanom 2. jula 2011. u Sarajevu)





IZGRADNJA ZELENE TRANSFERZALE

Putevi su zbog uloge povezivanjaprostora oduvijek imali ključnuulogu u životu ljudi. Od antič-kih cesta pa do danas, putevi

nisu samo trase za kretanje lju-di i roba, već je od njih zavisilonapredovanje vojski, kontrola iintegracija osvojenih područja,širenje kulturnih utjecaja i prije-

nos inormacija. Saobraćajna povezanost i danas je osnovni preduvjet svake vrste regionalnog ra-zvoja.

Iscrpljeni erom tajkunske privatizacije, raspo-djele državne imovine, sveprisutnije korupcije iinstitucionalnog kriminala, bošnjački političa-ri više nisu kadri misliti o privrednom razvoju i

Piše: I smet Beć arBiZniS

Izgradnja autoputa Sarajeo – Noi Pazar u Srbiji se tumači kao poratak ideje o uspostaljanju Zelene transferzale

Početkom ove godine, bošnjački privrednici ientuzijasti okupljeni oko Sandžačke biznis aso-

cijacije (SABA), na sastanku u Sarajevu, a malokasnije i u Frankurtu, prvi put su prezentiraliideju o izgradnji autoputa koji bi povezao Sara-

jevo i Novi Pazar. Štaviše, sastanak je ishodovaoi odluku o objavljivanju međunarodnog kon-kursa za izradu studije o ekonomskoj opravda-

nosti takvog projekta.





prosperitetu, povezivanju i saradnji. Sve njihoveprivredne i industrijske strategije jalove su i be-zuspješne, historijski projekti doživjeli su historij-ske zastoje, a zainteresirani domaći i strani inve-stitori ogorčeni su nepostojanjem unutar vlastikvalitetnih sagovornika, valjanog poslovnogambijenta, jasne razvojne strategije i potrebnihgarancija.

Zbog toga su državnički poslovi i razvojni pla-novi dopali nekolicini entuzijasta, koji svoje slo-bodno vrijeme umjesto na romantičarska uzne-senja i veličanje sopstvenih poduhvata, troše ina umovanje o narodu koji ih je rodio i odhranio.Tako su početkom ove godine bošnjački privred-nici i entuzijasti okupljeni oko Sandžačke biznisasocijacije (SABA), na sastanku u Sarajevu i malokasnije u Frankurtu prvi put prezentirali ideju oizgradnji autoputa koji bi povezao Sarajevo i NoviPazar. Štaviše, sastanak je ishodovao i odluku oobjavljivanju međunarodnog konkursa za izradu

studije o ekonomskoj opravdanosti takvog projekta. Ideju o realizaciji potpisao je predsjednik SABA-e Hako Duljević.

PreKid veze Bih i SandžaKa

Koje li budalaštine i igrarije! – odjekivalo biuz goropadan smijeh po stranačkim centralamai mahalskim minderima. Jer Sarajevo je postalograd u kojem se štuje pravilo: ako se uspješneBošnjake ne uspije prešutiti i ignorisati, onda imse treba bar dobro narugati i nasmijati! Tu su na-

učili da se jedni drugima podsmjehuju i izruguju.Smiješno im i pomalo glupo da imaju svoj insti-tut, svoju akademiju, svoje novine, svoju ulemu,heroje, pozdrav i nošnju. U toj sarajevskoj maglioni lutaju k’o mutavi, i od nje dalje ne vide. Nemogu postići saglasnost kako i o čemu da razgo-varaju, a kamoli autoput da naprave.

Prolazeći kraj te stranačke pijace, uvijek boga-

te podjelama i suparništvima, a lišene svake od-govornosti i vizionarstva, gdje je zamuka i svako-me hatar da se išta dobro napravi, jer te uče kakosam sebe da nipodaštavaš i grdiš, nadođe i pita-nje: a što li će nam ikakav put do Novog Pazara?

Odgovor je moguće naći u kategoričnom pro-tivljenju takvoj ideji. Uz zahtjev za autonomijom,sami spomen inicijative o izgradnji moderne au-toceste na relaciji Sarajevo – Novi Pazar, u Srbijise tumači kao povratak ideje o uspostavljanjutzv. Zelene transerzale, najvećeg od svih srpskihstrahova! Uspostavljanje strateške veze od izu-

zetne ekonomske i političke važnosti, te terito-rijalno povezivanje muslimanskog stanovništvaod Bužima preko Sarajeva, Sandžaka, Kosova,Makedonije, Albanije, pa do Male Azije, uz po-vratak turske dominacije na Balkan, najcrnja jemora većine velikosrpskih ideologa. Nekadašnjatvrđava hrišćanstva bila bi prva na udaru, a sveglasniji zahtjevi za autonomijom i ‘’prisvajanjem’’Sandžaka potkrepljuju takav plan. Sedamnaestaekonomija na svijetu postala bi najvažniji pri-vredni, politički i ekonomski aktor na Balkanu,a Srbija joj se ne bi mogla oduprijeti. Seneka je


Uspostavljanje strateškeveze od izuzetne ekonomskei političke važnosti, teteritorijalno povezivanje

muslimanskog stanovništvaod Bužima preko Sandžaka,Kosova, Makedonije, Albanije pa do Male Azije, uz povratak turske dominacijena Balkan, najcrnja jemora većine velikosrpskih

ideologa.




s razlogom govorio kako je strah najveći ljudskineprijatelj!

Frenetičnu bojazan od Zelene transerzales vremena na vrijeme pokazao bi i Nenad Kec-manović, nekada sarajevski proesor, potom pa-ljanski demagog, a danas član Ruske akademijepolitičkih nauka. Osim kao skrušeni obožavaocMilorada Dodika, ostat će upamćen i kao autor

teze o nazivu Olimpijske dvorane Zetra u Saraje-vu. Zeleno oarbana dvorana, po Kecmanoviću,dobila je naziv po skraćenici za simbol strateš-kog političkog projekta teritorijalnog poveziva-nja muslimana ZElena TRAnserzala! Obrazlažućisvoju sumnjivu tezu, Neno Kecmanović je prešu-tio da su, da li zbog boje ili zbog naziva, u prolje-će 1992. god. Karadžićevi vukodlaci granatirali izapalili Zetru. Iako boja i naziv nisu bili sporni, naisti način još su izgorjeli: Vijećnica, Glavna Pošta,Olimpijski muzej, porodilište Jezero, hotel Evro-pa itd.

Na radost mnogih kecmanovića priča o mo-dernoj autocesti iz BiH ipak je sumorna. Uvje-tovana statusom najpoznatijeg evropskog pro-tektorata BiH u ekonomskom smislu je dojenčeMMF-a i IPA ondova. Pomalo zbog pada svjet-skih ekonomskih trendova, a pomalo zbog pri-vredne besperspetivnosti, unutrašnjih slabosti ićepenačkog mentaliteta, realne okolnosti ne do-puštaju optimistične projekcije. Dio koridora 5c,autoputa A1 od Jošanice (Vogošća) do Drivuše(Zenica), dionica duga oko 50 km, gradi se već11 godina. Ukoliko izgradnja Koridora 5c kroz

BiH potraje dosadašnjom dinamikom, dionicaod Save do Ploča bila bi u unkciji za 50-tak godi-na, odnosno uz postojeće pretpostavke tehnič-ko-tehnološkog napretka kojem stremi čovje-čanstvo, autoput A1 otvorit ćemo kad kopnenisaobraćaj više ne bude u upotrebi.

Krenemo li iz Sarajeva put Sandžaka i NovogPazara savršeno će nam se obznaniti potreba

za izgradnjom savremene autoceste. Trošan iuništen regionalni put jedan je od načina dabeogradski režim Novi Pazar zički odvoji od Sa-rajeva. Sandžak je i najbolji primjer nesrazmjer-nog regionalnog razvoja. Svjetska banka regionSandžak denira kao “oblast aktivno siromašnepopulacije“. Ovaj region „živi život u getu“, nije sesnašao u surovim tranzicijskim procesima i danasplaća danak siromaštvu. Ekonomija je u recesiji injen razvoj u velikoj mjeri ograničava zapostav-ljena i nerazvijena putna inrastruktura. Cijela re-gija je u općoj recesiji. U 2010. godini Novi Pazar

imao je 17. 000 nezaposlenih. Od ukupne putnemreže u Opštini Novi Pazar u dužini od 740km,svega je 158km savremenog kolovoza. Ostalidio odnosi se na lokalne i nekategorisane pute-ve, izrazito lošeg kvaliteta, građene od zemlje ilitucanog kamena, i ovisno od vremenskih prilikačesto neprohodne. Beogradski režim očigledandiskriminatorski status i ovako katastroalneparametre kontinuirano marginalizira i pravdaunutrašnjim koniktima „zbog kojih region nijeatraktivan za strane ulagače“.

Kako onda razmišljati o autocesti?

Svjetska banka regionSandžak defnira kao

“oblast aktivno siromašne populacije.“ Ovaj region „živi

život u getu“, nije se snašaou surovim tranzicijskim procesima i danas plaća

danak siromaštvu.Ekonomija je u recesiji i

njen razvoj u velikoj mjeri ograničava zapostavljena

i nerazvijena putnainrastruktura.




nacionalni Prioritet

Od dolaska Austro-Ugarske monarhije Boš-njaci su masovno napuštali Bosnu i Sandžak. Steretom poraženog Osmanskog carstva na sop-stvenim leđima, i bez obzira na posebnost boš-njačkog identiteta u odnosu na Osmanlije, bo-sanski i sandžački muslimani su od Srba i Hrvatauvijek posmatrani kao recidiv mrskog azijskogneprijatelja. Od Prvog svjetskog rata, ormiranjaKraljevine SHS, četničkih vojvoda i komandanata,Titove, Rankovićeve i Miloševićeve Jugoslavije,sistematski i kontinuirano se radilo na biološkojugroženosti, raspamećivanju i održavanju Boš-njaka. Kao posljedica zadnje agresije, bošnjačkadijaspora u svijetu znatno je uvećana i predstav-lja nedostižnu glasačku, ekonomsku i lobističkumašineriju. Stotine hiljada Bošnjaka danas živi uzemljama Zapadne Evrope, drugi su po brojno-sti muslimanski narod u Njemačkoj, više od 350hiljada ih živi u Sjevernoj Americi i Kanadi. Nekikažu da je Bošnjaka u Turskoj više nego u BiH.Oni se već generacijama uspješno integrišu udruštvene tokove. Nakon ere gasterbajtera i jeti-ne radne snage, mnogi od njih danas su cijenjeniintelektualci, uspješni biznismeni, kulturni rad-nici i humanitarci. Njihova znanja, vještine i me-đunarodno iskustvo su još uvijek neiskorišćeni. Sdruge strane, primjer organizirane dijaspore suJevreji. Izrael svoju međunarodnu superiornost iintegritet u mnogome duguje visokom stupnjuorganizacije dijaspore koja broji više od 8 mili-ona članova. Brojnost i organiziranost dijaspore

omogućili su jaku lobističku podršku i djelova-nje u skoro svim državnim administracijama usvijetu. Tako su sedamdesetih godina 20. vijekaJevreji u iseljeništvu lansirali projekat „Obnova –mobilizacija dijaspore za razvoj zajednice u ma-tici“ čiji cilj je podrška razvoju jevrejskih zajedni-ca u nepovoljnim uslovima geograski periernihsredina. Nedavno je izraelsko ministarstvo nan-sija predstavilo plan kojim se predviđaju velikeporeske olakšice, da bi se privukli najbogatiji Je-vreji iz svijeta i Izraelci koji su napustili zemlju.Plan omogućava jevrejskim bogatašima dazadrže mjesto koje imaju na svjetskim listamanajbogatijih, a između ostalog nudi potpunooslobađanje od poreza na sve izvore prihoda nadeset godina, produženje te benecije i drugeolakšice ako novi stanovnik odluči da investirau Izraelu.

Jesu li ovi modeli primjenjivi i kod nas? Bošnja-ci u dijaspori stekli su potencijal da o sebi misle i

odlučuju. Sposobni su da nakon obnove džami- ja podižu škole i univerzitete, osnivaju institute,ondove, akademije, nansiraju nacionalne pro-

jekte, prave puteve i povlače transerzale. Preži-vjeli su genocid, najstrašniji pokolj i egzodus na-kon Drugog svjetskog rata, pa su za svaki dan kojiosvanu obavezni dati sadaku. Sadaka je pomoćičovjeku da uzjaše jahalicu, a Bošnjak je Bošnjakubližnji, ma gdje bio, i kojem prostoru pripadao.Bošnjak mora pomoći Bošnjaku da zajaše svoju

jahalicu, tj. da sačuva svoj lični integritet, druš-tveno i politički prosperira i ostvari svoje pravo

na dostojanstven život i slobodu.Iako strateško povezivanje u prošlosti nasilnorazdvojenog prostora Sandžaka i BiH u buduć-nosti mora biti nacionalni geopolitički prioritet,strahovi od transerzale nisu opravdani. Ovatranserzala je sasvim prirodna, logična, pozna-ta i svima korisna trgovačka cesta. Sama po sebipovezujući Istok i Zapad, prijeko potrebna Hrvat-skoj, Bosni, Srbiji, Kosovu, Crnoj Gori, Makedoniji,Grčkoj, Turskoj, ne smije biti ignorirana samo zatošto odgovara i Bošnjacima. Isto tako, svijet se dosada globalizirao na mnoštvo načina, a Bošnjaci

bi svoju šansu mogli iskoristiti u otvaranju premasvijetu, kroz otvorene granice, tržište, obrazovnisistem. Morali bi pronaći i za svoje nastojanjepridobiti svoje svjetske prijatelje, jer borba za te-ritorije, resurse i interese neće prestati. Bošnjacizato moraju pronaći načina da se zaštite.

„Iscrtat ćemo put koji sami odaberemo, a je-dini dostojan izazov tog putovanja bit će da putpređemo do kraja.“, čulo se na orumu bošnjačkihbiznismena.

Vrijeme je da se napokon nešto pametno smi-sli i uradi!



Piše: Har n YahyageOpOLitika

Historija je puna primjera da je islam bio sposoban riješiti nacionalne razlike

ZAŠTO JE NUŽNA ISLA

PANBOŠNJAK PANBOŠNJAK 36 maj 20123636 maj 2012 PANBOŠNJAK 36 PANBOŠNJAK



SKA UNIJA?

M

nogi savremeni lozo misle da je bu-dućnost islamskog svijeta u direktnojvezi sa svjetskim mirom i sigurnošću,

jer je ta buduća islamska unija mogućaozbiljna sila. Približno ¼ čovječanstva

slijedi islam. Zemlje gdje muslimanižive sadrže bogate prirodne resurse, acijelo to područje ima ogromnu stratešku važnost. Sve doDrugog svjetskog rata većina muslimanskih zemalja bile suevropske kolonije. Neke od tih zemalja morale su pokrenutioslobodilačke ratove kako bi stekle nezavisnost. Ova situaci-

ja promijenila je izgled islamske geograje. Ipak, prava pro-mjena desila se nakon okončanja hladnog rata. Do tada, po-

jam islamski svijet obuhvaćao je zemlje Arike, Bliskog Istokai Azije, dok je danas taj pojam postao element euroazijskihodnosa s Albanijom i Bosnom i Hercegovinom, na zapadu,te Čečenijom, Tadžikistanom, Kirgistanom i Kazahstanom,na istoku. Osamdesetih godina Turska je bila jedina musli-manska zemlja koja je bila članica Evropske organizacije zasigurnost i saradnju (OSCE), dok je to danas 9 zemalja s mu-

slimanskim življem: Albanija, Azerbejdžan, Bosna i Hercego-vina, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turska, Turkmenistani Uzbekistan.

Ovakve su promjene u raspodjeli stanovništva u islam-skom svijetu imale utjecaja na pojam „Islamska geograja.“

Sve do početka XX stoljeća, muslimani su najvećim dijelom živjeli na muslimanskom tlu pod islamskom vlašću,osim za vrijeme kratkoročnih okupacija. Od početka XXstoljeća do današnjih dana, muslimani su se useljavali ili uEvropu ili u Sjevernu Ameriku, shodno ličnom izboru, gdjepostaju značajne manjinske zajednice. Islam je trenutnonajbrže rastuća vjera u navedenim regijama. Ovo povećanjebroja muslimana omogućilo im je prostor za aktivniju uloguu Zapadnom društvu i politici.





Stoga, pojam „islamska geograja“ se ne odnosi samo namuslimanske manjine, niti samo na većinske muslimanskezemlje, nego podrazumijeva mnogo veće područje. Od Kav-kaza - na sjeveru, do Tanzanije - na jugu, te od Maroka - nazapadu, do otoka Fidžija - na istoku, islamski svijet se protežepreko ogromnog područja i pokriva zemlje koje su dale us-pon najvećim civilizacijama u historiji. Geopolitičke, kulturnei geoekonomski kvaliteti ove regije stavljaju je na dnevni redmeđunarodnih odnosa i svjetske politike do dan danas.

Raskrsnice i pravci svjetske trgovine smještene su u ovompodručju. Uzimajući u obzir da se morski kanali i prolazi koji

spajaju Crno i Sredozemno more, Mediteransko more i Persij-ski zaljev te Persijski zaljev s Indijskim okeanom nalaze podmuslimanskom kontrolom, važnost islamskog svijeta, u smi-slu svjetske globalne ravnoteže, postaje razumljivija. Povrhtoga, najbogatija svjetska područja, u smislu strateški važnihresursa kao što su nata i zemni plin, nalaze se u musliman-skim zemljama. Osmišljena upotreba ovih resursa predstav-lja stratešku priliku za islamski svijet kako bi povećao utjecajna svjetsku politiku.

Trenutno stanje jasno nagovještava da će muslimani utje-cati na razvoj XX stoljeća na ovaj ili onaj način. Međutim, je-dino što je bitno u svemu ovome jeste da sav taj utjecaj morabiti usmjeren ka dobrobiti islamskog svijeta i čovječanstvau cjelini. Prva stvar koja nam pada na um, u kontekstu oveteme, jeste pitanje: da li je islamski svijet sposoban odigratitakvu ulogu, ako sagledamo njegovo današnje stanje? Bezsumnje, muslimani imaju neophodnu sposobnost i samo-svjesnost kako bi sproveli ovu odgovornost i dužnost u djelo.Međutim, gledajući na muslimanske narode danas mogu seprimijetiti mnogi problemi, među kojima su: nedostatak de-mokratije, nesposobnost održavanja koraka sa tehnološkimnapretkom i nerazvijena ekonomija. Islamski svijet, koji sesprema zauzeti aktivnu ulogu u svjetskoj politici, mora prvoriješiti ove i slične probleme.

Nejedinstvo i rascjepkanost islamskog svijeta još je hitnijiproblem, i od životne je važnosti, te mora biti riješen. Činje-nica da muslimani nisu bili sposobni uspostaviti utjecajnu iaktivnu islamsku uniju jeste glavni aktor doprinosa mnogimdanašnjim “bolestima“ muslimanskog društva.

Kad bi snažna islamska unija bila uspostavljena, ovakvi seproblemi ne bi pojavljivali ili bi bili rješavani brže nego što je

to danas slučaj.Činjenica da različitosti koje su prisutne u islamskom svi-

jetu, a glavni je razlog postojanje drugačijih škola islamskemisli - mezheba, nisu sporno pitanje u smislu uspostavljanjaislamske unije. Također, u smislu prethodnog, islamsko uje-dinjenje ne znači uspostavljanje identičnog načina prakti-ciranja islama - jednog mezheba ili jedne sistematike. Boljerečeno, različitosti moraju biti ujedinjene pod okriljem vjere ina bazi međusobne tolerancije i solidarnosti. Različitosti mi-šljenja, prakticiranja vjere ili pogleda na svijet uobičajene sui zajedničke svim društvima. Islamska moralnost zahtijeva odmuslimana da nikad na zaborave da su svi oni braća i sestre,bez obzira na međusobne razlike. Svi su muslimani braća i se-stre bez obzira koje su boje kože, kojim jezikom govore, kojesu nacije ili kojoj školi učenja islama (mezheba) pripadaju.

Stoga, ove različitosti moraju biti cijenjene kao izvorišta bo-gatstva u različitosti, umjesto izvora mogućeg sukoba i po-djele. Takav pogrešan pogled, o razlikama kao izvoru sukoba,samo odvlači pažnju i snagu onima koji se trebaju pozabavitistvarnim problemima i zadacima, odlažući time hitno po-trebnu i jako važnu akciju zaštite islama i muslimana.

Sljedeća će se poglavlja više ticati potrebe za islamskomunijom i toga šta bi ona značila za cijeli svijet s ekonomskog,sociološkog i političkog gledišta. Međutim, prvo moramoistražiti uzroke procesa koji razjedinjuju islamski svijet, tekako se ovaj proces može obrnuti, ujedinjujući muslimanskezemlje i narode.

uzroci nejedinStva

Islamski svijet se počeo rasipati početkom XX stoljeća. Sve

do tada, muslimani različitih uvjerenja, boje kože i jezika, ži-vjeli su u međusobnom skladu i sigurnosti, pod islamskomvladavinom i bili su moćni.

Jedan od najdestruktivnijih i rušilačkih pokreta XIX stolje-ća, radikalni nacionalizam imao je snažan udar na islamskisvijet, pa su neki muslimani pali pod utjecaj zapadnjačkeideologije koja im je bila nametana. Slabljenjem i rušenjemOsmanskog carstva, ogromnu većinu muslimanskih zemaljakolonizirale su Evropa i Sovjetski Savez. Prije nego su se ko-lonijalisti povukli, nakon desetljeća, uspostavili su dotad ne-postojeće umjetne granice, ormirajući mnoge nove zemlje.Kad su te granice ukombinirane s radikalnim nacionalizmomstanovništva, regija je prerasla u živo blato. Nacionalne ra-zlike su postale izvori sukoba, a muslimani različitih nacio-nalnosti, koji su donedavno živjeli na istoj zemlji, odjednomsu se našli u situaciji da žive na različitim stranama umjetnopostavljenih granica. Ubrzo nakon toga, ove umjetne nacijesu počele međusobne razmirice oko granica i drugih sličnihpitanja, a osjećaji neprijateljstva su povećani. Neki od ovihsporova čak su prerasli u prave okrutne ratove, kao što je bilou slučaju iransko-iračkog rata. Stogodišnje razdoblje nesta-bilnosti je počelo.

Čovjekova ljubav prema vlastitoj naciji, prema ljudimauopće i prema nezavisnosti, ispravan je i častan osjećaj. Me-đutim, nacionalizam postaje netolerantan kad se ljubav pre-tvara u anatizam (zaluđenost). Ukoliko neko osjeća nepri-

jateljstvo prema drugim narodima bez ikakvog razloga, onće, u korist vlastite zemlje, uskraćivati prava drugih narodaili ljudi. Kao posljedica toga desi se da će jedna zemlja nasto-

jati oduzeti ili opljačkati područja druge zemlje, i zbog togaće postati nepodnošljiva. Također, ukoliko ljudi preusmjeresvoju ljubav prema vlastitom narodu u vrstu rasizma, tvrdećida su genetski nadmoćniji, razvit će potpuno neprihvatljiveideje. Kao što je prelaženje nacionalizma u rasističku ideolo-giju pogrešno, isto je tako pogrešno i dopuštanje da odboj-nost tog nacionalizma prema nečemu vlada zauvijek unutarnjega samog.

Dobar prikaz prethodnog, poznat kao „bijes anatika” (za-luđenih), otkriva da je ovakvo shvatanje odnosa shvatanje izneznanja. Islamsko objašnjenje ovog pojma neznanja jesteda je to pojam koji opisuje ljude ili društva koja su se udaljilaod istinske vjere, kao što to Kurán jasno govori:

Kad su nevjernici punili svoja srca žarom, žarom pagan-skim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog čega će postati pravi vjernici - a oni i jesu najpreči i najdostojniji zato - a Allah sve zna. (El-Feth, 26)

Ovaj ajet prvobitno govori upravo o prethodno navede-nom „anatičnom (zaluđenom) bijesu“, dok nam još govorii o tome kako je Bog vjernicima dao smirenost. Ograničenum ljudi koji postanu ljuti, napadni i bez ljubavi prema vlasti-tom narodu, suprotan je islamskoj moralnosti. Nacionalizam,koji se razvio u materijalističkoj Evropi u XIX stoljeću, bio jenapadan i radikalan. Nažalost, ovakva vrsta nacionalizma na-metana je islamskom svijetu i mnogim drugim zemljama, aprouzrocirala je jedino sukobe i političku nestabilnost.

Suprotno islamskoj moralnosti jeste i to da se ljudi razlikuju po boji kože ili da nacionalne razlike budu uzroci sukoba.Naš Gospodar u jednom kuránskom ajetu kaže:

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Naj-ugledniji kod Allaha jeste onaj koji Ga se najviše boji; Allah,uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (El-Hudžurat, 13)

Bog, također, otkriva da su nacionalne razlike i razlike poboji kože neki od Njegovih znakova. Ove razlike ne smiju bitiizvori sukoba i neprijateljstava, nego su različitosti izvori bo-




Tri zapvjedi i tri zabrane

Smatra se da je ovaj ajet temelj platforme organizacijeislamskog društva. Njega je primjenio Omer ibn Abdul Aziz

i za svega tri godine izgradio, po mnogima, ”savršenu”islamsku državu.

allaH zaHtijeva da se svaČije pravopoštuje, dobro ČiNi, i da se bližNjima

udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratNoi Nasilje zabraNjuje; da pouku primite, oN

vas savjetuje. (Kur’an)



gatstva:... i jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste

vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspo-stavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji raz-mišljaju... (Er-Rum, 21)

Historija je puna primjera da je islam bio sposoban riješitinacionalne razlike. Naš poslanik Muhammed, Allah ga blago-slovio i podaro mu mir, upozorio je svoje ashabe (bliske prija-telje) da izbjegavaju plemenske sukobe ili sukobe zbog bojekože, da izbjegavaju podjele ljudi prema rasi, spolu, jezikukojim govore ili porodičnoj pripadnosti, kao i da ne razlikuju

ljude prema materijalnim mogućnostima.U svojoj Oproštajnoj hutbi, on je objavio:O ljudi! Zaista, vi imate jednog Gospodara i vi imate jednog

oca. Svi vi pripadate potomstvu Ademovom, a Adem je stvorenod zemlje. Arap nema prednost nad nearapom, a niti nearap nad Arapom; ni bijelac nad crncem nema prednost, a niti crnac nad bijelcem, osim po pobožnosti. Zaista, najplemenitiji među vama jeste onaj koji je najpobožniji. (Sahihul-Buhari)

Neprekidnim vojnim pobjedama za vrijeme poslanika Mu-hammeda, Allah ga blagoslovio i podario mu mir, i Četvericepravednih halia, granice islamskog svijeta su izuzetno punoproširene, a mnogi narodi su bili ujedinjeni pod zastavom isla-ma. Bliski Istok, sve do tada, bio je pun plemenskih ratova ne-popustljivih krvavih euda, a onda je našao svoj mir, dok su svimeđuarapski plemenski ratovi prekinuti s drugim nearapskimnarodima. Česti ratovi među kršćanskim sektama riješeni sumirno, a plemena, koja su bila međusobni smrtni neprijatelji,naučila su poštovati prava jedni drugih, a živjeli su pod islam-skom zastavom.

Muslimani današnjice moraju uzeti pouku iz ovih činjenica.Muđusobni odnos muslimana mora biti izgrađivan samo naprincipima vjere i dobrog odgoja, a ne na osnovu rase, nacio-nalnog porijekla, jezika kojim govore, materijalnog bogatstvaili položaja u društvu. Ljubav među iskrenim vjernicima razvi-

ja se kroz njihovo strahopoštovanje prema Bogu, svjesnost oNjemu, istinsku ljubav prema Njemu, dobra djela i lijepo pona-šanje. Ukoliko se ljudi opredijele ići Božijom stazom, slijedeći

je u svim svojim poslovima i ponašanju, čineći dobro, u nadida će zaslužiti Božije zadovoljstvo i milost, svi drugi vjerniciće ih voljeti i poštovati. Kao plod toga bit će potpuno nebit-na njihova boja kože, porijeklo ili materijalni položaj, i time će

nestati prepreke koje postoje spram iskazivanja ljubavi drugihljudi prema njima. Isti uvjeti moraju biti tačni i ostvarivi za od-nose među muslimanskim narodima, koji se moraju zasnovatina kuránskoj poruci, u smislu da su muslimani jedni drugimameđusobni pomagači i zaštitnici.

Glavni uzroci današnje podijeljenosti islamskog svijeta su:nedostatak svjesnosti da muslimani trebaju biti međusobnipomagači i zaštitnici jedni drugima, zanemarivanje islamskogmorala te utjecaj nevjerničkih, ateističkih ideologija i pokreta.Neki mislioci su bili zavedeni raznim evropskim lozojama iideologijama, koje su bile pune pogrešnih ideja i ciljeva, a onisu vjerovali da će njihovo predstavljanje u islamskom svijetupomoći njegov napredak. Posljedice, prouzrocirane ovom hi-storijskom greškom, vidljive su do današnjih dana. Umjestopravde, pobožnosti, samilosti, tolerancije (trpeljivosti), slobo-

de misli i naprednog razmišljanja, donesenih kroz kuránskevrijednosti, utemeljene su lažne lozoje i ideologije koje suzamijenile red i slogu islamskog svijeta za nered i razjedinje-nje. U nekim se zemljama desilo da su se načini protivljenjakuránskim vrijednostima razvili do tog stepena da su te ze-mlje utonule u potpuni nered. Dakle, to je samo dovelo donastanka nasilničkih sistema vladavine koji su mučili svoje na-rode.

Kod odabira nove strategije važno je da se uzme pouka izprethodno počinjenih grešaka i tako nauči da se mora biti naoprezu, jer će sigurno tobožnji pomagači nastojati zavesti mu-slimane davanjem pogrešnih ili loših prijedloga. Historija jasnopokazuje da se islamski svijet može ponovno uzdići samo akose vrati svojim osnovnim ciljevima i vrijednostima. A najvažnijiciljevi su muslimansko jedinstvo i suosjećajnost.

Primjer iz hiStorije: iSlamSKa unija

Salahuddina ejjuBija

Ponašanje islamskog svijeta spram krstaša važan je primjeru odnosu na pitanje o potrebi islamske unije. Kada su vojskeu Prvom krstaškom ratu došle do Bliskog Istoka, muslimani subili podijeljeni na razne grupacije, tvrdeći se oko raznih pita-nja, dokazujući samo svoje razloge. Ova ih je razjedinjenostspriječila da pruže uspješan otpor, pa su tako barbarski evrop-ski osvajači bili u mogućnosti uspostaviti carstvo oko Jerusale-ma, nakon što su izvršili pokolj nad domaćim stanovništvom.Međutim, desetljećima poslije toga, muslimanski je vojskovo-đa Salahuddin ujedinio različite muslimanske grupacije podsvoje vođstvo, te je porazio osvajače.

Uzevši sve ovo u obzir, poraz krstaša se nije desio prekonoći. Salahuddin nije samo ujedinio muslimane pod jednu za-stavu, nego je isto tako započeo naučnu i moralnu izgradnju.U enciklopediji Britanika se kaže:

„Ključni princip Salahuddinove politike je bio ohrabrivanje, po-rast i omasovljenje muslimanskih vjerskih ustanova. On je otvoriovrata svojih palata naučnicima i vjerskim vođama, kako bi ih po-držao u njihovom radu. Otvarao je obrazovne ustanove i džamije,kako bi služile svojoj namjeni te im stavio u zadatak pisanje pro-svjetljujućih djela...Potpunu obnovu moralnih načela, koja su bilasastavni dio njegovog života, pokušao je ponovno uspostaviti usvojoj zemlji, kao onu istu predanost i ushićenje koje su se dokaza-

le izuzetno vrijednima za prve generacije muslimana, pet stoljeća prije, kada su osvojili polovinu dotad poznatog svijeta.“

Kad je ova moralna, naučna i vjerska obnova bila sjedinjenas političkim jedinstvom, islamska civilizacija se još jednom uz-digla do vrhunca. Salahuddin, predvodeći ujedinjenu islamskuvojsku, uništio je i demoralisao krstaše u Hetinskoj bici, 1187.godine, oslobađajući, gotovo u potpunosti, okupiranu Palesti-nu, uključujući Jerusalam.

Jedna od najuočljivijih značajki Salahuddinove islamskeunije jeste ta da je ona bila ustanovljena na kuránskim prin-cipima pravde, dosljednosti i miroljubivosti. Dok je Salahuddinnajpoznatiji po svojim vojnim pobjedama, također je bio jakopoznat po praštanju i pravdi prema krstašima kao i prema dru-gim kršćanima. Čak i nakon što su krstaši počinili neopisivookrutne zločine nad muslimanima, Salahuddin nije uzvratio

osvetom i nikome od stanovništva nije učinjeno ništa nakonoslobađanja Jerusalema. Povrh toga, upotrijebio je svoj utjecajna ekstremiste, koji su bili u rangu njegovog društvenog po-ložaja. Uzimajući u obzir pokolj nad 3000 nedužnih muslima-na u tvrđavi Akra, koji je naredio vojskovođa Trećeg krstaškograta, Ričard Lavlje Srce, neki su muslimani zahtijevali osvetu:htjeli su izvršiti pokolj nad kršćanima u gradu Jaa, današnjemTel Avivu. Salahuddin je uspješno smirio i ugasio potrebu zaosvetom tih muslimana, osiguravajući time sigurnost jaskimkršćanima.

Na kraju krajeva, Salahuddin je donio mir Blagoslovljenojzemlji poklanjajući krstašima, koji su ostali tu živjeti, neke po-vlastice (posebne dozvole). Dana 28. avgusta, 1192. godine,dvije zaraćene strane su se složile u vezi novonastale situacijete je potpisan Sporazum o međusobnom miru. Salahuddin je

napravio odličan potez: pozvao je krstaške vojskovođe, koji supobili hiljade muslimana u njihovom (krstaškom) nastojanjuda osvoje Jerusalem, da ostanu u novooslobođenoj zemlji,kao njegovi gosti. Oni krstaši koji su posjetili Jerusalem bili suzapanjeni muslimanskim praštanjem, tolerancijom i pravdom.Jednom prilikom, kad je Salahuddin saznao za bolest njego-vog donedavnog neprijatelja Kralja Ričarda, poslao mu je svogličnog doktora, zajedno sa određenom količinom leda kako bimu tjelesna temperatura mogla biti smanjena. Salahuddin jepostao ličnost o kojoj se pričalo u cijeloj Evropi zbog njegovepravednosti zasnovanoj na kuránskim vrijednostima.

Ukratko, Salahuddinova islamska unija muslimanima je dalasnagu i pobjedu, kao i priliku za ostvarenje pravde, tolerancije imiroljubivosti, kao glavnih smjernica islamskog morala. Musli-mani su bili naučeni služenju islamu, sprječavajući neke ekstre-




ostvarenje pravde i tlerancije

Salahuddinova islamska unija dala je muslimanima snagui pobjedu, kao i priliku za ostvarenje pravde, tolerancije imiroljubivosti, kao glavnih smjernica islamskog morala.Muslimani su bili naučeni služenju islamu, sprječavajući

neke ekstremne pokrete i njihovo širenje, živeći u skladu skur anskim učenjima.

salaHuddiN ejjubi




mne pokrete i njihovo širenje, živeći u skladu s kuránskimučenjima.

Osam je stoljeća prošlo od vremena postojanja te islamskeunije. Današnji muslimani trebaju islamsku uniju iz istih razlo-ga iz kojih su je imali tada. Iako islamski svijet nije napadnutnekom ujedinjenom vojskom, kao što je to bilo za vrijemekrstaških ratova, suočen je s mnogim prijetnjama. Nadalje,islamski je svijet zaostao za drugim civilizacijama, u smislunauke, tehnologije, kulture, umjetnosti i mišljenja. Čak je, odXIX stoljeća, islamski svijet bio ozbiljno nagrizan mnogim za-bludjelim ideologijama i lozojama, koje su bile izmišljane

negdje drugdje, uvezene i ubačene u njegovu srž preko zalu-talih ljudi, i širene među onima koji nisu bili bliski kuránskimvrijednostima. S druge strane, neki ekstremisti, koji su tvrdilikako predstavljaju islam, davali su sve od sebe kako bi srušilinjegov moral, često neznajući da pomažu one koji su svjesnosijali sjeme sukoba. Na kraju svega ovoga, muslimani morajuponovno izgraditi svoju civilizaciju kako bi opet mogli voditicijeli svijet svijetlom stazom i uspostaviti mir i pravdu. Ukoli-ko se želi da ova vizija (zamisao) postane stvarnost, moraju seslijediti Salahuddinovi načini: raditi na ponovnom oživljava-nju i prakticiranju islamskog morala, znanja i vjere, postižućipolitičko ujedinjenje islamskog svijeta.

ujedinjenje S Poštivanjem različitoSti

Potreba za ovakvom unijom nije zasnovana samo na ne-ophodnosti za političkim rješenjem, kako bi se okončalo tre-nutno stanje, nego je važnija potreba jedinstvo muslimanakao smisla njihovog postojanja. Kao i u svakom područjuživota, muslimani se moraju držati kuránskih vrijednosti usvojoj unutrašnjoj i vanjskoj politici. Kao što moralnost i za-htijeva, prvobitni cilj jeste ponovno ujedinjavanje islamskogsvijeta, uzimajući islamsku moralnost kao vodeći princip, štoće učiniti ovaj savez mogućim, dugotrajnim i aktivnim.

Islamska moralnost zahtijeva od muslimana pomirenje usvakom vremenu, bratstvo i sestrinstvo u vjerovanju, među-sobnu suosjećajnost i jedinstvo. Bog zapovijeda vjernicima:

...i ne prepirite se... (El-Enal, 46)

A ako se budemo prepirali, to će nas samo oslabiti. Jedandrugi ajet zapovijeda:

I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli, njih čeka patnja velika...(Ali Imran, 105)

Za muslimane, bar za one koji pravilno razmišljaju i svjesnisu, neuspostavljanje jedinstva s drugim vjernicima ili neu-ključivanje u razgovore s njima, jeste gubitak koji ih košta.Ova tvrdnja je tačna kada je u pitanju pojedinac, ali mora bitii na nivou manjih zajednica ili cijelih naroda. Bog naglašavaovu činjenicu u Kuránu i zabranjuje neprijateljstvo i licemjer-

je među muslimanskim narodima. Kuránski savjeti da onimuslimani koji započinju štetna djela neprijateljstva i nasilja,

moraju biti zaustavljeni te upućuje druge muslimanske naro-de da uspostave mir među njima: Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako

jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i bu-dite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli. (El-Hudžurat, 9)

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. ... (El-Hudžurat, 13)

...Najugledniji kod Allah jeste onaj koji Ga se se najvi-še boji; Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (El-Hudžurat, 13)

Naravno, kulturološke, običajne i lokalne razlike u pristu-

pu i praktikciranju mogu postojati i među muslimanskimnarodima, s obzirom na različite poglede, tumačenja i školemišljenja (mezhebe). Ove činjenice su prirodne. Međutim,ove razlike ne smiju voditi muslimanske narode u suprot-stavljanje jednih prema drugima, prekidanju međusobnogdijaloga, niti jedni druge trebaju smatrati strancima i nepri-

jateljima, nego se moraju slagati po osnovu zajedničkih vrijednosti. Raditi onako kako smo naveli da ne bi trebalo, vodinetoleranciji.

Allah, dž.š., upozorava muslimane na takve greške i, ot-krivajući kako su narodi Knjige (židovi i kršćani) pogriješili u

vezi s ovim pitanjem, navodi kao primjer šta se može desiti.Kuránsko kazivanje u suri El- Bejjine, u 4. ajetu, govori da suse oni podijelili između sebe i razišli svako svojim putem, čak i onda kad su dobili Dokaz jasni. U drugim ajetima se navodida su razlozi za ovu podjelu bili zbog loših karakternih oso-bina kod ljudi, kao što su: zavist, nepravda i pobuna protivistine. Evo nekih od tih ajeta:

A oni su se podvojili iz zlobe međusobne baš onda kad im je došlo saznanje ... (Eš-Šura, 14)

Allahu je prava vjera jedino – islam. A podvojili su se onī kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi nebudu vjerovali Allah će se brzo obračunati. (Ali Imrān, 19)

Židovska i kršćanska historija puna je nedosljednosti inesporazuma oko ovih pitanja s različitim stavovima. Prvihšesnaest stoljeća kršćanstva, također se mogu opisati kao hi-storija sukoba kršćanskih ogranaka i sekti. Čak i male razlikeu objašnjavanju vodile su međusobnom optuživanju za kri-vovjerstvo (heretizam). Vremenom, Katolička crkva je posti-gla vlast i moć nad drugima i počela protjerivati druge školeshvaćanja kršćanstva koje je smatrala krivovjernima, kao štosu: docetisti, montanisti, adoptisti, sabelijanisti, arijevci, pla-gijaristi i gnostici. Protjerivanja koja je vršila Katolička crkvanad crkvama drugačijih kršćanskih opredjeljenja, kao što suKatari i Bogumili, od jedanaestog stoljeća pa naovamo, isto

je što i stogodišnji krvavi rat između protestanata i katolikate podsjećaju na najtamnije doba evropske historije. Kao štosu politički analitičari priznali, moderna Evropa bila je rođenatek onda kad su se različiti kršćanski ogranci složili o među-

sobnom miru u Vestaliji (Westphalia) 1648. godine.Ljudi se razilaze u vjerskim praksama i njihovom razumi-

jevanju, jer ne prakticiraju moral onako kako je to Bog zapo-vjedio. Ta moralnost se može prepoznati po skromnosti. Onikoji se udalje od skromnosti, povode se za svojim ličnim raz-mišljanjima, kao jedinom istinom, zanemarujući one koji mi-sle drugačije, osjećajući neprijateljstvo prema njima. Sve dok takvi ne posumnjaju u ono za šta misle da je istina i za čimse povode, oni se ne preispituju, a stoga se onda ne mogupoboljšati niti pronaći pravu istinu. Kurán opisuje one koji

jedino cijene svoje vlastito mišljenje slijedećim ajetom:

A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine,svaka stranka radosna onim što ispovijeda ... (El-Mu´minun,53)

Muslimani koji se boje Boga i koji Ga poštuju, a koji vjeruju da će polagati račune na Sudnjem danu, moraju se čuvatiovakvih okolnosti. Oni koji shvaćaju važnost ovoga morajuupozoriti druge muslimane na opasnosti nejedinstva, podi-

jeljenosti i razdvajanja, te raditi na ujedinjenju muslimanaprema kuránskim vrijednostima.

Uzorni muslimani prilaze drugim ljudima s ljubavlju, suo-sjećajnošću i milošću, jer ljude vide kao odraz nekog imenai svojstva našeg Stvoritelja. Oni smatraju sve ljude koji istoshvataju vjeru, a koji vjeruju u Kurán, pokoravaju se Boži-

jim zapovijedima i žive po sunnetu (praksi) našeg poslanikaMuhammeda, Allah ga blagoslovio i podario mu mir, svo-

jom braćom i sestrama, nikad ne zaboravljajući da su jednidrugima zaštitnici. Oni se moraju suzdržavati od bilo kakvih




podjela, koje nastaju iz različitih kultura, običaja ili mišlje-nja, te umjesto sukoba moraju podržavati ideju jedinstva naosnovu kuránskih vrijednosti. Muslimani se moraju među-sobno podržavati u ovakvom ujedinjavanju i moraju biti to-lerantni i razumni kada se suočavaju s problemima. Kao štosmo prethodno naglasili, čestiti muslimani, suočeni s teškimproblemima, posebno su dužni odlučno raditi na međumu-slimanskom jedinstvu i suosjećajnosti, isto kao što su to duž-ni i vodeći mislioci i intelektualci islamskog svijeta. Jedinstvoutemeljeno na ljubavi, poštovanju, suosjećajnosti i tolerancijimora biti uspostavljeno u muslimanskom svijetu.

U svojoj suštini, islamski moral izražen je u vjerskom jedin-stvu i zajedničkim vrijednostima, a ne na raspravljanju i po-djelama. Poslanik Muhammed, Allah ga blagoslovio i mir mupodario, pokazao je muslimanima put slijedećim hadisom:

“Ostavio sam vam Božiju Knjigu i sunnet kao uputu. Ako ihse čvrsto budete držali, nikada nećete skrenuti s Pravog puta.“

Samo se trebamo držati ovog savjeta. Naš Gospodar zapo-vijeda svim vjernicima slijeđenje prave vjere i uzdržavanje odrazjedinjenosti:

On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podva- jajte!” Teško onima koji Allahu druge ravnim smatraju da setvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onogakoga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.(Eš-Šura , 13)

Stjecanje oSjećaja jedinStva

Jedinstvo podrazumijeva: svjesnost, predanost, pokornosti odanost. Bog propisuje muslimanima jedinstvo i otkriva daće šejtan nastojati prouzrocirati sukobe kako bi spriječio ovo

jedinstvo. Muslimani su obavezni kloniti se ružnog govora,ljutnje, nepoštivanja i svakog drugog ponašanja koje bi mo-glo naštetiti ovom osjećaju jedinstva kada sarađuju s braćommuslimanima. Svaki musliman ima dužnost da se prema dru-gima odnosi: pažljivo, strpljivo, odano i iskreno te da radi iza dobro drugih. Svi muslimani moraju usvojiti ove najljepšeosobine.

Dobar primjer za ovo su odnosi između onih muslimana

koji su izbjegli u Medinu s našim poslanikom Muhamme-dom, Allah ga blagoslovio i podario mu mir, i onih muslima-na koji su već živjeli tamo. Oni muslimani koji su se zakleliBogu na vjernost pred poslanikom Muhammedom, Allah gablagoslovio i podario mu mir, u Medini su dočekali mekanskeizbjeglice, u ime Boga, na najljepši mogući način i dobro sebrinuli o njima. Ove dvije različite zajednice, koje nisu imalemeđusobnih plemenskih obaveza, smatrale su da je jedinovažna odanost islamu. Medinski muslimani potvrdili su svojuodanost otvarajući širom vrata svojih domova, dijeleći svojuhranu s njima i brinući se za njihove potrebe više nego zasvoje vlastite. Bog ukazuje na njihovo lijepo ponašanje uKuránu:

... i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom pra-ve vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doselja-

vaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje,ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti, oni će, sigurno,uspjeti. (El-Hašr, 9)

Uzorno i najljepše ponašanje koje je predstavljeno uovom ajetu pokazuje kakav treba biti odnos između dvijumuslimanskih zajednica. Naš poslanik Muhammed, Allah gablagoslovio i mir mu podario, opisuje zajedništvo u sljede-ćem hadisu:

“Muslimani su kao jedno tijelo. Ako je oko bolesno, cijelo jetijelo bolesno; ako glava boli, cijelo je tijelo bolesno.“

Ljubav među muslimanima i odsustvo bilo kakve mrzovo-lje veliki su darovi od Boga. Kurán o ovim darovima, koji će u

potpunosti biti ispunjeni u Džennetu, kaže sljedeće: I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća

na divanima jedni prema drugima sjediti ... (El-Hidžr, 47)

Prema tome, muslimani moraju imati na umu da su zajed-ništvo, bratstvo i osjećaj pripadnosti darovi koji moraju bitiočuvani strpljenjem i jakom voljom. Sljedeći ajet, također,otkriva važnost ovog jedinstva:

... zato se bojte Boga i izgladite međusobne razmirice, po-koravajte se Bogu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.

(El-Enal, 1)Naš poslanik Muhammed, Allah ga blagoslovio i mir mu

podario, naglasio je važnost jedinstva u sljedećem hadisu: „Nemojte zavidjeti jedni drugima; ne mrzite jedni druge; neokrećite se jedni od drugih i ne potkopavajte jedni druge. Boljevam je, o sluge Božije, budite braća.“

Muslimani su uvijek obavezni opraštati, a ako je suprot-stavljena strana sastavljena od muslimana, moraju biti čak ipopustljiviji. Muslimani moraju zapamtiti sljedeće: ukoliko susuprotstavljeni drugoj braći muslimanima, a i jedni i drugi subogobojazni, moraju se ponašati po savjetima poslanika Mu-hammeda, Allah ga blagoslovio i podario mu mir, i pridrža-vati se dobroga, a uzdržavati lošega onako kako je to rečenou kuránskim ajetima. Svi muslimani znaju da se prema braćimuslimanima moraju odnositi srdačno, da moraju biti obzir-ni i, ukoliko se nesporazumi povećaju, trebali bi djelovati str-pljivo, milostivo i s ljubavlju. Kurán ukazuje na molitvu kojumuslimani trebaju upućivati Bogu za svoju braću muslimane:

Oni koji poslije njih dolaze, govore: „Gospodaru naš, opro-sti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gos- podaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.“ (El-Hašr, 10)

Muslimani su obavezni pozitivno posredovati u međusob-nim sporovima i rješavati sporove koji se pojave među musli-manskim zajednicama. Bog kaže:

Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i boj-te se Boga, da bi vam se milost ukazala. (El-Hudžurat, 10)

Sasvim je jasno da ova svjesnost stvara vrlo snažan osjećajpripadnosti i jedinstva, kao što to naš Gospodar kaže: Bogvoli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da subedem čvrsti. (Es-Saf, 4)

Ideološka bitka protiv nevjerničkih, ateističkih, lozoja iideologija jeste dužnost svih muslimana. Bez sumnje, historij-ska je greška voditi zatvorenu društvenu bitku, s unutrašnjimproblemima, umjesto pokretanja širokog ronta ideološkeborbe da bi se donijela svjetlost u, inače, taman svijet. Danasčovječanstvo, a posebno obespravljeni muslimani, traži izlaziz ovakvog stanja i čeka pojavljivanje vođstva koje će donijetimir, sreću i pravdu svijetu i podsjetiti sve ljude na pravu svrhuljudskog postojanja. Ovo vođstvo je odgovornost islamskogdruštva, a svi muslimani dužni su se odnositi prema tome sa-

vjesno.Činjenice koje idu u prilog dokazivanju da je svijet jako„iskvaren“ jeste postojanje: nasilja, zastrašivanja, okrutno-sti, prevara, neiskrenosti, nemoralnosti, sukoba i siromaš-tva. Posmatrano u stvarnosti, mnoga pitanja koja su postalaproblem među muslimanima, spram ovih su izgubila svojuvažnost. Sva ova okrutnost i poremećenost uzdržava lažnesisteme koje su uspostavili oni koji poriču postojanje Bogai Njegovu jednoću i koji ne vjeruju u budući život. Prematome, savjesni ljudi moraju se ujediniti u pravednosti.

Ovo jedinstvo će biti jedno od najvažnijih poglavlja u po-ražavanju nevjerničkih, ateističkih lozoja. Naš Gospodarnaglašava nevjerničko zajedništvo i otkriva potrebu među-muslimanskog prijateljstva i suosjećajnosti u cilju oslobađa-nja svijeta od okrutnosti. U Kuránu je rečeno:




Nevjernici su međusobni prijatelji i zaštitnici. Ne budete li i vi međusobni zaštitnici, nastat će smutnja na Zemlji i veliki nered. (El-Enal, 73)

Pošto su muslimani zaduženi tako velikom odgovornošću,moraju se ujediniti. Ukoliko ih određena stanja spriječe darade na ovaj način, trebali bi postaviti sebi sljedeća pitanja:

-Da li je neki trenutni problem važniji od jedinstvenostiislama?

-Postoji li neko drugo rješenje?

-Je li prihvatljivo raspravljati s drugim muslimanskim zajednicama, umjesto da se radi protiv nevjerničkih, ateističkih,ideologija?

Svako ko savjesno odgovori na ova pitanja znat će da suprvobitni zadaci: suzdržavanje od rasprava kojima nema kra-

ja, i uspostavljanje unije čija će osnova biti kuránski moral.Muslimani ne smiju nikad zaboraviti da šejtan uvijek radi

na prouzrociranju mržnje i neprijateljstva među muslimani-ma kako bi spriječio njihovo jedinstvo i suosjećajnost. NašGospodar upozorava vjernika na ovu opasnost:

Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je,doista, čovjekov otvoreni neprijatelj ... (El-Isra, 53)

U ovom se ajetu savjetuju i da izbjegavaju upućivanje po-vređujućih, podrugljivih, oštrih i optužujućih riječi drugimmuslimanima, te ističe potrebu za dostojnim vođstvom nazadatku ujedinjenja.

Kurán, isto tako, ističe da će raspravljanje i drugo nedo-stojno ponašanje oslabiti osjećaj pripadnosti muslimanskomzajedništvu, a to će prouzrocirati slabljenje muslimanskogutjecaja:

... i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepi-rite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i buditeizdržljivi, jer je Allah, zaista, na strani izdržljivih. (El-Enāl 46)

Kako je prethodno i naglašeno, ovo se odnosi na muslima-ne kao pojedince i narode. Ukoliko islamski svijet želi podići

jaku, trajnu i uspješnu civilizaciju koja vodi svijet Pravim pu-tem i osvjetljava ga u svakom smislu, mora raditi kao unija.Nedostatak ovakve unije jeste razlog što su karakteristikeislamskog svijeta: nesložnost i razdvojenost, odsustvo za-

jedničkog stava i neodbranjivost nedužnih muslimana. Ne-brojeni siromašnī: žene, djeca i starci, očajnički trebaju spasod okrutnosti u Palestini, Kašmiru, Istočnom Turkestanu (do-movini muslimana Ujgura, koju su okupirali Kinezi), južnimFilipinima (domovini muslimana Moro) i mnogim drugim po-dručjima. Odgovornost za ove ljude jeste najprije na islam-skom svijetu. Muslimani ne smiju nikad zaboraviti na riječiposlanika Muhammeda, Allah ga blagoslovio i podario mu


Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (Kur’an, Ali-’Imran, 103

Čovjekova ljubav prema vlastitoj naciji, prema ljudimauopće i prema nezavisnosti, ispravan je i častan osjećaj.

Međutim, nacionalizam postaje netolerantan kad se ljubav pretvara u fanatizam (zaluđenost). Ukoliko neko osjeća

neprijateljstvo prema drugim narodima bez ikakvog razloga,on će, u korist vlastite zemlje, uskraćivati prava drugih

naroda ili ljudi. Kao posljedica toga desi se da će jednazemlja nastojati oduzeti ili opljačkati područja druge zemlje,

i zbog toga će postati nepodnošljiva.



mir: „Musliman je muslimanu brat. Ne čini ništa nažao niti ga na-

pušta.”

Islamski svijet mora ostaviti postrani razne rasprave i sjetitise da su svi muslimani „braća i sestre“ kako bi mogao pre-duzeti prave poteze koji bi odrazili istinski islamski odgoj injegove obrasce. Ovo jedinstvo vjernika jeste dar od Bogai Njegova milost. Iskreni muslimani moraju zahvaliti našemGospodaru za ove koristi i pokoriti se Njegovoj zapovijedi:...da se ne razdvajaju:

Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedi-njujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svo- je dokaze, da biste na Pravom putu istrajali. (Ali Imran, 103)

jedinSt vo će muSl imane učiniti Sna žnima

Kako je spomenuto ranije, svađanje i raspravljanje uzroku- je unutrašnju razjedinjenost, koja slabi muslimansku produ-hovljenost. Ovo je jedna od mnogih tajni koje Kurán otkriva

vjernicima i koja naglašava jednu drugu stvarnost. Isto kaošto svađa i raspravljanje slabi njihovu duhovnost, jedinstvo isuosjećajnost je jačaju. Allah, dž.š., kaže muslimanima da seujedine i suprotstave onima koji im čine štetu (Eš-Šura, 39).Ova Božija naredba sadrži veliku mudrost. Naprimjer, unište-nje nevjerničkih, ateističkih, ideologija bit će moguće jedinoonda kad se muslimani ujedine.

Međutim, ono što istinski čini zajednicu vjernika tako ja-kom jeste njihova vjera i odanost. Muslimani se moraju me-đusobno voljeti punim srcem, moraju željeti zadobiti Božijezadovoljstvo te biti bez imalo sebičnih očekivanja, i jedino

će tada istinska vjera moći iznjedriti iskreno prijateljstvo izajedništvo. Savez, izgrađen na najsnažnijim temeljima po-znatim čovječanstvu, strahu i ljubavi prema Bogu, nikada seneće raspasti, ukoliko Božija volja ne bude drugačija. Narav-no da će ovako snažan savez muslimanima dati, rijetko ikadpostignutu, moć. U sljedećem ajetu Allah, dž.š., naglašava dauspjeh nekog skupa ljudi ne zavisi od njihove brojnosti:

... koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, na-djačale mnogobrojne čete! – A Allah je na strani izdržljivih. (El-Bekara, 249)

Uspostavljanje islamske unije, temeljene na vjeri i pobož-nosti, pružit će muslimanima potrebno ushićenje i čvrstu že-lju za velikim uspjehom.

U drugom ajetu Bog otkriva: oni koji poriču postojanjeBoga, iako izgledaju tako, ipak nisu jedinstveni, jer nisu po-stigli istinsko jedinstvo:

Oni su junaci u međusobnim borbama. Ti misliš da su oni složni, međutim srca su njihova razjedinjena, zato što su oni ljudi koji nemaju pameti. (El-Hašr, 14)

Ukoliko unija ne bude izgrađena na iskrenosti i dobrimnamjerama, neće biti trajna, što će značiti da je bila izgrađe-na samo na pojedinačnim raznolikim koristima. Proizlazećiiz prethodnog, bude li neka od ovih pojedinačnih različitihkoristi ugrožena, unija će se vrlo brzo raspasti. Otkad je Allahotkrio ovu tajnu u Kuránu, muslimanska zajednica nije ni-kad bila potresena ovozemaljskim materijalnim gubicima,tačnije rečeno, to ju je snažilo. Ova svjesnost je činila za-

jednicu vrlo postojanom. Veliki islamski učenjak Said Nursi,uzima naredni primjer kako bi objasnio zašto će zajednica,

uspostavljena od muslimana, biti snažna:

“Mi smo sigurni u potrebnost suosjećajnosti i istinske unije,koja će biti postignuta zadobivanjem čestitosti, kako bismospoznali tajnu čestitosti, koja je osigurana kroz četiri osobe,

moralne snage 1111. ljudi, zaista primorani smo da je postigne-mo....

Da, ako se tri elia (slovo „A“ u arapskom jeziku ima oblik jedne vertikalne crte, slova „ I “ latiničnim pismom ili broja 1(jedan) ) ne ujedine, oni imaju vrijednost 3 (tri). Ukoliko se oniujedine, gledano kroz tajnu brojeva, oni postižu vrijednost111 (sto jedanaest). Ukoliko 4 x 4 (četiri puta četiri) ostanurazdvojeni, oni imaju vrijednost 16 (šesnaest). Ali, ako se oni(4 x 4) ujedine - gledano kroz tajnu bratstva, posjedovanjazajedničkog cilja i dužnosti – postajući jedna linija, rame uz

rame, oni imaju snagu i vrijednost 4444 (četiri hiljade četiristotine četrdeset i četiri). Na isti ovakav način brojni historij-ski događaji svjedoče o istinitosti i utemeljenosti ovih tvrdnji:dokazujući da su moralna snaga i vrijednost 16-erice (šesna-esterice) braće, koji se samosvjesno žrtvuju, veće nego 4000(četiri hiljade) drugih ljudi.

Onaj skriveni i osnovni razlog za ovu tajnu jeste sljedeće:svaki član istinske i iskrene zajednice može vidjeti očima svo-

je druge braće, a isto tako i čuti njihovim ušima. Shodno reče-nom, svaki će član, od npr. 10 (deset) članova istinske zajed-nice imati vrijednost i snagu: gledanja s 20 (dvadeset) očiju,razmišljanja s 10 (deset) umova, slušanja s 20 (dvadeset) ušijui rada s 20 (dvadeset) ruku.”





KoJI JE IZLAZ IZ RAŠoMoNSKEDRŽAvNOSTI BOSNE I HERCEGOvINE?

Političari su slavni po tome da ne čitaju,a kamoli razmišljaju o pročitanom, aliautori(teti) ovakvih scenarija ne mogudozvoliti luksuz površnosti i propusta zbogtoga što su se u predviđanju raspada Bosnei Hercegovine radije držali probabilizmanego li etike izrade scenarija.

Neki kontinuirano čekaju bilo kakav mig, hir ili potez kojim bi se matirala Bosna i Hercegovina kao postojećadržava i iz nje napravila neka druga, ali bez RS-a.

Budući da se Bosna i Hercegovina ne razvijau onom tempu kako bi to željeli njeni gra-đani, da se toliko malo u javnosti raspravljao vizijama njene bolje sutrašnjice, FondacijaFriedrich Ebert je dala svojoj mašti na voljui objavila knjigu od 88 stranica za druga Pa-ula Pascha, direktora Ureda ove Fondacije,pod naslovom “Bosna i Hercegovina 2025:

scenariji budućeg razvoja događaja.” Opisano je pet različitihscenarija, povezanih s nekadašnjim industrijskim simbolomrazvitka – lokomotivom, koja na put odvodi različite vrstevlakova.

Piše: Danko PlevnikgeOpOLitika


Scenariji budućeg razoja događaja u BiH do 20025. godine



«dejton 2»

Prvi se scenarij zove Dayton mail, koji se čini najvje-rojatniji jer do 2025. ne obećava više od statusa quo. Drugiscenarij, Train BiH Arrow predlaže model unkcionalno de-centralizirane države, koja će do 2025. postati članicom EU.Treći scenarij BiH Union Express budi nadu u unkcionalnocentraliziranu državu koja će, nakon intervencije NATO-a po-stati dio euroatlantskih integracija. Četvrti scenarij uvodi We-stern Balkan Inter City, što uključuje regionalno povezivanje,čime se ukida potreba za podjelama na nacionalnoj osnovi,

jer će sve države u bosansko-hercegovačkom okruženju do2025. postati članice EU-a. To će povezivanje rezultirati osni-vanjem Ekonomske unije Zapadnog Balkana (WBEU), što ćese dogoditi na regionalnom samitu u Sarajevu već 2017. Petiscenarij zove se Tripartite Border Train, a on sva tri narodaodvozi u njihove nove države koje, također, završavaju u EU.Disolucija bi tako trebala biti olakšanje za nacionalne elitekojima je to zapravo bila jedina iskrena zamisao razvoja, alii dijela imaginacijski iznemoglih Bošnjaka, koji više ne moguatalistički očekivati da će Srbi i Hrvati prihvatiti BiH kao svojudržavu, pa će uz pristanak EU-a, SAD-a, Rusije i Turske 2022.doći do “Daytona 2”. Taj scenarij predviđa i otpor dijela Boš-njaka tom raspadu BiH.

To bi bio najkraći opis tih zaigranih scenarija, kojizaslužuju pet željezničkih pristupa. Prvi pristup bi se mogao

nazvati Kašnjenje. Knjiga je predstavljena s danom zakašnje-nja, umjesto 1. aprila, što bi značilo unošenje veće vedrineu temu, nego tek idućeg dana, 2. travnja, a to joj daje mela-nholični intelektualni karakter. Drugi pristup se denira kaoSpavaća kola, u kojima se do kasno u noć raspravlja o meto-dologiji ove imaginarne ekstrapolacije, poziva na ozbiljnostkriterija kojima se ušlo u analizu i izradu prognostičkih mode-la, navode respektabilni primjeri koji su postizali rezultate: odRimskog kluba do projekta Izrael 2025 – scenarij budućeg ra-zvoja. Glavna je uzdanica Shell metodologija, što je, u osnovi,dobro izabrana uturološka tehnika, jer se ne smije zaboravitida je Shell bila jedina kompanija koja je sedamdesetih pred-vidjela natnu krizu, pa je zato bila i jedina koja nije zabilježilagubitke. Ali, to bi bilo dostatno da je cilj spavanja bila izradametodologijskog kompendija za uturologijske radionice, a

ne ciničnog, ma koliko znanstveno-metodološki nezaobila-znog, proračunavanja kada će se BiH raspasti. Na osnovi nu-merološke kcije – 2025. godine!? Tko bi se s takvom mišljudao na putovanje i mogao spavati pod pretpostavkom davoli BiH? Ali, možda vježba strateškog planiranja ima i oni-ričke vrijednosti? Pametno razmišljanje o svojoj budućnostivrijedi u principu samo na pametne, a ne na glupe državekako ih jednostavno razlikuje Orhan Pamuk.

vagon r eSto ran u v laKu Bez vozn og reda

Treći pristup uskače u recepciju ove knjige kao Va-gon restoran. U njemu se okupilo 25 simpatičnih suradnika

na ovom FEF-ovom projektu, kako bi demonstrirali modernu“give and take” diskusiju, u kojoj svatko ponešto daje i uzima.BiH se promatra iz svih mogućih i nemogućih pozicija, da bise na koncu dijagnoze dala terapija u vidu prijedloga za raz-mišljanje. Ali u vagonu nema onih koji donose odluke, takoda ti prijedlozi mogu doći kao solidna intelektualna uslugabosanskohercegovačkim strateškim intelektualcima, ali ipostati “znanstvena” podloga strateškim bosnodjeliteljimaiz RS-a. Oni kontinuirano čekaju bilo kakav mig, hir ili potezkojim bi se matirala Bosna i Hercegovina kao postojeća drža-va i iz nje napravila neka druga, ali bez RS-a. Vlakovođa PaulPasch je svim putnicima dao do znanja da je cilj ovog putova-nja u budućnost ponuditi “dodatnu vrijednost kontroverznoj

javnoj debati”, ali u vagon restoranu može doći samo do novekontroverze. Bez obzira jesu li za stolom zakleti apstinenti ili

pijanci koji Srebrenici olahko obećavaju eksteritorijalni sta-tus.

Četvrti pristup spada u Vlak bez voznog reda. Njemu je zadana samo godina stizanja na odredište – 2025., što bašnije utješno za narode koji bi se u njega morali ukrcati, ali tkone zna kamo ide, svako mu se putovanje čini ispravnim. Znaliili ne znali, građani i narodi će prema ovim scenarijima u četiriod pet slučajeva ipak stići u EU! To je statistički i psihološkipohvalno jer su se na koncu ipak mogli uvjeriti da cilj postojii da se na njega kad tad može stići, čime se politički makija-velizmi dolaska do cilja čine suvišnim. Jer, ruku na srce, čemuunkcionalna decentralizacija ili centralizacija, podijeljena iliregionalizirana Bosna i Hercegovina, ako će jednog dana sva-

kim svojim bivšim i sadašnjim dijelom živjeti po diktatu EU-a?Kako u to uvjeriti one nacionalne, vjerske i kapitalističke vođekoje povećanje svojih izgleda vide u smanjivanju BiH!?

rang SlijePog KoloSijeKa

Peti pristup je zato zaslužio znanstveni rang Slijepogkolosijeka. Na njemu će se i vlakovođe i kondukteri i putnici idomaći i međunarodni vozni redovi pokušavati usuglašavatibez žurbe i panike. Postojat će svi kriteriji za putovanje: pru-ga, vlak, putnici, strojovođe, željeznička stanica, otpravnik vlaka. Međutim, neće postojati peron s kojeg se ta kompozi-cija može realno otpraviti. To je sadašnja Bosna i Hercegovi-na. Što je njena budućnost? Pokretanje cijele kompozicije ili

skretanje triju vagona na različite kolosijeke u divergentnimpravcima? Može li prilikom manevriranja doći do njihova su-daranja i ozljeda putnika? Može, ali stići će hitna pomoć, ovo-ga puta brže nego 1992. Otac američke diplomacije GeorgeKennan kritizirao je “teorijsku” izradu vojnih planova koji sekasnije interpretiraju kao “realna” osnova za neminovnu ar-gumentaciju napada na označenu državu.

U studenom 1997. u Hrvatskom geograskom druš-tvu u Zagrebu je oregonski sveučilišni proesor dr. RonaldWixman održao predavanje o novoj geopolitici Europe. Iznio

je tezu da bi Engleska i Francuska željele da se Hrvatska i Sr-bija prošire u BiH, jer ne žele islamsku državu u Europi. No,podjela BiH bio bi presedan. Ako njen sjeverni dio pripadneSrbiji, a južni Hrvatskoj, neće li to biti signal ostalim državamada ratom proširuju svoje granice? Trebaju li onda na osnovitog presedana Turci pobiti sve Kurde, a Izraelci sve Arape?Turci su, a ne Arapi donijeli islam u Bosni. Oni u njoj imajukulturnih spomenika, psihološki su i emocionalno, te naro-čito bošnjačkim iseljeništvom u Turskoj, vezani za Bosnu.Amerikanci o tome moraju voditi računa, jer je Turska najvećii najvjerniji američki saveznik na Bliskom istoku. Zato SAD nemože glasno podržavati njezinu diobu, ali Wixman je tadabio čvrsto uvjeren da američka vlast stubokom podržava ide-

ju podjele: “Za tri do sedam godina će se dogoditi podjelaBosne i Hercegovine.”

“Vagon restoran” je tada eksplodirao. Sukobili su sedjelitelji i iscjelitelji Bosne i Hercegovine. Dodatni scenarijisu pljuštali sa svih strana. Raspravljalo se tako žestoko kaoda itko u dvorani ima bilo kakvu stvarnu mogućnost za obi-stinjenje svog jedino mogućeg scenarija. Da pro. dr. ZlatkoPepeonik nije odsvirao kraj ovog proročkog meča, verbalno

bi se lumpanje nastavilo do zore. Bosna i Hercegovina je bilai ostala vruća i intrigantna tema. Očito ne samo u regiji. Pro-esor Wixman je otišao, 2000. je došla, a Bosna i Hercegovina

je bila nepodijeljena, to je ostala i u drugom predviđenomroku 2004. Ovo je 2012. i podjele nema, a neće je ni biti. Me-đutim, ovakvi scenariji nekim svojim dijelovima rade u prilogstvaranja kritične mase međunarodnog javnog mnijenja dapodjela može na kraju biti jedini logičan i realan izlaz iz ra-šomonske državnosti Bosne i Hercegovine. Tu se komotnomože nadopuniti Pamuk – postoji i glupi i pametni svijet.

Političari su slavni po tome da ne čitaju, a kamoli raz-mišljaju o pročitanom, ali autori(teti) ovakvih scenarija sebine mogu dozvoliti luksuz površnosti i propusta zbog toga štosu se u predviđanju raspada Bosne i Hercegovine radije držaliprobabilizma nego li etike izrade scenarija.




viZije

B

lagoslovljeni život Ponosa čovječanstva –neka je mir na njega – bio je protkan nitimamira i tolerancije; bio je to ni vez mira. Već od

samog svoga početka, islam je bio i ostao mir.U Kur’anu ima mnogo ajeta koji se tiču ovogpitanja. Na primjer, u jednom od njih se Posla-niku kaže:

Ako oni budu skloni miru, budi i ti i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna (El-Enal, Plijen, 61).

Čak i u atmoseri kada se dvije vojske bore jedna protivdruge i kada se prolijeva krv, ukoliko se neprijatelj suzdržiod daljnjih napada i zaželi da sklopi mir, muslimanima jenaređeno da ne reagiraju emocionalno, nego da se okrenupostizanju sporazuma i da se oslone na Allaha. Na taj način je ustanovljen univerzalni princip koji se tiče ovog pitanja.Posljedično tome, razgovarati o borbi ili sukobu je potpu-no suprotno osnovnom duhu vjere koja naređuje sporazu-mijevanje i pomirenje, i to ne samo u vremenu mira, nego,

štaviše, za vrijeme rata.Poslanikovo pozvanje je bilo da se obraća vjeri pošto

mu je to bilo naređeno s Božije strane. On je to učinio bezikakve predrasude. Ovo je bilo toliko iskreno da je Po-slanik, kao čovjek ljubavi i mira, posjećivao čak i najljućenevjernike kakvi su bili Ebu Džehl i Uqbe ibn Ebi Mu›ajd,i to više puta i ne pokazujući nikakvu ozlojeđenost. On ječesto govorio:

„Reci:Lā ilāhe illellāh (Nema drugog Boga osim Allaha) i bit ćeš spašen!“ (Ibn Kethir, Al-Bidaya..., 3, 62).

Pararazirane,ove riječi su značile: Udovolji svome srcu,pomozi sjemenu vjere koje je u njega posijano da rasteu džennetu i pripremi se za Onaj svijet! –Jedne prilike jeEbu Džehl na takav poziv odgovorio s nepoštivanjem i

podrugljivo:“Hej, Muhammede, ako ti to činiš da bismo mibili svjedoci tvoga poziva pred Bogom, ne pozivaj me dru-gi put u tu vjeru!Ja ću biti svjedok ovdje!“ Ovaj nevjernik jeuvijek odgovarao Poslaniku s nipodaštavanjem, no, uprkosnjegovim uvrjedama, Ponos ovog svijeta – neka je mir nanjega – svaki put je govorio o islamu čim bi se sretni s njimi nikada nije promijenio svoj primjereni stil; Ebu Džehloveuvrjede, stav i ponašanje njega nikada nisu pogađale.

Evo još jednog slučaja koji se vezuje za Ponos svijeta,za njegovu najširu ljubav, samilost i toleranciju među lju-dima, a koji se dogodio prilikom eth-a – osvojenja Mekkekako bi se u nju mogla naseliti Božija Riječ. Nakon što jeeth završen, svi su se okupili oko Poslanika i, gledajući muu oči, čekali su njegovu konačnu odluku u vezi sa njima.U posljednjem momentu javi se jedna manja grupa, u kojoj je bio i Ebu Džehlov sin Ikrime, koja se suprotstavljalaulasku muslimana u Mekku. Iznova se razbuktaše njihoviosjećaji ozlojeđenosti i nasilja. I kada je atmosera bila doš-la do usijanja, Božiji Poslanik je upitao Mekkelije koji su sazabrinutošću očekivali šta će biti s njima:“ Šta vi od menesada očekujete?“ Neke Mekkelije, koje su odranije pozna-vale Poslanika kao plemenitu, ženeroznu i milostivnu oso-bu, rekoše:“Ti si najmilostivniji i najplemenitiji čovjek!“ Cilj

Islam doslono znači: predanost. Islam jejera zadooljsta, sigurnosti i mira. Oanačela su opće mjesto u žiotu muslimana nataka način da, kada oni počnu da klanjaju, oniprekinu se eze sa oim sijetom, sagibaju

se i padaju na sedždu pred Bogom, a ondaopet stoje usprano, sa rukama preijenimna pojasu, čime također izražaaju poseban

respekt prema Bogu.

LJUBAv, TOLERANCIJA I DŽIHAD U ISLAMU

VJERoVANJE: POSEBAN POGLED

Piše: F et h lah GuLEN P r ev eo : D ž em ald i n L at i ć




Božijeg Poslanika nije bio da oduzme njihovu imovinu, su-verenitet ili moć, niti da ih ostavi bez zemlje; njegov cilj jebio da ih spasi i da osvoji njihova srca. Ovaj čovjek ljubavisvojim dotadašnjim neprijateljima izrekao je svoju odlukuovim riječima:

„ Ja ću vama sada reći isto ono što je vjerovjesnik Jusu re-

kao svojoj braći! Ne okrivljujem vas za ono što ste činili ranije! I Bog će vam oprostiti, On je Milostivni, Samilosni! Idite, slo-bodni ste!“

Ovo bi se moglo na slijedeći način izraziti: Nemojte sepatiti! Ja nemam namjeru da bilo koga kažnjavam! Svačijeponašanje svjedoči o njegovom karakteru. Tako ja mislim!

Nakon što se vratio u Medinu, Ikrimu sina Ebu Džehla,koji je prolivao krv čak i prilikom etha Mekke, njegova ženaUmmi Hakim uvjerila je da treba da se vrati tamo odakle jepobjegao. Prije nego što je stupio pred Poslanika – neka jemir na njega – oni koji su bili s njim u društvu rekli su da bimu Poslanik oprostio ukoliko on od njega zatraži oprost.Kakvo iznenađenje: prije nego što je Ikrime došao predPoslanika, on je upozorio svoje ashabe riječima:“DolaziIkrime!Nemojte ga uvrijediti govoreći bilo šta uvrjedljivo

na račun njegovog oca!“ I čim je Ikrime stupio pred Posla-nika, on mu je toplo rekao:“Neka je dobrodošao onaj ko jepobjegao lađom!“ Ne očekujući riječi pune ovakve ljubavi,Ikrime je kasnije pripovijedao:“Dok sam živ, neću zabo-raviti ono što je tada učinio Božiji Poslanik.“ Četiri godinekasnije, nakon što je postao musliman, on je pao kao šehitna Jermuku. Prošaptavši riječi:“O, Božiji Poslaniče, je li dotebe stiglo dobro koje si očekivao kao kompenzaciju za zlokoje je počinio onaj koji je pobjegao na lađi?“ pridružio seostalim šehitima.

I kao što sam naprijed naveo, Poslanikovo pozvanje jebilo da predstavi Istinu koju je nosio drugima. Drugim rije-čima, njegova dužnost je bila da izvršava ono što je govo-rio. On je uvijek prvi prakticirao stvari kojima je kasnije dru-ge pozivao. Ovo što smo ovdje samo ovlaš izložili nekako

sažima opći karakter Prvaka vjerovjesnika –neka je mir nanjega -. Nažalost, neki se svim silama upiru da na pogrešannačin prikažu postojanje džihada u Kur’anu i Sunnetu kakobi, na taj način, napravili konikt između Poslanika i njego-ve univerzalne ljubavi. Da, džihad može označavati i vojnuodbranu kao čin koji je vezan za specijalne okolnosti i koji je ponekad neophodan da bi se zaštitile vrijednosti kao štosu život, imovina, vjera, djeca, domovina i čast. Njemu setakođer pribjegava onda kada je neophodno da se otkloneprepreke na putu uzvisivanja Božije Riječi. Danas se ovedvije vrste okolnosti kada je dozvoljeno vršiti džihad kaovojnu borbu konstantno zamagljuju ili prešućuju, ponekadiz neznanja, a ponekad zlonamjerno. Ljubav, saosjećajnosti tolerancija, u njihovim najširim dimenzijama, naređene sumuslimanima u Asr-i se’ādetu (Dobu sreće), u dobu punog

mira i sreće, za koje je Poslanik rekao da je „najbolje od svihstoljeća.“ Na temelju toga, ovaj period predstavlja vrhunacmuslimanske civilizacije; to je bilo zlatno doba kada su mir,ljubav i razumijevanje u punom smislu živjeli u tadašnjemdruštvu.

iStinSKi muSlimanine mogu Biti teroriSti

Islam doslovno znači: predanost. Islam je vjera zadovolj-stva, sigurnosti i mira. Ova načela su opće mjesto u životumuslimana na takav način da, kada oni počnu da klanjaju,oni prekinu sve veze sa ovim svijetom, sagibaju se i pada-

ju na sedždu pred Bogom, a onda opet stoje uspravno,sa rukama previjenim na pojasu, čime također izražavajuposeban respekt prema Bogu. A kada napuste namaz, onipočnu sa novim životom. Oni svoje klanjanje završavajuselameći one sa svoje desne i one sa svoje lijeve strane iželeći im zdravlje, sigurnost i mir, pa idu i pridruže se osta-

lim ljudima.Pozdraviti druge i zaželiti im mir – to se smatra jednimod najpohvalnijih djela koja se izvršavaju u islamu. Zaista,kada je poslanik Muhammed – neka je mir i blagoslov nanjega – bio upitan:“Šta je to najpohvalnije djelo u islamu?“on je odgovorio:“Dati hranu drugima i nazvati selam (po-zdraviti) onoga koga poznaješ i onoga koga ne poznaješ.“

oPtužBe za terorizam

Zaista je najveća i sramota i šteta da islam, koji se teme-lji na ovim načelima, drugi izjednačavaju sa terorizmom!To je strašna, užasna povijesna greška. Jer, kao što smonaprijed naveli, ako se jednom sistemu koji se temelji namiru i sigurnosti pripiše terorizam, to onda samo pokazujekako ljudi koji prave takve optužbe ne znaju ništa o duhuislama i kako su nesposobni da ga shvate u njegovoj sušti-ni. Islam se mora istraživati kroz njegove osnovne izvore ikroz njegove autentične predstavnike u povijesti, a ne krozpostupke malog broja onih koji ga pogrešno tumače. Uislamu ne postoji surovost i netrpeljivost, i to je nepobitnačinjenica! Islam je vjera koja je u potpunosti utemeljena naopraštanju i toleranciji. Takve gure ljubavi kakve su Rumi,Junus Emre, Ahmed Jesevi, Bediuzzeman i njima slični izra-žavali su ovaj aspekt islama na najljepši način i oni su upovijesti ostali zabilježeni kao primjeri ljubavi i tolerancije.

džihad u iSlamu

Džihad jeste element islama koji se primarno deni-še kao unutarnja borba vjernika protiv svega što stoji naputu između njega i Boga. S druge strane, u drugom svo-me aspektu, džihad se temelji na određenim specičnimprincipima koji imaju cilj da uklone sve prepreke u odbra-ni i uzvisivanju Božije Riječi i Njegovog Imena. Mi može-mo navesti brojne primjere kroz povijest u vezi sa ovdjeiznesenim postavkama. Uvijek će biti rata i ratovanja; to je neizbježna stvarnost ljudskog života. Međutim, ajeti uKur’anu koji speciciraju uvjete pod kojima se vodi džihadkao vojna odbrana neki pogrešno tumače i njih – u takvomtumačenju – uzimaju kao undamentalni cilj islama. U su-štini, ovi ljudi, koji nisu u stanju da proniknu u istinski duh

islama, ne znaju da uspostave ravnotežu između širokih ipronjenih gledišta pa kada se to udruži sa činjenicom dato oni sve konzumiraju sa mržnjom, to vodi iskrivljenomtumačenju islama. Srce izvorne muslimanske zajednicepuno je ljubavi za sve ljude i za sva ostala Božija stvorenja.

ljuBav Povezana Sa egziStencijom

Poslanik Muhammed – neka su na njega mir i blagoslov– bio je čovjek ljubavi. On je poznat i po imenu Habībullāh,što dolazi od riječi habīb i znači: onaj koji voli Boga i kogaBog voli. Suje kakvi su Imam Rebbānī, Mevlānā Halid i ŠahValijullāh govorili su da je to najviši stepen ljubavi.

Bog je sva Svoja stvorenja stvorio iz ljubavi, a islam je


PREvEO: DŽEMALUDIN LAT IĆ



izvezao nježnu dolamu te ljubavi. Riječima drugih velikihsuja, ljubav je raison d’etre svega što postoji. Naravno,uprkos svemu ovome, mi ne možemo poreći da u islamupostoji i element prisile, koja postoji radi zastrašivanja.Međutim, neki ljudi su ove elemente, koji su sekundarni(drugorazredni), uzeli kao temelje islama, i pored toga štoislam poziva na mir. Jedan moj prijatelj, koji dijeli moja raz-mišljanja, rekao mi je:“Ti sa svakim razgovaraš bez nameta-nja bilo kakvih ograničenja, ali mi smo, s druge strane, akozanemarimo metazičku tenziju koju imamo, podučavanii da, prema islamu, treba da pokazujemo svoju odbojnost

prema nekim ljudima, i to u ime Boga.“ Ovakvo mišljenjepotječe od neispravne interpretacije ove ideje. U islamu,sve je stvoreno da bi bilo voljeno u ime Boga. Ono što tre-ba mrziti i što jeste odbojno – to su nečiste i nemoralne mi-sli, osjećanja i bogohuljenje. Bog je stvorio ljude kao jednuvrstu Svojih stvorenja (El-Isra’, Noćno putovanje, 70), pa semože reći da je svaki čovjek blagoslovljen ovim kvalitetomdo različitog stepena. Božiji Poslanik je jedne prilike prola-zio pokraj jevrejske sahrane pa je stao kako bi izrazio svojrespekt prema umrlome. Kada mu je rečeno da je umrliJevrej, on je odgovorio:“On je ljudsko biće.“ On je time de-monstrirao vrijednost koju islam daje ljudskom rodu.

Da, ovo je bio način na koji je naš Poslanik iskazao res-pekt prema čovjeku. Razlozi zašto neki muslimani ili in-stutucije koji pogrešno tumače islam bivaju uvučeni uterorističke akte po svijetu ne treba tražiti u islamu, nego uljudima, u njihovim pogrešnim tumačenjima i drugim ak-torima. Pošto islam nije religija terora, nijedan muslimankoji ispravno shvata islam ne može biti i nije terorist.

Sasvim je prirodno očekivati da turski vjerski učenjaciislam tumače kao vjeru tolerancije. Ukoliko smo u stanjuširiti razumijevanje islama kako su to činili stupovi ljubavikakvi su bili Rumi i Junus Emre, po čemu su poznati diljemčitavog Svijeta, i ukoliko mi možemo preuzeti njihovu po-ruku ljubavi, dijaloga i tolerancije i predati je ljudima kojisu željni ove poruke, ljudi iz čitavog Svijeta će požuriti dastupe u vojsku ove ljubavi, mira i tolerancije koju mi pred-stavljamo. Tolerancija islama je toliko široka da je Poslanik izdao posebnu zabranu ljudima da čak izgovaraju i riječikoje bi bile napadačke. I uprkos ovom samopožrtvovanjuposlanika Muhammeda, Ebu Džehl je propustio da posta-ne musliman i umro je bez vjere. Usputno, njegovo imeznači neznanje. Ovaj neuki i grubi čovjek potrošio je savsvoj život u neprijateljstvu prema Poslaniku, i sada, naža-lost, njegov nadimak je postao druga priroda nekih savre-menih muslimana: onih koji su neuki i grubi. Malo poslijeosvojenja Mekke, Ebu Džehlov sin Ikrime počeo je u druš-tvu da govori protiv svoga oca, zbog čega ga je Poslanik ukorio.

reSPeKt Prema ljudSKom rodu

Drugi hadisi obrazlažu zašto ne smijemo biti netoleran-tni prema drugima. Božiji Poslanik je jedne prilike upozo-rio svoje ashabe da ne psuju svoje vlastite roditelje. Ashabisu u čudu upitali kako čovjek može psovati svoje roditelje.Poslanik im je odgovorio da, ako čovjek opsuje roditeljanekom drugom, onda mu taj drugi uzvrati; na taj način čo-vjek samom sebi opsuje roditelja.

I dok je Poslanik uvijek pokazivao respekt prema dru-gima, činjenica je da, kad danas ljudi govore da je islamagresivan prema drugima, znači da oni ne shvataju napravi način poslanika Muhammeda. Nema mjesta mržnji ilineprijateljstvu ni u islamu, a niti u univerzalnom vidokru-gu njegovog izaslanika Muhammeda – neka su na njegamir i blagoslov!

Božje Sluge

Kur’an se temelji na opraštanju i toleranciji:...za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju,

koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine (Ali Imran, Imranova porodica, 134).

Hvalevrijedno je zadržati se na ovom detalju. Ti možešdoći u situaciju kada ti krv proključa, recimo, kada ti nekonešto opsuje i uvrijedi te, ali ti trebaš, svojim krajnjim na-porom, da se suzdržiš i ne reagiraš. U gornjem ajetu Kur’anopisuje kako ljudi dobrog morala treba da postupe u tre-nucima kada budu silno uvrijeđeni. Arapska riječ koja jeupotrijebljena u ovom pasažu ima mnogo značenja. Kazmoznačava gutanje onoga što se progutati ne da, dok kazimoznačava onoga ko guta svoju srdžbu. U drugom pasažuBog vjernicima poručuje da se ostave taštine:

...i oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onogašto ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno (El-Furqan, Rastav-ljač Istine od neistine, 72).

iSlamSKi Stil

Božiji Poslanik je prakticirao sve čemu je podučen izKur’ana. Na primjer, neko je jedne prilike došao i priznaoda je počinio zinaluk, molio je da se očisti od grijeha, makakva kazna za to bila. Poslanik mu je rekao:“Idi kući i činiteobu! Nema grijeha koga Bog neće oprostiti!“ (Muslim,Hudud, 17,23; Buhari, Hudud, 28). U drugom hadisu se go-vori o tome kako je neko nekoga optužio za krađu. I baškada je trebalo da se izvrši kazna, čovjek je promijenio mi-šljenje i oprostio krađu, na što je Poslanik rekao:“A zaštomu nisi odmah oprostio?“ (Ebu Davud, Hudud, 14 (4394);Nesai, Sarik, 4 (8, 68); Muvetta’, Hudud, 28 (2, 834).

Kada se detaljnije razmotre ovi slučajevi, može se uoči-ti da stil onih koji drugima prijete mržnjom i odbojnošćunije islamski stil. Kao što gornji slučajevi pokazuju, islam je vjera ljubavi i tolerancije. Muslimani su odani ljubavi isaosjećajnosti, to su ljudi koji se klone svakog vida terora i

koji se na sve načine čiste od mržnje i odbojnosti.

o nedavnim teroriStičKim aKtima

Muslimani moraju reći: ˝“U istinskom islamu terorne može postojati!“

Danas, mi možemo komotno reći da je islam potpunanepoznanica! Muslimani moraju reći:“U istinskom islamuteror ne može postojati!“ U islamu, ubistvo nedužnogljudskog bića odvodi u kur (nevjerovanje u Boga). Nikonema pravo da ubije nedužno ljudsko biće! Niko ne smijeni dirnuti nedužnu osobu, čak ni za vrijeme rata! Niko nemože izdati etvu (pravno mišljenje koje izdaje specijalistza islamsko pravo u vezi sa posebnim pitanjem) koja bi do-zvolila ubijanje nedužnog čovjeka! Niko ne može biti bom-baš samoubica! Niko se ne može s bombama opasanimoko svoga tijela baciti u gomilu ljudi! Nezavisno od togakojoj vjeri pripadaju ljudi u toj skupini, to je vjerski nedo-pušteno! Čak i u slučaju rata- kada je teško održavati rav-notežu – to nije dozvoljeno u islamu! Islam kaže:“Ne diraj udjecu ili ljude koji se mole u crkvama!“ Ovo nije rečeno tek sada, ovo su cijelim tokom naše povijesti ponavljali: posla-nik Muhammed, Ebu Bekr, Omer, a kasnije i Salahuddin Ej- jubi, Alparslan, sultan Mehmed Fatih i drugi. Na ovaj način je Konstantinopolj, u kome je uz buku vladala gomila, po-stao Istanbul. U ovom gradu, Istanbulu, Grci nisu dirali Er-mene, niti su Ermeni dirali Grke, a muslimani nikome nisu





Uvijek će biti rata i ratovanja; to je neizbježna stvarnost ljudskog

života. Međutim, ajeti u Kur’anu kojispecificiraju uvjete pod kojima se vodi

džihad kao vojna odbrana neki pogrešnotumače i njih – u takvom tumačenju –

uzimaju kao fundamentalni cilj islama.U suštini, ovi ljudi, koji nisu u stanju

da proniknu u istinski duh islama, neznaju da uspostave ravnotežu izmeđuširokih i profinjenih gledišta pa kadase to udruži sa činjenicom da to onisve konzumiraju sa mržnjom, to vodiiskrivljenom tumačenju islama. Srce

izvorne muslimanske zajednice puno jeljubavi za sve ljude i za sva ostala Božija

stvorenja.



činili nikakvu štetu! Malo nakon osvojenja Konstantinopo-lja, narod ovoga grada je objesio veliki portret sultana Fati-ha (Osvajača) na zid Patrijaršije. Čudno je da se to dešavalou to vrijeme. Historičari navode da je Sultan pozvao patri- jarha i dao mu ključeve grada. Čak se i danas Patrijaršija sapoštovanjem sjeća sultana Fatiha. Ali danas, islam, kao ni jedna druga tema, ne shvataju se na primjeren način. Islam je oduvijek respektirao raznovrsnost ideja pa i zbog togase on mora na adekvatan način razumijevati i tumačiti.

Moram sa žalošću konstatirati da u nekim musliman-skim zemljama živi jedan broj vjerskih lidera i nezrelih

muslimana koji nemaju drugog oružja u svojim rukamaosim svoje undamentalističke interpretacije islama; onitu interpretaciju koriste da bi druge angažirali da se boreslužeći njihovim ciljevima. A islam je istinska ispravna vje-ra, i on treba i da se živi ispravno. Na putu vjere ne moguse koristiti neispravni, neislamski metodi. U islamu, svakicilj mora biti legitimno postavljen, tako da i sva sredstvakojima se dolazi do cilja moraju biti legitimna. Ako se gle-da iz ove perspektive, čovjek ne može doseći Džennetubijanjem drugog čovjeka. Musliman ne može reći:“Ja ćuubiti čovjeka i ući u Džennet!“ Bog to ne odobrava, i nećeodobriti! A najvažniji ciljevi za muslimana su oni koje Bogodobrava, i koji se, tek tada, mogu postizavati u ime Sve-mogućeg Boga u čitavom univerzumu.

Propisi islama su jasni. Pojedinci ne mogu proglašavatiratno stanje niti svoj privatni rat. Isto tako, nikakva grupaili organizacija ne može proglasiti početak vođenja rata;država je ta koja to čini! Ratno stanje ne može biti progla-šeno bez predsjednika države ili armije, koji to prvi čine. Uprotivnom, to je čin terora. U tom slučaju rat povedu, da miBog oprosti na ovim riječima, sakupljene grupe bandita.Jedna osoba sakupi oko sebe jednu grupu, druga drugugrupu, i povedu rat između sebe. Ukoliko ljudi dopuste dapojedinci pokreću ratove, onda će neminovno zavladatihaos. A zna se desiti da zbog neke male razlike među misle-ćim ljudima dođe do krvavog razračuna, jer neki ljudi zbogte razlike ustanu i kažu:“Objavljujem rat protiv tog i togčovjeka!“ Čovjek koji je,npr., tolerantan prema kršćanstvumože biti optužen od neke grupe koja ustane i kaže:“Taj itaj čovjek pomaže kršćanstvo, a slabi islam. On mora bitiubijen! Mora se oglasiti rat protiv njega!“ I zaista se možedesiti da se protiv takvog čovjeka povede rat!Nažalost, tonije teško učiniti (tj. oglasiti i povesti rat protiv nekoga). Aliukoliko država nije proglasila ratno stanje, niko ne možepovesti rat. Dok se to ne desi, čak ni vjerski učenjaci kojimase možemo diviti, ne mogu pokrenuti rat; to je protivnoduhu islama. Prinicpi mira i rata u islamu su potpuno jasnopostavljeni u ovoj vjeri.

iSlamSKi Svijet, uStvari, ne PoStoji

Po mome mišljenju, islamski svijet ne postoji u stvar-nom smislu te riječi. Postoje regioni i mjesta gdje muslima-ni žive. U nekim mjestima i zemljama muslimani su većin-sko stanovništvo, a u drugima žive u manjem broju.Islam je postao njihov način življenja i kulture, ali oni ne slijedesvoju vjeru u svakom slučaju i u svakome mjestu.Postoje imuslimani koji su restrukturirali islam u skladu sa svojimmišljenjima. Ne mislim ovdje na radikalne, ekstremne mu-slimane, nego na obične muslimane koji žive islam onakokako njima odgovara.

Da bi neko bio istinski musliman, preduvjet za to je dabude vjernik i da živi u skladu sa propisima ove vjere; mu-slimani moraju preuzeti odgovornosti koje su inherentneislamu. Ne može se reći da svako društvo koje egzistiraunutar islamske geograje dijeli ovaj koncept i ovu lo-zoju. Ukoliko bismo tako zaključivali, mi bismo okleveta-li islam, a ukoliko kažemo da islam ne postoji, onda smo

oklevetali ljudski rod. Ja ne mislim da će muslimani u zna-čajnoj mjeri biti u stanju da doprinesu ravnoteži u svijetu ubliskoj budućnosti. Ja ne vidim da oni koji nas predstavljaju imaju ovu viziju. Islamski svijet je u popriličnom nezna-nju i pored nekih mjera prosvijećenosti koje su se desile unaše vrijeme. Ovu pojavu možemo vidjeti tokom hadždža,kao i na konerencijama i panel-diskusijama. To se moževidjeti i u parlamentima muslimanskih naroda putem tele-vizije. Postoji ozbiljni raskorak između islama i musliman-skih naroda. Oni – ovi muslimani – ne mogu riješiti svjetskeprobleme. Možda će to biti moguće u budućnosti.

Danas, postoji islam pojedinca. I postoje muslimani urazličitim mjestima savremenog svijeta. Oni su uglavnomodvojeni jedni od drugih. Ja lično nisam vidio nikoga zakoga bi se moglo kazati da je savršeni musliman. Ako mu-slimani nisu u stanju da kontaktiraju između sebe i da us-postave uniju, da zajednički rade na rješavanju zajedničkihproblema, da tumače svijet i da ga proučavaju u skladu saKur’anom, da tumače budućnost, da proizvode projekteza budućnost, da odrede svoje mjesto u budućnosti, i svedotle dok to ne budu u stanju činiti udruženim snagama, ja mislim da mi ne možemo govoriti o islamskom svijetu.Pa pošto ne postoji islamski svijet, onda svako radi poje-dinačno. Otuda se, onda, može reći da da postoje samoneki muslimani koji imaju svoje vlastite istine, a ne možese tvrditi da postoji islamsko razumijevanje oko kojeg suse usaglasili kvalicirani islamski eksperti i koje je pouzda-no utemeljeno na Kur’anu i više puta provjereno, testirano.Zbog toga radije govorimo o muslimanskoj, a ne o islam-skoj kulturi.

Ovakvo stanje traje od petog stoljeća po Hidžri (11.st.).Počelo je sa erom Abbasija i sa pojavom Seldžuka. Pove-ćalo se nakon etha Istanbula. U periodima koji su slijedili,vrata nove inetrpretacije islama su zatvorena. Horizontimišljenja postali su uski. Širina koja je u duhu islama tada je sužena. U islamskom svijetu su se javili mnogi nesavjesniljudi koji nisu bili otvoreni za druge i koji se nisu otvarali niprema kome. Ova uskost pogleda prenijela se i u dervišketekije, čak i u medrese. Naravno, sva ova načela i interpre-tacije zahtijevaju reviziju i obnovu koju mogu izvesti onimuslimani koji su kultivirani u svojim oblastima.

al-Kaidina mreža

Jedan od meni najomraženijih ljudi u svijetu je Osamabin Laden – zato što je on ukaljao svijetlo lice islama. On je ormirao jedan imidž (o islamu –op.prev.) koji je konta-miniran svim i svačim. Ako budemo pokušali da na najbo-lji način uklonimo štetu koja je islamu učinjena, trebat ćenam godine za to.

Mi o ovoj perverziji govorimo gdje god stignemo. Pi-šemo knjige o tome. Mi jasno kažemo:“To nije islam!“ BinLaden je zamijenio islamsku logiku svojim vlastitim želja-ma i osjećajima. On je monstrum, jednako kao i oni kojiga okružuju. A ukoliko ima drugih koji su kao on i njegovagrupa, ni oni nisu ništa drugo do monstrumi.

Osuđujemo Ladenova gledišta. A jedini način da se spri- ječi ova vrsta djela jeste da muslimani koji žive u zemljamakoje liče na islamske – a mi smo već ranije rekli da, po na-šem mišljenju, islamski svijet ne postoji, nego da postojezemlje u kojima žive muslimani - počnu zajednički rješa-vati svoje vlastite probleme.

Trebaju li muslimani razmišljati potpuno drugačije odonih koje su izabrali kao svoje lidere? Ili sami trebaju iz-vršiti undamentalne reorme? Da bi odgojili svoje novegeneracije u novom okruženju u kome bi one mogle dase razvijaju u okrilju svoje vjere i u skladu sa njom, musli-mani moraju početi rješavati svoje probleme, i to ne samosvoje probleme u vezi sa terorom, kao sredstvom koje Bog




ne odobrava, nego i problem droga i upotrebe cigareta, jer i jedno i drugo Bog zabranjuje, a onda su tu još: raskolmeđu njima, civilni nemiri, nikad iskorijenjeno siromaštvo,sramota koju trpe dok drugi vladaju njima, strane sile kojevladaju njihovim zemljama, itd.

Kada Mehmet Aki Ersoj kaže: Ropstvo, raznovrsne ne-daće, prihvatanje svega tuđeg što je strano našem moralu– sve je to ruglo za sve nas. Sve ove pojave Bog proklinje,a sve su one uzele maha u našoj naciji. Da bi se one isko-rijenile, po mome mišljenju, prvo moramo biti oni koji su

predani Bogu.

naša odgovornoSt

Ovo je naš promašaj; ovo je promašaj naše nacije. Ovo jepromašaj našeg obrazovanja. Istinski musliman, koji islamrazumije u svim njegovim aspektima, ne može biti terorist.Teško je onome ko je uključen u terorizam da ostane musli-man. Vjera ne odobrava ubijanje čovjeka da bi se postigaobilo kakav cilj. Onda se postavlja pitanje, šta mi trebamopoduzeti da bi ljudi bili odgojeni u ovom duhu. Čime daih vežemo za ove principe? Koju vrstu odgovornosti ćemopreuzeti u njihovom odgajanju kako bismo bili sigurni daoni neće biti uvučeni u terorizam?

Ljude je moguće zaštititi od uvlačenja u terorizam uko-

liko se u njih budu usađivale vrijednosti koje potiču iz isla-ma, kao što su: bogobojaznost, strah od Sudnjeg dana,strah od protivljenja vjerskim principima. Ali, mi nismouspostavili traženu osjetljivost za ovo pitanje. Postoje nekimanji pokušaji da se djeluje u ovom marginaliziranom po-lju. Nažalost, na ovom putu postoje brojne prepreke kojenam neki naši sugrađani postavljaju.

Neki kažu da ova vrsta aktivnosti za koje se mi zalaže-mo neće biti dozvoljena, a to znači podučavanje kulturii moralu treba biti potpunoma zabranjeno u obrazovniminstitucijama. U isto vrijeme mi se otimamo da sve zahtje-ve života strpamo u škole. Treba biti zaštićeno zdravstvenoobrazovanje, kome bi podučavali doktori. Nastavni sadrža- ji koji se tiču općenito života kao i kućnog života takođertreba da se na sažet način izučavaju u školi.Studenti treba

da budu podučeni kako će ići kroz život sa svojim bračnimdrugom i kako će odgajati djecu, i tu se staje.

U Turskoj, kao i u nekim drugim zemljama u kojima živiveći broj muslimana ljudi snose teške posljedice zbog kon-zumiranja droge, zbog kocke i korupcije. U Turskoj je ostaotek poneki pojedinac koji nije uključen u ove vrste skanda-la. Postoje neki ciljevi za koje se pretpostavlja da bi moglibiti dosegnuti. Da, zaista ima mnogo ciljeva koji još nisuostvareni. Ti ne možeš nikoga upitati u vezi sa ovim, a nemožeš ljude smatrati odgovornim za to. Oni su prepuštenisami sebi, daleko od ovih pitanja.

To su ljudi koji žive među nama. Sve su to naša djeca. Za-što neka od njih postaju „loši momci“? Zašto neka od njihodrastaju kao nasilnici? Zašto se neka od njih bune protivhumanih vrijednosti? Zašto neka od njih u vlastitoj zemljipostaju bombaši-samoubice?

Svi oni rastu među nama. Mora da postoji nešto loše unjihovom obrazovanju. To jest, mora da obrazovni siste-mima neke manjkavosti, neke slabe tačke koje traže da sepreispitaju. I da se otklone. Ukratko, odgajanje ljudi nijeuzeto kao prioritet. U međuvremenu, mnoge generacijesu izgubljene, uništene, razorene...

Nezadovoljna omladina izgubila je svoj duhovni život.Neki drugi ljudi prije priđu tim mladim ljudima, daju im po-neki dolar i od njih sačine robote. Oni ih drogiraju. U ovimdanima magazini su puni reportaža o njima. Ti mladi ljudisu zloupotrijebljeni do te mjere da se njima može manipu-lirati. Oni se upotrebljavaju kao ubice za neke lude ideje iciljeve radi kojih oni ubijaju ljude. Neki šejtani u ljudskom

suretu žele da postignu neke svoje ciljeve zloupotrebljava- jući ove mlade ljude.

Ovi mladi ljudi su pretvoreni u robote. Jednom je ubije-no mnogo ljudi u Turskoj. Jedna grupa ubije jednog čovje-ka, a onda druga grupa ubije drugog čovjeka. Dvanaestogmarta 1971. svako je bio uvučen u krvave razračune. Došla je policija i intervenisala. Dvanaestog septembra 1980. lju-di su također bili saučesnici u ubijanju jedni drugih. 1

Neki ljudi su tada pokušavali da ispune svoje ciljeveubijanjem drugih ljudi. Svako je bio terorist. Oni na jednojstrani su bili teroristi; oni na drugoj strani su bili teroristi. U

istoj akciji svako je bio na različit način etiketiran. Jedan čo-vjek je mogao da kaže:“Ja ovo činim u ime islama!“ Drugi jemogao da kaže:“Ja ovo činim za svoju zemlju i svoj narod!“Treći je mogao da kaže:“Ja se borim protiv kapitalizma i ek-sploatacije!“

To su bile samo njihove riječi u koje su oni vjerovali.Kur’an govori o takvom „etiketiranju.“ Te stvari nemaju svoju vrijednost. Ali, ljudi se i dalje ubijaju. Svako ubija u imenekog svoga ideala.

U ime takvih krvavih „ideala“ ubijeni su mnogi ljudi. Ovonije ništa nego teror. Svako, a ne samo muslimani, čine ovuvrstu greške. I pošto to svi čine ubijajući jedni druge, ovoubijanje postaje cilj koji je „razumljiv.“ Ubijanje postanenavika. Svako počne da se služi ubijanjem, iako je ubistvodruge osobe sami šejtanski posao. Jednom je jedan mojdragi prijatelj ubio zmiju. On je završio vjerske nauke i sada je imam. Kao reakciju na to, nisam sa njim govorio mjesecdana. Rekao sam mu:“Ta zmija je imala pravo da živi u pri-rodi. S kakvim si je pravom ti ubio?“

Danas je situacija takva da, kada se ubije 10 ili 20 lju-di, ne znam koliko, mi ne osjećamo strah zbog toga, negokažemo:“Oh, to je tako loše, ali nije mnogo ljudi ubijeno!“Nevjerovatno je na koji način ljudi primaju ovako strašneužase!“Dobro je da nije bilo više poginulih,“ komentarišuoni. Ukratko, društvo kao cjelina prihvata te užase kao diosvoje svakodnevnice.

Situacija se može popraviti obrazovanjem. Zakoni i pro-pisi koje donosi vlada također mogu popraviti ovu situa-ciju. Nekim marginalnim grupe koje se štite a koje se nemogu zaustaviti ne pridaje se značaj koji zaslužuju. Najbo-lji lijek za ovaj problem jeste da se te skupine podučavajudirektno, da izravno saznaju istinu o svijetu. Njima morabiti jasno da muslimani ne smiju i ne mogu biti teroristi.Zašto ovo mora biti učinjeno jasnim? Zato što ljudi moraju znati da, ako neko učini zlo djelo malehno koliko jednatrunčica, oni će za njega ispaštati na ovom ili na Onom svijetu (Kur’an, Ez-Zilzal, Zemljotres, 7-8).

Da, ubistvo jednog čovjeka je nešto ogromno. Kura’nkaže da je ubistvo jednog čovjeka ravno ubistvu svih ljudi.Ibn Abbas kaže da će ubica u Džehennemu ostati vječito.Za njega je propisana ista kazna kao i za nevjerništvo. Toznači da će ubica biti podvrgnut istoj kazni kao i nevjer-

nik. Ukratko, u islamu, na temelju kažnjavanja na Sudnjemdanu, ubica se tretira kao neko kome pripada dno, kaoneko ko je zanijekao Boga i Poslanika (drugim riječima, kaoateist, nevjernik). Ako je ovo temeljni princip vjere, onda senjemu naše mlade generacije moraju podučavati tokomsvoga obrazovanja.

1 Turska je imala tri ojna udara u drugoj poloini 20.st. Datumi koji su

odje naedeni tiču se drugog i trećeg udara, kada je u nemirima bilo ubijenih.




LjetOpiS Piše: A bd lah Tal ndžić

Beograd je imao oko 98.000 stanonika, od kojih 21.000nisu bili muslimani. Nekada je u Beogradu pored janih

objekata bilo 7 janih kupatila – hamama, oko 7000

kućnih banjica – hamama, 6 karaan saraja, 21 trgoačkihan i 217 mesdžida i džamija. Elija Čelebija je ostaionazie 35 džamija u kojima je obaljana zajednička služba

– džuma i 12 mesdžida.

Osvojivši Beograd od Mađara 1521. godine,Turci Osmanlije su ga postepeno naseljava-li i pretvarali u kitnjasti orijentalni grad, čija

je panorama sa mnogobrojnim munaramaizdaleka oduševljavala mnoge evropske putnike i prola-znike tog doba.Već 1571. godine u Beogradu je bilo 27

naselja – mahala. Prema velikom osmanlijskom putopis-cu Evliji Čelebiji, koji je boravio u Beogradu 1660. godine,Beograd je tada imao oko 98.000 stanovnika, od kojih21.000 nisu bili muslimani.

Tada je u Beogradu pored javnih objekata bilo 7 javnihkupatila – hamama, oko 7000 kućnih banjica – hamama,6 karavan saraja, 21 trgovački han i 217 mesdžida i dža-mija.

Evlija Čelebija je ostavio nazive 35 džamija u kojima jeobavljana zajednička služba – džuma i 12 mesdžida.

Osmanlijski geogra Hadži Kala, zabilježio je 100 dža-mija, a naš poznati učenjak – orijentalista, rahmetli Ha-


NEKAd BIO

BIJELI GRAd

Džamije Beograd nakon odlaska Traka 1867. godine



Uništaanje džamijaPrilikom prvog austro-njemačkog osvajanja (1688-1690.)mnoge džamije su porušene, a one koje su preostale – ne-oštećene, pretvorene su u hrišćanske crkve, ili su upotrije-bljene za vojne magacine, kao i za skladištenje soli, sijena i

poljoprivrednih proizvoda

batal džamija, beoGrad





zim Šabanović, smatrao je da se tada u Beogradu nalazilo75-80 džamija.

U Beogradu su tada naseljene 41 mahale (kvarta).Beograd je već koncem XVI stoljeća, po svojoj ljepoti

i veličini, u mnogome nadmašivao Budim, Soju, Sara- jevo, Skoplje i mnoge druge gradove evropskog dijelaOtomanskog carstva. On postaje ”Darul-džihad” – Mje-sto ratova, kako su Osmanlije nazivale Beograd.

džamije Pretvorene u crKve

Prilikom prvog austro-njemačkog osvajanja (1688-1690.) mnoge džamije su porušene, a one koje su preo-stale – neoštećene, pretvorene su u hrišćanske crkve. Zavrijeme kratke osmanlijske vladavine (1690-1717.) mno-ge džamije su obnovljene, a neke su iz temelja izgrađene.

Kada su austro-njemačke armije pod zapovjedniš-tvom nadvojvode Evgenija Savojskog (u čijem su sastavubili vojnici raznih narodnosti: Nijemci, Francuzi, Talijani,Švicarci, Portugalci, Španjolci, Mađari i drugi) po drugiput osvojile Beograd (1717-1739.) zatekle su u njemuoko dvije hiljade stambenih zgrada, mnoge džamije, jav-ne banje, hanove i druge objekte.

Vitke munare džamija, napose u gornjem i donjem dijelu tvrđave, bile su porušene kako bi panorama gradaizgledala evropskije. Mnoge džamije su pretvorene u cr-kve raznih hrišćanskih redova koji su došli zajedno sa voj-skom i doseljenim življem: ”trinitarci”, ”ranjevci”, ”jezuiti”,”minoriti” i Jermeni katolici. Trinitarci i ranjevci su dobilipo dvije džamije da preurede za crkve, kapucini, jezuiti,minoriti i Jermeni katolici po jednu. Ostale sačuvane dža-mije su upotrijebljene za vojne magacine, kao i za skladi-štenje soli, sijena i poljoprivrednih proizvoda, a jedna jeupotrebljavana za vojnu bolnicu. Tada u Beogradu nijebilo muslimanskog stanovništva, jer je na osnovu članaIII ”ugovora o kapitulaciji od 18. augusta 1717. godine...”

dozvoljeno cijelom garnizonu da se povuče slobodno isigurno sa ženama i djecom, oružjem i prtljagom uz uda-ranje doboša i sa razvijenim zastavama, što se odnosi i nastanovništvo, koje želi da iziđe u isto vrijeme, ma kakvogda je položaja, vjere ili narodnosti, kao i ranije roblje koje

je primalo islamsku vjeru prije opsade.Poslije pobjede nad austro-njemačkom vojskom 1739.

godine kod Grocke, Osmanlije su ponovo zagospodarileBeogradom, i njime vladale 50 godina (1739-1789. go-dine). Za to vrijeme oni su popravili mnoge oštećene ipovratili u prvobitno stanje mnoge džamije pretvoreneu crkve, izgradili su i mnoge nove džamije.

Prema nekim savremenicima, u Beogradu je 80-tih go-dina XVIII stoljeća bilo 50 džamija. U toku velikih borbi za

Beograd 1739. godine, između 60 hiljada austro-njemač-kih vojnika, koje je predvodio 74-godišnji maršal Laudoni 9000 Osmanlija branilaca grada, na čelu sa Osman-pa-šom i u toku okupacije (1789-1791. godine) stradalo je30 džamija.

Svištovskim mirom od 4. augusta 1791. godine Leo-pold II, austrijski car morao je prepustiti Otomanskoj im-periji Beograd, Šabac, Ram i dio Srbije koji je bio osvojen.U planu Beograda, kojeg je izradio austrijski potporučnik Bruš 1789. godine, ucrtano je 15 džamija, ali ni jedna nijeidenticirana. U tom planu nije naznačena Batal/džami-

ja, koja je bila locirana u blizini sadašnje Savezne narod-ne skupštine. Taj se broj džamija uglavnom održao do

Prvog srpskog ustanka.U toku borbi za oslobođenje Beograda 1806. godi-

ne, mnoge džamije su stradale, a one preostale bile supretvorene u bakalnice, u nekim su svinje zatvarane(držane), jedna je bila pretvorena u pravoslavnu crkvu,a Karađorđević je mnogim turskim ženama ”koje su ne-milosrdno i nečovječno vojnici ostavljali nage... ukazaomilosrđe i odredio im dvije džamije za stanovanje.”

Povratkom Osmanlija u Beograd, počinje se sa obnav-ljanjem i popravkama manje oštećenih džamija, dok sa

obnavljanjem više oštećenih i poluporušenih u minu-lim ratovima nije moglo da se otpočne zbog tadašnjihnansijskih prilika u Otomanskoj imperiji, a napose u Be-ogradskom pašaluku.

Prema Joakimu Vujiću, koji je boravio u Beogradu1826. godine i, između ostalog, zabilježio: ”Navodi se do30 džamija koje su najvećim dijelom batal, porušene ipovaljane.”

Srpske vlasti su 1836. godine popisale džamije u Beo-gradu, i u tom spisku se nalazilo 16 džamija.

Prema pripovjedaču Lazaru Komerčiću, u Beogradu jebilo: ”na nekih 15-16 džemata mahala (kvartova), a svakidžemat je imao svoju džamiju.”

KalničKi ProtoKol

Iako se broj džamija u Beogradu, u odnosu na ranijeperiode, mnogo smanjio ”kitnjasta i tanka minareta dža-mija, koja se blistaju na suncu”, unela su Beograd u Ma-

jerov univerzum – Leksikon 1838. godine pod naslovom”Najljepši vidici svijeta.” Početkom rata 1876. godine,gospodin Barbunti – Brodano je zabilježio 14 džamija.

Felix Kanitz, putopisac, arheolog, novinar i ilustrator,boraveći u Beogradu 1861. godine navodi: ”U gradu ivaroši bilo je 15 munara.” Isti pisac konstatuje 1887. go-

dine ”od 15 beogradskih džamija zatekao sam još samo jednu ’Bajrakli džamiju’ (džamiju sa bajrakom) u Jevre-movoj ulici”, koju je podigao sultan Sulejman Veliki, gdjesu se nekad skupljali hodočasnici koji su odlazili u Meku,izvaljenih prozora i vrata prepuštenu propadanju; dalje,manja ”Kardžamija” sa zadimljenim dimnjakom upotri-

jebljena za plinsku kotlovnicu za osvjetljenje Narodnogpozorišta.

Prema jednom turskom planu beogradskog grada ivaroši, do šanca koji potiče iz 1863. godine u kojem suucrtane sve zgrade sa oznakom etničke pripadnosti nji-hovih vlasnika i 172 važnija razna objekta, među kojima12 džamija i tri tekije, kako slijedi:

1. Hasan-pašina džamija u Donjem gradu,

2. Sultan Mehmeda džamija u Gornjem gradu,3. Sultan Mustana džamija,4. Ali-pašina džamija,5. Bajrakli džamija,6. Reis-eendijina džamija,7. Laz-oglije džamija,8. Jahja-pašina džamija,9. Detedarova džamija,10. Laz-hadži Mahmuda džamija,11. Kizlar-agina džamija,12. Bajram-begova džamija,13. Šejh Hasana-eendije tekija,14. Šejha Muhameda tekija,




15. Šejha Haza Mehmeda tekija.U planu nisu ucrtane džamije koje su se nalazile na

perieriji varoši.Slučaj na Čukur-česmi, ulične borbe i bombardiranje

Beograda 1862. godine ubrzalo je zaključenje sporazu-ma o konačnom odlasku Turaka iz Beograda i tadašnjeSrbije.

Po članu 1, stav 2, “Kanličkim protokolom od 4.9.1862.godine bilo je predviđeno: da će vjerske građevine i gro-bovi koje ostavlja muslimansko stanovništvo, napuštaju-

ći mjesta koja je do sada držalo, na osnovu vjerskih pra-va, biti poštovani sa svima obzirima.”Po članu 1, stav 3, predviđeno je rušenje jednog dijela

varoši ”nastanjenog skoro isključivo muslimanima radibezbjednosti beogradske tvrđave, a Porta se obavezaladati obeštećenje i turskim i srpskim vlasnicima.”

Prilikom toga ”čišćenja” 1863/64. godine porušene su idvije džamije: Sultana Mustae i Ali-paše.

Otkupna suma ”u ime sviju naknada” za muslimanskaimanja iznosila je, prema ugovoru zaključenim sa Por-tom, 1865. godine 9 miliona pjastera.

Iseljenjem ”turskog” življa iz Beograda 1867. godine(među kojima je veliki broj bio slavenskog porijekla saprezimenima: Bajraktarević, Bošnjak, Smederevac, Kokić,

Islamović i druga) počeo je žalosni neslućeni kraj beo-gradskih džamija. Kako navodi Felix Kanitz ”gde kad binoću slučajno eksplodirale mine rušeći džamije koje su

ometale regulaciju.”Da je tada bilo boljeg razumijevanja između dva svije-

ta, istočnog osmanlijskog i zapadnog evropskog, među-sobne koegzistencije, tolerancije i trpljenja, između dvijukonesija - hrišćanske i islamske, ne bi došlo do antago-nizma, međusobnog uništavanja, razaranja i pljačkanja.

Mi bi se danas u Beogradu divili još nekom musliman-skom sakralnom objektu – bogomolji, sa visokim muna-rama, koje bi parale tmurne vidike i opominjale nas dasu ih ljudske ruke, a možda i ruke naših daljnih rođaka

gradile u jednom burnom – prolaznom vremenu. Ovako je Beograd neslavno doživio sudbinu prije 125 godina,poput ranijih gradova Budima, Gera (Džera), Pečuha, Osi-

jeka, Slavonske Požege, Iloka, Knina, kao i mnogih dru-gih gradova srednje Evrope u kome su pod utjecajem”civilizirane” Evrope prije 300 godina porušeni svi musli-manski objekti osim malih izuzetaka.

To nas vrijeme podsjeća na današnje prilike u Bosni iHercegovini, gdje je pod kontrolom Karadžićeve vojskei vojske HVO-a porušeno oko 1000 džamija, među koji-ma oko 30-tak značajnijih objekata izgrađenih u XV i XVIstoljeću, koji su bili pod zaštitom države i UNESCO-a kaovrhunski spomenici kulture.

(Časopis “Most”; broj 174 (85 - noa serija), godina XXIX maj/sibanj2004.)

Džamije i tekije uBeogradu 1863. god.

1. Hasan-pašina džamija,2. Sultan Mehmeda džamija,

3. Sultan Mustafina džamija,4. Ali-pašina džamija,5. Bajrakli džamija,6. Reis-efendijina džamija,7. Laz-oglije džamija,8. Jahja-pašina džamija,9. Deftedarova džamija,10. Laz-hadži Mahmuda džamija,11. Kizlar-agina džamija,12. Bajram-begova džamija,13. Šejh Hasana-efendije tekija,14. Šejha Muhameda tekija,15. Šejha Hafiza Mehmeda tekija.

kara džamija, beoGrad



LjetOpiS Piše: Ediba Riz vanbego vić

Ako imate prao na samo jedan pogled na sijet, pogledajte Istanbul.Alphonse de Lamartine

Orhan Veli Kanık je temeljitelj pjesničkog pravca poznatog kao garip

ISTANBULU POEZIJI ORHANA VELI KANIKA




Mnogi književni kritičari ističu Or-hanovu veliku ljubav prema Ista-nbulu, a Yusu Yıldırım navodi da je ta ljubav čak dosegla nivo zalju-

bljenosti: “Istanbul je pjesnikovaistinska ljubav.” Sasvim sigurnomožemo reći da je Istanbul ovom

izvrsnom pjesniku poslužio kao neiscrpna inspiracijate ga je opjevao u brojnim pjesmama. Yolculuk, Dedi-kodu, Istanbul türküsü, Istanbul için, Gemilerim, Gala-ta köprüsü, Istanbulu dinliyorum, Kapalı çarşı, Bir şehribırakmak, pjesme su koje veličaju ljepote ovog nepro-laznog i vječnog grada.

Istanbul se u poeziji Kanika pojavljuje kao grad uskovezan za cjelokupan društveni život tako da je društve-na pozadina ključni aktor u ormiranju njegovih pjesa-ma. U pjesmama ukazuje na odnos pojedinca i društva

bez obzira na njhov društveni status, kao i na odnospojedinca sa prostorom u kojem živi. Na taj način druš-tvene činjenice života u Istanbulu bivaju opisane napoetskom nivou. U pojedinim stihovima Istanbul je ele-ment opisa pjesnikovog duševnog stanja. Slikovit izraztakvog stanja je postigao koristeći simboliku, maštu, temijenjajući perspektivu naratora, kao što je slučaj u pje-smi Gemilerim gdje nam se pjesnik obraća iz perspek-

tive djeteta.

U poeziji Orhan Veli Kanıka pjesma u kojoj se po prviput susrećemo sa Istanbulom, je pjesma Dedikodu iz

knjige Garip (1941) gdje ljubav prerasta u kratkotrajnurazonodu. Kanık u ovoj pjesmi oživljava ljubavne vezesa više žena odjednom na pripovjedački način jednogženskaroša. Ove veze koje se odigravaju na raznim lo-kacijama, a koje su primjer bogatog društvenog životaIstanbula, prenose se na jedan ironičan način.

TRAČ

Ko je rekaoDa sam se zaljubio u Suhejlu

Ko je vidio, koDa sam usred bijela dana

Na visokom trotoaruPoljubio Eleni Da sam uzeo Melahat

I otišao na Alemdar ...

A ona priča da sam Muallu bacio na čamac I tjerao je da mi pjeva pjesmu Ruhumda Hidžran.





Druge dvije pjesme iz knjige Garip (1941) u kojim sespominje Istanbul su pjesme İstanbul İçin i Gemilerim.Kada posmatramo stihove pjesme İstanbul İçin koji gla-se:

PJESMA ISTANBULU

April

Nemoguće jePisati poeziju, Ako si zaljubljen;

I ne pisati, Ako je mjesec april.

Želje i sjećanja Želje su jedno,Sjećanja drugo.

Kaži, kako se živi,U gradu gdje Sunce ne sija.

Insekti Ne misli,

Samo zaželi! Pogledaj, tako i insekti rade.

Poziv

ČekamDođi s takvim šarmom

Da ti ne mognem odoljeti.

Može se reći da u ovoj pjesmi koju je posvetioİstanbulu oživljava sjećanja i trenutke provedene uovom gradu, a ujedno piše i o svom duhovnom stanju.Mnoge Orhanove pjesme imaju individualni karakter, au ovoj pjesmi Istanbul mu je posluzio kao inspiracija da

iskaže svoja najdublja osjećanja. Također uvodi motivžene koji je protkan u mnogim njegovim pjesmam,a alina različit način.

U pjesmi Gemilerim primjećuje se da Orhan priča izusta djeteta, koje oslanjajući se na slike iz bukvara, kori-sti svoju bujnu maštu. Veoma interesantno je da se pje-snik odlučio da kazuje iz perspektive djeteta obziromna čijenicu da je mašta djeteta osebujna, a u isto vrijeme nevina i neiskvarena. Mašta djetetu daje moguć-nost da zagospodari onim što ne posjeduje i da budeono što ne može biti. To mu omogućuje da istražujesvoju kreativnost, a u isto vrijeme još jednom potvrđuje

svoj pjesnički talenat.U sljedećoj Kanıkovoj knjizi pjesama Vazgeçemediğim

(1945), koja je objavljena nakon knjige Garip (1941), su-srećemo se sa pjesmom Istanbul Türküsü u kojoj obra-đuje tugu i unutarnji nemir. Pjesnik u prvom i zadnjemčetvercu ove pjesme u prvi plan stavlja svoj identitet.Drugim riječima, tuga koja se osjeća u pjesmi pripadanjemu.

U Istanbulu na Bosoru Ja sam siromah Orhan Veli,

Sin Velijin,

U neopisivoj tuzi...

Narodna pjesma koju je Kanık metodom “citiranja”smjestio u stihove, ima unkciju intenziviranja naglaskai ekasnosti stanja tuge u kojem se nalazi.

Dok pjesnik citiranjem narodne pjesme opisuje ima-ginarnu ljubav, u prvom i zadnjem četvercu prikazujestvarno duhovno stanje.

U zbirci Yenisi (1946) ne nailazimo na pjesme veza-ne za Istanbul u knjizi koju je izdao godinu dana nakonove, a koja nosi naziv Yenisi se susrećemo sa pjesmomKapalı Çarşı koja zauzima veoma važno mjesto u grad-skom i društvenom životu. Da bi naglasio društveno i

kulturno bogatstvo Istanbula, pjesnik obrađuje KapalıÇarşı gotovo kao simbol.




KAPALI ČARŠIJA

Znaš kako miriše nov veš U ostavama

Eto tako miriše i tvoj dućan.…

A ove žene u blatu? Obučene u plavim i

Zelenim suknjama...Da li i po noći ovako stoje na nogama?

A ova bijela košulja? Ima li i ona neku priču? …

Kapali čaršija Zatvorena kutija.

Iako svaka od ovih pjesama ima značajno mjesto uopusu ovog pjesnika, kao najpoznatiju među njimatreba istaći pjesmu Istanbul’u dinliyorum, koju MemetFuat smatra vrhuncem njegovog pjesničkog stvara-laštva. Pjesme Istanbul’u dinliyorum i Galata köprüsüzauzimaju značajno mjesto u pjesnikovoj knjizi Karşı(1948).

Još jedan dokaz da je pjesnik ovoj pjesmi dao i indi-viduali karakter je činjenica da pokazuje samog sebe uredovima ovih ljudi kao umjetnika “u brizi da preživi.”Na taj način se poistovjećuje sa ljudima koje je izabraokao osnovne gure pjesme naglašavajući da se suosje-ca s njima, jer i sam živi u istim problemima.

...Jesam li samo ja onaj...

Ne obraćajte pažnju, jednog dana ću možda o vamaSpjevati jednu pjesmu

Zaradit ću nekolika kurušaİ moj stomak će biti pun.

Kanıkove pjesme Bir Şehri Bırakmak i Yolculuk se nisunašle u njegovim knjigama već su obavljene u časopi-sima. U pjesmi Bir şehri bırakmak pjesnik sa dubokom

čežnjom pjeva o Istanbulu, gradu za kojeg ga vežu du-boke uspomene i sve što u neku ruku predstavlja smi-sao njegovog života. Međutim, uprkos svemu tome onnapušta Istanbul zbog ljubavi prema jednoj ženi.

NAPUSTITI GRAD

U ovom gradu se šeta po kiši Noću se pjesme pjevuše

Posmatrajući teretnjake u luci....U ovom gradu je konobarica

Koja mi svako veče čaj donosi i Koja mi se sviđa iako je Bjeloruskinja.

...Moje uspomene su u ovom gradu.

Oni koje volimMezari mojih umrlih

U ovom gradu je moj posaoMoj hljeb

Ali uprkos svemu ovomeOvo je grad koga sam napustio

Zbog jedne žene iz drugog grada.

PUTOVANJE

Nemam namjeru putovati Ali ako odlučim

Ići ću pravo u Istanbul Vidjet ćeš me u tramvaju za Bebek

Šta ćeš ti uraditi?

Kao što sam rekaoNemam namjeru putovati

Opet



pUtOpiS Piše: A z ra Karaho dž ić

Putoanje Semerkandom

Zamislite djetelinu sa tri lista, ali da su namjesto listića tu gra-đevine nevjerovatne ljepote. Ne znam da li još igdje na svijetupostoji ovakav, reći ću, znanstveni trg, ovolika grandioznost i

monumentalnost, a sve u cilju stjecanja znanja.

OVdJE SMSUVERENO

62 PANBOŠNJAK 62 PANBOŠNJAK maj 2012



IRAJVLAdA

Srce Semerkanda

Trg Registan važi kao srce Semerkanda, nastao je dugo prijeMongloskog upada u 13.st. kao centralno mjesto gradsketrgovine i zanatstva. Tri moćne srednjovjekovne građevineobrazuju kompleks-Registan, a to su medresa Ulugbeka(1417.g.-1420.g.), medresa Šerdor (1619-1636.g.), medre-

sa Tillakori (1645.g.-1660.g.).

reGistaN




Nedaleko od nekropola Šahi zinda nalazi sedžamija hz. Hidra. Kutejbe ibn Muslim vojnikomandant i Muhammed ibn Vase, po pre-danju, tražili su idealno mjesto za izgradnjudžamije. Na tom traganju susreli su čovjeka ubijeloj odjeći. Taj čovjek je bio hz. Hidr. Rekavši

mu šta traže on ih je doveo do mjesta gdje treba podignutidžamiju. Oni su savjet prihvatili i u toku gradnje ponovo ih

je posjetio hz. Hidr i na njegovu sugestiju dodali su još nekearhitektonske zahvate, a već izgrađen mihrab prepravili suu pravcu Mekke, a tragovi te prepravke vidljivi su i danas.

Zbog svega toga iz počasti prema jednom takvom robu, Ku-tejbe ibn Muslim džamiju je nazvao njegovim imenom - Ha-zreti Hidr. Današnja džamija ima ulazni portal sa rebrastomkupolom i spiralnom munarom, hanikjah i stubišni divan(preddvorana). Iznad mihraba i hanikjaha nalaze se ploče sadatumima restauracije 1854.g., 1884.g., 1919.g. Pogled leti nadrveno šiše po čijim gredama i daskama prepliću se cvjetovii ornamenti u nježnim pastelnim tonovima, a terasa poplo-čana kamenom, stubovi vitki, drveni pri dnu vještim rukamamajstora-umjetnika izrezbareni, po bijelim zidovima plava,oker, terakot ornamentna šara čas stilizovanog mihraba, časriza. Oči se napajaju ljepotom i vještom izradom ljudskihruku s jedne strane, a niz zelene padine cvijećem i drvećemobrubljene spuštaju se do široke avenije i dalje do džamijeBibi-hanum, njenog mauzoleja, minareta Registana i Semer-kanda okupanog zrakama zalazećeg sunca, s druge strane.Ovdje smiraj suvereno vlada i sva čula uživaju u Allahovoj,dž.š., veličanstvenosti. Ništa ne čudi, jer džamija važi za naj-ljepši primjer narodne arhitekture semerkandske škole.

legenda o hazreti hidru

U predanjima nalazimo da je hz. Hidr bio u Iskenderovojvojsci koja se na putu ka Indiji zaustavila u gorju Pamir. Čuvšiza postojanje izvora čija voda donosi besmrtnost, Iskender

je po nju poslao svog najboljeg ratnika po imenu Hidr. On

je pronašao izvor, napio se vode i u bokalu zahvatio i ponio.Međutim, pošto Iskenderu nije bilo određeno da vječno živi,posuda se razbila, voda se prolila i stoga se Hidr nije vratio.

džamija BiBi-hanum

Džamija Bibi-hanum je najveća u centralnoj Aziji i jed-na od većih u islamskom svijetu. Njezine razmjere su 100 X140m. Kao poređenje može poslužiti Sultan Hasanova dža-mija u Kairu čije su razmjere 120 X 60m. Ako bi joj se iz Evro-

pe tražila parica onda bi to bila Gotska katedrala Majlands izistog vremenskog perioda. Tvrdi se da je džamija Bibi-hanumpodignuta po nalogu Saraj Mulk-hanume, najstarije Timuro-ve žene, i prvobitno je imala unkciju džumanske džamije.U stvarnosti, džamija je podignuta na Timurov nalog 1399-1404.g. nakon njegovog povratka s Pohoda na Indiju. PremaTimurovoj namjeri, džamija Bibi-hanum je trebala da svehrabre i džinovske objekte, koje je Timur vidio u udaljenimzemljama za vrijeme svojih pohoda, nadmaši u sjaju i raskoši.Na građevini su radile najbolje i najvještije zanatlije i majstoritoga doba. Nedavno su pod vođstvom inžinjera H. Akabiro-va, stranaca i domicilnog stanovništva zajedničkim napori-ma, vraćen nekadašnji izgled. Opisivati ljepotu plavih kubeta,dvaju 50 metarskih munara, ulaznog portala, dvorišta, orna-mentike, cvijeća i zelenila ispunilo bi stranice i stranice. Zatoslika džamije sama govori, a legendu vezanu za ovu džamijućemo i vama prenijeti.

legenda o BiBi-hanum

Timurova žena, lijepa Bibi-hanum htjela je iznenaditi svo-ga muža pri njegovom povratku sa vojnog pohoda, pa jepozvala najbolje graditelje i umjetnike. Tako je hitno počelagradnja džamije. Zidovi su se brzo dizali, radovi napredova-li, a i sama Bibi-hanum je često posjećivala gradilište da bi

64 PANBOŠNJAK 64 PANBOŠNJAK maj 2012

Sjaj i raskoš na jednom mjestu Tvrdi se da je džamija Bibi-hanum podignuta po nalogu Sa-raj Mulk-hanume, najstarije Timurove žene, i prvobitno jeimala funkciju džumanske džamije. U stvarnosti, džamija jepodignuta na Timurov nalog 1399-1404.g. nakon njegovog povratka s Pohoda na Indiju. Prema Timurovoj namjeri, dža-mija Bibi-hanum je trebala da sve hrabre i džinovske objek-te, koje je Timur vidio u udaljenim zemljama za vrijeme svojihpohoda, nadmaši u sjaju i raskoši. Na građevini su radile

najbolje i najvještije zanatlije i majstori toga doba.

džamija bibi-HaNum



se uvjerila da sve ide kako treba. Uskoro se prenijela vijesto skorom povratku Timura. Graditelj je poručio Bibi-hanum:„Džamija će biti pravovremeno završena, ali mi zato morašdati poljubac.“ Kraljica mu je ljutito odgovorila; „Ja ću ti radijepokloniti moje pratilje. Zašto bi mene gledao cijelo vrijeme?Pogledaj ova različito obojena jaja, doduše ona su različitihboja i ne sliče jedno drugom. Ipak, kada ih otvoriš izgledajuisto ili...? Takve smo ti i mi žene!“

Ali, graditelj je ustrajavao i odvratio joj sljedećom parabo-lom: „Moj odgovor tebi: Ovdje su dvije čase. Jedna ukusnomvodom ispunjena, a druga bijelim vinom. One isto izgledaju,

ali ako ih dotaknem svojim usnama jedna me ushiti poputtekuće vatre, a ako drugu dohvatim ne osjetim ništa osim što je hladna. Tako je i sa ljubavlju!“

Svakim danom Timur je bio sve bliže Semerkandu, a nepri- jatnost (zlovolja) kod Bibi-hanum nije poznavala granica, jerplanirano iznenađenje za njenog muža je bilo upitno. Osimtoga i graditelj je bio mlad i dražestan. Nakon dužeg oklije-vanja, ipak je pristala. Arhitekta se primakao kraljici i htio jepoljubiti u obraz. Međutim, u posljednjem trenu pokušala jeda ga odbije pokrivajući dlanom obraz. Ali, poljubac je biotako strastan i užaren da je ljubavna žeravica prošla kroz nje-nu ruku i na obrazu ostavila purpurno crvenu eku. Kad jeTimur stupio u grad u oči su mu upale zadivljujuće kupolei munare, ali njegova sreća je bila pomućena kada je ugle-dao crvenu eku na licu svoje voljene žene. Bibi-hanum mu

je kazala istinu, a on joj bijesan, rekao: „Uzmi sve što je tebivrijedno i odlazi!“

Međutim, Bibi-hanum je naredila svojim pratiocima daponesu prijestolje i Timura na njemu za njom. „Ti si najvrjed-nije što imam!“

Na to joj je Timur oprostio, ali je donio naredbu da od tadasve njegove žene moraju nositi veo i svoju ljepotu zaklonitiod stranih očiju.

Mauzolej Bibi-hanum u kome se nalazi njen kabur je če-tvrtasta građevina nad kojom je tirkizno karakteristično kubesamarkandskih građevinara i samo ga široka ulica dijeli odulaznog bogato ukrašenog čeonog portala džamije.

Ostavljamo Bibi-hanum da i dalje nadzire svoju džamiju, ami polahko širokom ulicom idemo prema srcu Semerkanda.U dućanima se nudi razna roba, ćilimi, svila, suveniri sve onošto bi turistima koji ovdje dođu bilo zanimljivo. Novi objektikoji su nikli nakon odlaska Rusa sa ovih prostora dao je krilaovim vrijednim, čestitim i dobronamjernim ljudima da po-vrate nekadašnji sjaj, sklad i ljepotu. Bujne krošnje drveća,

zelena trava, raznobojno cvijeće uz popločanu široku ulicuvode nas do trga Registan.

regiStan

Trg Registan važi kao srce Semerkanda, nastao je dugoprije Mongloskog upada u 13.st. kao centralno mjesto grad-ske trgovine i zanatstva. Tri moćne srednjovjekovne građevi-ne obrazuju kompleks-Registan, a to su medresa Ulugbeka(1417.g.-1420.g.), medresa Šerdor (1619-1636.g.), medresaTillakori (1645.g.-1660.g.). Medrese su islamske škole u koji-ma se stiče obrazovanje i u vjerskim i u svjetovnim znano-stima. Početkom 14.st. Registan je postao ocijelni centarSemerkanda, jer se tu šest širokih ulica spajale. Jednostavno,Registan se mora vidjeti namjanje dva puta i to po danu i ljetinavečer, pri čemu igra svjetlosti Semerkanda priča historijutriju medresa. Zamislite djetelinu sa tri lista, ali da su namje-sto listića tu građevine nevjerovatne ljepote. Ne znam da li

još igdje na svijetu postoji ovakav, reći ću, znanstveni trg,ovolika grandioznost i monumentalnost, a sve u cilju stjeca-nja znanja.




ulugBeK medreSa

Prvobitno je u medresi bilo 50 hudžri (soba) u kojima jestanovalo više od 100 studenata. Osim teologije ovdje se stu-dirala matematika, astronomija, lozoja i druge discipline.Predavanja su držali visokorangirani učenjaci te epohe kaošto su Ali Kuški, Gijasiddin Džemšid, Muhammed Hava itd.Poznati tadžikistanski pjesnik pjesnik Abdurrahman Džami jeapsolvirao na ovoj medresi. Prema pisanim dokumentima isam vladar Ulugbek držao je predavanja iz matematike. Ar-hitekta ove građevine bio je dvorski graditelj Kamaviddin

Šerazij. Njene dimenzije su 81 X 51m i 30 X 30m dvorište. Mu-nare daju posebnu ljepotu toj građevini. Mozaik-majolika-pocakljena cigla-kaligraja-ornamentika. Naročita urađenamozaična zidna asada na ulaznom portalu predstavlja nebosa zvijezdama. U 20.st. medresa je bila u veoma ruševnomstanju, stoga su restauracioni radovi trajali gotovo 60 godina(1930.g.-1990.g.).

legenda o ulugBeKovoj medreSi

Kada je završena medresa Ulugbek je upitan ko će biti po-stavljen na unkciju muderisa (rektora). Ulugbek je odgovorioda će to biti čovjek koji je izuzetno verziran u svim granamaznanosti. Ove riječi čuo je Mevlana Muhammed Hava koji

je u zakrpljenoj odjeći sjedio kod jedne gomile cigli i odmahustao, došao Ulugbeku i rekao da on treba da bude muderis.S blagim čuđenjem Ulugbek je stranca počeo da propituje.Čim se uvjerio i osvjedočio u njegovo znanje naredio je damu se da počasna odora i izabrao ga za muderisa. Na cere-

moniji svečanog proglašenja (inaguraciji), muderis je održaogovor, pred 90 učenjaka, koji zbog komplikovanosti jezikaniko nije mogao razumijeti osim Ulugbeka i Kazizade Rumija.

šerdor-medreSa

Na mjestu nekadašnjeg hanikjaha (tekije) Ulugbeka na




istočnoj strani Registana Jalang Toš Behadur (valija Buhare) dao je izgraditi medresu koja je trebala da odrazi Ulugbekovu me-dresu kao u ogledalu. Njene dimenzije su 70 X 56m, a dvorište30 X 38m. Na njenom prednjem portalu naslikan je tigar koji lovisrnu, a u pozadini sija sunce sa ljudskom glavom, pa samim tim igrađevina nosi ime Šerdor.

tillaKari

Nakon uspješne izgradnje Šerdor medrese odlučio je JolangToš da deset godina poslije izgradi raskošnu medresu i džami-

ju kasnije nazvanu Tillakari. Sa unkcijom medrese i džumanskedžamije zgrada je upotpunila arhitektonsku kompoziciju Regi-stana, pošto je velika džamija Bibi-hanum već početkom 15.st.bila jedna ruina. U enterijeru džamije nalazi se zidni moleraj ukundol stilu (tehnika višebojne ornamentike i slika na pozlaće-nom reljeu) i zato je i dobila ime TILLAKAR, što znači - zlatniukras.

Njene dimenzije su 70 X 56m, a dvorište 30 X 38m. Nanjenom prednjem portalu naslikan je tigar koji lovi srnu, a u

pozadini sija sunce sa ljudskom glavom, pa samim tim i gra-đevina nosi ime Šerdor.

šerdor-medresa




68 PANBOŠNJAK 68 PANBOŠNJAK 68 PANBOŠNJAK 68 PANBOŠNJAK 68 PANBOŠNJAK 68 PANBOŠNJAK

kOLUmna Piše: Mirz a H l sić

Najvažnija činjenica o kojoj treba voditi ra-čuna u razumijevanju trenda svjetske, pa isvake druge politike je nedostatak novca.Kud god se osvrnemo uočavamo ogromnebudžetske decite. Kad bi slikovito prika-zivali trošenje novca/zaduživanje na svjet-skom nivou, možda nas više ne bi ni šokirala

činjenica da svakih nekoliko sekundi decit novca na svjet-skom tržištu se uveća za jedan milion eura u odnosu na sadaš-nji bilans decita od nekih 40-tak triliona eura duga. Kamo tosve vodi? Niko još nije dao konkretan odgovor. Probat ćemo,uz pomoć Davida Cameroon-a, Nassima Taleba i malo zdra-vog razuma dati svoj doprinos razumijevanju ovog problema.

moć narodu

Prvo, trebamo poći od jednostavnog pitanja: ”Kako po-boljšati stvari bez utorška novca?”, jer jednostavno novca višeneće biti. Novca neće biti ni da bi se poboljšale javne usluge,vlada, zdravstvo i toliko drugih stvari o kojima političari takonaširoko pričaju. I šta iza toga slijedi? Ako budemo i dalje raz-mišljali na način dosadašnjeg konzumerističkog kapitalizmada je novac sve u životu, i ako uspjeh u javnim uslugama, vla-di, zdravstvu, itd., mjerimo količinom uloženog novca, čekanas prilično mizerno vrijeme, jer novca, jednostavno, nećebiti. Ali, ako počnemo razmišljati o svim onim stvarima kojenam omogućavaju dobrobit u stvarima poput porodičnihveza, prijateljstava, zajednice, okoliša, morala, radnih mjesta iposla, onda je ovo najzanimljivije vrijeme da se bude političar, jer to su vrijednosti koje danas, više nego ikada, imaju prilikuda budu unaprijeđene.

Dosadašnji način vladanja možemo podijeliti na pred-birokratsku, birokratsku i post-birokratsku eru.

Da mi je neko prije trideset godina prišao i citirao John F. Kennedy-a: ”Ne pitaj šta tvoja domovina može uraditi za tebe, već pitajšta ti možeš uraditi za svoju domovinu.”, ja bih ga pljunuo, jer šta sam tada mogao uraditi da od svoje domovine napravim bolje,

jače društvo?! Mogao sam se boriti, mogao sam poginuti za domovinu, mogao sam raditi u državnim servisima, ali suštinski nisammogao imati ni inormaciju ni znanje ni vještinu da radim na izgradnji boljeg društva kao što imam sada. Danas ja stvarno imam sve

alate da od domovine napravim bolje društvo, ali sistem vladavine i politika nisu napredovali do mog nivoa.

NAŠ “AHIRIZ-ZEMAN”ISKoNSKA VLADAVINA NARoDA

maj 2012




Ako iskombinujemo pravilnu političku lozoju sa nevje-rovatnom inormatičkom revolucijom koja se desila u zadnjojdeceniji, mislim da postoji antastična mogućnost da se pre-pravi politika, prepravi način vladanja, redenišu javne usluge,te da se ostvari znatno povećanje svih vrijednosti koje u osno-vi poboljšavaju naše stanje.

Dvije stvari koje mene vode kroz život, su možda relevan-tne za ovu tezu. Prva je moja (usvojena) politička maksima- ‘moć narodu’. Ako ljudi dobiju više slobode i kontrole nadnjihovim životima, ako ljudi dobiju više mogućnosti izbora iodgovornosti da uzmu sudbinu u svoje ruke, to vodi izgradnji jačeg (i boljeg) društva. I ako ovo povežem sa činjenicom onevjerovatnoj količini inormacija koje su danas u opticaju, si-gurno je da se argumet o prepravci vlade, javnih usluga, zdrav-stva itd., čini ispravnim. Druga stvar je ‘razumjeti ljude’, tj. da setreba raditi u skladu sa ljudskom prirodom. Ljude treba treti-rati na način kakvi oni jesu, a ne onakve kakvi bi mi voljeli daoni budu. I ako ovu vrlo konzervativnu, vrlo jednostavnu idejuiskombinujemo sa novim konceptima u ekonomskom pona-šanju ljudi (bihevioralna ekonomija), možemo ostvariti mno-go više na polju naše dobrobiti sa manjim utroškom novca.

Zašto je sada vrijeme za ovaj argument? Ako bi morali skra-titi i sažeto obrazloženje, ono bi išlo u smjeru da se dosadašnjinačin vladanja može podijeliti na predbirokratsko, birokratskoi postbirokratsko vrijeme (vrijeme u kojem mi živimo danas).Da bi bilo jednostavnije obrazloženo, lakše je o tome razmi-šljati kao o vremenu lokalne moći, centralne moći i moći na-roda.

U vladavini kraljeva, kralj koji je smatram apsolutom, su-štinski nije imao nikakve vlasti. Kralju su prije hiljadu godinabili potrebni mjeseci samo da bi obišao svoje kraljevstvo. Nijevladao policijom, sudstvom, obrazovanjem, zdravstvom, bezobzira na nadležnosti koje je imao. A mogao je povesti kra-ljevstvo u eventualni rat. I to je bilo to. Bilo je to vrijeme kad sulokalni moćnici upravljali svakodnevnim životom ljudi. Razlogtome je bio u činjenici što je razmjena inormacija i ljudi bilosporo. Upravljanje sa jednog mjesta bilo je skoro pa nemogu-

će. To je bilo ‘predbirokratsko’ doba.Tek se u vrijeme industrijske revolucije, zbog otvorenijih

komunikacija, stvara ‘birokratsko’ doba. Tu se počinje rađativelika centralizirana država. Kao takva mogla je, i to je bilo svešto je mogla, organizirati jedinstveno zdravstvo, policiju, sud-stvo itd. To je bila era centralizirane vladavine. Država je usisalaovlasti sa lokalnog nivoa, sistemazirala principe, donijela pro-pise i birokratizirala njihovu implementaciju.

inFormatičKa revolucija

Slijedeća velika epoha, koju sada živimo, je vrijeme ogro-mne inormacijsko-inormatičke revolucije. Ako ste prije stogodina htjeli nekome poslati jedan redak teksta od desetak riječi, morali biste potrošiti barem pedesetak eura. Danas, evonas, svi uvezani na neke servere, bežično, za jednan djelić togtroška paušalno, svakodnevno šaljemo ogromne količine in-ormacija. Danas, dakle, živimo u vremenu kada je iskonskavladavina naroda moguća, jer inormacija i prisutnost je našasvakodnevnica.

Šta bi ovo značilo za vlade, biznis, zdravstvo? Nemoguće jena par stranica obrazložiti sve mogućnosti koje ovo doba pru-ža. Ali navest ću par primjera iz svakodnevnice kako bi nekemogućnosti biti jasnije. Pogledajmo svoje živote. Svi smo pro-mjenili naše načine komunikacije, kupovine, poslovanja, pu-tovanja... To se sve ostvarilo. Inormacije i internet revolucija jeveć integrisana u sve aspekte života. Ali ni na koji način, nigdje,nije dotakla način vladanja! Kako i zašto se ovo desilo? Načinivladavine i tehnoloških dostignuća danas su toliko daleko jed-

no od drugog, kako nikada nisu bili u historiji.Danas, iako je ove principe modernog života moguće

svugdje aplicirati i na principe vladavine, mislim da postoje tripolja gdje primjena savremenih tehnoloških rješenja donosiogroman pomak u odnosu na dosadašnju praksu vladavinei upravljanja. Ta tri polja su transparentnost, izbor i odgovor-nost.

U primjeni savremenih tehnologija na polju transparen-tnosti nema puno primjera. Nekada se samo vlasti imale inor-maciju koliko, kad i gdje se trošio državni novac. Nekoliko iza-branih zvaničnika je autonomno držalo te inormacije i čestoih koristio u svoju korist. Današnjih primjera izmjene te praksenema puno, i to što ima su neki škrti primjeri web-stranica nakojima se prikazuju utrošci vlade koji su podložni provjeri,analizi i kritici. Transparentniji sistem omogućio bi svakome koželi raditi za državu jetinije od trenutnog izvođača. Svako bimogao postati autohtoni vlasnik tih inormacija. Šta bi značiloprebacivanje eksluzivnosti u posjedu inormacija sa nekolikoizabranih zvaničnika na svakog pojedinca, predmet je velikihsocioloških debata, ali je nedvojbena teza da bi to označi-lo početak ‘vladavine naroda’. Ljudi koji se bave politikom saeventualnom primjenom ovog principa su samo zagrebali

površinu nečega što se bar jedno desetljeće primjenjuje u ko-mercijalnom sektoru nakon inormatičke revolucije. Komplet-na transparentnost bi sigurno napravila ogromnu promjenu.Teško je danas zamisliti kako bi bilo kada bi svaki ugovor kojivlast napravi bio javan, upitan i podložan komparacijama.

Prilikom kupovine, komunikacija svakodnevno smo predogromnim izborom. Izbor na internetu je ogroman. Prepo-rodio je ideju globalnog tržišta. A, ipak, ova revolucija je ne-poznata u primjeni, na primjer u zdravstvu ili policiji. A takvepromjene su moguće. Inormacije o svakoj operaciji svakogkliničkog centra, njihovim rezultatima, kartonima uspjehasvakog doktora, čistoća bolnica, kvaliteta usluga, sve te inor-macije koje su danas zaključane u ministarstvima zdravstva bimogle biti dostupne svima nama, dakle narodu, na uvid. Tobi povećalo mogućnosti i načine izbora. Izbor se u potpunostibazira na inormacijama koje imate.

Bihevioralna eKonomija

Dalje, umjesto da inormacije o počinjenim zločinima u jednom gradu budu dostupne samo policiji, te da moramozapošljavati ogroman broj ljudi koji tu policiju ‘tjeraju’ da od-govorno rade svoj posao, jedna mapa grada na kojoj bi bilazabilježena sva krivična djela, te inormacije koje danas imasamo policija, koja bi bila dostupna svim građanima, učinilabi građane onima koji policiju pozivaju na odgovornost i vršepritisak u izvršavanju dužnosti. To bi bio ogroman napredak uimplementaciji ‘vladavine naroda’ u seri odgovornosti.

Opsežna istraživanja na temu razloga ljudskog ponašanja

su velika prilika da se takva istraživanja primjene za veću ko-rist. Danas su ona, nažalost, najbolje i najperdnije iskorišćenau oblasti marketinga i manipulacije ljudskim porivima.

Na primjeru smanjenja utroška energije, mnogo je načinakako podstaći čovjeka da bude učesnik tog procesa: stimu-lacijom, savjetom, regulativom, zakonom itd. Jedan banalanprimjer u teoriji o ekonomskom ponašanju ljudi (bihevioralnaekonomija) pokazuje da ako pokažeš čovjeku koliko on trošienergije u odnosu na njegovog komšiju, i u odnosu na ener-getski savjesnog čovjeka, dobivaš deset puta bolje rezultate.Dakle, naš princip mahale. Danas je takvu psihologiju čovjekasa inormacijskom tehnologijom moguće ekploatirati za kori-snije stvari od kupovine deterdženta.



I SANDŽAK BI U BOŠČALUK DALA

U seoskim sandžačkim porodicama momak i djeojkačesto ne bi ni znali s kim stupaju u brak. To iđenje bise obailo ili preko fotografije ili bi se idjeli pre noći uđerdeku. Djeojku bi idjeli prosci, nekoliko uglednih ljudi izmladoženjine rodbine ili prijatelja, koji bi došli djeojčinim

rditeljima i prsili je.

Iako se svaki peti brak u Srbiji, prema statistici, okonča razvodom, u Sandžaku taj trend nije tolikozaživio, hvala Bogu, usljed još uvijek tog patrijarhalnog, ali i vjerskog odnosa prema svetostibraka, te nastojanju i muževljevih i ženinih roditelja da, ukoliko dođe do nekog konfikta, ‘izglade’stvar i pomognu im da to prevaziđu. Ono što je evidentno, a čega je ranije rijetko bilo je šerijatsko

sklapanje brakova kod kuće ili u džamiji.

Običaji sandžačkih Bošnjaka, kada jeudaja i ženidba u pitanju, identičnisu običajima Bošnjaka u Bosni i Her-cegovini, mada imaju i nekih svojihosobenosti. Pojam miješanja mo-maka i djevojaka nekada je bio pot-puno nepoznat. Momak bi djevojkuupoznao ‘po čuvenju’, odnosno, kada

bi djevojke išle u hamam da se kupaju, momkove rodicebi je posmatrale, a onda hvalile i preporučivale. Tek neštokasnije, uglavnom u gradskim porodicama, ašikovali bi

Piše: Sanela Kariš iketnO

Sandžački običaji pri ženidbi i udadbi nekada i danas






Piše: Bisera S l j ić - Bo škailopOrtret

GINTER GRASOPET GULI LUK“Njemački nobelovac, Günter Grass, svojom pje-smom “Ono što se mora reći” uzdrmao je svijet. Izrael

mu je zabranio ulazak u svoju zemlju i proglasio ne-prijateljem izraelskog naroda, Iran ga podržao zbogpravednosti, Njemačka se podijelila u mišljenjima, a

svijet treperi u iščekivanju neke promjene.

Pjesma koja je uzdrmala sijet – “Ono što se mora reći”

V

iše od šezdeset godina Jevreji pišuo genocidu i stravi užasa koja jenad njima izvršen od strane naci-sta. Bezbroj je Nobelovih nagradadodijeljeno upravo djelima kojasu obrađivala tu temu. Bezbroj je

velikih nagrada u svijetu lma do-dijeljeno umjetnicima koji su taj svijet mraka pre-nosili na platno, da se ne zaboravi, da se vidi kakomože čovjek biti nečovjek, a Nijemci se, možda izbog toga, rađali sa grižom savjesti - kakav je zlo-čin njihov narod mogao napraviti. I pitam se sadada li je to utjecalo na psihu njemačkog naroda ida li je i zbog toga njemački narod postao danas

jedan od najhumanijih naroda u svijetu? Ako jesteonda je umjetnost odigrala svoju ulogu i nije bilasamo sluškinja osveti već i nečem većem - da se







iz dogođenog pouka izvuče i da se ne ponovi, jerotkrivanjem se zlo iz korijenja vadi - izrečenom semoć gubi, isto kao kad tamu pokažeš svjetlu i onanestane u njoj.

Ali, Nijemci svoje patnje poslije takvog rata nisuisticali i najnovija Nobelovka, Herta Miller je svo-

jom knjigom „Ljuljaška daha”, za koju je i dobila ovuveliku nagradu, među rijetkima koja je progovorilao patnjama njemačkog naroda poslije rata u logo-

rima sovjetskog režima. No, pored velikih giganatakoji su njemački narod isticali kao monstume, ovaknjiga je kao mali plamičak koji stidno ukazuje i napatnje ovog naroda za koji je bio tabu to iznositi,

jer se nacizam automatski time pokušavao odbra-niti. I tako se šutjelo dugo, kako kaže Gras u svojojpjesmi „prešutkivalo predugo“, toliko dugo da se isam pjesnik čudi zašto je šutio toliko ono što semoralo reći. Šutnja je kao pokrivač onoga što senije smjelo otkriti.

Ali da šutnja nije vječna i da kroz usta pjesnikačesto nesvjesno prešutna istina progovara dokaz

je i ova pjesma. Kao da je Bog kad je stvarao pjesni-

ka udahnuo mu malo više Svoga daha, jačine kojai pored svjesnosti čovjeka pred opasnošću, ipak iziđe na vidjelo. I to je ono što je jače od opasnostii šutnje. Pjesnik je često nesvjesno istinu progova-rao bez da je to možda i htio. No, to mu je sudbinai zadatak na ovom svijetu, valjda.

Pjesnik Grass je govorio u mnogim intervjuimai člancima o nepravdi u svijetu, ali ništa nije odje-knulo kao njegova pjesma koja je napokon progo-vorila. I sama činjenica da je tako snažno odjeknulasvijetom, pokazuje to nešto nadljudsko u pjesmi.Ona je upravo dokaz da su i danas pjesnici vije-snici i predvodnici novina. Grass, koji je za antiratniroman dobio Nobelovu nagradu za književnost,Grass koji je priznao 2006. godine da je bio predkraj rata ss-vojnik, Grass koji je u svom romanu „Ukoraku raka“ pokušao da ukaže da je i njegov na-rod bio velika žrtva, pokreće veliku lavinu upravopjesmom. Da je riječ u pjesmi oštrija od mača i dai danas ima svoju snagu, on je njom sada, poslijevelikog Getea i Hajnea, dokazao.

A da li ima pravo to što u poemi govori nekaostane na čitaocima. Ono što je sigurno je da je ovapjesma početak gubljenja velikog tabua za Nijem-ce – otvoreno iznošenje svojeg mišljenja o narodu

koji je jednom bio žrtva, a koji danas može biti sadruge strane?Da, ona je početak kršenja tabua u svakom slu-

čaju – kršenja tabua da jedan Nijemac može iznije-ti svoje mišljenje o Jevrejskom narodu.

Osam puta u pjesmi ponavljana riječ ŠUTNJA,govori šta joj je tema i namjera. Ta jaka i opasnašutnja je prekinuta, a time i tabu. Nadamo se da ćeprekidanje niti ovog tabua donijeti pravdu i istinusvijetu.

“Ono što se mora reći”Zašto šutim, prešutkujem predugo,ono što je očigledno i u planu igre

uvježbavano, sa čijim krajem kao preživjeliu najboljem slučaju fusnote mi smo.

To je to potvrđivano pravo na prvi udar,onaj što je od nasilnika bivao pokoravanka organiziranom likovanju usmjeravaniranskom narodu koji se zbrisati može,

jer u ovom dijelu sile izgradnja jedne atomske bombe sumnjiči se.

Da, ali zašto sam zabranio sebi,tu drugu zemlju imenom da kažem,

a u njoj godinama – iako se u tajnosti drži -raspolaživ joj nuklearni potencijal raste

i izvan kontrole je, jer nikakvom testudostupan nije?

To opće prikrivanje ove činjenice,kojoj se moja šutnja podredila

osjećam kao tegobnu laž i primoranost, kaznu da imam u vidu

ako se desi da se ona ignoriše;presuda „antisemitizam“ tu je.

Sada ali, jer iz moje zemlje,što zbog urođenog zločina,

koji je bez svake usporedbe,s vremena na vrijeme dovođena i natjerana da progovori,

opet i čisto poslovno, iako istos okretnim usnama kao reparacija deklarisana,

još jedna podmornica za Izraeltreba da se isporuči, dok njena specijalnost

stoji u tome, da se sveuništavajuće bojeve glavetamo usmjeriti mogu, gdje egzistencija

ni jedne jedine atomske bombe nije dokazana,no kao strah od dokazne sile želi biti,

ja kazah, šta se moralo reći.

Zašto sam, ali, do sada šutio?Zato što sam mislio, moje porijeklo,

koje nikada nije bilo od tilgende stigme potlačeno,

zabranjuje, ovu činjenicu kao izrecivu istinutoj zemlji Izraelu, kojoj sam odani ostati želim, nadam se.

Zašto kažem to upravo sada,ostario i sa posljednjim mastilom:

Atomska sila Izrael ugrožavaionako lomljivi svjetski mir?

Zato što se reći mora,ono što već sutra prekasno biti može;

jer mi – kao Nijemci natovareni dovoljno smo –dobavljači jednog zločina biti možemo,

koji je predvidiv, zato i naše saučesništvokoje bez uobičajenog izgovora

isplativ bi mogao biti.

I priznajem: ja ne šutim više, jer sam licemjerja Zapada

premoren; usto se za nadati,da će se mnogi od šutnje osloboditi,uzročnika prepoznatljive opasnosti

da se odrekne nasilja natjerati iistovremeno na to insistirati,

da jedna nesmetana i permamentna kontrolaizraelskih atomskih potencijalai iranskih nukleatnih objekata

od strane međunarodnog tijelaod strane vlade obije zemlje bude odobrena.

Samo je to svima, Izraelcima i Palestincima, više još, svim ljudima, što u ovoj

zabludom okupiranoj regijiu neprijateljstvu stisnuti jedne na druge žive,

i na kraju i nama pomognu.

GüNter Grass(prepjev bisera suljiĆ-boškailo)





Gubljenje tabua

“Ono što je sigurno je da je ova pjesma početak gubljenja ve-likog tabua za Nijemce – otvoreno iznošenje svojeg mišljenjao narodu koji je jednom bio žrtva, a koji danas može biti sa

druge strane?”

GüNter Grass



Piše: Danko PlevnikpOrtret

oN JE TREBAo DoBITI

NoBELoVU NAGRADUZašto sve katoličko automatski može bitieuropsko i univerzalno, a sve islamsko uvi-

jek partikularno i antieuropsko!?

Što mi je značio Nedžad Ibrišimoić

K ad dođem u Sarajevo,ukoliko mi se ukaže pri-lika, iskoristim vrijemeizmeđu obaveza, posje-tom knjižari Sejtariji uulici Maršala Tita, gdjese uvijek prijatno osje-ćam, jer ne vlada kon-zumerizam tipa kupi ili

odlazi. Znaju me ponu-diti čajem, a ja mirno nanjihovom stolu prečita-vam naslove meni novihknjiga. Na taj sam način

iščitavao Ibrišimovićeva sabrana djela, posebiceeseje u kojima sam bio oduševljen njegovim neta-buiziranim pristupom književnoj kulturi i povijesti.Pročitane opaske o čitanju su me snažno dojmile,pa sam ih citirao u svojoj knjizi Tko je Vaš najbolji čitalac?







znanoSt o čitanju

O Ibrišimoviću sam znao osnovne generalijeiz Ko je ko u Bošnjaka, a poslije kroz pomnije pro-učavanje da je na neki način spoj encikopedič-nog Krleže i slobodarskog Ujevića, pariška sim-bioza literature i likovnosti. Upoznao sam ga bezposrednika, onako kako ljude i treba upoznavati,kroz njihova djela, ekstrakt uma i duha. Vječnik

me je prodrmao do temelja. S dvadeset me jegodina zaokupljala ideja besmrtnosti koju sampokušao dočarati dramom Hajdemo biti vječni. To je bio antiteatarski pokušaj da vizualiziram ži-vot poslije smrti. Međutim, tada još nisam imaoni prava iskustva života, a kamoli smrti. Imaosam samo mladalačku energiju koja je mislila damože nadomjestiti sve ostalo. Drama je sedam-desetih trebala biti igrana u zagrebačkom Teatruitd, osamdesetih u beogradskom Ateljeu 212…Međutim, to se nije dogodilo, a jedan jedini pri-mjerak drame mi se zagubio u Beogradu i pro-našao sam ga tek 2002. godine.

Zato sam se nakon čitanja Vječnika osjećao re-habilitiran u vlastitim očima, jer se našao netkotko je u toj nevjerojatno izazovnoj tematici oti-šao mnogo dublje i dalje. Takav misaoni i kom-pozicijski tempo spoznavanja vječnosti opčiniome je svojom nenametljivom savršenošću. Bu-dući da sam volio Borgesa, Ibrišimovićeva mi seantastika činila još uvjerljivijom i istinitijom, go-tovo stvarnosnom. Roman sam odmah prepo-znao kao svjetski i začudio se njegovoj relativnoslaboj recepciji u regiji i Europi.

Nakon upijanja Vječnika, poslao sam Nedža-du Ibrišimoviću svoje dvije knjige o čitanju gdjesam zagovarao disciplinu koju sam nazvao le-gologijom ili znanošću o čitanju. Jedne večerimi je zazvonio teleon. “Ovdje Nedžad Ibrišimo-vić.” Glas nepoznat, riječi poznate, jer smo prekouzajamnog čitanja pronašli duhovne sličnosti.“Ono što sam godinama tek naslućivao”, rekaomi je Ibrišimović, “vi ste tako sveobuhvatno izra-zili i natjerali da se intelektualno zaljubim u vas.”Poslije bih ja zvao njega, pa on mene. Razgovoriduboki i dugotrajni. Jedne noći me je nazvao irekao da će mi svojom novom El-Hidrovom knji-gom pokazati što znači čitanje. Priznao mi je da

su mu moje “legološke stvari” pomogle u El-Hi-drovoj poetici. Naravno da me je zanimalo kakoće to izgledati u sižejnom smislu i koliko odrazitina njegov stvaralački postupak.

PoSthumno vječničKo Putovanje

Stigla je El-Hidrova knjiga koju sam čitao nadvije razine, romanesknoj i legološkoj, tražećipasaže na kojima je sublimirao svoju ontološkuzahvalnost čitanju. U nekoliko navrata me je ra-dosno teleonski obavještavao da me u Saraje-

vu neće dočekati samo predstavljanje ove knji-ge, već i “suučesništvo u osnivanju Legološkogudruženja Bosne i Hercegovine.” Promocija uBošnjačkom institutu je protekla zaista nepred-vidivo. Punu dvoranu ispunila je punoća njegovaduha, a osnivanje Legološkog udruženja prote-klo je u najboljoj nadrealističkoj maniri pod nje-govom promišljenom ideacijom i realizacijom.Nakon mog izlaganja me je poljubio, možda i

zato što sam ponovio stav kojeg sam ranije na-pisao u Slobodnoj Dalmaciji da se radi o autorukoji zaslužuje Nobelovu nagradu. To sam rekaoiz istih razloga zbog kojih sam uvažavao ArthuraRimbauda, Paula Valéryja, Ezru Pounda, Fjodo-ra Mihajloviča Dostojevskoga pošto su o nutar-njem meni znali više nego ja sam. O samoj esen-ciji književnosti je bila riječ. O onome što razvija iknjiževnost i čovjeka.

Književna javnost zaključila je nakon Vječnika i El-Hidrove knjige da one anticipiraju i treći ro-man kojim će se zaokružiti beskonačnost njego-vih vječnika. Ibrišimović je prihvatio izazov, du-

boko svjestan budućeg Zamora, jer takvi romanitrebaju elitnu kreativnost, a ona godine strplji-vog rada. Čak sam mu sugerirao da tu svoju mo-guću treću knjigu nalizira kao ljubav, jer samoprava ljubav nama koji prolazimo može dočaratiokus vječnosti.

Najednom, sumrak bogova. Vijest podmuklapoput noža u leđa. Ibrišimović se preselio naAhiret. Upoznao sam njegovu suprugu i djecu,sprijateljio s ljubaznim sinom Orom. Ibrišimovićmi se dopao i u građanskom smislu, jer nije biomalograđanin. Dok nije vjerovao nije se praviovjernikom, kada je postao vjernik nije se pra-vio nevjernikom. Imao je svoj umjetnički život isvijet koji nisu bili articijelni, a to mogu postićisam vrhunski umjetnici. Abdulah Sidran je na ko-memoraciji u Akademiji podsjetio da smo mu sviostali dužni više negoli on nama. Žao mi je što jeotišao, žao mi je što nije dovršio svoj opus.

Ali i dalje često mislim na njega i pokušavamdrugima tumačiti njegovo djelo.

Nedavno sam jednom od najvećih hrvatskihintelektualca, književnih znanstvenika, krležlo-ga, Stanku Lasiću, koji već desetljećima živi u Pa-rizu otkrio njegovu veličinu. U pismu od 9. siječ-

nja 2012. napisao sam mu da sam dobio Beharposvećen rahmetli Nedžadu Ibrišimoviću. Rea-girao sam na kritiku Vječnika Velimira Viskovićas kojim sam zajedno studirao na zagrebačkomFilozoskom akultetu, odbacujući njegovo jed-nodimenzionalno shvaćanje ovog romana. Za-što sve katoličko automatski može biti europskoi univerzalno, a sve islamsko uvijek partikularnoi antieuropsko!? U tom posljednjem intervjuudatom Ervinu Jahiću, Ibrišimović je citirao dije-love Viskovićeva članka u sarajevskom Odjeku iz 2007. Tamo je Visković stvari postavio ovako:




“Oni, pak, bošnjački intelektualci koji suvremenuBosnu doživljavaju kao sekularnu državu, s ja-čim osloncem na Europu i suvremenu zapadnuumjetnost, zasigurno u Ibrišimoviću neće prepo-znati svojega barda.”

Ibrišimović se na to osvrnuo na svoj ležerannačin: “Ja se g. Viskoviću zahvaljujem na zapa-žanjima, ali nijedna od navedenih implikacijaVječnika nije bila moja književna intencija. Usto

sam, ako smijem dodati, i to nimalo ormalno,najdubljeg uvjerenja da roman Vječnik po svemupripada evropskoj književnosti i savremenoj za-padnoj umjetnosti, nadam se, obogaćujući ih...”

Na predstavljanju nastavka Vječnika, El-Hidro-ve knjige, u Sarajevu 22. ožujka 2011. upozorio nanjenu europsku intencionalnost: “Premda je svo-

jim sadržajem većinom naslonjen na islamskukulturu, on zbog toga nije više orijentalan negoliokcidentalan roman, upravo po toj osvješćenojvolji za shvaćanjem neshvatljivog. Edmund Hus-serl je denirao europsku duhovnost kao “strastspoznavanja”. Po tom je obilježju El-Hidrova knjiga

prvoklasni europski roman, koji se u svojoj gene-zi narativnog može povezati s ocem europskogromana Cervantesom i njegovim traganjem zaizvrstnijim životom kroz lik Don Quijotea. Ili, zavi-rimo malo u ovu knjigu, kada Ibrišimović piše da“I je koplje, o vojnički štit”, onda nam u europskoknjiževno pamćenje dolaze Rimbaudovi stihovio samoglasnicima, gdje “I je rujno, O je plavo”.

“Zbog toga se značaj ovog djela nikako nemože reducirati samo na ulogu koju bi zbogpiščeva porijekla i jezika trebao igrati i imati u Bo-sni i Hercegovini, a što bi Milan Kundera nazvao“terorizam malog konteksta”, pa niti ga svoditi nasrednji, regionalni bilo balkanski bilo bliskoistoč-ni kontekst. Budući da je El-Hidrova knjiga stvarknjiževna, da doprinosi tematskom razvoju knji-ževnosti uopće, da nije puka stvar samo jednognaroda i njegova duhovnog olklora, mora je seučiti gledati u okviru velikog konteksta i povijestisvjetske književnosti.”

U svom odgovoru od 9. siječnja 2012. StankoLasić mi je napisao: “Hvala Vam na upozorenju naIbrišimovićevog Vječnika. Nisam taj roman čitao,teško dolazim do takvih knjiga. Rijetko tko mese sjeća i spontano šalje knjige kao Vi. Posebno

me je rapirao Vaš dugi citat na predstavljanjunastavka Vječnika od 22. ožujka 2011. Kako samu tom trenutku žalio što ni malo ne poznam ro-man abulu i likove tih tekstova: i Vi govorite (nasvoj način) o mojoj glavnoj opsesiji ne nazivajućito “svjetskom književnošću”, “književnim identi-tetom” ili “cjelovitošću književne strukture” nego“razvojem književnosti uopće.”

Znam da bi Nedžad Ibrišimović bio zadovo-ljan da je u svom posthumnom vječničkom pu-tovanju na ovakav način ovih dana stigao u Pariz.




ŠTA JE J.W.GOETHEREKAo o ISLAMU

Nepoznata strana jednog elikog pjesnika

Borba za pravednost u vezi s islamomu Njemačkoj otpočela je mnogo,mnogo ranije.

Prvi koji se istinski zauzimao zaislam u ovoj zemlji bio je JohannWolfgang von Goethe. Naravno,već i prije njega su: Leibnitz, Le-ssing i Herder - od zadnjeg je Go-

ethe mnogo crpio - težili ka jednom humanomgledanju, jednoj svrsishodnoj, naučno-objektivnojobradi teme. Ali direktno i angažirano za islam stu-pio je kao prvi Goethe na arenu literature, i mač,koji je udario za islam, nije niko poslije njega satako mnogo hrabrosti uzeo u ruku. Poznata istra-žiteljica Goethea, pro. Katharina Mommsen, kojojzahvaljujemo za mnoštvo novih saznanja na po-dručju odnosa Goethea prema islamu, primjećujevrlo poučno:

,,Što se tiče samog Goethea, odredjen je njegov stav prema islamu - i to je odlučujuće - od početkane samo, ne isključivo iz držanja jednog naprednog prosvjetiteljstva sa njegovim tolerantnim nastojanji-ma i naporima da iznese nepravde proslosti. Goethe je stovise pristupio Muhammedu i njegovoj religiji na jedan mnogo osobniji odnos.“ Zato i njegove izja-ve o islamu u njihovoj provokativnoj smionostiprelaze daleko iznad svega dosada postojećeg u

Piše: dr. Kat harina Mo mmsenveLikani




PREvELA SA NJEMAČKOG: ALDIJANA MUSLIM





Njemačkoj.” Herder za svoje vrijeme cijeni visokoKur’an sa sljedećim riječima: ,,Kad bi germanski su-vladari Evrope imali jednu klasičnu knjigu svog jezikakao Arapi Kur’an, nikad ne bi postao talijanski vlada-rica njihovog jezika, i ne bi se mnoga njihova koljenaizgubila potpuno u lutanju.” Ali Goethe ne zauzimastav s čudjenjem, nego prihvaća odlučno i ne do-zvoljavajući protivljenje. U svojim razgovorima saEckermannom rekao je: ,,Vidite da ovoj nauci ne ali

ništa i da mi sa svim svojim sistemima nismo dosegli dalje, i da uopće niko ne može dalje doseći!” IzjaveGoethea o islamu ne mogu se cijeniti samo kaostav jednog simpatizera, nego kao opredjeljenje zaislam. Po prvi put u 23. godini života će se konron-tirati sa islamom u obliku jednog upravo novog iz-danja prijevoda Kur’ana (prvi prijevod Kur’ana nalatinskom izašao je u Baselu godine 1422. od Theo-dora Bibliandera s predgovorom Martina Luthera).

Mada Goethe odmah nije imao direktni pri-stup arapskom originalnom tekstu Kur’ana, bio

je, unatoč svim nedostacima i krivotvorenjimakur’anskog iskaza u tadašnjim dokučivim prije-

vodima zadivljen Božijom riječju, tako da je pisaoHerderu: ,,Želio bih moliti kao Musa u Kur’anu! Bože,napravi mi prostora u mojim prsima!” Musa rece: ,,Bože, učini prostranim prsa moja, i olakšaj zadatak moj i odriješi uzao sa jezika mog, da bi ljudi razumje-li govor moj.“ (Kur’an, 20., 25.-28.) Perzijski mistik Haz bio je uzor Goetheu. Goethe je s oduševlje-njem čitao njegove pjesme i na taj način je boljeupoznao Kur’an i islam. Najviše su ga interesiraliBaskirci, koji su sa ruskim trupama za vrijeme Na-poleonovih ratnih pohoda prebačeni u Njemačkui u Weimaru obavljali islamsko bogoslužje. Goetheveli: ,,Da li je Kur’an od vječnosti? Za to ne pitam! Da je on knjiga nad knjigama, vjerujem iz muslimanskedužnosti.“

Na tako mnogo mjesta razjašnjava on nedvo-smisleno, da su njegovi odnosi prema islamu iKur’anu više nego stav nekog simpatizera, da je to

jasno opredjeljenje. Goethe pokušava uvijek po-novo jasno učiniti svojim čitaocima i slušaocima,da su islam i prirodjeno svojstvo ljudi bezuvjetnoisto: ,,Ludo, da svako u svom slučaju svoje posebnomišljenje hvali! Ako islam predanost Bogu znači, uislamu živimo i umiremo svi!” Islam je urodjena re-ligija Božija, u čijoj sjeni živi čovječanstvo od svih

početaka - ne samo tek od Muhammedove objave.Niko se ne može kloniti Božijih zakona i zakonito-sti prareligije. Islam je religija, koju su poslanici,takodjer, propovijedali ljudima prije Muhammedakao, naposlijetku, prije Muhammeda poslanik Isa.

Goethe veli: ,,Ibrahim, Gospodaru zvijezda, oda-brao se pretkom; (za pretka) Musa je u pustoj daljini preko Jednog bio velik. I Davud kroz mnoge slabo-sti. Da, prolazio preko zločinstva, znao se ipak oslo-boditi (grijeha): Jednom sam pravedno postupao.Isa je osjećao čisto i mislio, samo na Jednog Boga

u mirnoći. Ko ga je osobno učinio bogom, vrijedjanjegovu svetu volju. I tako mora pravda sjati, što jei Muhammedu uspjelo. Samo kroz pojam Jednog,savladao je čitav svijet.” U vremenima dekadencei degeneracije, od vremena do vremena izmedjuposlanika skrivalo se Sunce Božanstva iza oblakaidolopoklonstva. Fanzaziji sklono čovječanstvogubilo je Jedinstvo u mnogoboštvu ili Jedinstvou trojstvu, kao u kršćanstvu. Islam je pobjedjivao

kroz jasnoću svoje poruke i Goethe je, bez suvišnihnapora logike objelodanio Božiju riječ kako slijedi: „Bog je samo Jedan, Jedan jedino isti, nije rodio, i Nje-ga nije niko rodio.” I taj Bog je jedino dostojan, daMu se čovjek preda, da se potpuno na Njega oslo-ni: ,,Zbunjuje me lutanje, ali Ti me znaš razmrsiti, daj mome putu ravan smjer.” Goethe kaze: ,,Vjerovanje u Jednog Jedinog Boga djeluje uvijek uzvišeno, budući da ono upućuje ljude na Jedinstvo njegove vlastiteunutrašnjosti.”

Godine 1820. piše Goethe u jadu jednom svomprijatelju o oboljenju svoje snahe: ,,Dalje ne moguništa reći, nego da se i ovdje nastojim pridržavati u

islamu. Ovdje ne može niko drugoga savjetovati,neka odluči svako za sebe, šta da se radi. U islamu živimo svi, pod kojom ormom sebi uzimamo hra-brost.“ Katharina Mommsen piše uz to: ,,Ovdje prepoznajemo, da je Goethe doista svjesno živio po jednoj vaznoj tačci islamske vjere, i da je svoje prija-telje izričito upućivao na tu nauku.“ Goethe je uvi-

jek upućivao, za njega, na doista najvazniji aspektislamaske nauke: bezuvjetno predanje u nedoku-čivu volju Božiju. „Mi smo svi Božiji i svi se Njemuvraćamo.“ Godinu dana prije svoje smrti veli Ec-kermannu: ,,Drago dijete, šta znamo o ideji Božan-stva i šta žele kazati naša ograničena shvaćanja onajuzvišenijem Biću! Ako bih Ga želio nalik jednomeTurčinu nazvati sa 100 imena, ipak bih i tada još bio preslab u uporedbi s tako bezgraničnim svojstvima,a nisam ništa rekao.“ U dramskom ragmentu ,,Mo-hamet” odgovara Muhammed na pitanje: ,,Nema litvoj Bog druga? S nijecnim protupitanjem: ,,Kad biimao, bi li mogao biti Bog?“ Nakon mnogo godinaintenzivnog studiranja islama, objavljuje Goethelično svoj Zapadno-istočni Divan sa svojim čud-novatim i hrabrim stavovima koji nisu dovoljni zaislam. Želio je pisati u jednom ,,budućem Divanu“pjesme o ,,divnim upravljanjima i slaganjima, koje

nastaju iz neistraženih, neshvatljivih odluka Božijih.“ One trebaju ,,naučavati i potvrdjivati stvarni islam,bezuvjetnu predanost Božijoj volji.“

I u pismu pjevača hvali Goethe Božiju praved-nost: ,,On, jedino Pravedni, želi za svakog pravo.Neka bude od Njegovih stotinu imena ovo visokohvaljeno!“

„On je Gospodar dva istoka i dva zapada, pa kojublagodat svoga Gospodara poričete?“ Goethe pje-va: ,,Božiji je Istok, Božiji je Zapad,Sjeverno i Južno područje počiva u miru njegovih ruku. On vam je




postavio zvijezde kao vodica na zemlji i moru; s timda uživate u tom, uvijek gledajući u visinu. Gospodar svega je sve promislio, tvoja sudbina je došla, slijedi način, put je došao, završi putovanje.“ Goethe hvališehide prve odlučujuće bitke Poslanika i muslima-na protiv neprijatelja islama pa veli: ,,Svoje mrtvacemože neprijatelj oplakivati; jer oni leže bez povratka.Našu braću ne trebate žaliti, jer oni putuju iznad onesere, svih sedam planeta, otvorile su im metalna

vrata široko, i već kucaju preobraženi ljubimci, smjelona rajska vrata. I tako je bilo malo da se javi, kako sesretni musliman junaci. Raj muškaraca junaka vjere je ovdje potpuno naoružan.“

I o četiri odabrane žene piše Goethe: ,,Žene netrebaju ništa izgubiti, čistoj vjernosti dolikuje da senadaju; ipak mi znamo samo za četiri, koje su tamoveć prispjele. Prvo Sulejka, zemaljsko sunce, prema Jusuu potpuno požudna, samo, raja slast, svijetli je odricanje ukrasa. Potom sveblažena, koja je pa-ganima spas rodila i prevareno u gorkim bolovimavidje sina na krizu izgubljena. Muhammedova ženatakodjer! Gradila mu je blagostanje i slave i predade

se doživotno Jednom Bogu a jedna mila. Potom slije-di Fatima, mila, kćerka, žena bez mahane. Melekskanajčistija duša u tijelu od zlata medenog.“ Leo Kettler

je u emisiji Rias Berlin 22. marta 1984. rekao, daslovo ,,W” upućuje na Goetheovo ime ,,Wolgang”.Medjutim, poznato je, da je Goethe bio u stanju,napisati na arapskom riječ ,,Allah”. Zato se pretpo-stavlja, da je Goethe umjesto križa, kojeg većinakršćana povodom smrti crtaju na prsima, napisaoBožije ime. 22. marta 1832. završio je Goethe svoježivotno putovanje. Ležao je u samrtnom krevetu iu smrtnim satima crtao neprestano slovo ,,W» nasvom krilu.

Original

Iz straha Ti svi robujuda u Vatri ne zaglave

spasom od nje očekujuveliku sreću da pribave,il’ Džennete da naseleu dvorcima da stanuju

i u njima se vesele,selsebilom nasladjuju.

Ja od Vatre ne strahujemniti o Džennetu snujem

svog Voljenog ja ne želimničim da nadomješćujem!

Original oog članka je objaljen u: Časopisu Al-Fadschr (El-Fedzr) Nr. 10, oktobar 1984. (Muharrem, 1405.), str. 11.-14



84 mart 2012 PANBOŠNJAK 84 PANBOŠNJAK

DUHOvnOSt Piše N sret Čo lo

Najvažniji izvori za izučavanje života idjela hzr. Mevlane Dželaluddina er-Ru-mija (k.s.) i mevlevijskog tarikata su triklasična djela: Ibtidânâme (Knjiga po-

četaka), koju je napisao Mevlanin (k.s.)sin Sultan Veled (k.s.) (umro 1312. go-dine), Risâle-i Sipehsâlâr der Menâkib-

i Hazret-i Hudâvendigâr (Sipehsalarova poslanica sapredajama o hazreti Mevlani, k.s.), čiji je autor Med-žduddin Feriduddin bin Ahmed Sipehsalar (k.s.) (umro1312. godine) i Menâkibul-‘âriîn (Predaje o arima),koje je napisao murid hzr. Mevlaninog (k.s.) unuka UluAri Čelebije (k.s), Ahmed Eaki Dede (k.s.) (umro 1360.godine). U navedenim djelima objašnjen je sa duhov-nog i simboličkog aspekta smisao i značaj semaa (plesamevlevijskih derviša).

U klasičnim i tradicionalnim tesavvuskim derviškimriječnicima, sema je specično stanje duhovnog zanosa

i opijenosti mevlevijskog derviša, čiji je ruh (duša) u timtrenucima u stanju uzdizanja u više nebeske sere, s ci-ljem sjedinjenja sa Uzvišenom Istinom ili Gospodarom.U vrijeme prakticiranja semaa derviš pod utjecajemslušanja prenjenih mevlevijskih ilahija u ritmičnomskladu sa zanosom se okreće oko sebe i vrti u jednomskladnom ritmu pokreta, što ga na kraju dovodi do pot-pune duhovne opijenosti.

Osnivač mevlevijskog derviškog reda hazreti Dže-laluddin Rumi u svom djelu Mesnevi Manevi ili Duhovni gazeli , o muzici i semau kaže:

maj 2012

DESNI oBRAZ ISLAMSKOGSema ili ples rtećih deriša




Mudraci rekoše: ove tonove, čuli smo od okretanja nebeskog svodaPovik okretnji nebu to je, dok ljudi sviraju mu i pjevaju tanburom i grlomSvi mi bijasmo dijelovi Adema; u raju smo čuli ove tonove

Iako su voda i glina nama dali sumnju, ipak se od svega sjećamo ponečegaSema je za ašike hrana, u njemu je misao o sjedinjenju

Osnaže dosta primisli o savjesti, dok oblik postaje povik i glas

Sema ili mevlevijska mukabela izvodi se na poseb-nom drvenom podijumu mevlevijske tekije, koji sezove semahane. On je uvijek kružnog oblika. Oko togcentralnog podijuma za sema nalazi se neznatno izdi-gnuti mahl predviđen isključivo za mutrib ili mevle-vijski orkestar koji sačinjavaju proesionalmi muzičari:nejzeni (svirači neja), kudumzenovi (udarači kuduma),ayinhanovi (izvođači mevlevijskih gazela), naàthanovi

(učači natova) i svirači kanuna, zila i kemenčea. Desno ilijevo od mutriba nalaze se mahli ili soe za posmatra-če, do kojih je postavljen ćurs za naàtili mesnevihanskićurs. Tačno nasuprot mutriba nalazi se mjesto postni-šina (šejha mevlevijske tekije), a pored njega mjesta zaser-tarik dedea (rehber eendiju), semazenbašu (glav-nog predvodnika plesa sema), ser-tabbaha ili ašči-bašu(šea mevlevijske kuhinje) i kazandži dedea zaduženogza terbijjet (duhovni odgoj derviša) koji pripadaju teki- ji. Po mevlevi usulu i pravilima reda najveći mekam (po-zicija) je šejhovo mjesto, koje ustvari predstavlja hazre-ti Muhammeda Dželaluddina Rumija, tj. put hakikat-iMuhammedijje. Na njegovom mjestu prostrta je po-stekija ili kožica crvene boje, koja duhovno simboliziraboju tedželijjata Istinitog ili boju Njegove uzvišenosti imoći. U nedjelju 17. decembra 1273. godine u vrijemezalaska sunca, tačno u vrijeme akšama, hazreti Mevla-na Dželaluddin Rumi je preselio sa ovog prolaznog uvječni svijet i spojio se sa svojim Gospodarom. Poštozalazak sunca i počinje sa jarkim crvenilom, upravo jecrvena boja u mevlevizmu trajna asocijacija na uzvišenitedželijjat kroz sjećanje na hazreti Mevlanu. U bespri- jekorno okrugloj ormi semahane, ispred strogo pozi-

cionoranog mjesta postnišina tekije može se povući jedna zamišljena linija kroz centar, koja duhovno i ma-nevijatski predstavlja hatt-i Istiva, tj. mertebu Rabboveuzvišenosti, koja derviša iz apsolutne zbilje dovodi dočistog Tevhida, što je ustvari najkraći mogući put stiza-nja u sjedinjenje ili vuslat. Ova linija semahanu djeli na

dvije identične polovine. Prva se zove erazi, a drugahayali. Na ovu liniju mevlevijski derviš nikako ne smijestati. On se njoj približava sa nijazom. Iznad okruglogpodijuma, tačno na sredini kubbeta (kupole), nalazi seokačena staklena kugla džihannuma, koja predstavljasunce oko koje se poput planeta spuštaju kandili.

Hazreti Mevlana Dželaluddin Rumi u djelu pozna-tom pod naslovom Divan-i Kebir ili Divan-i Šemsi Tebrizi u bejtu br. 1295 na perzijskom jeziku kaže:

Kad u sema uđeš, izvan si oba svijetaTaj svijet sema, izvan je oba ova svijetaIako svod je visok, sedmi svod nebesa

Merdevine semaà nadvisile su i taj svod

U suštini sema je manevijatsko duhovno putovanje,koje nam vraća sjećanje na bezm-i elest ili prvu soru,kada su duše bile toliko opijene u el-amau (prabitku) ikada ih je Uzvišeni Gospodar upitao:

„Nisam li ja Vaš Gospodar?“

Kružeći s desna na lijevo, semazen je poput tačke,koja je bit Jedinog Tvorca, i koji svojim okretanjemstvara savršeni krug. Sema se sastoji iz sedam segme-nata ili dijelova:

• učenja naàt-i šeria sa kojim počinje sema ples,• udara u kudum, što predstavlja Allahov, dž.š., go-

vor Kun!/Budi!,• dijela koji počinje laganim zvukom neja, i koji se

LICA LJUBAVI



zove neesi ili sjećanje na Uzvišenog Tvorca Kojisvemu dušu daje,

• dijela u kojem semazenovi jedni druge po triputa selame,

• dijela kada derviši skidaju crnu hrku i vezujuruke, tako da sliče arapskom slovu eli koji imabrojčanu vrijednost jedan, jer je Allah, dž.š., Je-dan i Jedini,

• citiranje i učenje dijelova iz Musha-i Šeria i• dove sa kojom se završava sema.

Ovih sedam suštinskih dijelova je bazirano na hadisuBožijeg Poslanika, a.s., koji kaže: „Muminovo srce je sat-

kano od sedam Allahovih, dž.š., kudreta, ponekad je ustanju snebivanja, a ponekad u stanju vedrine.“

Hazreti Mevlana u 338. bejtu Divan-i kebira kaže:

Sema je zbog duše nemirne,skočimo što iščekujemoNe sjedite ovdje sa mislima svojim

Ako si čovjek idi tamo gdje je Dragi.





Sema se izvodi u vrijeme posebnih noći, zatim u vrije-me Šeb-i arusa, ili kada mevlevi šejh osobno odobri. Zasema je zadužen mejdandži dede, koji po mevlevi usulusa adabom ulazi u šejhovu odaju i „Sema ya destur!“ iz-govarajući, traži od šejha izun (dozvolu). Na to mu šejhodgovara: „Ejvallah“, čime je dat izun za početak semaizvedbe. Poslije toga mejdandži dede izlazi u avliju der-gaha ili tekije i glasno pozove derviše da uzmu abdesti obuku tennure (mevlevijsku hrku). Nakon što derviši

semazenovi uzmu abdest i obuku tennure prouči seezan, nakon kojeg se svi okupljaju u tekijski mesdžid daobave namaz ili dnevnu molitvu. Poslije namaza i dove,šejh ili mesnevihan (poznavalac i tumač Mesnevije) tu-mači Mesneviju, a poslije toga se prelazi u prostorijusemahane. Prvo ulazi šejh, zatim njegovi vekili (zamje-nici), dok semazenovi (plesači semaa) laganim koraci-ma ulaze i staju na začelje. Potom mutrib ili mevlevijskiorkestar zauzima svoje mjesto. Šejh po usulu i pravilimamevlevijskog reda sjeda na postekiju, a za njim premarangu i ostali mevlevijski derviši, koji se selame. Semapočinje učenjem naàthana (učača na`tova) koji uči ga-zel naàt-i Mevlana. Ovaj gazel je u XIII stoljeću napisaounuk Hazreti Mevlanin, Ulu Ari Čelebi, dok je muziku

komponovao Mevlevijski pjesnik Mustaa Itri eendi(umro 1711. god.). On je ustvari medhija gazel (pohval-ni gazel) koji počinje uzvikom: ja Hazreti Mevlana, Hakk dost što predstavlja znak da svi prisutni moraju pokor-no slušati naàt-i Mevlana gazel, koji u prijevodu sa per-zijskog jezika glasi:

Naàt-i Pejgamber

Allahov miljeniče, Poslanik Jedinog Stvoritelja ti si Odabranik Plemenitog, čist i besprimjeran ti si

Miljenik si Uzvišenog Hakka, svega postojećeg savršenstvo

ti si Svjetlost očiju svih poslanika, naše svjetiljke svjetlost ti si

U noći Mi`radža Džibril, a.s., bijaše tvoj pratilac Onaj koji položi svoju nogu na deveti kat nebesa ti si

U bašči poslanstva najljepši čempres, proljeće spoznaje ti si Ružica šerijatskog perivoja, uzvišeni slavuj ti si

Šemsi Tebrizi je onaj koji tebe hvali

O Mustaa! Odabranik Allahov, iznad svih poslanika ti si

Na samom kraju naàt-i Mevlana gazela kudumzenbaša tri puta udara u kudum, nakon čega jedan odnejzena (svirača neja) započinje sviranje neja u taksimmekamu. Nej simbolizira insan-i kamila ili savršenogčovjeka, koji gori od aška za sjedinjenjem sa UzvišenimHakkom. Nakon završetka taksim mekama, kudumzenbaša ponovo nekoliko puta udari u kudum, a to se zovedarb-i dželal, što suštinski predstavlja sjećanje na bezm-i elest kada su duše u zanosu plesale opijene aškom.

339. stih iz Divan-i Kebira:

Mirni sema jeste duša života;Koju zna samo ko ima dušu duše

Na prvi udarac kuduma svi prisutni u sebi izgovaraju:ism-i Dželal, Allah Allah i rukama udaraju o pod, dižuse na noge što čine i svirači neja koji počinju svirati upešrev mekamu. Tada šejh prilazi ispred posta, spušta- jući glavu u znak poštovanja ili nijaza, što istovremenočine i semazenovi. Mevlevijski šejh u tom trenutku poč-ne da se okreće na desno, desnom nogom se odbacu- jući, dok istovremeno vrhovima prstiju lijeve noge priti-šće pod sa kratkim zastojem poslije čega u istom oblikui u istom ritmu nastavlja da pleše sema. Poslije svaka trikružna koraka okreće se prema postekiji ili postu. Kadaplešući napravi krug, pristupa opet postu sa suprotnestrane, tako da vrteći se i sa desne i sa lijeve strane do-lazi ispred zamišljene linije hatt-i Istiva koju nipošto neprelazi. U ovom trenutku stizanja do hatt-i Istiva dervišispuštaju glave sa nijazom, a potom šejh sa istim ritmomkretnji nastavlja sema. Ovaj stalni odnos ritma i kretnjiima dva smjera a oni predstavljaju jasnoću i skrivenost.Smisao jasnoće su obilježje i količina, dok je smisaoskrivenosti općenitost i unutrašnjost. Istinski semazenderviš ima značaj bitka koji je čuvar ovih dvaju smjero-va. Ovaj troetapni dio semaa zove se Sultan Veled devriu kome semazenu dolazi sjećanje da će nakon smrti po-novo biti proživljen, tako da u tim trenucima manevijat-ski šejhov rehberluk ili vođenje predstavlja okretanje kaUzvišenom Tvorcu. Prva etapa devr-i Veleda predstavljaspoznaju o Allahu sa čvrstim ubjeđenjem (ilmul-jekin),druga predstavlja ajnul-jekin, dok treća znači biti saAllahom ili hakkul-jekin. Te tri etape su ustvari boravi-šta i konačišta duše na duhovnom putu u približavanjuTvorcu svega postojećeg.

Nakon toga šejh i svi semazenovi u znak nijaza ili po-štovanja jedni prema drugima skrušeno spuštaju glave,što je asocijacija na apsolutnu zbilju. Ovaj skrušeni nijaz




ujedinjuje semazenove na putu ka kibli srca. Pošto šejhzavrši prvu etapu semaa, semazenovi se prema ranguredaju nasuprot šejha, te ponovo spuštaju pokorno gla-ve sa nijazom prema šejhu. Sikke ili mevlevijska kapa nasemazenovoj glavi predstavlja njegov mezar taš, nje-gova hrka mezar, a preko leđa navučeno bijelo tennurepredstavlja ćene. Desna strana semahane predstavljavidljivi svijet, a lijeva nevidljivi. Kada se završe ove prvetri etape, šejh se vraća prema postu, a semazenovi načelu sa semazen bašom vraćaju se na svoja mjesta i u

tim trenucima nejzeni (svirači neja) završavaju sviranjeneja u pešrev mekamu. Nakon Sultan Veled devra, po-što šejh priđe postu, počinje ples semaa, semahanoviskidaju svoje crne hrke odbacujući ovaj svijet, istovre-meno se sjećajući riječi Poslanika a.s. „Umrite prije negošto umrete“. Tada šejh ispred posta krene naprijed spu-štajući glavu sa nijazom, a u istom trenutku svi semaze-novi mu na isti način uzvraćaju. semazen baša dolazi došejha i ljubi mu ruku, a šejh njegovu mevlevijsku kapu(sikke), što predstavlja znak da je dat izun ili dozvolaza pošetak semaa. Semazen baša potom istupa malonaprijed i tu se zaustavlja, a semazenovi prema redosli- jedu jedan po jedan, laganim i odjmjerenim koracimaprilazeći šejhu, naglo dižu svoje ruke preko prsa prema

nebu i počinju plesati sema. Okrećući se s desna ulijevo,lijeva noga im je na podu poput direka i ona je u stal-nom vraćanju unazad, dok istovremeno stišćući desnukoja je lagano čas u zraku čas na tlu. Time derviši pod-stiču tijelo na kružnu kretnju. Prilikom okretanja sema-zen u sebi izgovara tri puta Allah Allah Allah. Okrećućise, desnu ruku drži uzdignutu ka nebu, a lijevu spušte-nu prema dole, što predstavlja Hakkovu dobrotu kojusamo On spušta na sve stvoreno. Semazenovi okreću-ći se oko sebe, kruže oko mejdan odaje, isto kao što inebeska tijela kruže oko sunca. Pošto semazen u tokusemaa osjeća prisutnost Tvorca svih svjetova, on u tomzanosu doživljava istinsku džezbu ili opijenost duše.

Hazreti Mevlana je rekao:

“U tonovima semaa skrivena je tajna, otkrijem li jeuzburkat ću čitav svijet.”

Čitav sema vodi semazen baša (glavni virtuoz semaa)koji udarcima noge o tlo podijuma i blagim pokretimaglavom podstiče semazenove na koncentraciju prili-kom izvođenja semaa. Sema je podjeljen na četiri sela-ma sa kraćim zastojima.

Prvi selam u suštini simbolizira posmatranje svihsvjetova kroz osjećaj Hakkove veličine i moći. U ovomselamu ljubav se oslobađa sumnje, čime se jača iman ili

vjerovanje. Na prvom selamu u kompoziciji Dujek usulasa XIV vremenskim Devr-i revanom ajini uče ove gazele:

Tvoje lice mjesto je očitovanja moje dušePut ka tebi zadnja je želja srca moga

Sto hiljada duša i srca obješenihVidio sam Dragi, o jednu trepavicu tvoju

Naše srce je sunce nebeskog beskrajaNaše srce je vladar zemalja srca i duše

Kada u srce naše nastani se ljubav o Tebi

Postade vrelo vode besmrtnosti, srce naše

Mjesecolika! Bravo nek je duši tvojoj Ljepoti neizmjernoj i neprolaznoj tvojoj

Papiga moje duše posta smetena i ucviljenaOd šećer osmjeha tvojih nasmijanih usana

O Ti što lice ti je proljeće nasmijanoSvaka čast ti, ljepotice nasmijana

Bez tebe će svijet pustara biti Vladaru i care nasmijani

Na drugom selamu, dok se semazenovi neprestanookreću, ajini kroz hal Allahovog vahdeta uče u kompo-ziciji Ever usula IX vremenski sabâbûselik mevlevî âjînsa Mevlaninim gazelom, na koji je muziku kompono-

vao Hammâmîzâde Ismâil Dede:

Ti si vladar zemlje razuma i dušeTi si vladar na tronu srcana zemlji i na nebu, ti si sultan sultana

U našem srcu Draga ti si, u rudniku dragulj ti si ti si džennet ti si šerbet, krčmar i Rizvan

sa ašikom o dunjaluku ne zbori ni o rajskom carstvu

osim o Mevlani ne zbori, reci; ovaj i onaj si ti

U trećem selamu derviši počinju u ljubavnom zano-su osjećati el-Hakikatul-mutlak (apsolutnu zbilju). Zavrijeme trćeg selama kada sema postaje najdinamičniji,ajini prvo u kompoziciji Aksemai, a potom u Yurekse-

maj 2012






mai mekamu izvode sljedeće gazele:

Ašici u sokaku voljene salat ka tom blistavom suncu salat

Šemsi Tebrizi odozgo sa serasvaki put poviče Sultan-i salat

U vrtu si ljepote, poput ruže prelijepeu oku si poput svjetla, poput duše u svim dijelovima tijela

ja sam slavuj ružičnjaka, ucviljen u zamci tvojoj čemu se čuditi što sam ovako zaljubljen u tebe

O! Tvoje lice je kibla svijeta i moga srcau oba svijeta ti si sigurnost i mir srca moga

i duša si i tijelo, ti si i duša i srce mojeti si u moru skriveni dragulj srca moga

Ti si mjesec čudni, nemaš ravneSvakim svojim ukazanjem u duši vatru pališ

U zolufma, obrvama, očima ko u gazeleTražim te voljena poput lava u lovu

Mjesec i sunce ti robovi, postadoše ti pokorni Oba svijeta u tvojoj su zamci, prelijepa ljepotice

Nisam ko tebe vidio, niti od koga čuoOdnose i srce i vjeru, ah varalice moja DragaŠta će biti sa Veledom ako kraljice iz milosti

Ubrojiš me u svoje pokorne robove

Jedno blago pojavi se u radionici zlatara

Lijepog oblika, lijepog značenja,lijepe dobrote, lijepe dobrote

Lijepi bazar zanatlija, lijepe tajne JakuboveŠto duša Jusuova iz ljubavi njegove

ushićenost Jakubovu postižeOd ljubavi njegove dvije stotine

Lejli poput Medžnuna rukom cijepa A iz ognja toga rasplamsa se sabur Ejubov

Na posljednjem selamu sema se postepeno stišava.Tada se ponovo osjeća sukunet (duhovna mirnoća) ukome se derviši upotpunosti utapaju u Božije jedinstvoili vahdet, zaustavljajući se na jednom mjestu i okrećući

se oko sebe završavaju sema..

Na četvrtom selamu ajini uče sljedeći bejt:

Moj si sultan, moj si sultanU srcu i duši ti si iman

U meni si dah od koga živimNe jedna duša, sto si duša mojih

Na kraju svakog selama semazenovi zastaju na mje-stu na kojem se u tom trenutku nađu i okrenuti premacentru mejdan odaje stoje na nijazu, držeći ruke prekr-štene na prsima, nakon čega derviši po dvojica, trojicaili četverica prilaze jedni drugima u skupini. Na posled-njem selamu šejh ulazi među plesače semaa, diže ruku,držeći se za hrku, s desna na lijevo lagano kružeći, vraćase ka postu, čime je sema ples završena. Semazenovise vraćaju na svoja mjesta, oblače crne ogrtače ljubećipod, pa se dižu na noge nakon čega se prouči dio izMusha-i Šeria, a potom duaguy (dovadžija) uči dovu.

Semazenovi dolaze jedan po jedan sa nijazom ispred

šejha, i sa obje ruke hvataju šejhovu desnu ruku i lju-be je, a također i šejh njihovu. Potom se derviši redajusa njegove desne strane. Šejh im svima naziva selam,a oni uzvraćaju na selam, nakon čega se šejh laganookreće i idući prema ulaznim vratima, opet se poselamisa sviračima neya, učačima naàt gazela, kudumzenovi-ma i ostalim prisutnima, a oni mu svi zajedno uzvratena selam. Nakon što šejh napusti semahanu, svi prisut-ni se okreću prema prostrtoj šejhovoj kožici ili postekiji,s nijazom se naklone i time je sema zvanično završen.

90 PANBOŠNJAK maj 2012




pOZiv na SUraDnjU

Kao svebošnjački mjesečni list bavit ćemo se društvenim

i političkim temama, te geopolitičkim i strategijskimistraživanjima.Pozivamo autore i istraživače, kao i prevodioce nasuradnju; da objvalju svoje autorske radove, kao iprijvode, u ormi analitike, kolimne, reportaže, intervjua...Čiatoce pozivamo da kandidiraju i podrže naše prijekte,akcije i ideje.

ads (Sdž):Gradska 1, 36300 Novi Pazar, SrbijaTel/Fax: +381/20/322-181

ads (BH):Ljubljanska 18b, 71 000 Sarajevo, BiHTel/ax: +387/33/ 263 720

Wb:www.panBosnjak.comwww.panBosnjak.bawww.panBosnjak.mewww.panBosnjak.netwww.panBosnjak.rs

E-mail adresa:[email protected]

pOZiv na prepLatUPozivamo čitaoce i intitucije da se pretplate na naš listpiutem naših kontakt adresa u Naovom Pazaru i Sarajevu.

Ud:

Nedžad Latićpooć ud s:

Jahja Fehratović

S:dr. Ferid Muhić

dr. Džemaludin LatićAlija Džogović

dr. Hasnija Muratagić-Tuna

Dtp:Iet Aličković

Salahudin FetićSenad Redžepović

Lu:

Sanela KarišikUđč ol:

dr. Džemil BektovićFatmir BaćiEmir Ramić

Hazbija KalačMirza Hulusić

Indira Kučuk-Sorguč

dr. Admir Muratovićdr. Bisera BoškailoMuhamed Ćeman

Vedad Huseinspahić

impreSUm



Documents

panBošnjak [broj 3, maj 2012.]