Paviljon Philips Pome Electronique

5

Andrea Mui

PAVILJON PHILIPSPome ElectroniqueSeminarski rad

Profesor: dr.sc. Aleksandar HomadovskiKolegij: Moderna i suvremena svjetska arhitektura 20.stSveuilite u Zagrebu, Arhitektonski fakultetPreddiplomski studij arhitekture i urbanizmaAk. god. 2012./2013.

Sadraj

Uvod2Kontekst3Ideja4Prostor5Zvuk7Slika9Realizacija11VEP Virutal Electronic Poem13Autori15Literatura17

Uvod

Arhitektura je zamrznuta glazba...- Johann Wolfgang von Goethe (1829).

spiralno stubite

Stoljeima su umjetnici sanjali o apsolutnom umjetnikom djelu konanom izrazu ljudske kreativnosti u skladnoj sintezi svih umjetnosti. Povlaili su paralele izmeu razliitih disciplina, opisivali ih istim pojmovima, traili u njima iste elemente, pa ak i pokuavali prijevode kreativne misli iz jednog u drugi medij. Unato raznim pokuajima brojnih umjetnika kroz povijest, tek je eksplozija tehnologije u doba 20-og stoljea omoguila ostvarenje dotad nedostinog sna svih umjetnika, a meu prvim primjerima te nove, multimedijalne umjetnosti je bila Philipsova Pome Elecronique.

KontekstEXPO 1958. godine je bila prva Svjetska izloba odrana nakon 2. svjetskog rata. Cjelokupno drutvo jo uvijek je bilo pod snanim dojmovima najveeg ratnog sukoba u povijesti ovjeanstva, koji je konano prekinut zastraujuom demonstracijom snage atomske bombe. Bila je to izloba koja je izraavala strah od novih, brzo rastuih tehnologija, ali i nade da e njihov potencijal u pravim rukama donijeti napredak i blagostanje. Zbog toga je i dobila svojevrsan podnaslov - pour un monde plus humain - za humaniji svijet. Bio je to Expo Atomiuma i hladnog rata izmeu SAD-a i SSSR-a, iji su paviljoni ak bili smjeteni na suprotnim lokacijama.Jedna od kompanija koja je prednjaila u tehnolokom razvoju bila je Philips Electronics Company. Nakon to je prisiljena otii iz Nizozemske zbog rata, ova se mona korporacija vraa u sjedite svoje kompanije. Fokusira se na tehnoloki razvoj na podruju svega od zvuka preko floruscentne rasvjete do tehnologije rendgenskih zraka. ele pokazati svoju tehnoloku premo na EXPO-u i zasjeniti Amerikance i njihov napredak na podruju televizije u boji. Koriste EXPO u promotivne svrhe, slino paviljonima General Motorsa i Forda na izlobi u Chicagu 1933. i New Yorku 1939.

fotografija sa izlobe; promotivni plakat za izlobu; medaljon s izlobe

IdejaZa razliku od dosadanje prakse koja je manje-vie svodila na izgradnju hala za izlaganje komercijalnih proizvoda, Philips je odluio umjesto toga sloiti impresivnu umjetniku instalaciju koja e pokazati tehnoloki napredak i kvalitetu njihovih proizvoda. Zato je Louis Kalff, umjetniki direktor Philipsa, zaduen za sastavljanje meunarodnog interdisciplinarnog tima arhitekata, umjetnika i skladatelja, koji e stvoriti paviljon u kojem e pokazati to je vie mogue oblika elektronike tehnologije, kulture i openitog napretka ljudske vrste.Za arhitekturu paviljona Philips je elio vrhunskog arhitekta svjetske reputacije, pa se Kalff u sijenju 1956. obratio uredu Le Corbusiera. Le Corbusier je tada bio je na vrhuncu svojih stvaralakih sposobnosti, jedno od velikih (ako ne i najvee) imena arhitekture tog doba (i itavog stoljea). Kalff je od njega traio da napravi 'ne halu, nego pladanj na kojem e posluiti proizvode suvremene tehnologije meunarodnoj publici', a on je odgovorio: 'Neu vam napraviti paviljon, ve Elektronsku pjesmu i spremnik koji e je sadravati: svijetlo, ritam, zvuk i slike u boji, stopljene u organikoj sintezi.'Osim arhitektonskog projekta, Philips je od Le Corbusiera oekivao i da osmisli itavi koncet paviljona, sve projekcije i rasvjetu. Imao je potpunu kreativnu slobodu, uz samo jedan zahtjev da koristi razne tehnoloke proizvode njihove tvrtke. Le Corbusier je zamislio interijer oblika izvedenog iz matematikih funkcija, koji e funkcionirati poput eludca koji guta i 'probavlja', transformira posjetitelje u svojoj unutranjosti pomou raznih audio-vizualnih projekcija. Posjetitelji e ulaziti u grupama od 500 ljudi u razmaku od 20 minuta. Dok ulaze kroz zakrivljeni prolaz uju prijelaznu skladbu u trajanju od dvije minute, da bi zatim doli do zamraenog sredita ('eludca') paviljona. Tu zapoenje osam minuta duga prezentacija koja se sastoji od skladbe i video projekcija (potpuno neovisnih jedne o drugoj). Nakon toga posjetitelji izlaze van, probavljeni, kroz drugi izlaz, a zamjenjuje ih nova grupa. Na taj nain bi paviljon dnevno moglo posjetiti oko 20 000 ljudi.

Le Corbusierova poetna skica za paviljonOn je sam odluio preuzeti razvijanje unutranjosti paviljona, a eksterijer je ostavio svom mlaem suradniku Iannisu Xenakisu, koji je takoer bio i eksperimentalni skladatelj te je trebao napisati tranzicijsku skladbu koja e pratiti posjetitelje pri ulasku u paviljon.Iako je za skladatelja Pome Electronique Philips imao na umu poznate skladatelje tog vremena kao to su Benjamin Britten ili Aaron Copland, Le Corbusier je inzistirao na izboru manje poznatog, ali radikalnijeg Edgarda Varsea. ak je iao toliko daleko da je svoje sudjelovanje na projektu uvjetovao Varseovom potpunom kreativnom slobodom, pa je Philips bio prisiljen popustiti, poto su vjerovali da je Le Corbusierovo ime nuno za meunarodnu panju.

ProstorZa Le Corbusiera je bila presudna unutranjost pa je o paviljonu razmiljao kao o mediju, ljusci oko glavne senzacije - interijera. Zato su njegovi zahtjevi po pitanju samog oblika bili dosta openiti i neodreeni. elio je ostvariti ideju 'eludca' koji obuhvaa i transformira posjetitelje, oblika izvedena iz matematike pravilnosti, zakrivljenim putevima ulaza i izlaza i iskrivljenim zidovima na koje e se projicirati slike i boje. Ove osnovne smjernice bile su poetak i kraj Le Corbusierova sudjelovanja na projektu u ulozi arhitekta, te se nakon toga prvenstveno bavio interijerom: video projekcijama i rasvjetom. Xenakis je sam razradio i isprojektirao oblik paviljona slijedei njegove poetne smjernice. 105250

tlocrt paviljona; aksonometrija unutranjosti sa zvunim linijamaPaviljon je sluio kao auditorij za priblino 500 posjetitelja, oblikovan poput nepravilnog planetarija, sa video projekcijama na vie zidova. Bila je to atorasta konstrukcija nad tlocrtom u obliku eludca, oblika u potpunosti izvedenog od ravnih linija koje tvore niz spojenih hiperbolino-paraboloidnih zakrivljenih ploha. Nastala geometrijska struktura je zadovoljila Le Corbusierov zahtjev za nepravilnim i iskrivljenim povrinama za projekciju, ali i njegovu elju za matematikom racionalnou i tonou, dok su dramatine konture i zidovi paviljona ostvarili impresivan, ekspresionistiki dojam atora sa unutranjosti poput mrane peine koja upija zvuk.

fotografija eksterijera i interijera paviljonaOblik paviljona je bio problematian po pitanju izvedbe, poto Xenakisovo originalno rjeenje konstrukcije nije zadovoljavalo po pitanju zvune izolacije. Le Corbusier i akustiari su htjeli betonsku strukturu koja e izolirati vanjsku buku i omoguiti neometano izvoenje prezentacije u unutranjost, to nije bilo mogue sa kompleksnim oblikom hiperbolinih paraboloida koje je razvio Xenakis. On je predlagao vlanu strukturu sastavljenu od elinih kablova razapetih do elinih stupova na kraju atora. Rjeenje koje je osiguravalo dovoljnu zvunu izolaciju uz zadravanje oblika paviljona je smislio Hoyte Duyster, glavni inenjer projekta. Radilo se o sustavu tankih prefabriciranih betonskih ploa ovjeenih o eline kablove razapetih izmeu tankih betonskih rebara koja su izvedena in-situ. Poto hiperbolini paraboloidi nastaju od ravnih linija, ova metoda je jednostavna za primjenu. Ploe su izraene u hali, uz pomo jednostavnog pjeanog kalupa koji je odgovarao obliku paviljona. Nakon to su paneli izliveni oko kalupa, numerirani su i poslani na gradilite te ponovno sastavljeni. Paviljon je, nakon mnogo modeliranja i statikih testova izvrenih na Sveuilitu u Delftu, izgradila Belgijska kompanija Strabed.

Xenakisove skice za razvoj oblika paviljona

(retuirana) fotografija paviljona tijekom izlobe

Zvuk Zvuna komponenta se sastojala od uvodne i glavne skladbe. Za glavnu skladbu, Pome lectonique, bio je zaduen Edgar Varse, dok je Iannis Xenakis napisao uvodno djelo, Concrte PH.Glazba namjerno nije imala veze sa vizualnim djelom prezentacije, kako bi cijelina bila apstraktna i kontrasna. Ovo je bio jedan od najkompleksnijih projekata vezanih uz kontekst ikad stvorenih. Zvuk je bio napisan za prostor i obratno. Concrte P.H.Iako je Le Corbusier Varseu dao potpunu kreativnu slobodu i uope nije preispitivao njegov rad, situacija sa uvodnom skladbom je bila potpuno drugaija. Le Corbusier je htio neto slino popularnim pjesmama, to za Xenakisa nije dolazilo u obzir, te mu je na sastanku s Philipsom rekao da, ako eli takvu glazbu, unajmi kantautora. Bio je odluan stvoriti djelo koje e se temeljiti na buci i ritmu, kako bi bilo u skladu s Varseovom glavnom skladbom. Nadao se da e svoju skladbu moi snimati u studiju u Eindhovenu, ali Le Corbusier mu nije dopustio odlazak, poto je bio potreban za projektantski rad u Parizu. Zato je bio prisiljen raditi u znatno slabijem Philipsovom studiju u Parizu.Xenakis je stvorio musique concrte temeljenu na zvuku gorueg drva rasjeenog na fragmente od jedne sekunde. Naslov joj je uzet od anra i hiperbolino-paraboloidnog dizajna paviljona - Concrte P.H. Xenakis je opisao svoj rad u kontekstu ostalih concrte skladbi:'Veina musique concrte koja je dosada napravljena je puna naglih promjena i kontrasnih djelova bez prijelaza. Ovo se dogaalo jer su se originalni snimljeni zvukovi koje su koristili skladatelji sastoji od skupine jedne vrste zvukova, pa skupine drugih, i nisu ili dalje. Ja teim iznimno bogatim zvukovima dugog trajanja, ali opet s brojnim unutarnjim promjenama i varijacijama. Takoer, istraujem kraljevstvo viestruko pojaanih, a inae nezamjetnih zvukova.' Pome ElectoniqueVarse je svoje djelo stvarao u Philipsovom vrhunskom glazbenom studiju u Eindhovenu, a na raspolaganje su mu stavljena dva tehniara. Iako je godinama prieljkivao stvaranje novih ureaja za proizvodnju zvuka, sada kada ih je konano imao na raspolaganju, nije znao kako raditi s njima. Trebalo mu je dosta dugo da ovlada tehnologijom, pa je sama skladba napredovala polako i nepredvidivo. Stvar je dodatno komplicirao manjak prikladnog vokabulara kojim bi opisao zvukove koje je elio dobiti. Opisi kao to su 'vie nazalan', 'manje otar' ili 'vie hrapav' su samo zbunjivali tehniare koji su trebali prevesti te opise u tehnike postavke za oscilatore, filtre i druge ureaje. Jednom prigodom su proveli nekoliko sati pokuavajui stvoriti odreeni zvuk bez ikakvog napretka. U jednom trenutku netko je uao u studio, i Varse je, im je uo zvuk kripavih vrata, uzviknuo: 'To je to! To je zvuk koji moramo dobiti!'. Tehniari su na to prasnuli u smijeh, a zatim su snimili zvuk otvaranja vrata. Pome je trebala biti demonstracija stereofonije, reverberacije i jeke prostora. Skladba se sastoji od kombinacije elektroniki stvorenih zvukova i snimljenih 'konkretnih' zvukova iz stvarnog ivota. Iako je ova 'glazba' veini zvuala kao niz kaotinih zvukova s bizarnih ljudskim glasovima, zapravo se radi o paljivo sloenoj kompoziciji. Brza kreenda i nagle tiine su bile proraunate da iskoriste reverberaciju prostora. Skladba je imala i prostornu dimenziju koja je stvarala dojam 'glazbe u pokretu', stvarajui iluziju da se zvuk kree prostorom na nain da pobolja samu skladbu. Varse je uspio ostvariti taj dojam tako to je podijelio zvuni zapis na vie dijelova koji su se kretali tzv. 'zvunim linijama'. Od ukupno 350 zvunika u 20 kombinacija s pojaalima, zvuk se uvijek putao u grupama od pet zvunika. Npr., ako je zvuna linija na zvunicima od 121 do 145, zvuk se prvo puta na zvunicima 121-125, zatim 122-126, pa 123-127, itd. Snimljena je i reproducirana uz pomo Philipsove najkvalitetnije audio opreme.Kada su Philipsovi predstavnici uli neke fragmente, bili su razoarani kombinacijom gongova, sirena, ljudskih povika i eksplozija koji su njima zvuali kao potpuni kaos. Nakon prvog presluavanja dijela skladbe, ak su zatraili rad od drugog skladatelja, za sluaj da konano Varsevo djelo bude neprihvatljivo. Ali i Le Corbusier i Xenakis su nastavili podupirati Varsea, pa je Philips morao nevoljko prihvatiti njegovo sudjelovanje.Unato tome to ne predstavljaju najbolje djelo ijednog skladatelja, Xenakisova skladba Concrte P.H., i Varseova Pome lectronique smatraju se remek-djelima elektronske glazbe. Danas su one sve to je preostalo od Philisova paviljona, iako je bitan dio njihove impresivnosti nestao zajedno sa samom graevinom. Preostaje samo aproksimacija prave prirode tog zvuka, iji je doivljaj u prostoru bio neusporedivo iskustvo.

dvije skice koje se pripisuju Varseu sadre naznake o dinaminosti i frekvenciji sadraja Pome; Xenakisova skica za Concret PH (latinska slova za teksture, grka za brzinu);prethodna stranica fotografija skupine zvunika unutar paviljona

SlikaLe Corbusier je elio video projekciju niza fotografija dugu osam minuta, osvijetljenu promjenjivim svjetlom u raznim bojama. Projekcija je tematski bila podijeljena u 7 cjelina kako bi prikazala povijest i napredak ovjeanstva. Fotografije su bile apstrakne i vrlo simboline, paljivo izabrane i posloene kako bi prenjele odreenu poruku. Iako su prikazivale vrlo razliite i naoko nepovezane stvari i pojave, poput plemenske umjetnosti, djece, ivotinja, ikona iz popularne kulture, strojeva i rata, paljivo promiljenim rasporedom uspjele su prenjeti neke vie poruke i ideale. Primjerice, istovremeni prikaz Charlieja Chaplina i nuklearne eksplozije je trebao pokazati apsurd modernog ratovanja. Fotografije je snimao slavni kinematograf Philippe Agostini, ije su tehnike brze montae, inovativnih kadrova, rotacije, zrcaljenja i kretanja slika znaajno doprinjele vizualnoj impresivnosti Pome.Tematski ciklusi Pome: 1. Postanak (Genesis), 0:00 1:00 bik, matador, glava grkog kipa, snimka nasmijeene ene koja zatim ustukne u strahu, lubanja2. O Duhu i Materiji (Of Spirit and Matter), 1:01 2:00morske koljke, znanstvenici, lubanja, Afrikanke, kostur dinosaura, zamiljeni majmun3. Od Sumraka do Zore (From Darkness to Dawn), 2:01 3:24oi i glave raznih ivotinja i ljudi; glava sove, purea glava, lice ene, plemenske skulpture glava, otvorene grobnice u koncentracijskim logorima, igrake vojnika, tenkovi, kauboji i Indijanci, pitolji, srednjovjekovne skulpture religoznih motiva, Buda4. ovjekom napravljeni Bogovi (Man-Made Gods), 3:25 - 4:00kamena glava sa Uskrnjih otoka, gemetrijski likovi, Sfinga5. Kako Vrijeme gradi Civilizaciju (How Time Moulds Civilization), 4:01 5:00industrija i mo: nuklearna elektrana, masa ljudi, kirurg, rudar, graevinski radnici, konj s farme, Charlie Chaplin, bombarder, raketa, radarska antena, oblaci, nuklearna eksplozija, djeca zagledana u kameru6. Harmonija! (Harmony!), 5:01 6:00Eiffelov toranj, prve fotografije ljudi i ivotinja, djelovi stroja, ponovno Chaplin, Laurel i Hardy, apstraktni oblici, astronomske slike, zagrljeni par, djeca7. Cijelom ovjeanstvu (To All Mankind), 6:01 8:00neboderi, arhitektonski planovi, modeli gradova, Modulor, ruka novoroeneta, djeca, stara ena, ljudi za stolom, ovjek koji spava na ulici, prljava cesta, ponovno beba

fotografije video projekcijeProjekcije boja su bile povezane sa fotografijama na nain da su dodatno podcrtavale emocije i dojam svake u nizu slika. Vizualni efekti su nastali u suradnji Le Corbusiera i Louisa Kalffa, te su koristili razne Philipsove ureaje. Bili su podijeljeni u pet kategorija:1. Volumeni (volumes) dvije ovjeene skupture (enska figura i apstraktna skulptura od metalnih cijevi) koje su bile osvijetljene crvenim i zelenkasto-plavim floroscentnim svjetlom.2. Ambijenti (ambiances) struktura ambijenata se sastoji od tri zone rasvjete u boji (niski horizont, glavno podruje, vrh zone)3. Tritrouszrake svjetla u boji ili crno-bijeli likovi projecirani na podruja oko ekrana4. Ekrani (crans)dva velika ekrana za projekciju slika i filmova5. Projekcija nebaslike sunca, mjeseca i zvijezda projicirane na stropKonani rezultat je bio originalan vizualni spektakl koji je pokazao mogunosti Philipsove tehnologije te je umjetniki izraavao Le Corbusierovu viziju ovjeanstva, obiljeenu njegovim osobnim idealima i vlastitom promidbom (projekcija je ukljuivala i slike Le Corbusierovih projekata koji su predstavljali nade ovjeanstva za budunost).

primjeri skica ambijenata s natuknicama na njemakom, francuskom i nizozemskom za posljednje izmjene

RealizacijaPitanje autorstvaLe Corbusier je bio zauzet gradnjom itavog grada u Chandigarghu u Indiji, pa se projektom na kraju gotovo iskljuivo bavio Xenakis. Osim openitih konceptualnih ideja, Le Corbusier nije dao puno specifinih uputa, a i one su kasnile tjednima ili ak mjesecima. Npr., iako je esto govorio o obliku izvedenom iz matematike funkcije, samu razradu i oblikovanje je ostavio Xenakisu. Prekretnica projekta je bila u svibnju 1957. Slike za projekciju jo nisu bile odabrane, a Le Corbusier se pravdao zauzetou projektom u Chandigarghu. Doao je u Pariz da potpie projekt, zatim u Eindhoven na konferenciju za novinare, gdje je pozirao fotografima i hvalio svoj jedinstveni rad. Iako je ovakav postupak bio i ostao praksa u arhitektonskim biroima, Xenakisu je smetalo to je Le Corbusier dao samo osnovne ideje, da bi se na kraju potpisao kao glavni projektant i preuzeo sve zasluge. Varse je stao na Xenakisovu stranu, poto je on podupirao Varsea u tekoama kroz koje je on prolazio u Eindhovenu. Philips nikad nije bio potpuno zadovoljan odabirom Varsea za skladatelja, a Varse je, kao i Le Corbusier, vjeno kasnio s proizvodnjom materijala i esto ostavljao dojam da nema nita na umu. Xenakis je pisao Philipsu, traei da mu se priznaju zasluge za rad na projektu. Takav potez je bio neuven - Le Corbusier nikad nije dijelio zasluge ni s kim, i zaposlenik s takvim zahtjevima bi inae bio otputen. Le Corbusier je u pismu Philipsu branio svoje radne metode, naglaavajui da nijedan od njegovih 250 zaposlenih arhitekata nikad nije dobio zasluge za ijedan od projekata biroa. Meutim, Xenakis je bio previe vaan za tvrtku, i Le Corbusier se u konanici sloio dijeliti autorstvo.

izgradnja paviljona; postavljanje zvunika

ReakcijePaviljon je otvoren u travnju 1958. i odmah potom zatvoren na dva tjedna kako bi se poboljao zvuni sistem. Konano je ponovno otvoren u svibnju, gdje je ostao otvoren do kolovoza. U tom periodu je privukao gotovo dva milijuna posjetitelja. Natpisi za komercijalnu snimku Varseove skladbe su navodili da je paviljon 'izazvao reakcije koje su bile arolike gotovo kao i zvukovi i slike koji su iz potaknuli: strava, bijes, zapanjeno strahopotovanje, zabavljenost, divlji entuzijazam'.Kombinacija Xenakisove arhitekture, Le Corbusierovih slika i Varseove glazbe stvorila je nezaboravno iskustvo. Bilo je to prvo multimedijsko djelo u pravom smislu rijei, elektronsko-prostorni okoli koji je kombinirao arhitekturu, film, svijetlo i glazbu u potpuno iskustvo kretanja kroz prostor zvuka, svijetla i vremena. Unato razolikim reakcijama posjetitelja, svi su se sloili da je paviljon inovativan i drugaiji od svih dotad vienih. Javnost je veinom bila zauena bizarnim slikama i zvukovima. Howard Taubman (New York Times) ju je prozvao 'najudnijom zgradom na izlobi' i kometirao da su 'zvukovi koji prate slike bizarni kao i sama zgrada'. Kritiari arhitekture i umjetnosti su imali vrlo podijeljena miljenja. Protivnici su otro kritizirali formu zgrade zbog njene neodlunosti izmeu konstruktivne racionalnosti i ekspresije slobodne forme. Talijanski arhitekt Ernesto Rogers je komentirao da se 'ondje gdje je trebala biti fluidnost konveksnih i konkavnih oblika... pojavljuju nezgrapni elementi za ojaanje konstrukcije... Nije ostvarena arhitektura, niti ista kompozicija, ve samo indikacija novih arhitektonskih dimenzija.' Zagovornici paviljona su ga opisivali kao 'vrlo fascinatno ostvarenje sna koje je mamilo umjetnike jo od... Wagnera: san o cjelovitom umjetnikom djelu'. EpilogIako je bilo pokuaja da se paviljon sauva i nakon zatvaranja Svjetske izlobe, nikada nije bio planiran niti izveden kao trajna graevina. Nije bilo dovoljno izolacije, a i sama konstrukcija nije bila dovoljno vrsta da bi due trajala. Paviljon je u konanici sruen 30. sijenja 1959., a od njega su ostale samo fotografije paviljona i video projekcija te snimke glazbe. U konanici je Varseova skladba bila najutjecajniji element Philipsova paviljona. Iako je ira javnost nije doekala s prevelikim entuzijazmom, inspirirala je itavu jednu generaciju avangardnih skladatelja, ukljuujui Amerikaca Johna Cagea i Njemca Karlheinza Stockhausena. Na kraju je dio projekta koji je Philipsu bio najmanje zanimljiv ostao najzapameniji i najutjecajniji dio itavog paviljona. S arhitektonskog aspekta, Philipsov paviljon se samo kratko spominje u pregledima Le Corbusierove karijere, kao jedan od mnogih projekata u izvanrednoj karijeri velikana moderne arhitekture. Ali za Edgarda Varsea je Pome lectonique bila jedno od njegovih najveih postignua. Nakon nje, njegov status slavne linosti je bio zacementiran i proveo je ostatak ivota kao potovani skladatelj, poduavajui, predavajui i skladajui sve do svoje smrti 1965.Nakon Paviljona, Xenakis je napustio Le Corbusierov biro i koncentrirao se samo na glazbu. Postao je lan GRM-a (Groupe de Recherches Musicales), koju je Pierre Schaeffer osnovao u Parizu. Istraivao je tehnike manipulacije snimkama da bi ostvario svoje stohastike glazbene teorije te se proslavio rigoroznom primjenom matematikih modela u svojoj glazbi kao jedan od najvanijih avangardnih skladatelja nakon rata.

VEP Virtual Electronic Poem Nedavno je pokrenut projekt virtualne rekonstrukcije Paviljona Philips u suradnji s Europskom Unijom putem programa Culture 2000. Ideja je uz pomo suvremene tehnologije ponoviti iskustvo Paviljona, ako je ve sam Paviljon zauvijek izgubljen. Ekipa mladih strunjaka je stvorila virtualni model paviljona na temelju paljivog prouavanja sauvanih djelova projekta, fotografija, uputa objavljenih u Philips Technical Review, kontrolne trake iz Le Corbusier Foundation u Parizu i Getty Center u Los Angelesu te originalnih snimki iz Centra sonologije u Den Haagu. Osim samog oblika zgrade, u model su ukljueni i poloaji pojedinih zvunika i video projekcije.

vizualizacije eksterijera paviljona

vizualizacije interijera paviljona

simulacija video projekcija u unutranjosti paviljonaMogue je vie razliitih naina doivljavanja virtualnog Paviljona: za jednog ili vie korisnika te pregled raunalom putem interneta (ova opcija je jo uvijek nedostupna na slubenim stranicama VEP-a). Vie korisnika istovremeno moe doivjeti paviljon preko velikog ekrana i pojadinanih slualica ili visokokvalitetnog sustava zvunika. Najimpresivnija je prezentacija jednom korisniku, koja najrealistinije rekonstruira iskustvo Paviljona putem stereoskopske kacige i slualica koje simuliraju udaljenost i smjer izvora zvuka. Iz posebne stolice koja okretanjem simulira kretanje kroz Paviljon, osoba doivljava paviljon kao da sjedi u originalnoj zgradi u Bruxellesu i prisustvuje prezentaciji iz 1958.

prikaz simulacije paviljona za jednog korisnika: vizualna simulacija; stereoskopska kaciga; stolica s opremom

AutoriCharles-douard Jeanneret-Gris, poznatiji pod pseudonimom Le Corbusier; (6. listopada 1887. 27. kolovoza 1965.), vicarski arhitekt, dizajner, slikar, urbanist i pisac, jedan od zaetnika moderne arhitekture. Otac mu je slikao i gravirao satove, a majka je bila glazbenica. Jo je u djetinjstvu uio slikati i izuavati obrt graviranja, a s etrnaest je poeo pohaati umjetniku kolu.Od 1906. se bavi prvenstveno arhitekturom i kree putovati po svijetu. Odlazi u Italiju, i kasnije u Austriju, gdje radi na svojim prvim arhitektonskim projektima. Tijekom 1.svjetskog rata radi kao uitelj, te se 1917. trajno nastanjuje u Parizu. Tu nekoliko godina kasnije otvara atelje u kojem e raditi sve do 1965. Tada poinje koristiti pseudonim Le Corbusier, navodno nastao od imena pretka. Ubrzo postaje poznat zbog svojih natjeajnih radova i teoretksih projekata, te gradi zgrade diljem svijeta (najpoznatija graevina iz tog perioda mu je vila Savoye). U vicarskom dvorcu La Sarraz postaje jedan od glavnih osnivaa CIAM-a (Internacionalnog kongresa moderne arhitekture) 1928.godine, putem kojeg je snano utjecao na arhitekturu 20.stoljea. Deset godina nakon zasjedanja CIAM-a u Ateni 1933. godine, objavljuje Atensku povelju, koja je iznimno utjecala na daljnji razvoj urbanizma. ak dobiva priliku ostvariti ideje svog 'Sunanog grada' prilikom gradnje, prvog planskog grada u Indiji, Chandigarha. Kasnije se koncentrira na stambenu problematiku, te gradi Unite d'Habitation, stambeni blok za 3600 stanovnika koji sljedi sve njegove principe suvremenog kolektivnog stanovanja. Svojim brojnim djelima je izvrio ogroman utjecaj na razvoj moderne arhitekture, posebice na podruju urbanizma (preko djelovanja CIAM-a).

Iannis Xennakis; (29. oujka 1922. 4. veljae 2001.), grki skladatelj, teoretiar glazbe, arhitekti i inenjer. Bio je jedan od pionira elektronske glazbe, te je postao poznat zbog svojih revolucionarnih ideja o sistematinoj, matematikoj organizaciji glazbe i njenim poveznicama s arhitekturom. U prvi doticaj s glazbom je doao tijekom svog djetinjstva u Rumunjskoj i kasnije u Grkoj. Upisao je Politehniku u Ateni s namjerom da diplomira kao inenjer. Nakon to je Grka okupirana tijekom 2. svjetskog rata, postao je dio pobunjenikih snaga protiv nacista, i kasnije protiv Britanije. U sukobima koji su usljedili je bio ozbiljno ranjen te je izgubio vid u jednom oku. Evenutalno je uhien i osuen na smrt, ali je pobjegao prema SAD-u 1947. U konanici je zavrio u Parizu i dobio francusko dravljanstvo te se sprijateljio s brojim vanim ljudima poput Messiaena, Honeggera, Milhauda i Le Corbusiera, koje je impresionirao njegov inovativan i genijalan pristup glazbi. Radio je s Le Corbusierom na arhitektonskim i urbanistikim projektima diljem svijeta. Svo to vrijeme je jo uvijek radio kao skladatelj, jer su za njega arhitektura i glazba bile jedno te isto. 1959. je napustio Le Corbusierov studio i posvetio se skladanju i poduavanju glazbe, uskoro postavi jedan od najvanijih europskih skladatelja svoga vremena. Posebno je bio poznat po glazbenim istraivanjima na podruju skladanja uz pomo raunala, zvog ega je osnovao Centar za matematiku i elektronsku glazbu u Parizu i u Bloomingtonu u Indiani. Predavao je na Sorbonni, Gresham Collegeu u Londonu i napisao brojne lanke i eseje na temu glazbe. Neka od njegovih najvanijih djela su Metastasis (1954), Pithoprakta (1956) i revolucionarna elektronika djela kao Bohor I i Concret P.H.

Edgar Victor Achille Charles Varse; ( 22. prosinca 1883. 6. studenog 1965.), francuski avangardni skladatelj koji je vei dio karijere proveo u SAD-u. Izumitelj izraza 'organizirani zvuk', to se odnosi na grupiranje odreenih tonova i ritmova u sasvim novu vrstu glazbe. Prozvan je ocem elektronike glazbe zbog svojih ekperimentiranja s upotrebom elektronikih ureaja i novih instrumenata, te je radio s inenjerima, znanstvenicima i proizvoaima instrumenata kako bi otkrio ili izmislio nove izvore zvuka. Iako se njegov opus danas sastoji od svega nekoliko skladbi, utjecao je na brojne velike skladatelje kasnog 20. stoljea.Djetinjstvo je proveo u Parizu i Burgundiji. Studirao je glazbu unato oevim eljama da se posveti matematici i inenjerstvu da bi se pripremio za poslovnu karijeru. 1907. se seli u Berlin, gdje upoznaje Ferruccia Busonija, koji e dosta utjecati na njega svojom 'Skicom za novu estetiku u glazbi'. U potrazi za poslom 1915. godine odlazi u SAD. Kako mu novac od skladanja i promoviranja glazbe nije bio dovoljan za ivot, neko vrijeme je radio i kao prodava klavira, a kratko i kao glumac. Poduavao je na sveuilitima u Columbiji, Darmstadtu i Sata Fe, te pisao glazbu za nekoliko filmova. Svo to vrijeme je mukotrpno eksperimentirao sa stvaranjem novih zvukova, zbog ega je skladao vrlo sporo, uz este neuspijehe. 1954. je njegova skladba Dserts premijerno izvedena u Parizu, na prvom koncertu koji je bio uivo emitiran u Francuskoj. Takoer je napisao Pome lectronique za Philipsov paviljon na EXPO-u 1958.Njegova glazba se naglo proslavila u 1960-ima, te je primio prizanje od Nacionalnog instituta za umjetnosti i knjievnosti i vicarske kraljevske akademije. Takoer je 1963. osvojio prvu Koussevitzky meunarodnu nagradu za snimke. Unato najveem prizanju i slavi u sumraku karijere, malo je skladao. Njegovo posljednje djelo, nedovreni Nokturno je izveden na poasnom koncertu 1961., a kasnije ga je dovrio Chou Wen-chung.

Le Corbusier; Iannis Xenakis; Edgar Varse Literatura1. http://www.edu.vrmmp.it/(preuzeto 13. srpnja 2013.)2. http://www.archdaily.com/157658/ad-classics-expo-58-philips-pavilion-le-corbusier-and-iannis-xenakis/(preuzeto 13. srpnja 2013.)3. http://digital.lib.umd.edu/worldsfairs/essay?pid=umd:1011 (preuzeto 13. srpnja 2013.)4.Johann Wolfgang von Goethe, Razgovor sa Eckermannom (23 oujka, 1829).5.http://www.ozanne-rarebooks.com/exposition-de-bruxelles-1958.html(preuzeto 13. srpnja 2013.)6.http://www.delcampe.be/page/item/id,171768581,var,M00544-Pour-un-monde-plus-humain-humaneer-wereld-expo-de-Bruxelles-1958-et-femme-au-revers-par-Leplat-Ag-110-g,language,F.html (preuzeto 13. srpnja 2013.)7.http://www.expo58.info/en/media-kit/(preuzeto 5. kolovoza 2013.)8.http://www.allmusic.com/(preuzeto 5. kolovoza 2013.)9.http://www.flickr.com/(preuzeto 5. kolovoza 2013.)