205
Agatha Christie PET PRASICA PET SVEDOKA PET MALIH PRASCICA Naslov originala Agatha Christie FIVE LITTLE PIGS Murder in Retrospect Go Back For Murder

Pet Malih Prascica

Embed Size (px)

Citation preview

  • Agatha Christie PET PRASICA

    PET SVEDOKA

    PET MALIH PRASCICA

    Naslov originala

    Agatha Christie FIVE LITTLE PIGS

    Murder in Retrospect

    Go Back For Murder

  • Carla Lemarchant

    Hercule Poirot s panjom je i zanimanjem promatrao mladu enu koja je ula u sobu.

    U pismu koje je napisala nije bilo nita odreeno. Bila je to jednostavna molba za

    sastankom, bez ijedne rijei po kojoj bi se naslutilo o emu se radi. Bilo je kratko i

    slubeno. Samo je odrjeitost rukopisa govorila kako je Carla Lemarchant mlada

    ena.

    A sada je bila ovdje, glavom i bradom - visoka, vitka mlada ena u ranim

    dvadesetima. Mlada ena za kojom su se mukarci definitivno okretali. Odjea joj je

    bila dobra, skup kaput, suknja i otmjeno krzno. Glavu je drala uspravno, imala je

    tanke obrve, siuan nos i odlune usne. Izgledala je puna ivota. Ta njezina

    ivotnost dominirala je nad njezinom ljepotom.

    Prije njezinog dolaska Hercule Poirot osjeao se staro - sada se osjeao pun ivota

    - ilo - veselo!

    Kad joj je priao kako bi je pozdravio, postao je svjestan njezinih tamnosivih oiju

    koje ga napeto promatraju. Bila je vrlo iskrena to se toga ticalo.

    Sjela je i uzela cigaretu koju joj je ponudio. Nakon to ju je zapalila, sjedila je

    minutu ili dvije, puila i promatrala ga tim iskrenim, zami ljenim pogledom.

    Poirot je njeno rekao:

    "Da, treba odluiti, zar ne?"

    Iznenadila se. "Molim?"

  • Glas joj je bio privlaan, uz traak prihvatljive promuklosti.

    "Pitate se, zar ne, jesam lija samo lajavac ili ovjek kakvog trebate?"

    Nasmijeila se. Rekla je:

    "Pa, da - neto slino. Vidite, gospodine Poirot, vi -vi ba i ne izgledate onako kako

    sam vas zamiljala."

    "I star sam, zar ne? Stariji no to ste mislili?"

    "Da, to takoer." Oklijevala je. "Iskrena sam, shvaate. elim - moram dobiti -

    najbolje."

    "Uvjeravam vas", rekao je Hercule Poirot. "Ja jesam najbolji!"

    Carla je rekla: "Niste skromni... A istovremeno, osjeam kako vam mogu vjerovati."

    Poirot je mirno rekao:

    "Znate, ovjek ne koristi samo miie. Ne moram se saginjati i mjeriti otiske

    stopala, traiti opuke i slomljenu vlati trave. Meni je dovoljno sjesti u svoj stolac i

    razmiljati. To je ovo -" prstom je pokazao svoju jajoliku glavu -"ovo to

    funkcionira!"

    "Znam", rekla je Carla Lemarchant. "Zato sam dola vama. Znate, elim da uinite

    neto fantastino!"

    "To", rekao je Hercule Poirot, "zvui obeavajue!"

    Pogledao ju je s ohrabrenjem.

    Carla Lemarchant duboko je udahnula.

    "Moje ime", rekla je, "nije Carla. Zovem se Caroline. Poput majke. Dobila sam ime po

    njoj." Zastala je. "I nisam uvijek nosila prezime Lemarchant - pravo prezime mije

    Gale."

    elo Herculea Poirota naboralo se u trenutnoj zbunjenosti. Promrmljao je: "Crale -

    ini mi se kako se sjeam..."

  • Rekla je:

    "Moj je otac bio slikar- prilino poznat slikar. Neki ljudi kau kako je bio veliki

    slikar. Ja mislim da jest."

    Hercule Poirot je pitao: "Amyas Crale?"

    "Da." Zastala je, a onda nastavila: "A moja majka, Caroline Crale, bila je osuena za

    njegovo umorstvo!"

    "Aha", rekao je Hercule Poirot. "Sada se sjeam- ali u magli. U to sam vrijeme bio u

    inozemstvu. Bilo je to davno."

    "Prije esnaest godina", rekla je djevojka.

    Lice joj je sada bilo izuzetno blijedo, a oi dva blistava svjetla.

    Rekla je:

    "Shvaate? Bila je optuena i osuena... Nije objeena jer su smatrali kako postoje

    olakotne okolnosti- tako da je kazna preinaena u doivotni zatvor. Ali umrla je

    samo godinu dana nakon suenja. Shvaate? Sve je gotovo - zavreno okonano

    "

    Poirot je tiho pitao: "I?"

    Djevojka po imenu Carla Lemarchant vrsto je sklopila ruke. Govorila je polagano,

    uz pauze, ali s nekom neobinom odrjeitou.

    Rekla je:

    "Morate shvatiti - u potpunosti - otkuda potjeem. Imala sam pet godina u vrijeme

    kad se to - dogodilo. Bila sam premlada kako bih ita shvatila. Sjeam se majke i

    oca, naravno, sjeam se kako sam naglo napustila dom- odvedena sam na selo.

    Sjeam se praia i prijazne farmerove supruge - svi su bili prijazni - i sjeam se,

    jako dobro, kako su me gledali na neobian nain - svi- onako kradomice. Znala sam,

    naravno, djeca uvijek znaju, kad neto nije u redu - ali nisam znala to."

    "A onda sam putovala brodom - bilo je uzbudljivo - trajalo je danima, a onda sam

    stigla u Kanadu, doekao me ujak Simon, ivjela sam u Montrealu s njim i ujnom

  • Luise, a kad sam pitala za mamu i tatu, rekli bi kako e uskoro doi. A onda - mislim

    kako sam onda zaboravila - samo to sam na neki nain znala kako su mrtvi iako mi to

    nitko nije rekao. Jer u to vrijeme, znate, vie nisam razmiljala o njima. Bila sam

    jako sretna, znate. Ujak Simon i ujna Luise bili su jako dobri prema meni, ila sam u

    kolu i imala puno prijatelja, i skoro sam zaboravila kako sam imala drugo prezime uz

    Lemarchant. Ujna Luise, znate, rekla mi je kako je to moje prezime u Kanadi, i to mi

    je tada imalo prilino smisla - to je bilo moje kanadsko prezime - ali kao to sam

    rekla na kraju sam zaboravila da sam imala jo jedno."

    Podigla je pogled. Rekla je:

    "Pogledajte me. Rekli bi - zar ne? da ste me upoznali: 'Eto djevojke koja nema

    razloga za brigu!' Imuna sam, zdrava, dobro izgledam, mogu uivati u ivotu. Imam

    dvadeset godina i ne postoji djevojka s kojom bih se mijenjala."

    "Ali ve sam, znate, poela postavljati pitanja. O majci i ocu. Tko su bili i to su

    radili? Bila sam osuena da na kraju saznam -""i rekli su mi istinu. Kad sam navrila

    dvadeset i jednu godinu. Tada su morali, jer sam, izmeu ostalog, dola do svog

    novca. A onda je, znate, tu bilo i pismo. Pismo koje mije majka ostavila kad je

    umrla."

    Lice joj se promijenilo, smrknulo. Oi joj vie nisu gorjele, bile su dva mrana,

    mutna bazena. Rekla je:

    "Tada sam saznala istinu. Daje moja majka osuena za ubojstvo. Bilo je to

    prilino stravino."

    Zastala je.

    "Moram vam rei jo neto. Zaruena sam. Rekli su kako moramo ekati - kako se ne

    moemo vjenati sve dok ne navrim dvadeset i jednu. Kad sam saznala, shvatila sam

    zato."

    Poirot se promekoljio i po prvi puta progovorio. Rekao je:

    "I kakve su bile reakcije vaeg zarunika?"

  • "Johnove? John nije mario. Rekao je kako to nije bitno - njemu. On i ja smo John i

    Carla - a prolost nije bitna."

    Nagnula se naprijed.

    "Jo smo uvijek zarueni. Ali istovremeno, znate, to jest bitno. Bitno je meni. I

    Johnu je takoer bitno... Prolost nam nije bitna - nego budunost." Stisnula je

    ake. "Znate, elimo djecu. Oboje elimo djecu. A ne elimo gledati kako nam djeca

    odrastaju u strahu."

    Poirot je rekao:

    "Zar ne shvaate kako je meu precima svake osobe bila nasilja i zla?"

    "Ne razumijete. To je tono, naravno. Ali ipak, ovjek za to ne zna. Mi znamo. To

    nam je vrlo blisko. A ponekad - vidjela sam Johna kako me gleda. Onaj potajni

    pogled - djeli sekunde. Pretpostavimo da smo vjenani i da se posvaamo - vidjela

    sam kako me gleda i pita se'V

    Hercule Poirot je rekao: "Kako je va otac ubijen?"

    Carlin je glas bio odrjeit i razgovjetan.

    "Otrovan je."

    Hercule Poirot je rekao: "Shvaam."

    Nastupila je tiina.

    Onda je djevojka mirnim, beutnim glasom rekla:

    "Bogu hvala to ste razumni. Shvaate kako je to bitno - i to podrazumijeva. Ne

    pokuavate popraviti stvar utjenim frazama."

    "Jako dobro shvaam", rekao je Poirot. "Ali ne shvaam to elite od mene?"

    Carla Lemarchant jednostavno je rekla:

    "elim se udati za Johna! I namjeravam se udati za Johna! I elim imati najmanje

    dvije keri i dva sina. A vi ete to omoguiti!"

  • "Hoete rei - elite da razgovaram s vaim zarunikom? Ah ne, priam idiotarije!

    Vi predlaete neto drugo. Recite mi to vam je na umu."

    "Sluajte, gospodine Poirot. Sluajte - i to dobro. elim vas angairati da istraite

    sluaj ubojstva."

    "Hoete rei -?"

    "Da, hou. Sluaj ubojstva je sluaj ubojstva, bez obzira dogodilo se ono juer ili

    prije esnaest godina."

    "Ali draga moja mlada damo -"

    "ekajte, gospodine Poirot. Niste jo sve uli. Postoji jedna vana stvar."

    "Da?"

    "Moja je majka bila nevina", rekla je Carla Lemarohant.

    Hcrculc Poirot protrljao je nos. Promrmljao je:

    "Pa, naravno - to mi je jasno -"

    "To nije sentimentalnost. Imam njezino pismo. Ostavila mi ga je prije smrti. Trebala

    sam ga dobiti kad napunim dvadeset ijednu godinu. Ostavila gaje samo iz jednog

    razloga - kako bih bila u potpunosti sigurna. To je pisalo u njemu. Da ona to nije

    uinila - da je nevina - kako bih ja uvijek bila sigurna u to."

    Hercule Poirot zamiljeno je pogledao mlado vitalno lice koje gaje tako moleivo

    gledalo. Polagano je rekao:

    "Tout de metne "

    Carla se nasmijeila.

    "Ne, majka nije bila takva! Mislite kako bi to mogla biti la - sentimentalna la?"

    Moleivo se nagnula naprijed. "Sluajte, gospodine Poirot, ima stvari koje djeca jako

    dobro znaju. Sjeam se majke - u magli, naravno, ali prilino se dobro sjeam kakva

    je vrsta osobe bila. Nije govorila lai - uljudne lai. Ako vas je neto trebalo

    povrijediti, ona vam je to uvijek rekla. Zubari, ili trn u prstu - takve stvari. Istina je

  • za nju bila- prirodan impuls. Mislim kako je nisam osobito voljela- ali vjerovala sam

    joj. Jo uvijek joj vjerujem! Ako kae kako nije ubila mog oca, onda ga nije ubila!

    Nije bila osoba koja bi svjesno napisala la kad je saznala da umire."

    Polagano, gotovo nevoljko, Poirot se naklonio.

    Carla je nastavila.

    "Zato je za mene u redu to se udajem za Johna. Ja znam kako je to u redu. Ali on

    ne zna. Osjea kako je prirodno to smatram majku nevinom. To treba razrijeiti,

    gospodine Poirot. I vi ete to uiniti!"

    Hercule Poirot polagano je odvratio:

    "Recimo kako ste govorili istinu, mademoiselle, prolo je esnaest godina!"

    Carla Lemarchant je uzviknula: "Oh! Naravno da e biti tekol Nitko osim vas ne bi

    to mogao uiniti!"

    Oi Herculea Poirota lagano su zablistale.

    "Vae mi rijei gode ."

    Carla je rekla:

    "ula sam za vas. Za vae sluajeve. Za nain na koji ste ih rjeavali. Vas zanima

    psihologija, zar ne? Pa, to se ne mijenja s vremenom. Opipljive su stvari nestale-

    opuci cigareta, otisci stopala, ugaena trava. To vie ne moete traiti. Ali moete

    prouiti injenice sluaja i moda razgovarati s ljudima koji su u to vrijeme bili

    tamo - svi su jo uvijek ivi - a onda - a onda, kao to ste maloprije rekli, moete se

    izvaliti u va naslonja i razmiljati. I otkrit ete to se u stvari dogodilo..."'

    Hercu!e Poirot je ustao. Jednom je rukom pogladio brkove.

    "Mademoiselle, poaen sam! Opravdat u vae povjerenje u mene. Istrait u va

    sluaj ubojstva. Istrait u dogaaje od prije esnaest godina i otkriti istinu."

    Carla je ustala. Oi su joj blistale. Ali samo je rekla:

    "Izvrsno."

  • Hercule Poirot mahnuo je kaiprstom.

    "Samo trenutak. Rekao sam kako u otkriti istinu. Znate, ja nemam predrasuda. Ne

    prihvaam vau sigurnost u nevinost vae majke. Ako je bila kriva - eh hien, to

    onda?"

    Carlina ponosnaglava lagano se spustila. Odgovorila je:

    "Ja sam njezina ki. elim istinu

    Hercule Poirot je rekao:

    Avant, onda. Iako to nije bilo ono to sam trebao rei. U stvari trebao sam rei en

    arriere..."

    Branitelj

    "Sjeam li se sluaja Crale?" pitao je sir Montague Dcpleach. "Naravno. Jako dobro

    ga se sjeam. Vrlo privlana ena. Ali neuravnoteena, naravno. Bez samokontrole."

    Bacio je pogled na Poirota.

    "Zato me to pitate?"

    "Zanima me."

    "Niste ba taktini, dragi moj", rekao je Deplcach i pokazao zube u svom

    iznenadnom uvenom "vujem osmjehu", koji je imao reputaciju prestravljivanja

    svjedoka. "Znate, to nije jedan od mojih uspjeha. Nisam je oslobodio."

  • "Znam."

    Sir Montague slegnuo je ramenima. Rekao je:

    "Naravno, tada nisam imao toliko iskustva kao sada. Ipak, smatram kako sam

    poduzeo sve stoje bilo u mojoj moi. ovjek ne moe postii puno bez suradnje. Ali

    uspjeli smo preinaiti smrtnu kaznu u zatvorsku. Provokacija, znate. Puno je

    respektabilnih supruga i majki potpisalo peticiju. Bilo je puno suuti za nju."

    Nagnuo se natrag i ispruio svoje duge noge. Lice mu je poprimilo procjenjivaki,

    oprezan izraz.

    "Da ga je ustrijelila, znate, ili izbola noem -definitivno bih se sloio s ubojstvom.

    Ali otrov - ne, s time ne moete izvoditi trikove. kakljivo je - jako kakljivo."

    "Koja je bila obrana?" pitao je Hercule Poirot.

    Znao je jer je ve proitao novinsku arhivu, ali nije vidio tetu ako e sir Montague

    glumiti totalnog neznalicu.

    "Oh, samoubojstvo. Jedina stvar koju sam mogao smisliti. Ali nije prolo dobro.

    Crale jednostavno nije bio takav ovjek! Pretpostavljam kako ga nikad niste

    upoznali? Ne? Pa, bio je veliki veseljak, ivahan ovjek. Veliki enskar, cugao je pivo

    - i sve ostalo. Uivao je u slastima poroka. Ne moete uvjeriti porotu kako e takav

    ovjek sjesti i u tiini se ubiti. Jednostavno ne odgovara. Ne, u poetku sam se

    bojao kako sam krivo odabrao. A ona je odbijala suradnju! Znao sam da sam izgubio

    im je sjela na klupu za svjedoke. Uope se nije eljela boriti. Ali to je to - ako ne

    pozovete klijenta da svjedoi, porota izvlai vlastite zakljuke."

    Poirot je rekao;

    "Na to ste mislili kad ste rekli kako ovjek ne moe puno postii bez suradnje?"

    "Apsolutno, dragi moj. Znate, mi nismo arobnjaci. Polovica bitke je dojam koj i

    optueni ostavlja na porotu. Nebrojeno sam puta vidio porote koje su donosile

    presude u potpunoj suprotnosti sa suevom zavrnom rijei. 'On je to uinio,

    definitivno' - to je stajalite. Ili 'On to nikad ne bi uinio - nema teorije!' Caroline

    Crale nije se ak ni pokuala boriti."

  • "Zato?"

    Sir Montague slegnuo je ramenima.

    "Nemojte mene pitati. Naravno, voljela ga je. Slomila se kad je dola k sebi i

    shvatila stoje uinila. Ne vjerujem da se ikada oporavila od oka."

    "Znai, po vaem je miljenju bila kriva?"

    Depleach je izgledao prilino zapanjeno. Rekao je:

    Pa naravno

    "Uh - pa, mislim kako smo to uzeli zdravo za gotovo."

    "Je li vam ikad priznala kako je kriva?"

    Depleach je izgledao okirano.

    "Naravno da nije - naravno da nije. Mi imamo kod, znate. Nevinost je uvijek - uh -

    pretpostavljena. Ako vas toliko zanima, teta to ne moete porazgovarati sa starim

    Mayhewom. Mayhewovi su bili odvjetnici koji su me izvijestili. Stari Mayhew bi vam

    mogao rei vie od mene. Ali eto - pridruio se velikoj veini. Naravno, tu je mladi

    George Mayhew, ali on je u to vrijeme bio djeak. Znate, prolo je dosta dugo."

    "Da, znam. Srea moja to se sjeate tolikih stvari. Imate izvanredno pamenje."

    Depleach je izgledao zadovoljno. Promrmljao je:

    "Oh, ovjek se sjea glavnih stvari, znate. Osobito kad se radi o smrtnoj kazni. I

    naravno, sluaj Cralc dobio je dosta publiciteta u tisku. Puno seksa i slino.

    Djevojka u sluaju bila je vrlo privlana. vrsta ena, pomislio sam."

    "Ispriavam se to sam toliko ustrajan", rekao je Poirot, "ali opet ponavljam, niste

    imali sumnje u krivnju Caroline Crale?"

    Depleach je slegnuo ramenima. Rekao je:

    "Iskreno - kao mukarac mukarcu - mislim kako u to nije bilo nimalo sumnje. Oh da,

    definitivno ga je ubila."

  • "Koji su bili dokazi protiv nje?"

    "Uistinu vrlo optuujui. Prije svega motiv. Ona i Crale godinama su vodili ivot

    make i psa neprestane svae. On se uvijek petljao s drugim enama. Nije si

    mogao pomoi. Bio je takav ovjek. Ona je to u cjelini dobro podnosila. Poputala mu

    je na temelju temperamenta - a ovjek je uistinu bio prvoklasan slikar, znate.

    Cijena njegovih djela izuzetno je porasla - izuzetno. Ja osobno ne marim za taj stil

    slikanja -rune, nasilne stvari, ali dobre- u to nema sumnje."

    "Pa, kao to sam rekao, s vremena na vrijeme bilo je problema zbog ena. Gospoda

    Crale bila je krotki tip koji trpi u tiini. Bilo je svaa, definitivno. Ali on joj se na

    kraju uvijek vraao. Te njegove aferice su kratko trajale. Ali ova posljednja bila je

    drugaija. Radilo se o djevojci, znate - prilino mladoj djevojci. Imala je samo

    dvadeset godina."

    "'Elsa Grccr, tako se zvala. Bila je jedina ki nekog vorkirskog trgovca. Imala je

    novca i odlunosti, i znala je to eli. A eljela je Amyasa Cralca. Angairala gaje da

    je slika - nije slikao uobiajene drutvene portrete, 'gospoica Lijepa Krasna u

    satenu i perju', ali je slikao figure. Ne znam bi li puno ena eljelo da ih slika - nije

    ih tedio! Ali naslikao je Greericu, i u potpunosti pao na njezin arm. Pribliavao se

    etrdesetoj, znate, bio je dugo oenjen. Bio je zreo da ispadne budala zbog neke

    vrckave djevojke. Elsa Greer bila je ta djevojka. Bio je lud za njom, i namjeravao se

    rastati od supruge i oeniti Elsom."

    "Carolinc Crale to nije eljela dopustiti. Zaprijetila mu je. Dvije su je osobe ule

    kako je rekla da e ga ubiti ako ne ostavi djevojku. I nije se alila! Dan prije

    ubojstva pili su aj sa susjedom. On se bavio travama i lijekovima iz kune radinosti.

    Meu njegovim napi tcima bio je i koniin - pjegava kukuta. Bilo je razgovora o njoj i

    njezinim smrtonosnim osobinama."

    "Idueg je dana primijetio kako nedostaje pola boice. Podigao je buru zbog toga.

    Pronali su gotovo praznu boicu u sobi gospoe Crale, skrivenu u dnu ladice."

    Hercule Poirot s nelagodom se promekoljio. Rekao je:

    "Netko drugi mogao ju je tamo staviti."

  • "Oh! Priznala je policiji kako ju je uzela. Vrlo glupo, naravno, ali u tom trenutku nije

    imala odvjetnika koji bi je savjetovao. Kad su je pitali, prilino je otvoreno priznala

    kako ju je uzela."

    "Iz kojeg razloga?"

    "Rekla je kako ju je uzela s namjerom da se ubije. Nije mogla objasniti injenicu

    stoje boica prazna - ili kako su na njoj samo njezini otisci prstiju. Taj je dio bio

    prilino otegotan. Izjavila je, znate, kako je Amyas Crale poinio samoubojstvo. Ali

    ako je on uzeo koniin iz boice koju je sakrila u svojoj sobi, njegovi bi otisci prstiju,

    kao i njezini, takoer bili na njoj."

    "Dala mu je pivu, zar ne?"

    "Da. Izvadila je bocu iz hladnjaka i sama je odnijela do vrta u kojem je slikao.

    Napunila mu je au i gledala ga kako pije. Svi su otili na ruak i ostavili ga - on

    esto nije dolazio na obroke. Nakon toga ona i guvernanta su ga pronale mrtvog.

    Njezina je pria bila kako je pivo koje muje ona dala bilo u redu. Naa je teorija bila

    kako se odjednom poeo osjeati zabrinuto i potiteno, pa je sam upotrijebio otrov.

    iste budalatine - on nije bio takav ovjek! A otisci prstiju najvie su oteali

    stvar."

    "Pronali su njezine otiske prstiju na boici?"

    "Ne, nisu - pronali su samo njegove - i to lane. Bila je sama s tijelom, shvaate,

    dok je guvernanta otila nazvati lijenika. Sigurno je obrisala boicu i staklo i

    pritisnula njegove prste na njih. eljela je stvoriti privid, shvaate, kao da je nikada

    nije dirala. Pa, to nije uspjelo. Stari Rudolph, koji je bio tuitelj, dobro se zabavio s

    time - u sudnici je poprilino zorno prikazao kako ovjek nije mogao drati boicu s

    prstima u tom poloaju! Naravno, mi smo dali sve od sebe kako bismo dokazali da je

    mogao - da bi mu se ruke zgrile u trenutku umiranja - ali, iskreno reeno, nije bilo

    osobito uvjerljivo."

    Hercule Poirot je rekao:

    "Kukuta je u bocu sigurno stavljena prije no to ju je odnijela u vrt."

    "U boci uope nije bilo koniina. Samo u ai."

  • Zastao je - njegovo veliko privlano lice iznenada se promijenilo - otro je okrenuo

    glavu. "Pa", rekao je. "A sada, gospodine Poirot, na to ciljate'?"

    Poirot je odvratio:

    "Ako je Caroline Crale nevina, kako je taj komin dospio u pivo? Obrana je tada rekla

    kako gaje Amyas Crale sam stavio u pivo. Ali vi mi kaete kako je to prilino

    nevjerojatno - i tu se slaem s vama. On nije bio takav ovjek. Znai, ako Caroline

    Crale nije to uinila, netko drugi jest.''''

    Depleach je gotovo reei dodao:

    "Oh, dovraga i bestraga, ovjee, ne moete bievati mrtvog konja. To je sve davno

    zavrilo. Naravno daje ona to uinila. 1 sami biste tako zakljuili da ste je mogli

    vidjeti. Pisalo joj je na licu! Mislim kako joj je presuda ak i donijela olakanje. Nije

    bila prestravljena. Bila je poput kamena. Samo je eljela kraj suenja. U stvari vrlo

    hrabra ena..."

    "A ipak", nastavio je Poirot, "kad je umrla, ostavila je pismo za ker u kojem se

    zaklela kako je nevina."

    "Naravno da jest", rekao je sir Montague Depleach. "Vi ili ja na njezinom bismo

    mjestu uinili isto."

    "Njezina ki kae kako nije bila takva ena."

    "Ki kae - pih! to ona zna o tome? Dragi moj Poirot, u vrijeme suenja ki je bila

    dijete. Koliko je imala - etiri - pet godina? Promijenili su joj ime i poslali je iz

    Engleske nekoj rodbini. to ona moe znati ili se sjeati?"

    "Djeca ponekad jako dobro poznaju ljude."

    "Moda. Ali to nema veze s ovim sluajem. Prirodno je to djevojka eli vjerovati

    kako joj je majka nevina. Neka vjeruje. Nee joj nakoditi."

    "Ali, na nesreu, ona zahtijeva dokaz."

    "Dokaz da Caroline Crale nije ubila supruga?"

    "Da."

  • "Pa", rekao je Depleach. "Nee ga dobiti."

    "Mislite da nee?"

    uveni kraljevski odvjetnik zamiljeno je pogledao svog sugovornika.

    "Oduvijek sam vas smatrao potenim ovjekom, Poirot. to radite? Pokuavate

    zaraditi novac igrom na uroenu privrenost djevojke?"

    "Ne poznajete djevojku. Ona je neobina. Djevojka vrlo snanog karaktera."

    "Da, i mislio sam kako bi ki Amyasa i Caroline Crale mogla biti takva. to eli?"

    "Ona eli istinu."

    "Hm - bojim se kako e otkriti da je istina uasna. Iskreno, mislim kako u to nema

    nimalo sumnje. Ona ga je ubila."

    "Oprostit ete mi, prijatelju, ali moram zadovoljiti svoju znatielju."

    "Pa, ne znam to jo moete uiniti. Moete proitati novinske lanke o suenju.

    Humphrev Rudolph predstavljao je Krunu. Umro je - samo malo, tko je bio njegov

    zamjenik? Mladi Fogg, mislim. Da, Fogg. Moete popriati s njim. A onda su tu jo i

    ljudi koji su tada bili tamo. Pretpostavljam kako im se nee svidjeti vae njukanje i

    ponovno podsjeanje na dogaaj, ali usuujem se rei kako ete od njih dobiti ono

    to elite. Vi ste uvjerljiv vraiak."

    "Ah da, umijeani ljudi. To je vrlo vano. Moda se sjeate njihovih imena?"

    Depleach je razmislio.

    "Da vidimo-bilo je davno. Biloje petoro umijeanih ljudi, kako bi se reklo - ne brojim

    poslugu - nekoliko odanih starih, prestravljenih stvorenja - oni nisu znali nita ni o

    emu. Nitko ih nije mogao osumnjiiti."

    "Bilo je petoro ljudi, kaete. Recite mi."

    "Pa, tamo je bio Phillip Blakc. On je bio Craleov najbolji prijatelj poznavao ga je

    cijelog ivota. U to je vrijeme bio kod njih. On je iv. Tu i tamo ga vidim na golfu.

    ivi u St. George's Hillu. Broker. Igra se na burzi dionicama i ide mu. Uspjean

  • ovjek, pomalo ebeljukast."

    "Dobro. Tko je sljedei?"

    "Ondaje tu bio Blakeov stariji brat. Zemljoposjednik - tip koji ostaje kod kue."

    U Poirotovoj je glavi odjeknula zvonjava. Potisnuo ju je. Ne smije uvijek misliti na

    djeje pjesmice. U posljednje mu se vrijeme to inilo poput opsesije. A ipak,

    zvonjava nije posustajala.

    "Ovaj je prai otiao na trnicu, ovaj je prai ostao koci kue... "

    Promrmljao je:

    "On je ostao kod kue tono?"

    "On je tip o kojem sam ti priao prtljao je s lijekovima - i travama - amater

    kemiar. Njegov hobi. Kako se ono zvao? Nekakvo literarno ime - sjetio sam se.

    Mercdith. Meredith Blakc. Ne znam je li iv ili nije."

    "Tko je sljedei?"

    "Sljedei? Pa, tu je uzrok svih problema. Djevojka. Elsa Greer."

    "Ovaj je prai jeo peenje", promrmljao je Poirot.

    Deplcach je zurio u njega.

    "Hranili su ju mesom, definitivno", rekao je. "Riskirala je. Od tada je imala tri

    braka. esta goa brakorazvodnih parnica. I kad god obavi zamjenu, to je uvijek na

    bolje. Lady Dittisham sada se tako zove. Otvori Tattler i sigurno e ju pronai."

    "A ostalo dvoje?"

    "Guvernanta. Ne sjeam se njezinog imena. Dobra, sposobna ena. Thompson -

    Jones - neto slino. I dijete. Polusestra Caroline Crale. Sigurno je imala nekih

    petnaest. Postala je prilino uvena. Iskopava stvari i planinari u bespuima. Angcla

    VVarrcn. Sada je to prilino alarmantna mlada ena. Sreo sam ju prije neki dan."

    "Znai ona onda nije prai koji je vikao jiihim, jihini, juhuu...

  • Sir Montague Depleach prilino ga je zbunjeno pogledao. Suho je rekao:

    "Imala je neto u ivotu zbog ega je trebala vikati juhu-jijhu! Unakaena je, zna.

    Ima oiljak na jednoj strani lica. Ona On, dobro, usuujem se rei kako e uti

    sve o tome."

    Poirot je ustao. Rekao je:

    "Hvala vam. Bili ste vrlo ljubazni. Ako gospoa Crale nije ubila supruga -"

    Depleach gaje prekinuo:

    "Ali jest, stari prijatelju, jest. Vjeruj mi na rije."

    Poirot je nastavio ne primijetivi prekidanje.

    "Onda je logino pretpostaviti kako netko od petoro navedenih jest."

    "Pretpostavljam kako je netko to mogao uiniti", rekao je sumnjiavo Depleach. "Ali

    ne vidim razloga zato bi. Ama ba nikakvog razloga! U stvari, prilino sam siguran

    kako nitko od njih nije to uinio. Okani se toga, stari prijatelju!"

    Ali Hercule Poirot samo se nasmijeio i zatresao glavom.

    Tuitelj

    "Kriva k'o vrag", rekao je kratko gospodin Fogg.

    Hercule Poirot zamiljeno je pogledao odvjetnikovo mravo lice.

    Quentin Fogg, kraljevski tuitelj, bio je u potpunosti drugaiji tip od Montaguea

    Depleacha. Depleach je imao snagu, magnetizam, dominantnu i pomalo nasilnu

  • osobnost. Dobivao je uinke brzim i dramatinim promjenama ponaanja. Privlaan,

    urban, armantan jednog trenutka - a onda gotovo magina preobrazba, otvorena

    usta, iskeeni zubi - u lovu na vau krv.

    Quentin Fogg bio je mrav, bljedunjav, nedostajalo mu je ono to se naziva

    osobnost. Njegova su pitanja bila tiha i beutna- ali uvijek uporna. Ako je Depleach

    bio poput rapira, Fogg je bio poput svrdla. Konstantno je buio. Nikad nije doao do

    spektakularne slave, ali bio je poznat kao prvoklasan ovjek od zakona. Obino je

    dobivao svoje sluajeve.

    Hercule Poirot zamiljeno gaje pogledao.

    "Znai, tako je", rekao je, "djelovala na vas?"

    Fogg je kimnuo. Rekao je:

    "Trebali ste je vidjeti dok je svjedoila. Stari Humpie Rudolph (on je bio glavni,

    znate) jednostavno ju je sameo. Samleo!"

    Zastao je, a onda neoekivano dodao:

    "Znate, u cjelini, bila je to predobra stvar."

    "Nisam siguran", poeo je Hercule Poirot, "kako vas u potpunosti razumijem."

    Fogg je spojio svoje delikatne obrve. Njegova osjetljiva ruka dodirnula je gornju

    usnu. Rekao je:

    "Kako da se izrazim? To je vrlo englesko stajalite. 'Pucanje u nepokretnu metu'

    najbolji je opis. Je li vam to razumljivo?"

    "To je, kao to ste rekli, vrlo englesko stajalite, ali mislim da vas razumijem. Na

    Dravnom sudu, kao i na igralitima Eatona, i u lovu, Englezi vole da rtva ima

    sportsku ansu."

    "Tako je, tono. Pa, u ovom sluaju, optuena nije imala anse. Humpie Rudolphje s

    njom radio stoje htio. Poelo je njezinim ispitivanjem od strane Depleacha. Stajala

    je tamo, znate - pokorno poput djevojice na zabavi, odgovarala na Deplcachcva

    pitanja reenicama koje je nauila na pamet. Prilino pokorna, savrenog izgovora - i

  • apsolutno neuvjerljiva! Reeno joj je to da kae i ona je to rekla. Depleach nije

    pogrijeio. Taj stari lav svoj je dio odigrao savreno - ali svaka scena treba dva

    glumca, jedan ju sam ne moe izgurati. Ona mu nije pomogla. To je imalo najgori

    mogui uinak na porotu. A onda je ustao stari Humpie. Vjerujem kako ste ga vidjeli

    na djelu? To je velik gubitak. Popravio je halju, ljuljao se na petama - a onda- ravno

    u sridu!"

    "Kao to sam vam rekao, samljeo ju je! Vodio ju je na sve strane-a ona je svaki put

    pala u klopku. Natjerao ju je da prizna apsurdnosti vlastitih izjava, natjerao da si

    proturjei, tonula je sve dublje i dublje. A onda je uslijedio njegov uobiajeni

    zavretak. Vrlo dojmljiv -vrlo uvjerljiv: 'Tvrdim, gospoo Crale, kako je ova vaa

    pria o krai koniina kako biste izvrili samoubojstvo la. Tvrdim kako ste ga uzeli

    da bi ga dali suprugu koji vas je namjeravao napustiti zbog druge ene, i da ste mu

    ga namjerno dali.' Pogledala ga je - tako lijepo stvorenje - graciozno, delikatno - i

    rekla: 'Oh, ne - ne, nisam.' Bila je to najbeutnija stvar koju sam ikada uo-

    najneuvjerljivija. Vidio sam kako se stari DepJcach promekoljio. Znao je kako su

    gotovi."

    Fogg je na trenutak zastao a onda nastavio:

    "A ipak - ne znam. Na neki je nain to bila najpametnija stvar koju je mogla uiniti!

    Djelovala je na vitetvo - ono udno vitetvo usko povezano s krvavim sportovima

    zbog kojih nas veina stranaca smatra neotesancima! Porota je osjetila - cijeli je

    sud osjetio - kako nema anse. Nije se mogla boriti za sebe. Definitivno nije mogla

    izvesti nikakvu predstavu protiv velikog pametnog grubijana poput starog Humpieja.

    Onaj tihi, neuvjerljivi: 'Oh, ne - ne, nisam', bio je patetian -jednostavno patetian.

    Bila je gotova!"

    "Da, na neki je nain to bila najbolja stvar koju je mogla uiniti. Porota je vijeala

    samo pola sata. Presuda je bila: Kriva s preporukom milostivosti."

    "U stvari, znate, bila je savren kontrast drugoj eni u sluaju. Djevojci. Njoj

    porota nije bila sklona od samog poetka. Nikad nije oklijevala. Jako privlana,

    vrsta, moderna. Za ene u sudnici predstavljala je tip- tip ruiteljice domova.

    Domovi nisu bili sigurni dok su takve djevojke lutale uokolo. Djevojke vraki pune

    seksipila i prezirne prema pravima supruga i majki. Nije se tedjela, rekao bih. Bila

  • je iskrena. Zadivljujue iskrena. Zaljubila se u Amyasa Craiea i on u nju, i nije imala

    grinje savjesti to e ga odvesti od supruge i djece."

    "Na neki sam joj se nain divio. Imala je hrabrosti. Dcpleach je iznio neke gadne

    stvari u ispitivanju, a ona ih je dobro podnijela. Ali sud je bio beutan. Ni sucu se

    nije sviala. Bio je to stari Avis, I sam je pomalo arao u mladosti - ali jako dri do

    morala kad je u odori. Bio je izuzetno blag prema Caroline Crale. Nije mogao

    zanemariti injenice, ali prilino je oito spomenuo provokaciju i slino."

    Hercule Poirot je pitao:

    "Nije podravao teoriju obrane o samoubojstvu?"

    Fogg je odmahnuo glavom.

    'To ni u jednom trenutku nije imalo vrste temelje. Ne zaboravite, Depleach je dao

    sve od sebe. Bio je izvanredan. Naslikao je izuzetno dirljivu sliku veselog, zabavnog,

    temperamentnog ovjeka, iznenada ponesenog poudom za ljupkom, mladom

    djevojkom, proganjanog savjeu, ali nesposobnog za otpor. A onda promjena,

    odvratnost prema samome sebi, aljenje zbog naina na koji se ponaa prema

    supruzi i djetetu i iznenadna odluka da sa svime zavri! astan izlaz. Moram vam

    rei, bila je to jako dirljiva izvedba; Depleachev vam je glas izmamio suze na oi.

    Vidjeli stesirotog ovjeka rastrganog izmeu poude i asti. Uinak je bio

    stravian. Samo - kad je sve zavrilo arolija je razbijena i jednostavno niste

    mogli izjednaiti taj mitski lik s Amyasom Craleom. Svi su znali previe o Craleu.

    Uope nije bio takav ovjek. A Depleach nije uspio doi do dokaza koji bi pokazali

    suprotno. Usuujem se rei kako je Crale, koliko je to ljudski mogue, bio ovjek

    bez trunke savjesti. Bio je okrutan, sebian, aljivi, veseli egoist. Svu etiku koju je

    posjedovao primjenjivao je u slikanju. Ne bi, siguran sam, naslikao lou, lampavu

    sliku - bez obzira na motiv. Ali u ostalom, bio je ovjek od krvi i mesa i volio je ivot

    - uivao je u njemu. Samoubojstvo? On nikako!"

    "To moda nije bio najbolji izbor za obranu?"

    Fogg je slegnuo svojim mravim ramenima. Rekao je:

    "to su jo imali? Nisu mogli samo sjediti i tvrditi kako ne postoji sluaj za porotu -

  • kako tuiteljstvo mora dokazati sluaj. Bilo je previe dokaza. Rukovala je otrovom

    - u stvari priznala je kako ga je uzela. Postojalo je sredstvo, motiv, prigoda - sve."

    "Netko je mogao pokuati prikazati sve to kao namjetaljku?"

    Fogg je poput topa ispalio:

    "Priznala je veinu. I, u svakom sluaju, to je previe nategnuto. Hoete rei,

    pretpostavljam, kako gaje netko drugi ubio i namjestio da izgleda kao daje to ona

    uinila."

    "To smatrate jako nevjerojatnim?"

    Fogg je polagano rekao:

    "Bojim se daje tako. Izmiljate tajanstvenu osobu X. Gdje daje traimo?"

    Poirot je rekao:

    "Oito u uskom krugu. Bilo je petoro ljudi, zar ne, koji su mogli biti ukljueni?"

    "Pet? Da vidimo. Tamo je bio stari golfer koji je prtljao sa svojim napitcima. Opasan

    hobi - ali prijazno stvorenje. Rastresena osoba. Ne vidim ga kao X-a. Zatim djevojka

    - mogla je srediti Caroline, ali Amyasa definitivno ne. Onda broker - Craleov najbolji

    prijatelj. To je popularno u kriminalistikim romanima, ali ne vjerujem u to u

    stvarnom ivotu. Nije vie bilo nikoga - oh, da, mlaa sestra, ali nitko o njoj nije

    ozbiljno razmiljao. To su etiri."

    Hercule Poirot je rekao:

    "Zaboravili ste guvernantu."

    "Da, istina. Guvernante su bijedna stvorenja, ovjek ih nikada ne zapamti. Ipak,

    sjeam je se u magli. Srednjih godina, obina, sposobna. Pretpostavljam kako bi

    psiholog rekao kako je bila bolesno opsjednuta Craleom i zbog toga ga je ubila.

    Povuena usidjelica! Nee ii -jednostavno ne vjerujem. Koliko me moje maglovito

    sjeanje slui, nije bila neurotina."

    "Bilo je to davno."

  • "Pretpostavljam prije petnaest ili esnaest godina. Da, tako je. Ne moete oekivati

    da moja sjeanja na sluaj budu jako precizna."

    Hercule Poirot je rekao:

    "Ali ipak, vi ga se jako dobro sjeate. Zadivljen sam. Shvaate, zar ne? Kad priate,

    prizor vam se pojavljuje pred oima."

    Fogg je polagano rekao:

    "Da, u pravu ste - vidim - prilino jasno."

    Poirot je rekao:

    "Zanima me, prijatelju, jako, moete li mi rei zatoT

    "Zato?" Fogg je razmislio o pitanju. Njegovo usko intelektualno lice bilo je napeto -

    koncentrirano. "Da, zato'?'"

    Poirot je pitao:

    "io to tako jasno vidite? Svjedoke? Savjet? Suca? Optuenu kako svjedoi?"

    Fogg je tiho rekao:

    "To je razlog, naravno! Pogodili ste. Uvijek vidim nju... Smijena stvar, romanca.

    Imala je neku auru oko sebe. Ne znam je li uistinu bila lijepa... Nije bila premlada -

    izgledala je umorno - kolutovi oko oiju. Ali sve je bilo usredotoeno oko nje.

    Zanimanje - drama. A ipak, polovicu vremena, nije bila tamo.

    Otila bi nekamo, jako daleko - samo je tijelo ostalo, nepokretno, sanjivo, s malim

    uljudnim osmijehom na usnama. Sva je bila u polutonovima, znate, svjetlost i sjene.

    A ipak, sa svime je time bila ivlja od one druge- one djevojke sa savrenim tijelom,

    prelijepa lica i neobuzdane mladenake snage. Divio sam se Elsi Greer jer je imala

    hrabrosti, jer se mogla boriti, jer se suprotstavila svojim muiteljima i nikad nije

    posustala! Ali divio sam se Caroline Crale jer se nije borila, jer se povukla u svoj

    svijet priguene svjetlosti i sjena. Nikad nije poraena jer se nije suprotstavila."

    Zastao je:

  • "Siguran sam samo u jedno. Voljela je ovjeka kojeg je ubila. Voljela ga je toliko da

    je polovica nje umrla zajedno s njim..."

    Gospodin Fogg, kraljevski tuitelj, je zastao i obrisao naoale.

    "Boe moj", rekao je. "ini mi se kako priam prilino neobine stvari! U to sam

    vrijeme bio prilino mlad, znate. Samo ambiciozan mladi. Te stvari ostave traga.

    Ali istovremeno sam siguran kako je Caroline Crale bila izuzetna ena. Nikad je neu

    zaboraviti. Ne- nikad je neu zaboraviti..."

    Mladi odvjetnik

    George Mayhew je bio oprezan i nerazgovorljiv.

    Sjeao se sluaja, naravno, ali ne osobito dobro. Njegov je otac bio glavni - on je u

    to vrijeme imao devetnaest godina.

    Ipak, sluaj je podigao veliku prainu. Jer je Crale bio jako poznat. Njegove su slike

    bile jako dobre -stvarno jako dobre. Dvije su se nalazile u Tateu. Nije daje to neto

    znailo.

    Neka gospodin Poirot prihvati njegove isprike, ali nije mu bilo jasno koji je interes

    gospodina Poirota za sluaj. Oh, kil Stvarno? Nije valjda? Kanada? Uvijek je mislio

    kako je na Novom Zelandu.

    George Mayhew je postao malo mekaniji. Opustio se.

    okantna stvar u djevojinom ivotu. Jako je suosjeao s njom. Uistinu, bilo bi

    bolje da nikad nije saznala istinu. Ipak, sada nije bilo koristi to govoriti.

    eljela je znati? Da, ali to se tu treba znati? Na suenju je bilo novinara, naravno.

    On sam nije znao puno.

  • Ne, bojao se kako nije bilo previe sumnje u krivnju gospoe Crale. Postojale su

    odreene olakotne okolnosti. Ti umjetnici - problematini su za ivjeti s njima. S

    Craleom je, koliko je njemu bilo poznato, oduvijek bila neka ena.

    A ona je najvjerojatnije bila posesivna. Nesposobna prihvatiti injenice. Danas bi se

    jednostavno razvela od njega i preboljela ga. Oprezno je dodao:

    "Da vidimo - ah - lady Dittisham je, vjerujem, djevojka o kojoj se radi."

    Poirot je rekao kako i on misli tako.

    "Novine je spominju s vremena na vrijeme", rekao je Mayhew. "esto je bila u

    brakorazvodnim parnicama. Ona je vrlo bogata ena, vjerujem kako to znate. Prije

    Dittishama bila je udana za onog istraivaa. Oduvijek je vie ili manje bila na meti

    javnosti. ena koja voli ozloglaenost, pretpostavljam."

    "Ili moda oboavateljica junaka", predloio je Poirot.

    Prijedlog je Gerogeu Mayhewu djelovao uznemirujue. Prihvatio gaje sa sumnjom.

    "Pa, moda - da, pretpostavljam kako je mogue."

    inilo se kao da odvaguje ideju u mislima.

    Poirot je rekao:

    "Je li vaa tvrtka radila za gospou Crale?"

    George Mayhew odmahnuo je glavom.

    "Ne. Jonathan i Jonathan bili su odvjetnici Cralcovih. Ipak, pod navedenim

    okolnostima, gospodin Jonathan je osjeao kako ne moe zastupati gospodu Crale, i

    dogovorio je s nama - s mojim ocem - da preuzmemo njezin sluaj. Mislim kako bi

    vam koristilo, gospodine Poirot, da dogovorite sastanak sa starim gospodinom

    Jonathanom. On je u mirovini - ima vie od sedamdeset - ali intimno je poznavao

    Craleove, i moi e vam rei puno vie od mene. U stvari, ja vam ne mogu rei nita.

    U to sam vrijeme bio mladi. Mislim da ak nisam ni bio na sudu."

    Poirot je ustao, George Mayhew takoer je ustao i dodao:

  • "Moda biste eljeli popriati s Edmundsom, naim pisarom. On je tada bio u tvrtki i

    sluaj ga je jako zanimao."

    Edmunds je bio ovjek sporog govora. Oi su mu blistale odvjetnikim sjajem. Dugo

    je procjenjivao Poirota prije nego stoje poeo govoriti. Rekao je:

    "Ah, sjeam se sluaja Crale."

    Prijekorno je dodao: "To je bio neastan posao."

    Njegove prodorne oi procjenjivale su Herculea Poirota.

    Rekao je:

    "Prolo je puno za ponovno podizanje praine."

    "Sudska presuda nije uvijek kraj."

    Edmunds je lagano kimnuo svojom kockastom glavom.

    "Ne bih rekao kako ste tu u pravu."

    Hercule Poirot je nastavio. "Gospoa Crale imala je ker."

    "Aha, sjeam se djeteta. Poslana je rodbini u inozemstvo, zar ne?"

    Poirot je nastavio.

    "Ta ki vrsto vjeruje u majinu nevinost."

    Bujne obrve gospodina Edmundsa su se podigle.

    "A tako znai?"

    Poirot je pitao:

    "Moete li mi rei neto to e potvrditi to vjerovanje?"

    Edmunds se zamislio. Onda je polagano odmahnuo glavom.

    "Ne mogu to svjesno potvrditi. Divio sam se gospoi Crale. to god bila, bila je

    dama! Ne poput one druge. Drska - ni manje, ni vie. Odvana. Nemoralna - to je ona

  • bila - i pokazivala to! Gospoa Crale bila je kvaliteta."

    "Ali bez obzira na to i ubojica?"

    Edmunds se namrtio. Rekao je, spontanije no to se to na njemu vidjelo:

    "To sam se i ja pitao, dan za danom. Sjedila je smireno i otmjeno. 'Neu vjerovati u

    to', govorio sam samome sebi. Ali ako shvaate to elim rei, gospodine Poirot, nije

    bilo nita drugo za vjerovati. Ta kuku ta nije se sluajno nala u pivu gospodina

    Cralea. Stavljena je tamo. A ako je gospoa Crale nije stavila, tko jest?"

    "To je pitanje", rekao je Poirot. "Tko jest?"

    One prodorne oi opet su pogledale njegovo lice.

    "Znai to je vaa ideja?" upitao je gospodin Edmunds.

    "to vi mislite?"

    Nastupila je pauza prije pisarovog odgovora. Onda je rekao:

    "Nita nije vodilo u tom smjeru - ba nita."

    Poirot je rekao:

    "Bili ste na sudu tijekom sasluanja?"

    "Svakoga dana."

    "uli ste izjave svjedoka?"

    "Jesam."

    "Jeste li zapazili neto u vezi njih - neku abnormalnost, neiskrenost?"

    Edmunds je kao iz topa ispalio:

    "Mislite, je li netko od njih lagao? Je li netko imao razloga za smrt gospodina

    Cralea? Ispriavam se, gospodine Poirot, ali to je vrlo melodramatina ideja."

    "Barem razmislite o njoj", ustrajao je Poirot.

  • Promatrao je mudro lice, poluzatvorene, prodorne

    oi. Polagano, saaljivo, Edmunds je odmahnuo glavom.

    "Ta gospoica Greer", rekao je, "bila je jako ogorena, / osvetoljubiva! Rekao bih

    kako je u veini onog to je rekla pretjerala, ali ona je eljela ivog gospodina

    Cralea. Nije joj koristio mrtav. Definitivno je eljela gospou Crale na vjealima -

    ali razlog tome je bio taj to joj je smrt oduzela njezinog mukarca. Bila je poput

    razjarene tigrice! Ali, kao to sam rekao, ona je eljela ivog gospodina Cralea.

    Gospodin Phillip Blake, on je takoer bio protiv gospoe Crale. Pun predrasuda.

    Napadao ju je kad je god mogao. Ali rekao bih kako je bio iskren. Bio je veliki

    prijatelj gospodina Cralea. Njegov brat, gospodin Meredith Blake - on je bio lo

    svjedok nejasan, nervozan - nikad nije bio siguran u svoje odgovore. Vidio sam

    puno takvih svjedoka. Izgledaju kao da lau, dok u stvari cijelo vrijeme govore

    istinu. Gospodin Meredith Blake nije govorio vie no stoje morao ni daje htio.

    Tuitelj je zbog toga izvukao jo vie. On je jedan od one tihe gospode koja se lako

    zbuni. Guvernanta, ona im se dobro suprotstavila. Nije troila rijei, odgovarala je

    kratko i jasno. Sluajui je, niste mogli rei na ijoj je strani. Bila je mudra,

    definitivno. Odrjeita." Zastao je. "Ne bih se udio kako je znala puno vie od onoga

    to je rekla."

    "Ja se takoer ne bih udio", rekao je Hercule Poirot.

    Otro je pogledao izborano, mudro lice gospodina Alfreda Edmundsa. Bilo je

    poprilino prazno i beutno. Ali Hercule Poirot zapitao se nije li mu netko neto

    doapnuo.

    Stari odvjetnik

    Gospodin Caleb Jonathan ivio je u Essexu. Nakon uljudne razmjene pisama Poirot

  • je primio poziv, gotovo kraljevski po karakteru, na veeru i noenje. Stari je

    gospodin definitivno bio karakter. Nakon suhoparnosti mladog Georgea Mayhewa

    gospodin Jonathan bio je poput ae dobrog vina.

    Imao je vlastite metode zapoinjanja teme, i gospodin Jonathan se tek negdje oko

    ponoi, pijuckajui aicu ukusnog starog konjaka, uistinu smekao. Na orijentalan je

    nain cijenio uljudnost Hcrculca Poirota to ga nije ni na koji nain pourivao. A

    sada, u odgovarajue vrijeme, bio je spreman za objanjenje

    0 obitelji Crale.

    "Naa je tvrtka, naravno, poznavala brojne generacije Craleovih. Ja sam znao

    Amyasa Cralea i njegovog oca, Richarda Cralea, a mogu se sjetiti i Enocha Cralea -

    djeda. Vlastelini, svi do jednog, iako su se vie bavili konjima nego ljudima. Jahali su

    uspravno, voljeli ene i nisu imali posla s idejama. Nisu vjerovali idejama. Ali supruga

    Richarda Cralea bila je izvor ideja - vie ideja nego zdravog razuma. Bila je poetina

    i muzikalna - svirala je harfu, znate. Imala je slabo zdravlje i izgledala je vrlo

    ivopisno na svom trosjedu. Oboavala je Kingslevja. Zato je sina nazvala Amyas.

    Njegov je otac prezirao ime - ali je popustio."

    "Amyas Crale profitirao je od svog mjeovitog nasljea. Od svoje slabane majke

    naslijedio je umjetnike tendencije, a od oca pokretaku snagu i okrutni egoizam.

    Svi Craleovi bili su egoisti. Nikad ni u kojem sluaju nisu vidjeli neko drugo

    stajalite osim vlastitog."

    Starac je jednim prstom kucnuo po naslonu fotelje i prodorno pogledao Poirota.

    "Ispravite me ako grijeim, gospodine Poirot, ali mislim kako vas zanima - karakter,

    recimo?"

    Poirot je odgovorio.

    "To je, za mene, od najveeg znaaja u mojim sluajevima."

    "Mogu zamisliti. Uvui se pod kou, kako bi se reklo, vaeg kriminalca. Jako

    zanimljivo. Jako intrigantno. Naa se tvrtka, naravno, nikad nije bavila kaznenim

    pravom. Ne bismo bili sposobni djelovati u sluaju gospode Crale, ak i da je to ukus

    doputao. Ipak, Mayhewovi su bili prilino sposobna tvrtka. Izvijestili su Depleacha

  • - tu moda nisu iskazali previe mate -ipak, bio je jako skup i, naravno, izuzetno

    dramatian! Ipak, nisu imali pameti shvatiti kako Caroline nikad nee plesati onako

    kako je on svirao. Ona nije bila sklona dramatiziranju."

    "Kakva je bila?" pitao je Poirot. "To najvie elim znati."

    "Da, da - naravno. Zato je uinila to to je uinila? To je uistinu kljuno pitanje.

    Poznavao sam je, znate, prije no to se udala. Caroline Spalding, tako se zvala.

    Turbulentno nesretno stvorenje. Vrlo ivo. Njezina je majka rano postala udovica i

    Caroline je bila odana majci. Onda se njezina majka ponovno udala- dolo je jo

    jedno dijete. Da-da, jako tuno, jako bolno. Te mladenake, estoke, adolescentske

    ljubomore."

    "Bila je ljubomorna?"

    "Strasno. Dolo je do tunog incidenta. Siroto dijete, nakon toga estoko se krivila.

    Ali znate, gospodine Poirot, takve se stvari dogaaju. Manjak samokontrole. To

    dolazi - to dolazi sa zrelou."

    Poirot je rekao:

    "to se dogodilo?"

    "Udarila je dijete - bebu - bacila uteg za papir na nju. Dijete je izgubilo vid na

    jedno oko i dobilo doivotni oiljak."

    Gospodin Jonathan je uzdahnuo. Rekao je:

    "Moete zamisliti kakav je uinak jednostavno pitanje o toj temi imalo na suenju."

    Zatresao je glavom:

    "Dalo je utisak kako je Caroline Crale ena estokog temperamenta. To nije bila

    istina. Ne. to nije bila istina."

    Zastao je, a onda nastavio:

    "Caroline Spalding esto je dolazila i odsjedala na Alderburvju. Dobro je jahala, bila

    je mudra. Richard Crale ju je volio. Pomagala je gospodi Crale, bila je uljudna i

    njena - gospoa Crale takoer ju je voljela. Djevojka nije bila sretna kod kue. Bila

  • je sretna na Alerburvju. Diana Crale, Amyasova sestra, i ona bile su prijateljice.

    Philip i Meredith Blake, djeaci sa susjednog posjeda, esto su bili na Alerburvju.

    Philip je uvijek bio gadan, krt grubijan. Moram priznati kako ga nikad nisam volio.

    Ali uo sam kako je dobar pripovjeda i posjeduje reputaciju odanog prijatelja.

    Meredith je bio ono to moji suvremenici nazivaju slatki djeai. Volio je botaniku

    i leptire, promatrao ptice i ivotinje. To u dananje vrijeme nazivaju

    prirodoslovstvom. Ah, Boe - svi su mladi bili razoaranje za roditelje. Nitko od njih

    nije postupao prema pravilima - lov, pucanje, pecanje. Meredith je vie volio

    promatrati ptice i ivotinje nego pucati u njih ili ih loviti, Philip je definitivno vie

    volio grad nego seto i poeo se baviti meetarenjem. Diana se udala za tipa koji nije

    bio gospodin -jedan od asnika u ratu. A Amyas, snani, privlani, ivotni Amyas,

    postao je slikar, od svih stvari na svijetu. Po mom miljenju Richard Crale umro je

    od oka."

    "I nakon nekog vremena Amyas se oenio Caroline Spalding. Oduvijek su se svaali i

    bockali, ali to je definitivno bila ljubav. Oboje su bili ludi jedno za drugim. I

    nastavili su tako. Ali Amyas je bio poput Craleovih, okrutni egoist. Volio je Caroline,

    ali nikad na ni jedan nain nije mario za nju. inio je to mu je bila volja. Po mom

    miljenju, volio ju je onoliko koliko je nekoga mogao voljeti ali ona je bila daleko,

    daleko iza njegove umjetnosti. To je bilo prvo. I mogu ustvrditi kako njegova

    umjetnost nikad nije dola na red iza neke ene. Imao je afere sa enama - one su

    ga stimulirale - ali ostavljao ih je iscijeene i jadne kad je zavrio s njima. Nije bio

    sentimentalan ovjek, ni romantian. A takoer nije bio ni senzualan. Jedina ena

    za koju je donekle mario bila je njegova supruga. I zbog toga to je to znala dostaje

    toga podnosila. Znate, bio je jako dobar slikar. Shvatila je i potivala to. Odlazio bi

    u svojim ljubavnim potragama i uvijek se vraao - obino sa slikom."

    "Tako bi se moda i nastavilo da nije bilo Else Grecr. Elsa Greer -"

    Gospodin Jonathan zatrcsao je glavom.

    Poirot je rekao: "to s Elsom Greer?"

    Gospodin Jonathan neoekivano je rekao:

    "Siroto dijete. Siroto dijete."

  • Poirot je rekao: "Znai, to su vai osjeaji prema njoj?"

    Jonathan je rekao:

    "Moda zato to sam starac, ali otkrio sam, gospodine Poirot, kako u nejakosti

    mladosti postoji neto to mi natjera suze na oi. Mladost je toliko ranjiva. Okrutna

    je samouvjerena. Toliko velikoduna i toliko zahtjevna."

    Ustao je i otiao do police s knjigama. Izvukao je jednu, otvorio je, okrenuo stranice

    i onda proitao:

    " 'Ifthat thy bent oflove be honourable,

    The purpose marriage, send me word tomorrow

    By one that 'Il procure to come to thee,

    Where and vvliat time thmi wilt perform thc rite,

    And ali my fortunes at thy fool I to lav,

    And folhnv thee my lord throughout the woiid.'"

    "Tu govori ljubav u savezu s mladou, u rijeima Julije.

    Nema suzdravanja, nema okolianja,

    nema takozvane djevianske skromnosti.

    To je hrabrost, upornost, okrutna snaga mladosti.

    Shakespeare je poznavao mladost. Julija odabire Romea. Desdemona uzima Othella.

    Oni nemaju sumnji, mladi, nemaju straha, nemaju ponosa."

    Poirot je zamiljeno rekao:

    "Dakle, po vama je Elsa Greer govorila poput Julije?"

    "Da. Bila je razmaeno bogato derite - mlada, ljupka, bogata. Pronala je svog

    mukarca i uzela - ne mladog Romea, nego oenjenog, sredovjenog slikara.

    Elsa Greer nije imala kod koji bije ograniavao, imala je kod modernog vremena.

  • 'Uzmi to eli ivi, se samo jednom!"'

    Uzdahnuo je, naslonio se i opet lagano kucnuo po naslonu stolca.

    "Grabeljiva Julija. Mlada, nemilosrdna, ali stravino ranjiva! Sve je riskirala u

    jednom smjelom potezu. I naizgled je dobila... a onda - u posljednjem trenutku

    nastupa smrt- i ivahna, vatrena, vesela Elsa takoer je umrla. Ostala je samo

    osvetoljubiva, hladna, opaka ena koja je cijelim svojim biem mrzila ija je ruka

    poinila to nedjelo."

    Glas mu se promijenio:

    "Boe, Boe. Molim vas, prihvatite moju ispriku zbog ove melodramatinosti. Sirova

    mlada ena -sirovog pogleda na ivot. Ne osobito, mislim, zanimljiv karakter.

    Mladost bijela poput rue, poudna, blijeda i tako dalje. Oduzmite to i to ostaje?

    Samo pomalo osrednja ena koja trai novog junaka veeg od ivota koga bi

    postavila na prijestolje."

    Poirot je rekao:

    "Da Amyas Crale nije bio uveni slikar -"

    Gospodin Jonathan brzo se sloio. Rekao je:

    "Tako je - tako je. Savreno ste shvatili. Else ovog svijeta oboavaju junake. ovjek

    je morao neto uiniti, mora biti netko... Caroline Crale mogla bi prepoznati

    kvalitetu u bankovnom slubeniku ili agentu osiguranja! Caroline je voljela Amyasa

    Cralea, mukarca, ne Amyasa Cralea, slikara. Caroline Crale nije bila sirova - Elsa

    Greer jest."

    Dodao je:

    "Ali bila je mlada i lijepa, i, po mom miljenju, beskrajno patetina."

    Hercule Poirot zamiljen je otiao na spavanje. Bio je fasciniran problemom

    osobnosti.

    Edmundsu, pisaru, Hlsa Greer bila je droljica, ni manje ni vie.

    Starom gospodinu Jonathanu bila je vjena Julija.

  • A Carolinc Crale?

    Svaka ju je osoba drugaije doivljavala. Montague Depleach prezirao ju je jer je

    bila bezvoljna - jer se predala bez borbe. Mladom Foggu predstavljala je Romancu.

    Edmunds ju je jednostavno vidio kao 'damu'. Gospodin Jonathan nazvaojuje

    promjenjivom, turbulentnom osobom.

    Kako e je on, Hercule Poirot, vidjeti?

    O odgovora na to pitanje, osjetio je, ovisio je uspjeh njegove potrage.

    Do sada, nitko od ljudi koje je posjetio nije sumnjao da to god jo bila, Caroline

    Crale takoer je bila ubojica.

    Vii inspektor

    Bivi vii inspektor Hale zamiljeno je povukao dim lule.

    Rekao je:

    "Ovo je prilino udno, gospodine Poirot."

    "Da, moda je malo neuobiajeno", oprezno se sloio Poirot.

    "Znate", rekao je Hale, "bilo je to jako davno."

    Hercule Poirot je predvidio kako e mu ta fraza postati pomalo zamorna. Blago je

    rekao:

    "To dodaje na teini, naravno."

    "eprkanje po prolosti", mrmljao je drugi. "Kad bi u tome postojao objekt, pa..."

    "Objekt postoji."

  • "Koji?"

    "ovjek zbog samoga sebe moe uivati u otkrivanju istine. Ja uivam. A ne smijete

    zaboraviti mladu damu."

    Hale je kimnuo.

    "Da, jasno mije njezino stajalite. Ali - ispriavam se, gospodine Poirot - vi ste

    matovit ovjek. Mogli biste izmisliti priu."

    Poirot je odgovorio:

    "Ne poznajete mladu damu."

    "Oh, dajte - ovjek vaeg iskustva!"

    Poirot se uspravio.

    "Mogu biti, mori cher, vjet i sposoban laljivac - po vaem miljenju. Ali to nije

    moje poimanje etinog ponaanja. Imam svoje standarde."

    "Oprostite, gospodine Poirot. Nisam namjeravao povrijediti vae osjeaje. Ali bilo bi

    to u pravednu svrhu, kako bi se reklo."

    "Oh, pitam se bi li doista bilo tako?"

    Hale je polagano rekao:

    "Nesrea je kad sretna nevina djevojka koja e se upravo udati otkrije kako joj je

    majka ubojica. Da sam na vaem mjestu, otiao bih kod nje i rekao kako je, nakon

    svega, ipak bilo samoubojstvo. Recite da je Depleach pogrijeio u voenju sluaja.

    Recite kako vi nimalo ne sumnjate kako se Crale otrovao!"

    "Alija itekako sumnjam! Nijednog trenutka nisam povjerovao da se Crale otrovao.

    Smatrate li vi to imalo vjerojatnim?"

    Hale je polagano odmahnuo glavom.

    "Shvaate? Ne, moram otkriti istinu - ne uvjerljivu - ne i jako uvjerljivu - la."

    Hale se okrenuo i pogledao Poirota. Njegovo etvrtasto crveno lice postalo je jo

  • crvenije, i ini se jo etvrtastije. Rekao je:

    "Govorite o istini. Volio bih vam objasniti kako mi mislimo da smo otkrili istinu u

    sluaju Crale."

    Poirot je brzo rekao:

    "Ta vaa izjava puno znai. Znam to ste, poten i sposoban ovjek. A sada mi recite

    ovo, jeste li ikada posumnjali u krivnju gospoe Crale?"

    Inspektorov je odgovor bio brz.

    "Nimalo sumnje, gospodine Poirot. Okolnosti su odmah ukazale na nju, i svaka

    injenica koju smo otkrili to je potvrivala."

    "Moete li mi navesti dokaze protiv nje?"

    "Mogu. Kad sam dobio vae pismo, pogledao sam dosje." Uzeo je mali notes. "Ovdje

    sam zapisao sve bitne injenice."

    "Hvala vam, prijatelju. Pretvorio sam se u uho."

    Hale je proistio grlo. U glasu mu se osjeala pomalo slubena intonacija.

    Rekao je:

    "U etrnaest etrdeset pet, osamnaestog rujna, inspektora Conwaya nazvao je dr.

    Andrew Faussett. Dr. Faussett je izjavio kako je gospodin Amyas Crale od

    Alderburyja iznenada umro i kao posljedicu okolnosti te smrti i izjave gospodina

    Blakea, gosta u kui, zakljuio kako je to sluaj za policiju."

    "Inspektor Conway, u pratnji policijskog narednika i mrtvozornika, odmah je krenuo

    na Alderbury. Dr. Faussett bio je tamo i odveo ga je do mjesta na kojem se nalazilo

    tijelo gospodina Cralea."

    "Gospodin Crale slikao je u malom ograenom vrtu, poznatom kao Battery vrt, zbog

    injenice to je gledao prema moru i na ogradu je bio postavljen minijaturni top.

    Nalazio se neke etiri minute hoda od kue. Gospodin Crale nije doao u kuu na

    ruak jer je elio neke posebne svjetlosne efekte na kamenu - a sunce bi kasnije

    bilo u nepovoljnom poloaju. Zbog toga je ostao sam slikati u vrtu. Reeno je kako

  • ovo nije bilo neuobiajeno dogaanje. Gospodin Crale nije obraao previe panje na

    obroke. Ponekad bi mu poslali sendvi, ali ee je elio da ga se ne smeta.

    Posljednji ljudi koji su ga vidjeli ivog bili su gospoica Elsa Greer (odsjela je u

    kui) i gospodin Meredith Blake (susjed). Ovo dvoje zajedno su se vratili do kue i

    ruali s ostatkom kuanstva. Nakon ruka na terasi je posluena kava. Gospoa

    Crale popila je kavu i rekla kako e 'otii dolje i vidjeti kako Amyas napreduje'.

    Gospoica Cecilia VVilliams, guvernanta, ustala je i pridruila joj se. Traila je vestu

    koja je pripadala njezinoj uenici, gospoici Angeli Warren, sestri gospoice Crale,

    koju je ova posljednja zametnula i mislila kako je mogue da ju je ostavila dolje na

    plai."

    "Njih su dvije krenule zajedno. Put je vodio dolje, kroz umu, sve dok nije doao do

    vrata koja su vodila u Batterv vrt. Mogli ste ili ui u Batterv vrt ili nastaviti istim

    putom koji je vodio na plau."

    "Gospoica Williams nastavila je dalje, a gospoa Crale ula je u Batterv vrt. Ipak,

    gospoa Crale gotovo je odmah vrisnula i gospoica Williams se vratila. Gospodin

    Crale sjedio je u stolcu, mrtav."

    "Gospoa Crale urno je poslala gospoicu Williams iz Battery vrta u kuu kako bi

    nazvala lijenika. Na putu je, ipak, susrela gospodina Mereditha Blakea i njemu

    povjerila zadatak, i vratila se do gospoe Crale, jer je smatrala kako e joj netko

    biti potreban. Dr Faussett stigao je na poprite etvrt sata kasnije. Odmah je vidio

    kako je gospodin Crale mrtav ve neko vrijeme - procijenio je kako je vjerojatno

    vrijeme smrti izmeu trinaest i etrnaest sati. Nije bilo niega to bi ukazalo na

    uzrok smrti. Nije bilo traga nikakvoj rani i poza gospodina Cralea bila je u

    potpunosti prirodna. Ipak, Dr Faussett, koji je vrlo dobro poznavao zdravstveno

    stanje gospodina Cralea, i pouzdano je znao kako nije postojala nikakva bolest ili

    slabost, pomnije je razmotrio situaciju. U tom je trenutku gospodin Philip Blake dr.

    Faussettu neto izjavio."

    Vii inspektor Hale je zastao, duboko udahnuo i nastavio, kao da se radi o drugom

    poglavlju.

    "Gospodin Blakc ponovio je tu izjavu inspektoru Conwayu. Zbog sljedeeg. Tog je

  • jutra primio poziv svog brata, gospodina Mereditha Blakea (koji je ivio u

    Handcross Manoru udaljenom tri kilometra). Gospodin Meredith Blake amaterski se

    bavio kemijom - ili bi travar bio bolji opis. Kad je tog jutra uao u laboratorij

    gospodin Mcredith Blake zapanjio se kad je primijetio kako boica koja je

    sadravala preparat kukute, koja je dan prije bila puna, sada gotovo prazna.

    Zabrinut i zbunjen ovom injenicom nazvao je brata u potrazi za savjetom.

    Gospodin Philip Blake rekao je bratu neka smjesta doe na Alderburv gdje e

    porazgovarati o tome. Sam je otiao dio puta u susret bratu i zajedno su se vratili

    do kue. Nisu donijeli nikakvu odluku i ostavili su stvar za poslije ruka."

    "Daljnjim ispitivanjima inspektor Conway saznao je sljedee injenice. Prethodnog

    poslijepodneva petoro je ljudi s Alderburvja otpjeailo do Handcross Manora na

    aj. To su bili gospodin i gospoa Crale, gospoica Angela Warren, gospoica Elsa

    Greer i gospodin Philip Blake. Tijekom vremena provedenog tamo gospodin Meredith

    Blake prilino je detaljno opisao svoj hobi, odveo drutvo u laboratorij u

    'razgledavanje'. Tijekom razgledavanja spomenuo je odreene napitke - od kojih je

    jedan bio koniin, alkaloid pjegave kukute. Objasnio je svojstva, naglasio injenicu

    kako sada vie nije na spisku lijekova i pohvalio se saznanjem kako su male doze

    uinkovite u lijeenju kalja i astme. Kasnije je spomenuo njegova smrtonosna

    svojstva i gostima proitao neki lanak grkog autora u kojem se opisuju njegovi

    uinci."

    Vii inspektor Hale je zastao, napunio lulu i preao na tree poglavlje.

    "Bojnik Frere, naelnik, zaduio me za sluaj, Rezultat obdukcije nije ostavljao

    nikakvu sumnju. Koliko znam koniin ne ostavlja tragove nakon smrti, ali lijenici su

    znali to trae i pronaena je stanovita koliina otrova. Lijenik je smatrao kako je

    uzeta dva ili tri sata prije smrti. Ispred gospodina Cralea, na stolu, nalazila se

    prazna aa i prazna boca piva. Oboje je analizirano. U boci nije bilo koniina, ali u

    ai jest. Raspitao sam se i saznao kako je tog jutra, iako su u maloj sjenici u

    Batterv vrtu drani sanduk piva i ae u sluaju da gospodin Crale oedni dok slika,

    gospoa Crale iz kue donijela bocu hladnog piva. Gospodin Crale bio je zaposlen

    slikanjem kad je dola, a gospoica Greer mu je pozirala najednom od zidova."

    "Gospoa Crale otvorila je pivo, nalila ga i stavila au u suprugovu ruku dok je on

  • stajao pred platnom. Ispraznio ju je na eks - njegova navika, saznao sam. Onda je

    sloio facu, spustio au na stol i rekao: 'Sve mi danas ima ugav okus!' Gospoica

    Greer na to se nasmijala i rekla. 'Jetra!' Gospodin Crale je rekao: 'Pa, u svakom je

    sluaju bilo hladno.''"

    Hale je zastao. Poirot je rekao:

    "U koje se vrijeme ovo dogodilo?"

    "Oko jedanaest i petnaest. Gospodin Crale nastavio je slikati. Prema rijeima

    gospoice Greer kasnije se poalio na ukoenost udova i promrmljao kako j e

    sigurno zaradio reumu. Ali bio je ovjek koji je mrzio priznati bolest bilo koje

    vrste, i nesumnjivo je pokuavao ne priznati kako se ne osjea dobro. Njegov bijesni

    zahtjev da ga se ostavi samog, dok su ostali otili na ruak bio je prilino

    karakteristian za njega, rekao bih."

    Poirot je kimnuo.

    Hale je nastavio.

    "Crale je ostavljen u Battery vrtu. Nema sumnje kako je sjeo i opustio se ira je

    ostavljen sam. Miina paraliza bi nastupila negdje u to vrijeme. Nigdje nije bilo

    pomoi, i nastupila je smrt."

    Poirot je opet kimnuo.

    Hale je rekao:

    "Pa, nastavio sam rutinski. Nije bilo teko doi do injenica. Dan prije dolo je do

    sukoba izmeu gospoe Crale i gospoice Greer. Ona druga drsko je opisivala neku

    promjenu u rasporedu namjetaja 'kad u ja ivjeti ovdje'. Gospoa Crale je pitala.

    'Kako to misli? Kad e ti ivjeti ovdje.' Gospoica Greer odgovorila je: 'Nemoj se

    pretvarati kako ne zna o emu govorim, Caroline. Ti si samo noj koji zakopava glavu

    u pijesak. Savreno dobro zna kako se Amyas i ja volimo i vjenat emo se.'

    Gospoa Crale je rekla: 'Ne znam nita o tome.' Gospoica Greer onda je rekla: 'Pa,

    sada zna.' Tada se, ini se, gospoa Crale okrenula prema suprugu koji je upravo

    uao u sobu i rekla: 'Amyase, je li istina da e se oeniti Elsom?'

  • Poirot je sa zanimanjem rekao:

    "Stoje gospodin Crale rekao na to?"

    "Navodno se okrenuo prema gospoici Greer i povikao na nju: 'Kog si se vraga

    izlajala? Nema dovoljno mozga da dri jezik za zubima?'"

    "Gospoica Greer je rekla: 'Mislila sam kako bi Caroline trebala znati istinu.'"

    "Gospoa Crale rekla je suprugu: 'Je li to istina Amyase?'"

    "ini se kako ju nije elio pogledati, okrenuo se na drugu stranu i promrmljao neto."

    "Ona je rekla. 'Govori. elim znati.' Nakon ega je on rekao:"

    '"Oh, istina je - ali sada ne elim razgovarati o tome.""

    "Onda je izjurio iz sobe, a gospoica Greer je rekla: 'Vidi!' i nastavila - govorila je

    neto kako za gospou Crale nije dobro to se ponaa poput bijesnog psa. Svi se

    moraju ponaati racionalno. Ona se nadala kako e Caroline i Amyas uvijek ostati

    prijatelji."

    "A stoje gospoa Crale rekla na to?" znatieljno je pitao Poirot.

    "Prema rijeima svjedoka nasmijala se. Rekla je. 'Preko mene mrtve, Elsa.' Otila je

    do vrata, a gospoica Greer povikala je za njom: 'Kako to misli?' Gospoda Crale se

    okrenula i rekla. 'Prije u ubiti Amyasa nego ga prepustiti/

  • Poirot je kininuo. Zamiljeno je rekao:

    "Da, bit e zanimljivo vidjeti -" zastao je ne dovrivi reenicu.

    Hale je nastavio: "Pretraili smo kuu. U spavaoj sobi gospoe Crale pronali smo, u

    donjoj ladici, ispod zimskih arapa, malu boicu s etiketom parfema od jasmina. Bila

    je prazna. Skinuli smo otiske prstiju. Jedini otisci na njoj pripadali su gospoi Crale.

    Analiza je otkrila kako sadri blage tragove jasminovog parfema i jaku

    koncentraciju komin hidrobromida."

    "Rekao sam gospodi Crale i pokazao joj boicu. Smjetaje odgovorila. Bila je, rekla

    je, vrlo nesretna. Nakon to je ula opis otrova gospodina Mereditha Blakea uuljala

    se u laboratorij, ispraznila boicu jasminovog parfema koju je imala u torbici i

    napunila boicu otopinom komina. Pitao sam ju zastoje to uinila, a ona je rekla: 'Ne

    elim govoriti o odreenim stvarima vie no to moram, ali doivjela sam stravian

    ok. Moj me suprug namjerava ostaviti zbog druge ene. Ako je tako, ne elim

    ivjeti. Zato sam ga uzela.'"

    Hale je zastao.

    Poirot je rekao: "Nakon svega - to je dovoljno vjerojatno."

    "Moda, gospodine Poirot. Ali to se ne slae s onim to je rekla. A onda je tu opet

    bio razgovor idueg jutra. Gospodin Meredith Blake uo je njegov dio. Gospoica

    Greer ula je drugi dio. Vodio se u knjinici, izmeu gospodina i gospoe Crale.

    Gospodin Blake bio je u hodniku i nauo je reenicu ili dvije. Gospoica Greer

    sjedila je vani, pored otvorenog prozora knjinice i ula puno vie."

    "A to su uli?"

    "Gospodin Blake je uo kako je gospoa Crale rekla: 'Ti i tvoje ene. Doe mi da te

    ubijem. Jednog u te dana ubiti.'"

    "Nije spominjala samoubojstvo?"

    "Nije. Ni jednom rijeju. Nije bilo rijei poput. 'Ako uini to, ubit u se'.

    Gospoica Greer ispriala je gotovo isto. Prema njezinim rijeima gospodin Crale je

    rekao: 'Pokuaj biti razborita, Caroline. Volim te i uvijek u ti eljeti dobro - tebi i

  • djetetu. Ali oenit u se Elsom. Oduvijek smo se slagali ostaviti ono drugo

    slobodnim.' Gospoa Crale na to je odgovorila: 'Dobro, nemoj rei kako te nisam

    upozorila.' Rekao je. 'to eli rei?' A ona je rekla: 'elim rei kako te volim i neu

    te izgubiti. Radije u te ubiti nego prepustiti toj djevojci."

    Poirot je lagano mahnuo rukom.

    "ini mi se", promrmljao je, "kako je bilo prilino glupo od gospoice Greer to je

    spomenula tu stvar? Gospoda Crale vrlo je lako mogla odbiti suprugov zahtjev za

    razvodom."

    "Imamo neke dokaze u vezi toga", rekao je Hale. "Gospoa Crale se, ini se,

    djelomino povjeravala gospodinu Meredithu Blakeu. On je bio stari dobri prijatelj.

    Bio je vrlo rastresen i uspio je porazgovarati s gospodinom Craleom o tome. To je

    bilo, usuujem se rei, poslijepodne prije. Gospodin Blake diskretno je porazgovarao

    s gospodinom Craleom, rekao kako bi bio pogoen tako katastrofalnim raspadom

    braka gospodina i gospoe Crale. Takoer je istaknuo injenicu kako je gospoica

    Grcer vrlo mlada djevojka, i kako je vrlo ozbiljna stvar provlaiti mladu djevojku

    kroz brakorazvodnu parnicu. Gospodin Crale na to je odgovorio, uz cerekanje

    (sigurno je bio beutni primitivac): 'To uope nije Elsina ideja. Ona se nee

    pojaviti. Sredit emo to na uobiajeni nain.'"

    Poirot je rekao. "Zbog toga je za gospoicu Greer bilo jo vie neprikladno to se

    onako izlanula."

    Vii inspektor Hale je rekao:

    "Oh, znate kakve su ene! Moraju jedna drugoj skoiti za vrat. To je ionako sigurno

    bila delikatna situacija. Ne shvaam kako je gospodin Crale mogao dopustiti da doe

    do nje. Prema rijeima gospodina Mereditha Blakea elio je dovriti sliku. Ima li vam

    to smisla?"

    "Da, prijatelju moj. Mislim da ima."

    "Meni nema. ovjek je traio nevolju!"

    "Najvjerojatnije je bio jako ivan zbog toga to se ta mlada ena tako izlanula."

  • "Oh, da. Mcredith Blake je to potvrdio. Ako je morao dovriti sliku zato nije snimio

    nekoliko fotografija i radio po njima. Znam tipa - vodenim bojama slika krajolike -

    on radi tako."

    Poirot je odmahnuo glavom.

    "Ne - mogu shvatiti Cralea umjetnika. Sigurno shvaate, prijatelju moj, kako je u

    tom trenutku, najvjerojatnije, ta slika bila jedina bitna stvar za Cralea. Koliko god

    se elio oeniti djevojkom, slika je bila na prvom mjestu. Zato se nadao kako e

    njezina posjeta proi bez iznoenja te injenice na vidjelo. Djevojka, naravno, nije

    imala takvo miljenje. Kod ena ljubav je uvijek na prvom mjestu."

    "Kao da to ne znam?" rekao je vii inspektor Hale osjeajno.

    "Mukarci", rekao je Poirot, "osobito umjetnici - su drugaiji."

    "Umjetnost!" rekao je mrko vii inspektor Hale. "Sve te prie o Umjetnostil Nikad

    ju nisam shvaao i nikad ni neu! Trebali ste vidjeti sliku na kojoj je Crale radio.

    Izobliena. Naslikao je djevojku kao da ima zubobolju, a zidovi su bili iskrivljeni.

    Cijela je stvar neugodno izgledala. Dugo ju vremena nisam mogao izbaciti iz glave.

    ak sam ju i sanjao. A stoje bilo jo gore - poeo sam viati zidove, ograde i stvari

    iz slike. Da, i ene takoer!"

    Poirot se nasmijeio. Rekao je:

    "Iako to ne znate, odajete poast umjetnosti Amyasa Cralea."

    "Glupost. Zato slikar ne moe naslikati neto lijepo i oku ugodno? Zato trai

    runou?"

    "Neki od nas, inon cher, vide ljepotu na neobinim mjestima."

    "Djevojka je dobro izgledala, definitivno", rekao je Hale. "Puno minke i gotovo nita

    od odjee. Nije pristojno kako se te djevojke odijevaju. A to je bilo prije esnaest

    godina, ne zaboravite. Danas nitko ne bi obratio panju na to. Ali tada - pa, okiralo

    me. Hlae i jedna od onih pamunih koulja, otvorena na vratu - i nita vie, rekao

    bih!"

    "ini mi se kako se jako dobro sjeate tih stvari", lukavo je promrmljao Poirot.

  • Vii inspektor Hale se zacrvenio. "Samo prenosim svoje impresije", rekao je kruto.

    "Tako je-takoje", dodao je Poirot utjeno. Nastavio je:

    "ini mi se kako su glavni svjedoci protiv gospoe Crale bili Philip Blake i Elsa

    Grcer?"

    "Da. Bili su otrovni, oboje. Ali tuba je takoer pozvala guvernantu, i ono stoje ona

    rekla imalo je vie teine nego izjave ono dvoje. Znate, ona je u potpunosti bila na

    strani gospoe Crale. U potpunosti. Ali bila je potena ena i dala je svoj iskaz

    iskreno bez ikakvog pokuaja ublaavanja injenica."

    "A Meredith Blake?"

    "Siroti gospodin, on je bio jako potresen cijelom stvari. Kako i ne bi bio! Krivio se

    zbog proizvodnje otrova - a mrtvozornik ga je takoer krivio. Koniin i alkaloidne soli

    spadaju pod lanak 1 Propisa o otrovima. Dobro su ga oprali. Bio je prijatelj oboma i

    stvarno gaje potreslo - bio je gospodin koji izbjegava ozloglaenost i javnost."

    "Nije li mlaa sestra gospoe Crale takoer dala izjavu?"

    "Ne. Nije bilo potrebno. Nije bila tamo kad je gospoa Crale prijetila suprugu, i nije

    bilo niega to nam je mogla rei, to nismo jednako dobro mogli saznati od nekog

    drugog. Vidjela je kako gospoa Crale ide do hladnjaka, uzima pivo, naravno, obrana

    ju je mogla pozvati kako bi potvrdila da ju je gospoa Crale smjesta odnijela bez

    ikakvog prtljanja po njoj. Ali to nije bilo vano jer nikad nismo tvrdili kako je koniin

    pronaen u boci piva."

    "Kako gaje uspjela staviti u au dok je ono dvoje gledalo?"

    "Pa, kao prvo, nisu gledali. To jest, gospodin Crale je slikao - gledao je platno i

    model. Gospoica Greer je pozirala, sjedila je gotovo u cijelosti okrenuta leima

    gospoi Crale i gledala preko ramena gospodina Cralea."

    Poirot je kimnuo.

    "Kao to sam rekao, ni jedno nije gledalo gospou Crale. Imala je otrov u jednog od

    onih pipeta - koriste se za punjenje naliv-pera. Pronali smo ju smrskanu na putu

    prema kui."

  • Poirot je promrmljao:

    "Imate odgovor na sve."

    "Pa, dajte, gospodine Poirot! Bez predrasuda. Ona mu je prijetila da e ga ubiti. Ona

    je uzela otrov iz laboratorija. Prazna je boica pronaena u njezinoj sobi i nitko ju

    osim nje nije dirao. Odnijela mu je hladno pivo s predumiljajem - neobina stvar, u

    stvari, kad znate da nisu razgovarali -"

    "Jako neobina. Ve sam to zabiljeio u glavi."

    "Da. Pomalo izdajnika. Zato je odjednom postala tako ljubazna? On se poalio

    na okus - a komin ima uasan okus. Pobrinula se da se tijelo nae i poslala drugu enu

    na telefon. Zato? Kako bi mogla obrisati bocu i ai, i onda pritisnuti njegove prste

    na njih. Nakon toga mogla je zaplakati i rei kako je to aljenje i da je poinio

    samoubojstvo. Vjerojatna pria."

    "Ali definitivno nije bila tako dobro smiljena."

    "Ne. Ako se mene pita uope nije razmiljala. Bila je izjedena mrnjom i

    ljubomorom. Mogla je samo misliti kako ga srediti. A onda, kad bude gotovo, kad ga

    ugleda mrtvog - pa, onda, rekao bih, odjednom je dola sebi i shvatila kako je

    poinila ubojstvo - a za ubojstvo vam slijedi vjeanje. 1 oajniki je posegnula za

    jedinom stvari koju je mogla smisliti - a to je samoubojstvo."

    Poirot je rekao:

    "Govorite vrlo razumno da. Njen je um mogao tako djelovati."

    "Na neki nain, bio je zloin s predumiljajem, a na neki nain nije", rekao je Hale.

    "Ne vjerujem kako je uistinu razmiljala o tome, znate. Samo gaje slijepo izvela."

    Poirot je promrmljao:

    "Pitam se..."

    Hale gaje znatieljno pogledao. Rekao je:

    "Jesam li vas uvjerio, gospodine Poirot, kako je to jasan sluaj?"

  • "Gotovo. Ne u cijelosti. Postoje jedna ili dvije neobine stvari...!"

    "Moete li vi predloiti alternativno rjeenje - koje bi dralo vodu?"

    Poirot je rekao.

    "Kakvo su tog jutra bila kretanja ostalih ljudi?"

    "Ispitali smo, uvjeravam vas. Svakoga smo provjerili. Nitko nije imao ono to biste

    nazvali alibi

    - ne moete imati kad se radi o trovanju. Pa, ne postoji nita to bi sprijeilo

    budueg ubojicu da rtvi da tabletu dan ranije i kae mu kako je to specijalan lijek

    za probavu i mora ga popiti prije ruka - a onda otie na drugi kraj Engleske."

    "Ali vi mislite kako se to u ovom sluaju nije dogodilo?"

    "Gospodin Crale nije imao probleme s probavom. 1 u svakom sluaju ne mogu

    zamisliti da se to dogodilo. Istina je kako je gospodin Meredith Blake preporuivao

    vlastite lijekove, ali ne mislim kako je gospodin Crale ikad probao kojega. Da jest

    najvjerojatnije bi priao o tome i alio se. Pored toga, zato bi gospodin Meredith

    Blake elio ubiti gospodina Cralea? Sve pokazuje kako su bili u vrlo dobrim

    odnosima. Svi su bili u jako dobrim odnosima. Gospodin Philip Blake bio je njegov

    najbolji prijatelj. Gospoica Greer bila je zaljubljena u njega. Gospoica Williams

    nije ga voljela, pretpostavljam, i to poprilino - ali moralna osuda ne vodi trovanju.

    Mala gospoica Warren s njim je provodila dosta vremena, bila je neumorna - tek je

    krenula u kolu, mislim, ali on ju je jako volio i ona njega. U toj su se kui prema njoj

    ponaali, znate, s osobitom njenou i brigom. Moda ste uli zato. Bila je gadno

    ozlijeena u djetinjstvu- ozlijedila ju je gospoa Crale u manijakalnom napadu

    bijesa. To prilino pokazuje, zar ne, kako je bila prilino nekontrolirana osoba?

    Napasti dijete - gotovo ga ubiti!"

    "To moda pokazuje", rekao je Poirot zamiljeno, "kako je Angela Warren imala

    dobar razlog za mrnju prema Caroline Crale."

    "Moda - ali ne prema Amyasu Craleu. I u svakom sluaju gospoda Crale bila je

    odana mlaoj sestri -pruila joj je dom kad su joj roditelji umrli, i, kao to sam

    rekao, odnosila se prema njoj s osobitom panjom -jako ju je razmazila, kau.

  • Djevojica je oito voljela gospou Crale. Drali su ju podalje od suenja i titili od

    svega koliko su god bili u stanju - gospoa Crale bila je vrlo ustrajna u tome,

    vjerujem. Ali djevojica je bila strano potresena i eznula je posjetiti sestru u

    zatvoru. Caroline Crale nije se sloila. Rekla je kako bi takva stvar mogla na cijeli

    ivot unititi djetetovu psihu. Dogovorila je kolovanje u inozemstvu."

    Dodao je:

    "Gospoa Warren postala je vrlo uvena ena. Putovala je na udna mjesta. Predaje

    na Kraljevskom zemljopisnom - sve takve stvari."

    "I nitko se ne sjea suenja?"

    "Pa, prva stvar, prezime je drugo. Nisu imale ak ni isto djevojako prezime. Imale

    su istu majku, ali razliite oeve. Prezime gospoe Crale bilo je Spalding."

    "Ona gospoica Williams, ona je bila djetetova guvernanta, ili Angele Warren?"

    "Angelina. Dijete je imalo medicinski sestru - ali ona je znala provesti neko vrijeme

    s gospoicom Williams, mislim."

    "Gdje je u to vrijeme bilo dijete?"

    "Otila je s medicinskom sestrom u posjet njezinoj baki. Lady Tressillian. Udovica

    koja je izgubila dvije keri i bila vrlo privrena ovom djetetu."

    Poirot je kimnuo. "Shvaam."

    Hale je nastavio:

    "to se tie kretanja ostalih ljudi na dan umorstva mogu vam ih dati."

    "Gospoica Greer nakon doruka sjedilaje na terasi pored prozora knjinice. Tamo

    je, kao to sam rekao, naula svau izmeu Cralea i njegove supruge. Nakon toga

    pridruila se Craleu u Battervju i pozirala mu sve do ruka uz nekoliko pauza kako bi

    se razgibala."

    "Philip Blake je nakon doruka ostao u kui i uo dio svae. Nakon to su Crale i

    gospoica Greer otili, itao je novine sve dok ga brat nije nazvao. Onda je otiao

    do plae kako bi se sastao s bratom. Zajedno su se vratili putom pored vrta

  • Batterv. Gospoica Greer otila je do kue kako bi uzela vestu jer joj je bilo hladno,

    a gospoa Crale bila je sa suprugom i razgovarala o Angelinom odlasku u kolu."

    "Ah, srdaan razgovor."

    "Pa, ne, ne srdaan. Crale je uglavnom vikao na nju, koliko znam. ivciralo ga je to

    ga zamara s takvim detaljima. Pretpostavljam kako je eljela srediti stvari ako doe

    do razvoda."

    Poirot je kimnuo.

    Hale je nastavio:

    "Dva brata izmijenila su nekoliko rijei s Amyasom Craleom. Onda se vratila

    gospoica Greer i zauzela pozu, Crale je opet uzeo kist, jer ih se oito elio rijeiti.

    Shvatili su i vratili se u kuu. Inae, tada kad su bili u Battervju, Amyas Crale se

    poalio kako je svo pivo toplo i rekao kako mu je supruga obeala poslati hladno."

    "Aha!"

    "Tono -Aha! Bila je slatka poput eera. Vratili su se u kuu i sjeli na terasu.

    Gospoa Crale i Angela Warren donijele su im pivo."

    "Kasnije, Angela Warren je otila na kupanje, Philip Blake s njom."

    "Meredith Blake otiao je do istine iznad Batterv vrta. Mogao je vidjeti gospoicu

    Greer kako pozira na zidinama, i njezin i Craleov glas dok su razgovarali. Sjedio je i

    razmiljao o koniinu. Jo je uvijek bio zabrinut zbog njega i nije znao to uiniti.

    Elsa Greer gaje vidjela i mahnula mu. Kad se oglasilo zvono za ruak siao je do

    Battervja i on i Elsa Greer su se zajedno vratili do kue. Tada je primijetio kako je

    Crale izgledao, citiram ga, vrlo udno, ali tada nije tome poklonio neku osobitu

    panju. Crale je bio ovjek koji nikad nije bio bolestan - pa ovjek nije ni mislio na

    to. S druge strane, imao je napade bijesa i oajanja, ovisno o tome je li slika ila

    onako kako je htio. U tim trenucima ostavljali ste ga na miru i govorili s njim stoje

    manje mogue. To su i njih dvoje u ovom sluaju uinili."

    "to se tie ostalih, sluge su bile zaposlene kuanskim poslovima i pripremom ruka.

    Gospoica Williams dio jutra provela je u uionici ispravljajui testove. Nakon toga

  • poistila je terasu. Angela Vv'arren provela je vei dio jutra lutajui vrtom, penjui

    se na drvee i jedenjem - znate kakve su petnaestogodinje djevojice! ljive,

    kisele jabuke, tvrde kruke, i tako dalje. Nakon povratka u kuu otila je, kao to

    sam rekao, na plau s Philipom Blakeom."

    Vii inspektor Hale je zastao:

    "A sada", rekao je dobroudno, "jeste li otkrili neto udno u ovome?"

    Poirot je rekao. "Ba nita."

    "Pa, onda!"

    Dvije su rijei govorile puno vie.

    "Ali nema veze", rekao je Hercule Poirot. "Zadovoljit u samoga sebe. Ja -"

    "to ete uiniti?"

    "Posjetit u to petoro ljudi - i od svakoga u dobiti njegovu priu."

    Vii inspektor Hale sjetno je uzdahnuo.

    Rekao je:

    "ovjee, vi ste ludi! Njihove se prie nee slagati! Zar vam ta elementarna

    injenica nije jasna? Ne postoje dva ovjeka koji se iste stvari sjeaju na isti

    nain. Nakon toliko vremena! Pa, ut ete pet pria o pet razliitih ubojstava!"

    "Na to", rekao je Poirot, "i raunam. Bit e vrlo pouno."

    Ovaj je prai otiao na trnicu...

    Philip Blake odgovarao je Montague Depleachevom opisu. Uspjean, lukav, veseo

    ovjek - pomalo bucmast.

    Hercule Poirot dogovorio je sastanak za subotu, u sedamnaest i trideset. Philip

  • Blake upravo je dovrio svojih osamnaest rupa i bio je dobar- zaradio je petaka od

    svog protivnika. Bio je raspoloen i otvoren.

    Hercule Poirot se predstavio i objasnio svoj posao. U ovom sluaju barem nije

    pokazivao nepotrebnu tenju za neokaljanom istinom. Bilo je to pitanje, shvatio je

    Blake, serije knjiga koje se bave uvenim zloinima.

    Philip Blake se namrtio. Rekao je:

    "Dobri Boe, zato rade takve stvari?"

    Hercule Poirot slegnuo je ramenima. Danas je bio u svom najboljem elementu

    stranca. Bio je spreman za prezir, ali i ljubaznost.

    Promrmljao je:

    "Javnost. Prodire takve stvari - da, prodire."

    "Luaci", rekao je Philip Blake.

    Ali je rekao je to dobronamjerno - ne otrovno ili s gaenjem koje bi osjeajniji

    ovjek mogao pokazati.

    Hercule Poirot je slegnuo ramenima i rekao:

    "To je ljudska priroda. Vi i ja, gospodine Blake, poznajemo svijet,nemamiluzijao

    ljudskom rodu. Veina nije loa, ali definitivno ih ne treba idealizirati."

    Blake je ustro rekao:

    "Ja sam ve odavno odustao od svojih iluzija."

    "Umjesto toga dobar ste pripovjeda, reeno mije."

    "Ah!" Blakeove su oi zablistale. "Jeste li uli ovo?"

    Poirotov je osmijeh doao u pravi trenutak. Nije to bila pouna pria, nego smijena.

    Philip Blake se udobno zavalio u stolac, opustio se, oi su mu blistale veseljem.

    Hercule Poirot iznenadaje pomislio kako je prilino sliio zadovoljnoj svinji.

  • Svinja. Ovaj je prai otiao na trnicu...

    Kakav je ovaj ovjek, ovaj Philip Blake? ovjek, ini se, bez briga. Uspjean,

    zadovoljan. Nema aljenja, nema neeljenih bljeskova savjesti iz prolosti, nema

    neugodnih sjeanja. Ne, dobro uhranjena svinja koja je otila na trnicu - i dobila

    punu cijenu...

    Ali jednom, moda, bilo je vie u vezi Philipa Blakea. Sigurno je bio, u mladosti,

    privlaan mukarac. Oi uvijek pomalo premale, pomalo preblizu, moda - ali inae

    lijepe, ljubazne za mladia. Koliko je sada imao godina? Otprilike izmeu pedeset i

    ezdeset. Znai u vrijeme Craleove smrti gotovo etrdeset. Manje podrugljiv, tada,

    manje opsjednut uivanju u trenutku. Traio je vie od ivota, moda, a dobivao

    manje...

    Poirot je promrmljao vie kao frazu za nastavak razgovora:

    "Shvaate moj poloaj."

    "Ne ba, znate, objesite me ako shvaam." Broker se opet uspravio, pogled mu je

    opet bio prodoran. "Zato vi? Vi niste pisac?"

    "Ne ba - ne. U stvari ja sam detektiv."

    Skromnost ove primjedbe u Poirotovom razgovoru najvjerojatnije nikad do sada nije

    bila dosegnuta.

    "Naravno da jeste. Svi to znamo. uveni Hercule Poirot!"

    Ali njegovje glas krio promijenunotupodrugljivosti. Philip Blake bio je istinski englez

    koji strance nije shvaao ozbiljno.

    Svojim kompiima rekao bi:

    "udan mali arlatan. Oh dobro, pretpostavljam kako e njegove stvari dobro

    prolaziti kod ena."

    Iako je to podrugljivo poluprezirno ponaanje bilo upravo ono stoje Hercule Poirot

    nadao izmamiti, ipak ga je ivciralo.

    Ovaj ovjek, ovaj uspjeni ovjek, nije bio impresioniran Herculeom Poirotom! To je

  • bio skandal.

    "ast mi je", lagaoje Poirot, "to sam vam tako dobro poznat. Moji uspjesi, znate,

    temelje se na psihologiji -vjeno zato? ljudskog ponaanja. To, gospodine Blake,

    danas zanima svijet to se tie zloina. Nekad je to bila romanca. uveni su zloini

    bili prepriavani na samo jedan nain - preko ljubavne prie povezane s njima. Danas

    je drugaije. Ljudi sa zanimanjem itaju kako je Dr Crippen ubio suprugu jer je bila

    krupna, debela ena, a on mali i beznaajan, i zbog toga se osjeao inferiorno.

    itaju o nekoj uvenoj eni kriminalcu koju je ubila jer ju je otac silovao kad je

    imala tri godine. To je, kao to sam rekao, zalo zloina koji danas zanima ljude."

    Philip Blake lagano je zijevnuo i rekao:

    "Razlog veine zloina dovoljno je oit, rekao bih. Obino je to novac."

    Poirot je uzdahnuo:

    "Ah, dragi moj gospodine, zato nikad ne smije biti oito. U tome je stvar!"

    "I tu vi nastupate?"

    "A tu, kao to ste rekli, nastupam ja! Potrebno je ponovno napisati prie o

    stanovitim zloinima iz prolosti - s psiholokog aspekta. Psihologija u zloinu, to je

    moja specijalnost. Prihvatio sam zadatak."

    Philip Blake se nacerio.

    "Prilino unosan, pretpostavljam?"

    "Nadam se - definitivno se nadam."

    "estitam. A sada, moda bi mi mogli rei gdje se tu /a uklapam?"

    "Naravno. Sluaj Crale, monsieur."

    Philip Blake nije izgledao zapanjeno. Ali izgledao je zamiljen. Rekao je:

    "Da, naravno, sluaj Crale..."

    Hercule Poirot nestrpljivo je rekao:

  • "Nije vam neugodno, gospodine Blake?"

    "Oh, pa sada." Philip Blake slegnuo je ramenima. "Nema smisla prezirati stvar koju

    ne moete zaustaviti. Suenje Caroline Crale bilo je javno vlasnitvo. Svatko moe

    pisati o njemu. Moje protivljenje ne bi koristilo. Na neki nain - ne smeta mi to u

    vam to rei - jako mi je neugodno. Amyas Crale bio je jedan od mojih najboljih

    prijatelja. ao mi je to ta cijela neugodna stvar mora opet biti uzburkana. Ali to se

    dogaa."

    "Vi ste filozof, gospodine Blake."

    "Ne, ne. Jednostavno znam dovoljno da ne ponem udarati podbadala. Usuujem se

    rei kako vi to radite puno manje napadno od