5
PETO UKAZANJE (13. kolovoza 1917.) Kako se bližio očekivani sat, prolazila sam s Jacintom i Franciscom kroz brojno mnoštvo. Svim putevima vrvjeli su ljudi. Svi su nas htjeli vidjeti i razgovarati s nama. Nisu imali nikakva obzira. Bacali su se pred nas na koljena i molili neka Našoj Dragoj Gospi prenesemo njihove prošnje. Drugi, koji nisu uspijevali doprijeti do nas, izdaleka su vikali: - Za ljubav Božju, molite Našu Dragu Gospu neka ozdravi moga uzetog sina. Drugi je vikao: - Neka ozdravi moje slijepo dijete. Drugi opet: - I moje, koje je gluho. - Neka vrati mog muža i mog sina iz rata. - Neka me izliječi od tuberkuloze, i tako dalje. Pokazala se tu svekolika bijeda jadnih ljudi, te su nekoji vikali sa stabala i zidova na koje su se popeli, ne bi li nas u prolazu vidjeli. Dok smo jednima obećavali i drugima pružali ruke, da ih podignemo sa zemlje, probijali smo se uz pomoć nekih muževa koji su nam kroz mnoštvo krčili prolaz. Konačno smo stigli do česmine u Cova da Iriji i počeli s narodom moliti krunicu. Uskoro smo ugledali trak svjetla i potom Našu Dragu Gospu nad česminom: - I nadalje molite krunicu da dođe kraj ratu. Bog je zadovoljan vašim žrtvama, ali ne želi da spavate s užetom. Nosite ga samo po danu. - Molili su me da od Vas isprosim puno toga; ozdravljenje nekih bolesnika i jednog gluhonijema čovjeka. - Da, neke ću ozdraviti, druge ne. U listopadu učinit ću čudo, da svi povjeruju. Nato se počela uzdizati i iščezla je...

PETO UKAZANJE (13. kolovoza 1917.) · Čuvši me, pustila je suze, koje sam joj s radošću otrla, i rekla: - Nisam na to mislila. Dozvala je majku i molila ju za oproštenje, rekavši

  • Upload
    others

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: PETO UKAZANJE (13. kolovoza 1917.) · Čuvši me, pustila je suze, koje sam joj s radošću otrla, i rekla: - Nisam na to mislila. Dozvala je majku i molila ju za oproštenje, rekavši

PETO UKAZANJE (13. kolovoza 1917.)

Kako se bližio očekivani sat, prolazila sam s

Jacintom i Franciscom kroz brojno mnoštvo.

Svim putevima vrvjeli su ljudi. Svi su nas htjeli

vidjeti i razgovarati s nama. Nisu imali nikakva

obzira. Bacali su se pred nas na koljena i molili

neka Našoj Dragoj Gospi prenesemo njihove

prošnje. Drugi, koji nisu uspijevali doprijeti do

nas, izdaleka su vikali:

- Za ljubav Božju, molite Našu Dragu Gospu

neka ozdravi moga uzetog sina.

Drugi je vikao:

- Neka ozdravi moje slijepo dijete.

Drugi opet:

- I moje, koje je gluho.

- Neka vrati mog muža i mog sina iz rata.

- Neka me izliječi od tuberkuloze, i tako dalje.

Pokazala se tu svekolika bijeda jadnih ljudi, te su nekoji vikali sa stabala i zidova

na koje su se popeli, ne bi li nas u prolazu vidjeli. Dok smo jednima obećavali i drugima

pružali ruke, da ih podignemo sa zemlje, probijali smo se uz pomoć nekih muževa koji

su nam kroz mnoštvo krčili prolaz.

Konačno smo stigli do česmine u Cova da Iriji i počeli s narodom moliti krunicu.

Uskoro smo ugledali trak svjetla i potom Našu Dragu Gospu nad česminom:

- I nadalje molite krunicu da dođe kraj ratu. Bog je zadovoljan vašim žrtvama, ali

ne želi da spavate s užetom. Nosite ga samo po danu.

- Molili su me da od Vas isprosim puno toga; ozdravljenje nekih bolesnika i jednog

gluhonijema čovjeka.

- Da, neke ću ozdraviti, druge ne. U listopadu učinit ću čudo, da svi povjeruju.

Nato se počela uzdizati i iščezla je...

Page 2: PETO UKAZANJE (13. kolovoza 1917.) · Čuvši me, pustila je suze, koje sam joj s radošću otrla, i rekla: - Nisam na to mislila. Dozvala je majku i molila ju za oproštenje, rekavši

Jacinta je oboljela a uskoro će i Francisco CRTICE IZ ŽIVOTA FAT IMSKE DJEČICE. . .

Tako su prolazili Jacintini dani, dok joj Naš Gospodin nije poslao upalu pluća,

koja je nju i njezina brata prikovala za postelju.

Navečer, uoči svoje bolesti, rekla je:

- Glava me teško boli i trpim veliku žeđ. No ne bih htjela piti; volim trpjeti za

grješnike.

Kad bih god našla slobodna vremena, u školi ili u bilo kojem poslu, prepričava

Lucija, pohađala sam svoju prijateljicu.

Kad sam ju jednom pohodila poslije škole Jacinta mi reče:

- Čuj me! Reci svom skrivenom Isusu da mi je drag i da ga veoma volim.

Drugi put je rekla:

- Reci Isusu da mu šaljem puno pozdrava.

Kad sam jednom ušla u njezinu sobu, rekla je:

- Prvo pođi k Franciscu. Žrtvovat ću se tako što ću biti sama.

Jednom joj je majka donijela čašu mlijeka i ponudila neka pije.

- Ne želim, majko - rekla je i otklonila čašu.

Moja ju je tetka još malko nutkala. Potom se vratila govoreći:

- Ne znam kako je privoljeti da makar nešto stavi u usta.

Kad smo ostale same, upitala sam ju:

- Zašto ne slušaš svoju majku i žrtvuješ se za Našega Gospodina?

Čuvši me, pustila je suze, koje sam joj s radošću otrla, i rekla:

- Nisam na to mislila.

Dozvala je majku i molila ju za oproštenje, rekavši da će jesti sve što joj ponude.

Majka joj je donijela čašu mlijeka. Popila je, ne krzmajući nimalo. Potom je rekla:

- Kad bi ti znala koliko me stoji što sam popila mlijeko.

Drugom zgodom rekla je:

- Svaki me put sve više stoji što pijem mlijeko i jedem juhu. Ali šutim.

Činim sve iz ljubavi prema Našem

Gospodinu i Bezgrješnom Srcu

Marijinu, Srcu naše nebeske Majke.

Jednog sam ju dana upitala:

- Je li ti što bolje?

- Ti znaš da mi nikad neće ići

nabolje. Dodala je još:

- Trpim velike boli u prsima. Ali

šutim. Trpim za obraćenje grješnika.

Kad sam joj jednog dana došla u pohode,

upitala me:

- Jesi li se danas već puno žrtvovala?

Ja? Jesam!

Page 3: PETO UKAZANJE (13. kolovoza 1917.) · Čuvši me, pustila je suze, koje sam joj s radošću otrla, i rekla: - Nisam na to mislila. Dozvala je majku i molila ju za oproštenje, rekavši

Opet je sišla presveta Djevica, da pohodi Jacintu i navijesti joj nove križeve i

žrtve. Jacinta mi je o tome pričala:

- Rekla mi je (Gospa) da ću otići u Lisabon, u drugu bolnicu. Da više neću

vidjeti ni tebe, ni moje roditelje. Da ću puno trpjeti i umrijeti sama. No ne moram

se bojati. Ona će i tamo doći i povesti me u nebo.

Zagrlila me plačući i rekla:

- Nikad te više neću vidjeti. Moli, puno moli za me, zato što moram umrijeti

sama.

Što više mislim na to, to više trpim. Volim trpjeti iz ljubavi prema Našem

Gospodinu i prema grješnicima. Boli mi više ništa ne predstavljaju. Naša Draga

Gospa povest će me u nebo.

Nekoliko je puta poljubila raspelo i grlila ga govoreći:

- O moj Isuse, volim Te i iz ljubavi prema Tebi želim trpjeti.

Ponavljala je često:

- O Isuse, sada možeš tolike grješnike obratiti, jer ova je žrtva doista velika.

Jednom sam ju pitala:

- Što ćeš raditi u nebu?

- Jako ću ljubiti Isusa, Bezgrješno Srce Marijino, puno ću moliti za te, za

grješnike, za Svetog Oca, za moje roditelje i braću i za sve ljude koji su tražili da

za njih molim.

U bolesti Francisco je uvijek bio radostan i zadovoljan. Kad bi ga pitala:

- Trpiš li puno, Francisco?

- Prilično, no ništa zato. Trpim za utjehu Našem Gospodinu. Uskoro ću doći u nebo!

Bila je već noć, kad sam se opraštala s njime:

- Francisco, doviđenja! Ako ove noći dođeš u nebo, nemoj me zaboraviti, čuješ

li?

- Neću te zaboraviti. Budi mirna!

Primio me za ruku, stisnuo ju načas dosta snažno i gledao me suznih očiju:

- Želiš li još nešto - upitala sam ga, također očiju punih suza koje su mi tekle

niz lice.

- Ne. - odgovorio je slabim glasom.

Budući da je taj prizor za sve bio naročito dirljiv, moja me tetka izvela iz sobe.

- Onda, doviđenja, Francisco! U nebu! Doviđenja u nebu! A nebo je silazilo.

Sutradan je odlepršao u nj, u naručje svoje nebeske Majke.

Čežnju za njim nemoguće je opisati. Ona je poput oštrog trna, koji godinama

ranjava srce. Sjećanje je to na prošlost koja se dovršuje u vječnosti.

Blažena smrt Jacinte i Francisca

Page 4: PETO UKAZANJE (13. kolovoza 1917.) · Čuvši me, pustila je suze, koje sam joj s radošću otrla, i rekla: - Nisam na to mislila. Dozvala je majku i molila ju za oproštenje, rekavši

Mjesečna tablica mojih žrtvica za Isusa i Gospu

Ako želiš i ti krenuti stopama malene dječice iz Fatime, onda je

ovo prilika da Isusu prikažeš neku žrtvicu iz ljubavi. Ovdje je tablica

u koju možeš upisivati svoje male uspjehe. Ovako moli: O Isuse, ovo

je tebi za ljubav, za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede koje

se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu, za Papu i moju obitelj.

MOLITVA

GOSPINE

KRUNICE

ODRICANJA,

ŽRTVICE,

MRTVLJENJA

STRELOVITE

MOLITVE

SRCA

LJUBAV

PREMA

BLIŽNJEMU

ISPUNJAVANJE

STALEŠKIH

DUŽNOSTI

Sub +,

Ned

Pon

Uto

Sri

Čet

Pet

Sub

Ned

Pon

Uto

Sri

Čet

Pet

Sub

Ned

Pon

Uto

Sri

Čet

Pet

Sub

Ned

Pon

Uto

Sri

Čet

Pet

Page 5: PETO UKAZANJE (13. kolovoza 1917.) · Čuvši me, pustila je suze, koje sam joj s radošću otrla, i rekla: - Nisam na to mislila. Dozvala je majku i molila ju za oproštenje, rekavši

Molitva Gospi Fatimskoj

Gospe Fatimska, Majko divna,

kako je tvoje Majčinsko Srce

brižno i milostivno.

Zoveš svoju djecu

na obraćenje i mir, na pokoru.

Bezgrešna Djevice, tebi se utječemo i

molimo za pomoć, za obraćenje i mir.

Molimo te Majko, priteci nam u pomoć,

pomozi nam da se obratimo i progledamo,

Majko Milosrđa, Dobrote i Ljubavi da nikad

ne malakšemo i ne odustajemo s puta

obraćenja, s puta tvoga Sina Isusa Krista.

Molimo te Majko za obraćenje obitelji

i za sve one koje ti preporučamo.

Molimo te i za one koje su daleko

od tvoga Sina Isusa.

Bezgrešna Djevice, molimo te usliši nas.

Amen. Aleluja!

Po nadahnuću Jozefine Glasnović,

Prva subota u mjesecu (svibanj 2017.)