Upload
josip-broz-tito
View
250
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
1/464
1
POKOJNI MATTIA PASCAL
(Roman)
Naslov izvornika
IL FU MATTIA PASCAL
(u: Luigi Pirandello, Tuni iromunzi)
I. UVODNA NAPOMENA
Jedna od malobrojnih stvari
koje sam pouzdano znao, dapae
moda i jedina, bila je ova: zovemse Mattia Pascal. Njome sam se
obilato koristio. Kad god bi se koji
od mojih prijatelja ili znanaca
pokazao toliko maloumnim te
doao k meni po neki savjet ili
prijedlog, slegnuo bih ramenima,
zamirio i odgovorio mu:
-Zovem se Mattia Pascal.-Hvala, dragi. To znam.-I ini ti se malo?Ni meni se, istini za volju, nije
inilo mnogo. Ali tada jo nisam
znao kako je ne znati ak ni to; ne
moi vie, ustreba li, odgovoriti kao
prije:
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
2/464
2
- Zovem se Mattia Pascal.
Netko e me (jer to je
najlake) izvoljeti saalijevati, kadzamisli ljutu bol nesretnika kojemu
se dogodi da iznenada otkrije ...
ukratko, nita: ni oca, ni majke, ni
to je bilo, ni to nije bilo, a izvoljet
e se takoer (to je jo lake)
sablazniti nad pokvarenim obia-
jima, nad porocima i tunim
vremenima koja nedunom
nesretniku mogu prouzroiti toliko
nevolja.
Dobro, samo neka izvoli! Alidunost mi je upozoriti ga da se
zapravo ne radi o tome. Mogao bih
ovdje, odista, u rodoslovnoj tablici
izloiti podrijetlo i potomstvo svojeobitelji i dokazati ne samo da sam
poznavao svoga oca i majku nego,
daleko unatrag, svoje pretke i
njihova ne ba uvijek hvalevrijednadjela.
Pa to onda?
Evo: moj je sluaj mnogo
udniji i drukiji, toliko drukiji i
udniji da ga se spremam
ispripovjediti.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
3/464
3
Otprilike dvije godine bio
sam ne znam da li vielovac mieva
ili uvar knjiga u biblioteci koju jeneki monsignor Boccamazza
godine 1803. ostavio na samrti
naoj opini. Taj je monsignore
oigledno vrlo slabo poznavao ud
i navike svojih sugraana; a moda
se i nadao da e njegova zadubina
s vremenom i blizinom u njihovim
duama uei ljubav prema uenju.
Dosad je, mogu posvjedoiti, nije
uegla: kaem to u hvalu svojih
sugraana. Za taj se poklon opina,dapae, pokazala Boccamazzi tako
malo zahvalnom da mu nije htjela
podignuti ni poprsje, a knjige je
godinama ostavila nabacane unekom golemom vlanom skla-
ditu odakle ih je poslije, moete
zamisliti u kakvom stanju, izvukla i
smjestila u zabaenu crkvu MajkeBoje od Milosti, koja je, ne znam
zato, bila obesveena. Tu ih,
posve nerazborito, za nadarbinu i
kao neku sinekuru, povjeravae
pokojem besposliaru s dobrim
vezama koji e, za dvije lire
dnevno, gledajui ih, ili ih uope ne
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
4/464
4
gledajui, po nekoliko sati
podnositi zadah plijesni i starea.
Takva sudbina zadesi i mene.
Ve prvoga dana poeh toliko malo
cijeniti knjige, bile one tiskane ili u
rukopisu (kao neke vrlo stare
knjige u naoj knjinici), te ne bih
nikada i nipoto poeo pisati kad
ne bih, kao to rekoh, svoj sluaj
drao odista udnim i dostojnim da
poslui kao pouka kakvom
radoznalom itaocu, koji bi
sluajno, da se konano ispuni
stara nada one dobre due,monsignora Boccamazze, dospio u
knjinicu kojoj ja ostavljam ovaj
svoj rukopis, ali uz obvezu da ga
nitko ne smije otvoriti prije negoto protee pedeset godina nakon
moje tree, posljednje i konane
smrti.
Jer zasada sam (a sam Bog
sveti zna kako me to boli) ve
umro, jest, dva puta, no prvi put
zabludom, a drugi put ... ut ete.
II. DRUGA NAPOMENA (PREMISA)
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
5/464
5
UMJESTO ISPRIKE
Ideja ili, tonije, savjet da
piem doao mi je od mojega vele-
asnoga prijatelja don Eligija
Pellegrinotta koji sada uva knjige
Boccamazzine knjinice. Njemu u
povjeriti rukopis im bude dovren,
ako uope ikada bude dovren.
Piem ga ovdje, u
obesveenoj crkvici, pri svjetlosti
to mi dolazi od svjetiljke na kupoli,
ovdje u apsidi koja je namijenjenaknjiniaru i odijeljena niskom
ogradom od drvenih stupica, dok
don Eligio stenje od muke pod
zadaom, to ju je junaki uzeo nase - da unese malo reda u ovu
pravu zbrku knjiga. Bojim se da
posao nee nikada privesti kraju.
Nitko se prije njega nije pobrinuo
doznati, bar okvirno, pregledavi
letimino hrbate knjiga, kakve je to
knjige onaj monsignore poklonio
opini; dralo se vjerojatnim da se
sve, ili gotovo sve, bave vjerskim
pitanjima. Pellegrinotto je na svoje
veliko zadovoljstvo otkrio vrlo
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
6/464
6
veliku raznolikost u sadrajima
monsignorove knjinice; a kako su
knjige uzimane tu i tamo u
skladitu i slagane onako kako su
kome dolazile pod ruku, zbrka je
bila neopisiva. Meu tim su
knjigama, uslijed susjedstva,
nastala nadasve udna
prijateljstva. Don Eligio
Pellegrinotto ree mi, na primjer,
da se nemalo namuio kako bi od
neke vrlo raspojasane rasprave O
umijeu voenja ljubavi u tri knjige,
Antuna Muzija Porra iz godine1571., rastavioivot i smrt
Faustina Materuccija,
benediktinca iz. Polirana kojega
neki zovu blaenim, ivotopis izdanu Mantovi 1625. godine. U vlazi su
se uvezi dviju knjiga bili bratski
zalijepili. Valja naglasiti da se u
drugoj knjizi one raspojasane
rasprave nairoko govori o ivotu i
pustolovinama brade redovnika.
Mnogo je udnih i vrlo
zabavnih knjiga don Eligio Pellegri-
notto, provodei cijele dane na
dimnjaarskim ljestvama, otkrio po
policama knjinice. Kad god bi
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
7/464
7
naao neku, otmjeno bi je s visine
bacio na veliki stol koji je stajao na
sredini; crkvica bi odjeknula, digao
bi se oblak praine od kojega bi
prestraeno pobjegla dva-tri
pauka; ja bih dotrao iz apside i
prekoraio ogradu; najprije bih
onom istom knjigom potjerao
pauke s pranjavog stola, zatim bih
otvorio knjigu i uzeo je listati.
Tako sam, malo-pomalo,
zavolio slina tiva. A don Eligio mi
kae da bi mojoj knjizi kao uzor
morale posluiti ove koje onpronalazi u knjinici, da bi ona,
naime, morala imati njihov naroiti
okus. Ja slijeem ramenima i
odgovaram mu da to nije posao zame. A prijee me i drugi razlozi.
Sav oznojen i zapraen, don
Eligio silazi s ljestava i odlazi
udahnuti malo zraka u vrtiu to gaje nekako uzgojio ovdje iza apside i
uokolo ga ogradio granjem i
koljem.
-E, moj veleasni prijatelju -kaem mu ja, sjedei na zidiu,
oslonivi bradu na drku tapa, dok
se on bavi svojom salatom -
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
8/464
8
dananje mi se vrijeme ni u snu ne
ini vie pogodnim za pisanje
knjiga. U vezi s knjievnou, kao iu vezi sa svim ostalim, moram
ponoviti svoj uobiajeni pripjev:
Proklet bio Kopernik!
-O, o, o, kakve veze s timeima Kopernik?! - uzvikuje don Eli-
gio, uspravljajui se, zaarena lica
pod velikim slamnatim eirom.
-Ima, don Eligio. Jer kad seZemlja nije vrtjela...
-Zaboga! Ona se uvijekvrtjela!
-Nije istina. ovjek to nijeznao, pa je bilo kao da se i ne vrti.
Za mnoge se ljude ni danas ne vrti.
Rekao sam to nedavno nekomstarom seljaku, a znate li to mi je
odgovorio? Da je to dobar izgovor
za pijance. Uostalom, ni vi,
oprostite, ne moete dovesti u
sumnju da je Joua zaustavio
Sunce. No pustimo to! Kaem, kad
se Zemlja nije vrtjela, a ovjek je,
odjeven kao Grk ili Rimljanin, bio s
njom u takvom skladu, sebe tako
uzvieno doivljavao i toliko uivao
u vlastitom dostojanstvu, e onda
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
9/464
9
se, drim, moglo doista svidjeti
potanko pripovijedanje, puno
dodatnih pojedinosti. Ne itamo liu Kvintilijanu, kako ste me vi uili,
da povijest ima pripovijedati, a ne
dokazivati?
-Ne poriem - odgovara donEligio - ali istina je i to da nikad nisu
pisane knjige tako potanke, dapae
sitniave, sa svim najskrovitijim
pojedinostima, kao od onog
vremena otkako se, po vaim
rijeima, Zemlja poela vrtjeti.
-Pa dobro! Gospodin grofustade rano, tono u pola devet...Gospoa grofica odjenu ljubiastu
haljinu s bogatim ukrasom od ipke
oko vrata... Mala je Tereza umiralaod gladi... Lukrecija je ginula od
ljubavi... O Boe sveti! to se to
mene tie? Ne nalazimo li se na
nevidljivom malom zvrku kojemu
je traak sunca velika ega, na
zrncu pijeska koje je poludjelo pa
se okree ne znajui zato, ne
dolazei nikad k cilju, kao da uiva
u tom okretanju kako bi nama bilo
sad malo toplije, sad malo hladnije
i kako bismo, esto svjesni da smo
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
10/464
10
poinili niz malih gluposti, umrli
nakon pedeset-ezdeset okretaja?
Kopernik, moj don Eligio, Kopernik
je nepopravljivo upropastio
ovjeanstvo. Mi smo se ve svi
malo-pomalo prilagodili novome
shvaanju o svojoj beskrajnoj
siunosti u svemiru, prilagodili se
tomu da se, tovie, smatramo
posve nitavnima usprkos svim
naim lijepim otkriima i izumima,
pa kakvu da onda vrijednost
pridajemo vijestima, neu rei o
naim zasebnim nevoljama, nego io opim nesreama? Naa je
povijest postala povijest sitnih
crvia. Jeste li itali o onoj
katastrofi na Antilima? Nita.Zemlja, sirotica, umorna od okre-
tanja, kako kae taj poljski kanonik,
bez ikakve svrhe, nestrpljivo se
trgnula i izbacila neto vatre najedna od tolikih svojih usta. Tko zna
to je u njoj pokrenulo toliku u!
Moda glupost ljudi koji nisu nikad
bili tako dosadni kao danas. To je
sve. Nekoliko isprenih crvia. I
guramo dalje! Tko jo o tome
govori?
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
11/464
11
Ipak, koliko god se
naprezali u svojoj okrutnoj nakani
da rastrgnemo, da unitimoopsjene koje nam je brina priroda
stvorila za nae dobro, podsjea
me don Eligio Pellegrinotto, u tome
ne uspijevamo. ovjeka je, sreom,
lako rastresti.
To je istina. Za nekih noi,
oznaenih u kalendaru, naa
opina ne doputa paliti svjetiljke
te nas esto, ako je oblano,
ostavlja u mraku.
A to znai, na kraju krajeva,da mi i danas mislimo kako je
Mjesec samo zato na nebu da nam
po noi svijetli kao Sunce po danu,
a zvijezde zato da moemo gledatiprekrasnu nebesku sliku. Kako da
ne! A esto i rado zaboravljamo da
smo samo beskrajno sitni atomi, pa
se uzajamno potujemo i jedandrugomu divimo. Kadri smo se
poupati za komadi zemlje i
alostiti zbog nekih stvari koje bi
nam se, da smo istinski proeti
onim to jesmo, morale initi
tricama o kojima nije vrijedno
voditi brigu.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
12/464
12
Dakle, zahvaljujui toj
bogomdanoj rastresenosti, a ne
samo zbog osobitosti svojeg
sluaja, govorit u o sebi, no koliko
mi god bude mogue krae,
iznosei, naime, samo one podatke
koje drim potrebnima.
Neki mi od tih podataka
zacijelo nee posluiti na ast; no ja
se sada nalazim u tako
izvanrednom poloaju da se ve
mogu smatrati izalim iz ivota,
dakle bez ikakvih obveza i obzira.
Ponimo.
III. KUA I KRTICA
Prebrzo sam na poetku
rekao da sam poznavao svoga oca.Nisam ga poznavao. Bile su mi
etiri i pol godine kad je umro.
Otiao je svojim trabakulom na
Korziku zbog nekih tamonjihposlova i nije se vie vratio. U
trideset i osmoj godini u tri ga dana
ubi malarijska groznica. Ipak ostavi
u blagostanju enu i dva sina:
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
13/464
13
Mattiju (to bih bio ja i bio sam ja) i
Roberta, dvije godine starijega od
mene.
Gdjekoji starac iz moga
mjesta jo idanas voli priati da je
bogatstvo mojega oca (koje mu ne
bi smjelo smetati jer je ve
poodavno prelo u druge ruke)
imalo - da tako kaemo -
tajanstveni izvor.
Kau da ga je stekao kartajui
u Marseillesu s kapetanom nekoga
engleskoga trgovakog parobroda
koji je, izgubivi sav novac to ga jeimao uza se, a mora da ga nije bilo
malo, bio zaigrao i veliki tovar
sumpora, ukrcan na dalekoj Siciliji
za raun nekog trgovca izLiverpoola (i to znaju... a ime?),
nekog trgovca iz Liverpoola koji je
bio uzeo parobrod u najam; stoga
se - kau - otplovivi, od oajautopio na puini. Parobrod tako
pristade u Liverpoolu, olakan i za
teinu kapetanova tijela. Sva srea
da mu je kao pritega posluila zloba
mojih sumjetana.
Imali smo zemlje i kua. Kako
je bio otrouman i pustolovan, moj
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
14/464
14
otac nije nikad imao stalna sjedita
za svoju trgovinu. Uvijek je iao
unaokolo s onim svojim
trabakulom i kupovao svakovrsnu
robu, gdje ju je nalazio
bolju i uz povoljnije uvjete, te je
odmah prodavao; kako ga ne bi
zaveli preveliki i preopasni
pothvati, dobitke je, malo-pomalo,
ulagao u zemljita i kue, ovdje, u
svom mjestu, gdje je moda
raunao da e se uskoro, miran i
zadovoljan, odmarati u teko
steenoj udobnosti sa enom isinovima.
Tako najprije kupi zemljite
Dvije obale, bogato maslinama i
dudom, zatim imanje Kokoinjak,koje je takoer bilo bogato
ureeno, a imalo je lijepu izvorsku
vodu koja e poslije sluiti za mlin;
zatim itav breuljak Ostrugu,najbolji vinograd u naem kraju, te
konano Malog svetog Roka, gdje
je sagradio prekrasan ljetnikovac.
U mjestu je, osim kue u kojoj smo
stanovali, kupio jo dvije kue i
cijeli onaj blok koji je sada ureen
kao arsenal.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
15/464
15
Njegova je gotovo naprasna
smrt bila naa propast. Moja
majka, nesposobna za upravljanje
nasljedstvom, morade ga povjeriti
nekom ovjeku koji je od mojega
oca bio primio toliko dobroinstava
da mu se sasvim promijenilo
imovno stanje, pa je majka drala
da bi on za sve to morao osjeati
bar malo zahvalnosti, koja ga,
izuzevi revnosti i potenja, nee
stajati nikakvih rtava, jer je
primao sjajnu naknadu.
Sveta je ena bila mojamajka! Po prirodi skromna i tiha,
vrlo je malo iskustva imala o ivotu
i ljudima! Kad bi je ovjek uo kako
govori, pomislio bi da je djevojica.Govorila je malo kroz nos, pa se
kroz nos i smijala, jer bi svaki put
stisnula usne kao da se stidi svog
smijeha. Vrlo njene grae, ona jenakon smrti moga oca uvijek bila
krhka zdravlja, ali na svoje se boli
nije nikad alila, a mislim da im nije
ni pridavala preveliku vanost, ve
ih je smireno primala kao prirodnu
posljedicu svoje nesree. Moda je
oekivala da e i sama umrijeti od
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
16/464
16
tuge, pa je vjerojatno zahvaljivala
Bogu to je dri na ivotu, makar i
tako jadnu i nevoljnu, za dobrobit
djece.
Prema nama je gajila upravo
bolesnu njenost;uvijek je drhtala
i strahovala za nas; htjela ja da
uvijek budemo uz nju, kao da se
bojala da e nas izgubiti, pa je esto
slala sluavke da obiu cijelu kuu
im bi se jedan od nas malo udaljio.
Bila se prepustila vodstvu
svoga mua kao sljepica; ostavi
bez njega, osjetila se izgubljenom usvijetu. Nije vie izlazila iz kue,
osim nedjeljom, rano ujutro, na
misu u oblinju crkvu, u pratnji
dviju starih sluavki s kojima jepostupala kao da su joj u rodu. ak
se i u samoj kui bila stisnula, pa je
ivjela u tri sobe prepustivi one
ostale slaboj brizi slukinja i naimvragolijama.
U tim je sobama iz
izblijedjelih zavjesa i iz starinskog
namjetaja izbijao onaj naroiti
zadah starih predmeta, kao dah
nekog drugog vremena; sjeam se
da sam se vie nego jednom
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
17/464
17
ogledavao unaokolo, neobjanjivo
zaprepaten utljivom
nepominou onih starihpredmeta, koji su ve toliko godina
izvan uporabe, izvan ivota.
Meu onima to su najee
dolazili majci u pohode bila je
sestra moga oca, goropadna
usidjelica, s dva oka kao u lasice,
crnomanjasta i ponosita. Zvala se
Skolastika. No svaki bi se put
zadravala vrlo kratko, jer bi se
odjednom u razgovoru razbjesnila i
pobjegla ne pozdravivi nikoga. Jasam je se strano bojao. Gledao
sam u nju razrogaenih oiju,
naroito kad bih vidio gdje bijesno
ustaje i kad bih je uo gdje vie,obraajui se mojoj majci i srdito
udarajui nogom o pod:
- Osjea li pukotine? Krtica!
Krtica!
Ciljala je na Malagnu,
upravitelja koji nam je u potaji
kopao jamu pod nogama.
Poslije sam doznao da je
strina Skolastika poto-poto htjela
da mi se majka preuda. Obino
zaove nemaju takvih ideja niti daju
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
18/464
18
takve savjete. No ona je gajila opor
i prkosit osjeaj za pravdu, pa
jamano vie zbog toga, nego izljubavi prema nama, nije mogla
trpjeti da nas upravitelj nekanjeno
tako potkrada. A s obzirom na
potpunu nesposobnost i sljepou
moje majke, nije tomu vidjela
drugog lijeka nego u novom muu.
I ve ga je oznaila u osobi jadnika
koji se zvao Gerolamo Pomino.
On je bio udovac, imao je
sina koji je i danas iv, a zove se
Gerolamo kao i otac; moj je vrlodobar prijatelj, dapae i vie nego
prijatelj, kako u kasnije objasniti.
Jo je kao djeak dolazio s ocem u
nau kuu i nagonio mene i bratami Berta u oaj.
Pomino je kao mladi dugo
eznuo dobiti ruku strine Skolas-
tike, koja nije htjela ni uti za njega,kao to, uostalom, nije htjela uti ni
za koga drugoga; ali ne zato to se
ne bi bila osjeala sklonom da ljubi,
ve zato to bi je i najmanja sumnja
da je ljubljeni ovjek, makar i
milju, moe prevariti, bila - kako je
govorila - natjerala na zloin. Svi su
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
19/464
19
joj mukarci bili prijetvorice, hulje i
izdajnici. I Pomino? To ne, Pomino
ne. Ali to je prekasno shvatila. U
svih mukaraca koji su je nekada
prosili, a poslije se oenili, bila je
uspjela otkriti pokoje
vjerolomstvo, pa je u tome okrutno
uivala. Samo u Pomina nita;
tovie, taj je jadni ovjek bio
muenik svoje ene.
Pa zato se, dakle, nije poslije
udala za njega? O, Boe! Zato to je
bio udovac i to je ve pripadao
drugoj eni na koju bi, moda,kojiput mogao pomisliti. A osim
toga, zato to je..., no pa to se
vidjelo na sto milja usprkos
njegovoj plaljivosti, bio zaljubljen,bio je zaljubljen... zna se u koga,
jadni gospodin Pomino!
Kao da bi moja majka na to
ikada pristala! inilo bi joj se to
pravim pravcatim svetogrem. A
moda nije, sirota, ni vjerovala da
strina Skolastika govori ozbiljno, pa
se na onaj svoj naroiti nain
smijala bijesnim zaovinim ispadima
i poklicima jadnoga gospodina
Pomina, koji je tim raspravama
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
20/464
20
prisustvovao i kojega je usidjelica
obasipala upravo neumjerenim
hvalama.
Mogu zamisliti koliko je puta
uskliknuo vrpoljei se na stolici kao
na kakvoj spravi za muenje:
- O, za ime Isusovo!
Mislim da se taj isti, uredni
ovjeuljak pitomih modrih oiju
pudrao i da nije mogao odoljeti a
da na obraze ne stavi bar malo
rumenila, a svakako je uivao to je
do svojih godina sauvao kosu,
koju je vrlo briljivo eljao, srazdjeljkom po sredini, i ne-
prestano je popravljao rukama.
Ne znam kako bi nam poslovi
bili krenuli da je moja majka,nipoto ne zbog sebe nego radi
budunosti svoje djece, posluala
savjet strine Skolastike i pola za
gospodina Pomina. Ali, izvan svake
sumnje, nisu mogli krenuti gore
nego to su krenuli pod brigom
Malagne (Krtice!).
Kad Berto i ja odrastosmo,
velik je dio naeg imetka, istina, bio
ishlapio, ali bar smo mogli iz
panda tog lupea izbaviti ostatak
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
21/464
21
koji bi nas jamano spasio od
oskudice, ako nam ve ne bi
omoguio udoban ivot. No mi smobili dvije lijenine; nismo htjeli
misliti ni na to, nego smo, iako ve
odrasli, i dalje ivjeli onako kako
nas je naa majka od malih nogu
bila navikla.
Nije nas ak htjela slati ni u
kolu. Uitelj i odgojitelj bio nam je
neki Pinzone, to e rei Bockalo.
Pravo mu je ime bilo Francesco, ili
Giovanni Del Cinque, ali svi su ga
zvali Pinzone, a on se na to bio vetoliko navikao da je i sama sebe
zvao Pinzone.
Bio je odvratno mrav, vrlo
visoka stasa, a bio bi, Boe moj, ivii da mu se gornji dio tijela
odjednom, kao zamoren rastom,
nije ispod zatiljka bio savio u
prilinu grbu iz koje se inilo da vrats mukom izlazi, kao vrat operuane
kokoi, s velikim ispupenim
grkljanom koji mu se dizao i
sputao. Pinzone se esto
naprezao da dri usne meu
zubima, kao da ih eli pregristi i
sakriti sebi svojstven reski
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
22/464
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
23/464
23
Kokoinjak traiti gnijezda. Pinzone
veselo pristade trljajui ruke, a oi
mu se zaiskrie. On popi, paodosmo na imanje; nekih tri sata
ludovao je s nama pomaui nam
da se penjemo na stabla, verui se
i sam. No naveer, kad se vratismo
kui, im ga je majka upitala jesmo
li se ispovjedili i bili u posjetu
Malagni, odgovori to je bezonije
mogao:
- Evo, rei u vam... - I
potanko joj ispripovjedi to smo ra-
dili.Nita nisu koristile osvete
kojima smo mu se svetili zbog tih
njegovih izdaja. A sjeam se da nisu
bile za alu. Jedne veeri, naprimjer, ja i Berto, znajui da on
ima obiaj spavati sjedei na krinji
u maloj dvorani kod ulaza, ekajui
na veeru, kriomice skoismo izpostelje, kamo su nas bili ranije no
obino potjerali za kaznu. Pode
nam za rukom odnekuda izvui
nekakvu kositrenu trcaljku, dugu
dva pedlja, te je napunismo
sapunicom u vjedru za rublje; tako
oboruani, oprezno mu priosmo,
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
24/464
24
pribliismo mu cijev nosnicama i -
puf! Skoio je do stropa.
Koliko smo s takvim
uiteljem mogli napredovati u
uenju, nee biti teko zamisliti.
Krivnja nije ipak bila samo
Pinzoneova, jer on, tovie, samo
da nas neemu naui, nije pazio na
metodu ni na disciplinu, nego se
utjecao svim moguim sredstvima
ne bi li nekako zadrao nau
pozornost. Sa mnom, koji sam po
prirodi bio sklon utjecajima, to mu
je esto polazilo za rukom. Nonjegova je uenost bila posve
osobita, udnovata i muiava. Bio
je, na primjer, vrlo uen u igrama
rijei - poznavao je fidecijansko imakaronsko, barkijelsko i
leporeambijsko pjesnitvo, pa je
citirao aliteracije i anominacije,
suodnosne i ulanane i unatranerime svih besposlenih pjesnika, a
nemalo je bizarnih srokova i sam
sloio.
Sjeam se da nam je u
Malom svetom Roku, na
suprotnom breuljku, dao da ne
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
25/464
25
znam koliko puta ponavljamo ovu
njegovuJeku:
Koliko u srcu enskom traje
uvstvo slatko
- Kratko!
A da li me ljubljae ona ko to
je ljubljah kadikad?
- Nikad!
A tko si ti to zvui kao
grdnja neka?
- Jeka!
A rjeavao je i sve zagonetkeGiulija Cesarea Crocea u
srokovanim oktavama i druge,
Monetijeve, u sonetima te neke,
takoer u sonetima, to ih napisaneki drugi besposliar koji je imao
odvanosti da se krije pod imenom
Katon Utiki. Bio ih je prepisao tin-
tom u staru biljenicu poutjelihlistova.
- ujte, ujte ovu
Stiglianijevu. Lijepa je! to znai?
ujte:
U isti mah i jedna sam i dvije,
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
26/464
26
I pravim dvojnom onu to bje
jedna,
Jedna se mnome slui sasvojih pet
Protiv bezbrojnih to na glavi
nosi ih svijet.
Od pojasa nagore imam
samo usta
I grizem jae krezuba no
zubom.
Dva ratoborna poloaja
imam,
Oi na nozi, a esto na
oima... prstima pipam.
ini mi se da ga jo gledam
kako recitira, a cijelo mu lice odaje
uitak; oi su mu poluzatvorene, apalac i kaiprst svinuti.
Moja je majka bila uvjerena
da je za nae potrebe dovoljno ono
to nas ui Pinzone; a moda je,uvi nas recitirati Croceove ili
Stiglijanijeve zagonetke, mislila da
znanja ve imamo na pretek. Ali
nije tako mislila strina Skolastika,
koja - kad joj nije polo za rukom
mojoj majci nametnuti svoga
ljubimca Pomina - poe progoniti
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
27/464
27
Berta i mene. No mi se, oslanjajui
se na majinu zatitu, nismo na nju
osvrtali, pa se ona tako stranoljutila da bi nas jamano namrtvo
prebila, samo da je to mogla uiniti
a da je nitko ne vidi i ne uje.
Sjeam se da je jednom, pobjegavi
bijesna kao obino, naila na me u
jednoj od zaputenih soba;
pograbila me za bradu, stisnula je
prstima to je jae mogla, govorei
mi: - Lijepi moj, lijepi moj! - no
pribliavajui sve vie svoje lice
mojemu, gledajui me oima u oi,odjednom zagrokta i pusti me
promrsivi kroza zube:
- Pasja njuko!
Imala je zub naroito namene jer sam Pinzoneove
nepovezane pouke prihvaao
mnogo spremnije nego Berto. No
valjda je to bilo zbog moga mirnoga
i ljutitoga lica i onih velikih okruglih
naoala to su mi ih bili stavili da mi
isprave jedno oko, koje je, ne znam
zato, bilo sklono po svojoj volji
gledati u drugom smjeru.
Za mene su te naoale bile
pravo muenje. Jednog sam ih
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
28/464
28
dana bacio i oku dao slobodu, neka
gleda kamo ga je volja. Ionako me
to oko, i da je bilo kako valja, ne bi
poljepalo. Pucao sam od zdravlja i
to mi je bilo dovoljno.
U osamnaestoj mi godini lice
obraste nekom crvenkastom i
kovrastom bradurinom, na tetu
prilino malenog nosa, koji kao da
se izgubio izmeu nje i iroka,
ozbiljna ela.
Moda, kad bi ovjeku bilo
dano da sebi odabere nos prema
svojem licu, ili kad bismo, videinekog jadnika pritisnuta nosom
prevelikim za njegovo ispijeno lice,
mogli rei: Ovaj mi nos dobro
pristaje, pa u ga uzeti - moda bihja, eto, bio rado svoj promijenio, pa
i oi, i toliko drugih dijelova svoga
tijela. No znajui dobro da se to ne
moe, pomirih se sa svojim
oblijem i nisam mu pridavao
osobitu pozornost.
Lijep u licu i tijelu (bar u
usporedbi sa mnom), Berto se,
naprotiv, nije mogao odvojiti od
zrcala, pa se gladio i milovao bez
kraja i konca, bacao novac na
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
29/464
29
najnovije kravate, na najfinije
mirise, na rublje i odijelo. Jednoga
dana, da mu napakostim, uzeh iz
njegove garderobe nov novcat
frak, vrlo elegantan prsluk od crna
baruna i cilindar, te tako ureen
odoh u lov.
U meuvremenu je Batta
Malagna dolazio k mojoj majci i
kukao zbog loih ljetina koje su ga
silile da se teko zaduuje kako bi
podmirio nae pretjerane trokove
i brojne popravke koje su imanja
neprestano iziskivala.- Opet smo dobili po glavi! -
govorio bi svaki put kad bi ulazio.
Magla je u zametku unitila
masline na Dvjema obalama, ilifiloksera vinograde na Ostruzi.
Treba posaditi ameriku lozu, koja
je otporna na bolesti. Dakle, novi
dugovi. Onda doe savjet da seproda Ostruga, kako bi se
oslobodili lihvara koji ga opsjedaju.
Tako je najprije prodana Ostruga,
pa Dvije obale, pa Mali sveti Roko.
Ostadoe kue i imanje Kokoinjak
s mlinom. Moja je majka oekivala
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
30/464
30
da e on jednoga dana doi i rei da
je i potok presahnuo.
Mi smo, istina, bili
besposliari i neumjereno smo
troili; ali istina je i to da se vei
lopov od Batte Malagne nikada
vie nee roditi na kugli zemaljskoj.
To je najmanje to mogu rei s
obzirom na rodbinske veze to ih s
njime moradoh sklopiti.
Posjedovao je vjetinu da sve
tako uredi da nam niega ne
ponestane dok je majka iva. No ta
udobnost, ta hirovita sloboda kojunam je dopustio, sluila je samo
tome da sakrije provaliju koja e
kasnije, nakon smrti moje majke,
progutati samo mene, jer je bratimao sreu te se navrijeme bogato
oenio.
Doim moj brak...
- Trebat e ipak da govorim osvom braku, je li, don Eligio!?
Popevi se na svoje dimnjaarske
ljestve, don Eligio Pellegrinotto mi
odgovori:
-Kako da ne? Svakako.Lijepo, uglaeno...
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
31/464
31
-Dakako, uglaeno! Vidobro znate da...
Don Eligio se smije, a cijela
obesveena crkvica s njim. Zatim
mi savjetuje:
- Da sam ja na vaemu
mjestu, gospodine Pascal, proitao
bih prije koju Boccacciovu ili
Bandellovu novelu. Zbog tona,
zbog tona...
Don Eligiju na pameti je ton.
Uh! Ja u istresti kako mi doe.
Dakle, hrabro naprijed!
IV. OVAKO JE BILO
Jednoga se dana, u lovu,obuzet udnovatim dojmom,
zaustavih pred patuljastim i
trbuastim stogom kojem je na
vrhu stajao nekakav loni.- Poznajem te - rekoh mu -
poznajem te... A zatim, najednom,
kliknuh:
- Gle! Batta Malagna!
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
32/464
32
Uzeh nekakve vile koje su
ondje leale na zemlji i zabih mu ih
u trbuinu s tolikim uitkom daloni umalo to nije pao sa
stoine. To vam je, eto, Batta
Malagna kad oznojen i zadihan
naheri eir.
Sve je na njemu klizilo; na
dugakom licu na obje su mu stra-
ne klizile obrve i oi; nos mu je
klizio na blesave brkove i bradu; s
vrata su mu klizila ramena;
mlohava, golema trbuina sliznula
mu je gotovo do tla, jer, budui daje bila preblizu zdepastim no-
icama, kroja mu je, kako bi mu te
noice odjenuo, bio prisiljen
skrojiti to udobnije hlae, tako dabi ovjek izdaleka rekao da ima na
sebi nekakvu dugaku haljinu i da
mu trbuh see do zemlje.
Uistinu ne znam kako je
Malagna, s takvim licem i takvim ti-
jelom, mogao biti toliki lopov. I
lopovi, mislim, moraju imati sta-
novito dranje, a on ga nije imao.
Hodao je polako, s onim svojim
objeenim trbuhom, s rukama
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
33/464
33
uvijek iza lea, a s velikim je tru-
dom iz sebe istiskivao onaj svoj
mekani, mijaukavi glas. Volio bih
znati kako je on sa svojom savjeu
umovao o kraama koje
je neprestano inio na nau
tetu. Budui da, kako rekoh, nije
imao potrebe za njima, morao je
ipak sam sebi navesti neki razlog,
neko opravdanje. Mislim da je
sirotan moda krao da se nekako
razonodi.
Mora da se u nutrini ipak
strano muio zbog svoje ene, jed-ne od onih ena to ulijevaju
potovanje.
Bio je pogrijeio izabravi
enu iz sloja odlinijega od svoga,koji je bio vrlo nizak. Da je pola za
ovjeka svojeg poloaja, moda ta
ena ne bi bilo tako dosadna kakva
je bila prema njemu, kojemu je,
prirodno, morala svakom i
najmanjom prilikom pokazati da je
odlina roda i da se u njezinoj kui
radi tako i tako. A Malagna je
posluno radio tako i tako da bi se,
kako je ona govorila, i on pokazao
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
34/464
34
gospodinom. Ali to ga je skupo
stajalo! Znojio se, uvijek se znojio.
K tomu se gospoaGuendalina odmah nakon
vjenanja razboljela od bolesti od
koje vie nije mogla ozdraviti. Jer,
ako je htjela ozdraviti, morala je
podnijeti rtvu koja je nadilazila
njezine snage: odrei se nita
manje nego pateta s gljivama koje
je toliko voljela i drugih slinih
slasnih zalogaja, a naroito vina.
Nije ga ba pila mnogo; ta, molim
vas, bila je odlina roda; ali nijesmjela popiti ni prst vina, u tomu je
bio problem.
Ja i Berto bili smo kao djeaci
katkada pozivani na ruak kMalagni. Smijeno je bilo sluatiga
kako s dunim obzirima ita eni
bukvicu o suzdrljivosti, dok je sam
sa silnom nasladom jeo, upravo
derao najslasnija jela.
-Ne doputam - govorio bi -da ovjek zbog asovita uitka to
ga grlo osjea dok kroza nj prolazi
zalogaj, na primjer poput ovoga (i
proguta zalogaj), - bude cijeli dan
bolestan. Kakva to smisla ima?
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
35/464
35
Siguran sam da bih se kasnije
osjeao vrlo potiteno. Rosina!
(zovnuo bi sluavku) - daj mi jomalo. Izvrstan je ovaj vinski umak!
-Svinjski umak! - planula biena kao guja. - Dostaje toga! Pazi,
trebalo bi da ti Gospodin pokae
to znai patiti od eluca. Nauio bi
imati obzira prema svojoj eni.
- Kako, Guendalina!? Zar ga
nemam? - kliknuo bi Malagna,
lijevaui u au malo vina.
ena bi, umjesto odgovora,
ustala, uzela mu au iz ruke iprolila vino kroz prozor.
- A zato? - zastenjao bi on,
ostajui na mjestu. A ena:
- Zato to je to za meneotrov! Ako ja sebi ulijem i prst vina
u au, uzmi mi ga i prolij kroz
prozor, kao to sam ja uinila,
razumije li?
Malagna bi, poraen i
nasmijeen, pogledavao as Berta,
as mene, as prozor, as au, pa
rekao:
-O, Boe, pa zar si dijete!?Zar da ja to radim silom? Ne, draga
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
36/464
36
moja, ti bi se sama, svojim
razumom, morala obuzdavati...
-A kako? - vikala bi ena. - Snapau pred oima, gledajui tebe
koliko ga pije, sladi se i promatra
mu boju da bi mene naljutio? Idi,
molim te! Da si drugi mu, ne bi me
muio, nego bi...
Tako je Malagna naposljetku
prestao piti vino kako bi eni dao
primjer izdrljivosti i kako je ne bi
muio.
Onda je - krao... Kako i ne
bi!? Neto je ipak morao raditi.No poslije sazna da gospoa
Guendalina potajice pije. Kao da
joj, ako mu ne sazna, nee
nakoditi. Onda i on, Malagna,poe ponovo piti, ali izvan kue, da
ne mui enu.
Ali je i dalje krao, to je istina.
No znam da je svim srcem elio odene neku naknadu za beskrajne
jade koje mu je zadavala: elio je da
se jednoga lijepoga dana odlui i
donese mu na svijet sinia. Eto!
Kraa bi tada imala neku svrhu,
neko opravdanje. to ovjek ne bi
uinio za dobro svojedjece?
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
37/464
37
No ena je iz dana u dan
propadala, pa se Malagna nije
usuivao ni izraziti joj svoju arkuelju. Moda je ona bila i po prirodi
nerotkinja. Valja imati mnogo
obzira prema njezinoj bolesti. A da,
ne daj Boe, umre pri porodu?
Postoji jo i opasnost da ne bi
dokraja iznijela dijete.
I tako se mirio sa sudbinom.
Je li bio iskren? To nije
dovoljno dokazao prigodom smrti
gospode Guendaline. Plakao je za
njom, o, plakao je mnogo, i uvijekje se sjeao s takvim potovanjem i
odanou da na njezino mjesto vie
nije htio dovoditi drugu damu -
dakako! - a mogao je vrlo lako, jerse ve bio obogatio; stoga je uzeo
za enu ker seoskog upravitelja,
zdravu, bujnu, krepku i veselu, i to
samo zato da ne bude sumnje da es njom imati eljena poroda. Ako se
malo odvie i urio, molim vas...
treba uzeti u obzir da vie nije bio
mladi i da nije smio gubiti vrijeme.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
38/464
38
Olivu, ker Pietra Salvonija,
naeg upravitelja na Dvjema obala-
ma, dobro sam poznavao jo kaodjevojku.
Koliko sam li samo nada u
majci probudio zbog nje! Nadala se
da u se opametiti i zavoljeti selo.
Od zadovoljstva je sirota ve bila
sva izvan sebe! No jednoga joj dana
strahovita strina Skolastika otvori
oi:
-Pa zar ne vidi, luda eno,da on uvijek ide na Dvije obale?
-Da, u berbu maslina.Jedne masline, jedne olive,
samo jedne Olive, budalo! Majka
mi tada oita propisnu bukvicu:
neka se dobro pazim da ne poinimsmrtni grijeh, ne dovedem u
napast i zauvijek upropastim sirotu
djevojku, itd., itd.
Ali te opasnosti nije bilo.
Oliva je bila potena,
nepokolebljivo potena, jer je bila
duboko svjesna zla koje bi sebi
nanijela ako popusti. Ba joj je ta
svijest oduzimala sav onaj bljutavi
strah hinjenja stida i davala joj
odvanost i otvorenost.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
39/464
39
Kako se smijala! Usne - dvije
trenje. A zubi!
No od tih usana nijednoga
poljupca; od zuba da, pokoji ujed,
za kaznu, kad bih je uhvatio za ruku
i ne bih je htio pustiti dok joj ne bih
priljepio poljubac bar na kosu.
Nikad nita vie od toga.
I sad, tako lijepa, tako mlada
i svjea, pa ena stranoga Batte
Malagne... No, tko ima odvanosti
da okrene lea bogatstvu? Oliva je
ipak dobro znala kako se Malagna
obogatio! Toliko mi je loegajednoga dana govorila o njemu, a
kasnije je, ba zbog toga bogatstva,
pola za nj.
Meutim, proe godinadana nakon vjenanja; prooe i
dvije, a od djece nita.
Malagni, koji je ve odavna
bio uvjeren da ih s prvom enomnije imao samo zbog njezine
neplodnosti ili neprestane bolesti,
nije sad ni izdaleka padala na um
sumnja da je tomu moda on sam
kriv. Pa se poe duriti na Olivu.
-Nita?-Nita.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
40/464
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
41/464
41
Oliva je ve nakon prve
godine posumnjala da je greka,
kako da kaem, vie njegova negonjezina, premda je on tvrdio
suprotno. Ali zar se to moglo
provjeriti? Oliva se pri vjenanju
bila zaklela sama sebi da e biti
potena, pa nije htjela prekriti
zakletvu, ak ni kako bi opet stekla
svoj mir. Odakle ja sve to znam?...
O, Boe! Pa rekao sam da je
dolazila naoj kui da se izjada;
rekao sam da sam je poznavao kao
djevojku, a sada sam je viao gdjeplae zbog nedostojna postupka i
glupe i izazovne preuzetnosti
onoga gadnog strakelje, i... moram
li ba sve rei? Uostalom, nije bilonita, dakle dosta. Brzo sam se
utjeio. Toliko mi se toga tada
motalo po glavi, ili sam bar tako
mislio, a to je svejedno. Imao sam
novca, koji - uz ostalo - takoer
daje neke ideje koje ovjek ne bi
imao da nema novaca. No u
troenju tog novca avolski mi je
pomagao Gerolamo II. Pomino, koji
ga zbog razborite oeve tednje
nikada nije imao dovoljno.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
42/464
42
Mino bijae poput nae
sjene, naizmjence moje i Bertove, a
mijenjao se divnom majmunskom
sposobnou ovisno o tome je li
drugovao s Bertom ili sa mnom.
Kad bi se prilijepio uz Berta, odmah
bi postao gizdelin, te bi tada otac,
koji je takoer imao prohtjeve za
elegancijom, malko razrijeio kesu.
No s Bertom bi kratko izdrao. Kad
bi vidio kako ga oponaa ak i u
hodu, moj bi brat odmah izgubio
strpljenje, moda od straha da ne
postane smijean, pa bi gazlostavljao dok ga se ne bi otresao.
Mino bi se tada prilijepio uza me, a
otac bi odmah svezao kesu.
Ja sam imao vie strpljenja,jer sam se rado alio na njegov ra-
un. Kasnije bih se kajao. Uvidio bih
da sam zbog njega pretjerao u
nekom pothvatu, ili pak postupio
suprotno svojoj prirodi, ili se
prenaglio u iskazivanju uvstava da
bih ga doveo u zabunu ili ga uvalio
u kakvu nepriliku kojoj bih
posljedice, naravno, i sam snosio.
Tako Mino jednog dana u
lovu, govorei o Malagni, o ijim
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
43/464
43
sam mu problemima sa enom bio
pripovijedao, ree da mu je zapela
za oko neka djevojka, ki nekeMalagnine roakinje, zbog koje bi
rado poinio kakvu glupost.
Sposoban je za to, to vie to se ini
da djevojka nije tvrdoglava, ali on
dotada nije imao prilike ni govoriti
s njom.
- Nisi imao odvanosti, to je!
- rekoh mu smijui se. Mino
poree, ali se pritom odvie
zacrveni.
- Ali sam govorio sasluavkom - doda urno. - A lijepih
sam stvari doznao, zna! Rekla mi
je da im se onaj tvoj Maltretaa
stalno vrzma po kui te joj se posvemu ini da neto opasno
sprema, u sporazumu s roakinjom
koja je stara vjetica.
- A to to?
- Pa... kae, da tamo dolazi i
kuka zbog svoje nesree to nema
djece. Stara mu tvrdo i osorno
govori da mu tako i treba. ini se da
je ona nakon smrti prve Malagnine
ene bila sebi zabila u glavu da mu
da svoju ker za enu i da je
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
44/464
44
pokuala sve mogue kako bi joj to
polo za rukom te da je kasnije,
razoarana, izgovorila svega isvaega na adresu te ivotinje,
neprijatelja rodbine, izdajice svoje
krvi itd., itd., da se pograbila s keri
koja nije umjela privui ujaka. A
sad, na kraju, stari se ponaa tako
pokajniki to nije usreio
neakinju, pa bogzna kakvu je
drugu podlost smislila stara
vjetica.
Zaepih ui rukama i viknuh
Minu:- uti!
Ja sam zapravo u to vrijeme
bio jo vrlo naivan. Ipak, douvi za
scene koje su se odigrale uMalagninoj kui, pomislih da bi
sumnja te slukinje mogla biti
utemeljena, pa htjedoh pokuati,
zbog Olive, nee li mi poi za rukomda to izvidim. Zato uzeh od Mina
adresu te vjetice. Mino mi se
preporui u vezi s djevojkom.
- Ne sumnjaj - odgovorih mu.
- Pustit u ti je, doavola!
Sutradan, uzevi kao izliku mjenicu
za koju sam sluajno tog jutra
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
45/464
45
doznao od majke da dospijeva tog
dana, podoh potraiti Malagnu u
kuu udovice Pescatore.Namjerno sam trao, pa
dojurih unutra sav zagrijan i
oznojen:
- Malagna, mjenica!
Da ve nisam znao kako mu
savjest nije ista, bio bih to bez
sumnje opazio toga dana, vidjevi
ga kako je skoio na noge blijed,
skamenjen, te promucao:
- Ka... kakva m... mjenica?
- Mjenica koja danasdospijeva... Poslala me majka, vrlo
je zabrinuta!
Batta Malagna pade u
stolicu, pa u jednom beskrajnomah" ispuha sav strah koji ga je
naas bio pritisnuo.
- Ma, ureeno je!... Sve je
ureeno!... Zaboga, kako si mezaskoio... Produio sam je, e! Na
tri mjeseca, plativi, razumije se,
kamate. Zar si se doista toliko
natrao zbog takve sitnice?
I poe se smijati dok mu je
trbuina poskakivala; ponudi mi da
sjednem i predstavi me enama.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
46/464
46
- Mattia Pascal. Marianna
Dondi, udova Pescatore, moja
roakinja. Romilda, mojaneakinja.
Da se oporavim od jurnjave,
htjede da neto popijem.
- Romilda, ako ti nije teko...
Kao da je kod svoje kue.
Romilda ustade, pogleda majku, da
se pogledom s njom posavjetuje, te
se malo kasnije, usprkos mojim
prosvjedima, vrati s malim
posluavnikom na kojemu je bila
aa i boca vermuta. im to ugleda,majka srdito usta i ree keri:
- Ne to! Ne to! Daj amo!
Uze joj posluavnik iz ruku i
izae, a malo kasnije vrati se s dru-gim posluavnikom od laka, novim
novcatim, na kojemu je stajala
prekrasna garnitura za rozolin:
posrebren slon sa staklenom
bavom na grbai, a unaokolo
povjeano mnogo aica koje su
zveckale.
Bio bih radije popio vermut.
Popih rozolin. Napie se i Malagna
i majka. Romilda se uzdra.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
47/464
47
Malo se zadrah taj prvi put
kako bih dobio izliku za ponovni
dolazak; rekoh da mi je stalo da
umirim majku glede mjenice i da u
opet doi za koji dan da oputenije
uivam u drutvu gospoa.
Kako me je pozdravila, nije
mi se uinilo da je Marianna Dondi,
udova Pescatore, s osobitim
veseljem primila navjetaj moga
drugog posjeta; jedva mi prui
ruku, mrzlu, suhu, voravu,
ukastu ruku, obori oi i stisnu
usne. Obeteti me ki, simpatinimsmijekom koji je obeavao
srdaan prijam i pogledom, u isti
mah ljupkim i alosnim, onih oiju,
koje ve od prvoga pogleda osta-vie na me snaan dojam, oiju
neke udne zelene boje, mranih,
dubokih, zasjenjenih dugakim
trepavicama, oiju nonih, uokvi-
renih valovitom kosom crnom
poput ebanovine, koja joj se spu-
tala na elo i sljepooice kao da eli
istaknuti ivu bjelinu koe.
Kua je bila skromna, no
meu starim pokustvom
primjeivalo se i nekoliko novih
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
48/464
48
komada, preuzetnih i nespretnih u
svojoj odvie oiglednoj novini:
eto, na primjer, dvije svjetiljke od
fajanse udna oblika s kuglama od
mutna stakla na bijednoj konzoli s
poutjelom mramornom ploom; a
nad njom potamnjelo zrcalo u
okruglu okviru s kojega je ovdje-
ondje otpala pokost, to je zijevalo
u sobu poput izgladnjela ovjeka.
Osim toga, bio je tu, pred malim
rasklimanim divanom, stoli s etiri
pozlaene apice i plohom od
porculana u vrlo ivim arama;zatim zidni ormari od japanskog
laka, itd., itd., a na tim se novim
predmetima Malagnine oi
zaustavljahu s vidnim uitkom, kaoas prije na priboru za rozolin
tono ga je bila pobjedonosno
donijela njegova roakinja udova
Pescatore.
Zidovi u sobi bili su gotovo
sasvim obloeni starim rezbarijama
koje nisu bile loe, a neke mi
Malagna posebno pokaza i ree da
ih je radio Francesco Antonio
Pescatore, njegov roak, vrlo
vrijedan rezbar (umro lud u
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
49/464
49
Torinu", doda potiho) iji je portret
pokazao.
- Izradio ga je svojom rukom,
sam, pred zrcalom.
Ja sam, gledajui Romildu, pa
majku, as prije pomislio: Bit e da
nalikuje ocu." - Sad, pred njegovom
slikom, nisam vie znao to da
mislim.
Ne elim se uputati u
uvredljiva nagaanja. Drim, istina,
Mariannu Dondi, udovu Pescatore,
sposobnom za sve; ali kako da
zamislim ovjeka, k tomu lijepa,kadrim da se zaljubi u nju? Osim
ako je bio luak, lui od mua.
Izvijestili Mina o dojmovima
toga prvog posjeta. Govorio sammu o Romildi s takvom toplinom i
divljenjem da se odmah zapalio,
sretan to se i meni toliko svidjela i
to mu ja odobravam.
Ja ga tada upitah kakve su
mu namjere; majka je, istina, nalik
na pravu vjeticu, no ki je, zakleo
bih se, potena. Nema nimalo
sumnje o Malagninim podlim
nakanama; treba, dakle, poto-
poto i to hitnije spasiti djevojku.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
50/464
50
- A kako? - upita me Pomino
koji me oarano sluao.
- Kako? Vidjet emo. Trebanajprije biti nacistu s mnogo toga,
ui u bit stvari, dobro prouiti.
Razumjet e da ovjek ne moe
tako s neba pa u rebra donijeti
neko rjeenje. Prepusti stvar meni,
pomoi u ti. Svia mi se ova
pustolovina.
-E... ali - prigovori opetPomino plaljivo, poinjui se osje-
ati kao na iglama kad vidje da sam
se tako zanio. - Ti e moda rei...da se s njom vjenam?
-Ne kaem nita, zasada. Zarte je moda strah?
-Nije, zato?-Jer vidim da se odvie
zatrava. Polako, polako i razmisli.
Ako se uvjerimo da je ona doista
onakva kakva bi morala biti: dobra,
razborita, kreposna, - lijepa jest, o
tomu nema sumnje, i svia ti se, je
li? - o! pa zamislimo da je zaista
zbog pogantine svoje majke i
onoga drugog nitkova izloena
ozbiljnoj opasnosti, zlostavljanju,
podloj trgovini, bi li se ti ustruavao
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
51/464
51
uiniti hvalevrijedno, sveto,
spasiteljsko djelo?
-Ne bih... ne! - ree Pomino.- Ali... moj otac?
-Protivio bi se? Zbog kojegrazloga? Zbog miraza, je li? Samo
zbog toga! Jer ona je, zna, ki
umjetnika, vrlo valjana rezbara koji
je umro... da, lijepo umro, jednom
rijeju, u Torinu... No tvoj je otac
bogat i ima samo tebe; moe te,
dakle, zadovoljiti ne gledajui na
miraz! A ako ti ne poe za rukom
pridobiti ga na lijep nain, ne bojse. ovjek lijepo izleti iz gnijezda i
sve se sredi. Pomino, je li tebi srce
od kudjelje?
Pomino se nasmija, a ja mutada dokazah kako je bjelodano da
je on roeni mu, kao to je netko
roeni pjesnik. ivim, zavodljivim
bojama opisah mu sreu branogaivota s njegovom Romildom:
ljubav, panju, zahvalnost koje e
ona iskazivati njemu, svojem
spasitelju. I zakljuih:
-Ti sad mora nai puta inaina da te ona primijeti i da s
njom govori ili joj pie. Gledaj,
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
52/464
52
ovog bi asa moda jedno tvoje
pismo moglo njoj, koju opsjeda
onaj pauk, biti sidro spasa. Ja udotle zalaziti u kuu i promatrat u;
nastojat u ugrabiti priliku da te
predstavim. Jesmo li se razumjeli?
-Jesmo.Zbog ega sam pokazivao
toliko nestrpljenja da udam
Romildu? Ni zbog ega. Ponavljam,
zato to sam uivao dovoditi
Pomina u zabunu. Govorio sam i
govorio, a sve su tekoe
iezavale.Bio sam nagao i sve samprimao olako. Moda su me tada
ene upravo zbog toga voljele,
usprkos onom malko zabaenom
oku i tijelu poput klade. No ovogaje puta, moram priznati, moja
estina dolazila i od elje da
raskinem himbenu zamku koju je
spleo onaj gadni starkelja, i da ga
ostavim pokunjena, kao i od
pomisli na jadnu Olivu, pa - zato
ne? - i zbog nade da u uiniti
dobro djelo onoj djevojci koja je
bila ostavila na mene doista dubok
dojam.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
53/464
53
to sam ja kriv to je Pomino
odve plaljivo provodio u djelo
moje upute? to sam ja kriv to seRomilda, umjesto u Pomina,
zaljubila u mene, koji sam joj uvijek
govorio o njemu? to sam, na kraju
krajeva, kriv to me Marianna
Dondi, udova Pescatore, navela da
pomislim kako sam svojom
vjetinom za kratko vrijeme uspio
savladati njezino nepovjerenje, pa i
uiniti udo da je vie nego
jedanput nasmijem svojim
nestanim primjedbama? Vidiosam kako malo-pomalo polae
oruje; vidio sam da me lijepo
prima; mislio sam da je uz mladia
mjetanina i bogata (bijah, naime,uvjeren da sam jo bogat), koji
odaje nesumnjivih znakova
zaljubljenosti u ker, konano
odbacila svoju poganu zamisao,
ako joj je uope ikada pala na
pamet. Eto, bio sam na kraju i u to
posumnjao!
Mogao sam, istina, obratiti
pozornost na injenicu da Malagnu
vie nisam susretao u njezinoj kui
te da me ona nije bez razloga
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
54/464
54
primala samo izjutra. No tko bi se
na to osvrtao? Bilo je to, uostalom,
prirodno, jer sam ja svaki put, radi
vee slobode, predlagao izlete na
ladanje, koji se uglavnom
poduzimaju izjutra. Onda sam se i
ja zaljubio u Romildu, ali sam joj
svejedno i dalje govorio o
Pominovoj ljubavi; zaljubio se do
ludila u one lijepe oi, u onaj nosi,
u ona usta, u sve, pa ak i u malu
brazgotinu na ruci koju sam joj (...u
Pominovo ime) ljubio, ljubio,
izbezumljeno ljubio.Ipak se moda ne bi dogodilo
nita ozbiljno da Romilda jednog
jutra (bili smo na Kokoinjaku, a
majku smo bili ostavili da se divimlinu), odjednom, ostavivi se i
odve dugo ponavljane ale o
njezinu dalekom plaljivom
ljubavniku, nije briznula u
iznenadan, grevit pla i ovila mi
ruke oko vrata, drui, zaklinjui
me da joj se smilujem, da je
odvedem kamo bilo, samo daleko
odande, daleko od njezine kue,
daleko od njezine matere, od svih,
odmah, odmah, odmah...
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
55/464
55
Daleko? Kako sam je tako
odmah mogao povesti daleko
odande"?
Ja sam kasnije, jo opijen
njome, danima doista traio
naina, iskreno spreman na sve.
Ve sam poinjao pripravljati
majku na vijest o skoroj enidbi,
koja je ve neizbjena, jer mi je
savjest nalae, kad mi, ne znam
zato, stie vrlo slubeno pismo od
Romilde, koje mi je poruivalo
neka se vie uope ne brinem za
nju, neka vie nikada ne uem unjenu kuu, te neka na odnos
drim zauvijek prekinutim.
Tako? A kako to? to se
dogodilo?Istog dana Oliva plaui
dotri knama i objavi mojoj majci
da je ona najnesretnija ena na
svijetu i da je mir njezine kuezauvijek razoren. Njezinomu je
muu uspjelo dokazati da nije
njegova krivnja to nema djece, pa
je pobjedonosno doao da joj to
javi.
Prisustvovao sam toj sceni.
Kako sam se u taj mah obuzdao, ne
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
56/464
56
znam. Zadralo me potovanje
prema majci. Guei se od bijesa i
gaenja, pobjegoh u sobu izakljuah se, pa se, upajui kosu
objema rukama, stadoh pitati kako
se Romilda, nakon onoga to je bilo
meu nama, mogla dati iskoristiti
za tako sramotno djelo! Ah, keri
dostojna majke! Nisu njih dvije
podlo prevarile samo starca, ve i
mene, i mene! Dakle, i ona se, kao
njezina majka, posluila mnome,
sramotno, u svoju podlu svrhu, za
svoju lupeku pohlepu! A umeuvremenu ta jadna Oliva!
Upropatena, upropatena...
Izaoh iz kue predveer, jo
sav drui, i pooh Olivinoj kui.Imao sam pri sebi, u depu,
Romildino pismo.
Oliva je, u suzama, kupila
svoje stvari; htjela se vratiti svome
ocu, kojemu do toga asa, opreza
radi, nije bila ni natuknula to je
sve morala podnijeti.
- No to sad da jo ovdje
radim? - ree mi. - Svreno je! Da
se bar upustio s nekom drugom,
moda...
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
57/464
57
- A ti dakle zna - upitah je - s
kojom se upustio?
Ona, jecajui, kimnunekoliko puta glavom i sakri lice
rukama.
-Djevojka! - zavapi nato,dignuvi ruke u vis. - A majka!
majka! majka! Dogovoreno,
razumije li? Roena majka!
-Zar to meni kae? - rekoh.- Evo, itaj.
I pruih joj pismo. Oliva ga
zaprepateno pogleda, uzme ga i
upita me:- to kae?
Ona je jedva umjela itati.
Upita me pogledom je li ba
potrebno da u tom trenutkupoduzima taj napor.
- itaj! - navalih ja.
Ona tada obrisa oi, razvi list
i poe odgonetati pismo, polagano,
sriui. Nakon prvih rijei oi joj
polete k potpisu, pa me pogleda,
raskolaivi oi:
-Ti?
- Daj amo - rekoh joj -ja u ti
ga proitati od poetka do kraja.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
58/464
58
No ona pritisnu papir na
grudi.
-Ne! - povika. - Ne dam ti gavie! Sad mi treba!
-A zato ti moe trebati? -upitah je gorko se smijeei.
-Hoe li mu ga pokazati? Pau cijelom tom pismu nema nijedne
rijei zbog koje tvoj mu ne bi
vjerovao u ono u to sav sretan
vjeruje. Lijepo su ga ulovile, eto!
-Ah, istina je, istina! - zajecaOliva. - Zario mije ruke u lice viui
mi neka se ne usudim posumnjati uast njegove neakinje!
-No, dakle? - rekoh ja trpkose smijui. - Vidi li? Poricanjem ne
moe vie nita postii. Mora setoga dobro uvati! Mora mu,
dapae, rei da je istina, iva istina,
da on moe imati djece... razumije
li?
Zato je pak mjesec dana
nakon toga Malagna bijesno
istukao enu i jo s pjenom na
ustima uletio u moju kuu, viui
da zahtijeva zadovoljtinu to sam
mu obeastio, upropastio
neakinju, jadnu sirotu? Nadoda
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
59/464
59
da je htio utjeti da ne pFavi
skandala. tovie, od samilosti
prema jadnici, a kako sam nema
djece, bio je odluio da to dijete
zadri kao svoje. Ali sada, poto ga
je konano milostivi Bog usliao i
dao mu zakonita poroda od
njegove vlastite ene, ne moe
vie, po savjesti, biti otac onome
drugom, koje e roditi njegova
neakinja.
- Mattia neka se pobrine!
Mattia neka to popravi! - zakljui
sav crven od bijesa. - I to odmah!Da me poslua smjesta! I nemojte
me siliti da jo neto kaem ili da
uinim neku ludost!
Razmislimo malo. Ja samsvata proivio. Da me netko dri i
za budalu ili za... neto gore, ne bi,
uostalom, bila velika nesrea za
mene. Ionako sam ve - ponavljam
- kao izvan ivota, i nije mi vie ni
do ega stalo. Ako, dakle, sada
elim umovati, to je samo za volju
logike.
ini mi se oitim da Romilda
nije uinila nita da prevari ujaka.
Zato bi inae Malagna odmah, uz
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
60/464
60
zvune batine, bio spoitnuo eni
da ga je prevarila, a mene pred
majkom okrivio da sam mu
osramotio neakinju?
Romilda doista tvrdi da je
njezina majka malo nakon onoga
naega izleta na Kokoinjak, uvi
njezino priznanje o ljubavi koja je
nerazdvojno vee sa mnom,
pobjenjela i doviknula joj u lice
kako joj nikada nee ni u snu
dopustiti da pode za besposliara
koji je ve na rubu propasti. A
budui da je sama sebi nanijelanajgore zlo koje djevojku moe
zadesiti, njoj, opreznoj majci,
preostaje samo da iz toga zla izvue
to veu korist. Kakvu, lako jerazumjeti. Kad je, u uobiajeno
doba, doao Malagna, ona ode
van, s nekakvom isprikom, a nju
ostavi nasamo s ujakom. I tako se
ona, Romilda, lijui - veli - vrele
suze, baci na koljena preda nj, kaza
mu za svoju nesreu i ispria to
majka zahtijeva od nje; zamoli ga
da se zauzme, da navede majku na
pravedniju odluku, jer ona ve
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
61/464
61
pripada drugomu kojemu eli
ostati vjerna.
Malagna se raznjei, ali samodonekle. Ree joj da je ona jo
maloljetna i stoga pod vlau svoje
majke koja, ako hoe, moe i
sudbeno postupiti protiv mene; da
ni on, po savjesti, ne moe odobriti
brak s rasipnim i praznoglavim
vjetrogonjom kakav sam ja te da
zato ne moe savjetovati majci da
pristane na taj brak; ree joj da
opravdanoj i prirodnoj srdbi
majinoj i ona mora netortvovati, to e opet. uostalom,
biti njezina srea; pa zakljui da on
na kraju ne moe uiniti nita
drugo nego se, ali uz uvjet da se sveto zadri u najveoj tajnosti,
pobrinuti za dijete, da mu bude kao
otac, kad ve eto on nema djece, a
jako i odavno eli dijete.
Moe li ovjek, pitam ja, biti
poteniji?
Dakle, sve to je pokrao ocu,
vratit e djetetu. to je on kriv to
sam mu ja, nezahvalan i
neuviavan ovjek, pokvario
raune?
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
62/464
62
Dva djeteta ne! Nikako ne!
inilo mu se previe, jer
poto se Roberto, kako rekoh, biobogato oenio, mislio je moda da
ga nije toliko otetio da bi morao
vraati i za njega.
Da zakljuim. Oito je da
sam, doavi meu tako poten
svijet, sve zlo uinio ja. Morao sam
ga, dakle, ja i okajati.
Najprije prezirno odbih.
Kasnije, na molbe svoje majke, koja
je ve vidjela propast nae kue i
nadala se da u se moi nekakospasiti ako uzmem neakinju toga
njezina dumanina, popustih i
vjenah se.
Nad glavom mi je visjelastrahovita srdba Marianne Dondi,
udove Pescatore.
V. DOZRIJEVANJE
Vjetica se nije dala umiriti.
-to si uinio? - pitala meona. - Reci, zar ti nije bilo dosta, to
si mi se uvukao u kuu kao lupe,
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
63/464
63
napastovao mi ker i upropastio je.
Zar ti nije bilo dosta?
-Nije, ne, draga punice! -odgovarao sam joj. - Jer da sam se
tu zaustavio, bio bih vam napravio
zadovoljstvo, iskazao uslugu.
-uje li ga? - kretala bistara keri. - Hvali se, usuuje se
jo hvaliti lijepim junatvomto ga
je poinio s onom... - i pritom bi
izgovorila itav niz rjeetina na
Olivinu adresu, zatim bi se
podboila, izbacila laktove i
zapitala: - to si to uinio? Zar nisiovako upropastio i svoje dijete? No
da, to se to njega tie? Njegovo je
i ono, njegovo je...
Nikad ne bi propustilanakraju briznuti taj otrov, znajui
kakav uinak ima na duh Romilde,
koja je bila ljubomorna na dijete
to se imalo roditi Olivi u slasti ilasti, dok se njezino raalo u
oskudici, u neizvjesnosti zbog
sutranjega dana i u svim tim sva-
ama. Tu su joj ljubomoru
poveavale i vijesti koje bi joj neka
dobra ena, pravei se da nita ne
zna, donosila od ujne Malagne,
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
64/464
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
65/464
65
imanje zajedno s mlinom pod
sudsku upravu. I mi bismo
likvidirani.
Sto sad? Gotovo bez ikakve
nade, poeh traiti bilo kakvo zapo-
slenje da pokrijem najnunije
potrebe obitelji. Nisam bio ni za
to, a glas na koji sam bio doao
zbog svojih mladenakih podviga i
besposliarenja jamano nikomu
nije ulijevao povjerenje. Scene pak,
kojima sam kod svoje kue morao
svaki dan prisustvovati i u njima
sudjelovati, oduzimahu mi onaj mirkoji bi mi bio potreban da se malo
priberem i razmislim to bih mogao
i znao raditi.
Hvatala me groza kad bihvidio svoju majku s udovom Pesca-
tore. Moja sveta stariica, sad ve
svjesna, ali u mojim oima
osloboena krivnje zato to nijebila kadra spoznati ljudsku opa-
inu, bila se sasvim povukla u se, s
rukama u krilu, oborenih oiju,
sjedei u uglu, no kao da nije posve
sigurna smije li ostati na tome
mjestu; kao da uvijek oekuje da
ode, uskoro - ako bude Boja volja.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
66/464
66
Ni zraku nije smetala. Svaki se as
samilosno smijeila Romildi; nije joj
se vie usuivala pribliiti, jer kadje jedanput, nekoliko dana nakon
svog dolaska u nau kuu bila
priskoila da joj pomogne, ona ju je
vjetica surovo otjerala.
- Ja u, ja u, znam ja to
treba.
Budui da je Romildi u taj
mah zbilja trebalo pomoi,
razborito sam utio, ali sam pazio
da majci nitko ne uskrati
potovanje.Meutim, primijetih da to
moje straarenje nad majkom
potmulo drai vjeticu, pa i moju
enu, te se pobojah da je ne bizlostavljale kad mene ne bude kod
kue, da iskale ljutinu i izliju u iz
srca. Znao sam pouzdano da mi
majka ne bi nikad nita rekla. Ta meje misao muila. Koliko sam je puta
pogledao u oi da vidim nije li
plakala! Ona bi mi se smijeila,
milovala me pogledom, pa bi me
upitala:
-Zato me tako gleda?-Je li ti dobro, mama?
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
67/464
67
Jedva primjetno odmahnula
bi rukom i odgovorila:
- Jest, zar ne vidi? Idi k svojojeni, idi, pati sirotica. Dosjetih se
pisati Robertu u Onegliju neka on
uzme majku u svoju kuu; ne zato
da sa sebe skinem teret koji bih
vrlo rado nosio i u oskudici u kojoj
sam se nalazio, ve samo zato da bi
njoj bilo bolje.
Berto mi odgovori da ne
moe; ne moe, jer je njegov
poloaj prema eninoj obitelji i eni
nakon nae propasti vrlo muan;on sad ivi od enina miraza pa joj
stoga ne moe natovariti jo i
svekrvu. Uostalom - ree - moda
bi majci i u njegovoj kui bilo istotako zlo, jer i on ivi s majkom svoje
ene, dobrom enom, istina, ali bi
mogla postati zla zbog neizbjene
ljubomore i napetosti koja nastaje
izmeu punice i svekrve. Bolje je,
dakle, da majka ostane u mojoj
kui; ako nita, bar se tako nee za
svojih posljednjih godina udaljavati
iz svoga zaviaja i nee biti
prisiljena mijenjati ivot i navike.
Izjavi, konano, da mu je vrlo ao
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
68/464
68
to mi zbog navedenih razloga ne
moe dati ni najmanju novanu
pomo, kao to bi od svega srcaelio.
To sam pismo sakrio od
majke. Moda se, da mi ogorenost
nije u taj mah tako pomraila
razum, ne bih zbog njega bio toliko
rasrdio; bio bih, na primjer,
pomislio, prema uroenoj
sklonosti svoga duha, da slavuj, ako
izgubi perje s repa, moe rei da
mu ostaje dar pjevanja, ali ako
paunu oduzmete perje s repa, tomu ostaje? Pokvariti, ma i malo,
ravnoteu koja mu je doputala da
ivi pristojno, pa moda i prividno
dostojanstveno na enin raun zaBerta bi bila golema rtva,
nepopravljiv gubitak. Osim lijepe
pojave, uglaenih manira, onoga
svoga elegantnoga gospodskoga
dranja, nije imao to dati eni; ni
mrviak srca koje bi je moda
obetetilo za neugodnosti to joj ih
je mogla prouzroiti moja sirota
majka. Ali to! Bog ga je takvog
stvorio, dao mu je tek vrlo, vrlo
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
69/464
69
malo srca. to je tu mogao siromah
Berto?
U meuvremenu je oskudicarasla, a ja nisam nalazio naina da
joj doskoim. Prodali smo majin
nakit, milu uspomenu. Udova
Pescatore, bojei se da emo ja i
majka uskoro poeti ivjeti od
njezina sitnog udovikog prihoda
koji je iznosio etrdeset i dvije lire
na mjesec, postajala je iz dana u
dan mrgodnija, a njezini postupci
sve neljubazniji. Predviao sam da
njezin bijes moe provaliti svakogasa, jer ga je ve dugo guila,
moda zbog majine prisutnosti i
njezina dranja. Videi me kako se
motam po kui kao muha bezglave, ta bi mi spodoba dobacivala
poglede, munje to prethode oluji.
Izaao bih iz kue da iskopam
struju i sprijeim udarac. No ondabih se pobojao za majku i vratio se
kui.
Jednog dana ipak ne dooh
navrijeme. Oluja je konano izbila,
pod siunom izlikom: majku su
posjetile dvije stare sluavke.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
70/464
70
Jedna od njih, ne mogavi
nita staviti na stranu, jer je morala
uzdravati obudovjelu ker s dvojedjece, bila je odmah pola
drugamo u slubu; no druga,
Margherita, sama na svijetu,
sretnija, mogla se sad u starosti
odmarati s utedom koju je bila
skupila kroz toliko godina slube u
naoj kui. ini se, pak, da se majka
tim dvjema dobrim enama,
dugogodinjim vjernim draicama,
potiho potuila na svoje bijedno i
pregorko stanje. I odmah jojMargherita, dobra starica, koja je
to ve bila naslutila, ali se nije
usuivala rei, predloi da doe s
njom u njezinu kuu; ima dvije istesobe s malom terasom to gleda na
more, punom cvijea; bit e
zajedno, mirne; o, ona e biti
sretna da je moe jo dvoriti, da jojmoe iskazivati ljubav i odanost
koju osjea prema njoj.
No, je li majka mogla
prihvatiti ponudu te sirote starice?
Otuda srdba udove Pescatore.
Vrativi se kui, ja je zatekoh
gdje je upravo ispruila ake prema
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
71/464
71
Margheriti, koja je pak junaki
odolijevala, dok se majka,
uplaena, sa suzama u oima idrui, bila uhvatila objema ruka-
ma za dragu staricu kao da se eli
zakloniti iza nje.
Kad vidjeh majku u tom
poloaju, smrknu mi se pred oima.
Pograbih za ruku udovu Pescatore i
odgurnuh je tako da je pala. Ona se
zaas podignu i poe prema meni
da me zaskoi, ali se preda mnom
zaustavi.
-Van! - viknu mi. - Odlazite iti i tvoja majka! Van iz moje kue!-Sluaj - rekoh joj ja nato, a
glas mi podrhtavae od estoka
napora kojim sam se susprezao -sluaj: odlazi ti, odmah, idi sama
dok moe i nemoj me vie
izazivati. Odlazi, za svoje dobro!
Odlazi!
Romilda, plaui i viui, usta
s naslonjaa i baci se majci u
naruje;
Ne! Ostani sa mnom, majko!
Ne ostavljaj me, ne ostavljaj me
ovdje samu!
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
72/464
72
No ta je divna majka bijesno
odgurnu:
- Htjela si ga, pa sad dri tograzbojnika i tata! Ja idem sama!
No, razumije se, nije otila.
Dva dana poslije doe,
pretpostavljam da ju je poslala
Margherita, strina Skolastika u
velikoj hitnji, kao obino, da
povede majku sa sobom.
Bijae to prizor to ga vrijedi
ispriati.
Udova Pescatore mijesila je
toga jutra kruh, golih ruku, s podig-nutom suknjom omotanom oko
struka, da je ne uprlja. Jedva se
okrenula, kad ugleda strinu gdje
dolazi, ali je dalje sijala brano, kaoda se nije nita dogodilo. Strina se
na to nije obazirala; uostalom, bila
je ula ne pozdravivi te pola
prema mojoj majci, kao da u kuinema nikoga osim nje.
- Hajd' odmah, oblai se! Poi
e sa mnom. Zazvonilo mi je ne
znam ve koje zvono. I evo me tu.
Hajd', brzo! Kupi prnje!
Govorila je na mahove.
Kukasti joj je, ponosni nos na
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
73/464
73
crnomanjastom ukastom licu
podrhtavao, pa se svako malo
mrgodila, a oi su joj sijevale.Udova Pescatore samo je
utjela.
Postoje prosijala brano,
namoila ga i zamijesila tijesto,
sada je njime s visine zamahivala i
namjerno snano udarala o nave;
tako je odgovarala na ono to je
strina govorila. Stoga strina po-
dignu glas. A ona, mijesei sve jae
i jae, kao da je govorila:
Pa da! - Naravno! - Kako ne?- Sigurno! - onda, kao da joj to nije
dosta, poe i uze valjak te ga stavi
pokraj sebe na nave, kao da eli
kazati: imam i ovo.Da to bar nije uinila! Strina
Skolastika skoi na noge, bijesno
skide rubac kojim se ogrnula i baci
ga mojoj majci:
- Evo ti! Ostavi sve. Hajdemo
odmah!
I stade pred udovu
Pescatore. Ona se, da joj ne bude
tako prsimice, povue korak
natrag, puna prijetnje, kao da hoe
zamahnuti valjkom; strina
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
74/464
74
Skolastika nato objema rukama
zahvati iz naava veliki komad
tijesta, prilijepi joj ga na glavu,
navue joj ga na lice i nabije
stisnutim akama na nos, na oi, u
usta, kamo god je stigla. Zatim
pograbi za ruku moju majku i
odvue je.
Ono to je zatim dolo,
snalo je samo mene. Udova
Pescatore, urliui od srdbe,
strgnu tijesto s lica, s ulijepljene
kose, pa ga baci u lice meni, koji
sam se iscerio od grevita smijeha;pograbi me za bradu, svega me
izgrebe, a zatim se, kao da je
poludjela, baci na tlo i poe sa sebe
trgati odjeu valjajui se mahnitopo podu. Moja je ena u
meuvremenu (sit venia verbo),
bljuvala malo dalje, piskutavo
viui, dok sam ja dovikivao udoviPescatore, koja se valjala po podu:
- Noge! Noge! Nemojte mi
pokazivati noge, za Boga miloga!
Moram rei da sam se od
tada poeo smijati svakoj svojoj ne-
srei i muci. U taj sam mah sebe
vidio kao glumca tragedije od koje
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
75/464
75
se nije moglo zamisliti smjenije:
majka mi onako pobjee s onom
ludom; ena mi tamo ... noostavimo je na miru, Marianna
Pescatore na tlu, a ja, koji vie
nisam imao kruha, onoga to se
zove kruh, za sutranji dan, ja s
razbaruenom bradom, izgrebenog
lica s kojega je tekla ne znam da li
krv ili suze od prevelika smijeha.
Pooh se pogledati u zrcalo. Bile su
to suze, ali sam bio i dobro
izgreben. Ah, kako mi je, u taj as,
izgledalo ono moje oko! Ma kolikobilo oajno, poeo sam njime
gledati nekamo drugamo,
drugamo, na njegovu stranu.
Pobjegoh, odluivi da se nevraam kui ako prije ne naem
naina da, makar i bijedno,
uzdravam svoju enu i sebe.
U bijesnoj srdbi koju sam utaj as osjeao prema mnogim
godinama svoje lakoumnosti ipak
mi je bilo jasno da moja nesrea ne
moe ni u kome izazvati nikakav
obzir, a kamoli suut. A to sam i
zasluio. Samo je jedan ovjek
mogao imati smilovanja - onaj koji
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
76/464
76
je bio unitio sav na imetak, ali tko
moe i zamisliti da bi Malagna jo
mogao osjeati dunost pritei miu pomo nakon svega to se
dogodilo izmeu nas dvojice.
A pomo mi doe od onoga
od koga sam je najmanje mogao
oekivati.
Ostavi cijeloga toga dana
izvan kue, podveer se sluajno
namjerih na Pomina koji, pravei se
da me nije opazio, htjede produiti.
- Pomino!
Okrenu se, natmurena lica, izaustavi se oborenih oiju:
-to hoe?-Pomino! - ponovih glasnije,
prodrmavi ga za rame i nasmijavise njegovu namrgoenom licu. -
Govori li to ozbiljno?
O, nezahvalnosti ljudska!
Ljutio se jo na me to sam ga, pre-
ma njegovu miljenju, prevario.
Nije mi polo za rukom dokazati
mu daje, naprotiv, on prevario
mene, te da bi mi morao ne samo
zahvaliti nego i baciti se niice i
ljubiti mi noge.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
77/464
77
Jo sam bio kao pijan od one
zle veselosti koja me je bila obuzela
otkako se pogledah u zrcalu.
-Vidi li ove ogrebotine? -zapitah ga konano. - Ona me je
izgrebla!
-Ro ... to jest, tvoja ena?-Njezina majka!I ispripovjedih mu kako i
zato. On se nasmijei, ali vrlo
suzdrano. Moda je pomislio da
udova Pescatore njega ne bi bila
ogrebla: bio je u posve razliitom
poloaju od mene, a imao je irazliitu ud i razliito srce.
Tada padoh u napast da ga
upitam zato onda nije on, kad je
zbilja tako tuan, navrijeme uzeoRomildu za enu, pa makar
pobjegao s njom, kako sam mu
savjetovao, prije nego to je mene,
zbog njegove smijene plaljivostiili neodlunosti, zadesila nesrea
da se zaljubim u nju, a htio sam mu,
onako razdraen, jo mnogo toga
rei, ali se svladah. Upitah ga,
naprotiv, pruivi mu ruku, s kim se
sada provodi.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
78/464
78
- Ni sa kim! - uzdahnu on na
to. - Ni sa kim! Dosaujem se,
smrtno se dosaujem.Kako je te rijei izgovorio
ozlojeeno, meni se uini da sam
uas shvatio pravi razlog tolike
Pominove alosti. Moda i nije
toliko alio za Romildom koliko za
drutvom koje je izgubio - Berta
vie nije bilo; sa mnom se vie nije
mogao druiti jer je meu nama
bila Romilda. to je preostajalo
siromahu Pominu?
- Oeni se, dragi moj! - rekohmu. - Vidjet e kako je to veselo!
Ali on odmahnu glavom,
ozbiljno, sklopljenih oiju; jednu
ruku dignu uvis:-Nikad! Nikad vie!-Bravo, Pomino, samo ustraj
u tome! Ako eli drutva, stojim ti
na raspolaganju, pa i itavu no akohoe.
I kazah mu to sam odluio
polazei od kue, pa mu izloih i
oajno stanje u kojemu sam se
nalazio. Pomino se ganu kao pravi
prijatelj i ponudi mi ono malo
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
79/464
79
novca to ga je imao pri sebi. Zah-
valili mu od srca i rekoh da mi ta
pomo nee nimalo koristiti: sutrau opet biti gdje sam i danas.
Potrebno mi je stalno namjetenje.
-ekaj! - kliknu natoPomino. - Zna li da je moj otac
sada u opini?
-Ne. Ali mogu misliti.-Opinski tajnik za
prosvjetu.
-To nisam mislio.- Sino, za veerom... ekaj!
Poznaje li ti Romitellija? - Ne.-Kako ne? Onoga to je tamo
dolje, u Boccamazzinoj knjinici.
Gluh je, gotovo slijep, pobenavio,
jedva stoji na nogama. Sino je zaveerom moj otac govorio da je
knjinica u bijednom stanju i da
najhitnije treba nai lijeka. Eto
mjesta za te!
-Knjiniar? - kliknuh. - Paja...
- Zato ne? - ree Pomino. -
Ako je mogao Romitelli... Taj me
razlog uvjeri.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
80/464
80
Pomino mi dade savjet da
poaljem strinu Skolastiku neka go-
vori s njegovim ocem. Bit e bolje.Sutradan posjetih majku i
rekoh to njoj, jer se strina
Skolastika preda mnom nije htjela
pojaviti. I tako, etiri dana poslije,
postadoh knjiniar. ezdeset lira
na mjesec. Bogatiji sam od udove
Pescatore! Mogao sam likovati.
Prvih mi je mjeseci bilo
gotovo zabavno s Romitellijem,
kojemu se nije nikako moglo
dokazati da ga je opina umirovila ida zato vie ne mora dolaziti u
knjinicu. Svakoga jutra, u isti sat,
ni minutu kasnije, pojavio bi se
preda mnom etvoronoke (rau-najui ona dva tapa, po jedan u
svakoj ruci, koji su ga sluili bolje
nego noge). im bi stigao, izvadio
bi iz depa prsluka golemu starubakrenu uru i objesio je na zid
zajedno sa strahovitim lancem;
sjeo bi, s oba tapa meu nogama,
izvukao iz depa kapicu, tabakeru i
nekakav rubac s crvenim i crnim
kockama, mrknuo bi obilat
prstohvat duhana, obrisao se, a
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
81/464
81
zatim bi otvorio ladicu stolia i
izvukao nekakvu knjiurinu koja je
pripadala knjinici: Povijesni rjenikglazbenika, umjetnika i amatera,
mrtvih i ivih, tiskan u Veneciji
1758.
- Gospodine Romitelli! -
viknuo bih mu videi kako sve te
radnje izvodi mirno, ne pokazujui
ni najmanjeg znaka da me je
primijetio.
No komu sam govorio? Ne bi
uo ni pucanj topa. Prodrmao bih
ga za ruku, i tada bi se okrenuo,zamirio, iskrivio cijelo lice, da me
pogleda, a onda mi pokazao ute
zube, moda s nakanom da mi se
nasmijei; zatim bi spustio glavunad knjigu kao da eli od nje
napraviti jastuk. Ali da! Tako je on
itao, na dva centimetra
udaljenosti, samo jednim okom, a
itao bi glasno:
- Biernbaum, Johan
Abraham... Biernbaum, Johan
Abraham, dao je tiskati...
Biernbaum, Johan Abraham, dao je
tiskati u Leipzigu 1738... u Leipzigu
1738... knjiicu u osmini... u
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
82/464
82
osmini: nepristrane primjedbe o
osjetljivom pasusu glazbenika-
kritika. Mitzler... Mitzler je unio...
Mitzler je unio ovaj spis u prvi sve-
zak svoje Glazbene Biblioteke.
Godine 1739...
I tako bi nastavljao,
ponavljajui dva-tri puta imena i
datume, kao da ih eli nauiti
napamet. Zato je tako glasno
itao, ne znam. Ponavljam, ne bi
uo ni topovski pucanj.
Ja sam ga u udu gledao. to
je moglo biti stalo tomu oronulomovjeku s jednom nogom u grobu
(umro je odista etiri mjeseca
nakon moga imenovanja
knjiniarom), to mu je moglo,velim, biti stalo, da je Biernbaum
Johan Abraham dao tiskati u
Leipzigu godine 1738. knjiicu u
osmini? Da ga bar itanje nijestajalo toliko napora. Moda se
stvarno moralo priznati da ne
moe bez svih onih datuma i onih
glazbenika (on, onako gluh!), i
umjetnika, i amatera, pokojnih, i
ivih do 1738? Ili je moda mislio
da je knjiniar, jer je knjinica
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
83/464
83
namijenjena itanju, duan sam
itati kad nema nikad ive due
koja bi ula ovamo, pa je, eto, uzeotu knjigu, kao to je mogao uzeti i
neku drugu? Bio je toliko
pobenavio da je i ta pretpostavka
mogua, dapae, mnogo
vjerojatnija od prve.
U meuvremenu je na
velikom stolu, po sredini, bila
nastala naslaga praine visoka bar
jedan prst, tolika da sam ja - ne bih
li na neki nain popravio crnu
nezahvalnost svojih sugraana -mogao velikim pismenima ubiljeiti
u nju ovaj natpis:
Monsignoru BOCCAMAZZIDobrotvoru i darovatelju
U ZNAK VJENE ZAHALNOSTI
Sugraani postavie ovu plou.
Sruile bi se katkad s polica
dvije-tri knjige, a za njima bi istrali
nekakvi mievi, veliki kao kunii.
Bili su za mene kao Newtonova
jabuka.
- Naao sam! - uskliknuh, sav
zadovoljan. - Eto zanimanja za
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
84/464
84
mene, dok Romitelli ita svoga
Biernbauma.
Pa, za poetak, napisah vrlorazraen slubeni podnesak poto-
vanom vitezu Gerolamu Pominu,
opinskom tajniku za prosvjetu, te
ga zamolih da se knjinica
Boccamazzina ili Majke Boje od
Milosti to hitnije opskrbi bar
jednim parom maaka ije uzdra-
vanje nee od opine iziskivati
nikakva troka jer e spomenute
ivotinje imati u izobilju hrane od
svojega lova. Nadodah kako ne bibilo loe opskrbiti knjinicu i s
nekoliko miolovki te potrebnom
mekom, da ne kaem sirom",
vulgarnu rije, koju, kao pod-reeni, nisam smatrao zgodnim
iznijeti pred oi jednoga opinskog
tajnika za prosvjetu.
Najprije mi poslae dvije takobijedne makice da su se onih
golemih mieva odmah poplaile,
pa su se, da ne umru od gladi, same
zavlaile u miolovke i jele sir.
Svakoga bih jutra naao make
utamniene, mrave, rune i tako
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
85/464
85
turobne te se inilo da vie nemaju
snage ni volje ni za mijaukanje.
Ponovno zatraih make, patada dou dvije lijepe, okretne,
ozbiljne maketine koje poee
obavljati svoju dunost ne gubei
vremena. I miolovke su sluile
svrsi, ali one su mi davale ive
mieve. Tako jedne veeri, ljutit to
Romitelli ne eli obratiti ni
najmanju pozornost na ta moja
nastojanja i pobjede, kao da je
njemu jedina dunost itati, a
mievima jesti knjige u knjinici,prije odlaska utjerah dva iva mia
u ladicu njegova stola. Nadao sam
se da u, bar za idue jutro, omesti
njegovo uobiajeno dosadno tivo.Ma kakvi! im je otvorio ladicu i
osjetio kako mu te dvije ivotinje
pred nosom izmakoe, okrenu se k
meni, koji se vie nisam mogaosuzdrati, nego prasnuh u smijeh,
pa me upita:
-to je to bilo?-Dva mia, gospodine
Romitelli!
-A-a, mievi? - mirno izustion.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
86/464
86
Bili su domai, a on je bio
navikao na njih, pa poe, kao da se
nita nije dogodilo, itati svojuknjiurinu.
U nekoj Raspravi o drveu
Giovan Vittorija Soderinija ita se
da voe dozrijeva dijelom
utjecajem topline, a dijelom
utjecajem hladnoe; jer toplina,
kako je svakomu poznato, daje
snagu probavi, a to je osnovni
razlog dozrijevanja". Giovan
Vittorio Soderini nije, dakle, znao
da su prodavai voa, osim topline,prokuali jo jedan razlog
dozrijevanja". Kako bi mogli
ponijeti na trite prvo voe i
skuplje ga prodati, brali su voe(jabuke, breskve, kruke) prije
nego to dozrije, tako da bude
zdravo i slasno, pa su ga sami
gnjeenjem sazrijevali".
Tako dozri i moja dua, koja
je jo bila trpka.
Za kratko vrijeme postadoh
drugi ovjek. Kad umrije Romitelli,
naoh se sam, izjedan dosadom, u
toj zabaenoj crkvici, meu svim
tim knjigama; uasno sam, a opet
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
87/464
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
88/464
88
puiti u glavi, zatvorio bih knjinicu
i otiao nekom vrletnom stazom na
komad samotne obale.
Od pogleda na more hvatao
me udesan strah koji bi se malo-
pomalo prometnuo u nesnosnu
potitenost. Sjeo bih na obalu pa
bih, prignuvi glavu, zabranjivao
sebi gledati u more, ali posvuda bih
uo njegov um dok bih, posve
polako, kroz prste sijao gusti i teki
pijesak, mrmljajui:
- Ovako u uvijek, do smrti,
bez ikakve promjene...Nepominost toga mog ivota
navodila me tada na nenadane,
udne misli, kao neke bljeske
ludila. Skoio bih na noge, kao daga elim zbaciti sa sebe, i poeo
etati obalom; no tada bih vidio
kako mlitavo i sanjivo more bez
prestanka alje k obali svoje va-
love; vidio bih pustu pjeanu
obalu, pa bih, maui rukama, sr-
dito po vikao:
- Ali zato? Zato?
Pa bi mi se smoile noge.
8/12/2019 Pirandelo_Pokojni Mattia Pascal
89/464
89
More bi moda i malko jae
zapljusnulo pokojim valom, da me
opomene:
- Gledaj, dragi moj, to
dobiva ovjek ako pita za neke
razloge. Smoi noge. Vrati se u
svoju knjinicu. Slana voda izjeda
cipele, a novca za ba