Plan i Program, gf

46

UNIVERZITET „DŢEMAL BIJEDIĆ“ U MOSTARU GRAĐEVINSKI FAKULTET

OPĆI SMJER

Naziv predmeta: TRAJNOST I ODRŢAVANJE

KONSTRUKCIJA Šifra predmeta: 0000

Nivo ciklusa, godina studija,

semestar II ciklus V godina / 9. Semestar

Voditelj predmeta: Doc.dr. Merima Šahinagić-Isović

Kontakt detalji: Konsultacije: Adresa (broj kabineta) E-mail: Tel.:

Ukupan broj sati predmeta: Sati predavanja sedmiĉno: 2 Sati vjeţbi sedmiĉno: 2 Ukupan broj sati

(30+30)

Bodovna vrijednost ECTS-a: 5 ECTS

Matiĉna kvalifikacija:

Status predmeta: Obavezni

Peduslovi za polaganje predmeta:

Ograniĉenja pristupa predmetu: Nema ih

Obrazloţenje bodovne vrijednosti: Ukupno opterećenje za predmet u semestru:

Nastava: 60h predavanja i vjeţbi; Individualni i ostali rad studenta: 65h

Cilj predmeta: Upoznavanje studenta sa osnovnim pojmovima vezanim za trajnost konstrukcija

prilikom njene upotrebljivosti

Opis općih i specifiĉnih

kompetencija (znanja i vještina)

/ishod uĉenja:

Student treba ovladati osnovnim znanjima u cilju osiguranja dostatne trajnosti

konstrukcija i smanjenja troškova njihovih odrţavanja.

Okvirni sadrţaj predmeta:

Općenito: Analiza glavnih faktora koji utjeĉu na trajnost konstrukcija (uvjeti

okoliša; uvjeti korištenja; kvaliteta projekta; kvaliteta izvedbe; svojstva

gradiva; svojstva nosivih sustava; detalji rješenja; odrţavanje). Vanjski utjecaji

na osnovna gradiva (kamen; drvo; peĉena glina; mort; beton; klasiĉno armirani

i prednapeti beton; ĉelik). Procesi korozije ĉelika. Procesi korozije betona.

Procesi propadanja drva. Utjecaj trajnosti konstrukcija na njihovu uporabnu

vrijednost, sigurnost i troškove odrţavanja. Suvremeni zahtjevi na trajnost

konstrukcija. Konstrukcije u agresivnom okolišu. Pregledi, odrţavanje i

promatranje (monitoring) konstrukcija. Iskustva trajnosti na izvedenim

konstrukcijama.

Posebnosti trajnosti armiranobetonskih i zidanih konstrukcija: Kakvoća

gradiva. Ugradnja betona. Zaštitni slojevi betona. Nastavci betoniranja. Zaštita

klasiĉne i prednapete armature. Zaštita betona. Plohe betona u dodiru s tlom i

vodom. Utjecaj izvedbe. Primjeri dobrih i loših detalja rješenja konstrukcija

zgrada i mostova. Praktiĉna iskustva i odredbe propisa. Posebnosti trajnosti

ĉeliĉnih konstrukcija i spregnutih konstrukcija tipa ĉelik-beton: Antikorozivna

zaštita ĉelika. Plohe ĉelika u kontaktu s betonom. Primjeri dobrih i loših detalja

rješenja konstrukcija zgrada i mostova. Analiza oštećenja ĉeliĉnih konstrukcija

s aspekta umora materijala. Praktiĉna iskustva i odredbe propisa.

Posebnosti trajnosti drvenih konstrukcija i spregnutih konstrukcija tipa drvo-

beton: Štetni utjecaji ţivih organizama i vlage. Zaštita drva. Plohe drva u

kontaktu s betonom I kamenom. Primjeri dobrih i loših detalja rješenja.

Praktiĉna iskustva i odredbe propisa. Obilazak nekih oštećenih graĊevina u

agresivnom okolišu.

Oblici provoĊenja nastave/metode

uĉenja: Predavanja

Ostale obaveze studenta (ako se

predviĊaju):

Naĉin provjere znanja/ naĉin

polaganja ispita i % teţinskog

faktora provjere znanja:

Seminarski rad, pismeno.

Popis osnovne literature i

Internet web referenci:

1. Radić J., Trajnost konstrukcija

2. Tomiĉić I.: Betonske konstrukcije, Školska knjiga Zagreb, 1988.

3. EUROCODE 2, 3, 4, 7, 8

Naĉin praćenja kvalitete i

uspješnosti izvedbe predmeta:

47


OPĆI SMJER

Naziv predmeta: URBANA EKOLOGIJA Šifra predmeta: 0000


semestar II ciklus V godina/ 9. Semestar

Voditelj predmeta: Doc.dr. Maja Popovac

Kontakt detalji: Konsultacije: Adresa (broj kabineta) E-mail:

Tel.:


(30+30)








Cilj predmeta: Sticanje savremenih teorijskih znanja iz oblasti urbane ekologije-interakcija

uticaja urbanih funkcija i fiziĉke strukture naselja i prirodne sredine.



/ishod uĉenja:

Student savladava osnovne principe o urbanistiĉkom planiranju, procedure u izradi

urbanistiĉkih planova, znaĉaj zdravog stanovanja i osobine graĊevinskih materijala

sa uticajem na okolinu.


Opšti pojmovi o prostornom i urbanistiĉkom planiranju i zaštiti ţivotne sredine.

Upoznavanje sa zakonskom regulativom iz oblasti planiranja prostora.

Uticaj prostornog i urbanistiĉkog planiranjana ţivotnu sredinu; prirodna i

stvorena sredina.

Gradske funkcije; interakcija raznih gradskih funkcija unutar stvorene sredine.

Interakcija graĊene i prirodne sredine.

Pojam odrţivog urbanog razvoja, primjeri iz prakse.

Odlike naselja kao ekosistema, uticaj na vazduh, vodu it lo.

Procedure u izradi, donošenju i primjeni prostornih i urbanistiĉkih planova i

pitanja koja se vezuju za urbanu ekologiju.

Ekološki aspekti komunalne infrastructure; energija i njen uticaj na ţivotnu

sredinu; obnovljivi izvori energije.

Znaĉaj zdravog stanovanja; uticaj terena i spratnosti na kvalitet stanovanja.

Radni proctor kao vještaĉka ţivotna sredina i njen uticaj na ĉovjeka;

osvjetljenje, ventilacija

Kriterijumi ekološki ispravne gradnje; graĊevinske konstrukcije-ekološka

cjelina.

Osobine graĊevinskih materijala i njihov uticaj; kriterijumi za ekološku ocjenu

materijala; štetni uticaji nekih graĊevinskih materijala na ţive organizme.


uĉenja: Predavanja, auditorne vjeţbe, konsultacije.


predviĊaju):




Kolokviji, usmeno.



1. Tošković B., Urbani dizajn

2. Doksijadis K., Ĉovjek i grad

3. Đukanović M., Ekološki izazovi

4. Đukanović M., Ekološke dimenzije u izgraĊivanju prostora



48

4.5 Odsjek za hidrotehniku

IV godina 7. semestar

Predmet pred. vjež. ECTS

Inženjerska matematika III – (O)

Hidrologija – (O)

Hidraulika – (O)

Vodosnabdijevanje – (O)

Prečišćavanje pitkih voda – (O)

Izborni predmet sa drugog odsjeka

3 2 6

3 2 6

3 2 6

3 2 6

3 2 6

Prema tabeli odg. odsjeka

Ukupno 15 10 min 30

IV godina 8. semestar


Riječna hidrotehnika – (O)

Odvođenje otpadnih voda – (O)

Hemija i biologija vode – (O)

Osnove zaštite okoliša – (O)

Upravljanje čvrstim otpadom–(O)

GIS i komunalna infrastruktura – (IZB)

Obavezni Predmet sa drugog odsjeka (IZB)

3 2 6

2 3 5

2 2 5

2 2 4

3 2 5

2 2 5

Prema tabeli odg. odsjeka

Ukupno 14 13 min 30

O - Obavezni predmet I – Izborni predmet

49

V godina 9. semestar


Upravljanje projektom – (O)

Hidroenergetika – (O)

Upravljanje vodama – (O)

Zaštita voda - (O)

Prečišćavanje otpadnih voda – (IZB)

Hidrotehničke melioracije – (IZB)

Obavezni Predmet sa drugog odsjeka (IZB)

2 2 5

3 3 7

3 2 6

2 3 6

2 3 6

3 2 6

Prema tabeli odg.

odsjeka

Ukupno 15 15 min 30

V godina 10. semestar


Završni rad 0 0 30

Ukupno 0 0 30

O - Obavezni predmet I – Izborni predmet

50

4.6 Programski sadržaji predmeta diplomskog studija odsjek hidrotehnički

51


HIDROTEHNIĈKI SMJER

Naziv predmeta: INŢINJERSKA MATEMATIKA III Šifra predmeta: 0000


semestar II ciklus IV godina/ 7. Semestar

Voditelj predmeta: Doc.dr. Amina Šahović


Tel.:


(45+30)








Cilj predmeta:

Cilj kursa je da studenti savladaju metodološko-operativne aspekte matematiĉke

analize i numeriĉke matematike sa posebnom paţnjom na probleme: redovi

funkcija, te algebarske i diferencijalne (obiĉne i parcijalne) jednaĉine;

Treba osposobiti studente da u opisu i modeliranju inţinjerskih problema koriste

numeriĉke metode algebre i analize



/ishod uĉenja:

Poznavanje osnova Fourierove analize, parcijalnih diferencijalnih jednadţbi,

rubnih problema s fizikalnim znaĉenjima, numeriĉke analize.


Ortogonalni sistemi: Ortogonalni sistemi funkcija, Fourierovi redovi,

Dirichletov teorem, razvoj i aproksimacija funkcija.

Rubni problemi obiĉnih diferencijalnih jednadţbi: Rubni problemi i problemi s

vlastitim vrijednostima, problemi napete ţice i Sturm-Liouvilleov problem.

Parcijalne diferencijalne jednadţbe i rubni problemi: Parcijalne diferencijalne

jednadţbe prvog reda, linearna i kvazilinearna jednadţba prvog reda,

trajektorije familije ploha.Jednadţbe višeg reda, klasifikacija i transformacije

jednadţbi. Valna, Laplaceova i jednadţba provoĊenja, poĉetni i rubni problemi

ţice i membrane, slobodne i prinudne oscilacije. Dalambertova formula,

Fourierova metoda separacije varijabli, problem Dirichleta i Neumanna.

Numeriĉka analiza: Pribliţni brojevi i pogreške, pribliţna vrijednost funkcije i

pogreške argumenata. Rješavanje nelinearnih jednadţbi. Rješavanje sustava

linearnih algebarskih jednadţbi, iteracijske metode. Metoda najmanjih

kvadrata. Aproksimacije funkcija, konaĉne diferencije, interpolacijski

polinomi, empirijske formule. Numeriĉka integracija, trapezna i Simpsonova

metoda, geometrijska integracija. Rješavanje poĉetnih i rubnih problema

obiĉnih i parcijalnih diferencijalnih jednadţbi, metode Eulera i Runge-Kutta;

metoda konaĉnih diferencija; metode kolokacije, najmanjih kvadrata i

Galjerkinova metoda.


uĉenja: Predavanja, auditorne vjeţbe, demonstracija, konsultacije.


predviĊaju):




Kolokviji, pismeno.



1. Tošić, D.Đ., uvod u num.Analizu-sa zbirk.zad., Beograd 2004.

2. Suljagić S., Matematika III, skripta GraĊevinski fakultet Zagreb 2001.

3.Polić S., Numeriĉke metode, skripta, GraĊevinski fakultet Zagreb 1992.

4.Milovanović, G.V., Numeriĉka analiza I, II, III, dio Beograd 1991.



52



Naziv predmeta: HIDROLOGIJA Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta:


Tel.:


(45+30)








Cilj predmeta:

Nakon savladavanja znanja o osnovnim procesima i zakonitostima u okviru

hidrološkog ciklusa i sposobnosti za mjerenje i analizu hidroloških pojava u okviru

predmeta inţenjerska hidrologija, cilj izuĉavanja predmeta Hidrologija je: usvajanje

metoda za deriniranje prostorne i vremenske raspodjele padavina, prosjeĉnih, malih i

velikih voda na slivnim površinama, odnosno definisanim prostorima, te hidroloških

metoda za proraĉun zapremine vještaĉkih akumulacija kao iskljuĉivih objekata za

vremensko izravnanje voda, a sve kao neophodan preduslov za planiranje,

projektovanje i upravljanje hidrotehniĉkim objektima i sistamima.



/ishod uĉenja:


Analiza površinskog oticanja: uvod (hidrološki sistem, pojam funkcije

transformacije, porijeklo i komponente oticanja); Uzroĉni faktori oticanja;

padavine (padavine u taĉci, klasifikacija padavina, ITP i PTP dijagrami,

unutargodišnje i prostorne varijacije padavina); sušni periodi i njihov znaĉaj za

reţim malih voda. Reţim i karakteristike oticanja: prosjeĉno oticanje (statistiĉke

raspodjele mjeseĉnih i godišnjih vrijednosti; sezonske varijacije; specifiĉno

oticanje; koeficijent oticanja, veza sa padavinama); Male vode (dnevne, mjeseĉne,

statistiĉke karakteristike i raspodjele, specifiĉno oticanje, analiza linije recesije);

velike vode (znaĉaj u dimenzioniranju vodoprivrednih objekata i sistema,

statistiĉke metode za definisanje velikih voda, parametarske metode za definisanje

velikih voda, odreĊivanje velike vode na bazi jediniĉnog hidrograma, vjerovatno

maksimalne vode - osnove, regionalna analiza velikih voda, osnove transformacije

talasa velike vode duţ vodotoka). Hidrološke osnove dimenzioniranja

akumulacija: svrha akumulacija i njihov znaĉaju u vodoprivredi; proraĉun

potrebne zapremine akumulacionog prostora; prostor za prihvatanje vodenih

valova; transformacija poplavnog talasa kroz akumulaciju.




predviĊaju):




Kolokviji, usmeno.



1. Hrelja, H; 2007., Inţenjerska hidrologija – univerzitetski udţbenik, GF Sarajevo

2. Hrelja, H; Isailović, D; 1984., Hidrologija – zbirka rješenih zadataka, GF

Sarajevo

3. Hrelja, H; 2000, Vjerovatnoća i statistika u hidrologiji, Svjetlost Sarajevo.



53



Naziv predmeta: HIDRAULIKA Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta: Doc.dr. Suad Špago


Tel.:


(45+30)




Peduslovi za polaganje predmeta: Hidromehanika, Hidrotehniĉke graĊevine.




Cilj predmeta: Upoznavanje sa hidrauliĉkim sistemima, hidraulikom otvorenih tokova, osnovama

modeliranja kanalskih sistema itd.



/ishod uĉenja:

Nakon odslušanih predavanja i obavljenih vjeţbi kandidat moţe samostalno ili u

timu rješavati standardne probleme vezane za projektiranje i gradnju hidrotehniĉkih

objekata, vodovodnih, kanalizacijskih, hidroenergijskih i drugih hidrotehniĉkih

sustava.


Dimenziona analiza i hidrodinamiĉka sliĉnost: dimenzionalna homogenost i

bezdimenzionalne relacije; “π” teorema; sliĉnost i modeliranje.

Efekti viskoziteta: koncept graniĉnog sloja i raspored brzina u turbulentnom

strujanju; separacija graniĉnog sloja i vrtloţni trag; otpori pri turbulentnom

strujanju.

Diferencijalna analiza toka viskoznog fluida: Navijer-Stokes-ove jednaĉine i

specijalna rješenja; jednaĉine turbulentnog strujanja (Reynoldsove jednaĉine);

modeliranje turbulencije;

Nestacionarno teĉenje u sistemina pod pritiskom: masovne oscilacije;

hidrauliĉki udar; kavitacija;

Nestacionarno teĉenje u otvorenim tokovima: Sen-Venanove jednaĉine, teorija

i analiza prostorno i vremenski blagopromjenjivih teĉenja; naglopromjenjivo

teĉenje u prizmatiĉnim i neprizmatiĉnim kanalima;

Hidraulika transporta nanosa: taloţenje, sustendovani nanos; transportna

sposobnost vodotoka; vuĉeni nanos.




predviĊaju):




Kolokviji, seminarski rad, pismeno itd



1. Milašinović, Z., 2002, Eksperimentalna hidraulika-skirpta GF Sarajevo

2. Hajdin, G, 2002: UvoĊenje u hidrauliku GF Beograd

3. Jovanović, B.M, 1998: Osnove numeriĉkog modeliranja ravanskih otvorenih tokova

GF Beograd



54



Naziv predmeta: VODOSNABDIJEVANJE Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta: Doc. dr. Suad Špago


Tel.:


(45+30)








Cilj predmeta:

Sticanje naprednih znanja o snabdijevanju vodom naselja i industrije, ukljuĉujući sve

neophodne elemente i hidrauliĉke proreĉune vodovodnih sistema uz ostale preteće

djelatnosti.



/ishod uĉenja:

Studeti se osposobljavaju za odgovarajuće projektantske, izvoĊaĉke i istraţivaĉke

poslove iz oblasti vodosnabdijevanja.


Istaţivanje voda namjenjenih vodosnabdijevanju. Zaštita izvorišta od zagaĊenja,

(redovne i nepredviĊene sitauacija). Rad i proreĉun pumpi i sliĉnih postorojenja,

postrojenja za dizanje vode u zgradama i manjim vodovodima; hidruliĉki udar i

mogućnosti zaštite. Dovodni cjevovodi i raspodjelna mreţa: pojedinaĉni vodovodi;

grupni vodovodi; hidrauliĉki proraĉun; objekti na cjevnim vodovima; izvoĊenje

radova. Mjerenje i upravljanje vodovodnim sistemima. Analiza troškova izgradnje:

tehniĉki, ekonomski i ostali faktori, metode poreĊenja varijantnih rješenja;

odreĊivanje povoljnog rješenja dovodnih cjevovoda. Pogon i odrţavanje

vodovoda. Zaštita od katastrofa: prirodnih i vještaĉki izazvanih.




predviĊaju):




Kolokviji, usmeno.



1. Ĉorović A: Snabdijevnje vodom, GF Sarajevo, 1989

2. Larry W. Mays: Urban Water Supply Handbook, 2002

3. Steel E. N., McGhee T. I.: Water supply and sewerage, McGrew Hill

Book company, London 1988. Naĉin praćenja kvalitete i


55



Naziv predmeta: PREĈIŠĆAVANJE PITKIH VODA Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta:


Tel.:


(45+30)








Cilj predmeta:

Prerada pitkih voda, kao sastavni dio vodosnabdijevanja postaje neophodna inţenjerska

disciplina. Studenti u okviru predmeta stiĉu odgovarajuća znanja, vezano za

mehaniĉke, hemijske i biološke procese prerade voda (zavisno od kvaliteta zahvaćene

vode), te objekte u kojima se ti procesi odvijaju. Obuhvaćeni su i hidrauliĉki aspekti

takvih procesa i objekata.



/ishod uĉenja:

Studeti se osposobljavaju za odgovarajuće projektantske, izvoĊaĉke i istraţivaĉke

poslove iz prerade pitke vode.


Propisani kvalitet pitkih i industrijskih voda i potrebe prerede. Koagulacija: proces

koagulacije; priprema i doziranje koagulanta; objekti. Taloţenje: teoretske osnove;

vrste i proraĉun taloţnika. Bistraĉi sa suspendovanim talogom: princip rada;

konstrukcija i proraĉun. Filtriranje: vrste filtera; brzi filtri – princip rada, teorijske

osnove, konstruktivne osobine i proraĉun. Dezinfekcija. Sastav stanica za bistrenje i

dezinfekciju vode. Posebni vidovi prerade. Sastav stanica za preĉišćavanje vode.

Djelovanje u vanrednim prilikama. Problematika odrţavanja i pogona stanica.




predviĊaju):




Kolokviji, usmeno.



1. Bajraktarević-Dobran H.: Obrada pitkih voda – autorizovana predavanja, Vegos,

Sarajevo 1994.

2. Kramer F.N.: Nalkov priruĉnik za vodu (prevod), Jug. Inţenj. Akademija, Savez inţ.

i teh. Srbije i GraĊevinska knjiga, Beograd 2005



56



Naziv predmeta: RIJEĈNA HIDROTEHNIKA Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta: Doc. dr. Suad Špago



(45+30)








Cilj predmeta:

Cilj predmeta je sticanje osnovnih saznanja o znaĉaju regulacije vodotoka, te

upoznavanje sa postupcima primjene ranije steĉenih teoretskih znanja u

fundamentalnim predmetima iz podruĉja hidromehanike, tehniĉke hidraulike i

hidrologije, te savladavanje novih postupaka za rješavanje praktiĉnih inţenjerskih

probleme iz oblasti rijeĉne hidrotehnike.



/ishod uĉenja:


Regulacija vodotoka: ciljevi, znaĉaj i karakteristike regulacije vodotoka; mjesto u

vodoprivrednom sistemu. Fiziĉke karakteristike vodnih tokova: slivno podruĉje;

tipovi oblika vodotoka; meandriranje; hrapoavost korita. Metode prouĉavanja

morfoloških karakteristika: svrha i znaĉaj morfoloških analiza; primjena statistiĉkih

i drugih metoda. Osnovne karakteristike aluvijalnog materijala. Osnove rijeĉne

hidraulike: proraĉun kretanja vode u otvorenim prirodnim koritima; otpori usljed

krivina; otpori usljed lokalnih suţenja. Osnove hidraulike aluvijalnih vodotoka;

proraĉun kretanja nanosa; vuĉni napon; konfiguracija dna aluvijalnih vodotoka.

Proraĉun transporta vuĉenog i suspendovanog nanosa. Proraĉun deformacije

rijeĉnog korita. Uticaj regulacije raţima proticaja na vodotok: izgradnjom

akumulacija, retenzionih bazena i rasteretnih kanala. Radovi na ureĊenju vodotoka.

Konstruktivni elementi; biotehniĉki radovi; utjecaj na okoliš; koncepti rješenja

povoljni za okoliš. Formiranje korita vodotoka iskopom i nasipanjem: korekcije

trasa; presjecanje krivina; ureĊenje ušća. Stabilizacija korita vodotoka: obaloutvrde;

stabilizacioni pragovi; kaskade (stepenice). Formiranje korita vodotoka rijeĉnim

graĊevinama: parelelne graĊevine, traverze, neperi, pregrade. Zaštita od velikih

voda: nasipi, parapetni zidovi, ispusni objeki. Trajenje veilikih voda: organizacija i

tehniĉke mjere: osmatranje; zakonska regulativa. Regulacioni radovi kod mostova.

Led u vodotocima: uslovi za pojavu; zaštita od leda. Erozioni procesi: podjela i

klasifikacija bujica; pronošenje i taloţenje nanosa. UreĊenje bujica: ureĊenje korita

bujica; glavne i sekundarne pregrade; konsolidacione pregrade; konstruktivni

elementi. Mjere u slivu bujice.




predviĊaju):




Kolokviji, usmeno.



1. Z. Barbalić, Rijeĉna hidrotehnika (regulacije rijeka) – skripta, GF Sarajevo 1989.

2. E. Svetliĉić, Otvoreni vodotoci – regulacije, GF Zagreb, 1987



57



Naziv predmeta: ODVOĐENJE OTPADNIH VODA Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta:


Tel.:


(30+45)








Cilj predmeta:

Sticanje naprednih znanja o odvoĊenju otpadnih voda naseljenih mjesta i industrije i

njegovom znaĉenju o obezbjeĊivanju higijenskih uslova ţivota i zaštite vode od

zagaĊenja.



/ishod uĉenja:

Osposobljavanje studenata za znaĉajnije projektantske, izvoĊaĉke i druge

inţenjerske poslove (studije, planirenje, istraţivanje) iz oblasti odvodnje otpadnih

voda.


Proširen proreĉun koliĉine oborinskih otpadnih voda – koeficijent zakašnjenja.

Znaĉaj dozvoljenih proticajnih brzina otpadnih voda i padova kanala. Hidrauliĉki

proraĉun kanalizacionih vodova i sistema, odreĊivanje tjemenog opterećenja i

nosivosti cijevi, modeliranje kanalske mreţe. Uobiĉajeni i posebni objekti i ureĊaji

na kanalskoj mreţi. Osnove ekološkog dimenzioniranja ispusta otpadne vode.

Mjerenje, pogon, odrţavanje i upravljanje kanalizacionim sistemima. Djelovanje u

vanrednim prilikama: odovĊenje otpadnih voda, znaĉaj borbe protiv neprediviĊenog

zagaĊenja.




predviĊaju):




Kolokviji, usmeno.



1. Krupjel B; Ćorović A; Barjaktarević-Dobran H; Kanalizacija (skripta za internu

upotrebu), GF Sarajevo 1991-1999

2. Barjaktarević-Dobran H.: Razvoj metode identifikacije zagaĊenja u otvorenim

vodotocima, radovi 25, HEIS GF Sarajevo, 1986

3. Margeta J.: Kanalizacija naselja, GF Split, 1998



58



Naziv predmeta: HEMIJA I BIOLOGIJA VODE Šifra predmeta 0000

Nivo ciklusa, godina

studija, semestar II ciklus IV godina/ 8. Semestar

Voditelj predmeta:


Tel.:

Ukupan broj sati

predmeta: Sati predavanja sedmiĉno: 2 Sati vjeţbi sedmiĉno: 2 Ukupan broj sati (30+30)

Bodovna vrijednost

ECTS-a: 5 ECTS



Peduslovi za polaganje

predmeta: .

Ograniĉenja pristupa

predmetu: Nema ih

Obrazloţenje bodovne

vrijednosti:

Broj ECTS bodova odgovara broju sati potrebnom za realizaciju nastavnih obaveza i

pripremu ispita.

Cilj predmeta: Osnovni cilj predmeta Hemija i biologija vode je da studentu pruţi osnovna znanja o

osobinama i svojstvima vode, glavnim izvorim zagaĊivanja (polutanati) vode.


kompetencija (znanja i

vještina) /ishod uĉenja:

Sadrţaj nastavnog predmeta pruţit će studentu osnovna znanja o osobinama i svojstvima

vode. Prirodnoj rasprostranjenosti vode. Izvorima zagaĊivanja vode. Primjena

odgovarajućih metoda za preĉišćavanje voda.

Okvirni sadrţaj

predmeta:

Voda, stanje i znaĉaj u domaćinstvu i industriji.

Kriterijumi kvaliteta vode.

Osnovni fiziĉko-hemijski i biohemijski procesi u vodenim (akvatiĉnim) sredinama.

Izvori polutanata u vodi.

Priprema vode za industriju i energetska postrojenja.

Tehnologija pripreme vode za piće.

Tehnološki postupci preĉišćavanja otpadnih voda.

Oblici provoĊenja

nastave/metode uĉenja: Predavanja, auditorne vjeţbe, konsultacije.

Ostale obaveze studenta

(ako se predviĊaju):

Naĉin provjere znanja/

naĉin polaganja ispita i %

teţinskog faktora provjere

znanja:




1. Đ

uković J., Đukić B., Lazić D., Marsenić M.: Tehnologija vode, Beograd 2000.

2. B

ajramović Đ., Mikić B.: Voda, Nastavniĉki fakultet, Mostar, 2005.


uspješnosti izvedbe

predmeta:

59



Naziv predmeta: OSNOVE ZAŠTITE OKOLIŠA Šifra predmeta: 0000

Nivo ciklusa, godina

studija, semestar II ciklus IV godina/ 8. Semestar

Voditelj predmeta:


Tel.:

Ukupan broj sati

predmeta:

Sati predavanja sedmiĉno:

2 Sati vjeţbi sedmiĉno: 2 Ukupan broj sati (30+30)

Bodovna vrijednost

ECTS-a: 4 ECTS



Peduslovi za polaganje

predmeta:

Ograniĉenja pristupa

predmetu: Nema ih

Obrazloţenje bodovne

vrijednosti:

Ukupno opterećenje za predmet u semestru:


Cilj predmeta:

Sticanje osnovnih znanja u spreĉavanju zagaĊivanja okoliša i racionalnom

upotrebom njegovih prirodnih bogatstava. Upoznavanje s temeljnim ekološkim

pojmovima i primjenama u biosferi: atmosferi, pedosferi i hidrosferi.

Sagledavanja utjecaja graĊevinarstva na okoliš, prvenstveno gradova, odlagališta

otpada, saobraćajnica i hidrotehniĉkih graĊevina i sistema.

Upoznavanje s pojmom odrţivog razvoja, te posebno naĉelima odrţivog razvoja u

graĊevinarstvu.

Tumaĉenje osnovnih mjera i postupaka zaštite okoliša.


kompetencija (znanja i

vještina) /ishod uĉenja:

Osposobljavanje za rješavanje zadataka iz domene poduzimanja inţenjerskih mjera zaštite

okoliša u skladu sa veţećom legislativom, kao i osposobljavanje za istraţivaĉke projekte sa

ciljem utvrĊivanja stanja okoliša.

Okvirni sadrţaj

predmeta:

Uvod. Osnovni ekološki pojmovi: Ekologija; Ţivotno stanište; Ţivotne zajednice;

Ekosistem; Biološka raznolikost. Promjene u biosferi; Promjene u atmosferi; Oneĉišćenje

pedosfere; Oneĉišćenje hidrosfere; Oneĉišćenje ispuštanjem energije; Smanjenje biološke

raznolikosti; utjecaj graĊevinarstva na okoliš; Utjecaj gradova; Utjecaj odlagališta

otpada; Utjecaj saobraćajnica; Utjecaj hidrotehniĉkih objekata;

Odrţivi razvoj i graĊevinarstvo: Neĉela odrţivog razvoja u graĊevinarstvu.

Mjere i postupci zaštite okoliša: Politiĉki i sociološki pristup;

Pravne mjere; Znanstveni pristup i tehnološke mjere; Institucionalne mjere.

Oblici provoĊenja

nastave/metode uĉenja: Predavanja, auditorne vjeţbe, konsultacije.

Ostale obaveze studenta

(ako se predviĊaju):

Prisustvovanje predavanjima, seminarima i terenskoj nastavi. Izrada, predaja i izlaganje

seminarskog rada, uĉešće u radionicama i izrada programskih zadataka. Polaganje kolokvija i

ispita

Naĉin provjere znanja/

naĉin polaganja ispita i %

teţinskog faktora provjere

znanja:

Pismeni, kolokviji, seminari



1. Vuković, Ţ., Zaštita okoliša, GF Zagreb, 2002

2. Odum, P. E.: Fundamentals of Ecology, W.B.S.C., 1971.

3. Gondie, A.: The Human Impact of the Natural Enviromental, 1990.


uspješnosti izvedbe

predmeta:

60



Naziv predmeta: UPRAVLJANJE ĈVRSTIM OTPADOM Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta:


Tel.:


(45+30)



Status predmeta: Izborni





Cilj predmeta:

UvoĊenje studenata u baziĉno razumijevanje problema otpada u modernom društvu,

problema upravljanja otpadom, metode smanjenja, ponovne upotrebe i recikliranja

otpada, problemi zagaĊenja tla i voda otpadom.



/ishod uĉenja:

Iţenjersko razumijevanje problema ĉvrstog otpada kod projekovanja i konstrukcije

odlagališta komunalnog otpada


Savremena civilizacija i problem otpada

Vrste otpada

Komunalni otpad

Opasni otpad

Radioaktivni otpad

Problemi zagaĊivanja tla i voda

Sveobuhvatno upravljanje otpadom (smanjenje, ponovna upotreba i

recikliranje)

Sanitarna odlagališta otpada

Projektovanje i gradnja odlagališta

Monitornig procjednih voda i plinova

Zakoni i propisi




predviĊaju): Prisustvovanje predavanjima i vjeţbama Jedan seminar u toku predavanja




Pismeni, usmeni, kolokviji, seminari



1. M.R. Ilić. S.R. Miletić, Osnove upravljanja ĉvrstim otpadom. Institut za ispitivanje

materijala, Beograd 1998

2. Z. Milašinović, Deponije – trajno odlaganje otpada, Zagreb 1992

3. Jahić, M., Deponije i zaštita voda, Sarajevo, 1980

4. Jahić, M. (2005); Tehniĉki fakultet, Bihać: Urbani sistemi i upravljanje ĉvrstim

otpadom

5. Jahić, M. (2006); Tehniĉki fakultet, Bihać: Sanitarne deponije



61



Naziv predmeta: GIS I KOMUNALNA

INFRASTRUKTURA Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta:


Tel.:


(30+30)








Cilj predmeta:

Upoznavanje s konceptom GIS-a i njegovom primjenom,

Osposobljavanje za rješavanje osnovnih zadataka upravljanja bazama

podataka komunalne infrastrukture primjenom GIS-a.



/ishod uĉenja:

Osposobljavanje za rješavanjem planerskih zadataka u domeni komunalne

infrastrukture korištenjem GIS-a.


Teorija modeliranja prostornih podataka. Sistemi za upravljanje bazama

podataka. Baze komunalnih podataka.

Geografski informacioni sistem (GIS): razvoj, tipovi i vrste podataka,

komponente.

Prostorni podaci. Vektorski (taĉka, linija, poligon) i rasterski podaci.

Modeliranje baza podataka, vrste logiĉnih modela. Relacijski i objektno

orijentisani modeli podataka.

Software za prostornu obradu podataka: upoznavanje i primjena.

Uloga digitalnog geodetskog plana u izgradnji zemljišnog informacijskog

sustava.

Primjena GIS-a u planiranju i upravljanju komunalnom infrastrukturom.

Tematski katastri urbanih komunalnih sadrţaja: saobraćajnice, vodovodi,

kanalizacije, javne, industrijske i stambene zgrade, energetski vodovi.

Analiza podataka u GIS-u. Povezivanje s ostalim bazama podataka i

naĉinima prikazivanja prostornih podloga.




predviĊaju):

Prisustvovanje predavanjima i vjeţbama prema normama fakulteta. Izrada i predaja

programskih radova iz zadanih vjeţbi. Izrada i predaja seminara.







1. ESRI Retrieved 2011: "Geographic Information Systems as an Integrating

Technology: Context, Concepts, and Definitions"

2. Clarke, K. C., 1986. Advances in geographic information systems, computers,

environment and urban systems



http://www.colorado.edu/geography/gcraft/notes/intro/intro.html

http://www.colorado.edu/geography/gcraft/notes/intro/intro.html

http://en.wikipedia.org/wiki/Computer

62



Naziv predmeta: UPRAVLJANJE PROJEKTOM Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta: Doc.dr. Vahida Ţujo


Tel.:


(30+30)








Cilj predmeta: Razvijanje općih i specifiĉnih znanja i vještina vezanih za upravljanje i voĊenje

graĊevinskih projekata.



/ishod uĉenja:

Student savladava temeljne principe i suvremene metode upravljanja cjelokupnim

ţivotnim vijekom graĊevinskih projekata (optimizacijske metode, simulacija

upravljanje i kontrola nad resursima) i osposobljava se za njihovu uĉinkovitu i

djelotvornu primjenu u praksi.


Ţivotni vijek projekta. Temeljni koncepti upravljanja projektima. Sustavno

inţenjerstvo. Planiranje.

Kontrola troškova, vremena i kakvoće. Upravljanje materijalom. Upravljanje

resursima, planiranje i upravljanje projektima u uvjetima ograniĉenih resursa.

Optimizacijske metode u upravljanju projektima. Upravljanje rizicima u

projektu. Modeliranje trajanja aktivnosti. Simulacija (Monte Carlo, Cyclone).

OdreĊivanje najekonomiĉnijeg trajanja projekta. Cash-flow projekta.

Upravljanje kvalitetom. TQM (Total Quality Management) projekta.

Kostruktabilnost. Informacijski sustavi u upravljanju projektima. Programska

podrška za upravljanje projektima.




predviĊaju):




Kolokviji, usmeno.



1. Katavić M., Menadţment za inţinjere, Zagreb 2006.

2. R. Lonĉarić: Organizacija izvedbe graditeljskih projekata, HDGI, 1995.;



63



Naziv predmeta: HIDROENERGETIKA Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta:


Tel.:


(45+45)








Cilj predmeta:

Cilj predmeta je predstavljanje studentima hidroenergetskog korištenja voda.

Poseban naglasak u predmetu daće se na ulogu MHE u EES u budućem

strateškom razvoju na lokalnom nivou. Hidroenergetska postrojenja studentima će

se obrazloţiti kroz elemente jednog takvog hidrotehniĉkog objekta – od

vodozahvata i zatvaraĉnice, preko objekata derivacije sa slobodnim teĉenjem i

teĉenjem pod pritiskom, preko mašinskih zgrada raznih tipova, do objekata spoja

elektrane sa prijemnikom.



/ishod uĉenja:


Fiziĉke osnove iskorištenja vodnih snaga, energije vodnog toka, energije

teĉnosti u hidrauliĉkim mašinama, gubici u energetskoj transformaciji i

koeficijent korisnog dejstva. Tipovi HE, klasifikacija dispozicijskih rješenja,

vrste HE prema naĉinima koncentracije pada, podjela HE prema poloţaju

konstrukcije mašinske zgrade.

Hidroenergetski potencijali i metodološki aspekti istog, bruto i neto potencijal

rijeke i dionice, specifiĉni vidovi prikazivanja hidropotencijala. Ekonomske

karakteristike elektrana i metodološki aspekti vrijednovanja i optimalnog

dimenzionisanja HE. Akumulacioni bazeni i regulisanje protoka u njima,

geometrijske i radne karakteristike akumulacionih bazena, odreĊivanje

gubitaka iz akumulacije itd.

Turbine HE, osnove, podjela, razvoj, kavitacija turbina i njen utjecaj na

rješenje HE, koficijent kavitacije i dopustiva visina sisanja. Izbor tipa i

parametara agragata. Zahvatne, ulazne graĊevine. Objekti derivacija kod HE.

Nestacionarne pojave.




predviĊaju):




Kolokviji, usmeno.



1. Branislav V. ĐorĊević: Hidroenergetsko korištenje voda – GF Beograd, 2001.

2. Branislav V. ĐorĊević: Korištenje vodnih snaga – objekti HE – GF Beograd,

1984.

3. Branislav V. ĐorĊević: Zadaci iz korištenja vodnih snaga – GF Beograd, 1989.

4. Petar Stojić, Iskorištavanje vodnih snaga, GAF Split, 1994.



64



Naziv predmeta: UPRAVLJANJE VODAMA Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta:



(45+30)








Cilj predmeta:

Razvoj spoznaja o kompleksnosti i multidisciplinarnosti problematike

upravljanja vodama,

Upoznavanje s razliĉitim aspektima pojave voda u prirodi i izgraĊenim

sistemima,

Razvoj metodološkog pristupa pri planiranju vodoprivernih rješenja,



/ishod uĉenja:

Osposobljavanje za rješavanje zadataka iz domene planiranja i upravljanja vodnim

resursima.


Osnovni pojmovi o upravljanju vodama: historijski razvoj, integralan

pristup, odrţivi razvoj.

Vodni resursi, Sliv kao osnovna jedinica upravljanja.

Karakteristike prirodnih vodnih sistema: površinske i podzemne vode,

more.

Potrebe za vodom, Bilanciranje vodnih resursa i potreba.

Korištenje voda, Zaštita voda; Zaštita od voda.

Vrste i karakteristike izgraĊenih vodoprivrednih sistema, Akumulacije kao

najsloţeniji strukturalni višenamjenski objekti. Utjecaj ĉovjeka na

promjene vodnog reţima.

Voda i njena uloga u socio-ekonomskom sistemu. Ekološka komponenta

hidrotehniĉkih rješenja.

Planiranje korištenja vodnih resursa: osnove planiranja, ciljevi i kriteriji,

metodologija generiranja odabira vodoprivretnih rješenja,

Primjena metoda simulacije i optimalizacije u izboru rješenja.

Informaciona podrška, Modeliranje upravljanja vodnim resursima na

slivnom podruĉju. Provedba upravljanja, Zakonska regulativa,

Vodoprivredne osnove i planovi.




predviĊaju):

Prisustvovanje predavanjima, seminarima i terenskoj nastavi. Izrada, predaja i

izlaganje seminarskog rada, uĉešće u radionicama i izrada programskih zadataka.

Polaganje kolokvija i ispita







1. ĐorĊević, B., 1990., Vodoprivredni sistemi, GK Beograd

2. Margeta, J.: Osnove gospodarenja vodama. GF Split,1992.

3. Margeta, J.; Azzopardi, E; Lacovides, I.: Smjernica za integralni pristup razvoju,

gospodarenju i korištenju vodnih resursa, PPA, Split, 1999.



65



Naziv predmeta: ZAŠTITA VODA Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta: Doc.dr. Suad Špago


Tel.:


(30+45)








Cilj predmeta: Upoznavanje studenta sa osnovama zagaĊenja voda i okoliša, zaštitom voda i

okoliša, postupcima kontrole zagaĊenja.



/ishod uĉenja:

Nakon odslušanog predmeta od studenta se oĉekuje da bude sposoban opisati i

objasniti problematiku zaštite voda i okoliša; osnovne ekološke znaĉajke voda i

okoliša, izvore i vrste zagaĊenja, utjecaj zagaĊenja na stanje voda i okoliša, mjere i

aktivnosti u zaštiti voda i okoliša, te sudjelovati u planiranju i rješavan problema u

zaštiti voda i okoliša.


ZagaĊenje voda i okoliša: Problemi otpadne tvari i okoliša. Kruţenje vode i

zagaĊenja u okolišu. Osnovni principi gospodarenja kakvoćom vode. Kriteriji i

standardi. Temeljna ekološka naĉela. Kakvoća vode. OdreĊivanje stanja voda.

Pokretaĉi zagaĊenja, toĉkasti i raspršeni i njihove znaĉajke. Pritisci i promjena

kakvoće vode. RazrjeĊenje i samoproĉišćavanje. Utjecaj otpadne tvari.

Zaštita voda i okoliša: Integralni koncept zaštite voda i okoliša. Osnovni

upravljaĉki okvir. Ciljevi i metode. Strategije i principi. Kontrolni mehanizmi.

Kakvoća efluenta. Prijemnici i zaštita vodnih ekosustava. Dionici i njihova

uloga.

Postupci kontrole zagaĊenja: Minimizacija otpada. Najbolja okolišna praksa.

Najbolja dostupna tehnologija. Ĉiste tehnologije. Upravljanje kanalizacijskim

sustavom i ureĊajima za ĉišćenje voda. Ponovno korištenje otpadnih voda i

tvari. Ispuštanje na tlo, slatke vode i more. Proĉišćavanje voda. Prerada mulja.

Planiranje zaštite: Osnovni principi planiranja. Kontrola toĉkastih i raspršenih

izvora zagaĊenja. Kruti otpad i njegovo zbrinjavanje. Planiranje zaštite.

Osnove sustavnog pristupa zaštite vodnih resursa. Osnovni elementi izrade

plana zaštite voda i okoliša. Studije utjecaja na okoliš.




predviĊaju):




Kolokviji, pismeno.



1. S. Tedeschi: Zaštita vodnih sustava i proĉišćavanje otpadnih voda, GraĊevinski

institut, Zagreb, 1996.

2. J. Margeta: Osnove gospodarenja vodama, GraĊevinski fakultet Split, 1992.

3. Jahić, M., 1980., Deponije i zaštita voda, Institut za zaštitu ĉovjekove sredine

Sarajevo



66



Naziv predmeta: PREĈIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta:


Tel.:


(30+45)




Peduslovi za polaganje predmeta: Hidromehanika, Hidrotehniĉke graĊevine.




Cilj predmeta: Kroz ovaj predmet stiĉu se dodatna znanja iz oblasti tehnologija preĉišćavanja

voda



/ishod uĉenja:


Osobine hemijski ĉiste vode.

Voda u prirodi, hidrološki ciklus vode, prirodni vodni resursi, upotrebni ciklus

vode, potrošnja vode, vrste i koliĉine otpadne vode.

Osnovi akvatiĉne ekologije.

Osnovi sanitarne mikrobiologije.

Fiziĉki, hemijski, biološki i radiološki parametri kvaliteta prirodnih i otpadnih

voda.

Specifiĉni i nespecifiĉni parametri kvaliteta prirodnih i otpadnih voda.

Samopreĉišćavanje vodoprijemnika, bilans kiseonika u zagadjenim vodama,

kiseoniĉna kriva, proraĉun potrebnog stepena preĉišćavanja otpadnih voda.

Sistemi za preradu vode, osnovni procesi i osnovne linije prerade.

Primarna prerada: rešetke, sita, uklanjanje inertnog materijala, taloţenje,

filtracija, flotacija.

Tercijarna obrada: uklanjanje azota i fosfora.

Sekundarna prerada: fiziĉko-hemijski procesi (koagulacija i flokulacija,

aeracija, adsorpcija, hemijsko taloţenje, neutralizacija, oksidacioni procesi,

jonska izmena, membranski separacioni procesi, dezinfekcija) i biološki

procesi (biološka filtracija, aktivni mulj, aerisane lagune, anaerobni procesi).

Fiziĉko-hemijska prerada komunalnih otpadnih voda.




predviĊaju):







1. Bajraktarević-Dobran H.: Obrada pitkih i preĉišćenih otpadnih voda – autorizovana

predavanja, Vegos, Sarajevo 1994

2. Metcalf and Eddy INC: Wastewater Engineering (Treatment, Disposal, Reuse),

McGraw Hill Book Com.,1991

3. Kramer F.N.: Nalkov priruĉnik za vodu (prevod), Jug. Inţenj. Akademija, Savez inţ.

i teh. Srbije i GraĊevinska knjiga, Beograd 2005



67



Naziv predmeta: HIDROTEHNIĈKE MELIORACIJE Šifra predmeta: 0000



Voditelj predmeta:


Tel.:


(45+30)








Cilj predmeta:

Obzirom na glavni zadatak ureĊenja zemljišta – uklanjanje suvišne površinske i

podzemne vode, te dovoĊenje potrebe vode u cilju ostvarenja višeg oblika savremene

intenzivne poljoprivredne proizvodnje i biljne proizvodnje uopšte, cilj izuĉavanja

predmeta je izuĉavanje skupa raznih hidrotehniĉkih mjera i tehnika odvodnjavanja i

navodnjavanja kojima se mjenjaju vodna svojstva zemljišta, odnosno povećava

plodnost zemljišta, stvarajući optimalne uslove za proizvodnju hrane, za zadovoljenje

neophodnih potreba stanovništva koje se stalno povećava.



/ishod uĉenja:


Uvod: pojam i svrha odvodnjavanja; Voda u zemljištu: znaĉaj prouĉavanja;

odnosi biljka-voda-vazduh; faktori rasta biljaka i utjecaj pojedinih faktora.

Osnovi pedologije. Odvodnjavanje zemljišta: vanjske i unutarnje vode;

koncipiranje sistema sa osnovnim elementima plana odvodnje. Elementi

sistema za odvodnjavanje. Planiranje i projektovanje sistema za

odvodnjavanje, zaštita melioracionih podruĉja od poplavnih voda, zaštita

od unutarnjih podzemnih voda; graĊenje i odrţavanje sistema

odvodnjavanja.

Uvod: pojam i svrha navodnjavanja; Navodnjavanje zemljišta: osnovni

principi i kriterijumi; koncipiranje sistema i osnovni elementi; potrebne

koliĉine voda za navodnjavanje; (norma navodnjavanja i norma natapanja).

Osnovni vidovi navodnjavanja i elementi sistema navodnjavanja. Tehnike

navodnjavanja; uslovi za odreĊivanje naĉina natapanja, naĉini natapanja;

planiranje i projektovanje sistema za navodnjavanjeţ; osnove graĊenja i

odrţavanja sistema za navodnjavanje.




predviĊaju):




Kolokviji, usmeno.



1. Hrelja, H., 1990, Hidrotehniĉke melioracije-skripta, GF Sarajevo

2. Kos, Z., 1989: Hidrotehniĉke melioracije-odvodnjavanje, ŠK, Zagreb

3. Avakumović, D., 1991: Hidrotehniĉke melioracije-odvodnjavanje, GF Beograd

3. Avakumović, D., 2005: Navodnjavanje, GF Beograd



68

5 Prilozi

5.1 Prilog 1- Bolonjska deklaracija

Zajednička deklaracija europskih ministara obrazovanja potpisana u Bologni 19.06.1999.

Proces eurointegracije postao je, zahvaljujući iznimnim dostignućima u posljednjih nekoliko godina, sve stvarnija i relevantnija činjenica za Uniju i njezine graĎane. Očekivano povećanje Unije kao i produbljivanje odnosa s ostalim europskim zemljama, daju joj još šire dimenzije. U meĎuvremenu, svjedoci smo povećane svijesti velikog dijela političke i akademske javnosti, te javnog mnijenja o potrebi stvaranja savršenije i utjecajnije Europe, posebno u izgradnji i jačanju njenih intelektualnih, kulturnih, društvenih, naučnih i tehnoloških dimenzija.

Znanstvena Europa danas je prepoznata kao nezamjenjiv faktor društvenog i ljudskog razvoja i kao ključni faktor učvršćenja i unapreĎenja života u Europi, sposobna da svoje graĎane pripremi za izazove novog tisućljeća, sa svješću o zajedničkim vrijednostima i pripadnosti istom društvenom i kulturnom prostoru.

Obrazovanje i saradnja u obrazovanju prepoznati su kao iznimno važni za razvijanje i jačanje stabilnih, miroljubivih i demokratičnih društava, posebno imajući u vidu stanje na jugoistoku Europe.

Sorbonska deklaracija od 25. maja 1998. godine, utemeljena na takvim promišljanjima, istaknula je glavnu ulogu univerziteta u razvijanju europskih kulturnih dimenzija. Naglasila je da je kreiranje europskog prostora visokog obrazovanja od ključne važnosti za unapreĎenje mobilnosti graĎana i njihovo zapošljavanje, te za sveukupni razvoj Kontinenta.

Nekoliko je europskih zemalja prihvatilo poziv da se obavežu postići ciljeve zacrtane Deklaracijom, bilo potpisivanjem Deklaracije, bilo načelnim slaganjem s njezinim sadržajem. Nekoliko u meĎuvremenu pokrenutih reformi visokog školstva u Europi dokazuju spremnost mnogih vlada da djeluju u tom smislu.

Europske visokoškolske institucije prihvatile su izazov i preuzele glavnu ulogu u stvaranju Europskog prostora visokog obrazovanja u duhu temeljnih načela zacrtanih u povelji Magna Charta Universitatum potpisanoj u Bologni 1988. godine. To je izuzetno važno jer upravo neovisnost i autonomnost univerziteta osiguravaju sistemu visokog obrazovanja i istraživanja stalno prilagoĎavanje promjenljivim potrebama, zahtjevima društva i napretku naučnih spoznaja.

Ovo je djelovanje zacrtano u pravom smjeru i sa smislenim ciljem. MeĎutim, bolja usklaĎenost i usporedivost visokoškolskih sistema zahtijeva neprekidno djelovanje kako bi se cilj u potpunsoti postigao. Trebamo ga pomoći konkretnim mjerama kako bi se postigli vidljivi koraci naprijed. Sastanak održan 18. juna, na kojemu su sudjelovali mjerodavni stručnjaci i naučnici iz svih naših zemalja, daje vrlo jasne prijedloge za inicijative koje treba pokrenuti.

Posebnu pažnju trebamo posvetiti povećanju meĎunarodne konkurentnosti europskog sistema visokog obrazovanja. Vitalnost i djelotvornost svake civilizacije može se mjeriti privlačnošću njene kulture drugim zemljama. Trebamo osigurati da europski sistem visokog obrazovanja postane privlačan širom svijeta, u skladu sa našom posebnom kulturnom i naučnom tradicijom.

PotvrĎujući opća načela zacrtana Sorbonskom deklaracijom, uskladit ćemo svoju politiku tako da u kratkom vremenu, a svakako tokom prvog desetljeća trećeg milenijuma, postignemo sljedeće ciljeve za koje smatramo da su od primarne važnosti za uspostavu europskog prostora visokog obrazovanja i njegovu promociju u svijetu:

o Prihvaćanje sistema lako prepoznatljivih i usporedivih stepeni obrazovanja, kao i uvoĎenje suplemenata (dodatka) diplomi (Diploma Supplement), kako bi se unaprijedilo zapošljavanje eurpskih graĎana i meĎunarodna konkurentnost europskog sistema visokog obrazovanja.

o Prihvaćanje sistema temeljenog na dva glavna ciklusa, dodiplomskom i postdiplomskom. Pristup drugom ciklusu zahtijeva uspješno završen prvi ciklus studija koji mora trajati najmanje tri godine. Stepen obrazovanja dodjeljen nakon prvog ciklusa mora biti primjeren odgovarajućoj kvalifikaciji na europskom tržištu rada. Drugi ciklus vodit će ka magisteriju i/ili doktoratu, kao što je to slučaj u mnogim europskim zemljama.

o UvoĎenje bodovnog sistema, kao što je ECTS, kao prikladnog sredstva u unapreĎenju

69

najšire razmjene studenata. Bodovi se mogu postizati i izvan visokoškolskog obrazovanja, uključujući i cjeloživotno učenje, pod uslovom da ih prizna univerzitet koji prihvaća studenta.

o UnapreĎenje mobilnosti prevladavanjem zapreka slobodnom kretanju, posebno:

studentima omogućiti pristup i dati prilike za studiranje i praksu, i omogućiti im pristup relevantnim službama;

nastavnicima, istraživačima i administrativnom osoblju: priznati i valorizirati vrijeme koje su proveli u Europi istražujući, predajući ili učeći, bez prejudiciranja njihovih statutarnih prava.

o UnapreĎenje europske saradnje u osiguravanju kvalitete u cilju razvijanja usporedivih kriterija i metodologija.

o UnapreĎenje potrebnih europskih dimenzija u visokom obrazovanju, posebno u razvoju nastavnih programa, meĎuinstitucionalnoj saradnji, šemama mobilnosti i integriranih programa studija, obuke i istraživanja.

Preuzimamo na sebe postizanje tih ciljeva – u okviru naših institucionalnih ovlasti i u potpunosti poštujući različitost kultura, jezika, nacionalnih sistema obrazovanja i autonomiju Univerziteta – kako bismo učvrstili Europski prostor visokog obrazovanja. U tom cilju nastavit ćemo saradnju meĎu vladama, zajedno sa europskim nevladinim organizacijama koje djeluju u visokom obrazovanju.

Od univerziteta očekujemo da ponovo brzo i pozitivno djeluju i aktivno doprinesu uspjehu našeg poduhvata.

Uvjereni da stvaranje Europskog prostora visokog obrazovanja zahtijeva stalnu potporu, nadzor i prilagodbe novim potrebama, odlučili smo ponovo se sastati za dvije godine, kako bismo procijenili postignuti napredak i utvrditi daljnje korake koje je potrebno poduzeti.

Potpisnici: Austrija, Belgija (francuska zajednica), Belgija (flamanska zajednica), Bugarska, Češka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Island, Irska, Italija, Letonija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka Republika, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Velika Britanija.

5.2 Prilog 2- Šta je ECTS – Europski sistem prijenosa kredita

Osnove karakteristike ECTS-a:

1. Šta je kreditni sistem?

2. Šta je ECTS?

3. Kako je nastao ECTS?

4. Zašto se uvodi ECTS?

5. Koje su glavne odlike ECTS-a?

6. Šta (ni)je ECTS?

7. Šta je Dodatak diplomi?

Šta je kreditni sistem?

Kreditni sistem predstavlja sistematski način opisivanja obrazovnog programa pridodavanjem kredita na njegove komponente. Definicija kredita u visokom obrazovanju može biti zasnovana na različitim parametrima, kao što su opterećenje studenta, gdje su uključeni ne samo sati nastave, nego i sati provedeni učeći samostalno.

Šta je ECTS?

ECTS se definira kao «sredstvo za priznavanje studija, koje je u funkciji europskih integracija na području visokog obrazovanja». ECTS se zasniva na studijskom programu i načinu negove provedbe. Sistem davanja kredita temelji se na «koeficijentima opterećenosti studenta» koji se dodjeljuju

70

pojedinim predmetima a odgovatraju "opterećenju" prosječnog studenta potrebnom da bi ispunio zadatke programa, pri čemu se misli na rezultate učenja i kompetencije (vještine) koje se trebaju steći. Ukupan broj kredita po semestru iznosi 30 i na taj način se pokazuje opterećenje studenta tijekom cijelog studija.

Treba napomenuti da nema direktne veze izmeĎu sati nastave i kredita. Na primjer, jedan sat predavanja može zahtjevati tri sata neovisnog rada studenta, dok za dvosatni seminar priprema može trajati čak i cijelu sedmicu. Prema tome kreditni sistem koji se zasniva na «opterećenju studenta» kao što je ECTS ne može biti zasnovan samo na satima nastave. Dakle, mjera postaje student i njegov cjelokupni rad.

ECTS pokazuje samo vremensko opterećenje studenta. Krediti ništa ne govore o statusu kursa/predavanja ili o prestižu nastavnika, odnosno odreĎenog predmeta. Na primjer, studentu će za jednan početni/uvodni predmet možda trebati više vremena nego za neki napredniji predmet.

Kako je nastao ECTS?

1989. godine dolazi do uvoĎenja ECTS-a, unutar okvira Erasmus-a, a sada to predstavlja dio

mnogobrojnih programa. Treba napomenuti da je ECTS jedini kreditni sistem koji je prilikom testiranja

pokazao zadovoljavajuće rezultate i koji se koristi širom Europe. Prvenstveno je ECTS uveden radi prenosa kredita. Sistem je pripomogao procesu priznavanja dužine studiranja u stranoj zemlji i na taj

način unaprijedio kvalitet i mobilnost studenata u Europi. U skorašnje vrijeme ECTS se uvodi i kao

sistem akumulacije koji će se implementirati na institucionalnom, regionalnom, državnom i Europskom nivou. Ovo predstavlja jedan od ključnih zadataka Bolonjske Deklaracije iz juna 1999 godine.

Zašto se uvodi ECTS?

ECTS omogućava prepoznatljivost i uporeĎivanje nastavnih programa i planova za sve studente, domaće i strane. ECTS olakšava mobilnost i akademsko priznavanje. TakoĎer, ECTS pomaže univerzitetima da se organiziraju i da izvrše pregled, odnosno provjeru svojih nastavnih planova i programa. Putem ECTS-a Europsko visoko obrazovanje postaje atraktivnije za strane studente.

Na ovaj način doprinosi transparentnosti nastavnih planova i programa, povećanju mogućnosti izbora za studente, proširivanju meĎuuniverzitetske suradje, i stvaranju Europskog obrazovnog prostora.

Koje su glavne odlike ECTS-a?

• ECTS je baziran na prinscipu da 60 kredita odgovara «opterećenju» redovnog studenta u jednoj akademskoj godini. Puno-radno «opterećenje» studenta u Europi jednako je u većini slučajeva 1500-1800 sati godišnje i u ovim slučajevima jedan kredit jednak je 25 do 30 radnih sati.

• Krediti u ECTS-u stiču se samo nakon završetka nastave, položenih svih ispita iz tog predmeta/kursa kao i ispunjavanja drugih obaveza iz nastavnog plana i programa.

• «Opterećenje» studenta u ECTS-u sastoji se od vremena koje je neophodno da se završe sve planirane aktivnosti studiranja, kao što su prisustvovanje nastavi, seminarima, neovisno i samostalno učenje, pripremanje projekata i pripremanje za ispit.

• Krediti se daju svim obrazovnim komponentama nastavnog plana i programa (kao što su moduli, predavanja, vježbe, diplomski radovi, magistarski radovi, itd.) i pokazuju količinu rada koja je potrebna za svaku komponentu studija i postizanje njoj odgovarajućih ciljeva, ili ciljeve učenja u odnosu na ukupnu količinu rada, neophodnu da bi se na zadovoljavajući način završila jedna godina studija.

• Rad studenata ocjenjuje se prema lokalnom/državnom sistemu ocjenjivanja. Pokazalo se dobro da se uz to piše i broj ECTS-bodova. Rangiranje studenata prema ECTS-u vrši se na statističkoj osnovi. Prema tome, preduvjet za primjenu ECTS-ovog sistema ocjenjivanja je statistička analiza rada

studenata. Ocjene se daju studentima sa prolaznom ocjenom kako slijedi:

A – izuzetan uspjeh sa neznatnim greškama, 95-100 bodova,

B – iznad prosjeka, sa ponekom greškom, 85-94 bodova,

C – prosječan, sa primjetnim greškama, 75-84 bodova,

71

D – općenito dobar, ali sa značajnijim nedostacima, 65-74 bodova, E – zadovoljava

minimalne kriterije, 60-64 bodova,

F, FX – ne zadovoljava minimalne kriterije, ispod 60 bodova.

Razlika se pravi kod ocjena FX i F koji se daju neuspješnim studentima. FX znači:

«fail-some more work required to pass», dakle «nije položio ispit treba da radi da bi

prošao» i F znači: «fail-considerable further work required», znači «nije položio ispit mora još dosta da radi». Uključivanje podataka o ne položenim ispitima je nešto što

je opcionalno u Indexu.

Šta (ni)je ECTS?

ECTS nije način za uniformiranje sadržaja, strukture ili ekvivalencije studijskih programa. Ove elemente reguliraju samo visokoškolske ustanove.

ECTS je kodeks dobre prakse (benchmarking) koji osigurava transparentnost i olakšava priznavanje (dijela) studija obavljenih na nekoj drugoj visokoškolskoj ustanovi (mada se to ne čini automatizmom) i neophodan je preduvjet kako unutarnje prohodnosti kroz sistem studija, tako i vanjske mobilnosti radi nastavljanja studija na nekoj drugoj visokoškolskoj instituciji.

Opći principi i mehanizmi sistema ECTS prihvaćeni su širom Europe i predstavljaju danas već univerzalan sistem za komunikaciju izmeĎu akademskih institucija. Neophodno je spomenuti da je polazna ideja za razvoj ovakvog jednog sistema bila povećanje mobilnosti studenata u jedinstvenom europskom prostoru visokog obrazovanaj, no iskustva su pokazala da je uvoĎenje ECTS-a podstaklo svaku ustanovu i na reformu vlastitih obrazovnih programa.

Šta je Dodatak diplomi?

Po završetku studija studenti, pored diplome, dobijaju i zvaničan dokument koji se zove Dodatak diplomi (na engleskom Diploma Supplement). Ovaj dokument sadrži standardizovan opis prirode, nivoa, sadržaja i statusa studija koje je student uspešno završio. U njemu su navedeni detalji studijskog programa, postignute ocene kao i broj ECTS bodova za svaki predmet.

Diploma i Dodatak diplomi izdaju se za svaki ciklus studija i to na bosanskom i engleskom jeziku. Dodatak diplomi je izuzetno važan dokument sa aspekta mobilnosti studenata, kao i prilikom budućeg zapošljavanja, jer pored zvanja navedenog u diplomi, daje i pregled sadržaja savladanog studijskog programa.

Documents

Plan i Program, gf