__ POJEDJ NI BROJ 50 PARA

GODINA VII. BROJ 28. LIST IZLAZI TJEDNO. GODISNJA PRET­PLATA 30 DIN. ZA INOZEMSTVO 60.-

0GLASI PO NAROćiTOJ TARIFI. SIBENIK, 12 srpnja 1936.

RUKOPISI SE NE VRAćAJU - ADRESA

UREDNišTVA I UPRAVE: SffiEr IK pp. 17.

Liturqijski život Suhi smo i plitki. Naša duša

je zaokupljena mislima o kruhu, ()dijelu, piću, o borbi za život. Živi­mo iz dana u dan, i jedina nam je briga: kako ćemo proživiti sutra.

Previše smo ije/esni, iako smo .uvjereni da je baš duša ona koja ·'()življuje naše tijelo. - Koliko je io zlo, uvjerenim kršćanima ne tre­ba mnogo do,kazivati. N a to zlo .upiru prstom i .savremeni događa­ji, činjenice koje kao da nas dave i bacaju u očaj.

Svijet je izgubio dušu. A bi­<će bez duše je mrtvo; u njemu ne :treperi čuvstvo samilosti, ne gori -svijeća ljubavi. - Zato nam je da­nas tako zlo!

l

Kako ćemo sve to popraviti? Kako ćemo svijetu povratiti dušu? Dušu koja osjeća tuđu bijedu i lju­bi bližnjega?

U gradu Hvaru je početkom

'Uvog mjeseca qdržan prvi hrvatski Jiturgijski tečaj. I ko je prisustvo­vao tom tečaju, zna sigurno odgo­voriti na ta _pitanja.

Kroz nekoliko zadnjih godina, •U svim kato,ličkim narodima, po­_javlJuje se i .razvija liturgijski po­.kret. Oko njega se ne okupljaju :samo SPecenici nego i katolički

·'SVjetovnjaci koji rade na liturgij­:skoj abnovi naroda. I njihovo je duboJm uvjerenje da će život po Jiturgiji povratiti mrtvom svijetu ~ivu dušu; da će takav život riješi­>li i teško socijalno pitanje; da će :se, na taj način, obnoviti lice ze­mlje.

Mnogima će se to čudno čini­ti, jer sve do danas nisu znali -što je liturgija. Nisu znali ni za .njezin sadržaj, ni za njezinu bft.

E pa dobro: što je liturgija? To bi se jednostavno, i priprosto, .bez ikakvih učenih definicija, mo­_glo reći: L it ur gija j e ž i v o t -s er k v o m.

Kad govorimo o Crkvi, ne mi­:slimo na onaj krov i zidove koji .sačinjavaju naše crkve i crkvice. Crkva, koju mi uvijek pišemo sve­likim slovom, jest živo tijelo koje . se sastoji od glave i bezbrojnih u­dova. Glava u tom otajstvenom tijelu je sam Krist, a udovi smo mi

.kršćani: putnici koji još putujemo pq ovoj zemlji, kao i ona naša bra­ća koja se već preseliše k &gu.

Crkva je, dakle, živo i otaj­·stveno tijelo. l taj njezin život odrazuje se prema vani, tijekom -čitave crkvene godine, u liturgiji,

Naše smjernice

Hatolicizam i životna preuirania Filozof John Stuart Mill piše:

»Čovječanstvo ne možemo nikada dosta potsjetiti, da je nekoć posto­jao čovjek koji e je zvao Sokrat.<< Na ovo vrlo pronicavo dodaje Harnack: »Stuart Mill ima pravo, no kudikamo je važnije uvijek na­novo potsjećivati čovječanstvo, da je nekoć u njegovoj redini posto­jao čovjek koji se je zvao Isus Krist«.

I upravo zato, jer je čovječan­stvo zaboravilo na tu središnju tačku sveukupne povijesti, trza se u tjeskobnim grčevima. - Ono je u krizi u sva tri pravca kojima se odbija život čovjekov: u smjeru prema gore - prema carstvu du­hovnih vrednota: Istine, Dobrote i Ljepote; u smjeru prema dolje: prema zemlji i zemaljskim vredno­tama; i konačno u horizontalnoj liniji - u međusobnom odnošaju prema drugim pojedincima i za­jednicama.

Uzrok svih kriza? Idejni i pra­ktični otpad od Boga! Mi gledamo zadnji čin tog najsramotnijeg čo­vjekovog otpada.

- Poslije svjetskog rata zapa­ža se jačanje katolicizma u mno­gim evrop kim zemljama. Ugled­ni ljudi vraćuju se vjeri, prelaze na katolicizam, nalaze snagu u nje­mu. Naročito se to zapaža u vi­šim krugovima - među inteligent­nijima. Sa sigurnošću se može re­ći, da katolicizam jača u dubinu i širinu.

Strahota rata je otvorila oči mnogima. Taj silni rat je iznio na vidjelo moral svijeta i njegovu kul­turu. Koja ideja nije iznešena, za koju se ideju nije borilo, a koja nije izrugana i zabačena!?

Natjecanje među narodima i državama, nacionalni i gospodar­ski problemi sve više se zapliču .

preko liturgijskih obreda.

Mi svi skupa s Kristom sacz­njavamo Crkvu. Ali, usprko,s to­ga, postajemo mrtvi udovi, ako ne osjećamo i ne živimo s Crkvom; ako naše misli nisu usklađene s njezinim mislima, ako naša čuvstva nisu prožeta njezinim čuvstvima.

Crkva je velika zajednica, naj­juže povezano društvo, l u tom društvu morali bismo se svi skupa osjećati jedno. Jedno s Kristom i u Kristu!

Kako smo, medutim, daleko od tog ideala/ Potpuno, smo odije­ljeni i osamljeni. Osamljeni kao r.azasuti otočići širom velikih mo­r~. Izgubismo svaku vezu jedan s drugim i nimalo više ne osjećamo

Slika svijeta ne odaje čar i vedri­nu, nego sile na razmišljanje.

A rezultat te ozbiljnosti i raz­mišljanja jest vraćanje vjeri i ka­tolicizmu. - I zar bi e ikada mo­glo kazati, ako ne sada, da je vje­ra, katolicizam potrebit čovječan­stvu?!

Mnogo je tih ideja i, naoko, stvaraju zbrku, ali pošten i karak­teran čovjek naći će svakoj ideji, uz malo dobre volje i svijesti, pra­vo mjesto; ili se nalazi u području Boga ili sotone.

čovjeku ne preostaje drugo nego da aktivno uđe u područje jednih ili drugih ideja; da služi Bo­gu ili sotoni Međutim svaki ne­rad, komotnost i ravnodušje pot­pora su sotoni i njegovim slugama.

Današnji čovjek znade da je na jednoj strani katolicizam, s čvr­stim i određenim moralom. dubo­kom i djelotvornom vjerom, je­dinstven cjelovitošću, koji je re­prezentiran u namjesniku Kristo­vu, sv. Ocu. Na drugoj strani je bezvjerski liberalizam svih tipova.

Sve drugo može biti samo u­ublažena forma jedne ili druge strane. Nema u ovom pitanju zlat­ne sredine. Krist jasno kaže: ko nije sa mnom, protiv mene je! vako mudrovanje isključeno je i

može služiti jedino za umirenje savjesti i opravdanje čina koje čo­vjek želi učiniti. Jao onomu koji traži slobodu od svoje vjere, sva­koga čvrstoga morala i Božje di­scipline, jer postoji još jedna di­sciplina - sotonska.

Traže slobodu od vjere: da bu­du bezvjerci; slobodu od morala: da budu nemoralni; od discipline: da budu nedisciplovani; slobodni od veličine: da budu mali; od je­dinstva: da budu proti njemu; od pape: da budu proti papi. - Ne-

plač, bol i stradanje brata Č01V jeka, makar živ jeli pod istim krovom. Mislimo samo na sebe. Radimo isključivo za sebe, iako, moguće, radi toga strada naš bližnji.

Duh liturgije- soci­j a l n i j e d u h. Zato niko neće biti to{iko sposoban da svede u pravilno korito poplavu današnjih socijalnih zala kao liturgijski po­kret .

Liturgijski pokret je, u prvom redu, pokret koji hoće u svakog pojedinca unijeti duboki vjerski život. A takav život će ustvariti onaj potrebni i nužni k o m u n i­z a m d u š a koji je postojaq me­du prvim kršćanima; komunizam koji nije rušio Božji ugled i silom otimao tude, nego je oblikovao du-

ma trećega! Za istinu ili protiv nje. Nikakve redine, nikakvog polovi­čar tva. Citav vijet mora prizna­ti katolicizam kao najjaču moral­nu snagu, o nov u rješavanju svih pitanja - medu pojedincima isku­pinama. Za temelj međusobnog povjerenja. Temelj svjetskog mi-ra.

Mladi naraštaji traže rješenje svih pitanja. A kako će to biti, a­ko nemaju u sebi Kristovog auto­riteta, zdravog moralnog osjeća­nj a? Treba moliti i raditi, ozbilj­no i bez prestanka, da moć vjer­skog uvjerenja bude najjača sila koja će pokretati mlade naraštaje u rješavanju velikih i teških poslo-va.

ml.

Prvi hrvatski litur~iiski te~ai U drugom broju ćemo o ovoj

stvari pisati opširnije, a sada samo ovo:

Kako je već prije najavljivalo naše novinstvo: Od 4 ovog mjeseca popodne, započeo je u starom i pi­tomom Hvaru prvi liturgijski te­čaj među hrvatskim narodom, a završen je šestoga uvečer.

Kako je to prvi naš liturgij­ski tečaj, mislilo se da će na nje­mu sudjelovati tek određeni broj oduševljenijih pristaša liturgijskog pokreta, međutim i taj skromno zamišljeni tečaj pretvorio se u pra­vi kongres. Tečaju je prisustvo­valo oko stotinu osoba! Razumije se da je bilo najviše svećenika, ali nisu ni svjetovnjaci sasvim izosta­li. Po većini su bili zastupani i svi naši redovi.

Prvi liturgijski tečaj održan je pod. pokroviteljstvom preuzv. hvar­skog biskupa msgr. Miha Pušić ko­ji je posvuda poznat zbog svoje naravne i simpatične demokratič­nosti, kao i svog velikog smisla za savremena pitanja. Preuzvišeni Pušić je lično prisustvovao svim predavanjima i raspravama.

še, koje su znale živ jeti i za za­jednicu, koje su saosjećale sa sva­skim iskrnjim bratom.

Nema dvojbe da je kod nas, kao i posvuda, jo,š malo tog litur­gijskog duha. A t a j d uh n a m j e p o t r e b a n k a o s v a k i d a­š n j i kr u h.

Prvi liturgijski tečaj na Hvaru bio je baš zato održan da u v jeri čitav hrvatski narod, preko onih koji su na njemu učestvovali, kakq je liturgija »prvo i nenadoknadi­vo vrelo kršćanskog života«, i ka­ko je život po liturgiji jedini spo­soban da nas izvede iz današnje tame na svijetlo pravde i i tine.

H oćemo li sve to prezreti?

lg.

l

STR NA 2.

PrYi i drugi dan je pri u tvo­va tečaju i pr uzv. kopljan ki bi ~kup dr Franjo nidovec. je~ gov kromni, pripro ti i a tet k1 lik bi je za sve :livu propovijed o

elikoj ·ljubavi prema Bogu i žr­t\'ovanju za bližnjega.

a tečaju je tvoreno mnogo lijepih zaključaka, o kojima će e u katoličkoj "tampi jo" pi ati. A uvjereni mo da to ni u am li~c­pi zaključci nego, uz dobru volJu, i o tvarivi.

Liturgija j najljep"e i najuz­vi · cnijc ča 'enje Boga. Liturgija je život Crkvom, dotično a Z l­

im Kristom. Zato taj prvi liturgij­ki tečaj u Hvaru moramo vc r­

dno pozdraviti i za2eliti da e vi n jego,·i zaklju čci, "to prije, u va­kom na em gradu i clu provedu u djelu.

Go podi nu na· e-

Nedjeljno evanđelj~ s poukom

Se!)ta nedjelja po Duhovima p -K

EVANĐELJE S . '1 RK (8, 1-9). U ono rijeme: Kad mno­štvo veliko bijaše s Isusom, i ne imaclahu " to j e ti dozvav · i učenike reče im: žalim m no ~tvo.J jer eto već tri dana stoje kod mene, i nemaju što jesti, i ako ih otp11sfim gladne kući njihoyoj, oslabit će u putu, jer nekoji od njih do o ~e iz dale­ka. J odgovoriše mu učenici nje­govi: Otkuda da ih tko nasiti kru­hom ovdje u pu tinji? I zapita ih: Koliko. imate hljebova? A oni ka­za~e: Sedam. l zapovjedi mno·tvu, da posjeda po zemlji. l uzev...,i se­dam hljebova, i davši hvalu, razlo­mi, i dade učenicima svojim da razdijele. I razdijeliše narodu. I imahu malo ribica. i njih blago lo­vi, i zapovjedi da ~azdijeli. I jedo­še" i na itiše se, i nakupi" e uloma ka, što preteče, sedam košarica. A onih, što jedoše. bješe oko četiri tisuće, i otpusti ih.

»Žao mi je naroda<c. Tako je Kri t o jećao , kada je vidio onu ma u izmorenu i izgladnjelu. la­sa je išla za Kri tom, željna Nje­aovih riječi. Ona je imala lijepo povjerenje u I usa. Mi s leći na do­bro i reću , •to joj ga daju Kri to­ve riječi, nije e brigala za hranu i pilo.

Ali čudno! Za to se bri~a I u . On zna ra položenje i duho' ni za­no i idealizam one ma e, pa za to

D. Krsto Stošić

Religiozne slike Crkveni kanoni od 1276. do

1281. govore nam o štovanju ve­taca i njihovih slika, jer je to do­bro i kori no. Obzirom na ete slike za nas je važan o obito kan. 1279., koji u prijevodu gla i: »Ni­je nikomu dozvoljeno u crkvama, pa ni u izuzetnim, ili drugim sve­tim mje tima, postavljati ili na ta­jati da se po tavi ikoja neobična lika, ako nije dopuvtena od ordi­

narija mje ta. Ordinarij pak neka ne odobrava da . e vete like jav­no izlažu za štovanje vjernika, ko­je e ne lažu sa prokušanom po­rabom Crkve. Ordinarij neka ni­kada ne dozvoljava, da e u crkva­ma ili drugim etim mje tima iz­lažu slike krivom dogmom ili ko­je ne pokazuju doličnu pri toj ­no t i po"tenje, ili koje pro toj če­ljadi daju prigodu za pogibeljnu zabludu. Ako se like. za javno •tovanje izložene, s ečano bla~osi­vaju , taj blago lov pripada Ordi­nariju, koji ga pak može prepu titi drugom kojem većeniku. «

Ovdje govorimo o javnom što­vanju svetih lika u vctim mje ti­ma. Privatno sc mogu "tovati i o obc, za koje postoai razborito uvjerenje o njihovoj sveto ti, ili bar prcdestinaciji ( pa enja). Tako roditelji i braća pobožno ča tc kr­štenu djecu , koja u preminula pri-

,.KATOLIKe

briga sc za ovo I u . On čini Č';l­do, da nahrani ma u. I u ovo JC ree tankoćutna . Ono o jeća za

s e potrebe čo jcčje. On kada je potreba upotrebljuje voju sve­možno t, da pomogne čovjeku u njego im nevoljama, pa i tjele-nim. To nam najbolje pokazuje

primjer iz današnje~a e andclja. Ovaj primjer iz dana~njega

evandelja morao bi dana· njim kr­• ćanima biti opomena. Briga za zemalj ka dobra mno~im zamraču­je zdravi pof! lcd na du"u i Boga.

vc kriči od bijede i krize. Svak e s tara, kako da tu l iiedu umanji,

da e prehrani i odjene. To je dana vrhovni cilj mnogim ljudi­ma, pa i kr-ćanima. To ih čini, da napu te v jer ke dužnosti, a če-to i arnu Yjcru u Bof;!a. A da li

im tako va briga dono i ono, ·to 7cle. ono, "to traže: donosi li im hrane i odijela, koliko im treba?

Na braniku "PMDZ"'J!Fimt!J.,~

igurno ne! To nam pokazuje život tih ljudi.

Naprotiv briga za zemaljske potrebe a vim druge plodove do­nosi kod onih, koji doista kr~ ćan­ski rade. Oni e drže one Kristo­ve: Tražite najprije kraljev tvo nebe ko i ve će vam e o talo da­ti. Oni idu putem onoga jernoga puka u dana· njemu evandelju. I tražeći duhovno , nađu i tjelesno. Oni rade i muče e zadobiti tjele-no ali radi toda ne napuštaju svo­

je dužnosti prema Bogu. Na~rotiv o e dužno ti meću na prvo mJesto. I takovi dakako ništa manje ne dobivaju zemalj ko nego li oni drudi. Kada nemogu ami to po-tići, pobriga se ami Kri t, jer On am veli: »Žao mi je naroda« koji

zbog vjere u Njega trpi, pa zato mu on, ako treba i čudom pomo­gne. kao onima u dana ~njem evan­đelju .

r\Jepogrešivost svetih knjiga Pitanje nepogrešivo ti Svetih

Knjiga rješeno je za svakog jer­nika, kada je priznao božansko po­drijetlo S etih knjida. Rekli mo zadnji put, da je njihov auktor ne­pogre"na Istina - sami Bog, pa do ljedno sav je njihov sadržaj i-tina, koja je u kladu vjerom i

znano ti. Za vjernika o a je tvrdnja iz­

van s ake umnje. Za vjer kog protivnika, koj i e uime savremene hiperkritikc, vom že tinom obara na nepoarjevno · t Biblije, njemu je ona »biblij ka pripovijest« a ne u pravom mi lu rij či: biblij ka po­vije t. Davno e već redaju u jav­no ti ovakovi tamni nadriučenjaci, pačam od emlera (1791) do f\'la­urenbrechera i najnovijih. Ovog zadnjeg a . 1910. u zvijezde je ko­vao na nazovi »biblicista« - vaj­ne u pomene Davorin Tr tenjak, od kojega je nemilo rdno prepi i­vano na to tine tran ica i na· oj javno ti, a o obito rednjoškol koj omladini , i poda vano kao uho zla­to. Ali se brzo ra krinka · e Davo­rinovi fal ifika ti o Bib li i i kao ono Haeckelovi o razvojnoj teoriji. O­vakovi biblici te htjeli bi uni"titi načelo povije ti, da prosuđuju do­gađaje, ži ot i nauk naj tarijih vre­mena ljud ke povje nice naoča­rima 20. toljeć a, a ne ondašnjega vremena. Biblijom oni po tupa­ju neznan tveno, mačuhinski. a kad e radi o Homerovoj Ilijadi, dok ona zapušta brigu za tijelo

je, nego u do"la k razumu. Mala e djeca ne kanoniziraju, jer se ni­

je u moala vježbati u junačkim krepa tima. (A. enneersch, E­pitome juri , canonici, II, 350-1.)

Katakombe nam svjedoče, da u kr-ćani već u prYom toljeću

"tovali vete like. Tu se odmah opaža duh kr"ćanski, koji je razli­čit od pogan kog. Pogani ni u u

likama i kipovima davali izraze duševne ljepote i veto ti, a kršća­ni u na to pazili već od početka.

veti su oci če to u tajali proti be­ramnoj pogan koj umjetnosti, a uzvel ičali u like i kipove, na koji-ma se odrazivala kršć. krepa t i pobožno t. Ito tako u crkveni a­bori i ticali značenje vetih lika, o obito nikej ki g. 787.

U rednjem u vijeku postoja­le »bibliae pauperum« za pouku prostog naroda. Bili u likani i životi svetaca. To je poticalo na­rod na razmišljanje, pobožnost i dobra djela.

Tridentin ki abor i tiče oso­bitim riječima važno t vetih slika za kr"ćan ki život, a u taje proti onima, koji pr·ikazuju krivu nauku i la civno t. troga naređuje, da bi kupi paze na cr] vene like, jer >>domum Dei decet anctitudo«.

anone et decreta . acccl. Conci­lii Tridentini, Roma 1904, 205-7.).

Zai ta u bi kupi, u mnogim mje tima, imali do ta po la, dok u iz vctih mje ta uklonili ncčed­

ne. lažne, nepodobne i nezgrapne like, koje je o obito rene anska

poganšt.i.na turila u crkve. Možda

o povije ti Herodota i o Eneidi irgilijevoj, u kojim pogan kim

djelima vrvi va ila priroda lov­nih, zemljopisnih i inih pogrešaka, ipak ne prave pitanje o jerodo­stojnosti i ispravnosti tih djela. Bibliji pak potkapaju svugdje nje­zin ugled.

Pitamo sada, u čemu e sastoji nepogre·ivo t Biblije. Na teme­lju nauke pre tavnika crkvenih znano ti, Biblija po vojcm adr­žaju je nepogre"iva, kada govori o vjer kim i tinama i o dobrom vladanju. To je njezino prvotno područje, da poučava vjernike o pravoj, Bogom objavljenoj vjeri i njezinim temeljnim i tinama. a za­tim da potiče vjernike na krepo­stan život, pobuđujući u njima du­ševne odlike, koje će ih pajati s vječnim Izvorom.

I u drugim pitanjima, koja ne spadaju strogo na vjeru i na dobro kršćansko vladanje, Bilbiia imade svoju nepogre"ivu vrijednost t. j. ono što piše iz područja zemljo­pisa , povijesti, prirodnih znano ti i zvjezdoznan tva, ne ko i se s dana"njom jnano ti, premda se o tim pitanjima kroz pučki izražava n. pr. unce izlazi, nebo e nalazi gore, a pakao dolje. Stariji u se naime pi ci izražavali o uređaju nebe kom na temelju Ptolemejeva sustava, držeći , da j e zemlja sredi­" te voda nebe koga. Smije"ni bi ada bili ti nadriučenjaci, koji bi

današnjim izobraženim krugovima

i danas ima gdjekoja lika, koja radije spada u gospod ke sale ili galerije nego u sveto mje to, jer nije u duhu pobožno ti.

U tom je i b rok.no doba mno­go grije"ilo. O. Ivan Interiano de Ayala ojam oma"nom knjigom »Pictor chri tianu " (416 stranica in folio) god. 1730. pr i je počeo o· tro i kritički napadati i klasične !ikare zbog bilo kojih grešaka. U

naše mocjerno doba trebala bi još op ežnija knjiga proti zabludama i zlobi bezbožnih !ikara, koji religi­ozne predmete traktira!u pogan­skim duhom ili atirom jer ne po­znaju duh prave vjere.

Iznijet ćemo nekoliko načela o religioznom !ikar tvu.

Religiozna slika mora da je jasna. U prvašnje doba i veliki umjetnici izrađivali u tamne slike, pogotovo mali i neznatni, koji u u tamnom sakrivali svoju labu v j e· tin u. N i j e zaništa na tala po-lovica: »Ovo je veti Roko, a ovo

je pa «. Dana impre ioni ti, ek -pre ioni ti, futuri ti, primitivi ti i drugi imaju stalnu tajnovito t u likama, koje tc-ko da odgoneta i

inteligentan čovjek. U Bru ellu za vjet ke izložbe g. 1930. bio am prisutan jednom preda anju i raz­gledanju religioznih lika. Govor­nik je obito i ticao važno t ne­kog Križnog puta i liku sv. Tere­ze od Malog Isu a. većeniei u se in tinktivno bunili. Na i~ložbi je bilQ j dva par lika pred kojima bi čovjek klekao, dn e moli.

Mučenici ili sveti ne smiju se slikati u položaju, koji vrijeđa stid

BROJ 28

priznavali da ne poznaju Koperni­kov ili Galilejev sunčani sustav, kada se u svagdanjem životu pučki izražavaju, da sunce izlazi ili zala­zi. Zlobni su i puni nevjere ti isti nadriučenjaci kada tvrde. da je. propa·ću Ptolomejeva __sus_ta':'a pr<;>­palo biblijsko nebo blazemh 1 da Je pod njegovim ru~evinama nestao. pakao prokletihl _

Jasno i odlučno uči sv. Augu.-tin, a kasnije Lav XIII., da Bibliji

nije svrha da stvara prirodoznance ni matematičare, nego samo dobre: vjernike. Tako, kada Mojsije u. I. pogl. svoje pr e knjige govori, da je Bog stvorio svijet, vjernici u dužni vjerovati samo u jednog_ Početnika i Izvora svega života na zemlii. Kada dalje piše, da je Bog iz ništa stvorio svijet, vjernici su dužni da vjeruju, da materija nije. vječna, nego da je postala u vre­menu. Kada Biblija govori n. pr_ o Faraunu ili o kralju Nabukodo­no oru, čiju povjcsnu opstojnost potvrđuju i nove i kopinc, mi ne­mamo razloga da tu što sumnja­mo. Sveto Pismo time dolazi u klad mudro lavljem, koie govo-

ri o prauzroku ih stvari; slaže sei Sa dušoslovljem, _kada vgO\~Ori O sl~~ bodi ljudske volJe u COYJeku, kOJl je vojom kri njom sagrije"io; po­klapa e s prirodnim znanostima l koje do dana nemogu protumači­ti po tanak prvih vrsta; podudara se s poviješću, donoseći historijske činjenice jednog starog naroda, koji na njima temelji svoju narod­nu povije t. Dakle Biblija nije proti znano ti već e njome po­dudara. - G. 1864. preko dvije stotine svjetskih učenjaka potpisa­lo je značajnu izjavu: »Mi dolje potpisani istraživatelji prirode, iz­ričemo ovime svoje iskreno nego­dovanje, što se nekoji služe zna­no· ću, da ustanu proti v jerodostoj­nosti i istinitosti Sv. Pisma. Mi smo uvjereni. da je nemoguće pro­tu lavlje medu riječju Božjom, ko­ja se očituje u prirodi i riječju Božjom objavljenom u Sv. Pismu.<c 01. Hettinger. - Apologie des Chr. I 236-2-12).

- ni.

Po dr:avi KATEHETSKI KONGRES. U Splitu.

sc. dne 2, 3 i 4 ovog mjeseca, održao ka­tehetski kongres na koji je iz svih strana dr­žave do~lo oko 120 vjeroučitelja. Rasprav­ljalo se o mnogim važnima uzgojnim i sta­leškim pitanjima.

i pristojnost. Istina, čitamo u ži­votima etih, da su mučitelji ili drugi be ramnici vrijeđali njihovu najljepšu krepost, ali ti prizori nisu za likanje, jer bi to na gledaoca djelovalo negativno. Dakle treba mnoao oprezno ti, kad se slikaju prvi ljudi, gre~nice pokornice, neki putinjaci, napasti s etih i neki pri­zori mučenika.

Koliko je god moguće, treba golotinju izbjegavati. U bizantin­skoj u m j e t n o t i uopće ne po­stoji golotinja. Na Zapadu se u vukla najprije u skulpturama a kn-nije u slikar tvu. Danas se u cr­

kvenoj umjetno ti i ne slikaju ni anđelići po ve goli. Ako je katkad nužno, da se nc~to golotinje vidi, umjetnik mora dati toliko spiritu­alno ti svojoj radnji, da ona oči­gledno triumfira nad tjelesnošću. Slično u radili glasoviti umjetnici starih Grka u klasično doba. Go­lotinja je bila uuvijek znak deka­dence. S pravom je neki bi kup uklonio iz crkve sliku sv. Sebasti­jana, jer na mučeniku niie se vi­djela uzvišena bol, nego zavodljiv vietovni po mjeh i golotinja ti­

jela. Svete slike ne smiju prikazi­

vat( ništa smiješno ni neozbiljno. Ne mogu se na pr. slikati apo toh s 'dlavama poznatih ličnosti iz 1)0-vijesti. Netko je· naslikao anđela Gabrijela s bradom, da se pred bl. Djcviyom i kaže tari.jim! Neki je na likao anđela kako plače, jer je razbio tanjur. Na jednoj slici Isus leti prema sv. Pavlu. U dal­matin kom je primorju bila u cr-

lije ro juna d biju iz lijo z4

do ,r;ij

iara 392 mi

KO godo m blizini lile, po

SA je pre ss nem odknJ je .euc nm mladež

IZ do;Jd lj!d3 cijeJJa prod.ij

-lli n ut rob' kad j

R

po u !itelji ili njihovu ori nisu ledaoca ~e treba • likai ce, neki eki pri·

treba iza n tin-

• ne po­r, u se u a ka· e u cr­

kaju oi 1 katkad je ,~di,

BROJ 28

NOVI KOLODVOR U SARAJEVU. Sarajevska .leljczničku stnnicn će dobiti ve­liki moderni kolodvor, koji e tnjutl 10 milijunn climtru . K\'cditi su v ć odobreni te bi sc doskoru imalo početi gradnjom.

ZA NEDJELJNI POCINAK. Povjere­mei ospodnrskc loge zngrcbnčkog kotu­ra zaključili su, dn sc nn :wgrcbnčkom tr­ži'tu nedjeljom ne smije prodnvnti nij dnn vr t robe, pn ni cljučki proizvodi.

NOVIM GENERALNIM VIKAROM vrhbosnn ko nndbi kupijo mje to pk . tj. pl. I Indrovića prcuzv. g. arić imenovne je kanoniku prcč. g. dru Antu B u l j n n n. Cesti tamo l

RADNICI PROTIV KOMU ISTA. Na skupštini tekstilnih rudniku u url.ldi­nu hrvat ki radni i su poknznli dn im ne "Teba komunistn, i kad je nekoliko znvcrl .­nih počelo praviti nered, hrvntski ih rud­nici ukloni ' e iz dvorane.

»LIJEPA 1 ASA« U SUSAKU. Dne 4 i 5 srpnja je, nu veomn sve nn na in, pro luvljenu stogodi'njicn hrvat ke hi mne i hrvat kog narodnog preporodu u grudu

u?.nku. OSUDA FALSlFIKATORIMA. Bo­

škovi je zbog krivotvorenja pedeset-dinar­ki osuđen nn 14 godina te ' ke tamnice i 200.000 dinara o~tete, u njegov knjigovo­đa Đonlević na 5 godina tamnice i 20.000 Din otštete.

VELIKA POPLAVA U ZAGREBU. 30. lipnja ove godine bio je nad Zagrebom prolom oblakol. Poplnvn je nanijela o­gromne 'tete.

RADI SANKCIJA. Od prosinca 1935 do konca travnja 1936 izvezli smo iz 1 tn­lije robe za -!,600.000, a uvezli zn 25 mili­juna dinara, dok smo luni u istom razdo­blju izvezli za 240 milijuna i uvezli u !tn­liju zn 363 milijuna dinara. Od siječnja do svibnja ove godine na ' izvoz u l taliju je iznosio 27 milijuna, a lani mjesečno 56 milijuna dinara l Računa se do. je no. a dr­ža>n za 7 mjeseci sankcija izgubila oko 392 milijuna dinara .

KOMUNISTI U CRNOJ GORI. Pri­godom održavanja komuni tičkog zboro u blizini Cetinjn, kad vin ti isti nisu dozvo­lile, poginula su 2, a rinjeno ih je 16.

SAVREMENA KNJIGA. Ovih dana je prevedena s njemačkog jezika neobično savremena, puna socijalnog duha, knjiga od 1-:njiževnikn Franza Herzig. aslov joj je »C:udovište iz predgrađa«. Cijena 5 di­nara. Naručuje se kod Zboru duhovne mlade.li - Senj, Hrvatsko Primorje.

IZVOZ JAGODA. Iz ovog ada je do od izvezeno u rednju Evropu 300 hi­ljada kilograma jagoda. U početku im je cijena bila 8-10 din. po kg, a sada se prodaju na veliko 2-3 din. po kg.

MINISTARSTVO POSTA I TELE­GRAF A je donijelo rješenje da se puste u promet ilustrovane dopisnice sa mar­kom uz cijenu l dinar zn unutrašnjost. a 2 dinara zn inostranstvo.

kvi neka slika, kako sv. Ivan u utrobi sv. Elizabete svira violin, kad je Marija došla u pohode.

Religiozna slika ne smije niko­ga zavesti u vjersku bludnju. Pre­sveto Trojstvo se ne slika a tri glave na jednom trupu. Marija ne uči Isusa božanske stvari, jer sv. Pismo kaže, da ga je sam Otac učio (Solus enim docuit Pater, Iv. 8, 29).

Slike koje pokazuju nekakve pogreške, ali ne proti v jeri, moralu i tradiciji, mogu se trpjeti u crkva­ma. Te pogreške se smatraju ne­čim sporednim. Tako se slika I us, oko kojega su sveti iz kasnije do­be. Lako se osobito starijim sli­karima opraštaju greške obzirom na o dj eću, zgrade i slično, j er su imali manje prigode, da poznaju povijest, nego danas, kad su knji­ge i reprodukcije umjetnina uveli­ke raširene. Na slikama se trpe i patroni ili dobrotvori crkvava, ako nisu takovi, da bi se puk sa­baznio. Mogu se trpjeti, da budu na likane i pučke legende svetaca, ako u nj ima nema ništa osobito za­zorna ili je puk kršćanski na to navikao. Na pr. sv. Juraj, Kristo­for i t. d. često se legenda nasli­ka radi svog simboličnog značenja i vjerskog odgoja.

Bilo bi dobro, da bi umjetnici i diletanti imali na našem jeziku religioznu ikonografiju, kako to i­maju drugi kulturni narodi u svo­joj domovini. Tada bi se izrađi­vale bolje svete like i dostojnije bi se dekorirale crkve.

»KATOLIK•

Valtazar VL'jo/ić:

BL Nikola Tavelić RIVO - TORTO

Teče maleni potok : Rivo - Torto, svetiji nego ll Gange l Niagarn.

Tu je u maloj kućici sjalo ve liko unce: Duša

Asiškoga siromaha slaveći čudesno v jen čanje

s Djevicom zvanom Siromaštvo.

Teče maleni potok u bistru umbrij ku noć. Ha rf o njegova ž u born

ulazi kroz ronli samostanski prozor gdje je u nuo na lvrdom kamenu

mladi umorni putnik s dalekih obala.

Još mu je na usnama molitva, u ruci mu ~e s ,-jet lucn bič

omašćen njegovo m kn•l.iu, a bokove ujeda cilicij

poput veprovih zubi.

»Sto ho e š sinko?!« - čuo je Isti glas ko onda na bdbirskom brdu.

»Oče, bjelinu Tvoje duše, - Plamen

serafskogn Ti srca ... «

Naši lijepi običa~

POVR T AK U ROD l KRAJ

Odletio je iz umbrljske doline poput sitne pčelice,

no koja se je napila nebeskog nektara, noseći pod krila šcima

grumcčke lepr · ava peluda scrafske ruže, ljiljana

i masline.

Ali i kao orao, što je na Alverni pjevno nad ćelijom brata Franje

l lijetom dočaravao mu najvi še isi ne.

Odletio je .. -Srce srodno, neodoljivo nostalgija

vuče ga tamo gdje sunce sja nad rodnim gradom,

selom i dolinom, gdje pasti r u majčinoj mu riječi

zove ovce na vrelo i jutarnju livadu.

K ko su uz i eni tamo jutarnji i večernji nogelusi,

što pjevaju i mole blagoslov grudi najmilije zemlje

- Domovini . .. l ( 'nstaviće sc)

Pobratimstvo Kad čovjeka eljaka uhvati

nevolja, tuga , ne reća ili bilo k je ~lo, zaklinje nekoga da ga pomo­gne. Ako mu je pritekao u pomoć, matra ga YOjim prijateljem i po­

bratimom. tuje ga kao rodena brata. Neće zaboraviti pomoćni­ka, dok je god ži . Dobro kaže narodna po Jovica: Ako ima v bra­ta, eu aj i pobratima. Braća će se rođena zavaditi, ali pobratimi neće.

Pobratim tvo i po e trim t o stari u i dobri običaji navega na­roda. Kad e dvije O'obe i tog pola zavole i žele trajno učvr titi

svoje prijateljstvo i medu obnu po­moć, tada e javno pobratime s nekom pro lavom. Način nije u­vijek i ti, ali "to je glavno to je svugdje jednako.

Kad u e dvojica odlučila da e pobratime, pozovu oje prija-

telje na svečano t, u neki blagdan ili kad je koje kućno e elje. Pri­jatelju done u kakav dar. obično jelo ili piće, ovna, p v enice, kolača, pogaču , jabuke, vino, rakiju ili što drugo. Ako e žen ke po e trime, dono e e nakiti i haljine. Kad e vi akupe: pjevaju se narodne

pjesme, če to junačke, i uz gu le. Gosti se poča te jelom i pićem, a mladi e uz to grle• i ljube, te e pred go tima nazivaju braćom. Po­tom se razreže jabuka ili naranča na polovinu. Rtom nožića pobra­tim pobratimu vadi iz lica kapljicu krvi, koja se stavi na oće i po­jede. Opet se grle i ljube pa je­dan drugome daruje novac, nož, kuburu. poja , kapu, srebrene to­ke, prsten ili v to drugo. Taj e dar čuva kao oko u glavi, jer je znak međusobne veze i ljubavi.

Kasnije, po dogovoru, jedan· drugome idu u kuću u posjete, no­seći darove za ukućane. Ovakovo

proizvađa

jedino

SIBENIK

pobratim tvo, pomaganjem obi­ju obitelji, ide i do trećega kolje-na.

nekim mje tima pobratimi tavljaju oje krvi u ino, piju ga

i kunu e, da će jedan drugome biti vjerni, u vakoj potrebi i ne­

elji. 1 erna veće ramote i gre­hote, nego e iznevjeriti vome po­bratimu.

Negdje je obred pobratim tva jedno tavniji. vrijeme kakve gozbe ili ve elice dvojica e uhva­te i pod ruke, držeći ča u ina, koje i pijaju. Grle e i ljube, i ka­zujuć i voju jerno t.

Najljepše je kad e pobratim­tvo obavi uz crkveni obred, pred većenikom. Pobratimi kleče pred

oltarom, lušaju v. lisu i priče te e. Po misi im ećenik kaže ne-

koliko prigodnih riječi, a oni e đrlc i ljube, nazivajući e milim pobratimima. akon toga, u kući jednog ili druoog, priredi e mala gozba.

Negdje je običaj da pobrati­mi, tupajući u crkvu, čuju od ve­ćenika napomenu i prime propeće da ga poljube. Čita im e određe­no evanđelje i molitva. Pobratimi e ljube i među sobom da,rivaju.

Podvornik donese čavu vina, u ko­ju oni tave kapljice krvi iz vojih de nih mišica. Potom obojica piju.

Katkada e pobratime djeca zavađenih obitelji, da time pre ta­nu stare mržnje i go rko ti.

Bez obzira na kaplje kuvi, na­rodni u običaji pobratim tva lije­pi, korisni i Bogu mili . Stoga neka e vrše blagoslovom većenika i

molitvama. Nemojmo ukidati do­bre običaje. Pobratimstvo je kod nas milo i veto, te je opjevanp i u narodnim pjesmama.

D. K. Stošić

UMRO JEVREM SIMlć. Opunomo­ćeni poslanik naše države kod atikann preminuo je prošlih dann u Rimu. ahra­njcn je u Beogradu .

GRADNJA CRKVE. U Mari boru e počela graditi rpsko-prnvoslavnn crb·a za koju je do ada potro eno 700.000, n još treba oko 1,000.000 Din. U Mariboru ima, navodno, preko 1500 srpskopra oslovnih vjernika.

40.000 LJUDI pri us tvovnlo je nu eu­haristijskom kongresu u Knrlovcu . Došli su da veli ča n tvenim v j erskim munife tn­cijama pokažu vjeru u Krista. Kongresu je prisustvovao nadbiskup koadjutor dr. Alojzije tepinnc. Od V. K. B.-n govorio je g. S. Ramljak.

ćiSTI DOBITAK. koro de ct miliju­na č i stog dobitka imala je lani tvornica šećera u Velikom Bečkcreku. Zar e ne moramo pitati : Kome će koristiti tn j no­vac?

STRANA 3.

Po svijetu IZ KOMUNISTICKOG RAJA. Mc

dvjcdov, ru k1 ijVećcmk koji se je nedavno ~pnsw JZ hoiJšcvil:kog tabora u Mandžun­ji, JO.VIJn da u tom taboru kOJI ~e nalazi u llanhungu u ~1blrij i ima oko 150.000 za­robljeniku nu tc~korn prisilnom rudu.

STUDE Tl KAO VJEROUć!TELJI Studenti tehnike na sveučiliš tu u Parizu u JCdnOJ perifcnJSkoj ~upi u Parizu poduča­vaju dJ cC u u ka teki z mu 1 idu s njima za­jedno na sv. pri čest svake nedjelje!

EGUS GOVORI U ž-E EVJ. a skupštini Društva Naroda govorio je abc-

inski car llaile Sclasic. Cim je počeo, ta­lijanski novinari u žviždukom i l-upanjem izrazili svoje negodovanje, a na to bili u­klonjen~ iz dvorane i uapšeni .

PO OVNO U ABESINIJU. Prema pisanju novina izgleda dn bi abesinski car, koji je i;t Abesinije pobjegao, ponovno do­;ao u svoju zeml ju i nastavio rat.

IZA AI3ESI IJE ALBANIJA! Italija je dala Albaniji zajam od 800 milijuna di­nara, a dobila u ruke albanski monopol du­hana i dozvolu da može izrabiti sve alban­ske rudn1ke.

UKIDA JE SA KCIJA. proti v Italije su ukinuli dosada : Finska. , -izozemsko., , orveška, :·panjolska 1 Šv1car kn.

ankcije Danska, Poljska,

HOćE IM SE l BRAZILIJE! Zidovi marksisti u pred 3 mjeseca iskrcali u j u i.nonmeričkim lukama četiri parobroda oružja i municije. Hoće se gospo di revo­lucije u bogatim državama Južne Ameri­ke! Da nije možda grožde jo' kiselo, cr­vene ubojice?!

NOVA ODLIKOVANJA illolotov, Vorošilov i Litvinov po zaključku konfe­rencije rednjo ·kolskih saveza bezbožnika odlikovani u na ·lovom »počasnih bezbož-nika«.

OBRA A PALESTINE. U poznatim sukobima ;\rapa i .Zidova u Palestini 15000 moderno oružanih britanskih vojnika bori se s Arapima koji ne posjeduju modernog oružja .

ECE SOVJETA. Federalna skupšti­na odobrila je n ·aranje diplomatskih ve­za izmedu ovjetske Rusije i Svicarske.

KARDI AL VERDIER će u koro zn­poče ti da gradi 100tu crk-vu. Do sada ih je dao podići 99. Sve su crl..-ve u pari5koj bisl.."Upiji.

POVRATAK NA STARO JER JE BOLJE. Advokat Lindsey je u svoje vri­jeme zagovarao »drugar ku ženidbu«. u stvari divlji brak, pa kad je vidio da se to pretvara u slobodnu ljubav (čitaj blud) javno je priznao potrebu nerazriješive kat. ženidbe.

BJEGUNCI PO SVIJETU. i'v\edun:~­

rodni komite za pomoć bjeguncima jav­lja da je njihov broj po svijetu 1,140.000; i to : 7000.000 Rusa, 240 hiljada Turaka i 80 hiljada 1jemaca_ Ligu aroda u Ze­nevi, zu v rijeme od g. 1927- 1934, potro i­la je zn pripomoć 2,684.000 švicarskih fra­naka.

KOMUNISTICKI A TIMJLIT AR I-ZAM. Ruska vlada je odluči l a podvo­stručiti vojničke tro·kove u god. 1936. Ta­ko od 7 miljnrdn i pol rubalja cjelokupnog budžeta, za vojničke vrhe će se utrošiti 14 miljardn i 800 milijuna.

PREKRASNO KNJižEVNO DJELO. a vez katoličkih nakladnika u Parizu izdnće

veliku knjigu u čast Djevki \uriji, uz sudjelovanje 500 firmi, s bogatim prilozi­mn i umjetničkim slikama.

BOLJSEVIC:KO CUDOREĐE. 24 go­dišnja moskovska studentica Maru ja Lar­kov v jen čala e u po ljednjih pet godina 19 puta i rastavila 18 puto. Kada je neki dan htjela da sc po 19. put ra tavi i ko­pi dvude eti brak, bilo je to i sovjetskim vlastima. previše, pa su odbile rostovu brn­ko.

žiTO U IT ALIJI. I talija je ove go­dine uvelo monopol no ži to. cijaci će

mornti vi·ak žita predati državi, o onu će ga otkupiti uz odredenu cijenu. Za sc· be će rntari mjeti da zadrže samo toUko ži ta, koliko trebaju zn svoju prehranu.

POSTIV ANJE VJERE. Tokom raz­go ora sn nadbiskupom iz Olomuca Breca­nom rekao je pred ejdnik Ceho lovačke republike, J;lovoreći o katoličkoj Crkvi, da u ćeho lovRčokj republnci ne može i ne smije doći do kulturnog boja_ Državna će vlast po th•n ti sve vjere i vc crkve tuko da će moći razviti vc svoje sile na moral­nom i kulturnom polju .

KATOLICKE šKOLE. lbnn ki je kralj Zagu prije odla kn u Rumunj ku potpisao uredbu , na temelju koje sc do­zvoljnvn priva tnicimn i pravnim osobama, dn podižu u državi katoličke ~kole.

l

STR A 4.

Naši dopisi KRI2 R KO SL VLJE Z BLAćU

Pred dva mjeseca, zauzimanjem i nn-stojunjcm velečasnog Dr Iva .uberine, turog i oduševljenog borca za križarske

ideje. o novnno je u ovom lijepom i pito­mom mje tu .Križarska Bntstvo.

Poletni Križari iz Znbluću dne 5 o. mj. imali u po vctu s,·oje zastuvc, nn koju slavu dodoše Križari iz Sibcniku. krndinu,

odicu i prijatelji križarske mi li iz Zato­na, Zlarinu i Pr.·ić Luke. Tako du je mo­torimn do'lo preko 600 osoba (iako sc mje-noj »T ribuni« prohtj lo du ih bude amo

1·0) dok u pješke i kolima do"le mnoge skupine iz bli.te i dulje okolice tako, dn je toga dunu bilo izletnika izvn na preko 1000.

Izletnike je dočekalo •itnvo mjesto, koje je bilo okićeno hrvat kim zastavama. Od muh e svr tulu povorku koju je po ' ln do zbori 'tn, na kojim je bio podignut ol­tar. Tu je izvTšcn blagoslov zn tave, koju su darovali bmću ntc Zan inović i Joso

l ikolić, n kumova li g. Rado lav 2mikić iz šibenika i jedan brat Križar iz Zublnća. Bl ndO lo '' zastave je obavio presvi jetli go­spodin tjepan Poliuk. skradinski opat, i tom prigodom održao pob udan govor Kri­za nmn. akon toga je br. nte Bre~ković otvorio križnrsko zborovanje, na koj em su govorili br. Frano Buričić, stud. phil. i de­legat V. K. B. iz Zagreba brat Zvonko Fržop, profesor. Prvi je govorio vatreno i uvjerljivo, o križarskoj ideologiji, a drugi o štetnom djelovanju komunizmu u našem narodu. Klicanjem Križnrs tvu i hrvu ts kim idealima završeno je zborovanje, poslije kojeg se razvila procesiju sa Presvetim.

u koncu je obavljena posveta Kristu Kra­lju, o kojega je kraljevstvu progovorio vlč. Don Damjan Rodin. a koncu sc Dr. Guberina zahvalio svima koji uzveliča"e svojim prisustvovanjem ovu lijepu križar­sku proslavu.

U 711• sati otputovali su gosti, otpra­ćeni od Zablućana mahanjem rubaca . za­dovoljni da naš hrvatski narod ima ovako­vu divnu i požrtvovnu križarsku omladinu.

Prisutnik.

DRNiš

Odlazak vrijednog svećenika. Ovih dana ostavio je naš varoš O. Bernardin Bebić, koji je kod nas proveo dvije godi­ne u svojstvu župskog pomoćnika. Kroz cijelo vrijeme svog boravka bio je ne­umoran u školi, pohađanju bolesnika, cr­k-venim obredima a napose u vođenju Tre­ćeg Reda sv. Franje. Sa svakjm je bio vazda prijazan i uslužan pa je zato bio kod svih obljuljen, a naročito kod Siverićana,

koje je selo bilo njegovoj duhovnoj skrbi posebno dodijeljeno. Po svojoj naravi vr­lo skroman i kao takav voli više samostan­ski život, što su njegove starješine opazili pa su ga stoga imenovali zamjenikom uči­

telja novaka na Visovcu. Prije nego na­stupi službu otišao je u kolijevku franje­vačkog reda, Itali ju" da obađe neke novi­cijute i uči Gregorijansko pjevanje. Mje­sto njega došao je naš Dmišanac O. l. Abrus, koji je već nastupio svoju službu. Jednom i drugom želimo obilni Božji bla­goslov u njihovu radul

Svetkovina sv. Petra. Siverić je i ove godine dostojno proslavio svoga velikog Zaštitnika. Svijeta je bilo mnogo u pro­cesiji i nu sv. Misi a naročito je upno u oko veliki broj rudara. Iz Drniša je došlo dos ta građana i članova i članica Kut. Ak­cije sa društvenom glazbom i duhovnikom O . P. Dr. Berkovićem. Poslije podnevne pobožnosti, preko koje je posljednji put dao blagoslov O. Bebić, glazba je davala ispred crkve koncerat, koji je sa svakog gledišta v rlo dobro uspio. Pobožni sc je puk sve do u kasnu noć izmjenjivao ispred Svečeva kipa, preporučujući sebe i svoje.

VODICE

Križarski izlet u Zablaće priređen je prošle nedjelj e popodne. Tamošnji Kri­žari ima li su blagoslov barjaka, pn su i Vodičani htjeli uveliča ti njihovo veselje - s ostalom braćom i prij ateljima našeg okruga. - Bilo je vrlo lijepo. Da sc je bi­lo ugodno provesti morem, o tomu ne tre­ba ni govoriti. Na zborovunj u su se ljudi­ma svidili govori braće koja su do'lu iz Zagreba. Oni su jasno iznijeli program križars kog pokretu. Duhovna obnovu hr­vatskog narodu - to je program omladi­ne skupljene pod bijelim križem. Oml adi­na će to i ostvariti, samo treba i potpore prijatelja .

.KATOLIKe

N. 112 P. 13 u. 14-s. 15 e. 16 P. 17 s. 18

Kalendar Srpanj

6 nedJelJa oo Duhovima - Ivan Gvalb Aoaklet, p. m. Bonaventura b. m. Heorlk, car Gospa Karmelska AleksiJ. or. Kamilo

-Sv. Kamilo

Rodi e u talijan kom gradu Bacchianco d. 1550. l\lajka mu pre­minu odmah po lije poroda, a oca izgubi u 6 godini života. Kao sirota bez roditelja i prepu"ten am ebi, dade e na ra pu~ teni život i kar­tanje, pa je brzo prokartao vu baštinu na lijeđenu od roditelja.

l . godini tupi u voj ku gdje je teško obolio. Zadobio je či r na nozi od čega je trpio kroz cijeli život.

Jednog zirn kog dana Kamilo, go i dladan, pokuca na vrata kapu­ciskog samo tana, gdje je osim kruha i odijela, dobio i zarade.

Samostanske zidine, svijetli primjer redovnika, uz milost Bož­ju, s temelja promijene Kamilovo srce. Kamilo se okani razvratnog života i odluči postati redovnik. I zbilja: Kamilo po tane kapucinski brat lajik, ali radi slabog zdravlja poglavari ga otpustiše. - Tako pođe u Rim, ddje se u bolnici sv. JakoYa posveti njegovanju bole­snika.

\

Dan i noć bdio je Kamilo uz bolesničke krevete, zavezivao ra­ne, pomagao umirućima i bodrio ih.

Tako je ljubio bolesnike, da je odlučio u tanoviti družbu za · nj e­go anje bole nika. U 32 god. po­čne učiti bogoslovne nauke i po-tane svećentk. Kao svećenik u­

brzo oži otvori svoj ideal i u ta­noYi društvo za dvorenje bole ni­ka. lanovi te družbe morali su vaki dan obilaziti bole nike, obav­

lj a ti naj niže poslove i tješiti umi­ruće. akom bolesnku morali u gledati amoga I usa Krista.

Kada e je broj družbe pove­čao, pođe Kamilo sa dvanaestori­com u Napulj da dvori okužene robij aše.

Na v ije t da e je pojavila ku­ga u Rimu o tavi Napulj i potrči u Rim. Pa premda je bio Yeć izne­mogao i o tario, a rana mu na no­zi krva rila , trčao je poput mladića od kuće do kuće i svugdje dijelio v. akramente, tjevio i bodrio.

Y. Kamilo kroz punih 40 ded i­na imao je otvorenu ranu na nozi, a preko 10 godina trpio je od ka­menca. I e te s oje boli nazivao bi »milosrđem Božjim«. Ovim svo­j im bolima priidruživao je svetac teška pokornička djela. Svakog se je dana i povijedao. A Gospodin mu je, za uzvrat, udijelio dar pro­ročanstva i čudesa.

Sv. Kamilo, iako je bio velik pred Bogom i pred ljudima, uvijek je ostao ponizan. Pa kad su mu do­nijeli presv. sakramenat kao po­putbinu za vječnost - svetac je sa suzama, pun iskrene poniznosti, kazao: »Znam, Gospodine, da sam najveći grješnik i da nijesam do­stojan milosti Tvoje. No, spasi me radi svog neizmjernog milosrđa. Sva je moja nada u zasluge predra­gocjene Tvoje krvi«.

I dok mu je svećenik prepo­ručivao dušu i izgovarao riječi: »Ne­ka ti se javi blag i vedri pogled Isusa Krista« - sveto preminu g. 1614.

Socijalno z r nje PRILIKE U RUSIJI

Gdje se podanici bore i bune proti vlasti, redovito je to znak da tamo nije dobro. A evo kak-ve vijesti časopis »Zna­mja Rosija a:, u svom prvom broju, dona­šu iz Sovjetske Rusije :

- U Lipoveckom srezu, za vrijeme neredu, koji se pojavio zato što su tjerali radnike - kolhoznike da bez prestanka kopaju šećernu repu, n da se nisu pobrinuli za njihovu ishranu, kolhoznici su razbijali kancelarije jedne mašino-truktorne stanice, a uz to je prebijen jedan direktor i oje­gov pomoćnik.

- U Tihvinu, 10 prosinca, razbijena je sreska kancelarija mljekarsko-sirnih pro­izvoda, koja je bila dužna kolhoznicima zn mlijeko još od 1934 g. 46 hiljada rubalja, a za 1935 g. ll hiljada. - Prebijeno je 5 činovnika.

- U Novomajskom kraju Odeske o­blasti ubijeni su, za vrijeme spremanja berbe : pomoćnik direktora mašino trak­torne stanice Baljčuk, zamjenik sreskog pretstnvnika - Solovjev, neki Demčuk i Gluccnko, n teško je ranjen sprematelj Kisilj .

- 27 studenoga prošle godine, blizu tramvajskog parka u Baku, bio je prire­đen leteći protestni miting protiv visokih cijena namimica, na koji se skupilo više od tri hiljade radnika . Vlasti se nisu tru­dile du rastjeraju zbor.

- 4 prosinca na Kavkazu je smrtno ranjen nožem poručnik 2udin, koji je u rujnu vodio sabiranje poreza u ingruškim kolhozima.

PORODILJA NA CESTI

Jedan šofer, po imenu Sendejev, i:n•je­štava u »Sovjetskaja Sibirija:, od l lipnja (br. 124). o jednom slučaj u, koji pokazuje kako se sovjetska država »brine« za svoje građane.

'ofer je doveo 27 svibnja ženu jednog svog druga , sn svima znacima pretstojećeg prerunog porođaju , u glavnu bolnicu za porodilje u Novo- Slblrskom. »Poslije dc­set minuta« - tako obavještava dalje šo­fer - »telefonirano mi je Iz bolnice da se žena odmah nosi kući, pošto u bolnici nemu mjesta. Kad sam s kolima došao, bolesnica je već bila izbačena na ulicu .. o:

Nl AJ1 UZ lJIH STVARI

Po jednoj vijesti poluslužbcoog sovjet­skog lista .. Izvestija«, od 20 V 1936 (br. 116), u radničkim četvrtima Harkova, jed­nog od najvećih industrijskih gradova so­vjetske Ukrajine, vlada velika oskudica životnih namirnica. Tako, na primjer, u jednoj radnji za životne namirnice u Sed­migradovskoj ulici, koja po izvještaju li­sta treba da opskrbljuje 25 hiljada stanov­nika radničke četvrti Krasnosaborska, ne­ma na prodaju ni najpotrebnijih životnih numtrmca. Direktor ove radnje priznao je : »Mesa, kobasica i ribe mi nemamo. Kruhu također nemamo. U cijeloj četvrti,

uostalom, nema nijedne mesarne, usprkos mnogih žalbi potrošača .. e

UT AJE I KRAĐE Poluslužbena »Izvestija« od 26 V 1936

(br. 127) piše o potrošnim zadrugama u Sovjetskoj uniji. List primjećuje: Utaje i krade još nisu otklonjene. Naročito ve­like su utaje i krađe u oblasti Celabinska. Sumu zatajenog novca u ovoj oblasti izno­sila je u godini 1935 jedan milijun rubalja više nego godine 1934, u zapadnom Sibiru za 600 hiljada ruba lja više, u filijali Sta­ljingrada za 550 hiljada rubalja, u i u mno­gim drugim oblastima jako se popela .. . Broj seoskih potrošnih zadruga koje su nu gubitku, iznosio je u 1934 godini 65.

što dragi gli u_

IZ NEDAVNE PROšLOSTI »Novog pretsjednika JNS, generala

Zivkoviću, poznajemo iz njegovog dosada­šnjeg rada, za koji ne možemo kazati dn je bio u svakom pogledu plodan«. (»Slo­venec« od l VII).

FRANJEVCI U KOBLENZU U zadnje vrijeme se po mnogim libe­

ralnim novinama raznose vijesti o velikim ćudorednim prestupcima nekih njemačkih

franj evaca u Koblenzu. Koliko su te vi­jesti pretjerane i iskrivljene, kaže nam iz­vještaj koji bečka »Reichpost « donosi iz Rima :

»Prema pouzdanim vijestima, koje su stigle Sv. Ktolici o t. zv. •Koblenškom ćudorednom procesu«, o opsegu uhapšenja l stvarnih prestupaka, izlazi, da se u na-

BROJ 28

cional-socijalističkoj novopognnskoj štampi ngi tatorski i po više puta govori o "više od 276 redovnika«, koji da su te­ško optuženi pred sudom. Citavom proce­su je dun veliki publicitet po nalogu mi­nistarstva propagande.

U stvari broj optuženih franjevačkih lajika (dakle ne svećenika!), koji su bili zaposleni u skrbi oko slaboumnih i idiotA. iznosi ne 276 nego samo 43, od kojih. je 27 posve nedužnih, dok tek 5 do 7 njih stoji pod te~kom optužbom, a od otalih dvanaestak većina je već prije uklonjena i isključena iz redu . arnvno, da je i o­vaj broj dovoljno žalostan i da biskupi ni­su štedjeli najstrožim mjerama. Kod sve­ga treba uzeti u obzir, dn je istraga vođe­na od stranačke nacional-socijalističke po­licij e, koja je vrlo pristrana, i da su svje­doci neubrojivi ljudi. Biskupi su kod vla­d e uložili protest protiv toga, da se u vla­dinoj štampi generalizira i da se krivnja prebacuje na čitave redove, pa čak i Cr~ kvu kao takovu .«

PRAVI NACIONALIZAM

knjizi vode nj emačkog naroda A­dolfa Hitlera »Mein Kampf« - zapisana je i ova misao :

»Da bude nacionalni osjećaj od po­četka ispravan i da ne bude u praznoj ri­ječi, mora da e om ladini ukleše ovo že­ljeno načelo : ko svoj narod ljubi, dokazu­je to jedino žrtvom koju je on za nju spreman podnijeti . . Povik : HuraJ - ne znači ni šta i ne daje pravo nazivati se nacionalnim . . . Usko stopljeoje nacionali­zma i osjećaja za društvenu pravednost, ima se usaditi u mlada srca.«

KOMUNISTICKI UZGOJ »Moskovska Pravdao: (br. 103 od ove

godine) donosi da su komunistički učite­lji iz moskovske oblasti uputili jedno ot­voreno pismo Staljinu. Na čelu pisma sto­ji: »Sefu, organizatoru i inspiratoru svib velikih pobjeda socijalizma u svijetu ... Staljinu«. Pismo počinje medutim prizna­njem du u Sovjetskoj Rusiji još uvijek vlada najveći nered u školama. Dalje u pismu učitelji zauzimaju »humanitarni stava: prema društvu i kažu: »Mi savjetu­jemo i učimo djecu da prime komunizam i da osjećaju mržnju prema svima onima ko­ji ne pripadaju komunističkoj stranci.«

Drugi list »Izvestija« pružaju primjer svoga shvatanja i kažu u jednom napisu: »Drugovi revolucionari Spanije, vi palite i rušite crkve i manastire. Gonite svećeni­ke i redovnike. ali ne palite manastire i crkve, jer se oni mogu upotrebiti za kina i dnnsinge. (br. 109 od ove godine). - To je komunistička prnvdn l

Križarske vijesti

Novo Križarska Bratstvo osnovano je u Blatu na Korčuli, okružje Dubrovačko.

Posjeti i predavanja. Izaslanici V. K. B. posjetili su, odnosno održali predavanja u nedjelju 5. VII. u Selima kod Siska (dr P rotulipac), u Osijeku i Valpovu (S. Ram­ljak), Ledeniku (I. Tubaković), Samoboru (F. Grgić).

Održane svečanosti. U nedjelju 5. VII. bila je posveta križarske zastave u Selima kod Siska gdje je govorio kao zastupnik V. K. B. dr. Protulipac, u Valpovu gdje je posvećena zastava Križara, a govorio je I. Kohler i S. Ramljak. Taj dan bila je također posveta križarske zastave u Ledeniku župa Podgorač gdje je govorio I. Tubaković. U nedjelju 5. VII. bila je križarska svečanost u Zablaću. Govorio je kao izaslanik V. K. B. Z. Fržop, a u ime Sibenskog okružja F. Baričić.

Najavljene svečanosti. U nedjelju 12. VII. je križarska svečanost u Bistri gdje je posveta križarske zastave. - U nedjelju 19. VII. je križ. svečanost u Lju­pini . - U nedjelju 26. VII. je veliKa križ. priredba u Preku.

Srednjoškolski tečaj. U petak 3. VII. otputovala je iz Zagreba grupa od 96 sred­njoškolaca na tečaj u Filip-Jakov. U Si­beniku pridružili su se toj grupi tečujci iz Bosne, Dalmacije i Primorja. Tečaj vode vlč. g. Anaković i brat M. Mostovac.

Na§ put II. dio. Još imade dosta dru­štava koju nisu nabavila knjige »Naš pute Il. dio koja obraduje prosvjetni rad Križa­rs. Knjigu treba odmah nabaviti i stoji 15.- din.

Krifarski dan. Za pros\avu Križar­skog dana čine se opće priprave i ova proslava biti će posebno velika ove godi­ne. Križarska društva spremaju crkvene i vanjske svečanosti. U Zagrebu će biti posebno velike svečanosti.

VLASNIK I ODGOVORNI tJREDNIL SVEć. DON K:REAE ZORIO ML. ULICA KllALJA TOMISLAVA 53. 81BFJNIX- TISKARA ~tKA.OIO. (O. B. BUUEVIO)

vre n duha nisu ' ci Ab

It U p z

~rli e nepri l! JJizam

ličkim

JJjego1 li sve meksi

ovo~

mno~l Đ

.Banco ženi h Iri go 1Ian11 de la Jiiuna toe ari Ne.~;, lnao liza be Pl, držav

1 vac 1

keC; da s P tv ac lnalo1

N ark