Porezi - osnoveDr. sc. Nika Sokol

Porezi – bitne značajkeBitne značajke poreza: porezi su prisilna davanja – porezi se nameću, oni nisu dobrovoljni, za

razliku od “tržišnih prihoda” države koji se temelje na ugovorima, državnih kredita i prihoda od poduzetničke djelatnosti,

porezi su transferi u novcu, a ne u naravi – usluge učinjene za državu kao posljedica vojne obveze s pravnog se stajališta ne smatraju porezima,

porezi nisu specijalna vrsta protuusluge za posebnu uslugu države, a ne postoji niti međuovisnost iznosa plaćenog poreza i koristi od javnih dobara i usluga koje pruža država,

pravo prikupljanja poreza imaju samo administrativne jedinice javnog prava,

porezi se prikupljaju na osnovi zakona – porez treba platiti tek kada postoji činjenica za koju zakon vezuje obvezu plaćanja poreza.

Porezi- karakteristike Budući da postoji toliko različitih definicija

poreza najtočnije ih definiramo putem njihovih karakteristika.

Ukoliko neki prihod zadovoljava sve karakteristike poreza svrstavamo ga u kategoriju poreznih prihoda bez obzira na njegov naziv.

BITNE KARAKTERISTIKE POREZA :Osobine koje javni prihod mora imati kako bi ga smatrali

porezom :

Prinudnost poreza Derivativnost (izvedenost) poreza Nepovratnost poreza Odsutnost neposredne naknade Nedestiniranost Ubiru se u javnom interesu Novčani su prihod države

Porezni sustav vs. fiskalni sustav Fiskalni sustav- Pojam mnogo širi od pojma

porezni sustav jer uz prihode obuhvaća i kategoriju rashoda.

Prihode dijelimo na:1. porezne prihode,2. neporezne prihode.

Porezi Nema, niti je moguća definicija poreza koja

bi točno izražavala i odražavala takav sadržaj pojma poreza koji bi imao univerzalni karakter i u vremenu i prostoru te koji bi odgovarao svakom razdoblju povijesnog razvoja.

Definicije poreza Porez je prisilni doprinos

gospodarskih jedinica, dijelom za pokriće zajedničkih državnih potreba i javnih izdataka, a dijelom služi za drugačiju raspodjelu nacionalnog dohotka.

Wagner

Porez je dio imetka koji svaki građanin daje državi da drugi dio može sigurno posjedovati. Montesquieu

Porezi su prisilno davanje bez konkretne odnosno posebne protuusluge onog kome to davanje pripada. Wittmann

Porezi – definicija Definicija (IBFD), prema OECD-u:Porezi su prisilno plaćanje državi za koje se ne dobiva protunaknada. Porez može biti razrezan fizičkoj osobi, nekom drugom subjektu, imovini itd. Definicija isključuje pristojbe i kazne, ali obuhvaća doprinose za socijalno osiguranje jer su oni prisilne naravi.

Definicija (Gabler)Obvezna javna davanja koja neka administrativna jedinica prikuplja od fizičkih i pravnih osoba na svojem teritoriju, temeljem prisile, u jednostrano utvrđenoj visini i bez pružanja protuusluge (za razliku od naknada i doprinosa).

Porezi i ostali državni prihodi (1)

Porezi su prisilna davanja koja razrezuje državna uprava, a da građani od nje ne mogu zauzvrat tražiti ekonomsku protuuslugu.

Državni prihodi poredani prema opadajućem stupnju državne prisile i političkog utjecaja i rastućem stupnju utjecaja tržišta:

• porezi• doprinosi• naknade • prihodi od poduzetničke djelatnosti• državni zajmovi

Porezi i ostali državni prihodi (2)

Državni zajmovi (javno zaduživanje) – imaju karakter tržišnog odnosa, ako se državi krediti daju na dobrovoljnoj osnovi, budući da u tom slučaju država na tržištu konkurira privatnim zajmotražiteljima.

Prihodi od poduzetničke djelatnosti – država ih stječe kada na tržištu ponudi dobra ili usluge koje proizvodi ulaganjem svoje poduzetničke imovine, i prodaje ih u zamjenu za posebnu naknadu (cijenu).

Naknade – država ih može naplaćivati kod javnih dobara ili usluga kod kojih je isključenje iz potrošnje u velikoj mjeri moguće i poželjno (luke, knjižnice, odvoz smeća i sl.).

Doprinosi za socijalno osiguranje – slični su porezima jer je za pojedince narušen odnos između davanja i primljenih koristi, osobito ako se primjenjuje koncept međugeneracijske solidarnosti, kada se daju državne potpore doprinosima za osiguranje ili kada država za pojedine osobe preuzima plaćanje osiguranja premda oni nikada nisu uplaćivali doprinose za to osiguranje.

Porezi i ostali državni prihodi (2) Kod poreza vrijedi načelo opće naknade vrijednosti, za

razliku od cijena, kod kojih vrijedi načelo naknade vrijednosti za posebno dobro ili uslugu.

Što su kod dobra izraženije značajke javnog dobra, to prihode potrebne za opskrbu tim dobrom treba u većoj mjeri prikupiti općom naknadom vrijednosti.

Što su pak izraženije značajke privatnog dobra pa se koristi mogu dodijeliti pojedincima, to se više prihodi za financiranje tog dobra mogu ostvariti cijenama i pristojbama.

Ciljevi oporezivanjaDvije su osnovne skupine ciljeva oporezivanja: fiskalni ciljevi (prikupljanje prihoda za financiranje rashoda) provedba ekonomske politike (korištenje poreza kao instrumenta

ekonomske politike)

Kao instrument ekonomske politike, porezi se mogu primjenjivati za: ostvarivanje željene raspodjele dohotka usmjeravanje privatne gospodarske aktivnosti

Ako se žele ostvariti ciljevi ekonomske politike, fiskalni ciljevi imaju tek sekundarno značenje

Porezno-tehnički pojmovi (1)Da bi se opisali pojedini porezni oblici, primjenjuju se različiti porezno-tehnički pojmovi:

Predmet ili objekt oporezivanja: stvar, radnja ili novčani iznos na koji se odnosi postupak oporezivanja. Predmet oporezivanja je uzrok nastanka porezne obveze.

Porezna osnovica: tehničko-fizička ili monetarna veličina na osnovi koje se određuje visina poreznog duga.

Jedinica oporezivanja: jedinica porezne osnovice koju određuje zakonodavac, i na koju se primjenjuju porezne stope.

Porezni iznos ili porezni dug: apsolutni iznos poreza koji treba platiti.

Porezna tarifa: Jednoznačno uređen odnos između veličine porezne osnovice nekog poreza i pripadajućeg poreznog iznosa.

Porezna stopa: omjer poreznog iznosa i porezne osnovice.

Porezno-tehnički pojmovi (2)

Porezni dužnik ili porezni obveznik ili porezni subjekt: fizička ili pravna osoba koja duguje porez, koja odgovara za porez, koja za račun treće osobe mora obustaviti ili platiti porez i izvršiti ostale obveze određene poreznim zakonima.

Porezni platac: onaj tko plaća porezi poreznoj upravi.

Nositelj poreznog opterećenja: onaj tko, ekonomski gledano, plaća porezni iznos, odnosno osoba čiji se dohodak ili imovina smanjuje uslijed oporezivanja. Ako zakonodavac želi da se porez prevaljuje, tada se onaj kome je zakonom namijenjeno konačno porezno opterećenje zove porezni destinatar.

Porezni vjerovnik: fiskalna vlast koja ima pravo prikupljanja određenog poreza.

Porezni sustav: sveukupnost poreza koji istodobno postoje u nekoj zemlji.

Porezna tarifa (1)

Način oblikovanja poreza – izbor i definicija objekta oporezivanja, definicija porezne osnovice, porezna tarifa i modalitet plaćanja poreza.

Ovisno o tome kako se mijenja porezno opterećenje kada porezna osnovica varira, razlikuju se proporcionalne, progresivne i regresivne porezne tarife.

Porezna tarifa (3)

progresivna >0 >0 >1 <1 >0proporcionalna =0 =0 =1 =1 =0regresivna tarifa <0 <0 <1 >1 <0

Progresivnost, proprocionalnost i regresivnost – lokalne značajke porezne tarife. Tarifa je progresivna kada djeluje progresivno u čitavom promatranom području.Direktna progresija / regresija – nastaje kada promjena prosječne porezne stope proizlazi iz promjene granične porezne stope.Indirektna progresija / regresija – nastaje kada se u tarifu s konstantnom graničnom poreznom stopom ugradi odbitak od porezne osnovice / dodatak poreznoj osnovici.

POREZNE STOPE (porezna tarifa) Porezna stopa izražava odnos između porezne

osnovice i iznosa dužnog porezaProporcionalne porezne stope

Ne mijenjaju se s promjenom porezne osnovice primjenjuje se stalno ista porezna stopa bez obzira na visinu osnovice

Ona neutralno djeluje na odnose među ekonomskim snagama odnosi koji su postojali prije oporezivanja ostaju isti i nakon toga. Npr: porezni obveznik A ima por. snagu 1000 n.j., porezni obveznik B ima por. snagu 2000 n.j. Porezna stopa iznosi 20 %1000 : 2000 = 200 : 400 = 800 : 1600 = 1 : 2

Progresivne porezne stope

Stope koje rastu s porastom porezne osnovice

Stope ne smiju rasti bezgranično – npr. kod poreza na dohodak kad bi stopa bila 100% radilo bi se o konfiskaciji stopa raste do određene vrijednosti

Razlikujemo Direktnu progresiju Indirektnu progresiju

Direktna progresija Direktna progresija

Na povećanu poreznu osnovicu neposredno se primjenjuje povećana porezna stopa

Razlikujemo : Punu (stalnu) progresiju kada se povećana porezna stopa

primjenjuje na čitav iznos osnovice Nedostatak metode je taj da vrlo malo povećanje porezne osnovice vodi

oporezivanju višom stopom Raščlanjena (lomljena) progresija oblik primjene

progresivnih poreznih stopa kada se porezna osnovica raščlani na dijelove pa se samo na porasli dio osnovice primjenjuje uvećana porezna stopa

Indirektna progresija Indirektna progresija

Prema poreznoj stopi radi se o proporcionalnom oporezivanju, ali zbog načina primjene porezne stope učinak oporezivanja isti je kao da se radi o progresivnom oporezivanju

Porezni teret se za veće osnovice povećava ne samo apsolutno, nego i relativno

Odnosi koji su postojali prije oporezivanja mijenjaju se nakon oporezivanja

osnovica Zakonom utvrđeni odbitak

Zakonska porezna osnovica

Zakonska por.stopa u

%

Iznos poreza Stvarna porezna stopa

u %

1.000 1.000 - 50 - -

1.500 1.000 500 50 250 16,6

2.000 1.000 1.000 50 500 25

2.500 1.000 1.500 50 750 30

3.000 1.000 2.000 50 1.000 33,3

3.500 1.000 2.500 50 1.250 35,7

4.000 1.000 3.000 50 1.500 37,5

4.500 1.000 3.500 50 1.750 38,9

5.000 1.000 4.000 50 2.000 40

Regresivne porezne stope Regresivna porezna stopa postoji kada se smanjuje

povećanjem porezne osnovice – porezna stopa povećava se smanjivanjem osnovice

Rijetko se susreću u praksi u izravnom obliku, ali često se javlja regresivni učinak oporezivanja koji se javlja kod posrednih poreza, teško je utvrditi njegovu visinu i ima izrazito nepovoljan socijalni karakter

Porezna tarifa (4)Slika: Vrste tarifa

T

X

direktna progresija

proporcionalnost s granicom poreznog oslobođenjaindirektna regresija

direktna regresija

proporcionalnost

indirektna progresija

0XD XG XO

Porezna tarifa (7)S obzirom na stupanj progresivnosti, tarifa može biti ubrzano progresivna, linearno (ravnomjerno) progresivna i usporeno progresivna

>0 ubrzana progresija=0 linearna progresija<0 usporena progresija

Slika: Vrste progresivnih tarifa i proporcionalnost

X

T/X ravnomjerna progresijaubrzana progresijausporena progresijaproporcionalnost

Porezna tarifa (8)Porezna tarifa može imati jedan ili više poreznih razreda.

Tarife s više poreznih razreda – stepeničaste tarife tarifa sa stepeničastim poreznim iznosima – kod te tarife unutar pojedinih

odjeljaka oporezivanja nastaje unutarnja regresija (prosječno porezno opterećenje unutar jednog odjeljka pada s porastom porezne osnovice),

tarifa sa stepeničastim prosječnim poreznim stopama i tarifa sa stepeničastim graničnim poreznim stopama (raščlanjena porezna

tarifa)

Slika: Tarifa sa stepeničastim poreznim iznosima

Slika: Unutarnja regresija kod tarife sa stepeničastim poreznim iznosima

XX

T T/X

Objekti oporezivanja

Objekti oporezivanja = moguće točke za koje se vezuje oporezivanje:

osobe – porezni obveznici su uvijek osobe. Međutim, osoba ne može biti porezni izvor – za to su potrebni imovina ili dohodak iz kojih se porezi mogu plaćati

imovina – npr. porezi na imovinu, nekretnine, motorna vozila. Prilikom oporezivanja imovine moraju se riješiti problemi definiranja, obuhvata i procjene.

gospodarska aktivnost – najvažniji objekti oporezivanja su veličine (tokovi) koje proizlaze iz gospodarske aktivnosti (npr. porez na dohodak, porez na promet), pri čemu se ti tokovi mogu oporezivati kao primici ili kao izdaci.

Važno je da se činjenice na kojima se zasniva oporezivanje mogu jednoznačno definirati i da ih se može utvrditi.

Indirektni i direktni porezi

Iako se porezi često dijele na indirektne i direktne, razlika između njih nije jednoznačno određena.

Kao bitno eksplicitno obilježje po kojem se razlikuju indirektni i direktni porezi navodi se prevaljivost, ali s obzirom na to da je svaki porezi ipak u načelu prevaljiv, indirektne poreze nije uputno izjednačavati s prevaljivima.

Drugi kriterij podjele – objekt oporezivanja i uvažavanje osobnih okolnosti → direktni porezi opterećuju u prvom redu dohodak i imovinu neposredno kod gospodarskih subjekata, uvažavajući osobne okolnosti onog tko snosi porezni teret. Za razliku od toga, indirektni se porezi vezuju uz troškove, prihode ili određene transakcije bez obzira u kakvim se okolnostima nalazi oporezovana osoba.

Treći kriterij podjele – obveza snošenja tereta poreza → direktni porezi se izravno razrezuju na one osobe ili kućanstva koja moraju snositi teret poreza

sve ove podjele su upitne...

Teorije raspodjele poreza (1)

Kako bi teret poreza trebalo raspodijeliti na građane neke zemlje?

Postoje dva osnovna načela raspodjele poreza: načelo ekvivalencije (eng. benefit principle) načelo gospodarske snage (eng. ability to pay principle)

Prema načelu ekvivalencije, odnosno načelu plaćanja prema korisnosti porezi se tumače kao prihodi koji su u bližoj ili daljnjoj vezi s dobrima i usluga koje nudi država.

Ekvivalencija se može shvaćati kao tržišna ili troškovna ekvivalencija.

Tržišna ekvivalencija – visina obveznog davanja za državno dobro ili uslugu ravna se prema preferencijama građana i građani plaćaju cijenu koja odgovara graničnoj vrijednosti toga dobra ili usluge za pojedinca

Teorije raspodjele poreza (2)

Načelo ekvivalencije ne može se primijeniti u oporezivanju kao osnovno načelo financiranja državnih izdataka zbog nemogućnosti da se koristi od državnih dobara i usluga dodijele pojedincima. Ono se ne može primijeniti da bi se opravdala određena porezna struktura, pri čemu bi ta struktura odgovarala strukturi korištenja javnih dobara.

Načelo ekvivalencije može poslužiti samo kao mjerilo, te u tom svojstvu ono pridonosi stvaranju i oblikovanju poreznog sustava, upućujući na prikladne točke oporezivanja i odgovarajuće porezne osnovice.

Načelo troškovne ekvivalencije – može se primijeniti u području specifičnih dobara i usluga koje određeni građani traže dobrovoljno, i od kojih je koristi moguće dodijeliti potrošačima. Zbog toga se ovo načelo primjenjuje kod prikupljanja korisničkih naknada i doprinosa za određene komunalne usluge.

Teorije raspodjele poreza (3)

Načelo gospodarske snage – prema tom načelu na raspodjelu poreza ne bi trebalo utjecati tko ima koristi od državnih dobara i usluga, već bi svatko u prikupljanju poreznih prihoda trebao sudjelovati u skladu sa svojom gospodarskom snagom.

Ne postoji usuglašen stav o tome kako mjeriti gospodarsku snagu!

Gospodarska snaga se u pravilu tumači kao pojam vezan uz osobe.

Prema načelu gospodarske snage, obveznici koji su u istom gospodarskom položaju moraju biti jednako oporezovani (horizontalna jednakost), a obveznici koji su u različitom gospodarskom položaju moraju biti oporezovani različito (vertikalna jednakost).

Kako izmjeriti gospodarsku snagu, odnosno gospodarski položaj poreznog obveznika???

Teorije raspodjele poreza (4) Kao indikatori gospodarske snage koriste se prije svega dohodak, imovina i

potrošnja.

kako prilikom oporezivanja treba voditi računa o različitim gospodarskim snagama, s obzirom na visinu gospodarske snage – o tome govore teorije žrtava

Teorijama žrtava nastoji se objasniti načelo oporezivanja prema gospodarskoj snazi. Polazi se od toga da svatko treba podnijeti žrtvu u skladu sa svojom sposobnošću. Žrtva = smanjenje mogućnosti za zadovoljenje potreba, koje je posljedica oporezivanja dohotka.

Prema teoriji žrtava svatko treba podnijeti jednaku žrtvu za opće dobro.

Teorije raspodjele poreza (5)Teorija žrtava pretpostavlja da je:

(1) korisnost kardinalna funkcija dohotka kao jedine varijable: U=U(Y)(2) funkcija korisnosti je poznata i ima sljedeća svojstva: U’(Y)>0, U’’(Y)<0

i(3) da svi gospodarski subjekti imaju istu funkciju korisnosti.

Na tim su se pretpostavkama razvili koncepti jednake apsolutne, jednake relativne i jednake granične žrtve.

Ti koncepti trebali bi pridonijeti ostvarenju vertikalne jednakosti u oporezivanju.

Poželjne karakteristike poreznog sustava (1)

Ekonomisti, sociolozi i pravnici razvili su tijekom vremena stajalište o tome koje bi zahtjeve trebao zadovoljiti “dobar” porezni sustav.

Među tim zahtjevima ističu se:

izdašnost – prihod poreznog sustava mora biti adekvatan da zadovolji potrebe društva za javnim rashodima

pravednost – raspodjela poreznog tereta mora biti pravedna uvažavanje problema porezne incidencije – nije značajna samo točka u

kojoj se uvodi porez, nego i mjesto konačnog smirivanja poreza neutralnost – poreze treba birati tako da se minimizira njihove uplitanje u

ekonomsko odlučivanje. Takvo uplitanje uzrokuje nastanak “viška poreznog opterećenja” koji bi trebao biti što manji.

Poželjne karakteristike poreznog sustava (2)

stabilizacijsko i razvojno djelovanje – porezni sustav mora dopustiti korištenje fiskalne politike za postizanje stabilizacijskih i razvojnih ciljeva

jednostavnost – porezni sustav mora dopustiti da se pravedno i nearbitrarno primjenjuje, te da bude razumljiv poreznom obvezniku

niski troškovi – troškovi primjene i urednog izvršenja poreznih obveza moraju biti što niži, uzimajući u obzir i ostvarenje ostalih ciljeva

Ti ciljevi nisu nužno u skladu jedni s drugima