Upload
adila2211
View
133
Download
9
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Poslovno Pravo
Citation preview
1
Ugovori se prema svojim bitnim značajkama mogu podijeliti u različite skupine.
→ Ugovori mogu biti jednostrani i dvostrani.
Jednostrani su ugovori takvi gdje na jednoj strani imamo vjerovnika, a na drugoj dužnika.
Dvostrani obvezni ugovori gdje se i jedna i druga strana pojavljuju u ulozi vjerovnika i
dužnika.
→ Ugovori mogu biti formalni i neformalni.
Formalni ugovori su ugovori sklopljeni u određenoj formi bilo da je forma određena zakonom
ili pak mogu biti utvrđeni voljom stranaka, svi drugi ugovori su neformalni.
→ Ugovori mogu biti naplativi i besplatni.
Naplativi ugovori su oni kod kojih postoji činidba jedne strane i protučinidba druge strane.
Besplatni ugovori su oni kod kojih nema protučinidbe druge strane (ugovor o darovanju)
→ Ugovori mogu biti glavni i sporedni ugovori:
Glavni ugovor je onaj kojim se uređuje jedna glavna obveza, a na njega se može nadovezati
niz sporednih ugovora sa sporednim obvezama, npr. Zajam može pratiti ugovor o zalogu i
slično.
→ Ugovori mogu biti predugovori i glavni ugovor.
Predugovor je ugovor kojim se stranke obvezuju da će kasnije sklopiti glavni ugovor. Propisi
o formi glavnog ugovora važe i za predugovor, ako je propisana forma uvjet pravovaljanosti
ugovora.
Predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.
UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU
Ugovorom o trgovinskom zastupanju obvezuje se zastupnik da se stalno brine da treće osobe
sklapaju ugovore s njegovim nalogodavateljem i da u tom smisli posreduje između njih i
nalogodavatelja, te da nakon dobivenog ovlaštenja sklapa ugovore s trećim osobama u ime i
za račun nalogodavatelja, a ovaj se obvezuje da mu za svaki sklopljeni ugovor isplati
određenu naknadu, odnosno proviziju.
Nalogodavatelj može imati na istom području za istu vrstu posla više zastupnika, ali zastupnik
ne može bez pristanka nalogodavatelja preuzeti obvezu da na istom području i za istu vrstu
posla radi za drugog nalogodavatelja.
Ugovor o trgovinskom zastupanju mora biti sklopljen u pismenoj formi. Zastupnik može
zaključivati ugovore u ime i za račun svoga nalogodavatelja, ako je za to od njega dobio
posebno ili generalno ovlaštenje.
Posebno ovlaštenje ili ovlast daje mu ovlast za skpalanje određenog posla ili određene vrste
posla, dok mu opće ovlaštenje daje pravo da poduzima sve pravne poslove koji ulaze u
djelokrug redovitog poslovanja.
Kada je ugovor sklopljen posredovanjem zastupnika onda suugovaratelj nalogodavatelja
može pravovaljano činiti zastupniku izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, a i
druge izjave u vezi s tim ugovorom radi očuvanja ili vršenja prava iz ugovora.
Zastupnik je ovlašten da radi očuvanja prava svog nalogodavatelja čini potrebne izjave,
njegovu suugovaratelju, a u cilju zaštite interesa nalogodavatelja zahtjeva poduzimanje
potrebnih mjera osiguranja.
2
OBVEZE ZASTUPNIKA I ODGOVORNOST
Zastupnik je dužan brinuti se o interesima nalogodavatelja i u svim poslovima koje poduzima
postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, držati se uputa koje mu je dao nalogodavatelj,
te davati nalogodavatelju sve potrebne obavijesti o tržišnoj situaciji, naročito one koje su
značajne za svaki pojedini posao.
Zastupnik je dužan sudjelovati po naputcima nalogodavatelja pri sklapanja poslova i to do
njihovog postupnog okončanja. Dužan je čuvati poslovnu tajnu svog nalogodavatelja za koje
je doznao u svezi s povjerenim mu poslom. Nakon prestanka ugovora o trgovinskom
zastupanju vratiti nalogodavatelju sve stvari koje mu je ovaj predao na uporabu za vrijeme
trajanja ugovora. Zastupnik odgovara ako poslovne tajne svog nalogodavatelja za koje je
doznao u vezi s povjerenim poslom iskoristiti ili drugome otkrije i poslije prestanka ugovora o
trgovinskom zastupanju. Za ispunjenje obveza iz ugovora za čije je sklapanje posjedovao ili
koje je po ovlaštenju sklopio u ime nalogodavatelja samo ako za to posebno pismeno jamčio.
OBVEZE NALOGODAVATELJA
1) Staviti na raspolaganje potreban materijal, odnosno određenu dokumentaciju kada je to
potrebno za obavljanje njegovih poslova.
2) Obavijestiti zastupnika bez odlaganja da li prihvaća ili odbacuje zaključenje ugovora
pripremljenog od strane zastupnika. Nalogodavatelj može po svojoj volji prihvatiti ili
odbaciti sklapanje ugovora kojeg je pripremio zastupnik, ali ga je o tome dužan
obavijestiti.
3) Obavijestiti zastupnika bez odgađanja o potrebi da se opseg posla sklopljenim ugovorom
posredovanjem svede na manju mjeru.
4) Isplatiti zastupniku naknadu za ugovore sklopljene njegovim posredovanjem, Ako između
stranaka nije drugačije ugovoreno pravo na naknadu stječe zastupnik kad ugovor bude
izvršen.
UGOVOR O LEASINGU (eng. To leasezakup, najam)
To je ugovor modernog trgovačkog prava.
Predmet ugovora o leasingu je korištenje tuđih pokretnih, rijeđe nepokretnih stvari, redovito
visoke vrijednosti i visoke tehonologije. Vijek trajanja opreme u tehničkom smislu redovito
mora biti duži od trajanja ugovora o leasingu. Često se ugovara obvezatna zamjena opreme
ako se tijekom trajanja ugovora znatno usavrši oprema odn. tehonologija.
Poslovna praksa i moderno zakonodavstvo poznaju različite sadržaje prava i obveze, kao i
broj sudionika leasing odnosa.
Zbog toga mi kad govorimo o leasingu moramo poći od temeljnih podjela leasing
konstrukcija kako bi smo mogli utvrditi zajedničke elemente.
Imamo više vrsta leasinga (podjela leasinga), a to su:
1) Operativni leasing,
2) Financijski leasing,
I druga podjela je na :
1) Izravni leasing,
2) Neizravni leasing.
OPERATIVNI LEASING
Takav je ugovor o leasingu koje stranke mogu otkazati u svako vrijeme, pa je trajanje ugovora
redovito uvijek kraće od gospodarskog vijeća trajanja predmeta ugovora. Zbog toga je i
3
leasing naknada, ukupno uzevši, manja od vrijednosti predmeta ugovora, pa davatelj leasinga
ne miže iz leasing ugovora amortizirazi svoje investicijske troškove (not ful pay out contact).
Stoga je operativni leasing ugovor o djelomičnoj amortizaciji. Davatelj leasinga snosi sav
rizik zastarjelosti i gubitka predmeta ugovora, plaća osiguranje, takse, te praktično leasing
naknadom može naknaditi samo dio sovje investicije.
FINANCIJSKI LEASING
Takav je ugovor kojim stranke utvrđuju najmanji rok korištenja predmeta ugovora u kojem ni
jedna stranka ne može otkazati ugovor. Trajanje ugovora redovito se ugovara tako da ono
odgovara redovitom gospodarskom iskorištavanju predmeta ugovora (amortizacija). Ukupan
iznos ugovorene leasing naknade koju plaća korisnik veći je od nabavne cijene predmeta
ugovora pa davatelj «amortizira» svoje investicijske troškove. Pri financijskom leasingu
korisnik leasinga snosi sve troškove i rizike vezane za preuzimanje i korištenje predmeta
ugovora.
IZRAVNI LEASING (ili PROIZVODNI LEASING ili LEASING U ŠIREM SMISLU)
Izravni leasing je takav leasing ugovor u kojem sudjeluju samo dvije stranke. Davatelj
leasinga može biti trgovac isporučitelj ili proizvođač predmeta ugovora i primatelj odnosno
korisnik leasinga, pri čemu proizvođač obično preuzima i obvezu servisiranja i isporuke
rezervnih dijelova.
NEIZRAVNI LEASING (ili LEASIN U UŽEM SMISLU)
Neizravni leasing je takav leasing u kojemu sudjeluju barem tri subjekta:
1) Proizvođač ili osporučitelj predmeta ugovora,
2) Davtelj leasinga (obično je to leasing društvo),
3) Primatelj leasinga
Davatelj leasinga kupuje predmet ugovora od proizvođača i daje ga u leasing primatelju gdje
se pojavljuje i kao financijer posla. Često se leasing odnosu, priključuje i neka samostalna
financijska organizacija, ako već sama nije davatelj leasinga koja u tom slučaju kupuje od
davatelja leasinga tražbine što ih on ima prema primatelju leasinga, te na taj način obavlja
diskont cijelog ili djelomičnog iznosa leasing pristojbe.
DEFINICIJA LEASINGA
Ugovor o leasingu je takav ugovor pri kojem se davatelj leasinga obvezuje financirati predmet
ugovora tako da ga izradi sam ili ga kupi ili dade izraditi kod trećeg sve po naredbi primatelja
korisnika leasinga i predati mu ga na korištenje a on će plaćanjem Leasing naknade u cijelosti
ili djelomično naknaditi investicijske troškove davatelja stim da nakon isteka ugovorenog
roka primatelj ima pravo otkupiti predmet ugovora (opcija kupnje), vratiti predmet ugovora
odn. Nastaviti s njegovom uporabom.
TIMESHARING
Timesharing je ugovor o davanju turističkog objekta na vremensko korištenje. Davatelj se
obvezuje predati na korištenje turistički objekt i održavati ga, a korisnik, tj nositelj prava
korištenja je ovlašten primljeni objekt rabiti, upotrebljavati u skladu sa njegovom namjenom
određeni broj godina u određenom razdoblju tijekom godine, vratiti ga i cijeli iznos zakupnine
platiti unaprijed.
4
Timeshare je vremenska jedinica mjerena gotovo uvijek u tjednima, rezervirana u nekom
ljetovalištu stalno, ili za razdoblje od nekoliko godina. Ugovor se sklapanja za posebnu sobu,
apartman, stvari na dvije etaže, vilu za određeni tjedan ili tjedne korištenja svake godine.
UGOVOR O LICENCI
Ugovorom o licenci obvezuje se davatelj licence ustupiti stjecatelju licence u cijelosti
ili djelomično pravo iskorištavanja izuma, tehničkog znanja i iskustva, žiga, uzorka ili
modela, a stjecatelj licence se obvezuje da će mu za to platiti određenu naknadu,
Predmet ugovora o licenci sukladno našem zakonu može biti:
→ Izum odn. Pronalazak
→ tehničko znanje i iskustvo (know-how),
→ industrijski uzorak i model, te
→ robni i uslužni žig.
Izum, (pronalazak) je rješenje određenog tehničkog problema, a rezultat je stvaralačkog rada
koji je tehnički izvediv i može se primijeniti u industriji ili drugoj djelatnosti. Radi zaštite
izumiteljevih prava izum se štiti ishođenjem patenta kod državnog zavoda za patente.
Patent je isprava koju izdaje ovlašteni organ kojima se potvrđuju izumiteljeva prava. Ako
nositelj patenta ne iskorištava osobno patentirani izum, može pravo iskorištavanja u cijelosti
ili djelomično prenijeti na drugog ugovorom o licenci. Nositelj patenta ima isključivo pravo
iskorištavanja zaštićenog izuma što znači da ima pravo isključiti svakog trećeg koji bi
iskorištavao patent bez dozvole.
Znanje i iskustvo «know-how» u užem smislu je primijenjeno tehničko znanje te metode i
podaci potrebni za praktično ostvarenje i primjenu tehnike koja služi u industrijske svrhe.
Danas se pojam «know-how» ne ograničava na području tehnike nego se rabi za cjelokupno
znanje i iskustvo potrebno za suvremeno poslovanje.
(BILJ: Znanje i iskustvo je skup tehničkih i tehnoloških znanja, iskustava i vještina koji se
primjenjuju u industrijskoj i ostaloj proizvodnji. Postoji znanje i iskustvo u užem i širem
smislu))
Tehničko unapređenje je tehničko rješenje ostvareno racionalnijom primjenom poznatih
tehničkih sredstava i tehnoloških postupaka kojima se postiže povećanje proizvodnosti rada,
poboljšanje kakvoće proizvoda, ušteda materijala, energije i slično. Tehničko unapređenje ne
sadrži novo rješenje i po tome se razlikuje od izuma.
Uzorak je takva dvodiomenzialna tvorevina, slika ili crtež što može poslužiti kao podložak i
prenijeti se na industrijski ili obrtnički proizvod.
Model je trodiomenzijalna tvorevina odn. Tijelo koja je industrijski ili obrtnički proizvod ili
se na takav proizvod može prenijeti. Model je zaštićen patentom.
Žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda i
usluga jednog sudionika u gospodarskom prometu od proizvoda i usluga drugog sudionika u
tom prometu. Žigom se štite znakovi posebice riječi, brojke i slova, grafički prikaz,
konbinacije boja, trodiomanzijalni oblici:
1. Zaštita oznake zemljopisnog podrijetla i
5
2. Oznake izvornosti proizvoda i usluga.
Pod zemljopisnim podrijetlom podrazumijeva se naziv mjesta u užem smislu, (likalitet),
Pod oznakom izvornosti podrazumijeva se mjesto podrijetla proizvoda ili usluga određene
kakvoće ili svojstva koje je nastalo isključivo pod utjecajem proizvodnih i ljudskih činitelja
zemljopisnog okružja i prema postupku koji se u cijelosti idvija u mjestu podrijetla.
Žig je zaštićen patentom.
OBLICI UGOVORA O LICENCI
Ugovor o licenci zbog svoje česte primjene i opsega materije koju uređuje pojavljuje se u više
oblika. Za nas su važni slijedeće oblici licence:
1. isključiva i neisključiva licenca,
2. Ograničena i neograničena licenca,
3. Podlicenca
Isključiva licenca postoji onda kada stjecatelj licence stječe isključivo pravo iskorištavanja
predmeta licence, što mora biti izričito ugovoreno. Isključiva licenca predviđena je kao
iznimka i mora biti izričito ugovorena, jer se bez posebnog dogovara ugovorom o licenci
isključiva licenca ne prenosi. Zakonodavac je propisao da pri isključivoj licenci davatelj
licence ne može ni u kom obliku sam iskorištavati predmet licence, niti njegove pojedine
dijelove, niti to povjeriti nekome drugom u granicama prostornoga važenja licence.
Neisključivom se licencom predmet ugovora o licenci može dati trećima i dr. na korištenje.
Ako u ugovoru nije navedeno o kakvoj se licenci radi, smatra se uvijek da se radi o
neisključivoj licenci.
Ogranićena i neogranićena licenca. Temeljno je pravilo našeg HR prava da je licenca
prostorno ograničena na cijelo državno područje, ako ugovorom o licenci nije prostorno
ograničeno pravo iskorištavanja predmeta licence.
Podlicenca je ugovor kojim stjecatelj licence može pravo iskorištavanja licence ustupiti
drugome pri čemu se u našem zakonu o obveznim odnosima razlikuju isključiva i neisključiva
licenca. Prema RH stjecatelj isključive licence može, ako ništa drugo nije ugovoreno, sklopiti
s primateljem licence ugovor o podlicenci. Stjecatelj neisključive licence nema pravo
iskorištavanja predmeta licence ustupiti trećemu, ali se mogućnost davanja u podlicencu može
s davateljem licence izričito ugovoriti ili dogovoriti.
Obveze davatelja licence:
→ u određenom roku predati stjecatelju licence predmet licence i svu tehničku
dokumentaciju potrebnu za praktičnu primjenu predmeta licence
→ dati stjecatelju licence sve naputke koji su potrebni za iskorištavanje predmeta licence
→ jamčiti stjecatelju licence tehničku izvodivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence
→ jamčiti da pravo iskorištavanja predmeta ugovora pripada njemu
Obveze stjecatelja licence su:
→ Platiti davatelju licence ugovorenu naknadu u vrijeme i na način utvrđen ugovorom,
→ Iskorištavati predmet licence na ugovoreni način u ugovorenom opsegu i u ugovorenim
granicama,
6
→ Čuvati predmet licence u tajnosti i onda kada se ne radi o patentnom izumu, nego o
nepatentiranom izumu ili tehničkom znanju i iskustvu,
→ Čuvanje poslovne tajne ima posebno značenje kada je riječ o nepatentiranim pronalascima
i «know-how», jer takav predmet ugovora o licenci nije zakonski zaštićen na temelju
registriranog patenta,
→ Obveza je obilježiti robu oznakom iz koje se vidi da se radi i licenci,
→ Kada se naknada određuje ovisno o opsegu iskorištavanja predmeta licence podnositi
izvješća o opsegu iskorištavanja predmeta licence i obračunati naknadu svake godine, ako
ugovorom nije određen kraći rok.
UGOVOR O USKLADIŠTENJU
Ugovor o uskladištenju obvezuje se skladištar primiti i čuvati određenu robu i poduzimati
potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju, te je predati na
zahtjev ostavodavatelja ili druge ovlaštene osobe, a ostavodavatelj se obvezuje da će mu za to
plati određenu naknadu. Pri predaji robe ostavodavatelj je dužan dati sve potrebne obavijesti o
njoj i izjaviti kolika je njezina vrijednost.
OBVEZE SKLADIŠTARA
Skladištar je dužan:
→ upozoriti ostavodavatelja na mane, prirodna svojstva robe ili na neispravnu ambalažu
uslijed čega može doći do štete na robi, čim je navedene nedostatke opazio ili morao
opaziti.
→ Upozoriti ostavodavatelja u slučaju da se na robi događaju takve neotklonjive promjene
zbog kojih postoji opasnost da se roba pokvari ili propadne i da, ako to u njegovom pozivu
ne bi mogao na vrijeme učiniti ostavodavatelj proda robu bez odlaganja na najpogodniji
način,
→ Poduzeti radnje radi očuvanja prava ostavodavatelja prema prijevozniku koji mu je predao
robu za račun ostavodavatelja u oštećenom ili manjkavom stanju,
→ Osigurati robu primljenu na čuvanje, ako je to ugovoreno,
→ Dozvoliti ovlaštenoj osobi da pregleda robu i da uzima uzorke te robe.
→ Primljene zamjenjive stvari čuvati odvojeno od stvari iste vrste i iste kakvoće.
→ Izdati skladišnicu za robu primljenu na uskladištenje ako to od njega zahtjeva
ostavodavatelj, odnosno potvrdu o prijamu robe na čuvanje ako ostavodavatelj ne zahtjeva
izdavanje skladišnice.
ODGOVORNOST SKLADIŠTARA
Skladištar odgovara za štete na robi primljenoj na skladištenje po objektivnom načelu, Za
štete neće odgovarati ako dokaže da je šteta prouzročena usred okolnosti koje se nisu mogle
predvidjeti, niti izbjeći, niti otkloniti. Neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala krivnjom
ostavodavatelja, manama ili prirodnim svojstvima robe ili neispravnom ambalažom.
PRAVA SKLADIŠTARA
→ skladištar ima pravo na naknadu za čuvanje stvari,
→ pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za čuvanje robe,
→ založno pravo na robi za svoja potraživanja iz ugovora o skladištenju i ostala potraživanja
nastala u svezi s čuvanjem robe.
7
SKLADIŠNICA
Skladišnica je vrijednosni papir.
Skladišnica se sastoji iz dva dijela:
1.Priznanive,
2.Založnice.
Skladišnica je jedinstveni papir koji se kao takav može prenositi, ali se pod određenim
zakonskim uvjetima njegovi dijelovi mogu odvajati jedan od drugog i odvojeno prenositi.
Priznanica i založnica moraju se pozivati jedna na drugu kako ne bi došlo do zamjene jedne
priznanice sa nekom drugom založnicom.
Priznanica i založnica kao jedinstven papir sadrže:
→ naziv, odnosno ime i zanimanje ostavodavatelja,
→ njegovo sjedište, odnosno prebivalište,
→ naziv i sjedište skladištara
→ datum i broj skladišnice,
→ mjesto gdje se skladište nalazi,
→ vrstu, prirodu i količinu robe, podatke o tome do kojeg je iznosa roba osigurana, kao i
→ ostale podatke potrebne za raspoznavanje robe i određivanje njezine vrijednosti.
Skladišnica mora imati potpis skladištara. Imatelj skladišnice ima pravo zahtjevati da mu se
preda roba označena u njoj. On može raspolagati robom označenom u skladišnici. Skladišnica
je vrijednosni papir, pa se ona i njezini dijelovi mogu prenositi indosamentom.
Prilikom svakom prijenosa na njima mora biti ubilježen datum. Na zahtjevu osobe na koju je
prenijeta priznanica ili založnica, prijenos na nju upisati će se u registar skladišta, gdje će se
ubilježiti i njegovo sjedište ili prebivalište.
Ostavodavatelj može zahtijevati da skladištar podijeli robu na određene dijelove i da mu se
svaki dio izda posebnu skladišnicu.
Ako je već dobio skladišnicu za cijelu količinu robe on može zahtijevati da skladištar podijeli
robu na određene dijelove i da mu u zamjenu za skladišnicu koju je dobio izda posebne
skladišnice za svaki pojedini dio.
PRAVO IMATELJA PRIZNANICE I PRAVO IMATELJA ZALOŽNICE
Prijenos priznanice bez založnice daje primatelju pravo zahtjevati da mu se preda roba samo
ako isplati imatelju založnice ili položi skladištaru za imatelja založnice iznos koji treba biti
isplaćen na dan dospjelosti potraživanja.
Imatelj priznanice bez založnice može zahtijevati da se roba proda, ako se postignutom
cijenom može isplatiti iznos na koji ima pravo imatelj založnice, s tim da se ostvareni višak
preda njemu.Kada je riječ o zamjenjivim stvarima imatelj priznanice bez založnice može
zahtjevati da mu skladištar preda jedan dio robe pod uvjetom da položi skladištaru za račun
imatelja založnice odgovarajući iznos u novcu.
Prijenos založnice bez priznanice daje osobi na koju je prenijeta založnica pravo zaloga na
robi. Prilikom prvog prijenosa na založnici moraju biti ubilježeni:
→ naziv, odnosno ime i zanimanje vjerovnika,
→ njegovo poslovno sjedište, odnosno prebivalište,
→ iznos njegovog potraživanja računajući i kamate i datum dospjeća.
Prvi primatelj založnice dužan je bez odlaganja prijaviti skladištaru da je na njega izvršen
prijenos založnice, a skladištar je dužan upisati taj prijenos u svoj registar i na samoj založnici
ubilježiti da je taj prijenos izvršen. Bez obavljanja ovih radnji založnica se ne može dalje
prenositi indosamentom, ali može cesijom.
Založnica koja ne bi sadržavala iznos potraživanja založnog vjerovnika obvezuje u korist
založnog vjerovnika cjelokupnu vrijednost stvari navedenoj u njoj.
8
Imatelj založnice bez priznanice kojom ne bude isplaćeno u roku potraživanje osigurano
založnicom dužan je pod prijetnjom gubitka prava zahtijevati isplatu od prenosioca, te podići
protest sukladno zakonu o mjenici.
Imatelj koji je podigao protest može po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja
zahtijevati prodaju založene robe, a isto pravo pripada i prenositelju koji je isplatio imatelju
založnice potraživanje osigurano založnicom. Od iznosa postignutim prodajom izdvaja se
potreban iznos za podmirenje troškova prodaje, potraživanje skladištara iz ugovora o
skladištenju i ostalih njegovih potraživanja nastalih u svezi s ostavljenom robom, zatim se
isplaćuje osigurano potraživanje imatelja založnice, a ostatak pripada imatelju priznanice.
Ako imatelj založnice nije mogao u potpunosti podmiriti svoja potraživanja javnom prodajom
založene robe, on ima pravo nepodmireni dio potraživanja naplatiti od osoba koje su prenosile
založnicu, a to su regresni dužnici.
Ovaj zahtjev mora biti podignut u roku koji određuje zakon o mjenici, za zahtjev prema
indosamentima i taj rok počinje teći od dana kad je izvršena prodaja robe. Imatelj založnice
gubi pravo zahtijevati isplatu od prenositelja ako ne bude zahtjevao prodaju robe najdulje u
roku od mjesec dana od protesta.
UGOVOR O ZAKUPU
Ugovor o zakupu zakupodavatelj se obvezuje predati određenu stvar zakupoprimatelju na
uporabu, a on se obvezuje da će mu za to platiti određenu zakupninu i nakon prestanka
zakupa vratiti zakupljenu stvar.
Bitni sastojci ugovora o zakupu su:
→ predmet ugovora,
→ zakupnina,
→ vrijeme trajanja ugovora
OBVEZE ZAKUPODAVATELJA
Glavne obveze zakupodavatelja su:
predaja stvari,
→ održavanje stvari,
→ odgovornost za materijalne i pravne nedostatke.
PREDAJA STVARI- zakupodavatelj je dužan predati zakupoprimatelju zakupljenu stvar u
ispravnom stanju zajedno sa njenim pripadcima. Stvar je u ispravnom stanju ako odgovara
stanju koje je utvrđeno ugovorom, a ako takvih odredbi u ugovoru nema stvar mora biti u
takvom stanju da može poslužiti za uporabu radi koje je ugovor skločjen.
ODRŽAVANJE STVARI-cijelo vrijeme trajanja zakupa zakupodavatelj je dužan održavati
stvar cijeli vrijeme, što podrazumijeva obavljanje potrebnih prepravaka. Od popravaka
razlikujemo izmjenu stvari, npr. Prezidavanje. Tijekom trajanja zakupa zakupodavatelj ne
možebez pristanka zakupoprimatelja činiti izmjene na zakupljenoj stvari, ako bi izmjene
ometale uporabu stvari.
ODGOVORNOST ZA NEDOSTATKE-
ODGOVORNOS ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE-zakupodavatelj odgovara
zakupoprimatelju za sve nedostatke stvari. Ne uzimaju se u obzir nedostaci manjeg značaja.
Zakupodavatelj odgovara za svojstva ili odlike koje izričito ili prešutno ugovorio. Ako je
zakupodavatelj za nedostatke stvari znao, i s nakanom propustio o njima obavijestiti
zakupoprimatelja, tada on za nedostatke odgovara čak i onda ako su nedostaci ostali
zakupoprimatelju nepoznati zbog njegove grube nepažnje. Radi se o pojačanoj objektivnoj
9
odgovornosti zakupodavatelja i ona je utvrđena stoga što je zakupodavatelj svojom izričitom
tvrdnjom da nema nikakvih nedostataka zapravo prevario zakupoprimatelja i idvratio
zakupoprimatelja da pri sklapanju ugovora uporabi pozornost koju bi inače upotrijebio da nije
bilo izričite izjave zakupodavatelja.
Zakon o obveznim odnosima utvrđuje u slijedeća tri slučaja kad nije moguće isključiti
odgovornost zakupodavatelja, odnosno naredna tri slučaja uvijek odgovara zakupodavatelj, a
to su:
1. Ako je zakupodavatelj znao za nedostatke i namjerno propustio obavijestiti
zakupoprimatelja,
2. ako je nedostatak takav da onemogućava normalnu uporabu stvari.
3. Ako je odredbu o isključenju odgovornosti zakupodavatelja nametnuo služeći se
monopolskim položajem na tržištu.
ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE
Zakupodavatelj odgovara zakupoprimatelju i za pravne nedostatke stvari koje se očituju na taj
način da na stvari danoj u zakup uopće ne postoji pravo zakupodavatelja, po nekom trećem
pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupodavatelja na uporabu stvari.
OBVEZE ZAKUPOPRIMATELJA
Temeljne obveze zakupoprimatelja jesu, uporaba stvari prema ugovoru, odnosno namjeni
same stvari-plaćanje zakupnine i vraćanje stvari nakon prestanka zakupa.
1. Uporaba stvari prema ugovoru ili njezinoj namjeni,
2. Potpuna uporaba i uživanje stvari normalna je i redovita pojava,
3. Zakupoprimatelj može rabiti stvar samo onako kako je određeno ugovorom ili
namjenom stvari i pri tome se mora ponašati kao dobar gospodarstvenik, odnosno
pravi domaćin,
4. Plaćanje zakupnine uporaba zakupljenje stvari svrha je ugovora o zakupu- Zakupnina
je naknada za uporabu i korištenje zakupljene stvari. Zakupoprimatelj plaća zakupninu
u rokovima određenim ugovorom. Može zakonom, možem običajem mjesta u kojem
je stvar predana zakupoprimatelju.
Potraživanje zakupnine zastarijeva za 3 godine, čl. 375. Zakona o obveznim odnosima, a
samo zastarijevanje počinje teći prvog kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati njezino
plaćanje. Vraćanje zakupljene stvari je bitan sastojak ugovora o zakupu. Vraćanje neoštećene
stvari nakon prestanka zakupa. Za istrošene stvari za habanje se ne odgovara, ali ako su se
dogodile bilo kakve promjene na stvari zakupoprimatelj je dužan vratiti stvar u prvobitno
stanje.
PODZAKUP
Podzakup je ugovor kojim zakupoprimatelj prenosi na drugog (podzakupoprimatelja) svoje
pravo upotrebe i uživanja od zakupodavatelja zakupljene stvari. Mogućnost sklapanja
ugovora o podzakupu zapravo je ovlast zakupoprimatelja da raspolaže tuđom stvari s pravom
prenošenja na drugog onih ovlasti koje mu pripadaju na temelju ugovora o zakupu.
UGOVOR O PRIJEVOZU STVARI
Sve vrste ugovora regulira Zakon o obveznim odnosima. Zakon o obveznim odnosima
određuje i ugovor o prijevozu. U tim se člancima daju opća pravila karakteristićna za sve
grane prometa dok su posebnim zakonima propisana pravila za pojedine vrste prijevoza.
10
U zakonu o bveznim odnsosima nalazimo pravila o prijevozu stvari, prijevozu putnika i
prijevozu prtljage.. Te odredbe sadrže i posebni zakoni. Međunarodni je prijevoz uređen
međunarodnim posebnim konvencijama.
PRIJEVOZ STVARI ŽELJEZNICOM
Ugovorom o prijevozu stvai željeznicom prijevoznik se obvezuje da će stvar prevesti do
odredišnoga kolodvora i predati je primatelju, a pošiljatelj se obvezuje platiti prevozninu.
Ugovor je sklopljen kad prijevoznik primi na prijevoz stvar s tovarnim listom. Primitak stvari
potvrđuje se stavljanjem datuma i žiga otpremnog kolodvora na tovarni list. Potvrda primitka
na tovarnom listu je dokaz da je sklopljen ugovor o prijevozu.
Na primjerku tovarnog lista koji se predaje pošiljatelju prijevoznik je dužan potvrditi dan, a za
lako pokvarljivu robu i životinje sat primitka na prijevoz.
Odnosi uređeni zakonom mogu se ugovorom i drugačije odrediti ako to zakonom nije
zabranjeno. Opći su uvjeti prijevoza određeni tarifon koja se mora javno objaviti na
uobičajeni način.
TOVARNI LIST
U željeznočkom prijevozu je obvezan tovarni list!
Pošiljatelj je dužan za svaku pošiljku predati prijevozniku na njegovome obrascu tovarni list.
Tovarni list sadrži podatke koji su propisani zakonom. Za svaku se pošiljku predaje poseban
tovarni list osim za pošiljke koje su zbog njihovih dimenzija tovare na više kolova ili ako se
drugačije ugovori.
Pošiljatelj odgovara za točnost podataka i izjava što ih on unese u tovarni list i za točnost
podataka i izjava koje na njegov zahtjev unese prijevoznik.
Pošiljalac i prijevoznik mogu se dogovoriti da će prijevoznik izdati tovarni list po naredbi ili
na donostitelja (prenosivi tovarni list) koji je vrijednostni papir.
PRIJEVOZ STVARI CESTOM
Prijevoz stvari cestom uređen je različitim konvencijama. Ugovorom o prijevozu stvari
prijevoznik se obvezuje da stvar preveze u odredišno mjesto i da u tome mijestu preda
primatelju ili drugoj ovlaštenoj osobi koju primatelj odredi,a pošiljatelj se obvezuje da
prijevozniku isplati ugovorenu prijevozninu.
Prijevoznik je dužan prevesti stvar vozilom koje je ugovoreno ili koje ima ugovorena
svojstva. Ako vozilo nije određeno prijevoznik je dužan stvar prevesti vozilpm koje osigurava
uredno i pravodobno izvršenje ugovora. Količina stvari što se predaje na prijevoz određuje se
brojem komada, težinom ili obujmom.
Pošiljatelj je dužan slati prijevozniku upute za čuvanje i rukkovanje stvarima ako se radi o
prijevozu stvari koji nije uobičajeni ako to prijevoznik zahtjeva.
Pošiljatelj je odgovoran za štetu koja nastaje osobama , vozilu ili drugim stvarima
djelovanjem svojstva stvari koje se predaje na prijevoz ako prijevozniku ta svojstva nisu bila
niti morala biti poznata. Prijevoznik je dužan ostaviti vozilo na utovarno mjesto ugovorenog
dana i sata i o tome obavjestiti pošiljatelja ili osobu koja se odredi.
Ugovor se mora obaviti u primjerenom roku ako ugovorom nije što drugačije utvrđeno. Ako
se stvar ne utovari u vozilo u ugovorenome roku krivnjom pošiljatelja prijevoznik mora
zadržati vozilo na utovarnom mjestu najviše još polovicu ugovorenog vremena za utovar tzv.
Dodatno utovarno vrijeme.
Ukoliko stvar ne bude ugovorena ni nakon isteka toga vremena prijevoznik može odustati od
ugovora i zahtjevati naknadu štete.
TOVARNI LIST U CESTOVNOM PROMETU
Tovarni lit se izdaje ako to zahtjevaju prijevoznik ili pošiljatelj. Izdavanjem tovarnog lista
prijevoznik potvrđuje da je sklopljen ugovor o prijevozu i da je stvar primljena na prijevoz.
11
Nepostojanje i neispravnost ili gubitak tovarnog lista u cestovnom prometu nemaju utjecaja
na postojanje ugovora.
Tovarni se list izdaje u tri primjerka:
→ Prvi se predaje pošiljatelju
→ Drugi prati stvar
→ Treći ostaje kod prijevoznika
Sva tri primjerka potpisuje prijevoznik i pošiljatelj. Pošiljatelj odgovara za štetu koja nastane
zbog netočnih i nepotpunih podataka koje sam unese u tovarni list ili koje na njegov zahtjev
unese prijevoznik.
Pošiljatelj je dužan dati prijevozniku sve podatke te priložiti uz tovarni list i staviti na
raspolaganje prijevozniku sve isprave koje su potrebne za sprovedbu carnskih te drugih
radnji.
Odgovoran je za štetu koja bi mogkla nastati zbog nedostajajnja , netočnosti li neispravnosti
tih podataka.
UGOVOR O PRIJEVOZU STVARI
Ugovor o prijevozu stvari prijevoznik se obvezuje prevesti u određeno mjesto neku robu ili
neku stvar, a putnik ili pošiljatelj se obvezuje za obavljeni prijevoz platiti određenu naknadu.
Zajedničke odredbe svih ugovora su:
-subjekti ugovora o prijevozu jesu prijevoznik, brodar, transporter i pošiljatelj kod ugovora o
prijevozu stvari, odnosno prijevoznik i putnik kod ugovora o prijevozu osoba.
Prijevoznik je fizička i pravna osoba koja se bavi prijevozom kao svojim redovitim
poslovanjem, ali i svaka druga osoba koja na temelju ugovora o prijevozu obavlja prijevoz
stvari uz naknadu. Visina naknade za prijevoz određuje se po pravilu tarifom i drugim aktom i
ne može se veća utvrditi. Ugovor o prijevozu stvari obvezuje se prijevoznik pošiljatelju ili
drugoj osobi da će stvar prevesti do mjesta koje je ugovoreno i tamo ih predati primatelju, a
pošiljatelj se obvezuje za to platiti određenu naknadu.
ODNOS IZMEĐU PRIJEVOZNIKA I POŠILJATELJA
Koje su obveze pošiljatelja stvari?
1. Obveza propisanog pakiranja stvari-pošiljatelj je obvezan zapakirati stvari na propisan
ili uobičajen način kako se ne bi ugrožavala sigurnost ljudi i dobara i kako ne bi
nastala materijalna šteta.
2. Prijevoznik je dužan upozoriti pošiljatelja na nedostatke pakiranja koje se mogu
opaziti, jer inače ne odgovara za oštećenje pošiljke zbog nepropisnog pakiranja,
3. Prijevoznik ne smije primiti pošiljku ako su nedostaci pakiranja takvi da ugrožavaju
sigurnost osoba ili dobara. Ako zbog nedostataka u pakiranju nastane šteta drugim
osobama i njihovim stvarima koje se nalaze kod prijevoznika za štetu odgovara
prijevoznik.
Koja je druga obveza pošiljatelja?
1. Obveza izvješćivanja o podacima koje se odnose na pošiljku. Pošiljatelj mora izvijestiti
prijevoznika o vrsti pošiljke, njezinom sadržaju i količini, priopćiti mu kada pošiljka treba biti
preuzeta, ime i adresu primatelja pošiljke, i sve druge podatke koji su relevantni za
prijevoznika da bez ikakvih smetnji odgađanja može ispuniti svoje obveze.
12
-ako se radi i prijevozu novaca i dragocjenosti on mora na to upozoriti prijevoznika i naznačiti
vrijednost pošiljke.
-obveza izvješćivanja postoji i kad se prevoze opasne stvari, npr. Dinamit, ili stvari za koje je
potrebno osigurati posebne uvjete (banane, jagode). Ako zbog propuštanja izvješća ili davanja
lažnih podataka prijevozniku nastane šteta pošiljatelj je dužan naknaditi.
2.Obveza plaćanja naknade i troškova u vezi s prijevozom-pošiljatelj je obvezan isplatiti
prijevozniku naknadu za prijevoz i troškove u vezi s prijevozom.
OBVEZE PRIJEVOZNIKA
Prva je obveza, obveza prijevoza stvari:
1. temeljna je obveza prijevoznika da uredno na ugovoreni način i ugovorenim putem
obavi prijevoz i stvar preda naznačenoj osobi. Ako nije ugovoreno kojim putem treba
obaviti prijevoz, prijevoznik mora odabrati ona put koji najviše odgovara interesima
pošiljateljima,
2. Obveza izdavanja tovarnog lista, teretnice ili potvrde o primitku stvar na prijevoz.
TOVARNI LIS-je prijevozna isprava u željezničkom, cestovnom i zračnom prometu,
kojom prijevoznik potvrđuje da je primio na prijevoz određenu količinu robe. Za
prijevoz stvar morem izdaje se teretnica ili «konosman»,
3. Sadržaj tovarnog lista-tovarni list ima osam bitnih elemenata:
- mjesto i nadnevak sastavljanja,
- naznaka odredišnog kolodvora koji mora odgovarati imeniku željezničkog
kolodvora,
- imena i prezimena ili nazivi primatelja, te njihove adrese,
- naznaka vrste i težine stvari,
- imena i prezimena ili naziv pošiljatelja, te njegov potpis koji moće biti
zamijenjen posebnim pečatom,
- žig otpremnog kolodvora,
- iznos prijevoznih i ostalih troškova,
- popis isprava koje se prilažu uz tovarni list, npr. dostavnica.
TERETNICA-KONOSMAN
Teretnica, odnosno konosman je isprava koja se izdaje u pomorskom prijevozu kojom
prijevoznik, odnosno brodar potvrđuje d je stvar primio na prijevoz i da će ih predati na
odredištu zakonitom imatelju isprave. Pomorskim zakonikom utvrđeni su bitni sastojici
teretnice, odnosno konosmana:
1. naziv i sjedište tvrtke ili ime i prebivalište brodara koji izdaje konosman,
2. Ime i ostale podatke o identitetu brodara,
3. Naziv tvrtke ili ime i prezime krcatelja broda,
4. Naziv i sjedište tvrtke ili ime i prebivalište primatelja ili oznaku po naredbi ili na
donositelja,
5. Ime luke odredišta ili podatak o mjestu ili vremenu gdje će se odrediti luka odredišta,
6. Količina tereta prema broju komada, težini, obujmu ili drugoj jedinici mjere, već
prema vrsti tereta,
13
7. Vrstu tereta o oznake koje su na njemu nalaze,
8. Stanje tereta ili omota prema vanjskom izgledu,
9. Mjesto, datum ukrcaja tereta o izdvajanje teretnice,
10. Teretnicu izdaje brodar i potpisuje osobno ili preko punomoćnika, odnosno agenta.
Teretnica može sadržavati i ostale podatke i izdaje se prema unaprijed utvrđenik
formularima. Teretnica ima trostruko značenje:
1. Njome se potvrđuje da postoji ugovor o prijevozu,
2. Ona služi kao dokaz da je brodar primio teret na prijvoz,
3. Njome se utvrđuje pravni odnos prema primatelju stvari.
Raspolagati teretnicom znači raspolagati robom na koju ona glasi, a prenositi se može
cesijom, na ime i može biti indosamentom-po naredbi, i predajom na donositelja.
Teretnica je vrijednosni papir-pa tko raspolaže teretnicom, raspolaže i robom na tržištu
i u prijevozu.
Slijedeća je obveza izvješćivanja pošiljatelja i postupanja prema nalozima. Prijevoznik
mora izvijestiti pošiljatelja o svim okolnostima koje bi utjecale na prijevoz i postupiti po
uputama što ih od njega dobije.
Odgovornost prijevoznika za gubitak i oštećenje pošiljke:
-tijekom prijevoza stvar se može zagubiti ili oštetiti, opće pravilo prijevoza da prijevoznik
odgovara za gubitak ili oštećenje pošiljek od trenutka preuzimanja do njezine predaje.
Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti ako dokaže da su gubitak ili oštećenje nastali zbog:
1. Radnje ovlaštene osobe, a to su pošiljatelj ili primatelj,
2. Svojstva same pošiljke, npr. voće,
3. Uzorka koji se nisu mogli predvidjeti, niti ukloniti, npr. više sile.
Prema tome odgovornost je prijevoznika objektivna, pto znači da odgovara ne samo onda
kada je kriv. U određenim uvjetima može se isključiti.
14
Vrijednosni papir je pisana isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu
upisanu na toj ispravi njezinom zakonitom imatelju.
Bitne značajke vrijednosnih papira su:
1. To je pismena isprava koja mora imati bitne sastoje propisane zakonom,
2. pisanu formu moraju imati i sve prave radnje koje se poduzimaju u svezi s papirom
(ustupanje, indosament, akcept, aval i slično).
3. Pravo iz papira ne nastaje ako isprava nije sastavljena, potpisana i predana njezinom
korisniku.
4. Pravo iz papira i isprava su tijesno povezani. Kaže se da je pravo utjelovljeno u
papiru. Pravo se ne može prenijeti na drugoga, ako se na njega ne prenese papir, niti se
pravo može ostvariti, ako se ne posjeduje papir.
5. Potraživanje iz papira vezano je za sam papir i pripada njegovom zakonitom imatelju,
6. Papir je prezentacijska isprava bez obzira je li to označeno na papiru ili ne,
7. Imatelj papira može svoje pravo ostvariti samo podnošenjem papira,
Vrijednosni papiri su:
→ mjenice,
→ ček
→ skladišnica,
→ teretnica u prometnom prijevozu,
→ prenosivi tovarni list u cestovnom željezničkom i zračnom prometu,
→ dionica
→ obveznica
→ blagajnički zapis
→ certifikat
Vrijednosni papiri mogu glasiti na ime, po naredbi i na donositelja.
Zakon je propisao da vrijednosni papiri moraju sadržavati bitne sastojke.
Bitni sastojci vrijednosnih papira:
a) Naznaka vrste vrijednosnog papira,
b) Tvrtka, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište izdvavatelja
vrijednosnog papira,
c) Tvrtka, odnosno naziv ili ime osobe na koju, odnosno po čijoj naredbi
vrijednosni papir glasi ili naznaku da papir glasi na donositelja,
d) Točno naznačena obveza izdavatelja koja proizlazi iz vrijednosnog papira,
e) Mjesto i datum izdavanja vrijednosnog papira, a za one koja se izdaju u seriji i
njihov serijski broj,
f) Potpis izdavatelja vrijednosnog papira, odnosno faksimil potpisa izdavatelja
vrijednosnog papira koji se izdaju u seriji,
Papiri koji nemaju sve ove bitne sastojke nisu vrijednosni papiri.
MJENICA (ins cogensprisilna norma)
Mjenično je pravo skup pravnih propisa kojima se uređuju pravni odnosi nastali iz mjenice,
njenih potrepština i radnji sudionika u mjenično pravnim poslovima.
15
Mjenica je vrijednosni papir po naredbi kojim njezin izdavatelj (trasant) izdaje
bezuvjetni nalog drugoj osobi (trasatu) da korisniku isprave (remitentu) isplat i određenu
svotu novca, odnosno sam izdavatelj se obvezuje izvršiti isplatu. Nastala je u 13. stoljeću u
Italiji radi sigurnosti posla. Danas mjenica ima značenje kreditnoga sredstva pa se zato kaže
da mjenicu izdaje onaj tko nema novca, a ček onaj tko ga ima.
OBILJEŽJA MJENIČNO PRAVNIH POSLOVA
1. pisani oblik,
Mjenica se uvijek izdaje u pisanom obliku. Obično se izdaje na mjeničnom blanketu, ali
vrijedi i na ostalom materijalu,
2. Apstraktnost mjeničnog posla
Mjenica se izdaje u svezi s temeljnim pravnim poslom, npr. prodavatelj prodaje kupcu robu
na kredit uz mjenicu,
3. Solidarnost mjeničnih obveza
Svi potpisnici mjenice odgovaraju solidarno imatelju mjenice. Imatelj mjenice ima prava
prema svima.
TEMELJNE VRSTE MJENICA
1.Trasirana ILI TRATA,
2.Vlastita mjenica.
Trasirana mjenica je mjenica u kojoj izdavatelj trasant mjenice poziva drugu osobu trasata da
imatelju mjenice remitentu isplati određenu svotu novca.
Vlastita mjenica je ona u kojoj se izdavatelj trasant obvezuje da će određenu svotu platiti
imatelju mjenice remitetntu. Tu nema poziva trasatu na akseptiranje i plaćanje mjenice kao pri
trasiranoj mjenici. Izdavatelj trasant vlastite mjenice odgovara onako kao što odgovara
akceptant trasirane mjenice.
BITNI SASTOJCI TRASIRANE MJENICE
Zakon o mjenici utvrđuje da trasirana mjenica mora imati osam bitnih elemenata:
1. Oznaku da je mjenica napisana u samom slogu isprave na jeziku na kojem je ona
sastavljena,
2. Bezuvjetan naputak da se plati određena svota novca,
3. Ime onoga koji treba platiti (trasat),
4. Oznaka dospjelosti,
5. Mjesto gdje treba obaviti plaćanje,
6. Ime onoga kome ili po čijoj naredbi se mora platiti (remitent),
7. Oznaka dana i mjesta izdavanja mjenice,
8. Potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant)
Bianco mjenica je takva mjenica koja nema sve bitne sastojke Takva isprava postaje
mjenicom onda kada se prema sporazumu stranaka naknadno ispune bitni sastojci (buduća
mjenica.)
MJENIČNE RADNJE
radnje u mjeničnom prometu sastoje se uglavnom u potpisivanju mjenice!!! Svaki valjani
potpis na mjenici znači određenu obvezu. Potpisivanje se u načelu obavlja u vlastito ime.
Mjenicom se može obvezati svaka osoba koja se prema propisima građanskog ili trgovačkog
prava može ugovorom obvezati.
Potpisivanje se može obaviti i po zastupniku. Mjenicu može potpisati zastupnik u ime
zastupanoga.
16
IZDAVANJE MJENICE
Trasant izdaje mjenicu i potpisuje mjenicu. Trasant svojim potpisom postaje prvi dužnik i
odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena. On odgovara za isplatu mjenice i onda
ako u jenici stavi klauzulu da ne odgovara za akspet. Trasant se može osloboditi za akspet, ali
svaka odredba kojom se oslobađa za isplatu smatra se kao da nije napisana.
INDOSAMENT
Svaka mjenica i onda kada nije izričito trasirana po naredbi može se prenijeti indosamentom.
Od toga pravila izuzima se recta - mjenica, tj. mjenica u kojoj je trasant zabranio prijenos
indosamentom naznakom klauzule «ne po naredbi». Recta mjenica može se prenjeti samo
cesijom.
Razlika između prijenosa indosamentom i prijenosa cesijom je u tome što se pri cesiji mogu
novom vjerovniku staviti svi prigovori koji su se mogli staviti prijašnjem vjerovniku prema
pravilima građanskog prava, a pri prijenosu indosamentom ne mogu se staviti nikakvi
prigovori, osim ako je imatelj mjenice svjesno postupio na dužnikovu štetu.
Glede oblika indosamenta mjenica se indosira tako da dosadašnji imatelj mjenice-indosament
određuje pisanom izjavom na mjenici da se mjenična svota plati drugoj osobi novom
vjerovniku (indosatoru) i tu izjavu potpiše.
Dosadašnji imatelj mjenice indosiranjem od mjeničnog vjerovnika postaje mjeničnim
dužnikom.
Indosament se obično obavlja na poleđini, ali vrijedi i ako je napisan na prednjoj strani. Ako
nema mjesta na mjenici za mjenicu se veže poseban list koji se zove alanž.
Indosamentom se prenose sva prava koja proistječu iz mjenice. Indosament mora biti
bezuvjetan.
Tko prvi može indosirati mjenicu?
Zakonitim imateljem mjenice smtra se onaj tko drži mjenicu i dokaže svoje pravo
neprekinutim redom indosamentata.
Prvi je indosant remitent. Primjenom indosamenata moguće je neograničeno cirkuliranje
mjenice u prometu. Svaki puni indosament povećava sigurnost naplate, jer svaki potpisnik
odgovara mjeničnom vjerovniku, odnosno svim svojim slijednicima da će i mjenica biti
akceptirana i isplaćena.
AKCEPTIRANJE MJENICE
Akcept je trasatova izjava uz potpis na mjenici o prihvaćanju trasantova poziva da plati
mjeničnu svotu. Time on postaje akceptant i osoba na koju se obraćaju imatelji mjenice.
Akcept mora biti bez uvjeta, ali se može ograničiti na jedan dio mjenične svote. Svako drugo
u akceptu sadržano odstupanje od sastojaka mjenice smatra se odbijanjem skcepta.
Imatelj trasirane mjenice kao i onaj koji je samo drži može sve do dospjelosti podnijeti na
akceptiranje trasatu u mjestu njegova prebivališta. Trasat može i zaboraviti da se mjenica
podnese na akceptiranje, osim:
→ Kad je posrijedi trasirana mjenica plativa kod treće osobe, ili
→ U mjestu različitom od mjesta u kojem trasat prebiva ili,
→ Kad je posrijedi trasirana mjenica na određeno vrijeme po viđenju.
Akcep mora biti bez uvjeta. Akceptom se trasat obvezuje mjenicu platiti prilikom njenoga
dospjeća.
AVAL
Aval je mjenično jamstvo kojim se može osigurati isplata mjenične stope u cjelini ili jednim
dijelom. Avalist je redovito treća osoba, ali može biti i koji od potpisnika mjenice. Jamstvo se
na mjenici daje pismenim izrazom «per aval», «kao jamac». Dostatan je i sam potpis na
17
prednjoj strani mjenice. Dajući izjavu o jamcu avalist treba izjavit6i za koga jamči, ako se ne
vidi iz mjenice za koga je dat aval prema Zakonu vrijedi jamstvo za trasanta. Avalist
odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči.
DOSPJELOST
Pod dospjelošću mjenice podrazumijeva se u mjenici naznačeno vrijeme kada se mjenica ima
isplatiti, tj., kad mjenični iznos dospijeva za naplatu. Mjenica dospijeva onako kako je to u
njoj naznačeno, a može biti:
→ Mjenica po viđenju - određivanje roka dospjelosti mjenice po viđenju znači da se mjenica
može prenositi na naplatu prema prosudbi imatelja mjenice, Mjenica po viđenju dospijeva
čim se podnese na isplatu.
→ Mjenica na određeno vrijeme po viđenju - određivanje toga roka znači da se mjenica ima
naplatiti u određenom roku, nakon podnošenja, odnosno prezentacije mjenice na akcept,
tj., viđenje, Takav rok se obično označava izrazom za mjesec, dva, pet dana po viđenju
platite, Rok dospjelosti te mjenice računa se dodavanjem utvrđenog vremena označenog u
mjenici danom kada je akceptirana,
→ Mjenica na određeno vrijeme od dana izdavanja - ta mjenica dospijeva istekom
naznačenog vremena od datuma izdanja ili od viđenja,
→ Mjenica na određeni dan – dospjeva na određeni dan
PROTEST MJENICE
Ne akceptira li trasat mjenicu ili ne datira akcept mjenice koja dospijeva na određeno vrijeme
po viđenju ili ne isplati mjenicu, ili ako samo djelomično akceptira i isplati mjenicu to se
mora utvrditi javnom ispravom.
Da bi se ona dobila mora se podignuti protest. Protest se podiže pri protestnom tijelu
ovlaštenom zakonom kojem mjesno mjerodavnom za osobu protiv koje se podiže protest. Naš
zakon o javnom bilježništvu propisuje da su javni bilježnici ovlašteni za protestiranje
mjenica, čekova i ostalih vrijednosnih papira. Javni bilježnici vode protestne upisnike. Uz
zahtjev za sprovođenje protestnog postupka protestnom tijelu se dostavljaju mjenica i
potrebni pdoaci.
Protestno tijelo, odnosno javni bilježnik poziva trasata da akceptira odnosno plati mjenicu, a
ako on to ne učini javni bilježnik utvrđuje odbijanje akcepta, odnosno plaćanje i o tome
imatelju mjenice daje javnu ispravu.
Svrha protesta sastoji se u tome da imatelju mjenice stekne pravo regresa od regresnih
obveznika.
Postoje rokovi podizanja protesta.
Protest mora sadržavati:
1. Prijepis protestirane mjenice,
2. Ime ili tvrtku prema čijem se zahtjevu i protiv koje osobe se podiže protest,
3. Potvrdu da tražena osoba nije ispunila činidbu koja se na temelju mjenice od nje
zahtjeva,
4. Mjesto, dan, mjesec, godinu, sat kao i mjesto gdje je poduzet ili bezuspješno poduzet
protestni postupak,
5. Registarski broj protesta, potpis i pečat protestnog tijela.
NOTIFIKACIJA
O odbijanju akceptiranja ili isplate imatelj mjenice mora izvijestiti svog indosanta i trasanta u
roku četiri radna dana nakon protesta ili nakon dana podnošenja mjenice, ako je bio
oslobođen od podizanja protesta. To se zove notifikacija.
18
Kada je indosament primio obavijest on mora u roku od dva dana izvijestiti svojeg
indosamenta i tako redom. Propust pravodobne notifikacije nema za posljedicu gubitak
mjeničnih prava za onoga tko je propustio pravodobno notificirati, ali on odgovara za štetu
koja nastane zbog njegova propusta i to do visine mjenične svote.
REGRES
Regres je pravo imatelja mjenice da od trasanta, indosamenta i ostalih regresnih obveznika
zahtjeva isplatu mjeničnog duga kad trasat odbije akcept ili isplatu mjenice ili kad je zbog
stečaja prestala sigurnost redovite naplate. Da bi sačuvao pravo na regres imatelj mjenice
mora obaviti protest.
Regres može biti prije dospijeća mjenice:
1. Ako je akceptiranje odbijeno,
2. Ako je otvoren stečaj nad trasantom imovinom ili je trasat postao nesposoban za
isplatu.
3. Ako je otvoren stečaj nad imovinom trasanta koji je zabranio podnošenje mjenicu na
akcept. Regres nakon dospijeća mjenice, ako nije isplaćeno u cijelosti ili djelomično,
4. Regreni zahtjev može imatelju mjenice postaviti bilo pojedinačno protiv kojeg
regresnog obveznika akceptanta, trasanta, indosamenta ili avalista ili pak protiv svih,
jer su svi solidarni obveznici,
5. Imatelju mjenice ima pravo zahtjevati od onoga protiv koga ostvaruje regres:
6. Svotu za koju mjenica nije akceptirana ili plaćena i kamate, ako su bile u mjenici
određene,
7. Zateznu kamatu obračunatu u skladu sa potpisom kojim se uređuje visina stope
zatezne kamate,
8. Troškove protesta, poslanih izvješća i ostale troškove.
Ako se regres traži prije dospjelosti od mjenične svote odbija se eskont po stopi koju
određuje NBH, a koja vrijedi na dan regresa.
MJENIČNA INTERVENCIJA
Mjenična intervencija je akceptiranje ili isplata mjenice od strane intervenjenta.
Trasant, indosament ili avalist mogu u mjenici naznačiti osobu koja će prema potrebi
akceptirati ili platiti. Intervenirati može netko i prema vlastitoj inicijativi, tj. Osoba koja nije
mjenično pravni obveznik.
Kada intervenjent akceptira mjenicu odgovara prema imatelju mjenice i prema
indosamentima koji dolaze za dužnikom za koga je intervenirao onako kako odgovara taj
dužnik. Kada plati stječe ona prava koja proizlaze iz mjenice protiv onoga za koga je platio i
protiv onih koji su njemu mjenično pravno obvezni.
AMORTIZACIJA
Onaj kome je nestala mjenica može mjerovanome sudu u mjestu plaćanja predložiti
pokretanje postupka amortizacije, tj. Sudskog postupka oko poništenja mjenice.
U prijedlogu se mora iznijeti:
→ glavnu sadržaj nastale mjenice,
→ učiniti vjerovatnim da je predlagatelj imao mjenicu ili da mu na temelju nje pripada neko
pravo.
Ako sud nađe da su podaci dostatni, dovoljni izdat će se oglas da onaj kod koga se nalazi
mjenica, pokaže mjenicu sudu u roku od 60 dana jer će sud nakon proteka roka mjenicu
proglasiti poništenom, on se objavljuje u «NN».
19
Ako se mjenica u naznačenom roku ne podnese, onda sud takvu mjenicu oglašva
amortiziranom i o tome izvješćuje akceptanta, odnosno trasanta neakceptirane mjenice ili
trasanta koji je zaboravio podnošenje mjenice na akcept, stavljajući im do znanja da mjeničnu
svotu može platiti predlagaču amortizacije.
Svrha amortizacije je da na temelju odluke o amortizaciji predlagatelj može protiv akceptanta
ostvariti mjenična prava kao da ima neamortiziranu mjenicu.
ČEKOVNO PRAVO
Čekovno pravo je skup pravnik propisa kojima se uređuje pravni odnos u čekovnom prometu,
bitni sastojci čeka i radnje sudionika u čekovno pravnim poslovima.
Ček je vrijednosni papir kojim izdavatelj trasant nalaže trasatu da iz njegova pokrića isplati
zakonitom imatelju čeka određenu svotu novca.
RAZLIKE IZMEĐU ČEKA I MJENICE
Pri čeku se javljaju iste potrepštine i radnje kao i kod mjenice, pa je funkciju čeka najlakše
shvatiti, ako se uoče razlike između mjenice i čeka. Po mjeničnom pravu trasat može biti
načelno svaka osoba iako je to u praksi redovito bankarska institucija.
1. U trenutku izdavanja čeka trasant mora imati pokriće kod trasata u novcu ili
novčanom kreditu, a mjenica može biti trasirana i na onu osobu kod koje trasant uopće
nema pokriće ili ga nema u tom trenutku izdavanja mjenice,
2. U našem pravu nije potrebno akceptiranje čeka, jer je nužno pokriće kod trasata. Kod
mjenice podnošenje na akcept je uvjet isplate kako bi imatelj mjenice mogao ostvariti
regresno pravo.
3. ček se može i opozvati, a izdana mjenica ne može,
4. Kod vlastite mjenice trasant i trasat su ista osoba, a kod čeka to moraju biti različite
osobe,
5. Mjenica se može indosirati i na trasata, a indosiranje čeka na trasata vrijedi samo kao
priznanica o isplati,
6. Trasirana mjenica ima osam bitnih sastojaka, a ček ima 6 bitnih sastojaka. Na čeku
nije nužna oznaka remitenta, a na mjenicu jest, pa se ček može izdati i na donositelja,
tj. Na neodređenog imatelja čeka,
7. Ček je sam po sebi vrijednosni papir po vriđenju, pa nije potrebno određivati rok
dospijeća, a na mjenici se taj rok uvijek mora označiti.
Prema tom temeljna je razlika između mjenice i čeka je u tome što ček služi kao instrument
plaćanja i prema svojoj prirodi je platežno sredstvo, a mjenica ponajprije ima ulogu kreditnog
sredstva.
BITNI ELEMENTI ČEKA (BITNE POTREPŠTINE ČEKA)
Ček mora imati 6 bitnih elemenata:
1. Naznaku da je ček napisan u tekstu isprave, a ako je isprava izdana na stranom jeziku
izraz koji na tom jeziku odgovara pojmu čeka,
2. Bezuvjetni naputak da se plati određena svota novca iz trasantova pokrića,
3. Ime trasata,
4. Mjesto plaćanja
5. Mjesto i dan izdavanja,
6. Potpis trasanta.
20
Za valjanost čeka nije potrebna naznaka remitenta, ni rok dospijeća, što proistječe iz prirode
čeka.
Ček je po pravilu vrijednosni papir na donositelja, pa oznaku remitenta nije nužna, a kako se
uvijek plaća po viđenju nema ni potrebe da se dospijeće označava kao potrepština čeka.
IZDAVANJE ČEKA
Ček se smije trasirati samo na onu osobu trasata kod koje trasant ima pokriće kojim može
raspolagati na temelju sporazuma s trasatom.
Budući da nema akcepta, trasant odgovara za isplatu.
Svaka odredba kojom bi se trasant nastojao osloboditi odgovornosti za isplatu smatra se da
nije ni napisano. Trasant koji izda ček bez pokrića dužan je imatelju čeka naknaditi štetu, a
osim toga kažnjava se i novčano.
VRSTE ČEKA
Dvije su temeljne podjele čekova:
1. Prema načinu određivanja korisnika (način izdavanja čeka)
Prema načinu na koji trasant određuje korisnika, odnosno imatelja razlikujemo ček na ime, na
donositelja i ček po naredbi.
2. Prema obliku i namjeni čeka
Podjela čeka s obzirom na namjenu i oblik u domaćem i međunarodnom pravu i prometu
razvilo se više vrsta čekova, kako u pogledu namjene, tako i u pogledu oblika. Svaki od njih
sadrži sva obilježja i potrepštine čeka, ali i posebna obilježja prema načinu, namjeni i slično.
→ Imamo gotovinski ili isplatni ček. To je ček koji trasant nalaže trasatu isplatu remitentu
određenu svotu novca, takvim čekom podižu građani i pravne osobe gotov novac sa svojih
računa.
→ Obračunski (virmanski) ček, odnosno prijenosni ček kojim trasant daje banci nalog da na
teret njegova računa svotu naznačenu u čeku prijenosom doznači u korist računa korisnika
čeka. Tako izdan obračunski ček opozivom spomenute klauzule se može postati
gotovinskim čekom.
→ Barirani (precrtani) ček što ga imatelj može naplatiti samo putem banke obračunom, a ne
u gotovome novcu, prema svojoj funkciji to je obračunski ček, ali se od njega i ostalih
čekova razlikuje po tome što su na njegovoj prednjoj strani diagonalno povućene dvije
usporedne crte. Precrtavanje može biti opće i posebno. Opće precrtavanje imamo onda
kad nije ništa napisano ili stoji banka. Imatelj takvog čeka može naplatiti od trasata u bilo
kojoj banci. Posebno precrtavanje imamo onda kada među usporednih crta naznačeno ime
banke, pri tome se naplata može izvršiti samo u toj banci kada crte nisu usporedbe.
→ Bankovni, odnos cilkularni ček izdaje banka i trasira ga na sebe, ili korespodente, ako
banka rasira ček na sebe ona je pritom i trasant i trasat, a korisnik je bančin komitent koji
u banci ima pokriće.
→ Putnički ček posebna je vrsta čeka u međunarodnom platnom prometu, sadrži sastojke
kreditnog pisma i novčanice. Takve čekove izdaju ovlaštene banke, okrugli su iznosi i
prodaju ih korisnicima, vrijede 3 mjeseca od dana kada kupac potpiše ček, kao trasant.
→ Postoji ograničeni i neograničeni, tj. Limitirani i nelimitirani čekovi. Na limitiranom čeku
banka unaprijed određuje gornju granicu limit do kojeg se smije kretati svota te granice.
Nelimitirani čekovi ne sadrže takvo ograničenje, a banka odgovara za isplatu do visine
pokrića, što ga trasant ima u trenutku podnošenja čeka na isplatu.
21
PRIJENOS ČEKA
Ček se prenosi na tri načina, ovisno o načinu na koji je određen njegov korisnik:
1. Jednostavnom predajom prenosi se ček koji glasi na donositelja,
2. Indosamentom se prenosi ček na ime i ček po naredbi. Kako je ček vrijednosni papir
po naredbi, kada i glasi na ime prenosi se kao da je izdan po naredbi indosamentom,
3. Cesijom se prenosi ček ako je zabranjen prijenost čeka idosamentom. Ako je trasat
stavio na ček klauzulu «ne po naredbi» to je rekta ček i ček se ne može prenijeti
običnom cesijom, tj. Općim instrumentom obveznoga prava
PLAČANJE ILI ISPLATA ČEKA
Čekovnu svotu isplaćuje u čeku naznačeni trasat pa ček valja njemu podnijti na isplatu. Ako
trasat odbije isplatiti ček to se mora utvrditi protestom nakon čega čekovni vjerovnik stječe
pravo obratiti se trasantu i ostalim čekovnim dužnicima.
Trasatova obveza za isplatu čeka vezana je za njegov odnos sa trasantom koji kod njega ima
svoje pokriće. Ček se isplaćuje zakonitom imatelju čeka. Ček se za razliku od mjenice
redovito isplaćuje u cjelosti. Isplatom čeka presatje obveza trasanta, indosanta i avalista.
22
ISPITNA PITANJA
3. Pojam države i prava ?
4. Elementi i funkcije države ?
5. Oblici vlasti ?
6. Državno uređenje?
7. Pravna norma dijelovi ?
8. Podjela pravnih normi?
9. Tumačenje prava?
10. Vremensko važenje pravnih normi?
11. Sustav prava?
12. Pravni izvori?
13. Uzance i običaji?
14. Opći uvjeti poslovanja?
15. Pravne praznine i njihovo popunjavanje?
16. Pravni subjekti?
17. Pravna i poslovna sposobnost fizičkih osoba?
18. Zastupanje?
19. Punomoćnik i prokurist?
20. Pravni posao?
21. uvjet i rok u pravnom poslu?
22. Subjekti trgovačkog prava općenito?
23. Trgovac pojedinac?
24. Značajke subjekta?
25. Tvrtka, sjedište i predmet poslovanja?
26. J.T.D.?
27. Komaditno društvo?
28. Tajno društvo?
29. Pojam i osnovanje d.d.?
30. Pravni odnosi između društva i dioničara?
31. Pojam i vrste dionica?
32. Ustroj d.d.?
33. Pojam i osnovanje d.o.o. ?
34. Pravni odnosi između društva i članova?
35. Organi društva?
36. Povezana društva?
37. Preoblikovanje društva?
38. Pojam i načela sudskog, odnosno trgovačkog registra?
39. Subjekti, predmeti i vrste upisa u sudski, odnosno trgovački registar?
40. Pojam, značajke i vrste obveznih odnosa?
41. Ponuda i prihvat podnude?
42. Pretpostavke odgovornosti za štetu?
43. Subjekti odgovornosti za štetu?
44. Šteta?
45. Štetne radnje?
46. Protupravnost štetne radnje?
47. Krivnja, umišljaj, obična i gruba nepažnja?
48. Slučaj i viša sila?
49. Ugovor o prodaji?
50. Obveze prodavatelja?
23
51. Obveze kupca?
52. Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke?
53. Garancija za ispravno funkcioniranje stvari?
54. Ugovor o posredovanju?
55. Obveze ugovornih strana?
56. Pojam i vrste ugovora o trgovačkom zastupanju?
57. Obveze ugovornih strana?
58. Pojam i vrste ugovora o komisiji?
59. Obveze ugovornih strana?
60. Pojam i vrste ugovora o otpremi (špedicija)?
61. Obveze ugovornih strana?
62. Pojam i vrste ugovora o skladištenju?
63. Obveze ugovornih strana?
64. Skladišnica i skladišni list?
65. Pojam i vrste ugovora o građenju?
66. Obveze ugovornih strana?
67. Pojam ugovora o licenci?
68. Obveze ugovornih strana?
69. Ugovor o leasingu?
70. Vrste ugovora o leasingu
71. Obveze ugovornih strana?
72. Time sharing?
73. Pojam i vrste ugovora o zajmu?
74. Obveze ugovornih strana?
75. Pojam i vrste ugovora o prijevozu stvari?
76. Željeznički tovarni list?
77. Teretnica i pomorski tovarni list?
78. Pojam i vrste ugovora o prijevozu stvari cestom?
79. Obveze ugovornih strana?
80. Odgovornost cestovnog prijevoznika?
81. Pojam i vrste ugovora po turističkim uslugama?
82. Obveze ugovornih strana?
83. Pojam, vrste i predmet bankarskih poslova?
84. Ugovori o kreditu?
85. Akreditiv?
86. Dokumentarni robni akreditiv?
87. Bankovna garancija?
88. pasivni bankarski poslovi?
89. Pojam i vrste vrijednosnih papira?
90. Pojam, nastanak i pravna priroda mjenice?
91. Vrste mjenice?
92. Elementi mjenice?
93. Mjenične radnje?
94. Pojam i vrste čeka?
95. Sličnosti i razlike mjenice i čeka?
96. Čekovne radnje?