Postanak i razvoj kršćanstva nedovrsena skripta

7/15/2019 Postanak i razvoj kršćanstva nedovrsena skripta

http://slidepdf.com/reader/full/postanak-i-razvoj-krscanstva-nedovrsena-skripta 1/68

Postanak i razvoj kršćanstva

Postanak i razvoj kršćanstva =

Uvod u starokršćansku arheologiju

- Starokršćanska arheologija je dio arheologije, tj. znanstvnna disciplina koja se bavi

prouĉavanjem kršć.starina na osnovu materijalne kulture. Obuhvaća razdoblje od

postanka kršćanstva do poĉetka ranog srednje vijeka ( od 1.-7.st.)

- Najintenzivnije razdoblje starokršćanske arheologije je od 4.st.do poĉetka 7.st.

- (Biblija- preveo na latinski sv. Jeronim Vulgata)

Starokršćanska arheologija

Topografija Arhitektura Ikonografija Artes minores Epigrafija

Faze:

I. širenje kršćanstva: kršćani i Rimsko Carstvo

- Stari i Novi zavjet; patrologija

- Širenje kršćanstva; progoni kršćana; kršćani i politiĉka vlast

- sukobi unutar kršćanske zajednice

- kršćani 4.,5., 6.st. povijesni okvir

II. razvoj kršćanske liturgije

- Domus Ecclesiae

III. Razvoj kršćanskih pogrebnih rituala



IV- Razvoj kršćanske ikonografije.

- od roĊenja Isusa Krista do cara Konstantina promatramo kršćanstvo unutar privatne sfere zbog

zabrane (unutar kuća imamo ikonografiju)

- za vladavine cara Konstantina i njegovih nasljednika ono prelazi u javnu sferu

- od cara Teodozija Velikog do pape Grgura Velikog

KRŠĆANSKA ERA

Dionisus Exigus (svećenik Skit) (Dionizije mali)- godinu 525. izraĉunao je da se Isus rodio

753.g.od osnutka Rima (Isus u vrijeme kralja Heroda? – 7. i 3. g.pr.Kr. –malo pogriješio?)

Njegovo djelo: Ab lncarnatione Domini nostri Iesu Christu; to raĉunjanje vremena se od

8.st.koristi, intenzivno od 10.st., a prije se do tad raĉunalo od Dioklecijanovog krunjenja.

PODJELA:

- Od roĊenja Isusa Krista do cara Konstantina Velikog

- privatnokršćanstvo je bila zabranjena religija; Neronovi i dr.progoni, kršćanstvo nije

prihvaćeno, no progoni nisu stalni – samo za vrijeme nekih careva politiĉki razlozi

(ţrtve i kult muĉenika)

- Od vladavine Konstantina Velikoga i njegovih nasljednika – javna – religija licita (javna

religija) (Konstantin je poĉeo graditi bazilike)

- Od cara Teodozija Velikoga do pape Grgura Velikoga

1. Kršćani i liturgija

- Domus Ecclesia (kuća crkva)

- Oratorij

- Bazilike – osnove arhitekture

2. Kršćanstvo i Rimsko Carstvo



- Stari i Novi zavjet

- Širenje kršćanstva i progoni: kršćani i politiĉka vlast

3. Kršćani i pogrebni rituali

- Pogrebni rituali

- Grob sv. Petra

- Memoria Apostolorum

- Katakombe

- Salonitanska kršćanska groblja

4. Kršćanstvo i ikonografija

- Najstarija kršćanska ikonografija

MATERIJALNA KULTURA

Tek na kraju 2.st. se poĉinje razvijati materijalna kršćanska kultura

U prvoj polovici 2.st.kršćanstvo se razvija unutar ţidovske tradicija i velikim dijelom se oslanja

na rimsku drţavu i tradiciju.

Rimski kompleks sv. Sebastijana; kraj 2.st.

Na Via Appia u Rimu; katakomba i bazilika, kolombarija

- Nekoliko kršćanskih grobova – loculus, grob niše u zidu koje se pokrivaju ploĉama (riba

i sidro – dokaz)

Postanak i razvoj kršćanstva

Ţidovska tradicija Rimska tradicija i društvo



Stari zavjet

- Petoknjiţje – Ponovljeni zakonik 4, 15-18; – direktno se zabranjuje prikazivanje likova

Jahve (boga) u bilokojem obliku, da ne bi postalo idolopoklonstvo – kršćani to

preuzimaju od Ţidova

- Pismo Diognetu, 2.st. : „Kršćani se nisu ni po ĉemu razlikovali od drugih Rimljana, ni po

materijalnoj kulturi, te ţive unutar svojih zajednica.“

- Poslanica Rimljanima, oko 57.-58.g. povijesni izvor za okupljanje kršćana ( u

obiĉnim kućama, uglavnom onih imućnijih)

- Isus je roĊen za vrijeme Augusta, vazalski je kraj tad bio Herod, umro je za Tiberija,

vazalski kralj je tad bio Herod Antipa

- Domus ecclesiae, 3.st. – Dura Europos najpoznatija; jedina za koju se zna da su se tu

kršćani okupljali, oĉuvano zbog toga što je u jednom trenutku cijeli grad preostao

funkcionirati.

Biblija

Stari zavjet Novi zavjet

Biblija

„Sveto pismo“ , „Pismo“ ili „Pisma“

- zbirke tekstova koje Ţidovi (samo Stari zavjet) i kršćani drţe svetima, od Boga nadahnutima

Deuterokanonske knjige

- knjige koje su Katoliĉka i Pravoslavna crkva prihvatile kao dio Starog zavjeta

- u 2. i 1.st.pr.Kr. prihvaćali su ih i pojedini ogranci ţidovstva u kojima su te knjige i nastale

(osobito oni Ţidovi koji su ţivjeli u dijaspori)

- primjeri knjiga: Tobija, Judita, 1. i 2. Knjiga o Makabejcima

- Jamnina knjiga – 90.g. postaje kanon



Apokrifi

- evanĊelja o Isusovom djetinjstvu

- ProtoevanĊelje Jakovljevo

- Kumranski spisi ili svici s Mrtvog mora – na hebrejskom, aramejskom i grĉkom jeziku, na

papirusu ili pergamentu

Većinom datiraju izmeĊu 150.pr.Kr. i 70. nakon Krista

1. Rukopisi prijepisa svih knjiga SZ-a (osim knjige o Esteri)

2. Apokrifi ( deuterokanonske knjige)

3. Sektarijanski ( odnosi ţidovske zajednice u Kumranu)

PronaĊeni su u spiljama, a u blizini se nalazi i sloţeno naselje koje je je moţda bilo moguće

središte kumranske zajednice (Eseni?)

Septuaginta – druga Biblija na grĉkom; od kratice 70 (prepisana je u 70 dana po legendi; nastala je u Aleksandriji izmeĊu 3. i 1.st.pr.Kr.; prevoĊena je s hebrejskog na grĉki)

NOVI ZAVJET

- sastoji se od: EvanĊelja, Djela apostolskih, Poslanica ( 14, od Petra, Pavla i dr.), Apokalipse

Kanoni nastali u Laodiceji 363., na koncilu u Kartagi 397.potvrĊen NZ

*Vulagata – sv.Jeronim preveo Bibliju sa aramejskog na „vulgarni“ latinski



Najstariji pr. NZ tekstova:

- Bodmerovi papirus, 2.st.

- Chester Beatty papirus, 3.st.

- Codex Sinaiticus

- Ivanova evanĊelja na koptskom

Izvanbiblijski izvori o Isusu Kristu:

- Tacit ( Ann. XV 44, 5)

- Josip Flavije ( Ţidovske starine, XVIII, 64.)

- Mara Bar Serapion (pismo)

Evanđelja

Matej 65.-100.g.

Luka 65.-85.g.

Marko 65.-70.g.

Ivan 90.-100.g. ili oko 60.g.

Termin kršćanin Djela apostolska

- u gradu Cezareji, u amfiteatru imamo jedini spomen Poncija Pilata, osim u Bibliji, što potvrĊuje

njegovu povijesnost

- Euzebius: Historia Ecclesiastica

Praoblik: prije Dioklecijana (7 knjiga)



Nove 4 knjige do 324.

Povijest Crkve:

1. Djelovanje Isusa

2. Popis biskupa

3. Progoni naših dana

4. Konstantinova pobjeda

- još jedna knjiga Vita Constantinae

- Sokrat iz Carigrada ( 439. )

- Sozomen, carigradski prokurator

- Teodoret iz Cira

Patrologija

„otac“ „nauk“

- prouĉavanje ţivota najranijih kršćanskih pisaca

a) Zapad: Izidor Seviljski

b) Istok: ?



Apostolski oci

Izraz nastaje u 17.st. karike izmeĊu apostola

- Didache - Upute apostolske

- Klement Rimski

- Ignacije Antiohijski

- Polikarp iz Smirne i dr.

- Didache = nauk; 1873.

- spominje ga Euzebije iz Cezareje; Sirija kraj 1./poĉetak 2.st.

- dio NZ-a tekstova Pravoslavne etiopske crkve

Klement Rimski - Poslanica Rimljanima

Ignacije Antiohijski ( 7 poslanica)

Polikarp iz Smirne (umro 155.) Poslanica Filipljanima

Acta Martyrum - autentiĉni spisi sa suĊenja kršćanima

- Passio Cypriani (257.)

- Martyrum Polycarpi



Hagiografija

Svet pisati

- Passiones/Martyrologium (dies natalis)

*rimski martirologij; Martirologij sv. Jeronima

Crkveni oci

Zapadni Istočni

Ambrozije Bazilije Veliki

Augustin Grgur Naziranski

Jeronim Ivan Zlatousti

Grgur Veliki Atanazije Aleksandrijski

Ukop ad sanctos/retro sanctos

(ukop nekoliko muĉenika)

pr. Ukop sv. Duje (Manastirine – pronaĊen natpis) ; muĉenik Anastazije (Marusinac kod

Salone);

- širenje evanĊeĉja - temelj su apostoli (Djela apostolska)

- imena svih apostola i podruĉje djelovanja

- prikazi sv. Petra i sv.Pavao - 2 najvaţnije osobe za širenje kršćanstva, ali potpuno razliĉite po

porijeklu, obrazovanju, pravu (Pavao je imao rimsko graĊansko pravo); obojica su bili zajedno u

Rimu

- fizionomija prikaza sv. Petra i Pavla na prikazima (primjer ploĉe iz Akvileje)



- postojanje ţidovskih zajednica u dijaspori kljuĉna mjesta za širenje kršćanstva, zato se i na

poĉetku kršćanstvo smatralo ţidovskom sektom

-usto su ta mjesta bila na ili u blizini prometnih, kopnenih, morskih putova ; sa širenjem trgovine

i robe dolazi i širenje mišljenja i uvjerenja; takav je princip i za druge misterijske religije

- EFEZ, ANTIOHIJA, ALEKSANDRIJA I EGMATIJA vaţna središta

preko Vie Ignatije povezana je sa Salonom; izvor: poslanica Timoteju

- u 3.st. krš. Zajednice su mnogobrojne – sinoda u Kartagi ( 60-70 biskupa sjeverne Afrike je bilo

nazoĉno)

- Elvira sinoda ( Granada u Španjolskoj) – 40 biskupa i u Rimu 60tak biskupa na tim

sinodama u 3.st. je bilo

- Društvena piramida (rimska)

Lokalni duţnosnici

Obrtnici i trgovci (veliko pokrštavanje)

Obiĉni radnici, robovi (najviše se preobraćuju)



DOMUS ECCLESIAE

(kuća crkva)

Faze

(Sastajanje kršćana) Od roĊenja Isusa Krista do Konstantina Velikog:

1. 50 – 150.g. unutar obiĉnih kuća, domusa

2. 150 – 250.g. oblik kuće, iskljuĉivo za liturgiju, domus ecclesia

3. 250 – 313.g. postaju sloţenije, neka vrsta preteĉa bazilikeţ

- jedina sigurna: Dura Europos- grad u Siriji, 3.st., koji je prestao funkcionirati kao grad od 256.

Razvoj:

Domus Domus ecclesia (nije obiĉna

kuća)

Bazilika ( tek u doba

Konstantina)

- Na temelju povijesnih izvora - kuće, ecclesie

- Posljednja veĉera, prikaz u Ravenni iz 6.st. temelj kršćanske liturgije, vino i kruh;

rekonstruira se domus ecclesiae

Agape = (Kristova) ljubav (zajedniĉka gozba s lomljenjem kruha; kasnije prelazi u

euharistiju; to nam govore povijesni izvori)

Euharistija



JUSTIN, 100. – 162./ 168. Apologija

- Apologeta kršć.(branitelj) – pisao pisma u kojima brani kršćanstvo pred senatorima i

carem, opisuje kršćansku liturgiju

- Okupljali bi se dana zvanog „sunĉani“ dan – nedjelja, piše u pismu

- Okupljali bi se svi zajedno: ţitelji grada i sela

- Ĉitala bi se „sjećanja“ apostola, knjige proroka sve dok bi vrijeme dozvoljavalo

- Kad bi ĉitaĉ završio, predsjedavajući bi uputio nekoliko rijeĉi te upozorio kako bi trebali

slijediti te velike i dobre primjere = PROTOPROPOVIJED

- Nako toga bi svi ostali i izraţavali svoje molitve

- Nakon zajedniĉke molitve donosilo bi se vino, voda i kruh te bi predsjedavajući

blagoslovio doneseno podiţući ruke prema nebu, a narod bi odgovarao AMEN

- Zatim bi se dijelila posvećena hrana koja bi bila poslana i onima koji nisu mogli doći namolitvu, preko Ċakona = preteĉa priĉesti

O svemu ovome nam govori i TRADITIO APOSTOLICA, 3.st.

- Dio za KATAKUMENE (uĉenik, onaj koji biva pouĉavan) i krštene vjernike

( Tertulijan (poĉetak 3.st.) – izdani smo za vrijeme naših sastanaka)

- Nakon sluţbe rijeĉi ĉitanja i propovijedi te nakon molitve katakumeni su napuštali mjesto

okupa- Nakon poljupca mira su Ċakoni prezbiteri nosili vino, vodu i kruh koje bi prezbiteri

posvetili tako što bi svi prezbiteri postavili svoje ruke na njih (samo za krštene vjernike)

- Natpis u sklopu katakombe sv. Sebastijana s kraja 2.st.

Rimljanima oko 57.-58.g.

- Poslanice, najviše napisao apostol Pavao – najzasluţniji što se kršćanstvo proširilo i izvan

ţidovskih zajednica: „ Pozdravite i crkvu što se sastaje u njihovoj kući“- znamo gdje su

se okupljali

Korinćanima – isto, šalje iz Efeza, Pavao spominje hram boţji, i Kološanima isto

Justin (Apologije I, 67) 165.g.

- Govori da se kršćani sastaju gdje je to bilo moguće i gdje to ţele; spominje crkvu kao

zajednicu svih vjernika; nije bilo fiksnog mjesta sastajanja



Krajem 2.st. Irenej (djelo Adversus Heresus) – spominje Polikarpa, biskupa iz Smirne

koji je mogao slaviti euharistiju u crkvi (1.put spomenuta)

Klement Aleksandrijski, kraj 2.st. – poĉ.3.st.

- Napisao djelo „Stromata“

- Crkva već predstavlja specifiĉnu graĊevinu

Kronika iz Edesse, 285. godine

- Velika poplava koja je uništila kršćanski hram

Hipolit, 2.pol.3.st. (djelo „Constitutiones“) – rimski

- Crkva kao prostor gdje su ţene bile odvojene od muškaraca

Euzebije, 303.g. „Historia Ecclesiastica“- na latinskom

- PotvrĊuje obnovu crkava; obnovile se postojeće crkve

Kraj 3.- poĉ.4.st.

Laktancije- na latinskom „De mortiis persecutorum“

- Spomije da je Dioklecijan uništio svete knjige i crkvu u Nikomediji

DURA EUROPOS (kraj Eufrata u Siriji)

- Sirija, blizu Damaska i i Anatolije, 168.dobiva i zidine zbog granice sa Perzijskim

Carstvom zbog stalnih bitaka sa Rimskim Carstvom; kad su pobijedili Rimljane, grad je

napušten

- Od 4.st.pr. Kr. Aleksandrov general upravljao

- Poloţaj uz karavanske putove, osnovao Seleukos Nikator I.

- Dura-selo; Nikator I.dodao Europos; u blizini rijeka Eufrat

- PronaĊen je 20-ih godina 20.st., istraţivali ga Amerikanci i Francuzi; to je helenistiĉki

grad sa središtem oko središnje agore; kasnije su nadodane zidine s kulama i okrenute

prema pustinji; sve te „kule“ Rimljani su prekrili zemljom jer je to bila potpora zidu, da

bi se bolje obranili



- Nakon 256. grad je zamro

- Uz zidine imamo graĊevine sa prostorijama za kult – mitrej, sinagoga, ĉitav niz hramova,

domus ecclesia - RELIGIJSKA ĉetvrt

- Kako to da je ovdje domus ecclesia, ako su progoni bili svugdje?

- Domus ecclesia je nastala adaptacijom privatne kuće; imala je 2 kata sa ulazom direktno

u vestibul, sve prostorije gravitiraju oko središnjeg dvorišta; s lijeve strane je velika

dvorana; u sjevernoj prostoriji katakumeni su tu slušali ostatak liturgije

- Baptisterij - mala niša; 2 stupa i poluluk, unutra mali bazen; taj baptisterij je najstariji u

svijetu; imamo bojane freske: na jednom zidu baptisterija imamo najstariji prikaz Isusa na

kojem je prikazano kako izljeĉuje paralitiĉara, datacija te freske je 235.g.

- Imamo i freske:

Dobrog pastira; Adama i Eve, iz oko 240.g.; Kristov hod po vodi – Petar; Uskrsnuće Krista

(scene na grobu); Isus i Samarićanka; zdenac

- Domus Scriba u Dura Europus je vrlo sliĉna domus ecclesiji, ali to ipak nije domus

ecclesija

Sinagoga ( u religijskoj ĉetvrti)

- Isto adaptacija iz stambenog objekta u sinagogu, do jedne veće insule, flnakirana s dvije

strane sa ulicama

U središnjoj prostoriji su se okupljali Ţidovi; imamo dosta fresaka sa temama i motivima:

Mojsija, Zlatno tele, Mojsije razdvaja Crveno more, voda iz kamena – Mojsije, Samuel

kruni Davida dakle, sve starozavjetna tematika, datacija fresaka je isto 3.st

- Nakon 256.nema više ţivota u gradu

Ostali dijelovi relijske ĉetvrti

- Mitrej sa freskama Mitre i janjeta

- Hram Zeusa - freska

- Hram Bele



- Zadnja freska iz Dura Europosa prikazuje rimske vojnike

OSTIJA, 5.st. (rimska glavna luka; Via Ostiense)

- Imamo domus „Fortuna Annonaria“

- Središnji peristil, prostorija s apsidom, prostorija s triklinijem gdje se jede; nije domus

ecclesia

- I u razliĉitim insulama su se kršćani okupljali



DOMUS ECCLESIA II

- bez obzira što je kršćanstvo bilo zabranjeno postojali su prostori gdje su kršćanski boredi

funkcionirali

MOGUĆI PRIMJERI:

1.PR. U Rimu: u središtu, ispod crkve sv. Ivana i Pavla, prije gradnje bazilike imamo

sklop kuća (domusa) datacije od 1.-4.st., s obzirom da su sv.Ivan i Pavao bili muĉenici,

dalo se zakljuĉiti da je sagraĊeno na domusu i da su tu oni bili pokopani

- Sv. Ivan I pavao su muĉenici koji su muĉeni kada više nisu proganjani (Julijan

Apostata (otpadnik od vjere) muĉio kršćane nakon Konstantina Velikog)

- PronaĊeno jako puno freski, imitacija mramornog ukrasa

Osoba molitelja =oranata – uĉestali prikaz u 3.st. i izvan kršćanskog konteksta

Imamo i scene muĉeništva

TakoĊer je naĊena i niša u koju su moţda pokopani

- Freske datiraju prostoriju

- Drugi pokazatelj da je ovo domus na njemu se gradi bazilika

2.PR. Akvileja: kuće za koje se moţe kazati da su domusi

( SI Italija, Akvileja je imala jako velik utjecaj na Dalmaciju i Istru, nastala je u

2.st.pr.Kr. u republikansko doba, bila je plovna luka na plovnoj rijeci)

- ovdje su nam vaţni oratoriji koji se nalaze u arheološkom parku u kasnoantiĉkom

trikliniju

- Tzv.oratorij 1 – triklinij u domusu; ukrašen mozaicima, u središtu jednog ri ba

grĉ. ICTHYS = RIBA= AKROSTIH

I Iesus; C Christos; TH Thesus, Božji; Y sin ; S Soter, pomazanik

- Tzv.oratorij 2 - Triklinij – mozaici; središnji prikaz PASTIR; povezivao se s Dobrim

pastirom – Isusom Kristom, no ovo je opet uĉestali prikaz u 3.st.koji simbolizira

bukoliĉki svijet (pastirska idila)



3.PR. Kent, Engleska – lokalitet LALLINGSTON:

- Vila, koja je funkcionirala od 1.-4.st., imamo triklinij s apsidom (ĉest u kršćanstvu),

neposredno iza vile prostor koji sigurno pripada kršćanstvu - nekada je bio poganski

hram, a u 4.st. je pretvoren u domus ecclesiju

- Imamo primjer kako je funkcionirao prostor za molitvu

Iza 313.g.imamo freske - imitacija mramora, odnosno imitacija arhitekture = ţena u

stavu oranta; prikaz Kristova monograma, sa simbolima alfa i omega (Kristov monogram

se koristi tek nakon Konstantina Velikog)

Poreĉ, Nin, Zadar, Salona – najupeĉatljiviji prikazi oratorija

- još sv. Pavao govori u svojim poslanicama da je evangelizirao ove krajeve sve do

Ilirika i da je poslao svog uĉenika Tita u Dalmaciju (on vjerojatno ide u Salonu)

4.PR. Nin, Crkva sv.Asela

- Juţno od današnje crkve, imamo jednobrodnu graĊevinu u kojoj je pronaĊen zdenac –

baptisterij

- Istoĉna strana, apsida – oltar

- Ispod su pronaĊene strukture domus ecclesije (no nemamo nekih konkretnijih

argumenata)

5.PR. Poreĉ, unutar Eufrazijeve bazilike

Imamo 4-5 faza

- Eufrazijana – zadnja faza

- Potencijalna domus ecclesia, imamo ĉitav niz preslojavanja na tom mjestu

- 3.st.- domus ecclesija- prva faza do 250.g.- faza sa triklinijem s apsidom

- Sjeverno od same Eufrazijane imamo strukturu s jednom apsidom preureĊena kuća u

domus ecclesiju s krsnim zdencem i mozaikom ribe

- Prva javna crkva 313.proširena

- Prva starokršćanska bazilika 370.g.

- Poznat je poreĉki biskup i muĉenik Mauro

- Mozaik unutar, iz kapele sa sv. Venancijem



- Rim, Lateran, svi muĉenici na tom mozaiku

- Papa Ivan IV.poslao je opata Marina po relikvije muĉenika u Salonu, on ih je donio u

Rim te su postavljeni u kapelu i napravljen je mozaik tih muĉenika (6.st.)

- U 2.polovici 3.st. u Poreĉu imamo jaku kršćansku zajednicu koju predvodi biskup Mauro

i ona je djelovala u Eufrazijevoj bazilici u domus ecclesiji

- Spominje se da je obnavljana domus ecclesija

- Imamo i mozaik s prizorom ribe

Mauro - za vrijeme Dioklecijana ili krajem 3.st.

- Bio muĉenik - konfesor

- Pretpostavlja se da je ova domus ecclesija bila njegova (natpis sa

sarkofaga- 2.pol.4.st.-spominje se nekakva starija graĊevina na tom mjestu

i biskup Mauro primitivna crkva)

- Prikaz mozaiĉki pod riba (simbol kršćanstva)

Prvi spomeni kršćanstva u Dalmaciji (u izvorima):

1. Poslanice Rimljanima

2. Druga poslanica Timoteju (spominje se Tit)

3. Epifan – sv. Luka (ovo je diskutabilno)

6.PR. Zadar, katedrala sv. Stošije

Rijetkost je da se katedrala nalazi na mjestu foruma

- Taberne (na sjevernoj strani) kojima je forum bio omeĊen

-

U jednom trenutku 3 su se taberne spojile; nekadašnja podnica je podignuta za 1m i jedino što nas upućuje na to je SUBSELIJA ( klupa za

svećenike) koja se dodaje ; na ĉitavom prostoru se podiţe sakristija i

formira se prostor za molitvu

- Prostor arhitektonski imitira urbanizam; brod jedne crkve imitira širinu

ulice



- Pod obiĉne bijele kockice

- Ne moţe biti u ranom kršćanstu, već tek nakon Milanskog edikta

- Problem: nedostatak ikonografije na bijelom mozaiku

7.PR. Salona, neposredno uz zidine

- velika problematika oko oratorija

- Prvi oratorij krajem 3.st. ORATORIJ A

Nalazi se u sklopu episkopalnog kompleksa; njime su se bavili Gabriĉević

i Dyggve

- moţda su to bile terme pretvorene u oratorij

- to je staro objašnjenje da je to bila prostorija koja je pretvorena u terme,

pa su one krajem 4.st.prenamijenjene u oratorij

- Uobĉajeno je da je subselija na istoku, kao što imamo i na primjeru Zadra,od vremena Konstantina, no u Saloni je na zapadnoj strani; dio jednog

antiĉkog domusa

- Prostor za svećenstvo, tj.prezbiterij koji je ograĊen od prostora gdje su

ljudi

- Biskupi Venancije

- Biskup Duje - pokopan na Manastirinama oko ĉijeg groba je nastao kult

muĉenika - 614.Salona je uništena

- Papa Ivan IV.šalje opata Martina po relikvije jer su se našle u rukama

pogana te je papa dao u Rimu u Lateranu sagraditi kapelu za njih. Dobila

je ime po Venanciju jer se smatralo da je on prvi salonitanski biskup

- To je najstarija graĊevina koja se veţe uz biskupa Venancija i sv. Duju,

imamo raniju arhitekturu, ali to ne moţemo sigurno reći za ovaj prostor



PAVLOVA MISIJSKA PUTOVANJA

Putovanja sv. Pavla.

( Djela apostolska 13-27) – evangelist Luka

- naziva se apostolom naroda (Gentiles)

Sv. Petar se naziva „apostolom Ţidova „ jer je djelovao unutar ţidovske zajednice.

Pavao je imao rimsko graĊansko pravo, govorio je i latinski i hebrejski, naziva se apostolom

naroda jer je najzasluţniji za širenje kršćanstva izvan ţidovske zajednice

- sva njegova putovanja su krenula iz Antiohije, prva putovanja su bila 46.-49., u njegovoj pratnji

je bio uĉenik Barnaba, prvo odredište su bile sinagoge po Cipru, pokrstili su vraĉara i

visokopozicioniranog Rimljanina

- drugo putovanje je bilo isto naravno iz Antiohije i to 49.g. kada ide po Maloj Aziji i

Makedoniji; tad nastaju prve kršćanske zajednice u Europi, Pavao ide preko Vie Ignatie; tad su

formirane kršćanske zajednice u Thessalonici i Filipima, na svom putovanju boravi godinu dana i

vraća se u Antiohiju preko Efeza i Cezareje

- treće putovanje- dugo boravi u Korintu (2 godine); pomorskim putem se vraća u Cezareju pa

Jeruzalem

- on uvodi u ţidovski hram NEŢIDOVE, što je STROGO ZABRANJENO

- uhapšen je i odveden u Cezareju (gdje u zatvoru bio 2 godine); nasljednik Poncija Pilata,

namjesnik Felix ga šalje u Rim na suĊenje jer se pozvao na svoje rimsko graĊansko pravo

- tu poĉinje njegovo 4. i zadnje putovanje; ono nije ciljano za evangelizaciju

- na putovanju od Krete prema Malti doţivjeli su brodolom, ali moguće je da se taj brodolom

dogodio i na Mljetu jer su Malta i Mljet imali isti toponim



MELITA/MELTA/MALTA (izvori):

1. Djela apostolska – „14 dana su bili tjerani po Adriji „

2. Konstantin Porfirogenet u svom djelu „O upravljanju carstvom“ („De administrando

imperium“) spominje dalmatinsku Melitu gdje je Pavao doţivio brodolom

3. Spominje se i da je tu mještanin bio ugriţen od zmije i da ga je ozdravio Pavao, na Malti inaĉe

nema zmija, što moţe nositi simboliku zatiranja poganstva

- VELIKA RASPRAVA o tome gdje je Pavao zapravo doţivio brodolom

- Dodatni argumenti:

Na Mljetu se nalazila zaštićena luka, duboko uvuĉena s 4 otoĉića ispred luke. Imamo uvalu

Polaĉe gdje imamo oĉuvane elemente, pogotovo se istiĉe velika palaĉa i 2 starokršćanske

crkve,što se sve datira izmeĊu 4.-6.st. , ali se naselje razvija tek u 19.st.

Na istoĉnom dijelu imamo crkvu posvećenu sv.Pavlu, ali ona je iz kasnijeg razdoblja (nastala je

kroz 7. i 8.st. ), takoĊer nemamo sigurne dokaze.

Dakle, NE MOŢEMO se pozvati na tradiciju posvećivanja, to je jedna od teorija, ali se tatradicija ĉesto koristila. Još traje rasprava oko toga.



PROGONI KRŠĆANA

- širenje kršćanstva iz Jeruzalema: 12 uĉenika

- sv. Petar i Pavao

- sv. Pavao = progonitelj kršćana, na putu u Damask se preobratio; bio je intelektualac,

imao je rimsko graĊansko pravo

- sv. Petar i Pavao su muĉeni i pokopani u Rimu (na tim mjestima se grade bazilike)

- sv. Petar = ribar, nadahnut Duhom svetim, krenuo u propovijed

- na poĉetku širenja kršćanstva je bilo pitanje hoće li se propovijedati kršćanima Ţidovima

i poganima - sv.Pavao je propovijedao i jednima i drugima dakle, prevladalo je širenje

kšćanstva i na druge narode

- Pavlove poslanice: pisma drugim narodima; u Poslanicama Rimljanima piše da je

propovijedao sve do Ilirika (moţda do Salone preko Via Ignatije); to se navodi u

Poslanicama Timoteju kako je njegov uĉenik Tit bio u Dalmaciji

Kršćanstvo je u poĉetku bila iskljuĉivo urbana religija – u sinagogama (od Konstantina

postaje i ruralna); s obzirom da je urbana pretpostavlja se da je i Salona bila pod

utjecajima širenja kršćanstva.

Pomorskim (jer je more tad spajalo, a ne razdvajalo) i kopnenim komunikacijama

duhovna kultura se širila isto kao i materijalna.

U 2.st.- cijeli prostor sjeverne Afrike je bio kristijaniziran, te takoĊer Grĉka i Mala Azija.

lokalni duţnosnici su bili zadnji kristijanizirani, prvo su bili obiĉni radnici i robovi,

potom obrtnici i trgovci

- U trenutku kada su kristijanizirani duţnosnici to je postao pravi problem za Rim (oni

odbijaju ţrtvovanja poganskim bogovima)



Progoni

- Iz Rima, nisu za svih careva

Neron, 64.g

- Naĉuo nešto o novoj religiji, u trenu kada je zapalio Rim okrivio je kršćane (Tacit i

Svetonije o tome pišu)

- Ocrnio kršćane: proglašeni su odii humani generis, „odnosno novo zlonamjerno

praznovjerje“

- ad bestias – u amfiteatru baĉeni ţivotinjama

- krive predodţbe je imao o njima, da su širili incest zbog poljubaca mira i da širekanibalizam zbog tijela Kristova

- u pribliţno Neronovo doba je sv. Petar razapet naopako na kriţu, sv. Pavlu jd

odrubljena glava

- kršćani nisu i dalje zabranjeni jer su malobrojni

Domicijan

- Apostol Ivan prognan na otok Patmos (95.g)

Trajan

- religija ilicita - zabranjeno okupljanje

- dopisivanje Plinija i Trajana - nisu znali što napraviti kada se za nekog kaţe da je

kršćanin

- kršćani se kaţnjavaju „propter nomen ipsum“

- kršćanstvo je bilo ništa više od obiĉnog praznovjerja

Antonin Pio, 155.

- muĉen Polikarp iz Smirne = bio je prvi muĉenik kojem se zna ime; imamo i nekoliko

spisa koji potvrĊuju da je bio jako uĉena osoba

- Pismo kršćanske zajednice iz Smirne = opis muĉeništva, to je prvi dokaz - to se naziva

„Martyrium Polycarpi“ (hagiografija) („ĉastimo ih i ljubimo“ – kult muĉenika)

- pokopan unutar njihova zajedniĉkog roblja oko njega imamo kult muĉenika



177. Marko Aurelije iz njegovog su doba lijonski muĉenici

Euzebije, Historia Ecclesiastica

Septimije Sever 202.

- u poĉetku, prvih 10 god tolerantan, kasnije rigorozan, kaţnjava cijelu crkvu kao

organizaciju, a ne pojedince

Maksim Traĉki neki smatraju da je proklamirao prvi pravi protukršćanski edikt, ali

nema konkretnih dokaza

Filip Arapin je moţda bio kršćanin

Decije

- vrši najteži napad na Crkvu

- 250. izdaje edikt, promijenio zakone svaki rimski graĊanin je morao izvršiti javnuţrtvu bogovima i nakon toga je dobio potvrdu o tome ( LIBELLUS)

- opća ţrtva se nazivala SUPPLICATIO (boţanstvima)

- veliki broj kršćana to odbija, oni su muĉeni i ubijani

- dio je potkupljivao duţnosnike koji su provjeravali jesu li izvršili svoju obvezu libellusa

i dobivali bi potvrde nakon što bi ih podmitili; dio njih ipak ţrtvuje, tj.vrši libellus

zbog toga nastaje kaos u samoj Crkvi

- libellus pronaĊeno 46 primjeraka isprave na papirusima u Egiptu u pustinji (lokalitet

Oxyrhynahos)

MUĈENIK = odbio ţrtvu, muĉen i umro

KONFESOR = odbio ţrtvu, muĉen i preţivio muĉenje (pr. poreĉkog biskupa

Maura)

LAPSI = kršćani koji su ipak ţrtvovali ili su se potplaćivanjem upisali na liste

onih su ţrtvovali, njih nazivamo LIBELLATICIMA ili otpadnicima ; zbog njih se

stvaraju sukobi unutar Crkve

Valerijan, 257.-258.

- izdao 2 edikta



- direktno napao kler potpuno uništio crkvenu hijerarhiju (u nju ubrajamo: Ċakone,

prezbitere, biskupe)

- iz tog razdoblja imamo jako puno muĉenika, pogotovo iz Rima

Galijen, 260.-268.

Razdoblje mira; Crkvi vraćena imovina i mjesta bogosluţja

Taj mir traje do Dioklecijana

Dioklecijam, 303.-304.

- gotovo većina naših muĉenika potjeĉe iz tog razdoblja

- u Saloni smo tad imali jaku kršćansku zajednicu- izdao 4 edikta protiv kršćana

o Sv. Duje je bio prvi salonitanski biskup, muĉen

o Venancij (imamo njegovu kapelu u sklopu baptisterija, bazilika dobila ime po

njemu) o njemu se jako malo zna (teorije dao Frane Bulić i ostali)

- Antiohianus, Gaianus, Paulianus i Telus su bili vojnici, ne spominju se u izvorima,

imamo prikaze; oni su odbili muĉiti kršćane, te su onda oni sami bili muĉeni

- Asterius (ne spominje se u izvorima), Anastasius (bojao tkanine), Maurus, Septimus

(spomije se u martilogiju sv.Jeronima)

- septimius sastavni dio klera

- ukopi ad sanctos ukopi u blizini muĉenik a

- Asterija nemamo u izvorima

- Feliks (Prologos Pasqua – mala kronika), Hermogen(martir sv. Jeronima) i Viktorin

spominju se u povijesnim izvorima, no materijalnih tragova njihovih prikaza nemamo

- prikaz salonitanskih muĉenika imamo u Lateranu, u Delancijevoj kapeli iz 7.st.; opat

Martin je tad morao otkupiti relikvije iz Salone i donio ih je u Vatikan



Konstantin

- religio licita prihvaćena religija koja se moţe javno odrţavati

- on radi velike hramove, bazilike; on pokušava ujediniti Carstvo sve pod jednom

religijom

Teodozije

- 381.edikt, sluţbena religija, svaki grad mora imati crkvu; on ţeli da svaki grad Carstva

preuzme kršćanstvo onako kako su ga propovijedali sv.Petar i Pavao (koji su bili

pokopani u Rimu)



POGREBNI OBĈAJI U ANTICI (nastanak kršćanskih pogrebnih rituala)

- Funuus (libitinarii ) - sve što se odvija nakon smrti ĉovjeka; libitinarii su bili svojevrsna

„pogrebna poduzeća“, odnosno to su ljudi koji se brinu za te obiĉaje:

1. conclamatio - zazivanje pokojnika da bi se uvjerili da je umro; zazivalo se 3 puta, a taj se

obiĉaj zadrţao kod smrti papa

2. pranje – polliuctor – osoba koja to radi se tako nazivala, i kod Rimljana i kod kršćana nije

bilo razlike ( Djela apostolska)

3. pomazanje miomirisima i balzamima (imamo npr balzamarije u grobovima kao dokaz tome)

4. oblačenje ( jaka kritika Vita S. Pauli u sv. Jeronima jer je kršćanima ionako to sve isto )

- Priĉest (kod kršćana u 4.st.); pomazanje blagoslovljenim uljem (dokazano u 5.st.- pismo pape

Inocenta biskupu grada Gubbia)

5. cvjetna kruna (kritika: Minucije Felix; Tertulijan)- isti argumenti kao i za odjeću, te su

kritike imale kasniji odjek

Kritika- nakon smrti im ništa više ne znaĉi materijalno

6. ekspozicija pokojnika

Primjer: Nadgrobna reljefna ploĉa na grobu obitelji Haterii iz 1.st. - tu imamo prikaz

ekspozicije:

Interijer kuće, bogatstvo obitelji, krov, pokojnik unutar sobe, oko njega svijećnjaci (oko kreveta),

to je antiĉka tradicija da oko sebe ima lucerne, osoba koja nosi cvjetnu krunu za pokojnicu,

obielj, osobe koje naricaju - ovako je to izgledalo prije nego li bi se krenilo na pogreb

- svijećnjake prilikom ekspozicije spominje i Euzebije prilikom pokopa Konstantina te je onimamo i cvjetnu krunu

- Pogreb bi se vršio noću, ne ţeli se miješati ţive i neţive



7. procesija do groba

- Ploĉa iz AMITERUMA – krenuli u povorku, bogatog pokojnika nosi velik broj ljudi, pratnja

su sviraĉi, ţene koje nariĉu, (kasnije zamijenjeno ĉitanjima psalma), pokojnik je na boku ,

pokojnik se pokapao noću, a to se mijenja u 4.st. kod kršćana kad se on pokapa u jutarnjimsatima

8. sahrana pokojnika „Lamentationes“ kod kršćana: pjevanje psalma (izvori: Tertulijan

iz Kartage (to kritizira), Augustin)

- misa (izvori: Ciprijan iz Kartage, Augustin)

- inhumacija ili incineracija ( Minucije Felix, Octavius IX (on kaţe da Bogu nije teško uskrisiti i

tijelo u pepelu)

kraj 2.st. i poĉetkom 3.st. općenito poĉinje inhumacija; Minuncije govori da je kršćaninu

svejedno; Ţidovi se inaĉe uvijek inhumiraju i to u grobovima isklesanima u stijenu

prilozi (do u 4.st.): - osobne prirode

- apotropejskog znaĉenja

- ritualnog znaĉenja

Odnos prema mjestima ukapanja:

- Nekropola = grad mrtvih

- Coemeterium (grĉ. koimao = spavati) =groblje

- koncept ĉekanja uskrsnuća

stavljanje staklenih urna u kamene; zatvoreno ţeljeznim klamam; imamo balzamarije; novĉiće

i sliĉno

teško moţemo razlikivati grobove kroz 1. i 2.st.

banketi, u 5.st. već nema priloga osim osobnih priloga

grĉ.cemeterium – groblje



Klasiĉan „poganski“ grob je incineriran sa puno grobnih priloga, sa urnama, balzamarijima,

raznim keramiĉkim i staklenim posudama, novcem, lucernama, narukvicama, ogledalima

U 3.st.dolazi do prevlasti inhumacije.

Kršćanski grob – kasnoantiĉki grob

Nekoliko vrsta: 1. Grobovi pod tegulama – od 4.st. – dvoslivni krov, vrlo ĉesto uz bazilike

ruralne crkve; kod crkava; zatvaraju se u obliku krova

2. U amforama, većinom djeca

3. Sarkofazi - baza te sarkofag, od 4.st.imamo i kršćansku ikonografiju,

kriţeve i sl., oni su skuplji oblik ukopa

4. Grobovi s kamenim ploĉama bez vezivnih sredstava, s ravnim

poklopcem, dakle to su kameni lijesovi, takve primjere imamo na Malti

- Dvojne crkve u Podvršju, 22 groba u samo 3 imamo grobne priloge (privatne stvari pokojnika) -

kopĉe i naušnice

- Vrlo uĉestalo se koriste spolije – grobovi od ploĉa

- Sarkofazi u Podvršju ispod površine, tj.podnice crkve – sark ofazi (to imaju imućniji kršćani)

- Starokrš.lucerne – sigurni smo samo ako imaju neki kršćanski znak , npr Kristov monogram, a

ukoliko nemaju onda su to kasnoantiĉke lucerne (datacija lucerni po formi X i P). Ĉesto ih

nalazimo kroz 5.st., prije kršćanstva su takve lucerne imale vegetabilne i floralne motive

- staklene posude, u nišama u katakombi sa strane grobova (loculusa) su te posude (mogu biti

pokrivene tegulama) ili kamenom ploĉom i na njima predmeti po njima moţemo doznati pripadanost tog groba nekom)

- pozlaćeno staklo, „staklo a fondo d ´oro“ izmeĊu 2 sloja stakla; imamo primjer sa svetom

Agnezom, ĉesto je kroz 4.st.



- lutke od bjelokosti kod djeĉjih ukopa

- neki od predmeta imaju oznake;

- novĉići su vrlo moguće oznaĉavali grob

9. Korota

- 3., 7. i 30.dan nakon smrtimisa, i na godišnjicu smrti - dies natalis – misa (Tertulijan

spominje već u 3.st.) - trenutak ponovnog roĊenja

- DIES NATALIS je bio jako vaţan jer je oznaĉavao i napuštanje duše iz tijela i ponovno

roĊenje.

10. Funeralni banketi

- za pogane epulom, za kršćane r efrigerium

- posljednji trenutak pogreba

- 9.dan nakon pogreba se isto vrši banket i naziva se cena novem dialis

- tijek om razliĉitih blagdana u godini kod kršćana posebno popularne parentalia – 22.veljaĉe

- banketi se odrţavaju kroz cijelo 4.st.

- 397. i 401.g. – koncil zabranjuje bankete

- ali banketi nisu skroz prestali, u zapadnoj crkvi ih više od onda nema, ali u istoĉnoj se zadrţalo,

a i jednin dijelom se zadrţalo i polaganje priloga

- lokalitet Vaste, jug Italije, groblje pokraj bazilike, isklesane u ţivoj stijeni s poklopcima

sarkofaga, ti poklopci se nazivaju HAMOSORIJIMA (imamo ih i u Saloni) ; njihovi akroteriji su

ravni tu se stavljala hrana za pokojnika, odnosno refrigerijum; imamo i poklopce u obliku

krova i ravne akroterije

- katakomba sv.Marcelina ispod bazilike Konstantina – unutar pronaĊene freske sa scenama

banketa sa kasnoantiĉkim triklinijem



- katakomba „Veliko groblje“ – „coemeterium malus“ (na Via Lamentena)

- keramiĉka menza za bankete u uglu kubikuluma, isto je sluţila za

pohranjivanje hrane

- tzv.katedra od tufa (to nalazimo još od Etrušćana) , jedina

katakomba gdje su naĊene katedre, one se vezuju uz funeralne obiĉaje

gdje se vjeruje da pokojnik stoji kad se blaguje njemu u ĉast

- Gajev trofej, 2.polovica 2.st. napravljen upravo u svrhu refrigerijuma; grob u neposrednoj

blizini sv. Petra

- Grob sv. Petra nekropola, mauzoleji, te na vrhu otvorene terase koje su sluţile za

refrigijume, sub divo – nekropola

- Memoria Apostolorum – preko 600 grafita kršćana u kojima pišu da ĉine refrigerijum u ĉast

sv. Petra i pavla, unutar ovog lokaliteta imamo najstariji prikaz; to je primjer natpisa sa sigurnim

vršenjem refrigerijuma



GROB SV. PETRA

- sv. Petar i Pavao – muĉeni za vrijeme Nerona i pokopani u Rimu

- ploĉa je iz Akvileje u 4.st. – Petar (starac sa zaobljenom bradom sa više kose)

- Grob sv. Petra = Via Aurelia i Kornelia = prostor današnjeg Vatikana

- tradicija gdje je pokopan prvi rimski biskup je bitna, refrigerium se vršio iznad njegova groba

- groblja traţimo na prostoru glavnih cesta

- na raskršću Via Ostiense i Via Aureliana

Glavna grob sv. Pavla sporedna, danas Vatikan

- Mons Vaticana i Laniculum

Sv. Pavao = Via Ostiense

Današnja crkva sv.Petra je na 2 breţuljka izvan zidina Rima (zabranjeno je bilo pokapati unutar

grada)

Rimski zakoni koji govore da se ne smije pokapati unutar grada:

- 451.pr.Kr. Hominem mortum in Urbe ne sepelito neve urito – zabranjeno pokapanje unutar

grada

- Lex Iulia municipalis, 44.pr.Kr. – potvrĊuje prijašnji zakon

tradicija pokapanja izvan zidina se zadrţava sve do 7.st. tada su prebaĉene relikvije

- Promjena kasna natika napuštanje nekih dijelova grada



Povijesni izvori:

- Liber Pontificalis, 6.st. knjiga biskupa, spis koji sadrţi biografije papa (tko je,

roditelji, gdje je roĊen i što su gradili, koje crkve i sl.); u biografiji pape Silvestra

spominje se gradnja bazilike za vrijeme Konstantina gdje je bio grob sv.Petra;

U ovom izvoru se spominje da je za vrijeme pape Silvestra podignuta crkva sv. Petra ( to

je Konstantinovo doba)

- Euzebije „Povijest crkve“- Gajevi trofeji

- Prezbiter Gaj spominje trofeje iznad grobova sv. Petra i Pavla u pismu pisanom izmeĊu

199.i 217.

-Tacit – spominje cirkus u kojemu su muĉeni kršćani – cirkus dugaĉak 590 m

- Smatra se da je sv. Petar muĉen u Neronovom cirkusu, u sredini tog cirkusa je obelisk,

koji je bio orijentir (ostao je in situ sve do 17.st.), danas se nalazi na trgu sv. Petra

- imamo prikaz iz 16.st. koji govori gdje se nalazio obelisk

- Neronov cirkus je potvrĊen arheološkim istraţivanjima

- Na prostoru Vatikana prije današnje crkve su se nalazile Konstantinova bazilika i 2

mauzoleja, a ispred njih obelisk

1. faza nekropola,

2.faza Konstantinova bazilika

3.faza današnji sv.Petar

- muĉen tako što je naopako razapet na kriţ (jako puno slika pokazuje da se u blizini

nalazio obelisk)

- prva podnica današnje crkve sv. Petra je obnovljena u 13.st., ispod nje imamo kripte

papa

- ispod podnice Konstantinove bazilike imamo NEKROPOLU – SUB DIVO – prije je

bila na otvorenom, NIJE BILA KATAKOMBA



Muĉeništvo sv. Petra:

- srednjovjekovni prikazi muĉen i razapet u blizini obeliska i groba u obliku krnje piramide

- smjer nekropole u potpunosti prati smjer Neronova cirkusa

Arheološka istraţivanja (vatikanske nekropole) : 1940.-1949. i 1953.-1957. na

otvorenom:

- nekropola je iznimno dobro saĉuvana

- u potpunosti je pod zemljom danas, ali je bila sub divo

- uvijek se uz ulicu pravokutno rasporeĊuju mauzoleji zbog komunikacije, lakšeg pristupa

- peĉati nam olakšavaju dataciju

Ispod podnice Konstantinove crkve – nekropola (zabunom se prije vjerovalo da se radi o

katakombi, no nije)

Nekropola plan: uliĉica sa sjevera i juga formirani mauzoleji

3 faze:

o za cara Hadrijana ( 117. – 138.)

o za Antonina Pia ( 138. – 168.)

o za vrijeme dinastije Severa ( 193. – 235.)

- Nakon ukopa sv.Petra se poĉinje širiti prema istoku

- Mauzoleji imena dobili po natpisima iznad ulaza (imena obitelji)

- Mauzolej Julijevaca jedini sigurni kršćanski

- unutrašnjost mauzoleja niše (sve za incineraciju, tu se stavljaju urne, ali ima i inhumacije)

- niše unutar kojih su bile urne; niše koje su bile podjednako ukrašene freskama i mozaicima



- Trebellena zadnji zapis incineracije u Rimu

zapadni dio nekropole – imamo male edikule uz zid za koje se pretpostavlja da je

trofej koji je dao podići prezbiter Gaj iznad groba sv.Petra (na središtu zid niša)

- Polje P Campus Petri Grob sv. Petra = spomenik u ĉast Petra i Pavla

crveni zid, u središtu kojeg je mala niša; in situ saĉuvani stupići sa baldahinom; iza

tog zida se nalazi stepenište koje olakšava pristup i komunikaciju

- na ZIDU G (crveni zid) imamo grafit PETRO/EN

Interpretacije: Ferruva: Petar u miru

Guarducci: Petar je tu

Natpis je na grĉkom, ali u svakom sluĉaju ta ĉinjenica je potvrdila tu Petrov grob.

- Gajev trofej se nalazi ispod oltara Konstantinove bazilike ; ispod oltara današnje crkve sv.Petra

- Mauzolej Julijevaca – u 3.st.pretvoren u kršćanski mauzolej (za njega sigurno moţemo reći da

je kršćanski; imamo prikaz sol in vietus – ribar, prorok Jona)

Sol in Victus

Prorok Jona freske, prikazi

Ribar

- Kršćani su se oku pljali na toj poljani (prvi papa- Petar), refrigerijume su tu odrţavali, postojala

kripta – od 6.st. koja je omogućavala da se kršćani pribliţe grobu

- lokalitet Samoger pokraj Pule izgraĊen relikvijar od bjelokosti sa prikazima hodoĉašća u

Rim, prikazuje se kako se dolazi na grob sv. Petra i kako je to izgledalo tada

- relikvijar 59 (pokraj Pule) - prikaz 2 muškarca i ţene koji se mole na grobu sv. Petra

- CIVITAS LEONINA (graĊevina namijenjena hodoĉasnicima), izgradio ju je papa Leon u 8.st.-



to je srţ današnjeg Vatikana, grob sv. Petra je bio srţ tog prostora, taj prostor se transformira u

jednu vrstu grada unutar grada, kod ovog groba nemamo katedralu, već baziliku.

- Konstantin je nabacio 40 000 kubiĉnih metara zemlje, poravnao je nekropolu sa zemljom i

posebno je saĉuvana zbog toga, on je blokirao ulaz



MEMORIA APOSTOLORUM

( 2 crvena zida)

- NE MIJEŠATI S GROBOM SV. PETRA !!!

- na Via Appia Antica se nalazi tu je najveća koncentracija kršćanskih katakombi

- grob sv. Petra na Via Aureliana, Gajev trofej

- grob sv. Pavla – Via Ostiense izgraĊena crkva za vrijeme Konstantina, nije naĊen Gajev

trofej

- Memoriju Apostolorum ćemo datirati u doba cara Decija izmeĊu 249. i 251., kada je napravio

najveći napad na Crkvu sa ediktom za SUPPLICATIO

- Valerijanovi progoni

Pisani izvori:

Depositio Martyrum u njima piše da su se zajedno na Via Appia štovali Pavao i Petar, u

Liberijev katalog oba izvora imamo sliĉne infomracije

U kontekstu toga gradi se Memoria Apostolorum vršili bankete u ĉast Petra i Pvla

- Petar uz Via Aurelia – Polje P

- Pavao uz Via Ostiense, iznad takoĊer velika nekropola i Gajev trofej koji nije arheološki potvĊen

-250.ediktom za Decija traţilo se da svaki rimski graĊanin izvrši supplicatio opća ţrtva

boţanstvima; libellus potvrda ţrtvovanja



Imamo 4 razliĉita termina za istu stvar, odnosno Memoriju Apostolorum:

sv. Sebastijan

ad cata cumbas

Memorija Apostolorum

Basilica Apostolorum

Via Appia Antica - najznaĉajnije kršćanske katakombe

- Calistova katakomba – prva poznata, izvor: Hipolit Philosophemena

- Niz katakombi: Marcelinova, Pretestato, Balbina, Sebastijanova

- postoje i nekršćanske

- katakomba sv. Sebastijana - sloţena stratigrafija

Depositio Martyrum – izvor iz prve polovice 4.st.govori gdje je koji muĉenik bio ukopan

na Memoriji Apostolorum

- spominje se da je sv. Petar štuje na Apii dakle, zbog zabrana na njihovim javnim

mjestima, osnivaju na drugim prostorima svoja tajna mjesta

Liberijev katalog – biografije najstarijih papi (1.-3.st.)

Martirologij sv. Jeroninima – donose glavne blagdane muĉenika; donose dane kada su bili muĉeni; takoĊer opisuje i ĉašćenje sv.Petra i Pavla na Apii

Arheološka istraţivanja – De Waal 1892. mauzolej Palatonia

- drugi lokalitet ispod bazilike, Styger pronalazi 1915.-1916. Memorijiu Apostolorum

KRONOLOŠKI:

Katakomba sv. Sebastijana pokopan sv. Sebastijan, ad catacumbes je drugi naziv i po

tome sve katakombe dobivaju naziv

Ad catacumbes – naziv za uleknće, nastalo zbog odnošenja blokova sedre (u blizini šupljine)

na cesti Via Appia, gdje se nalazi katakomba sv. Sebastijana, od 3.st. imamo ovaj toponim



Basilica apostolorum – to su sve nazivi

RAZVITAK:

1. Nekropola tzv. kolumbariji, nemaju veze s kršćanstom, grobovi s incineracijom –

prva polovica 2.st.; grob s incineracijom; u odnosu na Apiu Anticu postojala je mala cesta;

imamo incinerirane pokojnike u nišama koje podsjećaju na kolumbarije

- nekropola uvijek nastoji pratiti cestu

2. negira se ta nekropola i iznad nje grade se 3 mauzoleja; tad se gradi i Memorija

- graĊevina TRICLIA – preko 600 grafita sa razliĉitim molitvama i imenima sv. Petra i

Pavla; spominju se i refrigeriji; pretpostavlja se da su se tu kršćani okupljali i vršili bankete;

imamo refrigerijum u ĉast Petra i Pavla

Memoria Apostolorum sjećanje na apostole ( iz vremena progona,

potvrĊuje kult Petra i Pavla); kasnije se gradi Basilica Apostolorum

- Mauzolej Plautonije, grob sv. Kvirina iz Siscije, prebaĉeno tijelo iz Siscije u Rim, spominje

ga Prudencije (5.st.) i imamo natpis

- izf freske mauzoleja potjeĉe ona ploĉa sa sidrom i robom (najstariji dokaz o kršćanskom

ukopu) – Aukocijin grob

- zatrpavaju se i mauzoleji pa se gradi apostolorum

3. MEMORIA APOSTOLORUM

- Prostor na otvorenom, osim dijela pod trijemom, kojem se pristupa lo stepeništem

- Neposredno uz trijem je pronaĊen crveni zid, sa preko 600 grafita, koji spominju molitve u

ĉast sv. Petra i Pavla

- Zašto? Velika je vjerojatnost da se za vrijeme progona doluĉi napraviti nešto skromnije na

drugom mjestu.



- I mala niša moţda s relikvijima su Petar i Pavao

- Mauzolej kasnije

- 1915.-1916. otkriven crveni zid s GRAFITIMA

4. Kasnije iznad Memorije Apostolorum podignuta je basilica apostolorum (za vrijeme

Konstantina)

Grbo sv. Kvirina prenešen iz Siscije, bijeg od barbara, pa su tako i donešene kosti

- Prudencije, 5.st. spominje to

5. KATAKOMBA SV. SEBASTIJANA – neobiĉne freske, neutralnih simbola

Kompleks sv. Sebastijana:

1. Nekropola 1.-2.st. – kolumbarij

2. Mauzoleji 160.-238.g.

3. Memoria Apostolorum 258.g.

4. Bazilika apostolorum – oko 340.-350.g.

5. Katakomba – od 5.st.



KATAKOMBE

- iskljuĉivo rimske katakombe, u Rimu ih ima preko 60, nisu sve otvorene, ali one najvaţnije oko

Via Appije su otvorene za javnost

- preko 60; najsigurnija kršćanska groblja

- najviše u Rimu, ima ih i u drugim dijelovima carstva

- sve su uz glavne prometne komunikacije

- sva druga mjesta su ih imali s vulkanskom zemljom (pogodna za kopanje i ne ur ušavaju se) -

Napulj, Sicilija, sj. Afrika, ali puno manje

* Preduvjeti: kršćanske grobnice iznimno velikih dimenzija

- pogodna vulkanska zemlja pozzolana – nije se urušavala i bila je kompaktna,

odnosno izvrstan graĊevinski materijal

- iskljuĉivo kršćanska groblja velikih dimenzija

- u antici termin Ad Catacumbes (doslovno – u bazilici, šupljine) – odnosi se na

depresiju u blizini katakombe sv. Sebastijana; antika – naziv kripta ili hipogej

DEFINICIJA: Podzemna kršćanska groblja iznimno velikih dimenzija. Trebamo ih razlikovati

od manjih hipogeja. Termin katakombe postoji od 10.st. U antici se nazivaju CRIPTAE. U antici

postoji i termin AD CATACUMBAS, što doslovno znaĉi „ u blizini šupljine“, a odnosi se na

depresiju u blizini sv. Sebastijana jer se tamo kopao pozzolan.

PREDRASUDE:

- Kršćani se nisu skrivali u katakombama niti su se tu sastajali radi liturgije, već radi banketa i

pokopa

- Tek gradnjom bazilika iznad grobova muĉenika u katakombama se vrši liturgija, tj. koristi se za

okupljanje



- Javljaju se od kraja 2.st.

Najvaţniji razlozi gradnje:

1. Demografsk porast – potrebno naći nove prostore

2. Potreba za zajedniĉkim ukopima, najjeftinije pod zemljom

3. Osiguranje dostojnog ukopa i najsiromašnijima (to ne znaĉi da se grobovi ne razlikuju)

Izvori:

- Hipolit Philosophomena, poĉetak 3.st. – spominje organizirana kršćanska groblja i kaţe da je

prva Kalistova katakomba ( Kalisto – prvi Ċakon koji se brinuo o toj katakombi, daje dosta

informacija o njemu). Kasnije postaje papa, ali to nije izvorno ime te katakombe, većina papa jetu ukopana, on nije. On se brinuo o toj katakombi, bio je zaduţen za nju, zato je ona dobila ime

po njemu, ON TU NIJE POKOPAN.

Imena katakombi:

po vlasnicima, pr. Priscilina katakomba (darovala teren za katakombu)

po muĉenicima (katakomba sv. Petra i Marcelina)

- Tertulijan – Ad Sepelcum 212.spominje kršćansko groblje na prostoru sj. Afrike potreba

zajedniĉkog ukopa Salona, oko groba muĉenika, prva kršćanska groblja

- Julijan Apostata nakon što postaje carem htio je vratiti poganstvo, veliki je kritiĉar kršćana,

istiĉe ĉinjenicu zajedniĉkih groblja i kaţe kako bi pogani isto tako mogli, da se ugledaju na

kršćane



Osnovna terminologija:

Fossores – osobe zaduţene za odrţavanje, ĉuvanje, ukapanje, preureĊivanje tih katakombi

prikazani nerijetko u galerijama na freskama, prikazani su s alatima, moţda su i oni slikali te

freske ; dakle to su bili kopaĉi i oni koji su se brinuli o katakombama

Galerije – dugaĉki hodnici da se poveţu prostori katakmobi, ali su sluţili i za pokope , tj grobove

lokulusi; galerije nastaju kopanjem sa 2 strane

Cubiculum – „mauzoleji“ ; na krajevima galerija, neka vrsta obiteljskih grobnica; razliĉitog

oblika; kvadratni najĉešći, mogu biti i kruţnog; imaju ĉesto svod ukrašen prikazom dobrog

pastira; mogu biti i poligonalni; cubiculumi su uklesani direktno na galeriju

Loculus – ĉesto unutar galerija; najjednostavniji tip groba – niša, rupe u zidu gdje se pokojnik inhumira, poklapaju se tegulama ili kamenim ploĉama, javlja se podjednako u kubikulama i

galerijama; ĉesto natpisi na tim ploĉama

Arcosolium – formirani grob u obliku luka, javlja se u kubikulama ĉešće, nadgrobne ploĉe opet

s imenima; ĉesto freske; inhumacija u raku; zatvorena pocolanom

A forno – ukop gdje se tijela postavljaju u nišu, koja se dubi unutar zida, pokop kao u peći, je

horizontala, ali se dubi u dubinu, javlja se kad nema više mjesta ili imamo više ukopa odjednom

(kuga, bolesti)

A pozzeto - zdenac, kopa se u dubinu i pokojnici se stavljaju na više nivoa, jako malo prostora

zauzimaju i ĉesto se koriste za vrijeme epidemija

obrnuta stratigrafija – gore je starije

UKOPI U SARKOFAZIMA – vaţnije osobe; moraju biti u arkosolinama ili pod baldakinom; oni

su bili rijetki i luksunni

- dakle mogu se naći pdo zemljom

Lucenarii - otvori za svjetlost, ali i baklje, kroz njih se vadi zemlja van prilikom

arh.istraţivanja, imamo ih svakih nekoliko 100 m



NIGDJE NEMAMO OVAKO DOBRO POKLAPANJE SVIH IZVORA KAO KOD RIMA I

KATAKOMBI :

RIM I KATAKOMBE

Povijesni izvori epigrafski izvori arheologija

Rimski kronograf: depositio martyrum, depositio episcoporum, liberijanski katalog

Itinerari: Notitia Ecclesiarum Urbis Romae ; Notala iz Monze

Većinom se datiraju u 7.st.

Vodiĉi za hodoĉasnike: - upute kako se kretati do hodoĉasniĉkih odredišta

- eraditska imena, kasnije tek, nisu se prije tako zvali

Katalog rimskih groblja - isto upute, navodi se većina katakombi prilikom navoĊenja groblja

Liber pontificalis – pape: što su radili, povezani s grobovima muĉenika pa znamo gdje su koje

katakombe

Martirologij sv.Jeronima – gdje su ukopani muĉenici i Ċakoni



Pasije – kasniji izvori, rijetko kad 5./6.st. – informacije o muĉenju odreĊenih muĉenika, donose

podatke kad su muĉemni, tko su bili, gdje su kasnije pokopani , dosta fantastiĉne priĉe, a što se

tiĉe poloţaja groba NE GRIJEŠE

FAZE:

1. Prije Konstantina Velikog, od 2.st. do 312. najintenzivnije korištenje katakombi

2. Za vrijeme Konstantina Velikog 306.-337. pomalo napuštanje katakombi, grade se velike

bazilike gdje se poĉinje ukapati

3. 366.-384. za vrijeme papa Damaza odluĉio je pronaći grobove muĉenika, gradi mala

svetišta s natpisima, iznad njihovih grobova i stavlja natpise što se dogodilo za vrijeme kojeg

cara, itd.

smatra se zaštitnikom arheologa

4. faza 5. i 6.st. kada se nad grobovima muĉenika grade bazilike

5. 7.-9.st. postupno napuštanje katakombi, relikvije muĉenika prenose se unutar gradskih

zidina, prodorom barbara one nastradavaju

Antonio Bosio (1575. – 1629.) – prva osoba koja ide u potragu za katakombama, poznavao samo

jedan itinerar i krenio je traţiti

Gian Battista de Rossi – 19.st. – zaĉetnik starokršćanske arheologije povezan s don Franom

Bulićem

- otkrio Kalistovu katakombu

- Svjetski kongres u Saloni – na poticaj njih dvojice



Kalistova katakomba – iznimno sloţena, sastojala se od razliĉitih dijelova

Lucijina kripta – meĊu prvima pronaĊena

Izvori za papu Kornelija:

- Passio Corneli 5.st. ukop u Lucijinoj kripti

- Notitia Ecclesiarum, 7.st

- Malmersburiense, 7.st.

- De Loois, 7.st. itinerari

- Liber Pontificalis

Rossi otkriva na Vii Appii natpis u 2 fragmenta na kojem se spominje papa Kornelije

- on nailazi na situaciju: jedna veća galerija na koju se nadovezivala manja galerija i kubikulum,

i sad je pronašao fresku s prikazom pape Kornelija (iz 7.st.), sa strane je pronaĊen nat pis pape

Damasa i onda nije bilo sumnje da je tu pokopan papa Kornelije, tj.da se radi o Lucijinoj kripti

- još dva kubikuluma, najstariji dijelovi i prikazi riba

- drugi dio katakombe koji se razvijao paralelno s Lucijinom kriptom, tzv.zona A kripta Pape

- kopan u graticola – roštilj – najstariji dio, naĊena kripta s ukopom papa iz 3.st.

- 2 kubikule povezane, postoji lista tko je tu pokopan

- Kornelije je naknadno tu premješten

- od Poncijana do Milcijada su tu pokopani, većina papa 3.st.

- niz kubikula s freskama Ivan krstitelj i Krist

- Prorok Jona



- Kripta papa- javlja se ţelja da se ukopoa što bliţe papi, ad sanctos retro sanctos ukopani

u njihovoj blizini, ti će ih sveci više zagoravati

1. faza – 2 kubikuluma

2. faza – niz galerija se nadodaje

KRIPTA PAPA( spoj 2 kubikuluma)

- jednostavni lokulusi na kojima su saĉuvane nadgrobne ploĉe s imenima papa

Rimski kronograf ( depositio martyrum, XIII.katakomba) koji se datira u 354. g.

- jednostavni ukopi i natpisi

- arheološki potvrĊeno

- danas kripta konzervirana, moţe se posjetiti

- u središnjem dijelu natpis pape Damaza

- na grobu djevojĉice – tranzena s natpisom ; prvi put se rimski biskup naziva papa u 4.st.;

skraćenica je p. p.



IKONOGRAFIJA

- od samog poĉetka 3.st.

Nešto je drugaĉija od one nakon Milanskog edikta, da nije katakombi i slikarstva, ne bi se ni

znalo

- Kristov monogram – tek od legalizacije kršćanstva

- riba, sidro najuĉestalije

STAROZAVJETNE SCENE

- Knjiga proroka – 3 momenta – trenutak kada Jonu izbaciju iz laĊe; kada ga izbacuje zvijer

- 2. tema: muškarac u laĊici u stavu oranta ; Knjiga postanka: golubica koja nosi granĉicu (Noina

arka) ; relikvijar iz Novalje tzv.kapseli relikvijar – prikaz Noe (tamo piše Noel)

- 3.tema: muškarac sa štapom u ruci – Mojsije (Ponovljeni zakonik), udara po stijeni iz koje

potjeĉe voda (takoĊer vidimo to na relikvijaru iz Novalje)

- 4.tema: muškarac izuva svoje sandale, te vidimo veliku ruku (Mojsije na Sinaju) - Mojsije

predaju zakonin relikvijar iz Novalje

- 5. tema: prijelaz preko Crvenog mora (sinagoga Dura Europus i domus ecclesia

- 6.tema: faraon nalazi Mojsija ; muškarac ispod njega muškarac koji kleĉi, Abraham i Izak,

staklo fondo d oro – pozlaćeno staklo, isti prikaz, što i na relikvijaru iz Novalje – piše Abraham

- 7.tema: Adam i Eva, njihov grijeh se zove Felix culpa – sretan grijeh jer se zbog njega rodio

Isus (Domus ecclesia Dura Europus)

- 8.tema : bilo kakav orant molitej, s rukama prema nebu

MARA – vjerojatno Marija (didaskalija) – staklo pozlaćeno s

prikazom oranta (isto na relikvijaru iz Novalje gdje piše Marija

orant)



- 9.tema: prorok Daniel - s lijeve i desne strane lavovi – ĉesto u stavu oranta; scena vezana uz

knjigu Danielovu; prikaz tzv.ĉiste ţene Suzane, kada su je dva muškarca optuţili za nevjeru (nije

htjela biti s njima)

- 10.tema: 3 ţidovska mladića koja su bila baĉena u peć te ih je Daniel spasio (nisu htjeliţrtvovati drugim bogovima)

NOVOZAVJETNI PRIKAZI

- 1.scena: Dobri pastir – u evanĊelju po Ivanu, Krist sam sebe naziva dobrim pastirom – od

3.st.pa nadalje

Svaki kubikulum ima prikaz pastira – u središtu svoda obiĉno; i na relikvijaru iz Novalje

- 2. Scena: zdenac, ĉovjek i ţena – susret Krista i Samarićanke evanĊelje po Ivanu

-3.scena: muškarac koji nosi svoj krevet; to imamo u sinoptiĉkim evanĊeljima (Matej, Marko,

Luka) – spominje ozdravljenje paralitiĉara

(Keramiĉka posuda iz Akvileje – na rubu; ciklus iz Dura Europosa; stakleni pehari)

-4.scena: scena pretvaranja vode u vino ( u Kani); 1. Isusovo ĉudo; prikaz Krista i posuda ili

košara sa strane

- relikvijar iz Novalje teško dokuĉiti je li to umnoţavanje kruha i ribe (kada je

nahranio 5000 ljudi) ili ĉudo u Kani

- simboliĉki prikaz Krista: kao jaganjca

- 5.scena: sinoptiĉka evanĊelja – ĉudo – vjerojatno jedna ţena koja je mislila da će ozdraviti ako

dotakne haljinu Isusovu

- 6.scena: uskrsnuće Lazarevo (relikvijar Novalja), grob, muškarac umotan u plahte i Krist; toimamo u Ivanovom evanĊelju

- 7.scena: Krist pruţa ruku prema osobi, ovdje prema oĉima – ozdravljenje sljepca; relikvijar iz

Novalje



-8.scena: ţena sjedi i sa strane muškarac i nešto govori – nagovještenje anĊela Gabriela Mariji, to

imamo u evanĊelju po Luki;

Prisciline katakombe

-9.scena: poklonstvo kraljeva (Tri kralja: Gašper, Baltazar, Melkior) – evanĊelje govori samo o

poklonstvu kraljeva, ne spominje ni knjige ni broj, nego dolazi iz apokrifnih knjiga koje nisu ušle

u kanonske knjige, a oĉito su ih ĉitali kršćani (Matej)

- 10.scena: uskrsnuće Jairove kćeri, Krist je uskrsnuo, rijeĊe nego Lazar (evanĊelje po Marku)

u prva 3.st.nema baš ikonografije zbog toga što se ono nastavlja na ţidovsku religiju

da nije katakombi bila bi nepoznata ranokršćanska umjetnost

NEUTRALNI PRIKAZI

- pastir, orant, filozof - na sarkofagu

- mogu ih koristiti kršćani i drugi

- ovi sarkofagi vjeruje se da su to kršćanske kripte za sakrivanje , no vjerojatno je da su se

izraĊivali zbog toga što su se mogli prodati svima (tzv. kriptokršćanski sarkofazi) – najviše u

Rimu

- prikaz neutralne bukoliĉke scene

u 3.st. u jednom trenutku se uz pastire i filozofe i ostale ubacuje sigurna kršćanska

ikonografija (poput kršenja Isusovog, Jonin ciklus) ovaj sarkofag negira da su to bili

kriptokršćanski

- sarkofag Dobrog Pastira poĉetak 4.st.; najvaţniji kriptokršćanski sarkofag, kod nas u

Manastirinama pronaĊen; krov na 2 vode; prokoneški mramor; Cambi vjeruje da je raĊen u

Saloni; ţena prikazana s djetetom u ruci, muškarac

Središnji prikaz Dobri Pastir; sa strane poganski prikazi vrata i sa strane oranti



Obrnuta baklja – smrt i ĉovjek

*Sarkofag DOBROG PASTIRA

- otkriven 1859.uz još 3 sarkofaga u dugom hodniku (sjeverno od bazilike)

- krov na dvije vode

- erot sa izvrnutom bakljom = simbolika završenog ţivota (ĉesto na sarkofazima)

- straţnja strana – nema dekoracije = karakter istiĉno svim salonitanskim sarkofazima



KRŠĆANSKA GROBLJA U SALONI

- većina za Dioklecijana – 4 edikta, prvi izdan 24.veljaĉe 303.g u Nikomediji, pretpostavlja se da

je on za vrijeme donošenja ta 4 edikta bio na ovim prostorima jer je dosta kršćana ovdje

pokopano

- Muĉenici – prikaz iz Lateranske kapele

Jako vaţan zato jer u Liberu Pontificalis šalje opata Martina da pokupi relikvije u Saloni. Cijela

kapela je dobile ime prema muĉeniku Venanciju, on djelovao na evangelizaciji Salone, smatra se

da je muĉen u Delminiju (Tomislavgrad danas)

- Prvi salonitanski biskup je sv.Duje; oko njegovog groba je nastao ĉitav kompleks.

Unutar apside u Lateranu – Marija, Petar i Pavao – Venancije i Duje, obuĉeni kao biskupi

Anastazije iz Akvileje (Pasija govori da je muĉen, s kamenom oko vrata je baĉen u rijeku Jadro u

Saloni) iz 5.st.

Arheološki je potvrĊeno groblje Marusinac – njegov natpis:

- Telius, Paolinianus, Antohinijanus, Gajanus – vojnici koji su odbili muĉiti kršćane

- Muĉenik Asterije sa „Groblja 5 muĉenika“

- Mauro se štovao u Poreĉu

- Natpis na grobnoj menzi gdje se spominje muĉenik Duje, te se spominje datum kad je bio

muĉen 10.4. (ali povijesni izvori kaţu da je to bilo 11.4.)

-2 natpisa: sarkofag unutar kojeg je ukopan biskup Primus i k oji je bio nećak muĉenika Duje

(nadgrobni natpis)

- na Manastirinama: 2 menze gdje se spominju 5 muĉenika koji su ukopani na Kapljuĉu, jednim

dijelom štovani i u Zadru? ova ploĉa potvrĊuje kult

- menza: prenošenje tijela neĉijeg, pretpostavlja se sv.Venancija, ali nema dokaza za to



- natpis na Manastirinama: netko se pokopao „izmeĊu muĉenika“ – svjedoĉi o ukopu „ad

sanctos“ (ad medinianos martoes)

- Kapljuĉ: druga polovica 4.st. - jedna bazilika ukrašena mozaicima, natpisi s spomenom

muĉenika, muĉenik Asterie

- Marusinac: muĉenik Anastazije – nadgrobni natpis tog svećenika kao slugu Anastazija

- Manastirine, Kapljuĉ, Marusinac su izvan Salone, a Crkvine su uništeno groblje, ne zna se tko

je od muĉenika tamo

MANASTIRINE

Cemeterium legis sanctae crhstianae

1. faza – rimska nekropola

2. ukop sv. Duje – menza pronaĊena

3. nakon ukopa nastaju kapele – mauzoleji kr šćanskih obitelji u Saloni – oko groba sv.Duje

(4.st.) - ukopi ad sanctos

4. bazilika

KULT MUĈENIKA – u blizini se ukapal osobe koje su mislile ako su u blizini da će im oni biti

zaštitnici i branitelji kada doĊu do nebeskog suca

- Grobnica a pozzeto - u obliku zdenca, u vertikali nekoliko nivoa – sv. Duje, neki drugi

muĉenici moţda isto

U blizini menza sa spomenom Duje na vrhu se nalazile rešetke gdje se postoje pseudorelikvije

- grobna menza, rekonstruirao je Einard Dyggve, ili poviše groba ili kao oltar – na stupićima,

vjerojatno su sluţile za bankete

- sa strane sv.Duje još dva groba – ne zna se



- radijalno oko groba – mauzoleji u krugu 20 m

- sv. Duje muĉen 304.

Bazilika se gradi poĉetkom 5.st., gotovo 100 godina nakon ovog groblja

- sve je to ispod podnice bazilike

- menze: biskup Gajan, Justin, Euzekije, menze su pronaĊene u Saloni

KAPLJUĈ

- istraţivao don Frane Bulić

- „Groblje 5 muĉenika“ – pokopani vojnici poĉetkom 4.st.

- mozaik u podnici – Marture an (Antiohianus, Anastazijus)

- Asterije (svećenik) – se spominje

- Bazilika je jedina koja je napravljena na salonitanskim grobljima, oko 380.g.

- prije bazilike postojala apsida i groblje

- natpis nam ukazuje da je oko 380.g.napravljena bazilika

- natpis: Inocent, neofitius Christi, tek kršten u 4.st. - Kristov monogram isto

MARUSINAC

- muĉenik Anastazije

- sv.Ivan kaţe da je sluga muĉenika Anastazije – natpis

- Asklepijev mauzolej

. spomeni ukopa i svetaca u pasijama (Anastazije, Augustin, Asklepije)

- pravokutni tlocrt – podzemlje ukop; više katakombe – vjerojatno za liturgiju ili bankete

- sa strane su se vjerojatno ukapali vlasnici mauzoleja (nrp Asklepije)



- Fenestela Konfesiones pronaĊena

- kasnije je tijelo sv.Anastazija preneseno ispod oltara bazilike

- spomenik sv.Mene – netko je tu doveo njegove relikvije iz Egipta i pronaĊene ampule gdje se

prikazuje sv.Meno

- ampule su sluţile za uzimanje svete vode

- muĉenika unutar malog prostora, oratorija, u amfiteatru, sliĉno kao u Lateranu, pretpostavlja da

se nalazilo ime Asterija

- Crkvine- 2 bazilike pretpostavlja se da je tu kršĉansko groblje sigurno, imamo natpis koji

spominje redovnioka Petra

- grobovi na svod, nadgrobne ploĉe, vjerojatno menze

RELIKVIJE

ex ossibus ex contactu

tijelo muĉenika ili dio bilo koji predmet koji je bio

tijela muĉenika ili sveca u neposrednom kontaktu s

dijelom muĉenika

Anastazije: baĉen u Jadro, pronašla ga Asklepija i naredila da se njegovo tijelo smjesti u

obiteljski mauzolej

Mauzolej se datira u poĉetak 4.st. : jednostavni brod s apsidom, 2 kata, gornji je za posmrtne

obrede i štovanje muĉenika.



U kripti: fenestela confesiones, jedna od najstarijih u Europi, sluţila kako bi se mogao ostvarivati

dodir s muĉenikovim grobom u apsidi

- cijeli Marusinac se razvija od 1.-7.st.



DODATNO:

1. Starokršćanska hodoĉašća

5.st.: Melit, Klement, Origen iz Aleksandrije

2. Isusova povijesnost:

- Poncije Pilat, suĊenje, spisi

2. Tiberije 14-37

3. Talmud : „Zbornik ţidovske uĉenosti i predaje“

Stari zavjet:

Knjiga postanka

Knjiga izlaska

Knjiga Levitskog zakonika

Knjiga brojeva

Kniga Ponovljenog zakonika



Isusova povijest:

- Palestina, dio Rimskog Carstva, glavna knjiţnica je bila Rim, svi dokumenti su pohranjeni u

carski arhiv

- Poncije Pilat - suĊenje – morali su postojati spisi o tome. Svi navedene autori izravno ili

neizravno spominju Isusa i slaţu se da je on povijesna osoba.

- osuĊen za vrijeme Tiberija (vladao od 14.do 37.g.)

- Pišu:

Kako je ţivio kao ĉovjek; rodio se u siromaštvu, umro na kriţu, kako je bio prihvaćen, pa ĉak

ima naznaka kako je izgledao

- Talmud: „Zbornik ţidovske uĉenosti i predaje“ takoĊer gleda na Isusa kao povijesnu osobu

STAROKRŠĈANSKA HODOĈAŠĆA

-Sveta zemlja - Jeruzalem

- 70 tih godina Jeruzalem razoren do temelja i razorena kršćanska zajednica u njemu

- prvi kršćani tamo hodoĉastili iz teoloških razloga

- provjeravaju i prouĉavaju kanon Svetog pisma i upoznavaju mjesta na kojima je Isus

propovijedao

- znaĉajni hodoĉasnici iz 3.st. : Melit, Klemet i Origen iz Aleksandrije posjetili Sveta mjesta

da bi mogli autentiĉno i s razumijevanjem tumaĉiti Sveto pismo.

Iz Origenovih i Klementovih spisa saznajemo pojedinosti iz svetih mjesta u Palestini i prije

Konstantina

- Iz Origenovih spisa: spominje hodoĉasnike: prezbitere Pionije iz Smiren, Aleksandar - biskup

u Kapadokiji, Firmilijan - biskup iz Cezareje u Kapadokiji, inaĉe studirao Sveto pismo kod

Origena



- u prva 2.st.kršćanstva (od 100.do Konstantina) imamo povrke prvih kršćana hodoĉasnika u

Svetu zemlju (prezbiteri i biskupi) i ostali

- Konstantin grad bazilike na Isusovu grobu u Jeruzalemu, Maslinskoj gori i Betlehemu

- Povijesni izvori: Paole, Eustonije, Eterija (juţnoslavenske zemlje)

- u 6. i 7.st. imamo mnoge spise

STAROKRŠĆANSKA HAGIOGRAFIJA

- Djelo u kojem se opisuje ţivot nekog sveca

- pune fantastiĉnih dogaĊaja

- prve hagiografije opisuju muĉenike MARTYRE, a potom ostale - pape, biskupe, ispovjednike,

opate, redovnike

- Prve hagiografije potjeĉu iz Istre i Salone

- Dalmatinski i istarski hagiografi tijekom 5.i 6.st. stoljeća sastavljali su pasije svojih muĉenik a

(nema dokaza)

- samo imena (starokršćanskih hrvatskih muĉenika) na spomenicima kasne antike

HEREZE (grĉ.-izbor)

- vjerovanja koja su crkveni autoriteti smatrali iskrivljenjem kršćanske vjere

-2.st.ranokršćanske vlasti osudili gnostike koji su tvrdili da posjeduju tajno i mistiĉno znanje

- u 4.st.osudili arijanstvo

- Na Nicejskom koncilu osuĊeni ikonoklasti koji su prosvjedovali protiv oboţavanja vjerskih

slika



APOKRIFNE KNJIGE

- apokrif grĉ. – nešto skriveno, tajanstveno, nejasno

- u 5.st.ih tako naziva sv.Jeronim

- Apokrifne ili deuterokanonske knjige - korz njih prouĉavamo kršćanstvo

- napisane u meĊuzavjetnom razdoblju

- u apokrifnim knjigama nadahnuće nije prisutno (za razliku od biblijskih)

- brojne povijesne greške što je dovelo do njihovih neubrajanja u rimokatoliĉki kanon, sve do

sredine 16.st.

- Rimokatoliĉki kanon Starog zavjeta ima 46 knjiga, a ţidovski 39 knjiga, tih 7 knjiga su

apokrifne

- prva pojava u Septuaginti

- u 16.st.protestanti ih miĉu iz Starog i Novog zavjeta i stavljaju u meĊuzavjet

- spomen ĉistilišta

- u apokrife Starog zavjeta ubrajamo: Juditu, 1.i 2. Knjigu o Makabejcima, Knjiga mudrosti, ...

Proroĉke knjige

- Novi zavjet: niz evanĊelja nastalih u 2.st. : djetinjstva Isusova, propovijedi Isusova, muke i

uskrsnuća, Pilatov ciklus, Uznesenje Marijino, agnostiĉka evanĊelja, dualistiĉko evanĊelje

- niz djela apostolskih, poslanice i apokalipse

Aleksandrijski pisci

Panten i Klement Aleksandrijski, Origen (sljedbenici: Dionizije Aleksandrijski, Grgur

Taumaturg, Metodije Olimpijski)



Klement „Stromata“ – izmosi cjelinu kršćanske teologije: apologetiku, etiku i dogmatiku

PANONSKI MUĈENICI

- izvori: Jeronimov martirologij i pasije pojedinaĉnih muĉenika (Jeronimov martirologij je izvor

općenito za muĉenike)

- muĉenici: *SINEROT (sirmijski muĉenik)

*svećenik MONTATNO i supruga MAXIMA

*sv. IRENEJ (stradao pod Dioklecijanom, baĉen u Savu)

* FORTUNAT DONAT DEMETRIJE

* EUZEBIJE I POLION (obojica iz Cibalae (Vinkovaca), Polion spaljen)

* sv. KVIRIN ( u doba Diklecijana i Maximilijana, baĉen u rijeku s kamenom oko

vrata)

* SABATIJA

* URSICIN – pogubljen maĉem

* BAZILA – sirmijska muĉenica

* ANASTAZIJA – sirmijska svetica, relikvije donio Donat u 9.st.

KONSTANTINOVO FAVORIZIRANJE KRŠĆANA

- 312.bitka na Milvijskom mostu – pobijedio Maksencija; noć prije mu se ukazao kriţ i ĉuo je

glas: „ U ovom ćeš znaku pobijediti (IN HOC SIGNO VINCES)“

- 313. MILANSKI EDIKT pod prisilom majke Helene, objavio da kršćanstvo postaje slobodna

religija, podijelio mnoge povlastice Crkvi i novĉano pomogao majci u izgradnji crkvi

- 321. Konstantinov edikt: uveo ĉasni dan Sunca – NEDJELJU, zakonski naredio njeno

svetkovanje i zabranio graĊanske i obrtniĉke poslove



BIBLIJA

STARI ZAVJET: - Mojsijevo petoknjiţje (1900.-1250.pr.Kr.)

- Povijesne knjige

- Proroĉke knjige

- Deuterokanonske knjige

NOVI ZAVJET: - EvanĊelja

- Djela apostolska

- Poslanice

- Apokalipsa



SALONITANSKI MUĈENICI

Venancije

- smatrali da je bio prvi salonitanski biskup. No, nije, nego misionar iz Delminija koji je u

Dalmaciju poslan u 2.polovici 3.st.da propovijeda kršćanstvo

- Neki smatraju da je u Delminiju muĉen i ubijen

- Datum smrti nije siguran (sredinom 3.st.)

- vjeruje se da je njegovo tijelo naknadno prenešeno u Salonu i pokopano na groblju u

Manastirinama

Domnio

- prvi biskup Salone

- ţrtva 2 edikta protiv crkvenih poglavara

- 304. 10.travnja natpis; 11.4. kaţe Jeronim

Anastazije

- sa mlinskim kamenom oko vrata baĉen u rijeku Jadro kod Salone

- 304.

- pokopan u kuću Asklepije, u 5.st.premješten u baziliku

Asterije

- Kapljuĉ

- mozaik u oratoriju blizu teatra

- njegova memorija – ĉetvrtasto dvorište, pokopan u podzemnoj grobnoj komori



Septimije

- 304. zajedno s Vikturikom i Hermogenom

- pokopan na Manastirinama

Feliks

- 304.

- ne znamo gdje je grob

Telij, Pavlinijan, Antonija, Gajan

- vojnici dvorske straţe

- odbili uhititi kršćane

- Kapljuĉ



KUMRANSKI SPISI ili SVITCI SA MRTVOG MORA

- sastoje se od 900 dokumenata, ukljuĉujući i tekstove iz hebrejske Biblije, koji su otkriveni

izmeĊu 1947.i 1956. u 11 spiljau okolici Kumrana, na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora

- sadrţe jedine poznate preţivjele kopije biblijskih dokumenata nastalih prije 100.pr.Kr

- napisani na hebrejskom, aramejskom i grĉkom jeziku

- na pergamentu i papirusu

- datacija: izmeĊu 150.pr.Kr. i 70.pr.Kr.

- 3 skupine: „biblijski rukopisi“ (kopije tekstova hebrejske Biblije), „apokrifi“ i „sektarijanski“

- zakljuĉak: svitci pripadali odvojenoj religijskoj zajednici koja se drţala po strani od ostalih.

Poĉetkom 68. u kumransko podruĉje dolazi rimska vojska kako bi ugušila ţidovsku pobunu,

vjerojatno su upravo tada skriveni svitci.

SEPTUAGINTA

(lat.sedamdeset) prijevod je Svetog pisma (Stari zavjet) s hebrejskog na grĉki jezik nastao od 3.

do 1.st.pr.Kr. u Aleksandriji

- u Isusovo vrijeme 2/5 graĊana u Aleksandriji su bili Ţidovi. Bili su privrţeni helenskoj kulturi,

ali su bili vjerni posluţitelji Zakona ( TORE). Ţidovi u Aleksandriji su govorili grĉkim jezikom,

stoga se osjetila potreba da se Zakon i ostale knjige prevedu u svrhu liturgijskog ĉitanja

- u vrijeme Ptolomeja II - 3.st.pr.Kr.

- oko 100.g.pr.Kr. bile prevedene sve knjige



OCI

a) crkveni

- ugledni pisci i teolozi iz 1.st.kršćanstva

- crkva do 4.st. - pojam za biskupe koji su bili oci vjernika i pojedine mjesne crkve

- od 5.st. pojam i svećenicima (sv.Jeronim) i Ċakonima (sv.Jefren) poznat kao „crkveni

nauĉitelji“

b) apostolski

- najraniji crkveni oci

- unutar dvije generacije nakon Isusovih apostola

- sv. Polikarp iz Smirnje, Ignacije Antiohijski, Klement

c) grčki

- na grĉkom jeziku

- Bazilije Veliki, sv.Grgur Nazijanski, sv. Ivan Zlatousti, Anastazije Aleksandrijski

- meĊu ostalima: Klement Aleksandrijski

d) latinski

- na latinskom

- Ambrozije, Augustin, sv.Jeronim, Grgur Veliki

- Tertulijan

e) apologetski

- Justin muĉenik, Atenagor, Tacijan Sirijski



f) pustinjski

- prvi samostani u egipatskoj pustinji

- nisu puno pisali, ali utjecaj je velik

- Antun Pustinjak

NATPIS PONCIJE PILATA

- INRI lat. IESUS NAZARENUS REX IUDAEORUM (Isus Nazarećanin kralj ţidovski)

- prema EvanĊelju po Ivanu: Poncije Pilat stavio natpis iznad kriţa na 3 jezika: hebrejskom,

latinskom i grĉkom

- sinoptiĉka evanĊelja (Matej, Marko, Luka): samo kralj ţidovski je natpis

NAJSTARIJI SPISI NOVOG ZAVJETA

- Pavlove poslanice izmeĊu 50. i 52.

U Korintu piše Solunjanima

- 50.nastaje Matejevo evanĊelje, nema ĉvrstih dokaza

- u kršćanskim zajednicama su kolali razliĉiti psisi poput: zbirke Isusovih izreka, ili prvih

izvještaja o njegovoj muci i smrti. Od takvih su izvještaja nastala evanĊelja

EvanĊelisti su ih prikupljali:

- Marko 70-tih – prije – najstarije evanĊelje

Pa onda je nastalo Matejevo, Lukino i posljednje Ivanovo, krajem 1.st.

- Djela apostolska nastaju kad i Lukino evanĊelje, govore o ţivotu prve crkve

- Pavlove poslanice (imamo i autentiĉne i neautentiĉne):



Korinćanima, Efeţanima, Hebrejima, Rimljanima, Kološanima, Solunjanina, Filipljanima,

Timoteju, Titu i Filemonu

*Bodmerovi papirus, 2.st. – evanĊelja po Luki i Ivanu

*Chester Beatty papirusi, 3.st.

*Codex Sinaiticus, 4.st kopija Novog zavjeta pisana na pergamentu

IZVANBIBLIJSKI SPISI KOJI SPOMINJU ISUSA

*Kornelije Tacit („Anali“) 55.-117. najpoznatiji rimski povjesniĉar opisuje kako je Neron

podmetnuo poţar i optuţio kršćane, a oni se pozivaju na Isusa

*Gaj Svetonije (65.-135.)

- opisuje Neronove progone, kršćane koji diţu bunu zbog buntovnika Krista

Kao i Tacit kršćane naziva ljudima novog i štetnog praznovjerja

*Plinije MlaĊi (61.-114.)

- pisma s carom Trajanom izmjenjivao

- nisu znali što ĉiniti s kršćanima – kako ih kaţnjavati

*Celzo, 2.st., djelo „Istinski nauk“

- grĉki pisac

- on smatra Isusa povijesnom osobom, ĉovjeko, a ne Bogom

*Josip Flavije (38.-110.) djelo „Ţidovske starine“

Documents

Postanak i razvoj kršćanstva nedovrsena skripta