Embed Size (px)
Citation preview
1
Poštovani vještaci, kolegice, kolege i suradnici!
Ovu godinu značajno nam je obilježio drugi kongres našeg društva sa
međunarodnim učešćem. Hvale vrijedan skup još jednom je pokazao
svoju punu opravdanost prvenstveno u tematskom – interdisciplinar-
nom pogledu. Posječenost je bila na razini skupa, naime raznolikost
tema privukla je brojne sudske vještake i stručnjake raznih disciplina.
Nakon uvodnih predavanja koja su bila na najvišoj stručnoj domaćoj i me-
đunarodnoj razini rad po sekcijama najbolje opisuje nedostatak predvi-
đenog vremena za diskusije. Upravo zbog toga je izuzetno teško izdvojiti
neku od obrađenih tema kao neku temu koja je bila posebno izdvojena
zbog nekih svojih specifi čnosti u radu samoga kongresa. Čak je bilo i
nekoliko tema iz područja prometa za koje smo osigurali premalo vreme-
na za obradu koju takve teme zaslužuju.
Za ovaj broj našeg Vještaka odabrali smo neke teme, za koje držimo da
su posebne, uvažavajući pritom trenutak u kojem živimo. Tako na pri-
mjer rad koji nam govori o postupku povezivanja zemljišne knjige s knji-
gom položenih ugovora u zemljišno knjižnom postupku zanimljiv je za
svakog.
Zatim imamo nekoliko radova koji nam govore o tome kako je to u EU-u.
Dakle riječ je o poljoprivredi, zaštiti okoliša, neimovinskoj šteti, sudskoj
praksi.
Poseban doprinos sistematiziaciji nazivlja sudskih vještaka s osvrtom
na usklađenost na Nacionalnu klasifi kaciju djelatnosti i Nacionalnu kla-
sifi kaciju proizvoda. Rad nam ukazuje na neka pitanja koja treba HDSV
stručno obraditi i pokušati naći odgovor na ta pitanja.
Sudska mediscinska praksa, neke dileme, teški invaliditeti, uloga odvjet-
nika u parničnom postupku kod psihijatrijskog vještačenja nematerijalne
štete, sudar motocikla i vještaka, obračun kamata u stranoj valuti nezao-
bilazne su teme ovoga broja.
Značajan dio Vještaka smo ovaj put odvojili za forenzičare koji sukladno
struci sve obrađuju u detalje, tako da su radovi ovoga broja posebno
zanimljivi za svakog zainteresiranog čitatelja.
2
Kao što i to sami znate u protekloj godini HDSV je bio izuzetno aktivan. O tome nam više govori i piše kolegica Melita.
Nezaobilazna osoba svake aktivnosti HDSV-a je naša Zdenka koja nam svima poručuje šaljite materijale na vrijeme, provjerite svoja rješanja o imenovanju, uplatite osiguranje, ... ne kasnite sa rokovima ...
Hvala našoj Zdenki na toj nesebičnoj pomoći i brizi.
Vaš glavni urednik
Dr. sc. Dragan Radić, dipl. inž. građ.
3
Postupak povezivanja zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora u zemljišnoknjižnom postupku1
Ana-Marija Končić voditeljica Zemljišnoknjižnog odjela
Općinskog suda u Sesvetama
Stručni članak
UDK: 347.235:528.44
Sažetak
Pravilnik o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upi-su vlasništva prvi je propis iz zemljišnoknjižnog područja koji taksativno nabraja isprave nužne za podnošenje prijedloga u postupku povezivanja. Cilj ovog podzakonskog akta je omogućiti što jednostavniji, efi kasniji i jeftiniji postupak u kojem će se u zemljišnu knjigu, koja je jedina eviden-cija relevantna za pravni promet nekretnina, upisati što veći broj katastar-skih čestica na kojima su do 1. siječnja 1997. izgrađene zgrade u kojima se nalaze stanovi i poslovni prostori, a koji do sada nisu bili upisani niti u evidenciju Knjige položenih ugovora. Mnoga se pitanja postavljaju u odnosu na isprave koje su potrebne za upis katastarskih čestica i zgrada koje nisu upisane u zemljišnu knjigu ili katastar zemljišta, upis neupisanih posebnih i sporednih dijelova i prava vlasništva na njima, te isprave i za-konske temelje upisu nadograđenih, dograđenih ili prigrađenih posebnih dijelova cijele nekretnine.
Ključne riječi: katastarska čestica, katastarski operat, geodetski elaborat, zgrada, neupisani posebni dijelovi, pravo vlasništva.
1 Napomena Uredništva: U trenutku pisanja ovoga rada još nije objavljen tekst Zako-
na o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu kojim su propisane dužnosti i ovla-
sti upravitelja u poslovima upravljanja nekretninom u prijelaznom razdoblju, te rok u
kojem je upravitelj dužan pokrenuti postupak upisa zgrade i njenih posebnih dijelova.
Napominjemo da je upravo u tijeku izrada Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i
knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine. Stoga se rad
temelji na podacima koji su trenutno dostupni autorici.
4
Procedure of integrating of land registers with the register of deposited contracts in land registry procedure
Ana-Marija Končić, head of Land registry department,
Municipal court in Sesvete
Summary
Rule-book on integration of land registers with register of deposited contracts
and registration of ownership is the fi rst rule from the area of land registry which
lists by name the documents necessary for submission of proposal in integration
procedure. The objective of this by-law is to enable the simplest, most effi cient
and cheapest procedure to register as many as possible cadastre plots on which
the buildings with apartments and business premises were built until January 1,
1997, not yet entered into the Register of deposited contracts, as the land regis-
ter is the only record relevant for legal transactions of real properties.
There are many questions raised concerning the documents necessary for reg-
istration of cadastre plots and buildings which were not entered in land registry
or cadastre, registration of not registered special and ancillary parts and owner-
ship rights on them, as well as documents and legal grounds for entry of added
or extended special parts of whole real property.
Key words: cadastral plot, cadastral records, geodesic study, building, non-en-
tered special parts, ownership right.
Uvod
Zakonski okvir
Odredbama članaka 43., 53., te 66. do 99. ZV2 utvrđene su pretpostavke za uspostavu etažnog vlasništva, odnosno povezivanje suvlasničkog dije-la nekretnine s posebnim dijelom nekretnine. One se odnose na etažno vlasništvo stečeno nakon stupanja na snagu ZV (1. siječnja 1997.).
Prijelazne i završne odredbe ZV-a člancima 370. do 387. uređuju načine uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade i izvršavanje
2 Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06.,
146/08. i 38/09. u nastavku teksta: ZV.
5
ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju. One se odnose na etažno vlasništvo stečeno prije stupanja na snagu ZV.
Čl. 370. ZV određeno je da vlasništvo na posebnom dijelu zgrade kao i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade stečeno po prijašnjim propisima, od dana stupanja na snagu ZV-a postaje vlasništvo poseb-nog dijela nekretnine. Vlasnik posebnog dijela zgrade nakon stupanja na snagu ZV-a ostaje vlasnik svog posebnog dijela, a nositelj prava raspola-ganja postaje vlasnikom toga posebnog dijela, s time da se vlasništvo po-sebnog dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine.
Prema tome, vlasnici ili nositelji prava raspolaganja na etažnim dijelovima koji su bili upisani u zemljišnu knjigu i knjigu položenih ugovora (u nasta-vku teksta: KPU) po samom Zakonu pretvorili su svoje etažno vlasništvo u vlasništvo posebnih dijelova nekretnine povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine. Upisi koji bi bili utemeljeni na pretpostavci iz čl. 370. ZV-a malobrojni su u zemljišnim knjigama. Sto-ga u glavnim knjigama i sada postoje upisi provedeni temeljem Zakona o konfi skaciji, Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta i Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada, zatim upisi prava korištenja za korist onih kojima je nekretnina dodijeljena na korištenje radi izgradnje, a u KPU upisi utemeljeni na Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo,3 itd. Takvo stanje zemljišne knjige sigurno nije odraz stanja nekretnine u naravi.
Primjena odredaba ZV-a o uspostavi vlasništva posebnog dijela nekretnine
Nije sporna primjena odredaba ZV-a u odnosu na nekretninu i njene po-sebne dijelove sagrađenu nakon stupanja na snagu ZV-a. U tim slučajevima u zemljišnoj knjizi upisana je izgrađena građevna čestica, a kao isprave za upis posebnih dijelova zemljišnoknjižnom sudu je dostav ljena:
- pisana suglasnost svih suvlasnika te nekretnine,- potvrda nadležnog tijela da je određeni stan ili druga prostorija u
određenoj zgradi na određenoj zemljišnoknjižnoj čestici samostalna
3 Narodne novine broj 27/91., 33/92., 43/92. – proč. tekst, 69/92., 25/93., 26/93.,
48/93., 2/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95., 11/96., 11/97., 68/98., 163/98., 95/00.,
120/00., 94/01. i 78/02.
6
uporabna cjelina ili uporabna dozvola iz koje je razvidno da je zgrada izgrađena sukladno planu posebnih dijelova nekretnine, potvrđenim građevinskom dozvolom da ti posebni dijelovi predstavljaju samostal-nu uporabnu cjelinu,
pa su time i ispunjene sve pretpostavke za dopuštenje upisa u zemljišnu knjigu. Možemo sa sigurnošću tvrditi da upis zgrada, njihovih posebnih dijelova i prava vlasništva na posebnim dijelovima koje su sagrađene i predmet su upisa u zemljišne knjige nakon 1. siječnja1997. ne predstavlja problem niti investitorima, vlasnicima niti zemljišnoknjižnim odjelima. _____________________
Zakonodavac je prilikom donošenja ZV-a u Prijelaznim i završnim odred-bama uredio i pitanje izvršavanja ovlasti glede cijele nekretnine u odnosu na uređenje međusobnih odnosa suvlasnika u prijelaznom razdoblju, dok se njihovi međusobni odnosi ne urede sukladno odredbama ZV-a koje inače uređuju područje vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine. Upravo te nekretnine predmet su našeg razmatranja. Riječ je o zgradama koje su sagrađene prije 1997., a čiji su suvlasnici stekli pravo vlasništva na posebnim dijelovima temeljem ranijih propisa. Ovdje nailazimo na niz problema: od nesređenog zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na pravni status čestica, neupisanih zgrada na česticama i slično, što uzrokuje ne-povezivanje evidencije knjige položenih ugovora sa zemljišnom knjigom ili se provede povezivanje koje nema za posljedicu utvrđenje stvarnog stanja cijele nekretnine.
Po našem mišljenju sporni su u praksi (ali i zakonodavno nedovoljno riješeni) načini uspostave jedinstva upisanih zgrada i posebnih dijelova, i to onih posebnih dijelova:
a) upisanih u knjigu položenih ugovora,b) posebnih dijelova upisanih u glavnu knjigu prije stupanja na snagu ZV-a, c) neupisanih posebnih dijelova. Upravo naprijed nabrojeni posebni dijelovi nalaze se u zgradama koje su sagrađene prije stupanja na snagu ZV-a.
7
Sadašnjost
Zašto se ne provodi postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora?4
Postupak povezivanja nije propisan odredbama Zakona o zemljišnim knji-gama5. Njega uređuje Pravilnik o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih
knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova
(zemljišnoknjižni poslovnik)6. Postupak povezivanja nije oživotvoren kroz
praksu zemljišnoknjižnih sudova. Uzrok tome vjerojatno su:
a) činjenica da vlasnici upisani u KPU nemaju interes da budu upisani u
glavnu knjigu, jer pravni promet nesmetano teče (uglavnom) nesme-
tano i kroz KPU,
b) vlasnici posebnih dijelova kojima nije bilo dopušteno zahtijevati upis
u KPU često ne raspolažu ispravama koje omogućuju upis u glavnu
knjigu. Ovo naročito u odnosu na pravilo knjižnog prednika, koje nije
bilo uvjet za upis u KPU do 20. srpnja 1997. kao dana stupanja na
snagu ZP-a,
c) problem je i nepostojanje ili nesređeno pravno stanje čestica u glavnoj
knjizi,
d) gramatičkim tumačenjem odredbe čl. 149. st. 2. ZP-a i čl. 150. st. 3.
ZP-a, smatra se da je oznaka o postojanju poduložaka u KPU u natpi-
su uloška glavne knjige također postupak povezivanja.
Što (ne) može biti predmet upisa u KPU?
Predmet i način upisa u KPU propisan je odredbama Pravilnika o ustroja-
vanju i vođenju knjige položenih ugovora.7
U KPU se polaganjem ugovora, mogu upisati:
- stanovi koji su otkupljeni temeljem Zakona o prodaji stanova na koji-
ma postoji stanarsko pravo, i
- stanovi stečeni po drugoj pravnoj osnovi.
4 U nastavku: povezivanje.5 Narodne novine, broj 91/06., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07. i 152/08., u
nastavku teksta: ZZK.6 Narodne novine, broj 81/97., 109/02., 123/02., 153/02. i 14/05., u nastavku teksta: ZP.7 Narodne novine, broj 42/91. i 16/94. - u nastavku teksta: Pravilnik KPU.
8
Tu je uvijek riječ o nekretnini koja nije upisana u zemljišne knjige. Čl. 2.
Pravilnika KPU propisuje da će se stan upisati „bez obzira da li je zgrada
u kojoj se stan nalazi upisana u zemljišnu knjigu“.
Predmetom upisa u KPU ne mogu biti:
- poslovni prostori, garaže i spremišta koja nisu bile predmetom otkupa kao pripatci stanovima,
- prema čl. 150. st. 1. ZP-a8 niti oni posebni dijelovi za koje je prijedlog za upis stigao nakon stupanja na snagu ZP-a.
Upisi posebnih dijelova temeljem Stručnih mišljenja Ministarstva pravosuđa
Zemljišnoknjižni postupak povodom svakog prijedloga za upis strogo je formalan, a upis se dopušta samo kada su ispunjene sve pretpostavke određene ZZK-om, ali i drugih propisa (npr. ZV-om).
Postupanje sudova koji su odbijali provedbu rješenja o povratu odu-zete imovine, ili provedbu valjanih tabularnih isprava o stjecanju prava vlasništva prije dana stupanja na snagu ZV-a prouzročilo je veliko ne-zadovoljstvo građana, pa su za te kategorije posebnih dijelova učinjeni određeni ustupci, temeljeni na Stručnim mišljenjima Ministarstva pravosuđa. Riječ je o:
1.) posebnim dijelovima koji su bili predmet nacionalizacije te nisu nika-da upisani u zemljišne knjige, nego i danas egzistiraju kao amorfna masa upisana kao «općenarodna imovina» ili «društveno vlasništvo». U odnosu na te stanove za koje je zatražen i izvršen povrat oduzete imovine, problem je saniran donošenjem Stručnog mišljenja Uprave za građansko pravo Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske 28. veljače 2000., klasa: 942-01/00-01/662, Ur.broj: 514-02-01/1-00-2. Prema tom mišljenju nema zapreke za upis posebnih dijelova nekret-nine (stanova, poslovnih prostora i drugih samostalnih uporabnih cjelina) na temelju rješenja o povratu oduzete imovine koja donose nadležna upravna tijela, budući da je to rješenje valjana tabularna isprava za upis posebnog dijela nekretnine i prava vlasništva na nje-
8 Čl. 150. st. 1. ZP-a glasi: „S prijedlozima za upis u knjigu položenih ugovora podne-
senim do stupanja na snagu Poslovnika postupat će se kao s prijedlozima za upis u
zemljišnu knjigu."
9
mu u zemljišnu knjigu. Nastavno tome, zauzeto je i stajalište da je dovoljna pretpostavka da je zgrada upisana u zemljišnoj knjizi, te da nije potrebno zahtijevati elaborat o etažiranju, odnosno potvrdu da se radi o samostalnoj uporabnoj cjelini;
2.) posebnim dijelovima stečenim prije stupanja na snagu ZV-a temeljem pravnog posla ili u nekom drugom postupku koji je bio dopušten po prijašnjim propisima, a koji su neupisani u zemljišne knjige ili KPU. Problem je nastao jer su sudovi, pozivajući se na nedostatke u ispra-vama (nepostojanje odredaba o jedinstvu nekretnine, broj katastarske umjesto zemljišnoknjižne čestice, neetažirane zgrade, nepostojanje suglasnosti ostalih vlasnika za upis ili međuvlasničkog ugovora, i sl.) odbijali provedbu takvih ugovora ili drugih tabularnih isprava u zemljišnoj knjizi. Odbijali su i upis u KPU, jer neki posebni dijelovi nisu mogli biti predmetom upisa (poslovni prostori), ili pak zato što je nekretnina (zgrada i zemljište) bila upisana u zemljišnu knjigu, prema nekim mišljenjima pretpostavka upisu u KPU je da nekretnina nije upi-sana u zemljišnu knjigu.
Time je u pitanje dovedena jednakost predlagatelja prilikom ostvari-vanja prava na upis vlasništva za one koji su posebne dijelove stekli po nekoj drugoj osnovi, a ne temeljem ugovora o otkupu ili rješenja o povratu imovine. Zbog neujednačenog postupanja sudova, ali i nezadovoljstva građana i u ovom slučaju interveniralo je Ministar-stvo pravosuđa, Uprava za građansko pravo, donošenjem Stručnog mišljenja u svezi s upisom posebnih dijelova nekretnina koje su stečene do 1. siječnja 1997. na temelju valjanih tabularnih isprava, klasa 932-01/05/01-469; ur.broj 514-02-01/9-05-3 od 22. kolovoza 2005.
Zauzeto je stajalište da, ukoliko ne postoje zapreke u smislu ZZK-a, treba dopustiti provedbu svih isprava koje su sastavljene temeljem prijašnjih propisa, na način da sud odredi uknjižbu suvlasništva na cijeloj nekretni-ni (zemljište sa zgradom) u odgovarajućem suvlasničkom dijelu u smislu odredbe čl. 370. st. 4. ZV-a9, a s kojim je dijelom povezano vlasništvo posebnog dijela.
9 Čl. 370. st. 4. glasi: «Veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela iz stavka 3. ovoga
članka utvrdit će se odgovarajućom primjenom pravila ovoga Zakona o veličini odgo-
varajućega suvlasničkoga dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome
vlasništvu posebni dio zgrade; do tada se smatra da su dijelovi svih suvlasnika
jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnoga
dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud
među njih pravedno podijeliti.»
10
U Stručnom mišljenju navedeno je i ovo: «Ukoliko bi se inzistiralo na
prethodnom etažiranju i točnom određivanju suvlasničkog omjera, najveći
dio nekretnina ostao bi ponovno dulje vrijeme neupisan s neuknjiženim
vlasnicima. Stoga je odbačen formalistički pristup rješavanja navedene
problematike budući da i postojeći propisi omogućuju provedbu rješenja
kojima se dopušta upis stana i drugih posebnih dijelova nekretnine koje
su osobe stekle po prijašnjim propisima, a da nije potrebno tražiti pis-
menu suglasnost svih suvlasnika i provođenje etažiranja i potvrdu da je
posebni dio samostalna uporabna cjelina.»
Jedina ograda, ali koja ne brani upis, navedena u Stručnom mišljenju
jest: »Ujedno se skreće pažnja da je potrebno prije donošenja rješenja
obratiti pažnju da li je za stan ili poslovnu prostoriju za koju se dopušta
upis izdana građevinska dozvola budući da treba voditi računa o odred-
bama Zakona o gradnji kako se ne bi upisali posebni dijelovi za koje nije
izdana građevinska i uporabna dozvola, a da se pri tome ne odredi i upis
zabilježbe da je posebni dio sagrađen bez građevinske i uporabne dozvo-
le (npr. ako je stan na osmom katu, a izdana je građevinska i uporabna
dozvola za gradnju zgrade od šest katova).»
Što je ostalo neupisano?
Neupisani su svi poslovni prostori i garaže u zgradama o kojima se evi-
dencija vodi u KPU, jer isti nisu mogli biti predmetom upisa u KPU.
Neupisani su i svi oni posebni dijelovi čiji sadašnji vlasnici ne mogu do-
kazati neprekinuti pravni slijed stjecanja (čl. 41. st. 1. ZZK-a).
Neupisan je ostao određen broj posebnih dijelova koji su imali uvjete za
upis u KPU ili zemljišnu knjigu, ali čiji vlasnici nisu podnijeli prijedloge
za polaganje ugovora u KPU odnosno upis u zemljišnu knjigu. Razlozi
tome su raznovrsni - od nepoznavanja propisa koji određuju upis samo
na prijedlog stranke, nepostojanja interesa za upis do namjernog izbje-
gavanja upisa prava vlasništva, i sl.
Neravnopravan položaj stranaka
Zbog prepoznavanja problema koji danas nastaju u postupku povezi-
vanja zemljišne knjige i KPU, ili u postupku u kojem bi osoba koja je
11
ovlaštena zahtijevati uspostavu etažnog vlasništva temeljem čl. 43. st. 1. ZV-a10 zatražila upis svojega prava na posebnom dijelu, potrebno je utvr-diti što je zajedničko upisima koji su provedeni u KPU ili zemljišnoj knjizi prema naprijed navedenim Stručnim mišljenjima Uprave za građansko pravo Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske.
Za naprijed navedene (i provedene) upise nije bilo potrebno priložiti potvrdu da se radi o samostalnoj uporabnoj cjelini, suglasnost ostalih suvlasnika niti međuvlasnički ugovor kao što (za slučaj upisa u KPU) nije bilo potrebno da zemljište i zgrada budu upisani u zemljišnu knjigu, niti se vodilo računa o tome tko je upisan kao vlasnik ili nositelj kojeg prava korištenja na česticama upisanim u zemljišnu knjigu.
Nesređeno stanje zemljišnih knjiga koje je zakonodavac prepoznao 1991. prilikom donošenja Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo, pa je upravo zato i propisao KPU i posebne pretpostavke za upis, postoji i danas. Potom su uslijedili naprijed navedeni slučajevi za koje su se nalazila «vatrogasna» rješenja u vidu stručnih mišljenja (koja nisu i ne mogu biti obvezna, a bila su uzrokovana potrebama koje zakonodavac nije predvidio prilikom donošenja ZV-a, s ciljem ostvarivanja pravne jed-nakosti građana i ujednačavanja postupanja zemljišnoknjižnih sudova). Sve to ostavilo je za posljedicu činjenicu da se sada vode određene evi-dencije o vlasništvu na posebnim dijelovima, koje nisu međusobno po-vezane niti usklađene, a nema ni načina da se utvrdi odražava li zemljišna knjiga stvarno i potpuno pravno stanje cijele nekretnine.
Pretpostavke upisa u KPU
Čl. 13. Pravilnika KPU propisano je da je uz prijedlog predlagatelj sudu dužan priložiti:
- ispravu (ugovor o prodaji stana ili presudu koja ga nadomješta) koja pored zakonom određenih sastojaka sadrži i sve podatke koji se upi-suju u list A;
10 Čl. 43. st. 1. ZV-a glasi: «Sastoji li se nekretnina od zemljišta sa zgradom, suvlasnik
čiji je suvlasnički dio te nekretnine dovoljno velik za to ovlašten je uz suglasnost osta-
lih suvlasnika i pod daljnjim pretpostavkama iz glave 4. trećega dijela ovoga Zakona
uspostaviti i sa svojim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenoga poseb-
noga dijela te nekretnine (etažno vlasništvo).»
12
- dokaz o tome da je prodavatelj nositelj prava raspolaganja na stanu
koji je predmet upisa odnosno vlasnik, ukoliko je izvršena pretvorba
vlasništva sukladno posebnim propisima (ugovor o građenju, kupo-
prodajni ugovor, ugovor o prijenosu prava korištenja i raspolaganja,
pravomoćna sudska odluka, i sl.). U praktičnoj primjeni to je bila
potvrda o tome kome se uplaćuje amortizacija za stan.
Može se zaključiti da evidencija KPU nije imala za pretpostavku upi-
su niti jedno od temeljnih načela na kojima se inače osnivaju upisi u
zemljišnu knjigu:
1. nekretninu (česticu, zgradu) u smislu ZZK-a, odnosno tada Pravnih
pravila za provođenje Zakona o zemljišnim knjigama od 18. svibnja
1930., i dr.,
2. pravnog prednika u smislu ZZK-a, odnosno tada Pravnih pravila za
provođenje Zakona o zemljišnim knjigama od 18. svibnja 1930., i dr.
Iz odredaba Pravilnika KPU nije proizlazilo da je bitno da je prodavatelj
pravo raspolaganja stanom stekao nekim pravnim poslom ili u kojem
drugom zakonom predviđenom postupku upravo od osoba čija su pra-
va upisana u zemljišne knjige - knjižni prednik iz čl. 40. ZZK-a. Razlog
tome bilo je upravo nesređeno stanje zemljišne knjige, koje bi potpuno
onemogućilo polaganje ugovora u KPU.
Jednako je tako činjenica da nije bilo propisano da je obvezno barem po-
stojanje odgovarajuće zemljišnoknjižne čestice, pa i bez upisane zgrade,
jer je prema podacima iz ugovora o prodaji stanova najčešći slučaj bio taj
da je čestica postojala u katastarskim evidencijama, ali ne i u zemljišnim
knjigama; često su predmet upisa bili i stanovi u zgradi koja «leži» na
više zemljišnoknjižnih čestica ili njezinih dijelova, pa se nije moglo čak
niti odrediti na koju od tih čestica treba staviti oznaku da postoje upisi u
KPU. Nisu usamljeni ni primjeri da zgrade nisu evidentirane niti u kata-
starskim operatima, mada je riječ o zgradama građenim prije dvadeset
i više godina.
Postupak povezivanja prema ZP-u - mrtvo slovo na papiru?
Stupanje na snagu ZV-a i ZZK-a ukazalo je da postoji potreba za pove-
zivanjem zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, radi dosljedne pri-
13
mjene načela pravnog jedinstva nekretnina. Problem je (prividno) riješen prijelaznim i završnim odredbama u čl. 149. do 157. ZP-a.
Postupak povezivanja, prema našim saznanjima, nije još uvijek zaživio u praksi.
Ministarstvo pravosuđa, svjesno prepreka koje su stavljene pred zemljišno-knjižne sudove te stranke koje pokušavaju upisati svoja stečena prava na stanovima, poslovnim prostorima, garažama, ali i činjenice da zemljišne knjige u tom dijelu ne ostvaruju svoje zakonom predviđene funkcije na-stoji upravo stoga, donošenjem posebnog pravilnika koji je u cijelosti posvećen povezivanju, ali i upisu do sada neupisanih posebnih dijelova, premostiti do sada prepoznate prepreke. To su:
a) utvrđivanje zemljišta potrebnog za redovnu upotrebu zgrade, o čemu u teoriji, ali i praksi, postoje različita stajališta,
b) upis zgrade koja nije upisana u zemljišnu knjigu, a njezini posebni dijelovi upisani su u KPU,
c) upitna sigurnost točne identifi kacije i opisa zemljišta na kojem je sagra-đena zgrada, a čiji su posebni dijelovi već upisani u KPU,
d) nedostatak odredbe koja bi pitanje pod c) riješila tako da se podaci zemljišne knjige i katastra usklade,
e) sukob, koji po našem mišljenju, postoji u odredbama ZP-a – je li pove-zivanje doista provedeno ako se upisi na posebnom dijelu nakon pro-vedenog povezivanja vode i dalje u posebnoj evidenciji poduložaka KPU? Kolika je preglednost upisa u odnosu na cijelu nekretninu?
f) posebni dijelovi zgrade za koje nije zahtijevan upis – koji su to dijelovi i koliki je njihov broj te je li opravdano kao suvlasnike na preostalom dijelu nekretnine upisati osobe čije je pravo vlasništva ili raspolaganja upisano u (uglavnom) neažurnoj – neodržavanoj zemljišnoj knjizi.
Što nas očekuje?
Izmjene i dopune ZV-a – upraviteljeve dužnosti i ovlasti
Premda je u postupku i raspravi koji je prethodio donošenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima11, koji
11 U nastavku teksta: ZID ZV/09.
14
je donesen na 15. sjednici Hrvatskog sabora dana 14. prosinca 2009. iznesena dvojba o stvarnom dosegu dopune čl. 379. ZV-a, smatramo da je riječ o značajnom iskoraku kojim se omogućava evidentiranje zgrada i njihovih posebnih dijelova u zemljišnim knjigama te o naporu zakonodav-ca da i u ovom dijelu ostvari funkciju zemljišne knjige (mjerodavnost za pravni promet) propisanu čl. 122. do 125. ZV-a koja osigurava istinitost i potpunost upisa u zemljišnim knjigama.
Odredba čl. 379. st. 1. do donošenja ZID ZV/09. glasila je:
„Upravitelj je dužan osobito:
- brinuti se da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje,
- obavljati povremeni i godišnji pregled nekretnine i o tome sačiniti za-pisnik,
- utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlas-nik,
- raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja te redovno podmirivati te troškove prema trećima, suklad-no sredstvima kojima raspolaže,
- obavještavati suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima, - obavljati i druge poslove u skladu s obvezama preuzetim ugovorom iz
članka 378. ovoga Zakona, - položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj
kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine,
- izraditi pregled predviđenih poslova za održavanje i poboljšice, kao i predvidivih troškova i opterećenja u narednoj kalendarskoj godini (godišnji program) ili za višegodišnje razdoblje, te to na prikladan način objaviti u kući najkasnije do isteka tekuće kalendarske godine,
- prikupiti više ponuda za poslove održavanja koji se ponavljaju u razma-cima duljim od jedne godine kao i za veće radove radi poboljšice.“
Čl. 1. ZID ZV/09. st. 1. čl. 379. ZV-a dodan je podstavak 10. koji glasi:“- pokrenuti sve potrebne postupke pred nadležnim tijelima državne uprave i sudovima u svrhu upisa zgrade na građevnoj čestici i svih njezinih posebnih dijelova u zemljišnim knjigama.” Prema našem mišljenju, ovako sročen tekst dopune ne podrazumijeva i obvezu da se na tako upisane posebne dijelove upiše i pravo vlasništva,
15
odnosno neko drugo pravo koje može biti predmetom upisa u zemljišnu knjigu. Čini se da je namjera da se upišu čestice, evidentiraju zgrade i svi njihovi posebni dijelovi. Prijedlog Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine12 upravo propi-suje postupak koji će stvoriti pretpostavke koje će omogućiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige onima koji zbog složenog i skupog postupka nisu sada u mogućnosti ostvariti svoja prava.
Donošenjem ovog akta nastoji se detaljno propisati postupak povezi-vanja i upisa na posebnim dijelovima, a nama se čini da je čitav postupak usmjeren na to da se upis u zemljišnu knjigu obavi na što je moguće jednostavniji način.
Za pretpostaviti je da će se tijekom primjene postaviti još neka otvo-rena pitanja, s obzirom da pojedina područja u Hrvatskoj obilježavaju specifi čnosti uzrokovane posebnim načinima vođenja zemljišnih knjiga (Dalmacija, Istra ...).
ZID ZV/09. – rok za pokretanje postupka
U prijelaznim i završnim odredbama ZID ZV/09. čl. 3. propisan je rok za pokretanje postupka. To je rok od tri godine od dana stupanja na snagu ZID ZV/09. Prema Obrazloženju uz Prijedlog ZID ZV/09., riječ je o in-struktivnom roku „po kojem je upravitelj zgrade dužan inicirati postupak pred nadležnim tijelima, uz odgovornost koja je sadržana u čl. 379. st. 3. Zakona (naknada štete).“
Ova odredba zasigurno će unijeti nemir među upravitelje zgrada zbog opsega posla koji im predstoji. Istu reakciju trebala bi izazvati i kod svih tijela koja će u tom postupku sudjelovati (prostorno uređenje, katastar, zemljišnoknjižni sudovi). Prema našem mišljenju najviše problema može se očekivati u velikim gradovima.
12 U nastavku: Pravilnik.
16
Pogotovo će to biti izraženo kod zemljišnoknjižnih sudova jer će od trenutka
upisa plombe povodom prijedloga za povezivanje do donošenja rješenja
o upisu proteći izvjesno vrijeme. Uloga plombe u zemljišnoknjižnom po-
stupku jest da osigurava prvenstveni red upisa. Stoga na tim nekretni-
nama neće biti moguće provesti druge upise, povodom prijedloga koji bi
bili kasnije predani zemljišnoknjižnom sudu.
Kako je promet nekretninama jedan od značajnih čimbenika u gospo-
darstvu, smatramo da je nužno unaprijed odgovarajućim mjerama u or-
ganizaciji rada zemljišnoknjižnih sudova omogućiti efi kasnu i nesmetanu
provedbu ovog postupka, kako se on ne bi pokazao kao smetnja prome-
tu nekretnina.
Novine predviđene prijedlogom Pravilnika
Sam naziv prijedloga Pravilnika u radnoj verziji ukazuje da nije riječ o
pukom povezivanju postojećih evidencija, već i o upisu vlasništva
na posebnom dijelu nekretnine. Iz teksta je vidljivo da mu je namjera
da primjenom pravila propisanih za pojedinačni ispravni postupak u
zemljišne knjige unese podatke o čestici, njenoj izgrađenosti (usklađene
sa stanjem u katastru), podatke o svim posebnim dijelovima nekretni-
ne i odgovarajućim suvlasničkim omjerima, kao i podatke o nositelji-
ma knjižnih prava na posebnim dijelovima koji budu na raspolaganju
zemljišnoknjižnom sudu – dakle, one nositelje koji su već upisani u neku
od postojećih (za sada nepovezanih) evidencija, kao i one koji se na po-
ziv suda odazovu i dostave isprave na temelju kojih se može utvrditi neko
njihovo knjižno pravo na posebnom dijelu.
Predmet postupka povezivanja
Prema prijedlogu Pravilnika predmet postupka povezivanja su: upis ka-
tastarskih čestica, upis promjene izgrađenosti nekretnina na kojima po-
stoje posebni dijelovi, upis posebnih dijelova nekretnine, upis prava koja
mogu biti predmet upisa u zemljišne knjige na tim nekretninama i njiho-
vim posebnim dijelovima, postupak upisa prava vlasništva na posebnim
dijelovima nekretnine koja su prava stečena prije stupanja na snagu ZV-a
i ZZK-a i postupak upisa posebnih dijelova vraćenih ranijim vlasnicima
po odredbama posebnog Zakona.
17
Ovlaštenje za pokretanje postupka
Iz odredbe dopunjenog čl. 379. ZV-a proizlazi ovlaštenje upravitelja da pokrene sve potrebne postupke pred nadležnim tijelima državne uprave i sudovima u svrhu upisa zgrade na građevnoj čestici i svih njezinih po-sebnih dijelova u zemljišnim knjigama.
Uz osobu upravitelja, prijedlog Pravilnika predviđa i mogućnost da po-stupke pokrene i bilo koji od suvlasnika nekretnina na kojima postoji vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, pri čemu je u takvom slučaju upravitelj dužan sudjelovati u postupku, prema odredbama Pravilnika. Nadalje, predlaže se da za zgrade u kojima se nalazi manji broj stanova (jedan i sl.), a kojima nije postavljen upravitelj u smislu članka 93. stavka 1. ZV-a, postupke mogu pokrenuti i voditi vlasnici posebnih dijelova.
Isprave potrebne za podnošenje prijedloga
Prijedlog Pravilnika propisuje koje su isprave nužne za podnošenje prijed-loga. To bi bile:
1. isprava kojom se dokazuje ovlaštenje za pokretanje postupka,2. uvjerenje tijela nadležnog za prostorno uređenje o tome je li katastarska
čestica koja je predmet postupka formirana kao građevna čestica.
Stanje čestice u odnosu na uvjete propisane Zakonom o prostornom uređenju i gradnji13, na koju će se upisati zgrada i njeni posebni dijelovi, uvjetuje isprave koje će biti nužno priložiti prijedlogu.
A) Ako iz uvjerenja tijela nadležnog za prostorno uređenje proizlazi da je katastarska čestica upisana u zemljišnu knjigu formirana kao građevna čestica, tada se prilažu:
- izvod iz katastra zemljišta o nekretnini (posjedovni list i kopija kata-starskog plana),
- u slučaju ako se podaci zemljišne knjige i katastra o katastarskoj čestici ne slažu samo u odnosu na broj katastarske čestice, potvrda nadležnog ureda za katastar o identifi kaciji katastarske čestice,
13 Narodne novine, broj: 76/07. i 38/09.
18
- ako je u zemljišnoj knjizi potrebno provesti promjenu izgrađenosti, a zgrada je upisana u katastarski operat, obavijest katastra koja sadržava podatke o katastarskoj čestici (o načinu uporabe, adresi i površini),
- ako je katastarska čestica kao građevna čestica formirana u katastru, a promjena nije provedena u zemljišnoj knjizi, odgovarajući geodetski elaborat sastavljen i potvrđen sukladno odredbama ZDIKN i podzakon-skim aktima donesenim na temelju ZDIKN, i pravomoćno rješenje do-neseno u upravnom postupku pred tijelom nadležnim za katastar,
- međuvlasnički ugovor iz članka 375. ZV-a, - podatke o podulošcima iz KPU, koje će sud po službenoj dužnosti
izraditi i priložiti prijedlogu, - isprave na temelju kojih bi neupisani vlasnici posebnih dijelova mogli
tražiti upis, ukoliko takvim ispravama raspolaže upravitelj stambene zgrade ili drugi ovlašteni predlagatelj,
- ispravu kojom se dokazuje tko je bio investitor prilikom gradnje građevine,
- ako je radi upisa čestice u zemljišne knjige potrebno provesti odgo-varajući geodetski elaborat, tada i druge isprave ili prijepise isprava na temelju kojih je izvršen upis katastarske čestice u katastru zemljišta, (npr. rješenje o davanju na korištenje zemljišta radi izgradnje i sl.);
B) Ako čestica nije formirana kao građevna, odnosno nije u skladu s dokumentima prostornog uređenja tada će se priložiti još i dodatne isprave:
- rješenje o utvrđivanju građevne čestice ili zemljišta potrebnog za re-dovitu uporabu građevine sukladno članku 121. Zakona o prostornom uređenju i gradnji,
- odgovarajući parcelacijski ili geodetski elaborat za provedbu dokume-nata ili akata prostornog uređenja, odnosno evidentiranje, brisanje ili promjenu podataka o zgradama ili drugim građevinama i pravomoćno rješenje doneseno u upravnom postupku pred tijelom nadležnim za katastar,
- isprave koje su nabrojane pod A (međuvlasnički ugovor, podatke u podulošcima KPU, itd.).
Izračun suvlasničkih omjera
Iz cjelovitog prijedloga Pravilnika proizlazi da za upis posebnih dijelova neće biti potrebno izrađivati elaborat za upis posebnih dijelova, koji je
19
uobičajeni temelj za izračun odgovarajućeg suvlasničkog dijela. Često
sudovi griješe kada u zbirku isprava stavljaju elaborate. Ti elaborati nisu
temelj upisa suvlasničkih udjela. Temelj upisa suvlasničkih udjela je pisa-
na suglasnost suvlasnika nekretnine (čl. 73. ZV-a).
Prijedlog Pravilnika predviđa da će se podatak o suvlasničkom omjeru
upisati:
a) na temelju podataka iz međuvlasničkog ugovora iz članka 375. ZV-a,
time da se na zahtjev svih suvlasnika po potrebi podatak o odgovarajućem
suvlasničkom dijelu svakog vlasnika posebnog dijela nekretnine može
izračunati po vještaku u postupku povezivanja,
b) ukoliko nije moguće podatak o suvlasničkom dijelu svakog vlasnika
posebnog dijela nekretnine izračunati na način opisan kao pod a), upi-
sat će se suvlasnički dio u korist svakog suvlasnika kao da je njegov
suvlasnički dio jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika (čl. 370. st.
4. ZV-a).
Utvrđenje što je posebni dio nekretnine
Prijedlog Pravilnika ne previđa niti potvrdu odnosno uporabnu dozvo-
lu iz čl. 73. st. 3. i 4. ZV-a. Time se „ispravlja“ neravnopravan položaj
onih vlasnika koji ne pripadaju među osobe koje su svoja prava ostvarile
upisom na neki od načina opisanih u poglavlju „Upisi posebnih dijelova
temeljem Stručnih mišljenja Ministarstva pravosuđa“. Zemljišnoknjižnom
sudu prema Prijedlogu Pravilnika ostavlja se mogućnost da po potrebi,
radi utvrđenja te činjenice, na sudjelovanje u postupku pozove osobe za-
poslene u tijelima državne uprave nadležnima za te poslove, ili sudskog
vještaka.
Troškovi
Naravno da je jedno od bitnih pitanja upravo pitanje troška postupka.
Prijedlog Pravilnika predviđa da se troškovi postupka namire iz sredstava
zajedničke pričuve ili iz drugih sredstava, a prema sporazumu suvlasnika
nekretnine.
20
Ovdje smatramo posebnim istaknuti da su sada troškovi umanjeni za
iznos koji se do sada odvajao za izradu elaborata posebnih dijelova te
izradu i ovjeru potpisa međuvlasničkog ugovora ili suglasnosti svih osta-
lih suvlasnika za upis pojedinog posebnog dijela, zatim za trošak izrade
geodetskog elaborata u slučaju kada je zgrada već upisana u katastarski
operat ali nije u zemljišnu knjigu, trošak podataka o stanovima iz KPU
koje će sud izdati po službenoj dužnosti, i sl.
Odlučivanje suda
Zemljišnoknjižni sud će o prijedlogu za povezivanje i upis posebnih dije-
lova, prema prijedlogu Pravilnika, odlučivati u dva navrata:
1. povodom podnesenog prijedloga. Ako utvrdi da prijedlogu nisu prilo-
žene isprave nužne za odlučivanje, prijedlog će odbaciti kao neure-
dan ili nepotpun, te će narediti brisanje plombe podneska. Ako su
prijedlogu priložene sve potrebne isprave, zemljišnoknjižni sud će u
kratkom roku sazvati raspravu;
2. na raspravi koju vodi sudac pojedinac ili sudski savjetnik, uz sudje-
lovanje zemljišnoknjižnog službenika. Rasprava se vodi po pravi-
lima izvanparničnog postupka, po potrebi na samoj nekretnini koja
je predmet postupka. Na njoj se mogu provesti svi dokazi za koje
zemljišnoknjižni sud smatra da su potrebni radi utvrđivanja stvarnog
pravnog stanja određene nekretnine, odnosno posebnih dijelova.
Dostava rješenja i pravni lijekovi
Odluka donesena na raspravi dostavit će se rješenjem svim upisanim
vlasnicima posebnih dijelova nekretnine, upravitelju stambene zgrade,
tijelu nadležnom za katastar (po pravomoćnosti), ali i svim drugim upi-
sanim nositeljima knjižnih prava u knjizi položenih ugovora, odnosno
zemljišnoj knjizi. Uz to, objavit će se i na oglasnoj ploči zgrade za koju je
proveden postupak, time da je rješenje na oglasnu ploču dužan postaviti
upravitelj stambene zgrade.
Prijedlog Pravilnika ne predviđa žalbu kao pravni lijek protiv rješenja suda
donesenog na raspravi. Nositelji prava na nekretninama mogu, međutim,
podnijeti prijavu ili prigovor protiv rješenja, prema odredbi čl. 188. ZZK-a,
21
koji uređuje prijavu i prigovor u ispravnom postupku. Povodom podne-sene prijave ili prigovora ponovno će se održati rasprava na kojoj će se raspraviti prijava odnosno prigovor i donijeti odluka sukladno odredbi članka 194. i 195. ZZK-a, koji se također odnose na odlučivanje po prija-vama i prigovorima u ispravnom postupku.
Unos u Bazu zemljišnih podataka
Kada je pravno stanje nekretnine utvrđeno u cijelosti i kada su usklađeni podaci zemljišne knjige i katastra, uslijedit će prijenos nekretnine u Bazu zemljišnih podataka, te će suvlasnici nekretnine biti upisani u EOP zemljišnu knjigu. Unos u Bazu zemljišnih podataka smanjuje sadašnje dvostruko odlučivanje o nekim upisima (posebno sud, posebno kata-star), skraćuje postupak iskazivanja pravomoćnosti rješenja, smanjuje troškove i štedi vrijeme strankama, i što je najvažnije – nije više moguće da se podaci zemljišne knjige i katastra „raziđu“.
23
EU poljoprivreda - zaštita okoliša – sudska praksa –
Darko Pavlović, dipl. ing. agr.Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva,
Osijek, Hrvatska
Stručni članak
UDK: [504:338.43]:347.95
Sažetak
Ustavom i Zakonom o zaštiti okoliša NN, 110/07. osigurava se pravo na
zdrav i čist okoliš u RH. Određeni broj predmeta stranaka u sudskom
postupku, a vezan uz štetni utjecaj emisija iz poljoprivrede, nije rješavan
odgovarajućim načinom zbog nedostatka zakonom propisanih tehnoloških
mjera u zaštiti okoliša.
Nove spoznaje o kretanjima industrijskog onečišćenja i štetnim utjecaji-
ma proizvodnje obvezuju sve članice EU na razvoj proizvodnje sa smanje-
nim štetnim utjecajem na zdravlje ljudi i životinja, tj. programe održivog
razvoja.
Okolišne institucije pored kontrole zbrinjavanja komunalnog otpada,
zadužene su za procjenu štetnog utjecaja i kontrolu emisija u okoliš iz
segmenta intenzivne proizvodnje. Poljoprivreda kao sastavni dio gospo-
darskih aktivnosti također doprinosi onečišćenju svojim štetnim emisija-
ma u zrak, vodu i tlo, posebice koncentriranjem na područja veće profi ta-
bilnosti, gdje će štetne emisije češće prelaziti granične vrijednosti.
Tvorbom zakonskih propisa stvara se okvir za učinkovitu provedbu mje-
ra kojima se tehnološki usmjerava ili ograničava proizvodnja kako bi se
izbjegao štetni utjecaj emisija na životni prostor i omogućilo normalno
institucionalno funkcioniranje drugih subjekata u prostoru.
Ključne riječi: EU, poljoprivreda, emisije onečišćujućih tvari, zaštita - zrak, voda, tlo.
24
EU agriculture – environmental – case law
Darko Pavlović, dipl. ing. agr.Ministry of Environmental Protection, Physical Planning
and Construction
Summary
Constitution and the Law on Environmental Protection NN 110/07 provides the
right to a healthy and clean environment in Croatia. The number of cases the
parties in court proceedings, and related to the adverse impact of emissions
from agriculture, it is not resolved properly due to lack of statutory technological
measures to protect the environment.
New insights about developments of industrial pollution and harmful effects of
production obliges all EU articles on the development of production with re-
duced adverse impacts on human and animal health programs, ie sustainable
development.
Environmental institutions in addition to the control of municipal waste, are re-
sponsible for assessing the adverse impact and control of emissions into the
environment from intensive segments of production. Agriculture as an integral
part of economic activity also contributes to its pollution emissions into the air,
water and soil, especially in areas koncentriranjem greater profi tability, which will
often exceed the emissions limit values.
Formation of legislation creating the framework for the effective implementation
of technological measures which directs or restricts production in order to avoid
adverse impact on emissions of living space and facilitate the normal functioning
of other institutional entities in space.
Key words: EU, agriculture, polluting substance emission air, soil, water protec-
tion
Uvod
Sudski proces je instrument provedbe Ustava i institucionalnih zakonskih propisa radi osiguranja normalnih uvjeta za život, kao i zaštitu fi zičkih osoba, tj. pravnih osoba tijekom sudskog postupka.
Povreda prava utjecaja iz poljoprivredne proizvodnje na prostor i materijal-na dobra, česti su razlozi interesnog suprotstavljanja strana u postupku,
25
npr. neugodni mirisi, neodgovarajuće držanje životinja, skladištenje i pri-
mjena organskog gnojiva, itd.
Temeljem načela jedinstvenog tržišta prema kojem se proizvodnja odvija
tamo gdje je najjeftinija, investitore upućuje na zajedničko korištenje
ograničenog prostora pogodnog za proizvodnju.
Racionalizacija troškova proizvodnje u zbrinjavanju onečišćenja može
negativno utjecati na degradaciju prostora u cjelini, te na druge proizvod-
ne subjekte, kada se traži pravorijek suda i vještačenja u postupku
donošenja pravovaljane odluke.
Borba za profi tabilnost pored postojećih zakona potiče povećanje proiz-
vodnje daleko iznad granica okolišnih kapaciteta, npr. drastično povećanje
broja životinja u odnosu na smještajne kapacitete i raspoložive površine
za primjenu gnojiva, onečišćenje tla, podzemnih voda, itd.
Koncentriranje, npr. poljoprivredne proizvodnje podrazumijeva suvreme-
ni način unapređenja proizvodnje novim tehničko-tehnološkim postupci-
ma u zaštiti okoliša ili ‘’primjenom dobre prakse’’, kako bi se izbjegle
štetne emisije i nepovoljan utjecaj na druge dionike prostora.
EU poljoprivreda i okoliš
Međunarodne obveze smanjenja štetnih emisija u zrak i tlo prema potre-
bama realizacije razvojnih programa poljoprivredne proizvodnje tijekom
pregovaračkog procesa s EU, mogu biti usklađene jačanjem mjera pro-
grama održivog razvoja, energetske učinkovitosti i institucionalne surad-
nje.
Pojašnjenjem obveza u širem kontekstu primarnih proizvodnih sustava
stvaraju se pretpostavke za potpuniju prilagodbu zahtjevima EU, koja
će se u kasnijoj fazi dopunjavati posebnostima iz prakse i uvjetima na
terenu. Poljoprivredu, okoliš i onečišćenja iz poljoprivredne proizvodnje
povezuje energetska učinkovitost i mogućnost dopunskog prihodovanja
oporabom dijela industrijske poljoprivredne proizvodnje, smanjenjem
troškova u zbrinjavanju ostataka iz proizvodnje, zapošljavanjem i kon-
dicioniranjem stanja okoliša sukladno preporukama, direktivama i nor-
mama.
26
Analizom stanja vezanih područja poljoprivrede i okoliša utvrđuje se di-
namika aktivnosti u cilju postizanja visokog stupnja komplementarno-
sti različitih akcijskih programa EU i mogućnosti učinkovite provedbe
projekata. Istovremeno uočeni nedostaci mogu biti pravodobno detekti-
rani i aplicirani novim projektima.
Tijela državne uprave institucionalnom suradnjom stvaraju učinkovit
zakonodavni okvir instrumenata i mjera za unaprjeđenje čistije proizvod-
nje, poticanjem korištenja obnovljivih izvora energije, oporabom organ-
skog gnojiva i izbjegavanjem štetnih emisija u okoliš iz poljoprivredne
proizvodnje.
Posebno osjetljiva područja RH uslijed zaštite tla i podzemnih voda od
prekomjernog onečišćenja nitratima moraju provoditi ‘’Kodeks dobre
poljoprivredne prakse’’. Preporuka je obvezujuća i valorizira međunarodne
smjernice i standarde koji se koriste u izradi nacionalnih zakona, normi,
regulativa i podzakonskih akata radi prevencije u zaštiti od onečišćenja iz
poljoprivrede i osiguranju ispravnosti hranidbenog lanca, a sadrži:
- Načela dobre poljoprivredne prakse u zaštiti zraka,
- Načela dobre poljoprivredne prakse u zaštiti tla,
- Načela dobre poljoprivredne prakse u zaštiti voda,
- Načela dobre poljoprivredne prakse u zaštiti životinja.
Područja na koja će se odnositi "Kodeks’’ do danas nisu određena, ali
uvažavajući iskustva drugih za očekivati je da će cjelokupni prostor RH
biti zahvaćen njegovom primjenom.
Zbog navedenoga, Svjetska banka odobrila je Hrvatskoj darovnicu GEF-a
(Global Environment Facility) i fi nanciranje Projekta “Kontrola onečišćenja
u poljoprivredi’’. Projekt promiče ‘’Kodeks dobre poljoprivredne prakse’’
u provedbi smjernica EU smanjenjem difuznog onečišćenja dušičnim
spojevima.
Planirani pilot projekti uslijed intenzivne poljoprivredne proizvodnje
u Varaždinskoj, Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji,
pomo ći će edukaciji poljoprivrednih proizvođača primjenom tehničko-
tehnoloških rješenja u zaštiti okoliša i podzemnih voda od onečišćenja.
Pored jačanja poljoprivredno-okolišnog sektora, održive proizvodnje,
povećanja sigurnosti hrane primjenom normi (GLOBAL GAP, Codex ali-
27
mentarius, ISO 22000, 14000) projekt pomaže Hrvatskoj u procesu pri-stupanja Europskoj uniji i usklađivanju s okolišnim direktivama.
Sadašnje stanje
Stanje poljoprivrede, okoliša i socio-ekonomskih pokazatelja koji pouzda-no govore o zaštiti voda, zraka i tla u RH vidljivo je u Izvješću Agencije za zaštitu okoliša. Najvećoj emisiji amonijaka u zrak pridonosi upravo sek-tor poljoprivrede s 91%. Primjena i skladištenje organskih gnojiva, kao i njihov štetni utjecaj odvija se bez sustavnog praćenja i inspekcijskog na-dzora. Stočarstvo i poljoprivreda glavni su antropogeni izvori metana u RH. Prema Kyoto protokolu, RH je u obvezi smanjiti emisije stakleničkih plinova do 2012. g. na 95% u odnosu na temeljnu godinu i emisije amo-nijaka za 19% do 2010. g. u skladu sa Zakonom o potvrđivanju protokola o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofi kacije i prizemnog ozona uz konven-ciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. g. (NN - MU 4/08., Gothemburški protokol).
Istovremeno, Hrvatska vlada posebnim razvojnim mjerama kapitalnih ula-ganja i subvencijama vrlo intenzivno povećava proizvodnju, što prethod-no navedene obveze čini teško izvedivim poslom. Izrada Nacionalnog poljoprivredno-okolišnog programa omogućava usmjeravanje poljopri-vredne proizvodnje na ‘’integriranu poljoprivredu’’ i održivi sustav inte-griranog gospodarenja okolišnim resursima. Npr. Litva i Češka su radi spoznaja o utjecaju poljoprivrednih, ekonomskih varijabli i indikatora na političke instrumente zaštite okoliša, kao i GLOBAL GAP Normi (Good Agricultural Practice), izradile poseban program održive poljoprivrede i održivog farmskog sustava ‘’Sustainable Farming Systems in the New Member States’’, te JRC EC ‘’Sustainable Agriculture and Soil Conser-vation (SoCo)’’.
Postavljeni okolišni standardi će biti provedivi uz velike teškoće jer je stu-panj edukacije i obrazovanosti u poljoprivredi izuzetno nepovoljan 8,6% zaposlenih sa završenom srednjom školom i samo 0,5% s višom školom ili fakultetom. Snažan trend depopulacije ruralnih dijelova s uglavnom poljoprivrednom proizvodnjom i nepostojanje Nacionalnog poljoprivred-no-okolišnog programa, doprinosi takvom stanju.
Kodeksom dobre poljoprivredne prakse u zaštiti okoliša od poljoprivred-ne proizvodnje, predviđene su minimalne odredbe i veliki proizvođači će
28
osim osnovnih zahtjeva morati ispunjavati vrlo složene uvjete o najboljim raspoloživim tehnikama iz referentnih dokumenata, objavljenih na Euro-pean IPPC Bureau Sevilla (EIPPCB).
Pitanja zaštite okoliša ključna za sektor emisije amonijaka u zrak, emi-sije dušika i fosfora u zemlju s povezanim aspektima mirisa, prašine, te energije i vode uvjetovana su kombinacijom korištenja najbolje dostupne tehnike i prostora pod utjecajem aktivnosti postrojenja.
Utvrđivanjem razina najboljih rezultata zaštite okoliša, na temelju dostup-nih podataka bit će određena i tehnika za pojedina područja. U procesu prijenosa tehničko-tehnoloških iskustava veliku važnost imat će razmje-na informacija na međunarodnoj razini o metodologijama utvrđenim re-ferentnim dokumentima BAT (Best Available Techniques).
Posebice je važna IPPC direktiva radi integriranog koncepta nadzo-ra velikih industrijskih sustava i onečišćenja u cjelini (Integrated Pollu-tion Prevention and Control 96/61/EC). Integriranim sustavom zaštite od onečišćenja izbjegavaju se štetne emisije u tlo, vode i zrak, potiče energetska učinkovitost i analiziraju mogućnosti smanjenja emisija korištenjem obnovljivih izvora energije.
Uvažavajući ciklus kruženja onečišćenja u okolišu ‘’jučer u zraku - da-nas u tlu - sutra u vodi” značajna je degradacija tla zahvaćena erozijom poljoprivrednog zemljišta 48%, a procesom jačeg zakiseljavanja 1,6 mil. kiselih tla u RH.
Prilagodba će biti moguća za postrojenja koja će se moći tehnološki uskladiti s okolišnim zahtjevima uz razumna fi nancijska opterećenja i tehnička rješenja propisana vlastitim "vodičima’’ RH. Vodičima se omo-gućuje ubrzana provedba direktiva primjenom nefi nancijskih mjera zašti te okoliša i postupno preuzimanje obveza ekonomski zahtjevnijih tehnoloških postupaka.
Potencijalnim poljoprivrednim investitorima vodič je naputak u pripre-mi fi nancijskog okvira investicije za nove tehničko-tehnološke standarde zaštite okoliša već tijekom faze projektiranja, čime se izbjegavaju naknad-ni troškovi prilagodbe. Prihvaćanje korištenja nemodifi ciranih referentnih dokumenata u daljnjoj fazi provedbe može imati neželjene posljedice, ako se zbog organizacijskih i fi nancijskih razloga tehnološke mjere ZO ne realiziraju.
29
Uslijed klimatskih promjena i velikog pritiska za smanjenje emisija u zrak
koje utječu na promjene u atmosferi precizno se utvrđuje tehnika već
tijekom projektiranja i gradnje objekata na farmama. Kanali za prihvat
gnojiva u objektu će se graditi ‘’trapezno’’, otvori podnih konstrukcija za
držanje životinja se smanjuju na najmanju mjeru, sadržaj vanjskih laguna
za prihvat gnojiva se mora ozonirati, miješati, uzorkovati i pokrivati po-
sebnim pokrivkama.
BREF-ovi (Best REFerence) ne uvode pravno obvezujuće norme, oni su
namijenjeni pružanju informacija koje industriju, države članice i javnost
usmjeravaju u pogledu ostvarivanja graničnih vrijednosti emisija (GVE) i
potrošnje pri uporabi opisanih tehnika.
Svinjogojski, govedarski, peradarski i drugi objekti svoje proizvodno-
tehničke, strojno-tehnološke postupke morat će uskladiti i s energetskom
učinkovitošću, provodeći stroge okolišne standarde u poljoprivrednoj
proizvodnji.
Utjecaji poljoprivrede na okoliš uglavnom su vezani uz emisije amonijaka
u zrak, emisije dušika i fosfora u tlo, površinske i podzemne vode, a
proizlaze iz gnojiva životinjskog podrijetla. Mjere za smanjivanje navede-
nih emisija nisu ograničene na načine skladištenja, obrade ili primjenu
proizvedenog gnojiva, već obuhvaćaju mjere cijelim proizvodnim lancem,
uključujući korake kojima je cilj smanjiti produkciju gnojiva, povećati EnU
konverzijom i hranidbenim mjerama:
- uključuju hranidbu po fazama proizvodnog ciklusa,
- oblikovanje obroka na probavljivim/raspoloživim hranjivim tvarima,
tj. primjenu prehrane s dodatkom aminokiselina i niskim udjelom
bjelančevina,
- primjena prehrane dodatkom enzima fi taze i niskim udjelom fosfora
i/ili visokoprobavljivih anorganskih fosfata u stočnoj hrani,
- uporaba dodataka hrani za životinje radi povećanja hranidbene
učinkovitosti, čime se poboljšava zadržavanje hranjivih tvari i smanjuje
količina hranjivih tvari koje preostanu u gnojivu, itd.
U javnom predstavljanju nacrta ‘’Plan raspodjele emisijskih kvota stakle-
ničkih plinova u RH (2010. - 2012.)’’ održanom u MZOPUG-u ‘’Support
for futher Aproximation of Croatian Legislation with Environmental Ac-
quis’’ naznačene su mjere za smanjivanje emisija u zrak:
30
• promjena goriva, • zamjena koksa prirodnim plinom, • korištenje obnovljivih biogenih goriva (biomase, bioplina, biogoriva,
otpada), • energetska efi kasnost, • fi nancijski mehanizmi.
Strategija za otpad iz 2005. također navodi Austriju, Njemačku i dru-ge zemlje EU gdje su predložene mjere učinkovitog zbrinjavanja otpada iz poljoprivrede, pored energetske učinkovitosti, pokazale izvanredne rezultate u zaštiti od onečišćenja i štetnog utjecaja amonijaka, fosfora, dušika, metana, nitrata, itd.
Opisane mjere tehnoloških postupaka namijenjene su zaštiti okoliša, te se Energetskom strategijom RH od 2008. - 2020. samo podredno go-vori o poticanje EnU i OIE. Na osnovi podataka o stočarskoj proizvod-nji iz 2005. godine, dnevna količina životinjskih ekskremenata u RH na temelju broja UG iznosi 784.015,26 m3 (Kralik, D., 2007.). Anaerobnom fermentacijom ekskrementa opisanog broja životinja godišnje bi se mo-glo proizvesti 426.995.250,00 Nm3 bioplina. Dugogodišnja iskustva u primjeni bioplinskih postrojenja pokazuju profi tabilnost već kod 100 UG (Uvjetno Grlo je međunarodna oznaka za životinju težine 500 kg).
Projekt Biogas for Eastern Europe – (BiG>East) www.big-east.eu, promi če proizvodnju i korištenje bioplina kao sigurnog i održivog izvora energije u nekoliko ciljanih zemalja južne i istočne Europe. Promocija se ostvaruje kroz prijenos znanja stručnjaka za bioplin zapadne Europe na poljoprivred-nike, operatere postrojenja u proizvodnji bioplina i odgovorne osobe iz zemalja južne i istočne Europe. Od 2000. g. u Njemačkoj je na snazi zakon “Erneubare Energien Gesetz (EEG)” – Zakon o obnovljivim energentima za poticanje korištenja obnovljivih izvora energije. Razlozi za donošenje zakona bili su međunarodni Kyoto dogovor iz 1998. g. o smanjenju štetnih emisija stakleničkih plinova u zrak. Europska komisija i Njemačka postavili su cilj do 2010. udvostručiti korištenje energije iz obnovljivih izvora.
Tehnološkim povezivanjem postrojenja za proizvodnju bioplina na stočar-ske objekte gotovo u potpunosti se eliminiraju štetni učinci proizvodnje pretvarajući kogeneracijskim postupkom neželjene nusproizvode u hu-mus, toplinu i plin. Procesom fermentacije u digestorima proizvodi se bioplin, struja, toplina eliminacijom 90% patogenih mikroorganizama i štetnih emisija u okoliš. Bioplinska postrojenja sprječavaju nekontrolira-
31
no oslobađanje metana, plina koji 20 puta više pospješuje „efekt stak-lenika“ od ugljikova dioksida, što je česta pojava u sustavima komposti-ranja koji se loše provjetravaju (Potočnik, Lay, 2002.). Zaključuje se da je opterećenje atmosfere s CO
2 pri korištenju biomase kao goriva zane-
marivo, budući da je količina emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka
količini apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljaka (Domac, 1997.).
Učinkovitost primjene mjera zaštite bioplinskim postrojenjima ograničena je udaljenošću od proizvodnih površina za deponiranje nastalog humu-sa, kapacitetom digestora i predviđenim tehnološkim postupkom raz-gradnje. U mezofi lnim digestorima razgradnja sadržaja spremnika traje 40 dana, a u termofi lnim završetak procesa fermentacije se odvija do 14 dana.
Energetsku učinkovitost neophodno je uvažavati u izradi prostornih pla-nova, jer smještaj postrojenja u industrijske zone nije pogodan zbog ma-nipulacije organske tvari potrebne za proizvodnju.
Bioplinska postrojenja lociraju se uz proizvodne subjekte dimenzionirane IPPC direktivom radi svoje ekonomičnosti u proizvodnji velikih količina organske tvari.
Zaključak
Iznimno važni parametri uvažavaju se tijekom:
a) izračuna kapaciteta skladišnog prostora za deponiranje otpada na postrojenjima, (temeljem preporuka Kodeksa dobre poljoprivredne prakse i IPPC direktive),
b) izračuna raspoloživih tla u zbrinjavanju organskih gnojiva (Manage-ment plan u zbrinjavanju otpada iz proizvodnje),
c) izrade studija utjecaja na okoliš, d) izrade poljoprivredno-okolišnog programa,e) izrade prostornih planova,f) inspekcijskog nadzora provedbe, g) vještačenja u sudskom postupku, itd.
Novi zakoni i tehnološke preporuke sudskoj praksi otvaraju okvir za utvrđivanje činjeničnog stanja, vještačenjem primjenjivanih mjera zaštite
okoliša stranaka u postupku.
32
Analizom podrijetla i uzrocima u odnosu na intenzitet i oblik onečišćenja
pojednostavljuje se otkrivanje počinitelja, što osigurava primjenu Načela
onečišćivač plaća temeljem čl. 15. Zakona o zaštiti okoliša.
Iskustva drugih zemalja EU o pozitivnim učincima iz poljoprivrede u
okoliš i objavljene analize stanja okoliša; AZO Sektorski pritisci 4. Poljo-
privreda - zaštita okoliša u stočarstvu (podrazumijeva primjenu suvreme-
ne tehnologije proizvodnje, odgovarajući način gospodarenja i poticanja
obnovljivih izvora energije, posebice u području spremanja, primjene i
korištenja organskih gnojiva).
NAPOMENA: Rad je napisan sukladno preporukama g. Alojz Seleši, dipl. ing., preds jed-
nika HDSV.
Literatura:
1. Domac, J. (1998.) BIOEN, program korištenja energije iz biomase i
otpada, Prethodni rezultati i buduće aktivnosti, energetski institut
˝Hrvoje Požar˝, Zagreb.
2. Erlbeck, R. (2007.): Značaj obnovljivih izvora energije u obliku ener-
getske mješavine - put Bavarske, Zbornik radova; Obnovljivi izvori
energije u Republici Hrvatskoj.
3. Kralik, D. (2007.): Potencijali Republike Hrvatske u proizvodnji bio-
plina, Poljoprivreda i šumarstvo kao proizvođači obnovljivih izvora
energije, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zbornik radova
znanstvenog skupa, str. 181. – 189., Zagreb.
4. K. Sioulas, D. Mavrogiorgos and A. Chatziathanassiou (2003). An
assessment of social and environmental impacts and benefi ts as-
sociated with the development of the AnDigNet project in the 2nd
International Conference on Ecological Protection of the Planet Ear-
th, 5 - 8 June 2003, Sofi a, Bulgaria.
5. Potočnik,V., Lay ,V. (2002.): Obnovljivi izvori energije i zaštita okoliša
u Hrvatskoj.
6. Al Seadi, T.: Good practice in quality management of AD residues
from biogas production. Report made for the International Energy
Agency, Task 24 - Energy from Biological Conversion of Organic Wa-
ste. Published by IEA Bioenergy and AEATechnology Environment,
Oxfordshire, United Kingdom, 2001., i dr.
33
Kako ocijeniti neimovinsku štetu u skladu sa sudskom praksom
zemalja EU?
Prim. dr. sc. Melita Uremović, spec. fi zijatarpredsjednica medicinske sekcije HSUESV
Stručni članak
UDK: 347.426.4(497.5):347.951(4-67EU)
Sažetak
U dosadašnjoj sudskoj praksi prilikom ocjene neimovinske štete uočene
su velike razlike u mišljenjima pojedinih sudskih vještaka o istim posljedi-
cama. Zbog toga dolazi do čestih prigovora osiguravatelja s jedne strane
i tužitelja s druge strane, a sve to rezultira velikim brojem dugotrajnih i
skupih sudskih postupaka, ponavljanjem broja vještačenja i, u konačnici,
s velikom razlikom u isplati novčanih naknada u pojedinim dijelovima Hr-
vatske. Možda bi se dio razlike u ocjeni neimovinske štete mogao pravdati
činjenicom što se dio nalaza vještaka još uvijek provodi po starom Zako-
nu o obveznim odnosima iz 1991. u kojem su u članku 200. - 203. obli-
ci nematerijalne štete taksativno nabrojeni, dok se drugi dio vještačenja
provodi po ZOO/05. u kojem je uvedena samo jedna pravna osnova
za naknadu neimovinske štete, a to je povreda prava osobnosti (članak
1100. st. 1. i 2.). No, i kod povrede prava osobnosti se i dalje po nalogu
suda vještače svi oblici nematerijalne štete kako to navodi ZOO/91. Dak-
le, zadatak medicinskih vještaka je ostao isti, po završetku cjelokupnog
liječenja i rehabilitacije na temelju kliničkog pregleda, uvida u priloženu
medicinsku dokumentaciju i RTG slike te po potrebi i zdravstvenog karto-
na ocijeniti duševnu bol zbog smanjenja životnih aktivnosti. Kako u praksi
ne postoji mjerni instrument kojim bi se egzaktno utvrdilo koliko trajne
posljedice utječu na smanjenje opće sposobnosti oštećenog jasno je da
je ocjena vještaka subjektivna i uglavnom temeljena na iskustvu vještaka.
Doduše, neki se vještaci u izradi nalaza i mišljenja služe i raznim tablica-
ma u kojima je prikazan invaliditet, ali ne i trajno smanjenje opće životne
sposobnosti. Upravo iz te subjektivne procjene proizlaze i velike razlike u
nalazu i mišljenju pojedinih vještaka. Stoga je danas cilj stvoriti jedinstve-
34
ne kriterije i izraditi tablice koje će biti široko prihvaćene i predstavljat će
temelj u ocjeni smanjenja opće životne aktivnosti. U Europi danas ne po-
stoje jedinstvene metode vrjednovanja neimovinske štete odnosno ocjene
njezinih posljedica. U svim državama Europske unije, procjena i odšteta
tjelesnih ozljeda zasniva se danas, kao i u prošlosti, na konsenzusu unu-
tar društva i zakonodavnih tijela, a koji odgovaraju društvenom načelnom
shvaćanju. Europska unija će u slučaju naknade štete na osobama po-
stupiti na temelju tablice. Usklađivanje modaliteta fi nancijske odštete
ima smisla samo onda kada se gubitak određenog organa ili određene
funkcije u čitavoj Europskoj uniji bude jednako ocjenjivao, odnosno kada
isto zdravstveno oštećenje bude svugdje jednako vještačeno. Primjenjiva
ocjena kod koje različiti vještaci u različitim državama pri istim stanjima
oštećenja dolaze do istih rezultata, pretpostavlja obveznu primjenu jedin-
stvenih tablica u cijeloj Europi.
How to assess non-proprietary damage in accordance with the EU countries’ case law?
Prim. Melita Uremović, PhD, spec. physiatristpresident of medical section of HSUESV
Summary
In the current case law in assessment of non-proprietary damage, big differenc-
es were noticed in fi ndings of expert witnesses about the same consequences.
For that reason there were numerous objections of insurers on one side and
plaintiff on the other side, resulting in large number of lengthily and expensive
court procedures, repetition of expertises and, fi nally, in big difference in pay-
ments of money compensations in different parts of Croatia. Maybe part of dif-
ference in assessment of non-proprietary damage could be justifi ed by the fact
that part of expert witness expertises is still performed in accordance with the
old Obligatory Relations Act from 1991, where in Articles 200-203 the types of
non-proprietary damages were listed by name, while other part of expertises
was performed in accordance with provisions of Obligatory Relations Act from
2005 where only on legal ground for compensation for non-proprietary dam-
age was mentioned, i.e. violation of individuality rights (Article 1100, para 1 and
2). However, even in case of violation of individuality rights, upon court order,
all types of non-proprietary rights as contemplated in ORA/91 are subject to
expertise. Therefore, the task of medical expert witnesses remained the same,
i.e. to assess the physical pain due to decrease of vital activities, after the end
35
of overall medical treatment and rehabilitation, on basis of clinical examination,
insight in medical records and X-ray picture and, as required, medical card.
Since there are no measuring instruments in practice to be used for exact es-
tablishment of how much the permanent consequences impact the decrease of
general ability of injured party, it is clear that the expert’s assessment shall be
subjective and generally based on expert’s experience. However, some experts,
when preparing their expertise and opinion, use various tables in which the dis-
ability is shown, but not also the permanent decrease of general life activities.
The big differences in fi ndings and opinion of individual experts derive from this
subjective assessment. Therefore, there is an objective today to create unique
criteria and make the tables which will be widely accepted and present the ba-
sis in assessment of decrease of general life activities. In Europe there are no
unique methods of evaluation of non-proprietary damage, i.e. assessment of
its consequences. In all EU states, assessment and compensation for corporal
injuries has been based today, as well as in the past, on consensus within the
society and legislative bodies, which correspond to social general comprehen-
sion. In cases of compensation of damages to persons, European Union shall
act on basis of tables. Harmonisation of modalities of fi nancial compensation
has sense only in cases when the loss of specifi c organ or specifi c function in
the whole European Union shall be assessed in unique manner, i.e. when the
same health damage will be everywhere equally expertised. Applicable assess-
ment where different experts in different countries under same conditions of
damage come to the same results implies the mandatory application of unique
tables in whole Europe.
Uvod
Prema Ustavu Republike Hrvatske čl. 22. st. 1. određuje se da je
čovje kova osobnost nepovrediva. Ovom općom defi nicijom Ustav je
omogućio da se zakonima štite prava osobnosti, a da se pritom omo-
gući lepeza prava koja se štite. Institut neimovinske štete uređen čl.
1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br 35/05. i 41/05.)
daje oštećenicima bitno veću mogućnost ostvarivanja prava na neimo-
vinsku štetu nego što je to bilo uređeno u ZOO/91. člankom 200. - 203.
gdje su oblici nematerijalne štete bili taksativno nabrojeni. No, ono
što je bitno, svaka povreda prava osobnosti iz čl 19. ZOO-a, iako jest
neimo vinska šteta (čl. 1046.) ne znači i bezuvjetno pravo oštećenika na
isplatu pravične novčane naknade. Pravo na isplatu novčane naknade
oštećenik će ostvariti samo ako sud utvrdi da težina povrede i okolnosti
slučaja to opravdavaju.
36
Svrha sudsko-medicinskog vještačenja je procijeniti povredu prava
osobnosti koja se odnosi na tjelesno i duševno zdravlje fi zičke osobe.
Prema prije važećem zakonu pravni osnov za isplatu novčane naknade
bili su pretrpljeni i budući bolovi, pretrpljeni i budući strah, pretrpljene
i buduće boli zbog smanjenja životne aktivnosti te pretrpljeni i budući
bolovi zbog naruženosti. Prema novom ZOO to su samo kriteriji na te-
melju kojih sud, uzimajući u obzir i druge okolnosti u određenom slučaju,
određuje pravičnu novčanu naknadu. Medicinski vještaci po nalogu suda
vještače i dalje sve oblike nematerijalne štete kao i do sada, uključujujući
i duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti.
Kako ocijeniti duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti?
Na početku je potrebno defi nirati pojam životne aktivnosti, radne sposob-nosti i opće sposobnosti čovjeka koji se ocjenjuju u nalazu vještaka za sada uglavnom brojčano i na što osiguravatelji ističu brojne prigovore.
Životna aktivnost je rezultat sinergijskog djelovanja svih organskih su-stava koji su odgovorni za normalno funkcioniranje organizma i ne može biti veća od 100%. Ona predstavlja zbroj svih radnji koje čovjek obavlja na radnom mjestu i u životu općenito, i njome zadovoljavamo sve svoje životne potrebe i ljudska zadovoljstva. Ako kao posljedica zadobivene ozljede dođe do promjena u sferi životnih aktivnosti tada će osoba trpiti duševnu bol zbog tih oštećenja.
Radna sposobnost ili profesionalna sposobnost predstavlja sklad između fi zičkih, kliničkih i psihičkih mogućnosti čovjeka i zahtjeva radnog mje-sta. Uredna radna soposobnost čini pretpostavku za osiguranje egzi-stencijalnih potreba te osiguranje ekonomske sigurnosti.
Opća sposobnost čovjeka je osnovna sposobnost funkcioniranja čovjeka na poslovima primjerenim njegovim psihofi zičkim i obrazovnim sposob-nostima.
Ako kod ozlijeđene osobe po završenom liječenju zaostaju trajne poslje-dice koje rezultiraju smanjenjem životnih aktivnosti, a one ovise o težini ozljede te o rezultatima liječenja i oporavku funkcije organa, vještak će ocijeniti duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti, ocjenjujući
smanjenje, tj. gubitak radne i opće sposobnosti ozlijeđene osobe.
37
Medicinski vješak pri ocjeni duševnih boli zbog smanjenja životne ak-
tivnosti treba vještačiti koje posljedice zadobivena ozljeda, ili ozljede,
obzirom na dob oštećenog dovode do opravdanih promjena u raznim
područjima njegovih životnih aktivnosti. Prilikom vještačenja treba imati
u vidu da svaka ozljeda nužno ne znači da će ozlijeđena osoba imati
trajne posljedice. To pravo proizlazi iz nastalih i zaostalih posljedica nakon
završenog liječenja, a iste su u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama koje
je osoba pretrpjela. Ako su posljedice koje su zaostale takve naravi da je
kod osobe došlo do smanjenja životne aktivnosti, odnosno smanjenja
radne i opće sposobnosti tada će ta osoba trpiti i duševnu bol.
No, ima i ozljeda kod kojih ne dolazi do trajnih posljedica pa će u tim
situacijama vještak vještačiti samo bolove, strah, naruženje i potrebu za
tuđom pomoći.
Duševne boli koje oštećena osoba trpi zbog posljedica zadobivenih
ozljeda potrebno je detaljno opisati u čemu se one sastoje, a ne ih samo
brojčano iskazati u nalazu i mišljenju pozivajući se na neke od ponuđenih
tablica. Tablice kojima se vještaci sada često koriste pri izradi nalaza i
mišljenja prikazuju stupanj invaliditeta, ali ne i smanjenje općih životnih
aktivnosti. Invaliditet je postotak kojim se izražava gubitak organa ili dije-
la organa, smanjenje ili gubitak funkcije organa ili dijela tijela u odnosu na
normalne vrijednosti ili, ako se radi o parnom organu, smanjenje funkcije
u odnosu na drugi, zdravi organ. U osiguravateljnoj praksi invaliditet je
pojam koji označava posljedicu nezgode u ugovornom osiguranju, a
ocjenjuje se prema tablici invaliditeta određenog osiguravatelja. Samo
u slučaju ako je invaliditet prouzročio smanjenje opće životne aktivnosti,
oštećenik trpi duševnu bol koja se tada i ocjenjuje. Budući da ne postoji
niti jedan mjerni instrumet kojim bi se mogle „izmjeriti“ posljedice nekog
štetnog događaja koje utječu na svakodnevne aktivnosti ozljeđenika
vještak mora biti vrlo oprezan da ne postane subjektivan. Zbog toga
je ocjenu potrebno donijeti temeljem medicinskog znanja, iskustva,
praćenja funkcionalnog statusa, itd. Ocjena se donosi na temelju me-
dicinskog znanja, praćenja funkcionalnog statusa i iskustva vještaka u
procjeni radne i opće sposobnosti. U slučajevima kada se radi o poli-
traumi i kada vještači više vještaka često dolazi do pogrešne ocjene traj-
nog smanjenja opće životne aktivnosti jer vještaci primjenjuju postotke
iz tablice i svaki vještak sa svog stajališta zbraja postotke invaliditeta te
se često dogodi da se jednostavnim aritmetičkim zbrajanjem dolazi do
ocjene u kojoj je životna aktivnost tužitelja smanjena za više od 100%.
38
Ocjena duševne boli može biti izražena u postocima od 0 (nema duševne boli jer je opća i radna sposobnost oštećene osobe nepromijenjena u odnosu na stanje prije nezgode) do 100% (ozlijeđena je osoba nepokret-na i trajno nesposobna za privređivanje s tek izraženim i jedva prisutnim vitalnim funkcijama), a između te dvije krajnosti su velike mogućnosti.
Zbog velikih razlika u ocjeni smanjenja životne aktivnosti malo je pred-meta koji se uspiju zaključiti u mirnom postupku iz razloga što se ne uspije postići nikakav dogovor između oštećenika i osiguravatelja. Nai-me, pravnik osiguravatelja se koristi ocjenom smanjenja životne aktiv-nosti koju donosi liječnik cenzor za određivanje naknade nematerijalne štete i on nudi iznos s kojim je često oštećenik nezadovoljan pa kreće u sudski postupak. Tijekom sudskog postupka provodi se vještačenje po sudskom vještaku koji uglavnom vještači ocjenu duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti drugačije od nalaza liječnika cenzora, provo-de se često i dva vještačenja trajnih posljedica, a ocjene vještaka su ne-rijetko i tijekom sudskog postupka različite pa je potrebno provesti i treće vještačenje. Takvi postupci traju dugo, stvaraju se veliki sudski troškovi i sudovi se pretrpavaju predmetima, i to u velikom broju slučajeva pa i oni-ma u kojima se radi o ocjeni trajnih posljedica zadobivenih, tzv. trzajnim ozljedama vrata za koje je Europa već davno ranije pronašla rješenje u mirnom postupku isplatom pravične novčane naknade.
Primjer 1:
Tužitelj po zanimanju kovinotokar, rođen 1976. g. stradao je u štetnom događaju 17. 04. 2004. kao vozač motocikla pri naletu osobnog automo-bila. U štetnom događaju je zadobio:
- iščašenje lijevog zgloba kuka,- prijelom glave lijeve bedrene kosti s pomakom ulomaka,- prijelom maleola lijeve lisne kosti s pomakom ulomaka.
Zadobivene su ozljede liječene operativno, prema pravilima medicinske struke. Nakon učinjenih nekoliko operativnih zahvata provedena je reha-bilitacija stacionarno i ambulantno. Liječenje je završeno.
Po završenom liječenju kod tužitelja je zaostala posttraumatska septička
nekroza glave lijeve bedrene kosti, ograničena pokretljivost lijevog zgloba
39
kuka u jakom stupnju uz razvoj posttraumatskih degenerativnih promje-
na, umanjena pokretljivost lijevog gležnja u lakom stupnju, anksiozno-
depresivni poremećaj, sindrom ličnosti s kroničnom boli.
Duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti po vještaku ortope-
du i psihijatru ocijenjene su 05. 07. 2006. s 55 (pedeset i pet) % te je
također ocijenjena i potreba za trajnom tuđom pomoći od 2 sata dnevno
- tužitelj hoda sa štakama, a u kliničkom nalazu prisutna kontraktura
lijevog kuka.
Osiguravatelj stavlja prigovor i provodi se novo vještačenje po fakul-
tetskom vijeću koji 23. 04. 2009. ocjenjuje: zbog posljedica svih za-
dobivenih ozljeda tužiteljeva opća životna aktivnost umanjena je bez
matematičkog zbrajanja za 40 (četrdeset) % (deformirajuća posttrau-
matska artroza lijevog kuka s ograničenjem pokretljivosti lijevog zglo-
ba kuka srednjeg do jakog stupnja, hipotrofi ja mišića lijeve natkoljeni-
ce, ograničenje pokretljivosti lijevog nožnog zgloba u lakom stupnju,
te sindrom ličnosti s kroničnom boli poradi anksiozno-depresivnog
poremećaja); trajna tuđa pomoć dva puta tjedno po 2 sata – jer hoda
sa štakama.
Sada tužitelj stavlja prigovor i provest će se treće vještačenje!
Primjer 2:
Tužitelj po zanimanju radnik, rođen 16. 11. 1985. stradao je na poslu 17.
06. 2006. kada mu je stroj prignječio ruku i tom je prilikom zadobio:
- komplicirani prijelom lijeve podlaktice,
- prijelom stiloidnog nastavka lijeve palčane kosti,
- kompresiju lijeve podlaktice,
- ranu - razderotinu lijeve arterije radijalis,
- razdor ekstenzora lijevog palca i lijevog kažiprsta,
- leziju lijevog n. radijalisa.
Zadobivene ozljede liječene po su kirurgu operativno, provedeno je
neko liko operativnih zahvata; po završetku kirurškog i rehabilitacijskog
liječenja kod tužitelja je zaostalo ograničenje pokretljivosti lijevog lakta u
lakom stupnju, lijevog ručnog zgloba u srednjem stupnju te lijevog palca
40
u srednjem stupnju uz EMNG-om utvrđenu leziju lijevog n. radijalisa, a sve
je to ocijenjeno po vještacima HSUESV 05. 09. 2007. s 30 (trideset) %.
Na prigovor osiguravatelja provedeno je novo vještačenje po fakul-
tetskom vijeću MF 18. 12. 2008. i tada su trajne posljedice ocijenjene s
15 (petnaest) %.
Na usmenoj raspravi u 6. mjesecu 2009. vještaci HSUESV-a i vještaci FV
MF iz Zagreba usuglasili su trajne posljedice na 25 (dvadeset pet) %.
Primjer 3:
Tužiteljica T. H. (rođena 1978.) po zanimanju službenica iz Zagreba, stra-
dala je u prometnoj nesreći 12. 03. 2008. kao suvozač u osobnom auto-
mobilu i pritom je zadobila:
- istegnuće mišića vratne kralješnice.
Provedeno je liječenje po kirurgu od 12. 03. - 04. 04. 2008., a po fi zija-
tru od 08. 04. - 26. 06. 2008. kada je u posljednjem nalazu istaknuto
poboljšanje, zaostaju samo povremeno vrtoglavice.
Od nalaza učinjene dijagnostičke obrade ističem: EMNG od 02. 04. 2008.
svježa lezija C5C6; EEG od 02. 04. 2008. niskovoltažni i FSVK od 10. 07.
2008. instabilitet C3 - C4 za 4 mm i C4 - C5 za 4 - 5 mm.
Nalaz prometno-sudsko-medicinskog vještačenja 2008.: promjena brzi-
ne vozila tužiteljice u trenutku sudara je bila oko 10 km/h – tužiteljica je
mogla zadobiti ozljedu vrata samo ako je imala otprije oštećenu vratnu
kralješnicu.
Vještaci radiolog i neurolog 2008.: bez uvida u RTG slike i bez pregle-
da tužiteljice, a uvidom u zdravstveni karton za koji navode da nema
podataka o ranijem liječenju bolesti vratne kralješnice, ocjenjuju trajne
posljedice umanjenja opće životne i radne sposobnosti zbog ozljede
vratne kralješnice u iznosu od 5 - 10% bez obrazloženja u čemu se ono
sastoji.
41
Po prigovoru osiguravatelja provedeno je novo vještačenje po kirurgu
kojim je utvrđeno da je kod tužiteljice po završenom liječenju postignu-
ta puna pokretljivost vratne kralješnice, što znači da tužiteljica ne trpi
duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti jer ono nije nastupilo.
Zaključak:
I na kraju, potrebno je još jednom istaknuti potrebu za individualnim
pristupom svakom pojedinom vještačenju imajući pritom uvijek u vidu
da vještak u tijeku rada na vještačenju mora primjenom znanstvenih
dostignuća, te primjenom pravila struke i vještine objektivno opažati i
utvrđivati činjenice, kritički ih ocijeniti i s jednakom pozornošću razma-
trati zahtjeve svih subjekata, te nepristrano izvesti zaključak.
Pri izradi nalaza i mišljenja potrebno je:
1. izvršiti uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i pritom utvrditi
uzročno-posljedične veze s posebnim osvrtom na podatak o prvom
javljanju liječniku, pratiti kontinuitet liječenja i provođenja dijagnostike;
2. izvršiti uvid u sve RTG, CT i MR slike;
3. učiniti detaljni opći klinički pregled, a posebno pregled lokomotornog
aparata (ponavljajući pojedine pokrete da se izbjegne agravacija);
4. usporediti dobivene podatke na pregledu s podacima istaknutim
tijekom liječenja;
5. u nalazu i mišljenju istaknuti dobivene mjere pokretljivosti i usporediti
ih s normalnim amplitudama pokreta za dob;
6. u mišljenju je potrebno detaljno objasniti kako posljedice zadobive-
nih ozljeda utječu na svakodnevni život oštećenog te u skladu s time
odrediti stupanj smanjenja životih aktivnosti u odnosu na 100%-no.
„Tablice europske asocijacije eksperata CEREDOC“ koje su izrađene s
ciljem da se u svim državama Europske unije, procjena i odšteta tjelesnih
ozljeda provodi na jedinstven način približena je sada i nama s jednakom
težnjom da se naši kriteriji u rješavanju neimovinske štete izjednače.
No, potrebno je istaknuti da te Tablice ne nude gotove postotke za po-
42
sljedice zadobivenih ozljeda već samo daju preporuku za provođenjem
vještačenja u kojem se zahtijeva širi klinički pristup i veća analiza poslje-
dica koje ugrožavaju svakodnevni život oštećenog. Tablice sadrže upu-
te, a ne propise, uključuju razmatranje raznih aspekata specifi čnih za
određenu osobu i naglašavaju potrebu za sveobuhvatnim i individualnim
pristupom. Oštećenja se u Tablici ne zbrajaju već se zahtijeva procjena
fi zičke i psihičke cjelovitosti oštećenog. Za primjenu tablice potrebno je
znanje i iskustvo vještaka jer stupanj ograničenja, npr. za posttraumat-
sku ankilozu zgloba lakta kod osobe kojoj je ispirateralno amputirana
ruka, naravno nije iste veličine kao i za slučaj ankiloze osobe koja dotičnu
ruku još uvijek ima. Stoga se čini razumnim koristiti sintetičku i preciz-
nu polaznu točku u Tablicama, pri čemu će se svakom zdravstvenom
oštećenju pripisati stupanj oštećenja uz obrazloženje vještaka, jer „raditi
kao vještak, znači slušati, promatrati, mjeriti.”
Ako ćemo u budućnosti vještačiti na ovaj način tada neće zasigurno do-
laziti prigovori od strane osiguravatelja da uzrok sadašnjeg kaotičnog
stanja u rješavanju neimovinske štete leži u tome što neki liječnici sudski
vještaci ocjenjuju duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti bez
ikakvih kriterija „onako iz rukava“ po nekim svojim tablicama….
Literatura:
1. Crnić I., Naknada štete, Odgovornost za štetu i popravljanje štete,
Ogranizator, Zagreb, 2006.
2. Crnić I., Grbin I., Ćurković M., Jelčić O., Momčilović H., Naknada ne-
materijalne štete po Zakonu o obveznim odnosima, Organizator, Za-
greb, 2006.
3. Gnjidić Ž., Bilić R. i suradnici, Uvod u medicinsko vještačenje, Medi-
cinska naklada, Zagreb, 2008.
4. Crnić I., Odštetno pravo - drugo bitno izmijenjeno izdanje, Zgombić@
partneri, Zagreb, 2008.
5. Marović A., Invaliditet, invalidnost, tjelesno oštećenje, umanjenje
životne aktivnosti, radna (ne)sposobnost, Vještak broj 1, Hrvatsko
društvo sudskih vještaka, 2008.
6. Udruženje europskih eksperata iz područja utvrđivanja i procjene
oštećenja tjelesnog integriteta, „CEREDOC“ Europska indikativna
tablica za ocjenu umanjenja psihičkog i fi zičkog integriteta, Gruppe
Rothley, 2003.
43
Položaj ovlaštenih procjenitelja vrijednosti nekretnina s defi nicijom njihova pravnog statusa
u Republici Sloveniji
Mr. Tomaž Simrajh, dipl. ing. građ.mr. ekon., dipl. ing. građ., ovlašteni procjenitelj vrijednosti
nekretnina, ovlašteni inženjer građevinske struke
Stručni članak
UDK: 340.66:332.6(497.4)
Sažetak
U prilogu su ukratko opisani: položaj ovlaštenih procjenitelja vrijednosti nekretnina u Republici Sloveniji, zakonske osnove za njihov rad, temeljna načela njihova rada, način stjecanja zvanja te njihova uloga na tržištu.
Ključne riječi: ovlašteni procjenitelji vrijednosti nekretnina, temeljna načela rada ovlaštenog procjenitelja vrijednosti nekretnina, zakonske osnove za rad ovlaštenog procjenitelja vrijednosti nekretnina, način stjecanja zvanja ovlaštenog procjenitelja vrijednosti nekretnina, uloga ovlaštenog procjeni-telja vrijednosti nekretnina na tržištu.
The role of authorised real estate assessors and defi niton
of their legal status in Republic of Slovenia
Tomaž Simrajh, M.Sc.,
graduated civil engineer - real estate assessor and authorised engineer
Summary
The article describes position of certifi ed real estate appraisers in Republic of Slo-
venia, its legal status and legal basis for their competent professional performance,
basic principals upon which every certifi ed real estate appraser ought to operate as
well as means and conditions to obtain teh status of certifi ed real estate appraiser
registered within Slovene Institute of Auditors and its position on the market.
Key words: Cerifi ed real estate apraiser, basic principals upon which cerifi ed
real estate apraiser operates, legal basis for cerifi ed real estate apraiser perfor-
mance, methods and conditions to obtain the title »Cerifi ed real estate apraiser«
44
registrered within Slovene Institute of Auditors, position of cerifi ed real estate
apraiser on the market.
1. Uvod
Procjenjivanje prava na nekretninu, odnosno procjenjivanje nekretnina predstavlja samostalnu gospodarsku djelatnost koja je u inozemstvu razvijena već nekoliko desetljeća, a u nas (u Sloveniji, nap. a.) razvila se nakon stjecanja samostalnosti 1991. godine.
Procjenjivanje vrijednosti nekretnina, odnosno prava na nekretninu imalo je prije osamostaljenja Slovenije tek administrativnu ulogu, s obzirom na to da je država za svoje potrebe propisala načine procjenjivanja nekretnina.
U Sloveniji su se tržišne metode procjene vrijednosti nekretnina, odno-sno prava na nekretninu počele češće primjenjivati tek nakon 1993. go-dine, zbog postupaka vlasničke pretvorbe poduzeća kada je donesena Uredba o metodologiji za izradu početne bilance (Sl. l. RS, br. 24/93., 62/93., 72/93., 19/94., 32/94., 45/94. i 5/95.). Time su defi nirani propisi i akti za otklanjanje nesklada između stvarnih i knjigovodstvenih vrijedno-sti nekretnina – tada, prije svega, poduzeća u tzv. društvenom vlasništvu. Vrijednost je nekretnina prije toga utvrđivana na temelju kriterija Pravil-nika o jedinstvenoj metodologiji za izračun prometne vrijednosti stam-benih kuća, stanova i drugih nekretnina (PJM) koji je Ustavni sud ukinuo 1990. godine zbog nesuglasnosti s Ustavom RS.
Metode procjene prava na nekretnine koje se temelje na tržišnim princi-pima najčešće defi niramo kao tradicionalne, odnosno suvremene tržišne metode procjene prava na nekretnine. Tržišni principi temelje se na tržišnim načelima – ponudi, potražnji, tržištu i najboljoj upotrebi nekret-nine. U procesu vrjednovanja prava na nekretninu treba najprije odabrati odgovarajuću vrstu, odnosno odgovarajući standard vrijednosti.
2. Temeljna načela rada ovlaštenog procjenitelja vrijednosti nekretnina (OPVN)
OPVN-i moraju biti pošteni i moraju svoj posao obavljati na način da ne nanose štetu naručiteljima, javnosti i struci. Postupati moraju u skladu
s načelima povjerljivosti, sukoba interesa, nepristranosti i besprijekor-
nosti. Njihov rad uređuje Kodeks profesionalne etike procjenitelja vrijed-
45
nosti koji pobliže utvrđuje ponašanje i način rada procjenitelja. Kodeks
među ostalim utvrđuje da naknada za rad ni u kojem slučaju ne smije
biti uvjetovana samom vrijednošću procjene te da se o naknadi ne smije
pregovarati. Također, procjenitelj ne smije obavljati procjenu imovine u
slučajevima kada u tome ima osobni interes.
2.1. Temeljna načela profesionalne etike OPVN-a
OPVN mora održavati visoke standarde stručne sposobnosti, morala i dostojanstva te neprekidno pratiti teorijska i praktična postignuća na području procjenjivanja.
Suradnja između procjenitelja temelji se na prijateljstvu, otvorenosti i prijenosu iskustava.
Temeljna su načela:
NAČELO PONAŠANJA – OPVN mora obaviti posao stručno, pošteno, istinoljubivo, angažirano – mora biti osoba u koju se možemo potpuno pouzdati.
NAČELO ODGOVORNOSTI – OPVN smije preuzeti samo one poslove za koje smatra da će ih obaviti na stručno besprijekoran način.
NAČELO POVJERENJA – prihvaćati obveze na način koji služi javnom interesu, poštivati povjerenje javnosti i biti predan svojem zanimanju.
NAČELO BESPRIJEKORNOSTI – procjenitelji moraju obavljati radne obveze na što besprjekorniji način kako bi zadržali i dodatno učvrstili javno povjerenje.
NAČELO PROFESIONALNE PAŽNJE, odnosno STRUČNOSTI – mora poštivati profesionalna i etička načela, standarde, mora neprekidno usavršavati svoje znanje, podizati kvalitetu usluga i ulagati sve svoje sna-ge u obavljanje poslova.
Besprijekornost znači da:
OPVN ne smije postupati na obmanjujući (neotkrivanje podataka, infor-macija, i sl.) ili nepošten način,
46
OPVN ne smije predstaviti izvješće na način koji ide u prilog samo jed-nom scenariju (ako je mogućih više scenarija),
OPVN ne smije zastupati vrijednost koja se ne zasniva na razumnim pretpostavkama (minimaliziranje uvjetnih pretpostavki),
OPVN ne smije postupati protivno propisima države (ako naručitelj dolazi iz druge države),
OPVN ne smije pogrešno tumačiti svoj status i stupanj obrazovanja,
OPVN se mora pridržavati Kodeksa profesionalne etike procjenitelja vrijednosti.
Sukob interesa znači da:
OPVN ne smije raditi za više klijenata, osim uz njihovo prethodno izričito suglasje, što mora OBVEZNO otkriti,
OPVN ne smije otkrivati interese klijenata.
Povjerljivost znači da se:
OPVN u svojem radu vodi načelom stručne povjerljivosti koju poznajemo u pravnoj, odnosno medicinskoj struci,
OPVN se u svojem radu vodi načelom da su svi podaci tajni i nepristupačni (osim tijelima gonjenja, sudu, i sl., a na temelju pisanog naloga istražnog suca, odnosno odgovarajućega pravnog akta).
Nepristranost znači da:
OPVN mora biti neovisan, objektivan i bez vlastitih interesa,
OPVN ne može prihvaćati poslove s unaprijed defi niranim ciljem,
OPVN ispostavlja račun i prima naknadu za rad nakon OBAVLJENOG POSLA!
OPVN ne smije uvjetovati naknadu za rad unaprijed očekivanim rezul-tatom (tarifi ranje po satu rada, a ne učinku ili vrijednosti) – na temelju članka 10. statuta Slovenskog instituta za reviziju, vijeće Instituta prihva-
47
tilo je 3. svibnja 2004. nove smjernice za oblikovanje cijena procjene vrijednosti koje su obvezne i čiju primjenu SIR prati preko godišnjih izvješća OPVN-a o obavljenim procjenama, a na temelju nadzora koji SIR temeljem članka 96. ZRev-2 obavlja nad OPVN-ima. Svaki OPVN dužan je svake godine podnijeti SIR-u izvješće o svim ugovorima o obavljanju poslova OPVN-a i o svim sastavljenim izvješćima o procjeni vrijednosti prava na nekretnine, pri čemu mora u izvješću navesti podatke o:
- predmetu procjene vrijednosti,- podlijeganju naručitelja reviziji,- datumu sastavljanja izvješća o vrijednosti prava na nekretninu,- datumu procjene vrijednosti prava na nekretninu,- svrsi procjene vrijednosti prava na nekretninu,- odabranom standardu vrijednosti, i - ugovorenoj cijeni.
Uz to:
1. OPVN mora otkriti ovisnost naknade o rezultatu,2. OPVN mora provjeriti sve podatke, odnosno dužan je u pribavljanju
podataka koristiti se neovisnim izvorima (što je OPVN-u potrebno za izradu procjene (br. čest., k. o. i površine – nap. a.),
3. OPVN ne smije sastaviti izvješće pod hipotetskim uvjetima, osim u slučaju ANU, pri čemu vrijedi ograničavajući uvjet (uvjet za isključenje) – uvjetna procjena,
4. OPVN se ne smije koristiti nepotvrđenim i neprovjerenim informacijama,5. OPVN ne može davati mišljenje o procjeni vrijednosti drugog OPVN-a
ili sudskog vještaka s obzirom na to da je to u nadležnosti tijela SIR-a.
3. Uloga ovlaštenog procjenitelja vrijednosti nekretnina (OPVN)
3.1. Zakonske osnove
Zakonsku osnovu i s njome povezane ovlasti uređuje Zakon o reviziji (ZRev-2) koji utvrđuje uvjete za stjecanje zvanja OPVN (čija je provedba u nadležnosti Slovenskog instituta za reviziju – SIR), i to:
Institut izdaje dozvolu za obavljanje poslova ovlaštenog procjenitelja ako osoba ispunjava sljedeće uvjete:
48
1. ako ima sveučilišnu naobrazbu,
2. ako ima najmanje pet godina radnog iskustva u području koje zahtije-
va znanje potrebno za obavljanje poslova procjene vrijednosti imovine
iz prvog, drugog, odnosno trećeg stavka članka 63. ovog zakona,
3. ako je prošla provjeru stručnih znanja za obavljanje poslova ovlaštenog
procjenitelja iz prvog, drugog, odnosno trećeg stavka članka 63. ovog
zakona,
4. ako nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv imovine, odno-
sno gospodarstva,
5. ako vlada slovenskim jezikom.
3.2. Stjecanje zvanja
Stručne osnove za stjecanje zvanja uređuje Pravilnik o stjecanju svjedodž-
bi o stručnim znanjima za obavljanje poslova ovlaštenih procjenitelja koji
utvrđuje uvjete i uređuje način polaganja ispita za stjecanje odgovarajućih
svjedodžbi.
Stručni se ispit sastoji od praktičnog i teorijskog dijela, pri čemu teorijski
dio obuhvaća znanje iz područja računovodstva i poreza, poslovnih fi nan-
cija te procjenjivanja vrijednosti nekretnina. Obrazovni program uključuje
sljedeće opće i posebne predmete, predavače i broj sati nastave:
Predmet Predavač Trajanje (sati)
Računovodstvo dr. Stanko Koželj 18
Revizija dr. Marjan Odar 5
Poslovne fi nancije Mr. Franjo Mlinarič 15
Trgovačko i porezno pravo dr. Krešo Puharič 20
Kvantitativne metode Mr. Jože Andrej Čibej 10
Poslovno komuniciranje i upute
za izradu završnog rada dr. Ivan Turk 10
Predmet Predavač Trajanje (sati)
Procjenjivanje vrijednosti nekretnina
Rajko Srednik 132
Računovodstvo i porezi dr. Stanko Koželj 15
Poslovne fi nancije dr. Meta Duhovnik 15
49
Prvi je dio stručnog ispita pisani dio koji obuhvaća provjeru znanja iz pojedinačnih predmeta; nositelji predmeta pritom uzimaju u obzir Pra-vilnik.
Drugi dio ispita, u sklopu kojeg kandidat brani završni rad i usmeno od-govara na pitanja, polaže se pred posebnom komisijom sastavljenom od triju članova ispitnog povjerenstva.
Svaki kandidat ima za svaki predmet na raspolaganju dva ispitna roka na godinu.
4. Uloga sudskog procjenitelja – sudskog vještaka
4.1. Zakonske osnove
Zakonsku osnovu uređuje Zakon o sudovima (ZS) u članku 87., i to
za sudskog vještaka može biti imenovana osoba:
1. koja je državljanin Republike Slovenije i koja se aktivno služi sloven-skim jezikom,
2. koja je punoljetna, 3. koja nije osuđena za kazneno djelo koje je čini moralno nedostojnom
za obavljanje poslova vještačenja, 4. koja ima stručno znanje i sposobnosti za određenu vrstu vještačenja.
Provjera znanja i praktičnih zadaća nije obvezna.
OPVN mora za zadržavanje statusa ispuniti uvjete članka 30. ZRev-1, koji utvrđuje da dozvola za obavljanje poslova ovlaštenog revizora vrijedi dvije godine od dana izdavanja. Valjanost dozvole svaki se put produljuje za dvije godine, pod uvjetom da nositelj dozvole prođe dodatno stručno obrazovanje prema programu koji utvrdi institut.
U praksi to znači da mora pohađati obrazovne programe koje organizira SIR, odnosno na koje da suglasnost, i koji su bodovani s obzirom na zahtjevnost i opseg, odnosno kod kojih SIR utvrdi druge načine sku-pljanja potrebnog broja bodova. Dana 18. 12. 2009. donesen je i novi Pravilnik o priznanju dodatnog obrazovanja za produljenje valjanosti dozvole za obavljanje poslova OPVN-a.
50
Glavni je kriterij da svaki OPVN mora u roku dvije godine skupiti najmanje 60 (80) bodova za produljenje dozvole za obavljanje poslova procjenitelja.
Sudski vještaci ne moraju ispuniti navedene uvjete.
5. Uloga stručnog vijeća SIR-a
U skladu sa Zakonom o reviziji (Službeni list RS, br. 65/08.) i statutu Slo-venskog instituta za reviziju, stručno vijeće Instituta, sastavljeno od de-vet članova koji se imenuju na temelju statuta SIR-a:
• odlučuje o izdavanju dozvola za obavljanje poslova ovlaštenog procje-nitelja;
• daje stručno mišljenje o obavljenom nadzoru nad kvalitetom rada ovlaštenih procjenitelja;
• donosi pravila procjenjivanja vrijednosti;• utvrđuje uvjete za stjecanje svjedodžbe o stručnim znanjima za obav-
ljanje poslova ovlaštenog procjenitelja;• priprema strateški i godišnji plan nadzora nad ovlaštenim procjeni-
teljima.
6. Ostali propisi
Procjena nekretnina za potrebe iznajmljivanja, što znači za potrebe ba-naka, štedionica i leasing kuća, uređena je Odlukom o kreditnim osigu-ranjima Banke Slovenije koja, između ostaloga, utvrđuje:
(a) oblike kreditnih osiguranja koje banke i štedionice (u daljnjem tekstu: banke) mogu rabiti u svrhu smanjivanja kreditnog rizika (odgovarajuća kreditna osiguranja);
(b) minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni kod svakog odgovarajućeg oblika kreditnog osiguranja kako bi se njegovi učinci na smanjivanje kreditnog rizika mogli priznati;
(c) izračun učinaka odgovarajućih kreditnih osiguranja na smanjivanje kreditnog rizika;
te u članku 17. izrijekom navodi da je:
– “neovisni procjenitelj” osoba koja ima potrebne kvalifi kacije, znanje i iskus-tvo za obavljanje procjene i koja ne ovisi o procesima odlučivanja o poslovi-
51
ma osiguranim nekretninama; u slučaju procjenjivanja vrijednosti nekretnina koje se nalaze u Republici Sloveniji vrijedi da imaju potreb ne kvalifi kacije, znanje i iskustvo za obavljanje procjene osobe koje su ovlašteni procjenitelji vrijednosti nekretnina prema zakonu koji uređuje reviziju.
Uz to je osiguranje za potrebe banaka, štedionica i leasing kuća uređeno Zakonom o hipotekarnoj i komunalnoj obveznici (ZKHO), odnosno kod navedenih se institucija u vrjednovanju hipotekarnih osiguranja pri-mjenjuju odredbe navedenog zakona koji u članku 25. utvrđuje da je:
(1) hipotekarna kreditna vrijednost nekretnine procijenjena dugoročna tržišna vrijednost nekretnine koja se rabi kao osnova za hipotekarni kredit;
(2) hipotekarna kreditna vrijednost nekretnine vrijednost imovine kakvu utvrdi ovlašteni procjenitelj vrijednosti nekretnina s dozvolom Sloven-skog instituta za reviziju na temelju razborite procjene utrživosti imovine u budućnosti tako da uzme u obzir dugoročne održive aspekte imovine, uobičajene i lokalne uvjete na tržištu, trenutačnu upotrebu i alternativne odgovarajuće oblike upotrebe imovine.
Zbog uvjeta na tržištu, a prije svega zbog sveopće gospodarske krize, došlo je do izmjena i dopuna ZKHO-a u smislu da je dopunjen članak 25. na način da se drugi stavak članka 25. izmijenio te glasi:
»(2) Hipotekarna kreditna vrijednost nekretnine jest vrijednost imovine kakvu utvrdi neovisni procjenitelj vrijednosti nekretnine na temelju pom-ne procjene mogućnosti za njezinu prodaju u budućnosti s obzirom na dugoročne održive aspekte te nekretnine, uobičajene i lokalne uvjete na tržištu te njezine trenutačne i alternativne oblike odgovarajuće upotrebe, ne uzimajući pritom u obzir spekulativne elemente.«
Dodaje se novi treći stavak koji glasi:
»(3) Neovisni procjenitelj iz prethodnog stavka jest osoba koja ima potrebne kvalifi kacije, znanje i iskustvo za procjenu te koja ne ovisi o odlučivanju o poslovima koji su osigurani nekretninama. Kod procjenji-vanja vrijednosti nekretnina koje se nalaze u Republici Sloveniji vrijedi da imaju potrebne kvalifi kacije, znanje i iskustvo za procjenu osobe koje su ovlašteni procjenitelji, odnosno ovlaštene procjeniteljice vrijednosti nekretnina prema zakonu koji uređuje reviziju, a kod procjenjivanja vrijed-nosti nekretnina koje se nalaze izvan Republike Slovenije osobe koje su
52
za procjenjivanje vrijednosti nekretnina ovlaštene u skladu s propisima države na čijem se području nalazi nekretnina.«
7. Metode tržišnog vrjednovanja
Standard vrijednosti razlikuje se od slučaja do slučaja i ovisi o pojedinačnoj svrsi procjene. Standard vrijednosti stoga proizlazi iz ciljeva pojedinačne procjene vrijednosti te je na temelju tih ciljeva (ili cilja) potrebno defi nirati i metode procjene vrijednosti prava na nekretninu. Kod metoda je riječ o obliku, odnosno postupku procjene koji procjenitelj primijeni u sklopu pristupa procjeni vrijednosti određene nekretnine.
Uvođenjem Međunarodnih standarda procjenjivanja vrijednosti (MSPV) uspostavljena je hijerarhija standarda procjenjivanja vrijednosti koja je zasnovana na način da defi nira tri temeljne razine standarda.
Sve su tri razine pobliže defi nirane u pravilima struke Slovenskog insti-tuta za reviziju. Standardi na prvoj razini odnose se na zakonodavstvo na području procjenjivanja vrijednosti, drugu temeljnu razinu predstav-ljaju objašnjenja stručnog vijeća IR-a, metodološko gradivo i priručnici, a treća razina obuhvaća domaću i stranu stručnu literaturu.
MSPV-i poznaju dvije vrste vrijednosti, odnosno dva standarda procjenji-vanja vrijednosti, i to:
1. tržišnu vrijednost (market value) – MSPV 1,2. netržišnu vrijednost (non-market value) – MSPV – 2.
Tržišna je vrijednost procijenjeni iznos za koji bi trebali spreman kupac i spreman prodavač zamijeniti imovinu na dan procjene vrijednosti u skladu s dogovorom na čistoj poslovnoj osnovi nakon odgovarajućeg stavljanja imovine na tržište, a pod uvjetom da strane pritom nastupaju informirano, oprezno i bez prisile.
U sklopu utvrđivanja tržišne vrijednosti postoje tri metode procjene vrijed-nosti prava na nekretninu, i to (prema MSPV, 8. izdanje 2007.):
usporedna metoda koja uzima u obzir prodaju slične ili zamjenske imovine i odgovarajuće podatke o tržištu te postupcima uspoređivanja utvrđuje procjenu vrijednosti. Općenito se imovina koja je predmet procje-
53
ne uspoređuje s prodajom slične imovine koja je obavljena na tržištu, a u obzir se također mogu uzeti popisi i ponude;
metoda kapitalizacije prinosa koja uzima u obzir podatke o prihodima i rashodima povezane s procjenjivanom imovinom te procjenjuje vrijed-nost postupkom kapitalizacije. Kapitalizacija povezuje prinos i određenu vrstu vrijednosti pretvaranjem iznosa prinosa u procjenu vrijednosti. Po-stupak može uzeti u obzir stope kapitalizacije, odnosno stope prinosa i/ili diskontne stope. Općenito, načelo zamjene zahtijeva da tijek prihoda koji daje najveće prinose pri određenoj razini rizika vodi do najvjerojatnije vrijednosti;
troškovna metoda koja pretpostavlja da je u zamjenu za kupnju određene imovine moguće izgraditi drugu imovinu koja je replika originala ili je pak takva da može pružiti istu korist. Kod nekretnine obično ne bismo imali pravo na cijenu određene imovine koja prelazi nabavnu vrijednost kupnje jednakovrijednog zemljišta i gradnje alternativne zgrade, osim ako nisu uključeni neprikladno vrijeme, neugodnosti i rizik. Ovaj način u praksi obuhvaća i procjenu umanjenja za stariju i/ili manje funkcionalnu imovi-nu kod koje procjena nabavne vrijednosti nove imovine neodgovarajuće nadmašuje moguću cijenu koja bi bila plaćena za procijenjenu imovinu.
Četvrti način utvrđivanja tržišne vrijednosti predstavlja takozvana ana-liza najbolje upotrebe, odnosno službeno »najekonomičnija upotreba« koja je defi nirana kao »najvjerojatnija upotreba imovine koja je fi zički moguća (npr. morfologija terena), zakonski dopuštena (npr. dokumenti prostornog uređenja), fi nancijski ostvariva (npr. fi nanciranje) i čiji rezultati ostvaruju najvišu vrijednost imovine čija se vrijednost procjenjuje.
Navedena metoda može se primijeniti kod neizgrađenoga građevinskog zemljišta (ne možemo je primijeniti kod negrađevinskog zemljišta zato što uvjet zakonske dopuštenosti nije ispunjen), odnosno kod neodgovarajućega izgrađenog zemljišta (zemljište koje je izgrađeno, no dokumenti prostornog uređenja su se izmijenili pa je izgrađenost drukčija).
Baze podataka su različite i svaki OPVN uspostavlja ih sam, a jedan je dio baza podataka javno dostupan.
- Evidencija tržišta nekretnina,- Vlastite baze podataka,
54
- Prostorni informacijski sustav općina,- Ostalo.
8. Poslovi OPVN-a
OPVN je osoba koja ima potrebna znanja, iskustvo, kvalifi kacije za pružanje usluge – izradu stručne i neovisne procjene vrijednosti prava na nekretninu. OPVN ne ovisi i ne smije ovisiti o procesu odlučivanja u čiju se svrhu procjena vrijednosti prava na nekretninu izrađuje.
Imovina je pravni koncept koji predstavlja sva prava, interese i koristi povezane s vlasništvom.
Nekretnina je fi zička tvorevina – zemljište i poboljšanja na zemljištu.
Pravo na nekretninu je vlasništvo nad nekretninom sa svim povezanim interesima, pravima i koristima – riječ je o nefi zičkom konceptu koji obuhvaća, kako pravni, tako i fi zički koncept.
Procjena vrijednosti prava na nekretninu jest samo informacija o vrijed-nosti, odnosno izrada izvješća o procjeni vrijednosti (vrednovanje), samo iznošenje neovisnoga stručnog mišljenja o vrijednosti određenog prava na nekretninu, pri čemu procijenjena vrijednost prava na nekretninu, s obzi-rom na svrhu procjene i vrstu procijenjene vrijednosti, predstavlja informa-ciju za naručitelja o vrijednosti tako procijenjenog prava na nekretninu.
Procjena vrijednosti nije službeni akt u smislu da je ta procjena »jedina pravilna«, s obzirom na to da svaki pojedinac može imati svoje mišljenje, na temelju činjenica i podataka kojima raspolaže, o vrijednosti određenog prava na nekretninu. Također su moguće razlike između procijenjenih vrijednosti prava na nekretninu.
S obzirom na vrstu imovine i razvijenost tržišta, spomenute razlike mogu varirati, ovisno o primijenjenim metodama. Kod svake vrste nekretnine i s njome povezanih prava možemo primijeniti svaku od metoda, no pitanje je jesu li sve metode prikladne i jesu li njihovi rezultati upotrebljivi.
U nastavku su navedeni različiti tipovi nekretnina i metode koje najčešće daju najprikladnije rezultate te razlozi zašto rezultati ostalih metoda često nisu najupotrebljiviji.
55
Stambene nekretnine:
1. usporedna metoda, 2. metoda kapitalizacije prihoda,3. troškovna metoda.
Razlog: nerazvijenost najamnog tržišta, nedostatak podataka, iznajmlji-vanje na crno.
Poslovne nekretnine:
1. usporedna metoda, 2. metoda kapitalizacije prinosa, 3. troškovna metoda.
Razlog: institucionalni vlasnici, investicijske nekretnine, nekretninski fon-dovi.
Zemljišta:
1. usporedna metoda, 2. metoda kapitalizacije prinosa, 3. troškovna metoda, 4. ANU.
Razlog: dokumenti prostornog uređenja, nekretnine za ulagatelje.
Posebne nekretnine:
1. usporedna metoda, 2. metoda kapitalizacije prinosa, 3. troškovna metoda.
Procjena vrijednosti može se razlikovati i od otkrivenih podataka – npr. priprema novih dokumenata prostornog uređenja – a osobito u odnosu na podatak o tome tko priprema spomenute dokumente (država, općina, pravni subjekt u privatnom vlasništvu…).
Za gospodarenje imovinom odgovoran je vlasnik.
OPVN-i izrađuju procjene vrijednosti prava na nekretnine u različite svrhe:
56
- prodaja i kupnja,- osiguranje kredita,- stvarni ulog u trgovačko društvo, odnosno s. p. kao pravnu osobu,- podjela imovine,- podmirivanje poreznih obveza,- fi nancijsko izvješćivanje.
Glavne su značajke OPVN-a profesionalan odnos prema radu, stručnost, postupanje uz dužnu pažnju i, prije svega, neovisnost. Odstupanja su zbog zahtjeva tržišta moguća zato što se interesi naručitelja obično razlikuju od interesa suprotne strane (kupac – prodavač, zajmoprimac – banka, investitor – banka, i sl.). OPVN mora težiti tomu da njegova stručnost i moralno ponašanje budu temelji procjene vrijednosti u koju svi subjekti na tržištu, bez obzira na vlastite interese, imaju najviše po-vjerenja i čija vrijednost najbolje odgovara takozvanoj »objektivnoj vrijed-nosti«.
8.1. Stručna znanja i primjenjivost metoda s obzirom na tip nekretnine (OPVN ili sudski vještaci)
Glavna je razlika u zahtijevanoj naobrazbi, stečenom znanju, provjera-ma znanja koje treba proći (opseg i razina zahtjevnosti), načinu dodjele dozvole za rad i uvjetima za produljenje dozvole za rad.
9. Završni dio
Metode procjenjivanja prava na nekretnine koje se temelje na tržišnim principima najčešće defi niramo kao tradicionalne, odnosno suvreme-ne tržišne metode procjene prava na nekretnine. Tržišni principi temelje se na tržišnim načelima – ponudi, potražnji, tržištu i najboljoj upotrebi nekretnine.
Procjena vrijednosti nije službeni akt u smislu da je ta procjena »jedina pravilna«, s obzirom na to da svaki pojedinac može imati svoje mišljenje, na temelju činjenica i podataka kojima raspolaže, o vrijednosti određenog prava na nekretninu.
OPVN-i moraju biti pošteni i moraju svoj posao obavljati na način da ne nanose štetu naručiteljima, javnosti i struci. Moraju postupati u skladu s
57
načelima povjerljivosti, sukoba interesa, nepristranosti i besprijekornosti. Njihov rad uređuje Kodeks profesionalne etike procjenitelja vrijednosti.
OPVN je osoba koja ima potrebna znanja, iskustvo, kvalifi kacije za pružanje usluge – izradu stručne i neovisne procjene vrijednosti prava na nekretninu. OPVN ne ovisi i ne smije ovisiti o procesu odlučivanja u čiju se svrhu procjena vrijednosti prava na nekretninu izrađuje.
Procjena vrijednosti prava na nekretninu jest samo informacija o vrijed-nosti, odnosno izrada izvješća o procjeni vrijednosti (vrjednovanje), samo iznošenje neovisnoga stručnog mišljenja o vrijednosti određenog prava na nekretninu, pri čemu procijenjena vrijednost prava na nekretninu, s obzi-rom na svrhu procjene i vrstu procijenjene vrijednosti, predstavlja informa-ciju za naručitelja o vrijednosti tako procijenjenog prava na nekretninu.
Razlike između procijenjenih vrijednosti prava na nekretninu su moguće. S obzirom na vrstu imovine i razvijenost tržišta, spomenute razlike mogu varirati, ovisno o primijenjenim metodama. Kod svake vrste nekretnine i s njome povezanih prava možemo primijeniti svaku od metoda, no pitanje je jesu li sve metode prikladne i jesu li njihovi rezultati upotrebljivi.
Glavne su značajke OPVN-a profesionalan odnos prema radu, stručnost, postupanje uz dužnu pažnju i, prije svega, neovisnost. Odstupanja su zbog zahtjeva tržišta moguća zato što se interesi naručitelja obično razlikuju od interesa suprotne strane (kupac – prodavač, zajmoprimac – banka, inve-stitor – banka, i sl.). OPVN mora težiti tomu da njegova stručnost i moralno ponašanje budu temelji procjene vrijednosti u koju svi subjekti na tržištu, bez obzira na vlastite interese, imaju najviše povjerenja i čija vrijednost najbolje odgovara takozvanoj »objektivnoj vrijednosti«.
Ključna razlika između ovlaštenog procjenitelja vrijednosti nekretnina i ostalih procjenitelja na tržištu leži, prije svega, u primjeni metode prinosa koja predstavlja skup ekonomskih znanja, poznavanja tržišta i pozna-vanja načina rada fi nancijskih institucija privatnog kapitala ili institucio-nalnih ulagatelja (nekretninski fondovi, mirovinski fondovi, i sl.).
10. Izvori i literatura
- Mednarodni standardi ocenjevanja vrednosti, International Valuation Standards Committee (IVSC), 8. izdanje 2007.;
58
- Dr. Igor Pšunder, mag. Milan Torkar: Ocenjevanje vrednosti nepremičnin, Slovenski inštitut za revizijo, strokovna zbirka, Ljubljana, listopad 2003.;
- Slovenski računovodski standardi, Slovenski inštitut za revizijo, Lju-bljana, 2003.;
- Praznik, B.: Standardi ocenjevanja vrednosti, gradivo za izobraževanje za pridobitev strokovnega naziva pooblaščeni ocenjevalec nepremičnin, Slovenski inštitut za revizijo, Ljubljana, 2007.;
- Murko, J.: Priprava poročila o ocenjevanju vrednosti nepremičninskih pravic, gradivo za izobraževanje za pridobitev strokovnega naziva pooblaščeni ocenjevalec nepremičnin, Slovenski inštitut za revizijo, Ljubljana, 2007.;
- Murko, J.: Način primerljivih prodaj, gradivo za izobraževanje za pri-dobitev strokovnega naziva pooblaščeni ocenjevalec nepremičnin, Slovenski inštitut za revizijo, Ljubljana, 2007.;
- Pšunder, I.: Ekonomika nepremičninskega trga, gradivo za izobraževanje za pridobitev strokovnega naziva pooblaščeni ocenje-valec nepremičnin, Slovenski inštitut za revizijo, Ljubljana, 2007.;
- Pšunder, I.: Načini primerljivih prodaj, gradivo za izobraževanje za pridobitev strokovnega naziva pooblaščeni ocenjevalec nepremičnin, Slovenski inštitut za revizijo, Ljubljana, 2007.;
- Pšunder, I.: Način kapitalizacije donosa, gradivo za izobraževanje za pridobitev strokovnega naziva pooblaščeni ocenjevalec nepremičnin, Slovenski inštitut za revizijo, Ljubljana, 2007.;
- Gračanič, S.: Gradbeništvo za potrebe ocenjevanja nepremičnin, gra-divo za izobraževanje za pridobitev strokovnega naziva pooblaščeni ocenjevalec nepremičnin, Slovenski inštitut za revizijo, Ljubljana, 2007.;
- Gračanič, S.: Ocenjevanje vrednosti zemljišč, gradivo za izobraževanje za pridobitev strokovnega naziva pooblaščeni ocenjevalec nepremičnin, Slovenski inštitut za revizijo, Ljubljana, 2007.;
- Srednik, R.: Okoljski in drugi zunanji vplivi na vrednost nepremičnin, gradivo za izobraževanje za pridobitev strokovnega naziva pooblaščeni ocenjevalec nepremičnin, Slovenski inštitut za revizijo, Ljubljana, 2007.;
- Srednik, R.: Nabavnovrednostni način, gradivo za izobraževanje za pridobitev strokovnega naziva pooblaščeni ocenjevalec nepremičnin, Slovenski inštitut za revizijo, Ljubljana, 2007.;
- Zupančič, D.: Analiza najgospodarnejše rabe, gradivo za izobraževanje za pridobitev strokovnega naziva pooblaščeni ocenjevalec nepremičnin, Slovenski inštitut za revizijo, Ljubljana, 2007.
59
Klasifi kacija vještaka i neke aktualnosti
Branko Holzer, dipl. inž. kem. tehnolologije za naftu i petrokemiju, stalni sudski vještak za industriju nafte, plina,
petrokemije,tehničku sigurnost i investicijske postupke
Stručni članak
UDK: 340.66:061.2(497.5)
Sažetak
Klasifi kacija i nazivlje sudskih vještaka u Republici Hrvatskoj nije su-stavno uređeno, i ne oslanja se na Nacionalnu klasifi kaciju djelatnosti, niti na Nacionalnu klasifi kaciju proizvoda. Nasljeđe iz prošlosti i da-nas određuje ta pitanja, ali se može reći da ga ne uređuje. Sveopća tranzicija u Republici Hrvatskoj stvorila je uz sve ostalo i nova pitanja i nedoumice u interakciji društva, vještaka i pravosuđa. Razmatranja novih rješenja su neophodna i dosta su napredovala. Osim stručne skupine vještaka postoje i druge skupine kaošto su: tumači i prevodi-telji, procjenitelji, stečajni upravitelji, miritelji, itd. Postoje li zajednički interesi među skupinama, ili hrvatskoga društva prema njima? Prikaz osnovnih brojčanih podataka dijela skupina govori sam o sebi. Prikazi i nastupi u javnosti različiti su i sve otvoreniji. Kako djeluje Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske glede svih navoda, a kako druge insti-tucije države i pravosuđa? Društvo HDSV je praktično jedina stručna i neprofi tna udruga vještaka u Republici Hrvatskoj, te mora pokretati i predlagati rješenja mnogih pitanja. Bez obzira na ostvarene rezultate, sva nastojanja ne smiju prestati.
Classifi cation of expert witnesses and some actualities
Branko Holzer, graduated chemical technology engineer for oil and petro-chemistry, permanent expert witness for oil industry, gas,
petro-chemistry, technical security and investment procedures
Summary
Classifi cation and nomenclature of court expert witnesses in the Republic of
Croatia has not been systematically arranged and does not refer neither to the
National classifi cation of activities nor to the National classifi cation of products.
60
The historical heritage even today determines these issues, better to say does
not determinate. Overall transition in the Republic of Croatia created, inter alia,
new questions and dillemas in inetraction of society, court expert witnesses and
judiciary. Considerations of new solutions are essential and progressed sub-
stantially. Besides the professional groups of expert witnesses, there exist other
groups such as court interpreters and translators, assessors, offi cial bankruptcy
receivers, conciliators etc.Are there common interest among these groups or
society of Republic of Croatia to them? Review of basic numerical data of part
of those groups speak for itself. Reviews and presentations in public are differ-
ent and more and more open. What is the standpoint of the Ministry of justice
in respect of these statements and what are those of other state and judiciary
institutions. The Croatian Association of court expert witnesses is practically the
only professional and non profi t association of expert witnesses in the Republic
of Croatia and it must initiate and propose solutions for many issues. Regardless
of results, all these efforts must not be terminated.
1. Klasifi kacija sudskih vještaka i neke aktualnosti
Klasifi kacija i nazivlje stalnih sudskih vještaka , nadalje vještaka, ima sama po sebi određeno značenje. U Republici Hrvatskoj nema jedinstvenog registra vještaka zasnovanog na jedinstvenim kriterijima ili utemeljenog na Nacionalnoj klasifi kaciji djelatnosti - dalje NKD i Nacionalnoj klasifi ka-ciji proizvoda - dalje NKP. Nadalje, kada trebamo pronaći odgovarajućeg vještaka sa specifi čnim znanjima i potrebnom kompetencijom, a to nam baš ne ide lako, vjerujem da su navedena pitanja u naslovu opravdana za razmatranje! Također upućujem čitatelje na prilog za 1. kongres sudskih vještaka „Vještaci građevinske struke i interdisciplinarno vještačenje“, Vladimira Macana.
U ovoj domeni vladaju različiti i slojeviti interesi, različito znanje i razu-mijevanje na više stručnih, društvenih i političkih razina, i u više institucija, pa se mnoga pitanja različito tumače, postavljaju ili pokušavaju rješavati. Kod ovog stajališta treba razlikovati interese pojedinih sredina na to, koga, kako i kada angažirati, ili kako tumačiti potrebe i mogućnosti.
Za primjer treba navesti kako odvjetnici prečesto tumače ovdje navedena pitanja na svojstven način, pod egidom djelovanja za „svoju stranku“. Sudovi i suci su vrlo šutljiva, ali možda najvažnija sredina koja treba prozboriti o tim i takvim potrebama, a to ih zapravo pritišće i usporava u radu.
61
Državna odvjetništva sve više osjećaju teret nemogućnosti korištenja usluga vještaka u pripremi predmeta, koji vrlo često padaju zbog toga. Slično se događa i u policijskom poslu.
U izboru odgovarajućeg vještaka ima nesnalaženja, neznanja, ali i nemogućnosti pronalaženja potrebnog stručnjaka.
Važnost i vrsta razloga određivanja vještačenja u sudskim sporovima nije ujednačena, pa se o tome raspravlja, kao i kakve se zadaće zadaju vještacima!
Najsnažniji element koji određuje poziciju i izbor vještaka je zakonska regulativa, da u sudskim postupcima vrijedi vještačenje koje je odredio sud. Svaka druga usluga vještaka u sudskim predmetima ima karakter kao i svaki drugi dokaz ili svjedočenje, i ne naziva se vještačenjem, iako to može izraditi stalni sudski vještak.
Razmatranje različitih stajališta glede korištenja vještaka su intenzivi-rana. Je li ispravno donositi sudsku odluku ‘sa’ ili ‘bez’ vještačenja, ili isključiti izrađeno vještačenje iz sudske odluke? Je li sudac obvezan ko-ristiti vještaka van domene pravničke struke, iako sam on ima znanja u području potrebnog vještačenja, itd.?
Jasno je da prevladava stajalište, kako sudac mora koristiti znanje vještaka van pravničke struke, iako sam može imati i dostatno znanje o predmetu vještačenja.
Upućujem čitatelje na novije stručne radove objavljene i na internetu:
- sutkinja VS RH, A. Garačić, „Vještačenja u kaznenim predmetima,- sutkinja Ž. Kauzlarić, sud u Ivanić Gradu, 2007. g., Informator, „Stal-
ni sudski vještaci“ u parničnom postupku,- odvjetnik iz Rijeke, B. Matijević, 2001. g., „Vještaci“ - Neka razma-
tranja o vještačenju u parničnom postupku.
Narečene teze, stajališta, dvojbe i potrebe obvezuju HDSV da razmisli o našoj budućoj poziciji, te prihvaćanju i složenije zadaće, jer smo vodeća strukovna udruga u Republici Hrvatskoj, i gotovo jedina.
Nadam se da članstvo razumije i prihvaća važnost integriteta i samo-stalnosti HDSV-a, digniteta vještačke struke, ali i aktivnosti članstva kroz udrugu.
62
Nadalje, sveopća tranzicija u Republici Hrvatskoj koja još traje, donijela je novine koje moramo akceptirati. To su slobodna tržišna ekonomija, stanje gospodarstva i društva, ali najviše stanje pravosuđa. Ova Udruga je velika i neizostavna pomoć u radu institucija pravosuđa, ali nije još dovoljno iskorištena.
Nažalost, kroz poimanje termina pravosuđa kao poligona politike ili inte-resnih potreba, vještaci su dospjeli u vrlo osjetljivu situaciju, iako ni samo nisu imuni na to. Ta situacija se radikalizirala u nekoliko smjerova na rad i statuse sudskih vještaka i drugih pitanja.
Važna su pitanja kvalitativnog sastava svih sudskih vještaka, zatim stručna razina vještačenja i vještačkog rada. Vještački rad postoji kao osnovno ili dopunsko zanimanje, ali se vještačenja dosta često prek-lapaju s profesijom stalnog zaposlenja, itd. Novija pitanja su interdisci-plinarna vještačenja, kao vještačenja specijalista i subspecijalista, kao i višestrukovna vještačenja više vještaka različitih struka na istom pred-metu. Ovdje sva pitanja i poimanje termina nisu jasna ili jednoznačna, pa i na tome treba raditi.
Kroz sadržaje navedenih teza rješavaju se organizacijska, statusna, fi -nancijska i druga pitanja vještaka, ali i pitanja kvalitete vještačenja za sudove i druge naručitelje.
Sve skupa ima važnost prilikom razgovora o promjenama Pravilnika o radu stalnih sudskih vještaka iz 1998. g., kojega treba što prije provesti.
Sagledavajući prvi dio ovog priloga valja navesti još i sljedeće. Naravno da je početak cijele prethodne priče glede vještaka priprema, edukacija, imenovanje i evidencije, te kontrola rada vještaka. No, trebala bi završiti na trajnom i jedinstvenom „registru“ vještaka, s klasifi kacijom i nazivljem prema jednistvenim kriterijima iz NKD i NKP. Takav bi pristup svi trebali imati, počevši od institucija države, sudova, odvjetnika, i svih drugih.
Sudski vještaci su specifi čna skupina stručnjaka u društvu, ali nisu je-dina. Prema Zakonu o građenju postoje ovlašteni revidenti i određeni „ovlaštenici“ u gradnji. Oni imaju čak i tzv. javne ovlasti u svom radu, što mi vještaci nemamo. Nadalje postoje sudski tumači i prevoditelji, sudski procjenitelji, kao i stečajni upravitelji i miritelji.
63
Sve stručne skupine treba klasifi cirati i struke imenovati prema NKD i NKP, što sada nije slučaj. Razlog zajedničkog i jedinstvenog pozicioni-ranja u društvu - posebno u pravosuđu države, leži u postojanju objek-tivnih zajedničkih značajki i interesa takvih skupina, ali i društva prema njima. Osim toga, razvidno je da mnoga pitanja navedenih i nenavedenih skupina glede ustroja, statusa, vrjednovanja, pozicija, ovlasti, i sl., nisu primjereno riješena, ili nisu rješena na jedinstvene načine putem istih kriterija i s istim ciljevima.
2. Vještaci i vještačenja u javnosti – marketing i vještaci
Javnost nastupanja i djelovanja vještaka određuju zakoni, sudovi i suci,
te strane u sporovima. S druge strane javnost djeluje i nastupa prema
vještacima na sve načine, a kada sredstva javnog informiranja posta-
nu strana u sporu, to je najlošija javnost za rad vještaka i pravosuđa.
Ipak, povećanje sadašnje otvorenosti o radu nikome nebi naštetilo, ali bi
povećalo odgovornost.
Vještačenje sve više postaje posao ili profesija na otvorenom i slobo-
dnom tržištu. To znači da se uz taj posao vežu i sve značajke takvog
položaja. To su nuđenje ili traženje posla, promidžba ili prezentiranje po-
sla, svrstavanje i razlikovanje po nečemu, kvaliteta i kvantiteta, evidenti-
ranje i kontroliranje, ali i vrjednovanje.
Sveopći marketing s kojime htjeli ili ne htjeli počinjemo živjeti dan i noć,
zahtijeva neka nova rješenja kod promicanja vještaka i vještačkog rada.
Javno promoviranje vještaka i vještačenja nije dozvoljeno prema hrva-
tskim zakonima, ali je to moguće na određeni način i provodi se posred-
nim putem, posebice putem elektroničkih medija.
Na javnoj sceni dostupni su popisi vještaka i vještačenja kao pojmova.
Postoje popisi vještaka na sudovima, u Sudačkoj mreži, popis HDSV-a i
drugi. Iako su to postali javni dokumenti, to nije više dovoljno.
Bitna značajka svih dostupnih popisa su različitosti u djelovanju i kvaliteti
prikaza, mogućnosti pretraživanja su ograničene, ali je razvoj evidentan.
Prema navedenim stajalištima, razlozi današnjeg stanja mogu se stipuli-
rati u sljedećim točkama:
64
a) Klasifi kacija i nazivlje vrsta i struka sudskih vještaka su preuzeti iz prošlosti kao partikularni sustav pojedinih županijskih sudova, prije okružnih sudova. Ne postoji jedan jedinstveni registar niti nomenkla-tura, kao sustav nazivlja i razlikovanja vještaka sa svrhom pronalaženja potrebne struke na jednostavan način dostupan svima.
b) Faktor „inercije“ nazivlja i stvaranja sudskih vještaka iz prethodnog državnog sustava dosta je jak i danas. Prostor za imenovanja stalnih sudskih vještaka danas jest otvoreniji, uvjeti imenovanja su postali uređeniji i recimo strožiji.
c) Važna je ipak novija činjenica, postojanje više datoteka - popisa su-
dskih vještaka, i to na županijskim i trgovačkim sudovima, u udruga-ma, i kod poduzeća s uslugama vještačenja, ali najvažnija je pojava Sudačke mreže iz 2004. g.
d) Kvalitativni pokazatelji o radu sudskih vještaka ne postoje u praktič nom
smislu, ili su vrlo rijetki. Postoji određena forma, ali nedostaje sadržaj.
e) Republika Hrvatska ima svoju NKD - Nacionalnu klasifi kaciju dje-latnosti i NKP - Nacionalnu klasifi kaciju proizvoda. Ali, klasifi kacija i nazivlje sudskih vještaka ne počivaju na tome, iako postoji određena sukladnost.
f) Područje klasifi kacije i nazivlja struka sudskih vještaka ovisi o staja-lištima pojedinih predsjednika županijskih i trgovačkih sudova, i dosta često o njihovom osobnom razumijevanju svih tih pitanja. To također ovisi o stajalištu i razumijevanju osoba u Ministarstvu pravosuđa, te logičkih i logističkih institucija države vezanih za pravosuđe.
Nadalje dajem pregled sadržaja javnog prostora, i interneta, glede broj nosti vještaka uz napomenu da nisam mogao učiniti provjeru, je li isti vještak imenovan na dva ili više sudova, ili se nalazi na popisima poduzeća ili ustanova koje nude usluge vještačenja, itd.
Najznačajniji popisi, vještaka s još nekim podacima nalaze se pod nazi-vima:
- Sudačka mreža, s popisom od 2.914 osoba vještaka,- HDSV, Hrvatsko društvo sudskih vještaka, s popisom od 1.432 oso-
be vještaka,
65
- HSUESV, Hrvatska strukovna udruga eksperata i sudskih vještaka, 21 osoba vještaka,
- Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku, pri Medicinskom fakulte-tu Zagreb, nepoznat popis vještaka medicinskih struka,
- Centar za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić Zagreb, kao državna institucija s nepoznatim popisom vještaka više struka,
- Postoji preko 30 poduzeća različitih djelatnosti koje nude usluge vještaka. Njihovi popisi sadrže najviše od jedne do desetak osoba, i to samo poneki.
- Postoji preko 60 pojedinačnih osobnih ponuda vještaka ili vješta čenja. Prema mojoj procjeni ukupni broj aktivnih vještaka u Republici Hrvatskoj ne prelazi 2.300 osoba!
2.1. Ostale stručne skupine
Uz podatke o vještacima navodim i osnovne podatke o brojnosti sudskih tumača i prevoditelja, sudskih procjenitelja, stečajnih upravitelja i miritelja. Zajednička značajka svih stručnih skupina i vještaka je ta, što su svima najvažniji i najveći nalogodavci sudovi. Njihov rad uređuju slični propisi, a postoje velike sukladnosti i dodirne točke. Prema tome bismo mogli reći, da korpusi vještaka zajedno s korpusima sudskih prevoditelja i tumača, te procjenitelja, trebaju imati i imaju mnogo zajedničkih interesa.
Najznačajniji popisi stalnih sudskih tumača i prevoditelja nalaze se pod nazivima:
- sudačka mreža s popisom od 1.688 sudskih tumača i prevoditelja,- postoje tri udruge stalnih sudskih tumača i prevoditelja, s popisima
od ukupno preko 90 članova,- popisi prevoditelja (ne i tumača), s više desetaka pojedinačnih po-
nuda i nekoliko društava, s ukupnim brojem prevoditelja od preko 500 osoba,
- Popis s oko 560 osoba iz 6 od 21 županijskog suda, i popis od 2 osobe iz samo jednog od 13 trgovačkih sudova u Republici Hrva-tskoj.
Na web-u Ministarstva pravosuđa nema podataka o ukupnom broju ak-tivnih stalnih sudskih tumača i prevoditelja. Procjenjujem da ima preko 1.800 osoba.
66
Popis stečajnih upravitelja prema popisima iz Sudačke mreže i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu ima 229 osoba. To nije konačna brojka, ali je vrlo realna.
Dostupni popisi miritelja u javnim medijima ne daju realno stanje. Služ-bena glasila, kao što su “Narodne novine”, donose najveći broj miritelja. Broj svih miritelja prema gruboj procjeni kreće se preko 250 osoba. To su educirani suci hrvatskih uglavnom trgovačkih sudova kao miritelji, ali i druge stručne osobe za postupke mirenja.
2.2. O popisima vještaka na sudovima
Županijski i trgovački sudovi su obvezni svake godine sastaviti popis stal-nih sudskih vještaka, tumača i prevoditelja, procjenitelja i stečajnih upravi-telja. Web stranice za oko 80% sudova su neažurne i nepotpune od kada su otvorene. Na web stranicama Ministarstva pravosuđa ne postoje poda-ci o ukupnom broju imenovanih vještaka. Postoje popisi vještaka iz samo 7 od 21 županijskog suda i samo 1 od 13 trgovačkih sudova.
Nisam mogao utvrditi postoje li dva suda s istim nazivima istovrsnih vještaka, ako to gledamo principjelnim okom.
Nadalje, u niti jednom popisu vještaka nije do nedavno postojalo po-dručje vještačenja kod prerade nafte, plina i petrokemije. Djelomično sam osobno utjecao na promjene, pa Sudačka mreža i mi u HDSV-u imamo određenu struku, nafta i petrokemija.
Kod svih primjedbi i pitanja glede nomenklature, klasifi kacije i nazivlja vještaka, treba uzeti u obzir njihovu promjenjivost u sadržajima i for-mama. Promjene su stalni proces kojeg moramo razumjeti i svladavati na odgovarajući način.
2.3. O popisima vještaka na web-u sudačka mreža
Na web stranicama Sudačke mreže kao nevladine udruge, uz pomoć Ministarstva pravosuđa i određenih institucija iz EU i pomoć iz SAD-a, osnovana je, opremljena i fi nancirana ova mreža, s osnovnim ciljem do-stupnosti više podataka i informacija za građane i sve druge o djelovanju hrvatskog pravosuđa, ali i dijelom pravnih institucija EU.
67
Sudačka mreža je započela s radom 2004. g., a popisi su objavljeni ugla-vnom početkom 2005. g.
Popisi i pretraživači Sudačke mreže djeluju solidno, ali klasifi kacija i na-zivlje vještaka nije jedinstveno riješeno.
3. Zaključak
Rješavanje pitanja klasifi kacije i nazivlja s uvođenjem jedinstvenog regi-stra stalnih sudskih vještaka prema jedinstvenim kriterijima sve je važnije pitanje.
Više aktualnosti, kao što su pitanja i dvojbe, obveze i potrebe vještaka i pravosuđa Republike Hrvatske, su pred nama!
Međutim, pred nama je Nacionalni program Republike Hrvatske za pri-stup Europskoj uniji. Sadržaj ovog Programa, zajedno s vrlo aktualnim pitanjima hrvatskog pravosuđa u očima Europske komisije i drugih in-stitucija Europske unije, nalaže neodložno djelovanje i na rješavanju svih navedenih i nenavedenih pitanja glede vještaka i vještačenja, te ostalih stručnih skupina.
Određivanje aktualnosti pojedinih elemenata i pitanja kada, kako i tko će sve to rješavati, ne ovisi samo o HDSV-u. Držim da HDSV mora pokretati sva pitanja. Nadam se da ćemo kod toga biti složni i nadalje.
Napomena uredništva!
Uz ovaj rad je dobro upozoriti čitatelje kako je u pripremi knjiga pod nazivom «Vještaci i vještačenje» autora ovog članka, s ovdje nave-denim temama i još mnogo drugih. Najvažnije je uputiti čitatelje i sve zainteresirane da je glavni sadržaj knjige popis zakona i drugih propisa Republike Hrvatske u kojem se na bilo koji način spominju vještaci i vještačenje, sa svim relevantnim člancima iz zakona i s određenim osvrtima autora na više elemenata vještačenja i vještaka! Izlazak knjige se očekuje krajem 2010. g.
69
Obračun zateznih kamata na tražbine u stranoj valuti
Mr. sc. Zoran Kastropil, dipl. oec.stalni sudski vještak za fi nancije i bankarstvo
Stručni članak
UDK: 336.781.2:336.745
Sažetak
Obračun zateznih kamata na tražbine u stranoj valuti do stupanja na snagu važećeg Zakona o obveznim odnosima 1. siječnja 2006. godine, razlikovao se u odnosu na obračun zateznih kamata u domaćoj valuti. U radu je izložena dostupna pravna regulativa obračuna zateznih kamata na tražbine u stranoj valuti u posljednjih dvadesetak godina s naglaskom na prijepor-na pitanja koja u praksi fi nancijsko-računovodstvenih vještačenja izazivaju često oprečna postupanja. Uz nezaobilaznu dvojbu kada primijeniti jed-nostavni, a kada složeni kamatni račun, posebice je obrađen prijepor glede nadnevka početka primjene iste stope zatezne kamate neovisno o valuti tražbine. Autor u ovom radu želi istaći nužnost konzistentnog pristupa ovoj problematici, a s tim u svezi i izlaže konkretan primjer obračuna zateznih kamata na tražbinu čije je podmirenje dogovoreno uz valutnu klauzulu.
Ključne riječi: zatezna kamata, tražbina u stranoj valuti.
Calculation of penalty interests on claims in foreign currency
Zoran Kastropil, MS Oec.
Permanent court expert witness for fi nances and banking
Summary
Until entry into force of the current Obligatory Relations Act on January 1, 2006,
the calculation of penalty interest in foreign currency differed from that concern-
ing calculation of penalty interest in domestic currency. This paper presents the
legislation concerning calculation of penalty interest for claims in foreign cur-
rency in the course of the last about twenty years, pinpointing the disputable
issues which, in the practice of fi nancial-accounting expertises, often provokes
the contrastive practices. Together with unavoidable dilemma when to use the
70
simple and when to use compound interest calculation, particularly the dilemma
concerning the commencement date of application of the same penalty interest
rate, disregarding the currency of the claim. In this paper the author wishes to
underline the necessity of consistent approach to this issue and, consequently,
presents the concrete example of penalty interest calculation of the claim which
includes the settlement with foreign exchange clause.
Key words: penalty interest, claim in foreign currency
1. Uvod
U svezi s učestalom primjenom valutne klauzule u hrvatskom gospodar-stvu, obračun zateznih kamata na tražbine u stranoj valuti je značajno zastupljen u praksi.
U ovom tekstu autor će iznijeti problematiku obračuna zateznih kamata u stranoj valuti s kojom se dosta susreće u praksi obavljajući posao stal-nog sudskog vještaka.
Ugovaranje valutne klauzule u ugovorima bilo je dopušteno prema odred-bi čl. 395. starog Zakona o obveznim odnosima (Sl. l., 29/78., 39/85., 46/85. - ispr., 57/89. te Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01., u nastavku: ZOO-91), odnosno odredbi čl. 22. važećeg Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05. i 41/08., u nastavku: ZOO-05). Glede ispunjavanja obveza ugovorenih uz valutnu klauzulu relevantne su sljedeće odredbe ranijeg i sadašnjeg zakona.
Odredba čl. 395. st. 2. ZOO-91 je propisivala da dužnik obvezu ispunjava
u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u
mjestu ispunjenja obveze, koji vrijedi tog dana, ako stranke nisu ugo-
vorile drugi tečaj. Odredba čl. 395. st. 3. ZOO-91 je propisivala da i u
slučaju kada novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu
ili nekoj stranoj valuti, njeno se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti
Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu
ispunjenja obveze koji vrijedi toga dana.
Odredba čl. 22. st. 2. važećeg ZOO-05 propisuje da ako strane nisu ugo-
vorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema
prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna
71
banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno po zahtjevu vjerovnika,
na dan plaćanja. Odredba čl. 22. st. 3. ZOO-05 je pak propisala da ako
novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti,
njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske
prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska
narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu
vjerovnika, na dan plaćanja.
Pravo vjerovnika da potražuje od dužnika koji zakasni s ispunjenjem
novčane obveze osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj
zakonom bilo je utvrđeno odredbom čl. 277. st. 1. ZOO-91, koji se pri-
mjenjivao do 31. prosinca 2005. godine, a od 1. siječnja 2006. godine
odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-05.
Iako do stupanja na snagu važećeg ZOO-05 nije bilo izričitog propisa
koji je uređivao visinu stope zatezne kamate za zakašnjenje u ispunjenju
obveze koja glasi na stranu valutu, praksa je nametnula rješenje po
kojem se u slučajevima kada je dospjela obveza glasila na stranu va-
lutu obračun zateznih kamata obavljao po stopi koju banke u mjestu
ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju u valuti koja
je služila kao valuta ugovora.
Međutim, ovakva stopa zatezne kamate na obvezu u stranoj valuti je pri-
mjenjivana nakon novele ZOO-91, odnosno od 7. listopada 1989. godine,
dok se prije navedenoga datuma zatezna kamata kod obveza u stra-
noj valuti određivala po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaćala na
devizne štedne uloge oročene bez utvrđene namjene na razdoblje
duže od godinu dana, a što je povoljnije po vjerovnika.
S tim u svezi autor citira: „Na glavnicu dosuđenu u stranoj valuti vjerovnik ima pravo na zatezne kamate po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge oročene bez utvrđene namjene više od godine dana, i to do 6. 10. 1989. Nakon novele ZOO, tj. od 7. 10. 1989. (Sl. l., br. 57/89.) nadalje, vjerovnik ima pravo na zatezne kamate na glavnicu dosuđenu u stranoj valuti po stopi po kojoj banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju. (Vs, Rev-25/14/89-2 od 9. 5. 1990. Izv.)1“
1 Ivica Crnić, Kamate: zatezne i ugovorne: pravni aspekti, Organizator, Zagreb, 2002.,
str. 87.
72
Iako se stupanjem na snagu ZOO-052 činilo da je zakonodavac konačno nedvojbeno propisao zatezne kamate na tražbine u stranoj valuti, i nakon stupanja ZOO-05 postoji problem sudske prakse glede početka izjednačavanja stope zateznih kamata na dospjele tražbine neovisno o valuti u kojoj su ugovorene. S tim u svezi u praksi se pojavljuje stajalište kako je stopa zatezne kamate izjednačena za tražbine neovisno o valuti tek od 1. siječnja 2008. godine.
U ovom članku autor zastupa stajalište kako primjena odredbe čl. 22. st. 4. ZOO-05 nije odgođena do 1. siječnja 2008. godine, kao što to i proizlazi iz zakonskog teksta, već se treba primjenjivati danom stupanja na snagu ZOO-05.
U prilog ispravnosti ovakvog stajališta autor citira stajalište Miljenka A. Giunia: „Odredba o valutarnom izjednačavanju glavnice nije među oni-ma čija je primjena bila odgođena do 1. siječnja 2008. godine (prema čl. 1165. ZOO-05), pa se ona primjenjuje od dana stupanja Zakona na snagu. Primjenu te odredbe već od 1. siječnja 2006. (u pogledu zateznih kamata), pa i onda kad su u pitanju odnosi prije stupanja na snagu novog zakona, ne mijenja ni prijelazna odredba po kojoj se odredbe toga zako-na ne primjenjuju na obvezne odnose koji su nastali prije njegova stu-panja na snagu (čl. 1163. st. 1. ZOO-05). Naime, pravilo je da se zatezne kamate uvijek računaju prema propisima (stopi) na snazi u vrijeme poje-dinoga kamatnog razdoblja. To načelo perpetuacije čvrsto je potvrđeno u sudskoj praksi.“3
Isto stajalište zastupa i uvaženi pravni stručnjak Ivica Crnić4, a za očekivati je da će sudska praksa potvrditi nužnost striktnog poštivanja odredbe čl. 22. st. 4. ZOO-05 prilikom provedbe obračuna zateznih kamata nakon 1. siječnja 2006. godine.
2 Odredba članka 22. stavka 4. ZOO-05 glasi: „Odredbe ovoga Zakona o kamatama
primjenjuju se na novčanu obvezu neovisno o valuti u kojoj je izražena“.3 Miljenko A. Giunio i dr., Kamate jučer i danas, TEB, Zagreb, 2008., str. 52.4 Ivica Crnić, Zatezne kamate na glavnicu u stranoj valuti, Računovodstvo i fi nancije,
Zagreb, broj 8/2008.
73
2. Osvrt na prijeporna pitanja i primjer obračuna zateznih kamata
Glede defi niranja s kojim danom treba smatrati da je dužnik došao u kašnjenje, kako bi se s tim danom počeo teretiti za pripadajuću zatez-nu kamatu, bitno je utvrditi dospijeće dužnikove obveze jer zatezne ka-mate teku od prvog sljedećeg dana po dospijeću plaćanja, pa sve do (uključivo) dana plaćanja.5
Osim preciznog određivanja početka i završetka razdoblja ukamaćivanja, nužno je razumijevanje osnovnih pojmova obračuna kamata.
U gospodarskoj matematici kamate se mogu obračunavati na kraju razdo-blja od glavnice s početka razdoblja ukamaćivanja, što se naziva dekurziv-nim obračunom kamata, ili se pak kamate mogu obračunavati na početku razdoblja ukamaćivanja od glavnice s kraja tog razdoblja, što se naziva an-ticipativnim obračunom kamata. S tim u svezi nesporno je da se obračun zateznih kamata uobičajeno zasniva na dekurzivnom obračunu kamata.
Dva su osnovna tipa ukamaćivanja. Jednostavni kamatni račun ili jed-nostavno ukamaćivanje se javlja kada se kamate obračunavaju za svako obračunsko razdoblje od iste glavnice. Složeni kamatni račun ili složeno ukamaćivanje se javlja kada se kamate obračunavaju za svako obračunsko razdoblje od promjenjive glavnice, koja se u svakom idućem razdoblju uvećava za obračunate kamate u prethodnom razdoblju.
Nominalni kamatnjak (kamatna stopa) se uobičajeno propisuje za odre-đeno vremensko razdoblje koje se naziva nominalno ili nazivno raz doblje, najčešće godina dana. S obzirom da razdoblje ukamaćivanja ne mora biti, i najčešće nije jednako nominalnom razdoblju, to se nominalni ka-matnjak treba preračunavati na pojedina razdoblja ukamaćivanja.
Kod jednostavnog kamatnog računa preračunavanje se obavlja razmjer-no broju dana trajanja razdoblja ukamaćivanja u odnosu na broj dana trajanja nazivnog razdoblja (primjerice 365 ili 366) dana.
Konformni kamatnjak predstavlja kamatnjak kojim se u obračunu kamata ostvaruje isti rezultat kao da je primijenjen nominalni kamatnjak. Konfor-mni kamatnjak se javlja isključivo kod složenog ukamaćivanja.
5 Miljenko A. Giunio i dr., Ugovorne i zatezne kamate, Novi informator, Zagreb, 2005.
god., str. 21.
74
Stoga umjesto termina koji se uobičajeno koriste u praksi “razmjerna metoda” primjerenije je koristiti termin “jednostavni kamatni račun”, a umjesto “konformna metoda” složeni kamatni račun s konformnim ka-matnjakom.
Glede razdoblja primjene pojedinog kamatnog obračuna razlikujemo sljedeća razdoblja:
- do 31. prosinca 1986. godine primjena jednostavnog kamatnog ra-čuna,
- od 1. siječnja 1987. godine do 31. ožujka 1994. godine primjena slože-nog kamatnog računa,
- od 1. travnja 1994. godine do 19. srpnja 2004. godine primjena slože-nog kamatnog računa za razdoblje ukamaćivanja do godine dana, a za duža razdoblja od godine dana primjena jednostavnog kamatnog računa,
- od 20. srpnja 2004. godine primjena jednostavnog kamatnog raču-na.
S obzirom da u praksi postoji prijepor glede početka primjene jednostav-nog kamatnog računa kada se zatezne kamate računaju za razdoblje duže od godinu dana, autor ističe kako se osobno priklanja stajalištu da je primjena jednostavnog ukamaćivanja za razdoblja duža od godine dana nedvojbeno započela stupanjem na snagu Uredbe o visini stope zatezne kamate (Nar. nov., br. 22/94. od 23. ožujka 1994. godine, čija je primjena počela od 1. travnja 1994. godine)6, dakle prije donošenja Zakona o zateznim kamatama (Nar. nov., br. 28/96., 58/04. - vjerodostoj-no tumačenje).
Pritom kada početak razdoblja obračuna kamata pada na datum nakon 1. travnja 1994. godine i razdoblje ukamaćivanja je duže od godine dana, obračun zateznih kamata se od početka, odnosno za cijelo razdoblje ukamaćivanja obavlja jednostavnim kamatnim računom. Naime, za razdoblje od godine dana (365 ili 366 dana kod prijestupne) računali ka-matu složenim ukamaćivanjem konformnim kamatnjakom ili jednostav-nim kamatnim računom dobivamo isti iznos. Primjerice, 100,00 USD složenim ukamaćivanjem konformnim kamatnjakom u visini 5% godišnje
6 Navedena Uredba je u čl. 1. sadržavala sljedeću odredbu čiji je sadržaj neprijeporno
određen: “Za razdoblje kraće od godinu dana primjenjuje se konformni način obraču-
na kamata.“
75
za razdoblje od jedne godine7 daje jednak iznos od 5,00 USD, kao i kod obračuna zateznih kamata jednostavnim ukamaćivanjem po istoj stopi za isto razdoblje od godine dana.
Složeno ukamaćivanje konformnim kamatnjakom: 100,00 x 1,05 365/365 – 100,00 = 5,00 USD;
Jednostavno ukamaćivanje: (100,00 x 5 x 365) : 36.500 = 5,00 USD.
S obzirom na obvezu obračuna zatezne kamate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju u valuti koja je služila kao valuta ugovora, postavlja se pitanje kamatne stope koje banke trebaju primijeniti jer u mjestu ispunjenja može poslovati više banaka. S tim u svezi pravilno je obračun kamata sastaviti primjenom stopa banke, koja posluje u mjestu ispunjenja, po izboru vjerovnika, a to bi u svakom slučaju trebala biti banka koja je u mjestu ispunjenja obračunavala najviše kamatne stope po viđenju na devizne štedne uloge građana u mjestu ispunjenja.
U prilog tome autor citira: „Ako u mjestu ispunjenja djeluje više banaka koje tu imaju sjedište ili poslovnice, vjerovnik bi morao navesti banku ili poslovnicu kod koje želi da se utvrdi kamatna stopa. Smatramo da dužnik ne bi osnovano mogao prigovoriti izboru vjerovnika, jer vjerov-nik trpi posljedice dužnikova zakašnjenja u plaćanju, pa vjerovnik ima pravo zahtijevati da se utvrdi ona kamatna stopa kod one banke koja je za njega najpovoljnija. Valja poći od pretpostavke da bi vjerovnik da je imao novac na raspolaganju, njime ostvario optimalni fi nancijski učinak (polučio kamate kod banke koja daje višu stopu).“8
Primjer: Vjerovnik potražuje od dužnika nenaplaćenu tražbinu dospjelu dana 15. travnja 1993. u iznosu od 10.000,00 USD, plativu u kunama prema važećem srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Potrebno je obračunati zateznu kamatu do dana plaćanja dužnika 10. veljače 2006. godine. Obračun je dan u sljedećoj tablici:
7 U slučaju prijestupne godine izračun se temelji na 366 dana, što daje isti rezultat.8 Ivica Crnić, Kamate: zatezne i ugovorne: pravni aspekti, Organizator, Zagreb, 2002.,
str. 83.
76
Osnovica za
obračun u USD
Razdoblje
ukamaćivanja
Broj
dana
Zatezna
stopa u %
Konformni
koefi cijent
Zatezna kamata
u USD
10.000,00 16. 04. 1993. - 30. 06. 1993. 76 3,80 1,00779593 77,96
10.077,96 01. 07. 1993. - 31. 12. 1993. 184 3,00 1,01501245 151,29
10.229,25 01. 01. 1994. - 31. 03. 1994. 90 3,00 1,00731510 74,83
Glavnica u USDRazdoblje
ukamaćivanja
Broj
dana
Zatezna
stopa u %
Broj dana u
godini
Zatezna kamata
u USD
10.000,00 01. 04. 1994. - 10. 07. 1994. 101 3,00 365 83,01
10.000,00 11. 07. 1994. - 31. 12. 1994. 174 6,00 365 286,03
10.000,00 01. 01. 1995. - 31. 12. 1995. 365 6,00 365 600,00
10.000,00 01. 01. 1996. - 31. 08. 1996. 244 6,00 366 400,00
10.000,00 01. 09. 1996. - 31. 12. 1996. 122 5,00 366 166,67
10.000,00 01. 01. 1997. - 09. 10. 1997. 282 5,00 365 386,30
10.000,00 10. 10. 1997. - 31. 12. 1997. 83 4,00 365 90,96
10.000,00 01. 01. 1998. - 31. 12. 1998. 365 4,00 365 400,00
10.000,00 01. 01. 1999. - 10. 03. 1999. 69 4,00 365 75,62
10.000,00 11. 03. 1999. - 31. 12. 1999. 296 3,00 365 243,29
10.000,00 01. 01. 2000. - 31. 12. 2000. 366 3,00 366 300,00
10.000,00 01. 01. 2001. - 30. 06. 2001. 181 3,00 365 148,77
10.000,00 01. 07. 2001. - 31. 12. 2001. 184 1,50 365 75,62
10.000,00 01. 01. 2002. - 25. 03. 2002. 84 1,50 365 34,52
10.000,00 26. 03. 2002. - 14. 04. 2002. 20 3,00 365 16,44
10.000,00 15. 04. 2002. - 31. 12. 2002. 261 1,00 365 71,51
10.000,00 01. 01. 2003. - 30. 04. 2003. 120 1,00 365 32,88
10.000,00 01. 05. 2003. - 31. 12. 2003. 245 0,70 365 46,99
10.000,00 01. 01. 2004. - 29. 06. 2004. 181 0,70 366 34,62
10.000,00 30. 06. 2004. - 31. 12. 2004. 185 0,40 366 20,22
10.000,00 01. 01. 2005. - 31. 12. 2005. 365 0,40 365 40,00
10.000,00 01. 01. 2006. - 10. 02. 2006. 41 15,00 365 168,49
UKUPNO 16. 04. 1993. - 10. 02. 2006. 4.026,02
U obračunu iz primjera korištene su stvarne kamatne stope na deviz-ne štedne uloge po viđenju jedne od hrvatskih banaka, a od dana 1. siječnja 2006. godine pa do dana plaćanja 10. veljače 2006. godine, zbog valutnog izjednačavanja glavnica, primijenjena je zakonska zatez-na kamata utvrđena Uredbom o visini stope zatezne kamate (Nar. nov., br. 153/04.).
77
Iz prikazanog primjera je razvidno kako je vjerovnik zbog činjenice da je tražbina bila vezana uz stranu valutu, konkretno USD, ostvario značajno nižu kamatu nego što bi bio slučaj da je tražbina bila u domaćoj valuti.
S tim u svezi je sljedeći slučaj koji se može javiti u praksi. a to je slučaj kada vjerovnik obavlja konverziju tražbine u domaću valutu. U takvom slučaju bi trebalo obračunati zateznu kamatu na tražbinu u stranoj valuti do dana konverzije, a od dana konverzije obračunati zateznu kamatu na tražbinu u domaćoj valuti, kao što je i navedeno u sljedećoj sudskoj rješidbi: „Kad je riječ o zakonskoj zateznoj kamati na deviznu tražbinu prije konverzije (pretvaranja duga u stranoj valuti u domaću valutu), dosuđuje se devizna zakonska kamata, a poslije konverzije zakonska zatezna kamata na domaću valutu (čl. 277. ZOO). (Vs-Rev-1311/93. od 7. 9. 1993., Ing PSP-97/8-67)“9
S tim u svezi u razdobljima u kojima je primjenjivan različit obračun zatez-nih kamata na tražbinu u stranoj valuti u odnosu na tražbinu u domaćoj valuti, nužno je voditi računa o posebnostima u ugovaranju valutne klauzule, koje mogu biti odlučujuće glede pravilne primjene obračuna zatezne kamate.
Vještak navodi sljedeći primjer iz prakse. Kreditor je odobrio korisniku kredit u kunskoj protuvrijednosti 75.150,00 DEM obračunato prema kupovnom tečaju za DEM iz tečajne liste koju primjenjuje Zagrebačka banka d.d. na dan zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu dana 13. ožujka 2000. godine. Odredbom o načinu otplate je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje otplaćivati kredit u 60 jednakih mjesečnih rata u iznosu od 2.635,26 DEM u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća svake rate, koje pada svakog prvog u mjesecu, po važećem prodajnom tečaju za DEM iz tečajne liste Zagrebačke banke d.d. Zagreb.
U prikazanom primjeru stranke su izričito ugovorile trenutak konverzije u kune na dan dospijeća svake rate, pa protekom dana dospijeća nje-gova tražbina nije više zaštićena valutnom klauzulom. Stoga je vještak mišljenja kako na dan dospijeća treba obaviti konverziju u kune te u slučaju kašnjenja dužnika s ispunjavanjem ugovorene obveze spram vjerovnika, vjerovniku pripada pravo na zateznu kamatu koja se plaća
9 Ivica Crnić, Kamate: zatezne i ugovorne: pravni aspekti, Organizator, Zagreb, 2002.,
str. 87.
78
na kunsku glavnicu sukladno važećim propisima, a sve prema sudskoj rješidbi koju vještak u nastavku citira.
„Kad se prema ugovoru iznos izražen u stranoj valuti preračunava u domaću po tečaju koji važi na određeni dan (koji je ujedno i dan dospijeća tražbine), vjerovnik ima pravo na zatezne kamate koje se plaćaju na tražbine u domaćoj valuti koje nisu zaštićene valutnom klauzulom. Spor-ni iznos tužitelj potražuje na temelju ugovora o kolektivnom osiguranju za slučaj nezgode. Visina dužnog iznosa u njemačkim markama (2.400,00 DEM) nije sporna. Sporan je međutim, trenutak po kojem spomenuti iz-nos DEM treba preračunati u domaću valutu, pa stoga i visina zatez-nih kamata na dužni iznos. Revident pogrešno tumači sadržaj valutne klauzule ugovorene uz spomenuti ugovor o kolektivnom osiguranju smatrajući da tužiteljeva tražbina ima sve do podmirenja svojstvo deviz-nog duga, iako u ugovorenoj valutnoj klauzuli stoji da će se u slučaju kao što je ovaj, iznos naknade izražen u DEM preračunati u domaću valutu prema tečaju koji važi na dan likvidacije štete. U ovoj pravnoj stvari (iznos naknade preračunan je u domaću valutu prema tečaju važećem na dan 9. 11. 1993.), nisu, dakle kamate one koje se plaćaju na devizne tražbine odnosno tražbine zaštićene valutnom klauzulom, već naprotiv kamate na koje ima pravo vjerovnik tražbine u domaćoj valuti. Te su zatezne kamate nižestupanjski sudovi pravilno primjenjujući materijalno pravo i dosudili. (Vs, Rev-1669/96. od 27. 1. 2000., Izbor 2/00-14)“10
3. Zaključak
Različit tretman obračuna zateznih kamata na tražbine u stranoj valuti glede visine stope zatezne kamate koji je vladao do 1. siječnja 2006. godi-ne kada je stupio na snagu važeći ZOO-05 u primjeni stvara niz dvojbi.
Unatoč precizno određenoj odredbi čl. 22. st. 4. ZOO-05 u praksi se javljaju dvojaka stajališta glede početka primjene izjednačavanja stope zateznih kamata na tražbine neovisno o valuti u kojoj je iskazana. Pored toga prijeporna su pitanja i razdoblja korištenja složenog i jednostavnog kamatnog računa kao i postupanje prilikom konverzije tražbine.
10 Ivica Crnić, Kamate: zatezne i ugovorne: pravni aspekti, Organizator, Zagreb, 2002.,
str. 86.
79
S tim u svezi u ovom tekstu se daje sažeti pregled najbitnijih pravnih normi koje određuju kako pravilno postupati prilikom izrade obračuna zateznih kamata na deviznu tražbinu.
Literatura:
1. Ivica Crnić, Kamate: zatezne i ugovorne: pravni aspekt, Organizator, Zagreb, 2002.
2. Miljenko A. Giunio i dr., Ugovorne i zatezne kamate, Novi Informator, Zagreb, 2005.
3. Miljenko A. Giunio i dr., Kamate jučer i danas, TEB, Zagreb, 2008.4. Ivica Crnić, Zatezne kamate na glavnicu u stranoj valuti, Računovodstvo
i fi nancije, broj 8/2008., HZRIF, Zagreb.
80
81
Neke dvojbe u sudskomedicinskoj praksi
Prof. dr. sc. med. Dragana Čukić, spec. za sudsku medicinu, primarius
Odjeljenje za sudsku medicinu, KC Crne Gore, PodgoricaMedicinski fakultet, Podgorica
Dr. Nemanja Radojević, liječnik na specijalizaciji sudske medicine
Odjeljenje za sudsku medicinu, KC Crne Gore, Podgorica
Stručni članak
UDK: 340.66
Sažetak
Svakodnevna, dugogodišnja, višedesetljetna praksa u sudskoj medicini, nedvosmisleno ukazuje da nekima, do sada čvrsto ustanovljenim pravil-ima u struci – treba prići oprezno, uz veliku mjeru rezerve, te kompletnu analizu svih mogućih medicinskih i nemedicinskih činjenica. Samo na taj način može se doći do istine. Suvišno je naglašavati da pritom vještak tre-ba imati na raspolaganju spise predmeta u cijelosti; ukoliko se komplet-nom analizom raspoloživih podataka i dalje ne može izjasniti o spornim pitanjima, vještak ima pravo da od relevantnih organa zahtijeva pribavl-janje i dostavljanje novih podataka koji će pomoći u rješavanju dvojbi.
Najčešće dvojbe u sudskomedicinskoj praksi autora odnose se na: sta-rost krvnih podljeva, starost ožiljaka, vrijeme smrti na osnovi želučanog sadržaja i mrtvačke ukočenosti, vrijeme boravka trupla u vodi, pojavu mrl-ja “Višnjevskog”, te jesu li povrede glave nastale udarcem ili padom, i sl. U radu je navedeno nekoliko primjera gdje se do sada ustanovljena sud-skomedicinska doktrina nije mogla doslovno primijeniti, naime, došlo bi do pogrešnih zaključaka.
Ovaj rad je doprinos doktrini da je »svaki slučaj – slučaj za sebe«.
Ključne riječi: sudska medicina, dvojbe.
82
Some dilemmas in medicolegal practice
Prof. dr. sc. med. Dragana Čukić, forensic medical expert, primarius
Forensic medical Department, Clinical Centre of Montenegro, Podgorica
University medical school, PodgoricaUniversity medical and dental school, Foča, Bosnia and Herzegovina
Dr. Nemanja Radojević, forensic medical residentForensic medical Department, Clinical Centre of Montenegro,
Podgorica
Summary
Long-term, decades-old, daily forensic medical practice clearly indicates that
in some, by now fi rmly established rules in the fi eld, should be approached
cautiously, with a large dose of reserves and a complete analysis of all possible
medical and non-medical facts. It is the only way of reaching the truth. Needless
to emphasize that the expert should have the whole documentation of the
case, not only medical documents, and unless a complete analysis of available
data and expert still can not be revealed on contentious issues, the expert is
entitled to the relevant authority requires obtaining and submitting new data that
will help in solving dilemma. The most common dilemmas in forensic medical
practice refer to the: age of bruising and scars, time of death based on stomach
contents and the cadaveric rigidity, time of residence of the corpse in the water,
the appearance of Wishnevsky spots, and that the head injuries caused by stroke
or fall, etc.
The paper notes several examples in which the established forensic doctrine
could not be applied directly, namely, there would be to wrong conclusions.
This paper is to contribute to the doctrine that each case is the case for itself.
Key words: forensic medicine, dilemmas.
UVOD
Sudskomedicinska literatura, posebno udžbenici, strogo defi niraju izgled i evoluciju nekih povreda i promjena i objašnjavaju ih prilično jednostrano. Naime, kroz višegodišnju praksu, autori su se uvjerili da postoje izvjesni izuzeci od navedenih pravila. Radom želimo ukazati na neke izuzetke i mlađe kolege pozvati na oprez kod zaključivanja.
83
Rasprava
Krvni podljev
Sasvim je poznata i proučena evolucija krvnog podljeva na koži, promje-na boje, rub, tok i nestajanje. Poznato je da je on, neposredno nakon povređivanja - modroljubičaste boje, da nakon nekoliko dana poprima tamnu nijansu, oko sedmog dana rubovi prema okolnoj koži postaju nejasni, a boja prelazi u zelenkastu, oko četrnaestog dana boja krvnog podljeva je žućkasta da bi postupno nestao nakon 3 tjedna.
Slika 1.: Krvni podljev star 30 sati.
84
Slika 2.: Krvni podljev nakon 7 dana (ne raspoznaje se).
Na slici 1. prikazan je krvni podljev koji ima obilježja podljeva starosti oko 5 dana – ima smeđu nijansu, nejasne rubove, te se ima utisak regre-sije. Podljev na slici je nastao samo 30 sati ranije. Podljev je nepravilnog oblika, promjera oko 3 x 3 cm, pa bi se stekao utisak da je djelovalo tupo sredstvo te veličine i oblika. Ustvari je djelovao zaobljeni šiljak metalne ograde koji nije veći od glave pribadače. Zbog bogate prokrvljenosti pre-djela šake, moguće je da je povrijeđena veća krvna žila pa je zbog toga krvni podljev veći, a ne zbog veličine oruđa kojim je nanesena ozljeda.
Na slici 2. prikazan je isti krvni podljev nakon 7 dana, gdje se isti ne ra-spoznaje.
85
Na obdukcijama kod iste osobe nailazimo, posebno iz prometnih nesreća, na različite boje krvnog podljeva - od modre, do modroljubičaste preko tamno modrikaste, a nedvosmisleno je ustanovljeno da su svi nastali u istom događaju, odnosno istodobno.
Ožiljci
Poznato je da povrijeđeno tkivo reagira upalnom reakcijom koja završava regeneracijom ili reparacijom. Za sudsku medicinu posebno je značajan proces zarastanja ozljede, odnosno stvaranje ožiljka na koži. Navodi se da se mladi ožiljak stvara nakon tri tjedna od ozljede.
Slika 3.: Različiti izgled ožiljaka na koži, koji su nastali u isto vrijeme.
86
Slika 4.: Prednja strana lijeve potkoljenice. U srednjoj trećini vidi se oderotina stara 6 dana. Pripazite na upalnu reakciju
oko kraste u formiranju. Na drugoj slici nalazi se ista ozljeda, dva i po mjeseca nakon ozlijeđivanja, a na trećoj – tri mjeseca
nakon ozlijeđivanja. Na posljednjoj slici – četiri mjeseca nakon ozlijeđivanja vidi se tek formirani mladi ožiljak.
Vrijeme smrti na osnovi želučanog sadržaja i na osnovi mrtvačke ukočenosti
Bezbroj je primjera gdje se vrijeme smrti apsolutno ne podudara sa sadržajem i izgledom želučanog i crijevnog sadržaja, što je posebno zapaženo kod dugotrajne kome. U želucu je pronađen neprobavljeni sadržaj kod pacijenata koji su i 5 dana nadživjeli ozljedu, a sve vrije-me su bili u dubokoj komi i na parenteralnoj ishrani. Objašnjenje leži u usporenom metabolizmu, odnosno u depresiji vegetativnih centara. Opet naglašavamo neophodan oprez kod utvrđivanja vremena nastanka smrti, uz obvezno analiziranje i svih drugih pokazatelja.
Mrtvačku ukočenost smo nalazili i 5 dana nakon smrti, posebno kod smrzavanja.
Vrijeme boravka trupla u vodi
Sve knjige sudske medicine navode da se skidanje natkožice tabana i dlanova događa ako truplo boravi u vodi oko 14 dana. Mi smo u našem
87
obdukcijskom materijalu nalazili te promjene i mnogo ranije, čak i deve-tog dana od smrti, a nismo ih nalazili i 20-ak dana nakon smrti.
Mrlje višnjevskog na sluznici želuca
Mrlje Višnjevskog, kao patognomoničan znak smrzavanja, inače su pre-dmet sporenja sudskih medicinara. Neki sudski medicinari, smatraju ih specifi čnim promjenama za smrzavanje, dok ih drugi pripisuju djelovanju vlažne hladnoće i oksidacije, i postmortalno.
Autori ovog rada zaista su ih uvijek našli kad je uzrok smrti smrzavanje, ali su ih također našli i kada uzrok smrti nije smrzavanje, već su iste na-stale postmortalno.
Primjer 1:Lj. D., 83 godine, starica, nađena mrtva u štali s ovcama; dijelovi lubanje nađeni odvojeno, bez mekih tkiva. Uzrok smrti je bio infarkt srčanog mišića, a promjene na sluznici želuca nastale su postmortalno. Postmor-talno su nastale i povrede tijela, od strane psa koji je bio gladan. Kuća i stoka bili su zameteni velikim snijegom, odsječeni od okoline.
Slika 5.: Mrlje Višnjevskog, nastale postmortalno.
88
Ozljede gornjeg dijela glave
Poznato je stajalište sudskih medicinara, preuzeto od kriminalista, da ozljede “iznad oboda šešira” nastaju udarcima, a da ozljede ispod te ra-zine mogu nastati i padom. U praksi je zasigurno ustanovljeno da to ne mora uvijek biti točno. Ozljede na vrhu tjemena mogu se javiti i pri padu ukoliko se tim dijelom glave udari o neku vertikalnu ili prepreku iznad razi-ne stopala; u epileptičnom statusu; pri padu na neravan strm teren, i sl.
Zaključak
Na osnovi tek dijela prikazanih slučajeva može se pouzdano zaključiti da liječnik vještak mora vrlo oprezno, i analizirajući sve potrebne parame-tre prići vještačenju starosti krvnih podljeva, starosti ožiljaka, utvrđivanju vremena nastanka smrti, vremena boravka trupla u vodi, pojavu mrlja “Višnjevskog”, te ozljedama gornjeg dijela glave kao “ad hoc” ozljedama koje su nastale udarcima.
Literatura:
1. Abrikosov, A. I.: Osnovi opšte patološke anatomije, Medicinska knji-ga, Beograd - Zagreb, 1960.
2. Balažic, J., Čolnik, M., Dolenc, A., Ermenc, B., Jančigaj, T., Gor-njak, V., Kadiš, P., Lovšin, J., Štefanič, B. (1999.), Klasifi kator telesnih poškodb po KZ republike Slovenije (1994), Ministrsrtvo za notranje zadeve, Ljubljana.
3. Betz, P., Eisenmenger, W. (1992.), Homicide, simulating an occupa-tional accident, Arch. Kriminol. 190/5. – 6.
4. Bogićević, Č. (1999.), Pravo na slobodu, rasprave i ogledi, Udruženje pravnika Crne Gore, Podgorica.
5. Brajović, T., Abdić, N., Govedarica, N., mentor Čukić, D. (2003.), Značaj ljekarskog uvjerenja kod mehaničkih povreda, u Zbornik rezi-mea 44. kongresa studenata medicine i stomatologije Srbije i Crne Gore, Bečići.
6. Bunarević, A. (1979.), Patologija, Jugoslovenska medicinska nakla-da, Zagreb.
7. Celis, A., Rivas, Souza M., Valencia, N., Salazar, Estrada J. G. (1994.), Alcohol and traumatic death in Jalisco, Salud Publica Mex, May - June, 36 (3).
89
8. Ćeramilac, A.: Patologija mehaničkih povreda - sudskomedicinski značaj, Medicinska knjiga.
9. Čukić, D. (2004.), Medicinska dokumentacija kod povređivanja mehaničkim oruđem, kliničko-forenzički značaj, ID Specijal, Podgori-ca.
10. Čukić, D. (2004.), Sudskomedicinsko utvrđivanje ubistva, samoubi-stva i zadesa, in Sudska medicina, Dobričanin, S., Kreativna radioni-ca, Kruševac.
11. Čukić, D. (2004.), Ubistvo in Sudska medicina, Dobričanin, S., Krea-tivna Radionica, Kruševac.
12. Čukić, D., Čarapić, V. (2000.), Ljekarska greška u javnosti i pred sudom, III. simpozijum prehospitalne urgentne medicine, Endokri-no-metabolički poremećaji kao urgentna stanja, u Zbornik radova i sažetaka, Srpsko lekarsko društvo, Sekcija Urgentne medicine, Beo-grad.
13. Čukić, D., Dunjić, D., Aleksandrić, B. (2003.), Sudskomedicinski značaj ožiljaka na koži, Expertus forensis, Udruženje sudskih vještaka Crne Gore, Podgorica 1, 1 : 43. - 49.
14. Čukić, D., Nikolić, K. (2002.), Forensic medicine and public, Archive of oncology 10, SUPPL. 1, September, 2002: 9.
15. Čukić, D., Nikolić, K. (2003.), How to establish the Origin of Dea-th – Homicide, Suicide or Accident – In case of Mortal Injuri with Explosives, in Forensic Science International, Istanbul, Turkey, vol. 136 Suppl.1, September, 2003: 268.
16. Čukić, D., Šoć, M. (1996.), Komplikacije kao uzrok smrti kod nasilnih smrti, Acta chirurgica Iugoslavica, suppl. 1., Zbornik sažetaka 19. kongresa hirurga Jugoslavije, Bar, 9 - 13. 06. 1996.
17. Čukić, D., Šoć, M. (1997.), Klinički i obdukcioni nalaz kod nasilnih smrti – iskustva odjeljenja za sudsku medicinu KBC u Podgorici, Stremljenja i novine u medicini, Zbornik radova, Beograd.
18. De Vito, V. R. (1965.), Healing of wounds, Surg. Chin. N. Amer., 45.19. Dobričanin, S. (2004.), Sudska medicina, Kreativna radionica,
Kruševac.20. Drašković, D. (1996.), Strelna rana, Medicinski fakultet, Novi Sad.21. Dunjić, D., Samardžić, M., Perović - Dunjić, Lj., Baralić, I. (1998.), Su-
dskomedicinska ekspertiza telesnih povreda, Ubistva i samoubistva u Jugoslaviji, Srpsko udruženje za krivično pravo, Kopaonik.
22. Dunjić, J. D. (1995.), Utvrđivanje smrti, Pregled umrlih, Sudsko-medi-cinska obdukcija, Zebra, Beograd.
23. Engel, D. G. (2001.), Sudska medicina i zakon, Nauka u službi pravosuđa, Prvi naučno stručni skup, Udruženje sudskih vještaka
90
Crne Gore, Zbornik radova, 23. – 26. 05. 2001., Bečići – Budva: 30. - 39.
24. G. Austin Gresham (1984.), A colour atlas of Forensic Pathology, Ge-neral Editor, Wolfe Medical Books, G. Barry Carruthers MD, Lon-don.
25. Gordon, I., Shapiro, H. A. (1975.), Forensic Medicine, a guide to prin-ciples, Churchill - Livinston, Edinburg - London - New York.
26. Gorkič, S. (1981.), Medicinska kriminalistika, udžbenik za krimina-lističko-medicinsku obradu nasilne i sumnjive smrti, IRO Privredna štampa, Beograd.
27. Goss, J. Richard (1969.), Principles of regeneration, Academic Press, New York and London.
28. Govedarica, N., Brajović, T., Abdić, N. Mentor Čukić, D. (2003.), Kla-sifi kacija i kvalifi kacija povreda – sudskomedicinski aspekt, u Zbor-nik rezimea 44. kongresa studenata medicine i stomatologije Srbije i Crne Gore, Bečići: 134.
29. Guyton: Medicinska fi ziologija, Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb, 1978.
30. Hentig, von H. (1987.), Zločin, uzroci i uslovi. Veselin Masleša, Saraje-vo, 1987.
31. Ignjačev, Ž. (1958.), Patološko-anatomski praktikum, Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb.
32. Ivanović, A. (2002.), Kriminalističko-hemijsko vještačenje tragova va-trenog oružja, MUP RCG, Podgorica.
33. Ivanović, A., Čukić, D. (2001.), Pravilan opis strijelnih povreda od strane ljekara, XI. kongres Društva ljekara Crne Gore, Zbornik rezi-mea, Herceg Novi, Hotel Plaža, 10. - 14. oktobar.
34. Ivanović, A., Čukić, D. (2001.), Saradnja vještaka kriminalističke teh-nike i vještaka sudske medicine – slučajevi iz prakse, Nauka u službi pravosuđa, Prvi naučno stručni skup, Udruženje sudskih vještaka Crne Gore, Zbornik radova, 23. – 26. 05. 2001., Bečići - Budva, 283.- 287.
35. Knight, B. (1996.), Forensic pathology, London: Arnold.36. Kolarić, D., Kovačević, S. (2001.), Teške telesne povrede (pravni i
sudskomedicinski aspekt), Nasilje i krivična odgovornost, Srpsko udruženje za krivično pravo, Kopaonik.
37. Kostić, A. (1976.), Medicinski rečnik, Institut za stručno usavršavanje i specijalizaciju zdravstvenih radnika, Beograd.
38. Krjukov, V. N. (1998.), Sudebnaja medicina, Medicina, Moskva: 218.39. Kuliš, M. (2001.), Neka pitanja ljekarske etike i ljekarske odgovorno-
sti, Nauka u službi pravosuđa, Prvi naučno stručni skup, Udruženje
91
sudskih vještaka Crne Gore, Zbornik radova, 23. – 26. 05., Bečići
- Budva: 41. - 46.
40. Marić, J. (1998.), Medicinska etika VIII, Barex, Beograd.
41. Marinović, S. (2002.), Istina i profesionalna čast u sudskom postupku,
Medicina u pravosuđu, Drugi naučno stručni skup, Udruženje su-
dskih vještaka Crne Gore, Zbornik radova, 22. – 26. 05. 2002., Bečići
- Budva: 55. - 57.
42. Marinović, S., Vukotić, R., Dakić M. (1998.), Crnogorsko sudstvo kroz
istoriju, Obod, Cetinje.
43. Međunarodna klasifi kacija bolesti MKB – 10, Deseta revizija, knjiga
1., Savezni zavod za zaštitu i unapređenje zdravlja, Savremena ad-
ministracija, Beograd, 1996.
44. Miković, M., Puzović, D., Jovanović, Đ. (2001.), Ekspertizni značaj
odontostomatoloških podataka, Zbornik radova, Nauka u službi
pravosuđa, Udruženje sudskih vještaka Crne Gore, Bečići - Budva.
45. Milosavljević, M. (2000.), Osnovi forenzičke biologije, Sarajevo,
Udruženje građana Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu.
46. Milovanović, M. (1939.), Klinička i ekspertizna dijagnostika, Medicin-
ski pregled, Beograd.
47. Milovanović, M. (1947.), Obdukciona tehnika, Univerzitet u Beogradu,
Prosveta, Beograd.
48. Milovanović, M. (1985.), Sudska medicina, Medicinska knjiga, Beo-
grad - Zagreb.
49. Milović, R. (2003.), Uloga i značaj sudskih vještaka za pravosuđe,
Expertus forensis, Udruženje sudskih vještaka Crne Gore, Podgori-
ca, 1, 1 : 10.
50. Montagna William: The structure and function of skin, Second Edi-
tion, Academic Press, New York and London, 1962.
51. Nikolić, K., Marinović, S. (2001.), Odnos sudija – vještak u savreme-
nom društvu, Udruženje sudskih vještaka Crne Gore, Nauka u službi
pravosuđa, Zbornik radova, Bečići - Budva.
52. Nikolić, K., Marinović, S. (2003.), Vještaci i vještačenje u savreme-
noj Crnoj Gori, Expertus forensis, Udruženje sudskih vještaka Crne
Gore, Podgorica. 1, 1 : 21. - 24.
53. Otašević, V. (1997.), Sudsko-medicinski vještak na raskršćima, Pro-
sveta, Niš.
54. Otašević, V. sa sar. (2002.), Sudska medicina, Medicinski fakultet Niš,
DIGP Prosveta, Niš.
55. Pavićević, M. (2001.), Vještak i etički kodeks, Nauka u službi pravo-
suđa, Zbornik radova, Bečići – Budva.
92
56. Pejaković, S. (1973.), Načela sudskomedicinskog vještačenja i su-dskomedicinski komentar krivičnog zakonika, Naučna knjiga, Beo-grad.
57. Pejaković, S. (1978.), Deontološki problem lekarske greške i krivično-pravna odgovornost lekara, Doktorska disertacija, Medicinski fakul-tet, Beograd.
58. Pejaković, S. (1991.), Sudskomedicinska ekspertiza i ljekarska greška pred društvom i sudom IV, Naučna knjiga, Beograd.
59. Pejaković, S., Lukić, M. (1975.), Sudska medicina, Beograd.60. Petković, S., Bukurov, S. (1982.), Hirurgija, Medicinska knjiga, Beo-
grad – Zagreb.61. Plamenac, P. (1990.), Obdukcioni praktikum i osnovi makrodijagno-
stike, Svjetlost, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo.62. Popović D.: Rane morfodinamske odlike sekotina kože i njihov su-
dskomedicinski značaj, disertacija za doktorat medicinskih nauka, Novi Sad, 1972.
63. Popović S., Piletić O., Mršević D., Čanković J., Lačković V., Đorđević-Čamba V., Japundžić M., Mujović S., Unković N.: Histologija, Institut za histologiju medicinskog fakulteta u Beogradu, Dečje novine Gor-nji Milanovac, Beograd, 1984.
64. Popović T., Petrović S., Petrović S. i sar.: Značaj medicinske doku-mentacije u sudskoj praksi – aktuelni problemi. XXXV. dani preventi-vne medicine, Zbornik sažetaka, Niš, 2001.
65. Popović, D. (1972.), Rane morfodinamske odlike sekotina kože i njihov sudskomedicinski značaj, disertacija za doktorat medicinskih nauka, Novi Sad.
66. Popović, D., Tasić, M. i sar. (1995.), Pravna-sudska medicina. Univer-zitet u Novom Sadu, Pravni fakultet, Novi Sad.
67. Popović, D., Tasić, M. i sar. (1996.), Pravna medicina, Pravni fakultet, Novi Sad.
72. Saltykow, S. (1942.), Opća patološka morfologija, Nakladni zavod Hr-vatske, Zagreb.
73. Solohin, A. A., Smoljanjinov, V. M., Širinskij, P. P., Meljnjikov, JU. L. (1981.), Atlas po sudebnoj medicine, Medicina, Moskva.
74. Zečević, D. i sur. (2004.), Sudska medicina, Medicinska naklada, Za-greb.
93
Osobito teški invaliditet (čl. 1101. ZOO/2005., odnosno čl. 201. ZOO/1991.)
Dr. sc. Anton Marović, dr. med.spec. neurolog
stalni sudski vještakŽupanijskog suda u Splitu
Stručni članak
UDK: 347.426.4:616-036.86
Sažetak
Postoje različita pravna stajališta glede „osobito, teškog invaliditeta“, kako u svakodnevnoj sudskoj praksi, tako i u stajalištu Vrhovnog i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ovo je dodatno potencirano činjenicom da ne postoje niti pravni, a niti (orijentacijski) medicinski kriteriji po kojima bi se ocjenjivao osobito/naročito teški invaliditet, odnosno granica između osobito/naročito teškog invaliditeta s jedne strane i invaliditeta (općenitog), te potpunog inva-liditeta s druge strane. Uz to zabunu unosi neprecizna i pogrešna zakonska terminologija bez čije izmjene nije moguće razviti ujednačenu sudsku prak-su, a time niti ostvariti jednakost i ravnopravnost građana pred zakonom.
Invaliditet je pojam ugovornog osiguranja i izražava se kroz tablice koje su stranke ugovorile.
Invalidnost je pojam svojstven samo invalidskom i mirovinskom osigu-ranju i ne izražava se u postotcima nego opisno.
Smanjenje životne aktivnosti (ZOO/1991., čl. 200.) je pojam koji se odnosi na naknadu nematerijalne/neimovinske štete, temelji se na posljedica-ma na tjelesno i duševno zdravlje. Po ovom zakonu to je pravni osnov, a po ZOO/2005. to je manifestacija povrede prava osobnosti na tjelesno, odnosno duševno zdravlje.
Smatramo da, zbog nejasnoća u citiranim člancima, ni objektivno nije moguće ostvarenje prava na pravično suđenje, odnosno na pravičnu novčanu naknadu na koje građani imaju pravo (ZOO/2005., čl. 1101. i čl. 29. Ustava).
94
U slučaju smrti, sukladno dosadašnjoj sudskoj praksi, mišljenja smo da u odnosu na posrednog oštećenika, na okolnosti duševnih boli ne tre-ba provoditi nikakvo medicinsko vještačenje. Drugim riječima, posredni oštećenik bi to pravo ostvarivao na temelju činjenica koje mu priznaje za-kon i sudska praksa, tj. temeljem stupnja bliskosti kao i trajnosti zajednice života, kada se ta okolnost traži. Dakle, u ovom dijelu dosadašnja sud-ska praksa je bila jedinstvena u odnosu na stajalište prema medicinskom vještačenju, pa doista nema potrebe za bilo kakvim izmjenama, tim prije što po ZOO/2005. u zakonskoj formulaciji više ne stoji „duševne boli zbog smrti bliske osobe“, kao što je to bilo po ranijem zakonu (ZOO/1991.). Međutim, u svakom slučaju se kao pravni osnov pojavljuje povreda prava osobnosti iz čl. 19. ZOO/2005., a to bi u ovom slučaju bilo pravo na duševno zdravlje. Povreda prava osobnosti na duševno zdravlje se pretpostavlja kod primjene čl. 201. ZOO/1991., i čl. 1101. ZOO/2005., tj. kod posrednog oštećenika, kako u slučaju smrti, tako i u slučaju osobito teškog invaliditeta bliskog srodnika. U oba slučaja nije potrebno provoditi vještačenje na okolnost postojanja ili nepostojanja duševnih boli posred-nog oštećenika.
Konačno, smatramo da je neophodno što prije izmijeniti Zakon u odnosu na materiju iz čl. 201. ZOO/1991. („stari“ ali još važeći zakon) odnosno čl. 1101. (ZOO/2005.) na način da će pravna i medicinska tijela zajednički formulirati izraz koji će pravno biti jasan i koji bi spadao u područje ne-materijalne (neimovinske) štete i koji će biti medicinskim vještacima jasan i blizak za vještačenje, a u sklopu medicinskih kriterija kojima će biti pro-pisan.
Particularly grave disablement (art.1101. ora/2005, i.e. art.201 ora /1991)
Anton Marović, PhD, medical doctorSpecialist neurologist
Permanent court expert witness
County court in Split
Summary
There are different legal opinions concerning „particularly grave disablement”
both in everyday case law as well as in opinions of the Supreme and Constitu-
tional Courts of the Republic of Croatia. This has been additionally emphasised
95
by the fact that there exist neither legal nor (orientationally) medical criteria to be
used as basis for assessment of particularly/specifi cally grave disablement (gen-
eral) and full disablement on the other side. Furthermore, the confusion is also
caused by imprecise and wrong legal terminology, while without its amendment
it will not be possible to develop balanced case law and, consequently, realise
equality of citizens before the law.
Disablement is the term of contractual insurance and it is expressed through
tables agreed upon between the parties.
Disability is the term unique only to disability and pension insurance and it is not
expressed in percentages but descriptive.
Decrease of life activities (ORA/1991, Art. 200) is the term which relates to
compensation of non-material/non-property damage, and it is based on con-
sequences on corporal and mental health. According to this Act it is the legal
ground while according to ORA/2005 it is manifestation of breach of individuality
right to corporal, i.e. mental health.
We believe that, due to lack of clarity in cited articles, objectively it is not pos-
sible to realise the right to fair trial, i.e. to fair money consideration entitled to the
citizens (ORA/2005, Art. 1101 and Art. 29 of the Constitution).
In case of death, according to the current case law, it is our opinion that, in re-
spect of indirect injured party, in respect of mental pain, no medical expertise
should be necessary. In other words, indirect injured party should be able to re-
alize this right on basis of the facts which are entitled to him by the law and case
law, i.e. based on the level of closeness as well as continuity of life community,
if circumstances so demand. Hence, in this part the current case law has been
unique in respect to the attitude to medical expertise, so really there is no need
for any amendments, moreover due to the fact that according to ORA/2005 in
legal formulation there is no more expression “mental pain due to death of close
person” as it used to be in accordance to the previous law (ORA/1991). However,
in each case the breach of individuality right from Article 19 ORA/2005 appeared
as legal ground, while in this case it would be right on mental health. Breach
of individuality right on mental health is presumed in application of Article 201
ORA/1991 and Article 1101 ORA/2005, i.e. in case of indirect injured party, both
in case of death and in case of exceptionally grave disablement of close relative.
In both cases it is not necessary to implement expertise on the circumstance of
existence or non-existence of mental pain of indirect injured party.
Finally, we fi nd that it is necessary to amend the Law as soon as possible con-
cerning the matters from Article 201 ORA/1991 (“old but still valid law), i.e. Arti-
cle 1101 (ORA/2005) in such a way that legal and medical bodies will jointly for-
96
mulate the expression which will be legally clear and which would fall within the
area of non-material /non-property damage and which will be clear and close
for expertise to medical expert witnesses, while still within medical criteria which
will regulate it.
Razvoj neovisnog i stručnog pravosudnog sustava predstavlja ključnu pretpostavku ne samo za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, već i za razvoj pravne države i vladavine prava. Time značaj sudske prakse kao sadržajnog izvora prava sve više dobiva na važnosti. Samo ujednačena sudska praksa osigurava ravnopravnost i jednakost građana pred zako-nom i Ustavom.
Ovdje se osvrćemo na ostvarenje pravične novčane naknade u slučaju osobito (naročito) teškog invaliditeta iz čl. 201. ZOO/1991., odnosno iz čl. 1101/2005. Vrhovni sud Republike Hrvatske u dosadašnjoj praksi je izražavao pravno stajalište da pravo na novčanu naknadu posrednom oštećeniku pripada samo ako se taj invaliditet kreće u granicama potpu-nog invaliditeta, dok je Ustavni sud Republike Hrvatske u najnovijoj praksi jasno izrazio pravno stajalište prema kojemu to tumačenje nije prihvatljivo, jer da tako ne proizlazi iz sadržaja čl. 201. ZOO/1991. Ovaj sukob pravnih stajališta je naglašen i činjenicom da ne postoje niti pravni, a niti medicinski kriteriji (orijentacijski) po kojima bi se ocjenjivao naročito teški invaliditet, a niti ujednačena metodologija u navedenoj problematici od strane medicin-skih vještaka. Uz to zabunu unosi neprecizna i pogrešna zakonska termi-nologija bez izmjene koje nije moguće razviti ujednačenu sudsku praksu, a time niti ostvariti jednakost i ravnopravnost građana pred zakonom.
To je bio povod da kroz pravno medicinsku obradu ukažemo na neujedna-čenost i manjkavost sudske prakse, kao i manjkavost i pogrešnost zakon-ske interpretacije navedenog članka.
U čl. 201. ZOO/1991. i u čl. 1101. ZOO/2005., navode se izrazi „osobito (naročito) teški invaliditet“. Ovi članci svrstani su u glavu koja obrađuje naknadu štete, i to nematerijalne (neimovinske) štete koja pod određenim uvjetima pripada bliskim srodnicima neposrednog oštećenika, dakle, po-srednim oštećenicima, koji su taksativno navedeni u Zakonu, odnosno kojima to pravo priznaje sudska praksa.
Smatramo da su ZOO/1991. i ZOO/2005. u ovom dijelu nepotpuni jer ne objašnjavaju što se smatra osobito teškim, odnosno teškim i uopće invaliditetom, kako u pravnom, tako i u medicinskom dijelu.
97
Radi toga nije moguće pravilno objasniti niti pravni, a niti medicin-ski aspekt tog instituta, radi čega sudska praksa nije, a niti može, biti ujednačena. Ovo se onda odražava na nejednako tretiranje oštećenika, posrednih i neposrednih, dakle građana, pred Ustavom i Zakonom, od-nosno, oštećenici kod istih ili sličnih ozljeda i njihovih posljedica, bivaju različito tretirani, a što se onda očituje nejednakim tretiranjem građana u pravnom sustavu Republike Hrvatske.
Citiranim člancima su povrijeđene odredbe Ustava Republike Hrvatske koje govore o jednakosti građana u najširem smislu, a posebno jednako-sti pred zakonom (čl. 3. i čl. 14. Ustava Republike Hrvatske).
Zbog nepotpunosti i nejasnoće ovih izraza, kako s pravnog, tako i s me-dicinskog motrišta, ne ostvaruje se ustavna zadaća sudova da sude po Ustavu i zakonima (čl. 117. Ustava). Ujedno, Vrhovni sud Republike Hr-vatske kao najviši sud, nije u mogućnosti osigurati jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, što je upravo prema Ustavu njegova zadaća (čl. 118. Ustava).
Nadalje smatramo da, zbog navedenih nejasnoća u citiranim člancima, ni objektivno nije moguće ostvarenje prava na pravično suđenje u razu-mnom roku, na koje građani imaju pravo (čl. 29. Ustava).
U predmetima naknade nematerijalne/neimovinske štete, kako u teo-rijskim, tako i u praktičkim pitanjima koja uključuju ovu problematiku, potreban je multidisciplinarni pristup, odnosno razmatranje pravnog i medicinskog aspekta, posebno kada je riječ o osobito (naročito) teškom invaliditetu.
Medicinska i pravna znanost i praksa se ovdje isprepliću, te nužno koeg-zistiraju. Dalje, moguća su različita tumačenja odnosno stajališta o ovom problemu. Naime, i sociološki i kulturološki aspekti ovog problema ne mogu biti zanemareni. Uvijek ostaje pitanje, što je to invaliditet i u čemu se on sastoji.
U današnjem sekulariziranom svijetu u središte pozornosti dolazi kvalite-ta života. Postavlja se pitanje kakva je kvaliteta života osobe s vrlo teškim posljedicama nezgode, ranjavanja ili sličnog. Rečeni zakoni, a ni njihova tumačenja nisu dali odgovor, pa je i sudska praksa s toga često vrlo re-striktivna, što je u suprotnosti s ciljevima zakonodavca o naknadi štete. Neujednačenost sudske prakse dovodi do neravnopravnosti građana
98
pred zakonom, tj. njihovog nejednakog tretiranja kod istih ili sličnih oso-ba ili posljedica, a time i do nepoštivanja temeljnih odredaba Ustava Re-publike Hrvatske (čl. 3., čl. 5., čl. 29., čl. 117. i čl. 118.), a što dovodi do ugroženosti prava i vladavine prava. Ni vanjski izgled oštećenika ne smije biti zanemaren. U ovako osjetlji-vom području teško je ne oteti se dojmu svakodnevnog utiska neugode, sažaljevanja i suosjećanja koje druge osobe imaju prema osobama s vrlo teškim posljedicama.
Nameće se i pitanje spada li invaliditet, odnosno osobito teški invalidi-tet uopće u materiju naknade nematerijalne štete. Naime, potrebno je da svaki konkretni pravni osnov bude propisan u zakonu tako da bude jasan, kako pravniku, tako i medicinskom vještaku. Zato je potrebno da medicinski vještaci posjeduju elementarno poznavanje pravnog aspekta, kao i da pravnici imaju elementarno znanje medicinskog aspekta.
To je aktualno u današnje vrijeme kada Europska unija (EU) traži jedinstveni sustav ocjene šteta. Sukladno tome pokrenuta je inicijativa o donošenju jedinstvenih tablica pomoću kojih bi se utvrdio stupanj oštećenja zdra-vlja neke osobe, odnosno trajne posljedice koje te ozljede ostavljaju, a koje bi vrijedile u svim zemljama članicama. Ova inicijativa pokrenuta je u okviru EU Parlamenta (preko simpozija Trier I, lipnja 2000., od strane Willi-a Rothleya potpredsjednika Zakonodavnog odbora EU Parlamen-ta), a polazi od načela da je izrada tablica u cilju jednakosti i pravičnosti: za iste štete trebale bi važiti iste tablice i isti način popravljanja štete. U izradi ovih tablica sudjelovali su pravni i medicinski stručnjaci.1
Ovo je posebno važno kod zaostalih trajnih teških posljedica po zdra-vlje oštećenika, što se može podvesti pod naročito (osobito) teški in-validitet iz čl 201. ZOO/1991. i čl. 1101. ZOO/2005. Problem je da sam zakon ne daje defi niciju ovog termina. U zakonu su prisutne i pravne nedorečenosti koje se onda nužno odražavaju na medicinski aspekt, od-nosno na davanje nalaza i mišljenja vještaka, te tako utječu na kvalitet sudskih presuda i različitost sudske prakse. Točnije, pravni osnov iz čl. 201. ZOO/1991. i čl. 1101. ZOO/2005. – osobito (naročito) teški inva-liditet nije jasan, jer ne samo da ga zakon ne defi nira, nego se posta-vlja i pitanje: kako ga odrediti, utvrditi i procijeniti (što također zakon ne defi nira). Također ne postoji ni medicinska, odnosno medicinsko-pravna
1 Marijan Ćurković: Obvezna osiguranja u prometu, Zagreb, travanj 2007; 128. - 9.
99
skala koja bi poslužila medicinskim vještacima kao orijentacijski medi-cinski kriterij za utvrđivanje postojanja, odnosno nepostojanja navedene teške trajne posljedice. Ovo bi trebalo postojati i trebalo bi se izražavati, kako u opisnom dijelu, tako i u brojčanom dijelu (u postocima). Ovi kri-teriji bi poslužili svim sudionicima u postupku, i to strankama i njihovim punomoćnicima, da argumentirano obrazlažu zahtjeve, da argumen-tirano postavljaju pitanja, a sucima da budu u stanju donijeti pravilan i pravičan pravorijek, utemeljen na jasnoj pravnoj i zakonskoj osnovi. Primjena predloženih kriterija (tablica), bila bi podloga za vještačenje u sudskom (parničnom) postupku, po ZOO/1991. i po ZOO/2005., te u izvansudskom postupku i omogućila bi svim čimbenicima postupka, a posebno vještacima, sucima i punomoćnicima stranaka da jednostavno prate posljedice različitih oblika ozljeda, a posebno onih koje su okvalifi -cirane kao osobito (naročito) teški invaliditet.
Radi se o posljedicama na tjelesno i duševno zdravlje osoba koje su pretrpjele vrlo teške ozljede i kojima su zaostale posljedice koje će se doživotno odražavati na njihovo sveukupno tjelesno i duševno zdravlje, odnosno radi se o vrlo teškim i trajnim posljedicama na konkretnoj osobi, ali koje su vrlo lako uočljive i trećim osobama, odnosno koje će utjecati ne samo na sveukupni život, pa i na duševno i tjelesno zdravlje samih oštećenika, nego i trećih osoba, prije svega bliskih osoba koje žive s oštećenikom u zajednici (koje zakon taksativno navodi i priznaje im pravo na odštetu), kao i drugih osoba, odnosno rodbine, koji zbog toga pate, ali nemaju pravo na odštetu.
Kod nematerijalne štete iz članka 200. i 201. ZOO/1991., odnosno kod neimovinske štete iz čl. 100. i 1101. ZOO/2005., učestalo se rabe izrazi in-validnost i invaliditet. Smatramo da se ti izrazi (bez obzira što čl. 201. od-nosno 1101. govori o invaliditetu, odnosno naročito teškom invaliditetu), ne bi trebali koristiti kod instituta nematerijalne/neimovinske štete (nemate-rijalne štete po ZOO/1991., odnosno neimovinske štete po ZOO/2005.).
Izrazi invalidnost i invaliditet potječu od latinske riječi invaliditas (od inva-lidus = nesposoban). Među njima postoje sličnosti i značajne razlike.
Invalidnost je pojam mirovinskog osiguranja i vezuje se uz sposobnost, odnosno nesposobnost obavljanja posla. Zakon o mirovinskom osigu-ranju («Narodne novine», br. 102/98., 127/00., 58/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04. i 92/05.) invalidnost defi nira u članku 34. na sljedeći način:
100
«Invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdrav-stvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna ne-sposobnost za rad). Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjele-snim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (st. 1.), odnosno po st. 2., invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad)».
Nadalje u st. 3. citiranog članka navodi se: «Invalidnost u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka može nastati zbog bolesti, ozljede izvan rada, ozljede na radu ili profesionalne bolesti,’’ a u st. 4.: ‘’Kada je kod osiguranika utvrđena profesionalna nesposobnost za rad iz stavka 1. ovoga članka, utvrđuje se preostala radna sposobnost ako se, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost, može profesionalnom rehabi-litacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugom poslu».
Invalidnost, prema prijašnjim propisima koji su važili do 31. prosinca 1998., postojala je kada je kod osiguranika nastalo smanjenje ili gubitak radne sposobnosti za obavljanje poslova na koje je raspoređen i koje je obavljao prije nastanka invalidnosti. Dakle, ocjenjivala se sposobnost za rad osigu-ranika na svom poslu. Osim toga prema prijašnjim propisima postojali su i instituti neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti i izmijenjene radne sposobnosti na temelju kojih su se stjecala određena prava. Novi Zakon o mirovinskom osiguranju koji je na snazi od 01. 01. 1999. ne poznaje institut preostale radne sposobnosti kako je bio uređen prijašnjim propisima, pa niti prava na temelju takve preostale radne sposobnosti. U novome zakonu nema ni instituta izmijenjene radne sposobnosti, a na temelju neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti, koja je defi nirana u čl. 36. Zakona, ne stječu se prava iz mirovinskog osiguranja.
Zaključno se može ustvrditi da je invalidnost pojam svojstven samo mirovinskom (i invalidskom) osiguranju. Označava trajnu nesposob-nost za rad (opću ili profesionalnu). U našem mirovinskom osigu-ranju se u pravilu utvrđuje opisno.
Invaliditet je pojam koji se koristi daleko šire u brojnim zakonima, za razliku od pojma invalidnosti koji je svojstven samo mirovinskom osi-
101
guranju. Zbog brojnosti i neusklađenosti propisa različito je defi niran. Primjerice, navode se zakoni u kojima se isti navodi i služi kao temelj za ostvarenje različitih prava (Zakon o Hrvatskom registru osoba s invalidi-tetom, Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, Zakon o profesional-noj rehabilitaciji i zapošljavanju osobe s invaliditetom, Zakon o socijalnoj skrbi…). Susrećemo ga i kod ugovornog osiguranja, gdje su uz opće i posebne uvjete tablice invaliditeta sastavni dio ugovora o osiguranju (npr. kolektivna osiguranja, osiguranje od automobilske nezgode, osigu-ranja za slučaj smrti i trajnog invaliditeta).
Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti su oblik nemate-rijalne štete (čl. 200.) ZOO/1991., koje u pravilu nastaju kao posljedica tjelesne ozljede oštećenika. Tjelesna ozljeda ne daje sama po sebi pra-vo na naknadu već to daju zaostale posljedice koje oštećenik osjeća u duhovnoj sferi i koje se očituju kao duševna bol uzrokovana smanjenjem životne aktivnosti.
Takvu bol oštećenik može doživljavati zato što je ostao nesposoban za rad, ili su mu smanjene radne sposobnosti, smanjena mu je ili uništena mogućnost napredovanja u struci (tzv. štetne posljedice u sklopu za-nimanja), ili zbog toga što se ne može na dotad uobičajeni način baviti aktivnostima u slobodno vrijeme, npr. baviti se sportom, rekreacijom, učenjem stranih jezika, baviti se glazbom i tome sličnim (tzv. štetne po-sljedice izvan zanimanja). Duševna bol se može javiti i onda kad su kao posljedica tjelesne ozljede ostale i znatno povećane neke potrebe. Te se posljedice vrlo često kumuliraju. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kao posebna osnova za naknadu štete zbog duševnih boli koje su time prouzrokovane (sve po ZOO/1991.) obuhvaćaju sva ograničenja životnih aktivnosti oštećenika koji ih je ostvario ili bi ih po redovitom tijeku stvari u budućnosti sigurno ostvario. Pod ograničenjem se razumijeva i obavljanje aktivnosti uz povećane napore i uz posebne uvjete. (Ovdje se pojačani napori podrazumijevaju kao manifestacija smanjenja životne aktivnosti, a ne kao samostalni vid štete, jer kao takav ne postoji u čl. 200. ZOO/1991.).2 Ovaj oblik štete je često trajnog karaktera, ali se novčana naknada može dosuditi i kad je smanjenje životne aktivnosti privremeno, ako je ono jače i dugotrajnije ili ako to posebne okolnosti opravdavaju.3
2 Siniša Štimac, Nematerijalna šteta – pravni i medicinski aspekti; Europski pokret
Split, Split, 2005.3 Ivica Crnić, «Odštetno pravo», Faber & Zgombić Plus d.o.o., Zagreb, 2004.
102
Naime, ocjena smanjenja životne aktivnosti se odnosi na smanjenje općih životnih aktivnosti, a što opisuje i cijeni u pravilu vještak odgovarajuće medicinske specijalnosti (koji je involviran u liječenje), a psihijatar duševne boli nastale zbog tog smanjenja.
Ocjena radne sposobnosti je vezana uz vrstu posla, opseg posla, radno mjesto i niz drugih faktora. Primjenjuje se više puta tijekom radnog vijeka radnika. Katkad se obavlja već kod upisa u škole za pojedina zanimanja, kod zaposlenja, kod promjene radnog mjesta, odnosno postupka ocjene invalidnosti. Ocjena radne sposobnosti je trajan proces koji prati čovjeka kroz cijeli radni vijek, od početka školovanja do mirovine. Ponavlja se pri svakom periodičnom pregledu, pri svakoj promjeni radnog mjesta (prethodni pregled), kao i pri svakoj promjeni bioloških karakteristika or-ganizma, promjeni radnih zahtjeva, uvjeta rada ili uvjeta radnog okoliša. Periodičke ocjene obavljaju se kod svih zaposlenih na radnim mjestima s posebnim opasnostima za život i zdravlje u rokovima od dvanaest do četrdeset i osam mjeseci. Ovu ocjenu vrši specijalist medicine rada.4
Invaliditet se, kao što je rečeno, prije svega odnosi na ugovorno osigu-ranje i izražava se kroz tablice koje su stranke ugovorile.
Invalidnost je, kao što je rečeno, svojstvena samo invalidskom i miro-vinskom osiguranju i ne izražava se u postocima nego opisno.
Stoga treba razlikovati invalidnost od invaliditeta. O tome se upravo i govori u članku «Invalidnost i invaliditet, defi niranje, sličnosti i razlike»5 mr. sc. Mihovila Rismonda, objavljenom u Reviji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, br. 3/4, prosinac 2003. Autor upravo naglašava da se u području invalidske zaštite, pa i na drugim područjima, kao što je na primjer naknada štete, često koriste pojmovi «invalidnost i inva-liditet» kao da se radi o riječima i pojmovima istog sadržaja, odnosno sinonimima. To da može dovesti do pogrešne uporabe, pogotovo onda kada je stanje invalidnosti ili invaliditeta temelj za stjecanje nekoga prava u sklopu sustava socijalne sigurnosti, a što ne spada u institut naknade štete. Naglašava se da obje ove riječi imaju isto izvorište u latinskoj riječi invaliditas (od invalidus - nesposoban), no u hrvatskom pravnom susta-
4 Žuškin E. i sur.: «Uloga medicine rada u ocjeni radne sposobnosti i invalidnosti», Li-
ječnički Vjesnik, 2002; 124:181. - 185.5 Mr. sc. Mihovil Rismondo, «Invalidnost i invaliditet; defi niranje, sličnosti i razlike», Re-
vija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, broj 3 /4, prosinac 2003.
103
vu imaju sasvim različito značenje. Posebno je pogrešno kada se oba izraza identifi ciraju s terminom «smanjenje životne aktivnosti». Isti autor nadalje navodi, cit.: «Tako na primjer Ivica Crnić u svojoj knjizi «Naknada štete» (Organizator, Zagreb, str. 273. i 274.)6 kada razmatra naknadu ne-materijalne štete prema Zakonu o obveznim odnosima, istodobno koristi izraz «invaliditet» i «invalidnost», a na jednom mjestu čak spominje «jesu li kao pomoćno sredstvo poslužile odgovarajuće tablice za određivanje postotka invalidnosti koje rabi Fond mirovinskog i invalidskog osiguranja RH», iako se očito radi o listi tjelesnih oštećenja, jer se još od 1959. go-dine do danas stupanj ili kategorija invalidnosti ne izražava u postocima, nego opisno, kao nesposobnost za rad».7
Ovo se napominje iz razloga što se vještak medicinske struke treba izja-sniti isključivo o smanjenju životne aktivnosti, odnosno o duševnim bo-lima zbog smanjenja životne aktivnosti, i to brojčano u postotku, te u opisnom dijelu, tj. u čemu bi se to smanjenje sastojalo. Drugim riječima, pogrešno je da se od vještaka traži, kako je nažalost uobičajeno u praksi, da govori i o smanjenoj radnoj sposobnosti, odnosno o nesposobnosti za rad ili djelomičnoj nesposobnosti za rad. Naime, Zakon o obveznim od-nosima je razgraničio naknadu za imovinsku štetu zbog tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja (čl. 195. ZOO/1991.), odnosno čl. 1095. ZOO/1995., gdje se koriste naprijed citirani izrazi, od naknade za neimovinsku štetu (čl. 200. ZOO/1991., odnosno čl. 1095. ZOO/2005.). Navodimo primjer iz sudske prakse: „Tužiteljica je po zanimanju trgovačka pomoćnica te najveći dio radnog vremena stoji. Kako joj je životna aktivnost smanje-na upravo zbog ozljeda koje je zadobila po nogama, tako će tužiteljica duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti trpjeti upravo na svom radnom mjestu, i to u tijeku trajanja cijelog svog radnog vijeka. Uzeto je u obzir da će po prirodi stvari tužiteljica koja je mlada osoba (24 godine) te boli trpjeti dugi niz godina …..“- Presuda Os u Zagrebu, Gž-245/84 od 08. 05. 1985. Izv.8
Znači da izrazi „radna sposobnost“ odnosno “radna nesposobnost“ ne spadaju u nematerijalnu (neimovinsku) štetu, pa ih medicinski vještak koji vještači oblike neimovinske štete ne treba ni koristiti. Ovi izrazi se
6 Crnić I.: Naknada štete, Organizator, Zagreb, 273. - 4.7 Rismondo M.: «Invalidnost i invaliditet; defi niranje, sličnosti i razlike», Mirovinsko osi-
guranje, Revija Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje; 3/4, Zagreb, prosinac
2003.8 Ivica Crnić: Pravo na tjelesno zdravlje i činjenice koje utječu na visinu naknade neimo-
vinske štete (1. dio); Informator, br. 5498. (15. 11. 2006.), str. 7.
104
koriste, kao što je naprijed navedeno, kod imovinske štete koja se pojav-ljuje u vidu izgubljene zarade, rente i slično.
Nadalje proizlazi da bi medicinsko vještačenje u nadoknadi nematerijal-ne/neimovinske štete bilo u isključivoj domeni specijalista onih struka koji su bili uključeni u liječenje, a ne specijaliste medicine rada, koji vještače isključivo radnu sposobnost odnosno nesposobnost, a koja se vezuje za područje materijalne/imovinske štete, tj. izgubljenu zaradu, i sl., zbog toga što je oštećenom nanesena tjelesna povreda ili mu je narušeno zdravlje, pa zbog potpune ili djelomične sposobnosti za rad gubi zaradu, i sl.
Sporno je u sudskoj praksi što se smatra (naročito) osobito teškim inva-liditetom jer to niti ZOO/1991., a niti ZOO/2005. ne određuju. Radi toga smo i iznijeli uvodnu problematiku terminološke različitosti, jer se upravo navedeni termini susreću u sudskoj praksi i pravnoj teoriji, često kao sinonimi, što oni nisu, kako je i razvidno iz teksta.
ZOO/1991. u čl. 201., a ZOO/2005. u čl. 1001. govore o naročito (osobi-to) teškom invaliditetu. Stoga je potrebno odrediti orijentacijske kriterije, koji bi poslužili kao podloga za utvrđenje osobito teškog invaliditeta. Ivi-ca Crnić9 smatra da bi kao pomoćno mjerilo mogli poslužiti kriteriji za određivanje invaliditeta prema propisima invalidskog osiguranja.
Smatramo da ovakvo stajalište nije provedivo u praksi. Uvažavajući ranije istaknute terminološke (ali ne samo terminološke) nedoumice i nesnalaženja, upravo zakonski termin «osobito teški invaliditet» odnosno «invaliditet» stvara te poteškoće. Kao što je rečeno, termin invaliditet je svojstven isključivo ugovornom osiguranju kod ZOO-a, a ne bi spadao u institut naknade štete. Međutim, ovdje se ne radi o ugovornom osiguranju. Primjerice, ako bi neka osoba teško stradala u prometnoj nezgodi (putnik u vozilu), pa imala pravo na naknadu nematerijalne (neimovinske) štete u smislu čl. 200. ZOO/1991., odnosno u smislu čl. 1100. ZOO/2005., onda ne bi bilo zapreke da i citirani zakonski srodnici, odnosno krug osoba koje sudska praksa priznaje, ne potražuju pravičnu novčanu naknadu s naslo-va, primjerice duševnih boli zbog osobito teškog smanjenja životne akti-vnosti. Drugim riječima, radi se o jednom te istom činjeničnom događaju s tom razlikom da imamo neposrednog i posrednog oštećenika, nepo-srednog u čl. 200. (čl. 1100.), a posrednog u članku 201. (čl. 1101.). Ako bi se na okolnosti smanjenja životne aktivnosti, odnosno duševne boli zbog
9 Ivica Crnić: Odštetno pravo, Zgombić i partneri, Zagreb 2004; str. 419.
105
smanjenja životne aktivnosti (pravni osnov po čl. 200. ZOO/1991.), a sada povreda prava osobnosti oštećenika na duševno zdravlje po čl. 1100. ZOO/2005., odnosno povreda prava osobnosti posrednog oštećenika na duševno zdravlje (čl. 1101. ZOO/2005.), provodilo redovito medicin-sko vještačenje na okolnosti stupnja smanjenja životne aktivnosti koje je i opisno izraženo, onda nema nikakvog razloga da se to ne bi radilo i kod čl. 1101. ZOO/2005., s napomenom da bi se medicinski vještaci trebali izjasniti o stupnju tog smanjenja, tj. radi li se o osobito teškom smanjenju životne aktivnosti (naročito prema ZOO/1991.), što je uvjet za priznavanje pravične novčane naknade posrednim oštećenicima. Kod naknade ne-materijalne (neimovinske) štete radi se o posljedičnom smanjenju životne aktivnosti po čl. 200. ZOO/1991. Ovaj izraz, stupnjevan naročito (oso-bito) smanjenje životne aktivnosti, trebao je biti uveden u čl. 201. ZOO-a/1991., jer je član 200. izričito govorio o smanjenju životne aktivnosti, a čl. 201. je trebao izražavati značajan, osobiti, stupanj tog smanjenja. To je također trebalo biti uneseno i u čl. 1101. ZOO-a/2005., bez obzira što u čl. 1100. više ne postoji smanjenje životne aktivnosti (duševne boli) kao pravni osnov, ali je ostao kao kriterij za utvrđivanje pravnog osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Ovo se spominje iz razloga što bi se radilo o posljedicama iz istog štetnog događaja koje bi se ocjenjivale i kod smanjenja životne aktivnosti i kod osobito teškog smanjenja životne aktivnosti. Ove posljedice smanjenja životne aktivno-sti, odnosno osobito teškog smanjenja životne aktivnosti (duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, odnosno duševnih boli zbog osobito teškog smanjenja životne aktivnosti) trebalo bi vještačiti po istim kriteriji-ma i istoj metodologiji. Smatramo da bi se u sklopu toga mogli koristiti orijentacijski kriteriji prof. Zečevića i Škavića, pa ih po potrebi i dopuni-ti, odnosno osuvremeniti i možda prilagoditi novim zahtjevima sudske prakse. Sve drugo u smislu tablica invaliditeta različitih osiguravateljnih kuća (imajući u vidu da su ove različite i da nisu ugovorene od strane oštećenika), tablica tjelesnog oštećenja koje se primjenjuju kod mirovin-sko-invalidskog osiguranja, te propisa koji uređuju invalidnost, ne bi se moglo koristiti u primjeni instituta naknade štete.
Ovo u sudskoj praksi stvara dodatne poteškoće. Posebice zato što se kategorija osobito teškog invaliditeta ocjenjuje na različite načine (putem smanjenja životne aktivnosti, invaliditeta, odnosno invalidnosti, radne sposobnosti), te se izražava u postotku, i sl., pa konačno na opisan način bez izražavanja u postotku. Dakle, razvidno je da se procjena donosi koristeći različite kriterije. To proizlazi iz medicinskih vještačenja danih u sudskom postupku.
106
Smatramo da su ovo različite kategorije. Trebalo bi koristiti isti izraz u svim slučajevima procjene «osobito teškog invaliditeta». Činjenica je da je ovaj izraz zakonski i da mora biti korišten (dok se možebitno ne promijeni). Činjenica je da je, na ovakav način napisan, ovaj zakonski imperativ u koliziji s drugim pozitivnim zakonskim termini-ma, naprijed nabrojenim.10
Međutim, u svakom slučaju, on se treba izražavati na isti način, kao i utvrđivati putem iste metodologije. Vještaci bi u njihovoj procjeni tre-bali govoriti o smanjenju životne aktivnosti, odnosno osobito teškom smanjenju životne aktivnosti (čija posljedica bi bila tjelesni i duševni ne-dostatak koji se ne moraju poklapati, a koji se trebaju uzeti u obzir, od-nosno procijeniti). Dakle, kod procjene ove kategorije trebaju sudjelovati vještaci onih specijalnosti koje su bile involvirane u liječenju.
Ovdje je zanimljiva, donekle i prijeporna uloga psihijatra, pogotovo u slučajevima kada oštećenik nije bio psihijatrijski liječen nakon predmet-ne nezgode.
U sudskoj praksi primjene ZOO /1991., psihijatar je redovito bio taj koji je davao zaključno mišljenje, nakon očitovanja ostalih vještaka, struka involviranih u liječenju oštećenika, čime je praktički njegovo mišljenje bio dominantno. Time je i psihijatrijsko mišljenje postalo do-minantno i odlučujuće za stupanj smanjenja životne aktivnosti, a time i za razmjernu visinu dosuđene novčane naknade. Otvara se pitanje zbog čega je psihijatar bio redovito pozivan da dade procjenu duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i u slučajevima kada oštećenik nije bio prethodno psihijatrijski liječen. U svakom slučaju psihijatrijsko vještačenje ne samo da otvara dvojbe, nego vještaku psihijatru daje po-sebnu važnost, otvara mogućnost kolizije s mišljenjima ostalih vještaka (npr. u slučaju kada se mišljenje psihijatra razlikuje od mišljenja specija-lista involviranih u liječenju oštećenog), što otvara mogućnost ponavlja-nih vještačenja, a time i produljenja sudskog postupka. Ovo tim prije što se prema stajalištima teoretičara i praktičara duševne boli određuju posrednim putem (posredstvom smanjenja životne aktivnosti). Da je to doista tako potvrđuje i stajalište Odbora za sudbena mišljenja Medi-cinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 13. lipnja 2002. u predmetu Općinskog suda u Splitu IP 1171/98. U mišljenju ortopeda i specijalista
10 Mihovil Rismondo, Invalidnost i invaliditet, defi niranje, sličnost i razlike, Revija Hrvat-
skog zavoda za mirovinsko osiguranje, broj 3/4, prosinac 2003., Zagreb.
107
sudske medicine navodi se: „Zbog smanjenja opće životne aktivnosti (opsega pokreta lijevog koljena (2%), nestabilnosti lijevog koljena u dva smjera (10%), nemogućnosti bavljenja baletom (8%), ocjenjujem ukupno 20% duševnih bolova“. Dakle, mišljenje o duševnim bolovima doneseno je bez mišljenja psihijatra i izvedeno iz procjene smanjenja životne aktiv-nosti. Prvostupanjski i drugostupanjski sud prihvatili su ga kao logično, stručno, uvjerljivo i argumentirano mišljenje i na njemu zasnovali svoje presude.Time ovakvo stajalište postaje dio sudske prakse i upućuje na mogućnost takvog postupanja i u drugim slučajevima, tj. na to da mišljenje psihijatra ne treba biti obvezno na način kako je prije spome-nuto, da psihijatrijski nalaz i mišljenje budu konačni i dominirajući. Uloga vještaka psihijatra trebala bi biti izjednačena s ulogom drugih vještaka, drugih struka, koje su uključene u liječenje oštećenika, a iz čijeg mišljenja može proizaći da je nastupilo umanjenje životnih aktivnosti iskazano opi-sno i u postotku, te da su u razmjernom postotku nastupile i duševne boli. O tome bi buduća sudska praksa svakako trebala voditi računa.11 Da je ovakvo stajalište ispravno u odnosu na vještačenje osobito teškog invaliditeta iz čl. 1100. po ZOO/2005., proizlazi iz zakonskog uređenja tog članka gdje se pravična novčana naknada neimovinske štete koja pripada posrednim oštećenicima (uža obitelj) više ne uvjetuje duševnim bolima kako je to bilo u čl. 201. ZOO/1991.
U nastavku navodimo proturječnost sudske prakse Vrhovnog suda Re-publike Hrvatske s navođenjem konkretnih odluka u kojima se „invalidi-tet, odnosno osobito teški invaliditet“ izražava putem različitih izraza koji su prije navedeni, a koji se različito odražavaju na citirane odluke: Odbijen je tužbeni zahtjev rodbine oštećenika s naslova naknade
nematerijalne štete radi duševnih boli koje trpe radi naročito teškog invaliditeta bliske osobe uz obrazloženje da, iako su vještaci zdravlje oštećenika ocijenili sa 100% smanjenom životnom aktivnošću, ovaj da može s preostalom radnom sposobnošću sam o sebi brinuti se i obavljati određene radnje koje su u tekstu pobliže opisane. Nadalje je navedeno da cijeneći sve navedene činjenice taj sud smatra da se u konkretnom slučaju ipak ne radi o takvom osobito teškom slučaju invalidnosti koji bi opravdavao dosuđenje naknade temeljem čl. 201. ZOO/1991. Navedena se naknada cit. "naime dosuđuje u pravilu
11 Siniša Štimac, Anton Marović: Psihijatrijskim vještačenjem do pravične novčane na-
knade; Svijet osiguranja, 8/2006., str. 54. - 57.
108
kada se radi o potpunoj invalidnosti bliske osobe, pri čemu iako to ne mora biti 100% invalidnost kao u ovom slučaju, niti vrlo visok po-stotak invalidnosti ne mora uvijek razmjerno izazivati duševne boli u visokom stupnju" (Vs, Rev–375/1998. od 26. 04. 2001.)
Odbijen je tužbeni zahtjev s istog naslova, obrazloženjem cit. "iako su vještaci ocijenili ukupan invaliditet oštećenika s 80%, te iako je postotak invalidnosti samo jedno od mjerila, ali ne i jedino mjerilo, ocjenjivanja postojanja ili nepostojanja naročito teškog invaliditeta, ipak naročito teškim invaliditetom treba smatrati takvu invalidnost zbog koje su životne funkcije oštećenika u tolikoj mjeri reducirane da rezultiraju izuzetno teškim posljedicama za tu osobu. Iz činjenica da oštećenik ne može zadržati mokraću i da je kod njega nastupila spolna nemoć, zajedno s iznijetim trajnim posljedicama ograničene pokretljivosti zgloba kuka i poluoduzetošću glutealnih mišića de-sne strane zdjelice, ne proizlazi zaključak o potpunoj invalidnosti oštećenika, ovo pogotovo kad se uzme u obzir da se oštećenik može kretati uz pomoć jedne štake, pa je pokretan, dakle fi zički i psihički komunikativan.” (Vs, Rev-9/03. od 15. 04. 2003.)
Usvojen je tužbeni zahtjev s istog naslova s obrazloženjem da su cit. "liječnici vještaci suglasni da mu (oštećeniku) je potreban stalan nadzor, te da će bliski srodnici imati jake duševne boli i patnje zbog takvog stanja njihovog oca i supruga. Pravilno da je stoga prvostu-panjski sud ocijenio da je kod oštećenika nastupio takav naročito težak invaliditet koji čini smetnje normalnom načinu življenja u bračnoj i obiteljskoj zajednici, uslijed čega su tužitelji lišeni svih onih zadovoljstava koje takva zajednica donosi (drugostupanjski sud je preinačio odluku prvostupanjskog suda i odbio tužbeni zahtjev)." (Vs, Rev-2195/98. od 12. 06. 2002.)
Usvojen je tužbeni zahtjev s obrazloženjem, cit. "utvrđeno je da je sin tužitelja 100% invalid, a da mu je opće životna i radna sposobnost smanjena za 85% - 90%, te da je potpuno nesposoban za samosta-lan život jer mu je oduzeta desna strana tijela, pa roditelji moraju za njega obavljati i najosnovnije poslove u odnosu na njegove životne potrebe. Prema ocjeni ovog suda, imajući u vidu sve utvrđene okol-nosti ovog slučaja, te utvrđeni visoki postotak invaliditeta i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti sina tužitelja, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 201. st. 3. ZOO-a/1991." (Vs, Rev -1477/00. od 21. 05. 2003.)
109
Odbijen je tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je kod oštećene došlo
do smanjenja životne aktivnosti za oko 50%, a radna sposobnost da
je smanjena za 90%. Cijeneći trajne posljedice (psihoorganski sin-
drom, karakterološke promjene, neprovocirani strahovi, višestruki
prijelomi rebara sa zaostalim smetnjama disanja i posttrauma-
tskim neuralgijama, prijelom trupa XI. prsnog kralješka sa zaosta-
lim smetnjama pokretljivosti, ožiljci na čelu i drugdje s ocijenjenim
naruženjem lakog stupnja) sudovi su osnovano zaključili da opisane
posljedice ne predstavljaju naročito teški invaliditet kao osnovu za
dosuđenje pravične novčane naknade njezinoj djeci - tužiteljima, jer
da osobito teški invaliditet kao osnova za priznavanje prava na sati-
sfakciju za navedeni oblik nematerijalne štete pretpostavlja osobito
teško i trajno tjelesno ili duševno oštećenje zdravlja neke osobe,
koje kod njoj bliskih osoba izaziva intenzivne duševne bolove, što
ipak ovdje nije slučaj. Prema tome materijalno pravo je pravilno pri-
mijenjeno kad su tužbeni zahtjevi tužitelja odbijeni kao neosnovani."
(Vs, Rev-909/00. od 22. 10. 2003.)
Potvrđene su prvostupanjska i drugostupanjska presuda kojima
je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (sina i bračnog druga tužitelja),
jer da pojačani napori u svakodnevnom životu koji su izraženi u
stupnju od 80% ne bi predstavljali slučaj naročito teškog invali-
diteta koji bi prema shvaćanju suda postojao u slučaju potpunog
invaliditeta, koji svojim vanjskim manifestacijama utječe da osobe
koje ga njeguju i čuvaju trpe duševne boli. (Vs, Rev -3141/1995. od
23. 10. 1996.)
Preinačene su prvostupanjska i drugostupanjska presuda kojima je
bio usvojen tužbeni zahtjev tužitelja s ovog osnova na način da je
životna aktivnost bila smanjena 65 do 75% s obrazloženjem da je
doista u pitanju teški invaliditet i da nema sumnje da tužitelji trpe
duševne bolove zbog opisanih ozljeda sina i trajnih posljedica tih
ozljeda, ali da to ipak nije slučaj naročito teškog invaliditeta u smi-
slu u članka 201. st. 3. ZOO-a. Nije dovoljno u smislu te zakonske
odredbe da je došlo do teškog invaliditeta, već se traži da postoji
«naročito teški invaliditet»; pretpostavlja se dakle, naročito težak
slučaj invaliditeta, tj. takav koji se kreće u granicama potpunog in-
validiteta, a što kod sina tužitelja ipak nije slučaj, radi čega je tre-
balo reviziju prihvatiti, te pobijene presude preinačiti i odbiti tužbeni
zahtjev. (Vs, Rev- 1845/00. od 22. 10. 2003.)
110
Konačno, osvrćemo se i na stajalište Ustavnog suda Republike Hrva-tske12 sadržano u odluci od 24. siječnja 2007. g., kojom se osvrće na pra-vno stajalište Vrhovnog suda RH o prosuđivanju (ne)postojanja naročito teškog invaliditeta po osnovi iz čl. 2001. st. 3. ZOO/1991., u jednom konkretnom slučaju.
Radilo se o ustavnoj tužbi djece čiji su roditelji teško stradali u prometnoj nesreći, od čijih je posljedica otac preminuo, a majci je, u dobi od 42 godine, zbog teške ozljede amputirana noga u natkoljenici, te su kod nje ostale i trajne teške posljedice u vidu otežane pokretljivosti desne ruke i nesposobnosti za obavljanje bilo kakvih poslova, osim najlakših. Jedno od djece je osoba s teškim duševnim smetnjama, a u vrijeme pokretanja parničnog postupka, koji je prethodio ustavnosudskom dvoje od njih su bili malodobni. Iz provedenog vještačenja proizlazi da bi kod izravne oštećenice nastupila invalidnost za poslove u kući u omjeru od 80%, a za poslove izvan kuće (to jest, za radove u poljoprivredi i povr-tlarstvu koje je majka tužitelja ranije obavljala, da kod iste postoji 100% invaliditet trajno).
Prvostupanjski sud usvojio je zahtjev tužitelja, tj. ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan i da su ostvareni uvjeti za primjenu čl. 201. st. 3. ZOO/1991.
Drugostupanjski sud u cijelosti se suglasio s pravnim stajalištem suda prvog stupnja. U postupku po reviziji Vrhovni sud RH u ovom slučaju zauzeo je suprotno pravno stajalište, tj. da se ne bi radilo o naročito teškom invaliditetu s obrazloženjem, cit.: „Uvažavajući svu težinu slučaja, a imajući u vidu da se radi o ženskoj osobi s četvero djece koja je ostala bez noge u dobi od 42 godine, ipak treba reći da to nije slučaj naročito teškog invaliditeta, kada zakon priznaje naknadu nematerijalne štete određenom krugu posredno oštećenih (u ovom slučaju djece stradale majke). Nije, naime, dovoljno da se radi o teškom invaliditetu u koji bi se mogao ubrojiti i invaliditet stradale, već se pretpostavlja naročito težak slučaj invaliditeta, dakle takvog koji bi se morao kretati u granicama potpunog invaliditeta. Posredno oštećenima iznimno se priznaje pra-vo na naknadu nematerijalne štete samo u takvim slučajevima“.
Ustavni sud je prihvatio navode podnositelja da im u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred zakonom zajamčena čl. 14. st. 2. Ustava
12 Odluka US br. U-III-576/2000., od 24. siječnja 2007.
111
Republike Hrvatske, jer da se osporena presuda Vrhovnog suda RH može ocijeniti samovoljnom, a time i ustavnopravno neprihvatljivom. U odlu-ci je napomenuto da Ustavni sud nije nadležan tumačiti razliku između „naročito teškog“ i „potpunog“ invaliditeta, jer da je to zadaća redovnih sudova u primjeni prava na pojedine slučajeve. Međutim, da tumačenje prema kojemu „naročito teški invaliditet“ postoji samo „ako se kreće u granicama potpunog invaliditeta“ nije prihvatljivo, jer da to ne proizlazi iz sadržaja mjerodavnog članka 201. st. 3. ZOO-a. Nadalje, da pravo na nematerijalnu štetu u slučaju iz članka 201. stavka 3. ZOO-a, nije pro-pisano „kao iznimka“ (kako smatra Vrhovni sud); da do njegove primje-ne dolazi uvijek kada se ispune pretpostavke propisane tom pravnom normom (postojanje naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika i postojanje duševnih bolova određenog intenziteta, a i trajanja kod po-srednog oštećenika, koji su bolovi u uzročnoj vezi s nastupom naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika).
Ovo smatramo bitnim kod zauzimanja pravnog stajališta, to jest da se naročito teški invaliditet ne smije poistovjetiti s potpunim invaliditetom, te da naročito teški invaliditet iz čl. 201. st. 3. nije iznimka (što nigdje i ne stoji u zakonskom članku), već pravilo kada su ispunjeni uvjeti iz ci-tiranog zakonskog članka za njegovo priznanje. Ustavni sud je ukazao i na nepotpuno i očito netočno utvrđenje cjelokupnog spisa predmeta od strane Vrhovnog suda RH, jer da se taj sud ograničio samo na gubitak noge (ne i na druge ozljede i posljedice, poput ograničenja pokretljivosti ruke i druge okolnosti slučaja). Ovaj konkretni slučaj analizirali su Hrvoje Kačer13 i Ivan Kaladić14 isključivo s pravnog aspekta, ne upuštajući se u medicinski dio, odnosno na koji način se došlo do utvrđenja postotka konkretnog invaliditeta, a što upravno smatramo bitnim, jer u utvrđenju visine postotka ovisi i stajalište suda, odnosno sudske prakse, kako to proizlazi iz citiranih rješidbi Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Podredno, nitko nije poveo računa o kvaliteti življenja prvooštećenice i njenih duševnih boli, kao ni o duševnim bolima djece, tužitelja. Naime, mlada ženska osoba, kojoj je amputirana noga ima druge vidljive koz-metske defekte, ne samo da ne izgleda estetski poput sebi slične osobe
13 Hrvoje Kačer: Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske o neimovinskoj šteti; Hrvat-
ska pravna revija, br. 5., 2007; 1. - 6.14 Ivan Kaladić: Naročito teški invaliditet bliske osobe i novčana naknada nematerijalne
(neimovinske) štete i kada se ne kreće u granicama potpunog invaliditeta; Hrvatska
pravna revija, 7 - 8; 2007; 23. - 28.
112
istog spola i drugih sličnih vanjskih oznaka, nego je iz njenog držanja ja-sno vidljiva patnja zbog nemogućnosti ispunjavanja svih životnih zadaća. Utoliko se „miješanje“ i neadekvatno korištenje izraza invaliditet, invalid-nost, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, od samog zakono-davca odražava u nekonzistentnim rješenjima i pravorijecima.
Također ne postoje ni medicinski kriteriji makar orijentacijske prirode po kojima bi se ocjenjivao naročito teški invaliditet u slučaju postojanja vrlo teških trajnih medicinskih posljedica na zdravlje neposrednog oštećenika (naročito teški invaliditet u pravnom smislu), a od čega ovisi i zahtjev po-srednog oštećenika.
Nadalje ne postoji ni ujednačena metodologija u navedenoj problematici ni od strane medicinskih vještaka.
Iz gore navedenoga, kao i iz citiranih slučajeva sudske prakse, razvidno je da dodatnu zabunu unosi neprecizna terminologija, odnosno nedo-sljedno navođenje u različitim zakonima, različitih pravnih izraza koji su bitno različiti, te koji se pogrešno podvode pod izraz “naročito teškog invaliditeta”.
Iz uhodane, svakodnevne i općeprihvaćene sudske prakse proizlazio bi zaključak da se osobito teški invaliditet, odnosno teški invaliditet ne utvrđuje po tablicama tjelesnog oštećenja, ni po tablicama osigurava-teljskih kuća, kao ni po odlukama i tablicama tjelesnog oštećenja i pro-fesionalnih bolesti u upotrebi u povjerenstvima odnosno tijelima mirovin-skog i invalidskog osiguranja, a ni po specijalisti medicine rada, već po medicinskim vještacima u sudskom postupku. Također proizlazi da se vrlo često pozvani medicinski vještaci ne pozivaju na kriterije na temelju kojih iznose svoje mišljenje, odnosno da ne navode metodologiju koju su primjenjivali.
Ovakav pristup nužno upućuje na afi rmaciju Orijentacijskih medicinskih kriterija (prof. Zečević, prof. Škavić, 1996.). Smatramo da je pravilno da stanje i posljedice utvrđuju medicinski vještaci u sudskom postupku, i to upravo specijalisti onih specijalnosti koje su bile uključene u liječenje. Takav nalaz i mišljenje trebao bi sadržavati opisni dio, tj. opis onoga u čemu se sastoji smanjenje životne aktivnosti, potom smanjenje životnih aktivnosti iskazano brojčano, u postotku. Potrebno je da vještak objasni radi li se o teškom ili o osobito teškom smanjenju životne aktivnosti, odnosno gdje je granica među njima, jer se uz to određivanje upravo
113
vezuju duševne boli (po ZOO/1991.) i priznanje novčane naknade. (Ne priznaje se za teški, nego samo za osobito teški invaliditet). Primjenom citiranih medicinskih kriterija vještaci bi doprinijeli ujednačenosti sudske prakse, odnosno visini presuđene pravične novčane naknade i izjednačili oštećene s jednakim ili sličnim trajnim posljedicama, na svim sudovi-ma na čitavom teritoriju Republike Hrvatske. Time bi se osigurala jedin-stvena primjena zakona i ravnopravnost građana u smislu čl. 118. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Naime, imajući u vidu da je sudska praksa rigorozna, pa i restriktivna, te da upravo o procjeni vještaka ovisi i priz-nanje prava na naknadu, kao i njena visina, medicinski kriteriji su nužni kao i edukacija vještaka medicinske struke, posebno onih specijalnosti koje su uključene u liječenje ozlijeđenog i sprječavanje nastanka trajnih posljedica. Ujedno bi takvi kriteriji poslužili i sucu i svim drugim sudioni-cima u postupku, o čemu je već ranije bilo govora. U kriterijima VSRH od 29. 11. 2002., taksativno su navedeni iznosi koji pripadaju posrednom oštećeniku zbog smrti odnosno osobito teškog invaliditeta, koji je nastupio kod njegovog određenog bliskog srodnika. U slučaju smrtnog ishoda vještačenje se nije provodilo kod primjene čl. 201. ZOO/1991., jer su duševne boli proizlazile iz same činjenice smrti kao najteže posljedice, a to s obzirom na zakonsko uređenje čl. 1101. ZOO/2005. također nije potrebno, tim prije što su iz zakonskog opisa izbačene duševne boli. Stoga nije bilo potrebe za provođenjem medicin-skog vještačenja.
Po ZOO/2005. smrt, odnosno teški invaliditet može se tumačiti kao po-vreda prava osobnosti oštećenika na duševno zdravlje (čl. 19. st. 1. i 2. u svezi s člankom 1046. ZOO/2005.). Kao što je rečeno, iako se u članku 1101. (ZOO/2005.) više ne govori o duševnim bolima, tj. u odredbi ovog članka to nije izričito propisano kao u članku 201. (ZOO/1991.), očito je da se radi o duševnim bolima koje posredni oštećenik trpi zbog smrti ili osobito teškog invaliditeta bliske osobe.
Duševne boli ovdje imaju značaj kriterija na temelju kojeg se utvrđuje pravo na pravičnu novčanu naknadu i visina takve naknade.
Dakle, po članku 1101. ZOO/2005. duševne boli u slučaju smrti ili oso-bito teškog invaliditeta bliske osobe nisu više samostalan oblik neimo-vinske štete, već je to povreda prava osobnosti na duševno zdravlje. Na okolnosti postojanja duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe, odnosno smrti, po dosadašnjoj sudskoj praksi nije bilo potrebno
114
provoditi sudsko-medicinsko vještačenje i ono se u sudskoj praksi nije provodilo. Preciznije, duševna bol se utvrđivala posredno. O njoj i nje-nom intenzitetu izvodio bi se zaključak iz (putem) procjene medicinskog vještaka o oštećenju zdravlja i posljedicama. Sud je svoje stajalište o duševnim bolima formirao na temelju znanja i iskustva uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka, kao i rečene okolnosti koje po životnoj logici upućuju na to da je posredni oštećenik trpio, odnosno da trpi duševne boli i trpjet će ih zbog osobito teškog invaliditeta člana obitelji ili bliskog srodnika koji je s oštećenikom u trajnijoj zajednici života. Radi se o duševnim bolima određenog intenziteta koje se vezuju za teški invali-ditet odnosno za osobito teški invaliditet, samo za kojeg zakon priznaje pravičnu novčanu naknadu.
Smatramo da bi kod procjene, radi li se o osobito teškom invaliditetu (osobito teškom smanjenju životne aktivnosti), trebao vještačiti medicin-ski vještak one specijalnosti koja je bila involvirana u liječenju. Također smatramo da bi duševne boli posrednog oštećenika koje se izvode iz procjene osobito teškog smanjenja životne aktivnosti trebao vještačiti vještak psihijatrijske struke.
U slučaju smrti sukladno dosadašnjoj sudskoj praksi mišljenja smo da u odnosu na posrednog oštećenika, na okolnosti duševnih boli ne treba provoditi nikakvo medicinsko vještačenje. Drugim riječima, posredni oštećenik bi to pravo ostvarivao na temelju činjenica koje mu priznaje zakon i sudska praksa, tj. temeljem stupnja bliskosti kao i traj-nosti zajednice života, kada se ta okolnost traži. Dakle, u ovom dijelu dosadašnja sudska praksa je bila jedinstvena u odnosu na stajalište pre-ma medicinskom vještačenju, pa doista nema potrebe za bilo kakvim izmjenama, tim prije što po ZOO/2005. u zakonskoj formulaciji više ne stoji „duševne boli zbog smrti bliske osobe“, kao što je to bilo po ra-nijem zakonu (ZOO/1991.). Međutim, u svakom slučaju se kao pravni osnov pojavljuje povreda prava osobnosti iz čl. 19. ZOO/2005., a to bi u ovom slučaju bilo pravo na duševno zdravlje. Povreda prava osobnosti na duševno zdravlje se pretpostavlja kod primjene čl. 201. ZOO/1991., i čl. 1101. ZOO/2005., tj. kod posrednog oštećenika, kako u slučaju smr-ti, tako i u slučaju osobito teškog invaliditeta bliskog srodnika. U oba slučaja nije potrebno provoditi vještačenje na okolnost postojanja ili ne-postojanja duševnih boli posrednog oštećenika.
Konačno, smatramo da je neophodno što prije izmijeniti Zakon u odnosu na materiju iz čl. 201. ZOO/1991. („stari“ ali još važeći zakon) odnosno
115
čl. 1101. (ZOO/2005.) na način da će pravna i medicinska tijela zajednički formulirati izraz koji će pravno biti jasan i koji bi spadao u područje ne-materijalne (neimovinske) štete i koji će biti medicinskim vještacima ja-san i blizak za vještačenje, a u sklopu medicinskih kriterija kojima će biti propisan.
Literatura:
1. Marijan Ćurković: Obvezna osiguranja u prometu, Zagreb, travanj 2007; 128. - 9.
2. Siniša Štimac, Nematerijalna šteta - pravni i medicinski aspekti; Eu-ropski pokret Split, Split, 2005.
3. Ivica Crnić: «Odštetno pravo», Faber & Zgombić Plus d.o.o., Zagreb, 2004.
4. Žuškin E. i sur.: «Uloga medicine rada u ocjeni radne sposobnosti i invalidnosti», Liječnički vjesnik 2002; 124:181. - 185.
5. Mr. sc. Mihovil Rismondo: «Invalidnost i invaliditet; defi niranje, sličnosti i razlike», Revija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osigu-ranje, broj 3 /4, prosinac 2003.
6. Crnić I.: Naknada štete, Organizator, Zagreb, 273. - 4. 7. Rismondo M.: «Invalidnost i invaliditet; defi niranje, sličnosti i razlike»,
Mirovinsko osiguranje, Revija Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osi-guranje; 3/4, Zagreb, prosinac 2003.
8. Ivica Crnić: Pravo na tjelesno zdravlje i činjenice koje utječu na visi-nu naknade neimovinske štete (1. dio); Informator, br. 5498. (15. 11. 2006.), str. 7.
9. Ivica Crnić: Odštetno pravo, Zgombić i partneri, Zagreb 2004; str. 419.
10. Mihovil Rismondo: Invalidnost i invaliditet, defi niranje, sličnost i razlike. Revija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, broj 3/4, prosinac 2003., Zagreb.
11. Siniša Štimac, Anton Marović: Psihijatrijskim vještačenjem do pravične novčane naknade; Svijet osiguranja, 8/2006., str. 54. - 57.
12. Odluka US br. U-III-576/2000., od 24. siječnja 2007.13. Hrvoje Kačer: Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske o neimo-
vinskoj šteti; Hrvatska pravna revija, br. 5., 2007; 1. - 6.14. Ivan Kaladić: Naročito teški invaliditet bliske osobe i novčana nak-
nada nematerijalne (neimovinske) štete i kada se ne kreće u grani-cama potpunog invaliditeta; Hrvatska pravna revija, 7-8; 2007; 23. - 28.
117
Uloga odvjetnika u parničnom postupku kod psihijatrijskog vještačenja neimovinske/nematerijalne štete po Zakonu o obveznim
odnosima iz 2005. godine
Siniša Štimac, dipl. iur.,
odvjetnik u Splitu
Stručni članak
UDK: 340.63:347.426.4
347.96:340.63
Sažetak
Zakon o obveznim odnosima iz 2005. g. (ZOO/2005.) određuje neimo-vinsku/nematerijalnu štetu kao povredu prava osobnosti (čl. 1046., u svezi s čl. 1100. i čl. 19.), za razliku od Zakona o obveznim odnosima iz 1991. g. (ZOO/1991.), koji je defi nira kao nanošenje drugome fi zičkog ili psihičkog bola ili straha (čl. 155.). Sada su pretrpljene fi zičke i psihičke boli te strah tek neki od kriterija (kvalifi kacijskih okolnosti) za određivanje visine pravične novčane naknade.
Međutim, u nedostatku novih odnosno izmijenjenih kriterija i dalje valja primjenjivati kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene 29. 11. 2002. godine, radi kontinuiteta u sudskoj praksi, jer je nemoguće bez pratećih kriterija stvoriti novu sudsku praksu koja bi se temeljila na po-vredi prava osobnosti, tim prije što se ZOO/1991. i dalje primjenjuje na slučajeve naknade štete nastale prije 1. siječnja 2006., koji su još u po-stupku pred sudom.
Vještak psihijatar po ZOO/2005. ima zadatak da kod procjene povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje vještači procjenu težine povrede duševnog integriteta koja se temelji na cjelokupnoj psihopa-tologiji i njenom stvarnom utjecaju na osobno i socijalno funkcioniranje povrijeđene osobe, čime se psihijatrijski pristup izjednačio s pravničkim poimanjem duševnog integriteta. Za primijetiti je i to da su se i medicin-ski kriteriji prof. Zečevića i prof. Škavića (Barbat, 1996.) odnosili na sve medicinske specijalnosti izuzev na psihijatriju, a što se može razmatrati kao nedostatak tih kriterija i tumačiti kao isključivi propust nesudjelovanja
118
psihijatara u njihovom formiranju. Sada je taj propust ispravljen izradom prijedloga kriterija koji bi služili, zapravo bili temelj, kod psihijatrijskog vještačenja povreda duševnog integriteta, a koji su objavljeni u knjizi prof. dr. Gorete (2008.). U bitnome autor kvantifi cira povrede duševnog inte-griteta u pet stupnjeva, koji služe za procjenu težine povreda duševnog zdravlja, izražavajući ih kroz stupanj povrede i kroz postotak u rasponu od 0% do 100%. Kriteriji prof. Gorete su orijentacijske prirode i mogu se koristiti u sudskoj praksi i kao medicinski i kao pravni, za odmjeravanje iz-nosa pravične novčane naknade prema stupnjevima težine povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. Ujedno su temelj vještacima psihijatrijske struke za izradu njihovih vještava. Smatramo da bi prema ovim kriterijima trebalo postupiti i u odnosu na fi zičke ozljede i njihove posljedice, tj. pra-va osobnosti na tjelesno zdravlje te izraditi adekvatne kriterije, što bi spa-dalo u zadatak medicinskih vještaka drugih specijalnosti. Ove kriterije bi trebali prihvatiti i sudovi, te ih primjenjivati kao što se primjenjuju orijenta-cijski pravni kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. g. Na ovaj način bi se ispravila nepravda prema osobama koje su teško stradale, ali kojima sudska praksa po ZOO/1991. nije priznavala ne-materijalnu štetu s obrazloženjem da te osobe ne osjećaju strah odnosno fi zičku bol ili duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti ili naruženosti. Tako bi ove osobe bile ravnopravno tretirane i izjednačene pred zakonom i Ustavom, a što je uvjet za pravično suđenje po čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, odnosno čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno za afi rmaciju konvencijskog prava koje je po pravnoj snazi iznad zakona i čini dio unutarnjeg pravnog poretka Repu-blike Hrvatske, u smislu čl. 140. Ustava Republike Hrvatske.
Time postaje bitno drugačiji pristup i uloga odvjetnika od kojih sve polazi – kompletirani zahtjev odnosno tužba i predloženi svi potrebni dokazi, argumentirani na činjenicama sadržanim u tužbi, u smislu čl. 219. ZPP-a (iznošenje činjenica i dokaza), što bi omogućilo primjenu čl. 311. ZPP-a1 (učinkovito suđenje).
1 Zakon o parničnom postupku; Narodne novine, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08.
119
Attorney’s role in civil proceeding in case of physiatric expertise of non-material/non-property damage in accordance with Obligatory relations act from 2005
Siniša Štimac, LL.B., attorney from Split
Summary
Obligatory relations Act from 2005 (ORA/2005) defi nes non-property/non-ma-
terial damage as breach of individuality right (Art. 1046, in connection with Art
1100 and Art 19), contrary to Obligatory Relations Act from 1991 (ORA/1991),
which defi nes it as causing physical or psychical pain or fear to another person
(Article 155). Nowadays the endured physical or psychical pains and fear are
only some of criteria (qualifi cation circumstances) for establishment of the level
of just money compensation.
However, lacking the new, i.e. changed criteria, the Supreme Court of Republic
of Croatia criteria enacted on November 29, 2002 need to be applie3d in case
law for the sake of continuity, because it is impossible, without accompanying
criteria, to create the new case law which would be based on breach of individu-
ality right, moreover since the ORA/1991 is still applicable in cases of compen-
sation for damage occurred before January 2006, which are still ongoing at the
court.
According to provisions of the ORA/2005 the expert witness – psychiatrist has
the task, in the course of assessment of individuality right breach on physical
and mental health, to carry out expertise assessing the graveness of breach of
mental integrity, which is based on overall psychopathology and its actual im-
pact on personal and social functioning of injured person, thus equalizing the
psychiatric approach with legal comprehension of mental integrity. One should
notice the fact that the medical criteria of professor Zečević and professor Škavić
(Barbat 1996) related to all medical specialities, save of psychiatrics, which can
be considered as lack of such criteria and construe them as sole oversight of
non participation of psychiatrists in their formation. Now this oversight has been
corrected by production of draft criteria which would serve, actually be basis,
in case of psychiatric expertise of breach of mental integrity, which have been
published in dr. Goreta’s book (2008). Actually, the author quantifi es breach of
mental integrity in fi ve degrees, which serves for assessment of graveness of
breach of mental health, expressing it through degree of breach and percentage
within the range of 0% to 100%. Prof. Goreta criteria are of orientation nature
and cannot be used in case law both as medical and legal, for admeasurements
of amount of just money according to degree of breach of individuality right on
mental health. At the same time they are bases for psychiatric experts in prepa-
120
ration of their expertises. We consider that, analogue to these criteria, the physi-
cal injuries and their consequences, i.e. the individuality right on corporal health,
should be dealt with, and to produce adequate criteria, which would fall within
the tasks of medical experts of other specialities. These criteria should also be
accepted by courts, and they should apply them as they apply the orientation
legal criteria of the Supreme Court of the Republic of Croatia of November 29,
2002. In such a way, the injustice to persons who gravely suffered, but to whom
the case law according to ORA/1991 have not recognized non-material damage,
arguing that such persons do not feel fear, i.e. physical pain or mental pain due
to decrease of life activities or ugliness. In such a way these persons would be
equally treated and be equalized before the law and Constitution, which is con-
dition for fair trial according to Article 29 of the Constitution of the Republic of
Croatia, i.e. Article 6 of European Convention on protection of human rights and
basic freedoms, i.e. for affi rmation of convention law which is by legal strength
above the law and makes part of internal legal order of the Republic of Croatia,
pursuant to provisions of Art. 140 of Constitution of the Republic of Croatia.
Consequently, approach and role of attorney from whom everything starts becomes
signifi cantly different – completed request, i.e. suit and proposed all necessary evi-
dences, argued on basis of facts which make part of the suit, pursuant to provisions
of Art. 219 of Litigation Proceedings Act (LPA) (bringing facts and evidences) which
would enable application of Article 311 of LPA (effective proceeding).
Zakon o obveznim odnosima iz 2005. g. (ZOO/2005.) određuje neimo-vinsku /nematerijalnu štetu kao povredu prava osobnosti (čl. 1046., u svezi s čl. 1100. i čl. 19.), za razliku od Zakona o obveznim odnosima iz 1991. g. (ZOO/1991.), koji je defi nira kao nanošenje drugome fi zičkog ili psihičkog bola ili straha (čl. 155.). Sada su pretrpljene fi zičke i psihičke boli te strah, tek neki od kriterija (kvalifi kacijskih okolnosti) za određivanje visine pravične novčane naknade. Promjena koncepcije zakona (umje-sto subjektivne - objektivna) traži i drugačiji pristup vještaka medicinske struke prigodom vještačenja. Kako se i danas primjenjuju oba zakona (ZOO/91. i ZOO/2005., ovisno je li štetni događaj bio prije ili poslije 1. siječnja 2006.) vještak se dovodi u situaciju da kod istih ozljeda i njiho-vih posljedica iskazuje vještvo uz primjenu i jednog i drugog zakona. Sadržaj vještačenja, a posebno psihijatrijskog, tada je bitno različit. Iz istog razloga se i ostali sudionici u postupku moraju drugačije ponašati (bitno je drugačija koncepcija tužbe, a isto tako i sadržaj sudskog naloga za vještačenje).
Prema sudskoj praksi (tumačenja ZOO/1991.) smatralo se da se duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti ne može priznati ukoliko nije
121
bilo smanjenja životne aktivnosti, odnosno naruženosti, jer su upravo smanjenje životne aktivnosti, odnosno naruženost, bili preduvjeti po-stojanja duševnih boli.
Prema ZOO/2005. uvođenjem i defi niranjem neimovinske štete kao po-vrede prava osobnosti (čl. 1046.) zakonodavac je proširio pravne osnove koje su podloga za ostvarenje pravične novčane naknade i napustio je načelo numerus clausus2.
To je osobito izraženo kod razmatranja duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti po čl. 200. ZOO/1991., odnosno jednog od kriterija za utvrđivanje povrede prava osobnosti po čl. 1100. ZOO/2005. Temeljni zahtjev za sudskog vještaka medicinske struke ostaje nepromijenjen, on je dužan sucu kao medicinskom laiku objasniti medicinski dio problema. Vještak se treba izjasniti o postojanju, odnosno nepostojanju ozljeda, o težini ozljeda, njihovoj uzročno-posljedičnoj povezanosti sa štetnim događajem, te o postojanju ili nepostojanju trajnih posljedica na tjelesno i duševno zdravlje, i o težini posljedica (ukoliko one postoje), te o veličini utjecaja tih posljedica na tjelesno i duševno zdravlje oštećene osobe.
Ovo izjašnjavanje mora biti, kako u opisnom obliku, tako i u postotku. U opisnom dijelu mora se iskazati u čemu se sastoji utjecaj trajnih posljedi-ca na smanjenje svih aktivnosti oštećenog, odnosno na koji način će te posljedice utjecati na daljnji život oštećenog. Iskazivanje procjene traj-nih posljedica u postotku potrebno je da se olakša sucu donijeti odluku o visini novčane naknade, prije svega u skladu s kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smanjenje životne aktivnosti, kao oblik štete, često je trajnog karaktera, ali se novčana naknada može dosuditi i kad je smanjenje životne aktivnosti privremeno, ako je jače i dugotrajnije ili ako to opravdavaju posebne okolnosti.3
Procesno, zadaća i uloga vještaka medicinske struke primjenom ZOO/2005. se bitno promijenila. Vještacima sud valja dati nalog za vješta-čenje sukladno promijenjenim pravnim osnovama po ZOO/2005., a koja su bitno drugačija nego ona po ZOO/1991.
Po ZOO/1991. morala je postojati uzročno-posljedična sveza između štetnog događaja i duševnih boli koje su uzrokovane smanjenjem životne
2 Bojan Kukec: Varstvo osebnostnih pravic, Odvetnik, leto IX, št. 11(32), oktober 2006.3 Ivica Crnić, Odštetno pravo, Faber & Zgombić Plus d.o.o., Zagreb, 2004.
122
aktivnosti. Za priznanje tog vida štete u sudskom postupku trebalo je ku-mulativno objektivizirati sve elemente. Ako nije nastupila neka od navede-nih posljedica prema postojećoj sudskoj praksi temeljenoj na ZOO/1991., ni najteže zadiranje u, primjerice, tjelesni integritet ne daje pravo na naknadu. To znači da smanjenje životne aktivnosti (objektivizirane trajne posljedice) samo po sebi, bez duševnih boli, nije dovoljno da bi se priz-nala novčana naknada iz te osnove. Valja utvrditi je li smanjenje životne aktivnosti prouzrokovalo duševne boli, o čemu ovisi osnovanost zahtje-va oštećenika, odnosno hoće li sud prihvatiti taj zahtjev. Po ZOO/2005. pravni osnov je već sam čin povrede prava osobnosti. Vještak psihija-trijske struke se mora izjasniti o težini posljedica odnosno težini povreda prava na duševno zdravlje, temeljem čega sud donosi odluku o novčanoj naknadi. Procesno, zadaća i uloga vještaka medicinske struke primje-nom ZOO/2005. se bitno promijenila. Vještacima sud valja dati nalog za vještačenje sukladno promijenjenim pravnim osnovama po ZOO/2005., a koje su bitno drugačije nego one po ZOO/1991.
Vještacima medicinske struke posao dodatno komplicira postojanje dvaju različitih ZOO-a, koji se međusobno razlikuju, kako po samoj kon-cepciji odgovornosti, tako i po pravnim osnovama (sada prava osobno-sti), pa se očekuje da buduća sudska praksa razriješi tu dvojbu. Važno je pitanje hoće li se nastaviti dosadašnja sudska praksa koja će koristiti i potvrditi kriterije Vrhovnog suda od 29. 11. 2002. ili će to biti sasvim drukčija sudska praksa koja će tražiti različite kriterije, pravne i medicin-ske, čija važnost nije manje važna od pravnih, a bez kojih nema objekti-vnog suđenja.
Promjena sudske prakse tražit će i promjene pristupa medicinskih vje-štaka, odnosno usklađivanje pravnih i medicinskih kriterija koji su među-sobno uvjetovani. Posebne su dvojbe i poteškoće kad sudski vještak specijalist specijalno-sti uključene u liječenje (ne konkretni specijalist koji je liječio oštećenika) procijeni da postoje trajne posljedice ozljede i slijedom toga smanjenje životne aktivnosti (iskazano u postotku i opisnom dijelu) i posljedično tome da postoje duševne boli, a vještak psihijatar izjasni se da duševne boli ne postoje (ZOO/1991.). Time bi odluka o priznanju ili nepriznanju osnove bila u rukama vještaka psihijatra.
Stoga se postavlja pitanje je li doista potrebno da psihijatar vještači duševne boli kod ovog vida štete, osobito ako oštećenik nije nakon na-
123
stanka štetnog događaja (ranjavanja, ozljeđivanja, i sl.) zatražio pomoć psihijatra.
Upitno je i kako postupiti kad se u istom predmetu jedan vještak psihija-tar izjasni da postoji duševna bol uzrokovana smanjenjem životne ak-tivnosti, a drugi ne. Može li, i smije li sudac, punomoćnik ili neki drugi sudionik u postupcima, iz mišljenja vještaka specijalista struke involvi-rane u liječenje, koji detaljno opiše smanjenje životne aktivnosti, izvesti zaključak o postojanju duševne boli (bez mišljenja psihijatra), posebno imajući u vidu da je stajalište sudske prakse da se duševna bol ne može odrediti direktno nego posredno putem smanjenja životne aktivnosti?
Primjerice, specijalista ortoped se izjasnio, cit.: „Glede eventualnih traj-nih posljedica iz priložene dokumentacije se može cijeniti da se uporno ponavlja bolna i terminalno reducirana ograničenost pokretljivosti vrat-ne kralješnice, a što je u skladu s temeljnim dijagnozama, a i tijekom liječenja. Iz ovoga se može cijeniti da se radi o ograničenoj pokretljivo-sti vratne kralješnice, i to njenog donjeg dijela, što se može cijeniti kao umanjenje životne aktivnosti od 3 do 4%“. U istom slučaju je pozvani vještak psihijatar dao mišljenje da ne postoje duševne boli uzrokovane tim smanjenjem životne aktivnosti. Nakon toga, a po prigovoru tužitelja, je pozvan drugi vještak, također psihijatar, koji se izjasnio o postojanju duševnih boli, cit.: “S obzirom da se radi o posljedicama koje su traj-nog karaktera, kod određenih pokreta glave tužitelj će imati određene smetnje pa će zbog toga imati i duševne boli. Dakle, tužitelj će kroz cijeli život imati duševne boli približno 3 - 4%, i to u onim prilikama i situacija-ma koje je naveo vještak ortoped.“4
Iz citiranog proizlazi da je kod istog činjeničnog stanja i iste medicinske dokumentacije jedan psihijatar utvrdio da postoje duševne boli razmjerne umanjenju životne aktivnosti u stupnju procijenjenom od strane ortope-da, i to iskazano u opisnom i matematičkom dijelu (postotku), a da drugi to nije pronašao. Na ovaj način je vještak psihijatar, koji se izjasnio da ne postoje duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, time praktički anulirao vještačenje ortopeda. Na taj način on je vještačio duševnu bol direktno, a ne posrednim putem, tj. putem objektiviziranog smanjenja životne aktivnosti od strane ortopeda.
4 Općinski sud u Splitu, IP-349/03.
124
Da je sud zaključak o duševnim bolima zbog smanjenja životne akti-vnosti temeljio samo na mišljenju ortopeda koji se izjasnio o stupnju smanjenja životne aktivnosti (u opisnom) i brojčanom dijelu (postotku), ne bi bilo potrebe za psihijatrijskim vještačenjem, kao ni za njegovim ponavljanjem temeljem prigovora u postupku. Na taj način bi postupak bio brže okončan, stranke se ne bi izlagale novim troškovima ponavlja-nih vještačenja (vještaka psihijatara). U slučaju kada mišljenje o ukup-nom 5 postotku smanjenja životne aktivnosti daju vještaci medicinske struke različitih specijalnosti, tada po postojećoj sudskoj praksi ponovno konačnu ukupnu ocjenu stupnja duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti daje vještak psihijatar. Očekuje se da vještak psihijatar objedi-ni procjene ostalih vještaka, prije svega specijalista struka koji su sudje-lovali u liječenju oštećenika i da on dade zaključno mišljenje o smanjenju životne aktivnosti i duševnim bolima koje su posljedica smanjenja životne aktivnosti. No, s druge strane vidljivo je da ovako ne mora biti, tj. da vještak psihijatar može smatrati da ne postoje duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Na taj način on poništava sva ostala vještva, upravo zato jer se uobičajilo da psihijatrijsko mišljenje bude zaključno, a ne jedno od jednakopravnih vještačenja koja je potrebno na neki način zbrojiti, tj. iskazati u punom opsegu. Razvidno je da u sadašnjem trenu-tku sudska praksa luta u odnosu na status psihijatrijskog vještačenja i uloge psihijatra u novčanoj naknadi nematerijalne štete, ponekada dajući psihijatru status drugačiji od onog ostalih vještaka medicinske struke, drugačiji samim tim što njegovo mišljenje ne treba biti usklađeno s dru-gim mišljenjima, nego dapače može biti „jače“ od drugih, na izvjestan način ih poništavajući jer, o njegovom mišljenju ovisi procjena svih drugih vještaka.
To pokazuje da bi trebalo razmisliti o mijenjanju ovakve sudske prakse i omogućiti medicinskim vještacima struka involviranih u liječenju da oni donesu konačnu ocjenu, bez učešća vještaka psihijatra.
Ovo ne znači da se psihijatar u nekim drugim, posebnim slučajevima, ne bi pozivao, pogotovo, na primjer, kod procjene stanja svijesti, ubrojivo-sti, ili kod postojanja trajnih psihičkih/duševnih promjena kao direktnih posljedica štetnog događaja. U takvim slučajevima vještak psihijatar bi vještačio ozljede i posljedice s psihijatrijskog motrišta, tj. ravnopravno s ostalim vještacima. Ovo mu upravo omogućuju medicinski kriteriji, koji bi
5 Anton Marović, Siniša Štimac; Način izračuna ukupnog postotka smanjenja životne
aktivnosti; Informator br. 5395. od 23. 11. 2005.
125
sadržavali i psihijatrijski dio. Na taj način bi vještak psihijatar ravnoprav-no sudjelovao u donošenju ocjene, a ne kao prema dosadašnjoj sudskoj praksi da isključivo sam donosi konačnu ocjenu duševnih boli u pogledu vještačenja drugih vještaka medicinske struke involviranih u liječenju. U dosadašnjoj sudskoj praksi smatra se, cit.: “Da bi se moglo utvrditi je li oštećeni zaista pretrpio nematerijalnu štetu u onom smislu kako je defi nira ZOO/1991., te kakva je ta šteta, bilo bi prijeko potrebno prodrijeti u ljudsku intimu, detaljno ispitati svojstvo svakog pojedinog oštećenika (jer se ljudi kao jedinke razlikuju jedni od drugih), te razne druge relevant-ne okolnosti slučaja. Tek tada bi se naknada nematerijalne štete mogla odrediti u takvom novčanom iznosu koji bi joj opravdao naziv pravične naknade. To je težak i ozbiljan zadatak ispunjenje kojeg nailazi na brojne zapreke. Valja, naime, imati na umu da jednu te istu nedaću u životu razni ljudi ne doživljavaju na jednak način. Na primjer, ako su dva oštećenika u prometnoj nesreći izgubila ruku pa se jedan od njih posve prilagodio situaciji u kojoj se našao te zbog toga ne trpi duševne bolove, on ne bi u vezi sa svojom invalidnošću imao pravo na naknadu nematerijalne štete, dok bi drugi oštećenik koji zbog svog stanja trpi takve bolove imao pravo na tu naknadu. U skladu s time i sudska je praksa (VS, Rev-2547/86. od 24. 03. 1987. - PSP 36/51.) izrazila stajalište da oštećenik koji je u nesreći što ju je doživio pretrpio takve ozljede mozga da uopće nije svjestan svog stanja pa time ne trpi duševne bolove, nema pravo na naknadu zbog smanjenja životnih aktivnosti, budući da ono samo za sebe nije nematerijalna šteta, već takva šteta postoji samo ako zbog smanjenja životnih aktivnosti oštećenik trpi duševne bolove“. Napominjemo da se radi o primjeni ZOO/91., te stajalištu sudske prakse.
U svakom slučaju psihijatrijsko vještačenje ne samo da otvara dvojbe, nego vještaku psihijatru daje i posebnu važnost, produžava trajanje sudskog postupka, a otvara mogućnosti ponavljanja vještačenja, mogućnost kolizije s mišljenjima drugih vještaka, pogotovo specijalista struka involviranih u liječenju oštećenika, te konačno povećava troškove postupka. Ovdje se misli isključivo na ulogu vještaka psihijatra kada sam daje konačnu ocjenu sveukupnog smanjenja životne aktivnosti izražavanjem ove kroz duševne boli (ZOO/1991.).
(Druga je situacija kod postojanja ozljeda mozga i teških trajnih poslje-dica, npr. trajnog nesvjesnog stanja, odnosno stanja gdje je sporno po-stojanje svijesti, orijentiranosti u prostoru, vremenu i osobama, poslovne sposobnosti, ubrojivosti, i sl.).
126
Da je to doista tako potvrđuje i stajalište Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 13. lipnja 2002. g. u predmetu Općinskog suda u Splitu IP-1171/98. U tom mišljenju izve-denom od strane ortopeda i specijalista sudske medicine, navodi se, cit. „zbog smanjenja opće životne aktivnosti (smanjenog opsega pokre-ta lijevog koljena (2%), nestabilnosti lijevog koljena u dva smjera (10%), nemogućnosti bavljenja baletom (8%), ocjenjujem ukupno 20% duševnih bolova.“ Dakle, mišljenje o duševnim bolovima doneseno je bez mišljenja psihijatra i izvedeno iz procjene smanjenja životne aktivnosti. Prvostu-panjski i drugostupanjski sud prihvatili su ovo mišljenje kao logično, stručno, uvjerljivo i argumentirano, i na njemu zasnovali svoje presude. Time ovakvo stajalište postaje dio sudske prakse i ukazuje na mogućnost ovakvog postupanja i u drugim slučajevima, tj. ukazuje na to da mišljenje psihijatra ne treba biti obvezno na način kako je prije spomenuto, da psihijatrijski nalaz i mišljenje bude konačno i dominirajuće. Uloga vještaka psihijatra bi trebala biti izjednačena s ulogom drugih vještaka, drugih struka koje su involvirane u liječenju oštećenika, a iz čijeg mišljenja može proizaći da je nastupilo umanjenje životne aktivnosti iskazano na opisan i brojčani način, u postotku, te da su shodno u razmjernom postotku nastupile i duševne boli. O tome bi ubuduće sudska praksa svakako trebala voditi računa.
Sada primjenom ZOO/2005. promjena pravnih osnova (povreda pra-va osobnosti) traži bitno drugačije medicinske kriterije kao temelje za vještačenje u sudskim i izvansudskim postupcima koji bi bili prilagođeni novim pravnim osnovama. Ovakvi kriteriji traže donošenje novih pravnih kriterija (orijentacijske prirode), koji bi se izražavali kroz težinu povrede i druge okolnosti. Ujedno bi ovi pravni kriteriji predstavljali temelj kvantifi ka-cije na kojoj bi se izražavala srazmjerna novčana naknada. Ovo je nužno da bi sudski vještaci medicinske struke mogli davati mišljenje o uzročnoj povezanosti samog štetnog događaja i pretrpljenih psihofi zičkih poslje-dica, uzroka i povezanosti, odnosno odgovoriti na pitanja suda vezana za svaki konkretni pravni osnov. Sudu bi novi pravni kriteriji omogućili da u danim okvirima kroz novčani iznos vrednuju težinu povrede prava osobnosti iskazanu medicinskim vještačenjem, čime bi se stvorili uvjeti za stvaranje nove ujednačene sudske prakse.
Jasno, u svom radu sud bi djelovao kreativno, razmatrajući svaki konkre-tan slučaj u svim njegovim aspektima, kako težine, a isto tako okolnosti slučaja (ZOO/2005., čl. 1100.) opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade.
127
Međutim, u nedostatku novih, odnosno izmijenjenih kriterija, i dalje valja primjenjivati kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene 29. 11. 2002. godine, radi kontinuiteta u sudskoj praksi, jer je nemoguće bez pratećih kriterija stvoriti novu sudsku praksu koja bi se temeljila na povredi prava osobnosti, tim prije što se ZOO/1991. i dalje primjenjuje na slučajeve naknade štete nastale prije 1. siječnja 2006., koji su još po-stupku pred sudom. Ovo smatramo kao trenutno rješenje jer je očito da novi oblici pravnih osnova (povreda prava osobnosti) traže i nove kriterije koji će se prilagoditi upravo takvim vidovima (oblicima) pravnih osnova. Novi medicinski kriteriji bi izražavali kvantifi kaciju povreda prava osobno-sti (opisno i/ili u stupnjevima ili postotcima), bili bi u rasponu od lake do najteže, a obuhvaćali bi kako somatski, tako i psihijatrijski dio. Ovakvi kri-teriji bili bi također temelj za procjenu postojanja ili nepostojanja osobito teškog invaliditeta iz čl. 1101. ZOO/2005. kod neposrednog oštećenika, te ujedno služili za priznavanje prava na pravičnu novčanu naknadu bliskim srodnicima kojima to priznaje zakon i sudska praksa. Time bi se otklonile nedoumice koje su bile prisutne u dosadašnjoj sudskoj praksi upravo u ovakvoj kategoriji oštećenika. U dosadašnjoj sudskoj praksi nismo imali medicinske kriterije vezane za ovu kategoriju oštećenika, a medicinski vještaci su na različite načine izražavali (različita terminologija) stupanj oštećenja zdravlja i posljedica kod neposrednih oštećenika iz čl. 201. ZOO/1991., te se na takvim vještačenjima obavljenim po različitim meto-dologijama izvlačio zaključak o postojanju ili nepostojanju duševnih boli kod posrednih oštećenika.
Vještak psihijatar po ZOO/2005. ima zadatak da kod procjene povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje vještači procjenu težine povrede duševnog integriteta koja se temelji na cjelokupnoj psihopa-tologiji i njenom stvarnom utjecaju na osobno i socijalno funkcioniranje povrijeđene osobe, čime se psihijatrijski pristup izjednačio s pravničkim poimanjem duševnog integriteta. Na taj način je ispravljena nepravda prema oštećenicima po ZOO/1991. u kojem je defi niranje duševnih boli bilo vezano za smanjenje životnih aktivnosti, naruženost i za strah, dok su svi ostali aspekti psihološkog i psihopatološkog reagiranja na traumu bili izostavljeni. Za primijetiti je i to da su se i medicinski kriteriji prof. Zečevića i prof. Škavića6 odnosili na sve medicinske specijalnosti izu-zev na psihijatriju, a što se može razmatrati kao nedostatak tih kriterija i tumačiti kao isključivi propust nesudjelovanja psihijatara u njihovom
6 Dušan Zečević, Josip Škavić: Osnove sudske medicine za pravnike, Barbat, Zagreb,
1996.
128
formiranju7. Sada je taj propust ispravljen izradom prijedloga kriterija koji bi služili, zapravo bili temelj, kod psihijatrijskog vještačenja povre-da duševnog integriteta, a koji su objavljeni u knjizi prof. dr. Gorete8. U bitnome autor kvantifi cira povrede duševnog integriteta u pet stupnjeva koji služe za procjenu težine povreda duševnog zdravlja, izražavajući ih kroz stupanj povrede i kroz postotak u rasponu od 0% do 100%. Po autoru postoje sljedeći stupnjevi povreda: laka povreda (do 20%), laka do srednje teška povreda (20 - 40%), srednje teška povreda (40 - 60%), srednje teška do teška povreda (60 - 80%) i teška do najteža povreda (80% - 100%). Ujedno svaki stupanj povrede duševnog zdravlja (integri-teta) prati precizan opis oštećenja psihičkih funkcija. Kriteriji prof. Gorete su orijentacijske prirode i mogu se koristiti u sudskoj praksi i kao medi-cinski i kao pravni, za odmjeravanje iznosa pravične novčane naknade prema stupnjevima težine povrede prava osobnosti na duševno zdra-vlje. Ujedno su temelj vještacima psihijatrijske struke za izradu njihovih vještava. Smatramo da bi analogno ovim kriterijima trebalo postupiti i u odnosu na fi zičke ozljede i njihove posljedice, tj. prava osobnosti na tjelesno zdravlje, te izraditi adekvatne kriterije, što bi spadalo u zadatak medicinskih vještaka drugih specijalnosti. Ove kriterije bi trebali prihvatiti i sudovi, te ih primjenjivati kao što se primjenjuju orijentacijski pravni kri-teriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. g. Na ovaj način bi se ispravila nepravda prema osobama koje su teško strada-le, ali kojima sudska praksa po ZOO/1991. nije priznavala nematerijalnu štetu s obrazloženjem da te osobe ne osjećaju strah odnosno fi zičku bol ili duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti ili naruženosti. Time bi ove osobe bile ravnopravno tretirane i izjednačene pred zakonom i Usta-vom, a što je uvjet za pravično suđenje po čl. 29. Ustava RH, odnosno čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno za afi rmaciju konvencijskog prava koje je po pravnoj snazi iz-nad zakona i čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, u smislu čl. 140. Ustava Republike Hrvatske.
U sudskoj praksi su psihijatrijski vještaci započeli vještačiti u skladu s no-vim ZOO/2005., temeljeći takva vještačenja na citiranim kriterijima. Navo-dimo jedno takvo sudskomedicinsko vještačenje (od 9. lipnja 2009. g.).
7 Miroslav Goreta: Predgovor autora, str. XV. u: Psihijatrijska vještačenja povrede du-
ševnog integriteta kao oblika neimovinske štete; Miroslav Goreta, Narodne novine,
Zagreb, 2008.8 Miroslav Goreta; Psihijatrijska vještačenja povrede duševnog integriteta kao oblika
neimovinske štete, Narodne novine, Zagreb, 2008; str. 89. - 96.
129
Cit.: „Prometna nesreća koja se dogodila tužiteljici dana 5. studenoga 2008. g. uzrokovala je korjenite, negativne promjene u njenom životu koje su imale za posljedicu psihičke smetnje zbog kojih je zatražila psihijatrijsku pomoć. Teško je nabrojiti sve što je tužiteljica voljela, željela i planirala učiniti u svom životu, a sve joj je u jednom trenutku oduzeto. U nalazu je opisala dio onoga što proživljava nakon ove nezgode. Od te nezgode je u stalnom psiho i farmakoterapijskom tretmanu, koristi lijekove, antidepresive i anksiolitike koji joj, kako navodi, slabo pomažu. Psihičke tegobe se očituju u vidu depresije, anksioznosti, straha, ne-sanice, snova vezanih uz nesreću, paničnih napada u vožnji, a povre-meno i nevezano uz vožnju. Izolirala se od okoline i kontakti su joj ve-zani samo uz najuži krug obitelji. Psihički je promijenjena, postala je pesimistična, bezvoljna, izgubila je životnu radost koju je imala. Do ove prometne nezgode se nikada nije liječila psihijatrijski. Dijagnosticirano joj je anksiozno-depresivno stanje kao reakcija na traumatski događaj. Tjelesne posljedice ozljeđivanja i pretrpljeni strahovi promijenili su iz te-melja način tužiteljičina života što joj je uzrokovalo psihičke tegobe, a posljedice ozljeđivanja se odražavaju, ne samo na sadašnjost već i na njenu budućnost, radnu sposobnost i fi nancije. Sve navedeno uzroko-valo je kod tužiteljice povredu prava na duševno zdravlje (integritet), što izraženo u postotku iznosi 20% i predstavlja laki do srednje teški stupanj povrede duševnog integriteta.9“
Ovdje je uloga odvjetnika kao punomoćnika stranaka (nastradalih) ključna, i njihova kreativnost trebala bi doći do punog izražaja.
Da bi sud mogao pristupiti rješavanju građansko-pravnog spora, nužna je inicijativa jedne od stranaka, kojom ona postavlja sudu u odnosu prema drugoj stranci zahtjev za donošenje odluke određenog sadržaja, kojom će se pružiti pravna zaštita za koju tvrdi da ju je, s obzirom na stanje pra-vnog odnosa u vezi s kojom se traži pravna zaštita u kojem se nalaze ona i protivna stranka, ovlaštena tražiti (čl. 185. i čl. 186. ZPP-a).10 Odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore, te Kodeksu odvjetničke etike Zakona o odvjetništvu - ZO11 (7/1. ZO). Oni
9 Jasminka Šarić, dr. med., spec. psihijatar, stalni sudski psihijatrijski vještak, Split.10 Mihajlo Dika: Građansko parnično pravo; Stranke, njihovi zastupnici i treći u parnič-
nom postupku, Zagreb, Narodne novine d.d.; 2008., str. 1.11 Zakon o odvjetništvu, Narodne novine, br. 9/94., 117/08.
130
imaju pravo i dužnost – u granicama zakona i dobivenih ovlasti - poduzi-mati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć (7/2. ZO).12
Smatramo da ovakva psihijatrijska vještačenja idu u prilog oštećenim strankama jer se upravo na ovakav način dokazuje povreda prava osob-nosti na duševno zdravlje u smislu čl. 19. ZOO-a. Takvo vještvo može se koristiti u mirnom postupku naknade štete, odnosno prije možebitnog pokretanja parničnog postupka, a isto tako i u parničnom postupku. U svakom slučaju također smatramo da bi ga bilo korisno priložiti uz zahtjev za naknadu štete, odnosno uz tužbu, ako bi ova bila u pravom smislu riječi kompletirana. Jasno da priloženo vještvo mora ispunjavati sve kriterije koji se inače traže kod vještačenja, tj. mora biti objektivno, temeljeno na etičkom kodeksu, medicinskoj znanosti i zakonu. Dalje, ono mora biti stručno utemeljeno i obrazloženo, učinjeno sukladno priloženoj medicinskoj dokumentaciji, kritički sagledanoj i procijenjenoj, te iznad svega vještačenje mora biti argumentirano.
Razvidno je da bi se kvalitetnijim vještačenjima, temeljenim na navede-nim načelima, aktivnijim odnosom svih sudionika prema postupku nak-nade štete ujedno potakla edukacija i poticajno bi se djelovalo na sve sudionike postupka (izvansudskog i sudskog), da se procjena štete kod povrede prava na duševno zdravlje temelji na primjeni ZOO/2005. i da se ubrza sudska praksa, te izgradnja stabilne i usklađene sudske prak-se, jedinstvene na čitavom području Republike Hrvatske kod ovog vida neimovinske štete.
Citirani Zakon je promjenom defi nicije pojma nematerijalne u neimovin-sku štetu nametnuo nove zadaće sudovima, vještacima i osiguravatelji-ma. Ovi zadaci su posebno zahtjevni u odnosu na odvjetnike jer traže da i tužba bude koncipirana prema tom Zakonu, kao i da ona bude kom-pletirana u trenutku podnošenja, posebno radi postupanja suda u smislu čl. 311. ZPP-a (brzo vođenje i okončanje postupka). Ovo bi odvjetnici upravo postigli korištenjem medicinskih kriterija (u ovom slučaju psihija-trijskih), ostvarujući tješnju komunikaciju s medicinskim vještacima, čime bi se u bitnome izmijenila sudska praksa u primjeni ZOO/2005.
12 Mihajlo Dika: Građansko parnično pravo; Stranke, njihovi zastupnici i treći u parnič-
nom postupku, Zagreb, Narodne novine d.d.; 2008., str. 9.
131
Nadalje, promijenjen, suvremen pristup u primjeni ZOO/2005. afi rmira odvjetnike kao punomoćnike oštećenih i njihovu kreativnu i poticajnu ulogu u stvaranju sudske prakse, kao sadržajnog izvora prava koji svako-dnevno dobiva na značenju. Od odvjetnika se ovo očekuje jer sve polazi od njih kod iniciranja, bilo izvansudskog ili sudskog postupka.
Novi psihijatrijski kriteriji i novi pristup psihijatrijskom vještačenju kod pravične novčane naknade neimovinske štete temeljem ZOO/2005. su nužni i bitni. Ovdje se naglašava važnost psihijatrijskih, ali i drugih krite-rija, te kvalitetnih vještačenja u sudskim predmetima naknade neimovin-ske štete, temeljenih na primjeni ZOO/2005. Kriteriji su ujedno pretpo-stavka za kvalitetnije i objektivnije suđenje, a ujedno su pretpostavka i za ujednačavanje sudske prakse. Valja napomenuti da bi primjena krite-rija bila vrlo važan element i kod rješavanja pitanja neimovinske štete u izvansudskim postupcima, na primjer u postupcima arbitraže i mirenja.Gledajući s motrišta odvjetnika, postojanje i primjena orijentacijskih kriterija, bilo bi od posebne važnosti. Njihovom primjenom imali bi pouzdane elemente za postavljanje tužbenog ili odštetnog zahtjeva, počevši prvo od procjene o opravdanosti odštetnog zahtjeva i njegove utemeljenosti, potom specifi ciranja pojedinih stavki zahtjeva, te u procje-ni opravdanosti zahtjeva. Dalje poboljšala bi se mogućnost praćenja sa-mog postupka u svim njegovim fazama, što posebno odvjetnicima kao punomoćnicima stranaka daje sigurnost i mogućnost sagledavanja isho-da postupka. Primjenom kriterija i uz odgovarajuća psihijatrijska i druga vještačenja koja bi citirala navedene kriterije i sudac bi mogao brže i kvalitetnije sagledati problematiku predmeta, te brže i pouzdanije donije-ti pravorijek, uz veću vjerojatnost da presuda ne bude pobijena na višoj instanci, da bude pravična i životna. Tako bi se formirala i nova sudska praksa i utirao put suđenju temeljenom na konvencijskom pravu. Sve navedeno govori o bitno drugačijoj ulozi odvjetnika, od kojih sve polazi - kompletirani zahtjev odnosno tužba i predloženi svi potrebni dokazi, argumentirani na činjenicama sadržanim u tužbi, u smislu čl. 219. ZPP-a (iznošenje činjenica i dokaza), što bi omogućilo primjenu čl. 311. ZPP-a13 (učinkovito suđenje).
13 Zakon o parničnom postupku; Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08
132
Literatura:
1. Bojan Kukec: Varstvo osebnostnih pravic, Odvetnik, leto IX., št. 11(32), oktober 2006.
2. Ivica Crnić, Odštetno pravo, Faber & Zgombić Plus d.o.o., Zagreb, 2004.
3. Općinski sud u Splitu, IP-349/03. 4. Anton Marović, Siniša Štimac: Način izračuna ukupnog postotka
smanjenja životne aktivnosti; Informator, br. 5395. od 23. 11. 2005. 5. Dušan Zečević, Josip Škavić: Osnove sudske medicine za pravnike,
Barbat, Zagreb, 1996. 6. Miroslav Goreta: Predgovor autora, str. XV. u: Psihijatrijska vještačenja
povrede duševnog integriteta kao oblika neimovinske štete; Miro-slav Goreta, Narodne novine, Zagreb, 2008.
7. Miroslav Goreta: Psihijatrijska vještačenja povrede duševnog in-tegriteta kao oblika neimovinske štete, Narodne novine, Zagreb, 2008., str. 89. - 96.
8. Jasminka Šarić, dr. med., spec. psihijatar, stalni sudski psihijatrijski vještak, Split.
9. Mihajlo Dika: Građansko parnično pravo; Stranke, njihovi zastupnici i treći u parničnom postupku, Zagreb, Narodne novine d.d.; 2008., str. 1.
10. Zakon o odvjetništvu, Narodne novine, br. 9/94., 117/08.11. Mihajlo Dika: Građansko parnično pravo; Stranke, njihovi zastupnici
i treći u parničnom postupku, Zagreb, Narodne novine d.d.; 2008., str. 9.
12. Zakon o parničnom postupku; Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08.
133
Dinamika sudara motocikla i pješaka
Doc. dr. sc. Ivo Jakovljević, dipl. ing.HAZU – Znanstveno vijeće za promet
Sretan Ugrin, dipl. ing. strojarstvaHDSV – Sekcija za promet i strojarstvo
Stručni članak
UDK: 340.66:656.186
Sažetak
U današnjoj prometnoj svakidašnjici nailazimo na sve veći broj prometnih nezgoda u kojima su sudionici dvotočkaši (mopedi, skuteri, klasični mo-tocikli) i pješaci.
Posebnost kod ovakvih sudara je činjenica da se radi o kontaktu metal-nog motocikla i ljudskog organizma, tj. što su u kontaktu dvije potpuno različite materije.
U ovakvim slučajevima masom veći i konstruktivno jači motocikl, te s većom brzinom i kinetičkom energijom nalijeće na slabije i manje otporni-je tijelo pješaka - različitog uzrasta i spola.
Dosad smo uglavnom analizirali sudare na relaciji motocikl - osobni auto-mobil, te motocikl - gospodarsko vozilo (teretno vozilo, autobus), a gdje je sustav: motocikl + vozač bio inferiorniji.
Međutim, na relaciji sudara motocikla i pješaka, situacija je obrnuta.
U radu se analizira sraz sustava: motocikla + vozač s pješakom, te se daje i kratki prikaz jednog primjera iz provedenih vještačenja.
134
Dynamics of collision of motorcycle and pedestrian
Ivo Jakovljević, Lecturer, PhD, graduated engineerCroatian Academy of Sciences and Arts
– Scientifi c council for transportation
Sretan Ugrin, graduated mechanical engineerHDSV – Section for transportation and mechanical engineering
Summary
In today’s traffi c we fi nd more and more traffi c accidents having two-wheelers
(mopeds, scooters, classical motor-cycles) and pedestrians as participants.
The fact that there is a contact of metal motor-cycle and human body, represent-
ing two different substances in contact is specifi cality of such collisions.
In such cases motor-cycle, larger by mass and construction, with higher speed
and kinetic energy hits the weaker and less resistant body of pedestrian- differ-
ent age and gender.
So far we have primarily analysed collisions between motor-cycle and passenger
car and motor-cycle – freight vehicle, bus, while the motor-cycle+driver system
was inferior.
However, in case of collision between motor-cycle and pedestrian the situation
is opposite one.
This paper analyses collision motor-cycle+driver with pedestrian and gives a
short presentation of a case in expertise performed.
1. Kretanje sudionika
Odmah na početku analize prometnih nezgoda između motocikla i pješaka treba razlikovati načine njihovih kretanja prije mjesta sudara.
Naime, razlika je kada pješak nailazi prema motociklu s lijeve ili desne strane u odnosu na smjer kretanja motocikla.
135
Slika 1. Moguće pozicije nailaska pješaka na kolnik.
- trajektorija A = kretnje motocikla po sredini kolničke trake,- trajektorija B = kretnje motocikla bliže desnom rubu kolničke trake (obično na oko 1 metar od ruba ivičnjaka).
Ukoliko pješak nailazi vozaču motocikla s lijeve strane – pozicija 1 ili pozicija 2 – tada vozač motocikla ima više vremena i prostora za pravo-vremeno reagiranje kočenjem ili izmicanjem u lijevo ili u desno. Treba na-pomenuti činjenicu da je relevantan način i tehnika vožnje samog moto-cikliste, jer nije svejedno kreće li se isti sredinom kolnika ili bliže desnom rubu njegove prometne trake.
Daleko je opasnija prometna situacija kada pješak pri poprečnom prelaženju kolnika nailazi motociklu s desne strane, jer je tada kraći put i vrijeme do sudarne pozicije (na slici su označeni s 1’’ i 2’’).
Isto bitno utječe na mogućnost ili nemogućnost izbjegavanja sudara.
Radi toga se često u analizama upotrebljava izraz da na strani vozača motocikla u datim okolnostima nije bilo tehničke mogućnosti izbjega-vanja sraza između motocikla i pješaka.
136
S tim u svezi se nameće pitanje brzine kretanja pješaka. Osobito se to manifestira kada su sudionici djeca, koja najčešće pretrčavaju kolnik, a osim toga su i niži rastom, te se kasnije uočavaju.
Prilikom izmicanja često se događa da vozač motocikla djelomično zahvati pješaka s lijeve ili desne strane, pa uslijed toga može doći do poremećaja dinamičke stabilnosti sustava motocikl + vozač. Posljedi-ce takvog sraza su najčešće lakše tjelesne ozljede kod pješaka, a kod vozača motocikla ozljede ovise o više elemenata.
1.1. - Kada se na motociklu nalazi uz vozača i suputnik tada je upra-vljanje s motociklom još više otežano, a sve u ovisnosti koliko su vozač i suputnik uvježbani za zajedničku vožnju. Naime, vrlo je bitno i to kolika je masa suputnika, odnosno je li veća ili manja od vozačeve.
Kod ovakvih situacija sa suputnikom težište sustava je još složenije, jer ga čine tri promjenjive komponente. Radi toga je teže dinamički uskladi-ti te tri komponente da zajedničko težište nema veće oscilacije, a sve to utječe na ‘’ciklistiku’’ – stabilnost motocikla.
1.2. - Činjenica je da prilikom naleta motocikla na pješaka ili sraza mo-tocikla s pješakom dolazi do pada brzine uslijed fi zičkog kontakta mase motocikla i mase pješaka. U literaturi se koriste razni načini izračuna, ali isti nisu precizno defi nirani, te se može usvojiti da taj pad brzine iznosi do približno 5%, a što ovisi o više faktora.
Konkretno, potrebno je poznavati točan odnos masa, zatim kakav je mo-del sraza bio između motocikla i pješaka, drugim riječima, radi li se o centralnom ili bočnom (perifernom) sudaru.
.
Slika 2. Težište sustava.
137
Kod ovakvih prometnih nesreća između motocikla i pješaka potrebno je radi složenosti mehanizma dina-mike sraza često obavljati multidisciplinarna (kombini-rana) vještačenja. Najčešće to radi prometni vještak u suradnji s vještakom su-dsko-medicinske struke.
Nakon okončanja faze sudara kod ovih vrsta nezgoda dolazi do pada, te klizanja motocikla i tijela vozača s motocikla po podlozi. Početna brzina pada – klizanja ostvaruje različite veličine usporenja, ovisno o vrstama i stanju podloge. Tragovi struganja vode prema konačnom položaju motocikla nakon sudara. Na oštećenom motociklu trebalo bi jasno utvrditi mjesta kontakta, trago-ve na pješaku s metalnim dijelovima motocikla, jer oni određuju položaj težišta pješaka na mjestu sudara. Također je potrebno kod obavljanja očevida izmjeriti osovinski razmak na motociklu. Na donjoj slici uočava se međuprostor bez tragova između kraja seg-menta traga kočenja i početka segmenta traga struganja motocikla po kolniku. Završetak traga kočenja motocikla determinira mjesto sudara s pješakom.
Slika 3. Prikaz sudara motocikla i pješaka.
Slika 4. Tragovi kočenja i struganja, te prijeđeni put dinamičke nestabilnosti motocikla.
138
Koristeći iz crteža izmjerenu dužinu spomenutog međuprostora bez tra-gova motocikla možemo doći do izračuna okvirne postsudarne brzine motocikla s pješakom.
Od trenutka sudara s pješakom vozač motocikla gubi upravljivost i mo-tocikl dolazi u stanje dinamičke nestabilnosti.
Sljedeća empirijska formula utvrđuje međusobnu zavisnost postsudarne brzine motocikla i prijeđenog puta od točke sudara s pješakom do točke prevrtanja motocikla (kontakta s kolnikom), odnosno puta dinamičke ne-stabilnosti motocikla.
1.3. - Suprotno mišljenju mnogih, upravljivost motociklom nije lakša od upravljivosti osobnim automobilom, to je zato što se motociklom ne upravlja na isti način kao s automobilom. Na motociklu vozač jaši, dok u automobilu udobno sjedi. Osnovna razlika je da se radi o vozilima s dva i četiri kotača. Da bi se motocikl brzo zakrenuo u bočnom smjeru, vozač mora prvo okrenuti upravljač, a što uzro-kuje naginjanje motocikla i promjenu težišta sustava: motocikl + vozač.
Slika 5. Izbjegavanje motociklom fi zičke zapreke širine 2 metra.
Zaključno možemo smatrati da je za motocikl i za osobni automobil po-trebna otprilike ista uzdužna udaljenost za izbjegavanje zapreke.
mVS Mpsdns 7,035,0
Slik 5
139
Slika 6. Dijagram postupka vozača motocikla (A - kočenjem i B - skretanjem) ispred zapreke.
Dijagram prikazuje dobivene rezultate ispitivanja za različite brzine vožnje motocikla pri nailasku na nepomičnu fi zičku zapreku širine 2 metra koju vozač motocikla izbjegava skretanjem ili kočenjem.
Vrijeme reakcije za skretanje motociklom iznosi trs
= 0,3 sekunde, a vrije-me za reakciju kočenjem t
rk = 0,6 sekunde. Zaključak je da vozač mo-
tocikla pri istoj brzini donosi subjektivnu odluku – kako izbjeći fi zičku zapreku i to kočenjem kod veće udaljenosti, a skretanjem kod manje udaljenosti.
P R I M J E R:
U prometnoj nezgodi dogodio se sudar motocikla «Kawasaki» - LE 500, kojim je upravljao vozač XXX (22 godine) i pješakinje YYY (66 godina). Sudar se zbio na gradskom području, po državnoj cesti širine 7 metara, u sumrak pri horizontalnoj vidljivosti od oko 150 metara.
Vozač motocikla XXX kretao se po svojoj desnoj prometnoj traci državne ceste trajektorijom vožnje (A0) kako je prikazano na donjem crtežu.
140
Istovremeno je lijevo od smjera kretanja motocikla pješakinja YYY - po-duzela poprečno prelaženje kolnika (B0) bržim kretanjem, i to na mjestu gdje nema na kolniku označenog pješačkog prijelaza.
Ishod ove prometne nezgode je materijalna šteta na motociklu «Kawa-saki», te teška tjelesna ozljeda pješakinje YYY, kao i lakša tjelesna ozlje-da vozača motocikla XXX.
Slika 7. Primjer sraza motocikla i pješaka s ucrtanim tragovima kočenja i struganja.
1. Mjesto sraza motocikla i pješakinje
Temeljem tragova nastalih u dinamici procesa sraza, motocikla i pješakinje, koji potječu od kočenja, zatim i klizanja motocikla po kolniku u smjeru prvobitnog kretanja, određuje se mjesto primarnog sudarnog kontakta (A
1 - B
1) između sudionika ove prometne nezgode.
Kosi trag kočenja dužine 5,6 metara nalazio se na desnoj prometnoj traci.
Prestankom traga kočenja motocikla, nakon 7,5 metara razmaka počinje novi trag struganja motocikla po kolniku. Ovaj trag struganja - završava do centra prednje osovine prevrnutog mo-tocikla na lijevu bočnu stranu (A
2).
2. Brzina kretanja motocikla (A0)
21046,29266,57260AV
VM ili oko: 18 (m/s)
141
2.1. Brzina motocikla u trenutku sraza (A1)
2.2. Ograničenje brzine na području mjesta nezgode- za motorna vozila, prometnim znakom je ograničena na 50 km/h.
3. Kretanje pješakinje (B0 - B
1)
U trenutku nastanka ove prometne nezgode pješakinja YYY je bila u
bržem kretanju, a čemu odgovara prosječna empirijska - tablična vrijed-nost za žensku osobu - životne dobi od 66 godina:
Vp ª 1,4 (m/s) ili oko: 5 (km/h).
U konkretnom slučaju posebnost je to, što je pješakinja dolazila vozaču motocikla s lijeva u desno, te vozaču ostaje više puta i vremena za pra-vovremeno i učinkovito reagiranje kočenjem ukoliko pozorno prati pro-metnu situaciju, a sve u cilju izbjegavanja incidentne prometne situacije tijekom vožnje.
4. Gubitak dinamičke stabilnosti – prevrtanje motocikla
Sdns
= (0,35 ÷ 0,7)·VMps
(m)
- gdje je VMps
– brzina motocikla u trenutku sraza.
Ovom empirijskom formulom možemo potvrditi naletnu brzinu, jer pro-storno između prestanka traga kočenja, pa do početka tragova struganja motocikla, ona iznosi oko 5,5 ÷ 11 metara. U realnim uvjetima predmetne prometne nezgode to iznosi 7,5 metara.
5. Mogućnost izbjegavanja sudara
Na ročištima suci često postavljaju pitanja je li u datim okolnostima na-stanka prometne nezgode postojala mogućnost izbjegavanja predmetne
6,57266521AV
VMs ili oko: 15,7 (m/s).
142
prometne nezgode. Zapravo pitaju koliko bi iznosila sigurnosna brzina kretanja motocikla.
Pri vještačenju, odnosno izračunu sigurnosne brzine za izbjegavanje su-dara, vještaci u ovakvim slučajevima koriste relaciju koja daje teorijsku sigurnosnu brzinu:
5.1. Vozač motocikla
Ova prometna nezgoda, odnosno sudar između motocikla i pješakinje, mogla se izbjeći sa strane vozača motocikla - jakim kočenjem, ukoliko bi se u okolnostima nastanka iste motociklist kretao sigurnosnom brzinom od 38 (km/h), kao i svakom nižom od navedene.
5.2. Pješakinja
Na strani pješakinje također je postojala mogućnost izbjegavanja na-stanka ove prometne nezgode, jer je ista trebala s više dužne odgovorno-sti u prometu i subjektivnog opreza - poduzeti poprečno prelaženje kol-nika - prometno vrlo frekventne državne ceste na za to nepredviđenom mjestu - gdje nema ucrtanog pješačkog prijelaza.
6. Izvori i literatura:
1. I. Jakovljević: Prilog povećanju sigurnosti motociklista u prometu, Doktorska disertacija, Zagreb, 1990.
2. G. Kasanicky i dr.: ‘’Analysis of single - track vechile accidents’’, University publishers Žilina – 2003.
3. ‘’In Sella’’ anno 2008. – Editore – Unibeta S.r.l.C. so di Porta Nuova 3/A – Milano
4. M. Valentini: Guida sicura per il ciclomotore – EGAF – 47100 Forli, 2005.
6. EROS – Safety Net – Traffi c Safety Basic Facts, 2008., Motorcycles and Mopeds – http://www.erso.eu/safetynet.
7. Verkehrsunfall and Fahrzeugtechnik – 7/8 – 2002., Vieweg Verlag/GWV Fachverlage GmbH - Wiesbaden.
rsigrsig tasataV 6,32)(6,3 2(km/h)
143
8. I. Jakovljević: - Analiza sudara motocikla EES metodom, Savjeto-vanje HDSV – Plitvička jezera, studeni 2006.
9. Burg/Moser: ‘’Handbuch Verkehrsunfall-rekonstruktion’’, ATZ/MTZ – Fachbuch – Vieweg – Wiesbaden, 2007.
10. Accident reconstruction Journal – 1996. – ISSN 1057 – 8513, Wal-dorf, P.O. Box 234, Maryland.
145
Analiza uzroka povećanja broja prometnih nesreća u Crnoj Gori
Prof. dr. Vladeta Radović, dipl. maš. ing.sudski vještak iz područja prometne i mašinske struke,
redovni profesor u miroviniMašinski fakultet u Podgorici, Crna Gora
Stručni članak
UDK: 340.66:656.1(497.17)
656.1.081(497.17)
Sažetak
U Crnoj Gori broj prometnih nesreća raste, ako gledamo razdoblje od 2003. do 2008. godine.
Raste i rizik javne i prometne sigurnosti, što zahtijeva žurno rješenje ovog problema na razini države izradom strategije povećanja sigurnosti u prometu.
U radu su analizirani opći faktori koji uzrokuju nastanak prometnih nesreća i ukazano je na njihov značaj.
Na osnovi podataka iz evidencije Policijske uprave napravljena je krat-ka analiza faktora koji utječu na sigurnost prometa i izračunat je javni i prometni rizik za Crnu Goru kao cjelinu.
Ključne riječi: sigurnost prometa, uzroci prometnih nesreća, utjecajni fak-tori, rizik u prometu.
Analysis of causes of increase of traffi c accidents in Montenegro
Vladeta Radović, PhD, graduated mechanical engineerExpert witness for traffi c and mechanical engineering
Retired full professor
Faculty of mechanical engineering, Podgorica, Montenegro
Summary
There is an increase in number of traffi c accidents in Montenegro in the period
from 2003 until 2008.
146
There is also an increase of risk of public and traffi c security, which requires
urgent solution of the problem on the state level, through drafting of strategy on
increase of security in traffi c.
In this paper, the general factors causing the occurrence of traffi c accidents are
analysed, pointing out to their importance.
Based on the data from the Police Directorate records, a short analysis of in-
fl uencing factors on traffi c security was prepared and public and traffi c risk for
Montenegro as a whole was calculated.
Key words: Traffi c security, causes of traffi c accidents, infl uencing factors, risk in traffi c
Uvod
Udruženje sudskih vještaka Crne Gore - sekcija za prometna i mašinska vještačenja pokrenula je incijativu u cilju istraživanja uzroka povećanja broja prometnih nesreća s tragičnim posljedicama. Cilj istraživanja je da se analizom utjecajnih faktora predloži strategija koja bi dovela do veće sigurnosti prometa.
Smanjenje broja prometnih nesreća može se osigurati primjenom odgo-varajućih programa koji su usmjereni na otklanjanje osnovnih uzroka i grešaka, i na nepovoljna stanja u elementima vozač-vozilo-put-oko-lina i subjektima koji ostvaruju uvjete za odvijanje prometa. Programi za prevenciju nesreća trebaju se zasnivati na pouzdanim podacima o nesrećama i kvalitetnim analizama kojima se utvrđuje njihov nastanak.
Zakon o sigurnosti prometa na putevima u Crnoj Gori, koji je donesen 2005. godine, odredio je osnovne nadležnosti državnih institucija koje svojim radom mogu utjecati na sigurnost prometa, a to su: Ministarstvo prometa, Ministarstvo prosvete i Policijska uprava. Osim Policijske upra-ve koja povremeno obavještava javnost preko sredstava javnog informi-ranja o stanju sigurnosti prometa i mjerama koje se poduzimaju, u okviru njene nadležnosti, u cilju smanjenja broja prometnih nesreća, druge in-stitucije se ne oglašavaju niti poduzimaju šire mjere iz svoje nadležnosti.
Imajući u vidu da Crna Gora nema nacionalnu strategiju kojom bi se ostvarila veća sigurnost u prometu u narednom razdoblju, a morala bi je imati s obzirom na globalni interes sigurnosti prometa (u Europskoj uniji predviđa se da se do 2010. godine smanji broj smrtno stradalih, 7 pogi-nulih na 100.000 stanovnika), postavlja se pitanje zašto se u Crnoj Gori
147
šire ne raspravlja o ovim problemima radi donošenja mjera i programa aktivnosti za povećanje sigurnosti u prometu. Također, kako je moguće da se za visoku ugroženost sudionika u prometu ne imenuju svi krivci i ne pozovu na odgovornost, kao što je to slučaj u drugim zemljama. Treba istaknuti da po broju prometnih nesreća, nastradalih osoba (povrijeđenih i poginulih na 100.000 stanovnika) u prometnim nesrećama mi spadamo u red najugroženijih zemalja. Za uspješno rješavanje ovih problema neophodno je otkrivanje pravih uzroka prometnih nesreća. Osnovni podaci potrebni da bi se ovo pro-velo dobivaju se analizom mjesta događaja prometnih nesreća, njiho-vih sudionika, posljedica i svih okolnosti pod kojima su se one dogo-dile. Na osnovi podataka o prometnim nesrećama koje se pojavljuju na određenim mjestima radi se njihova analiza i dobivaju se odgovori na pitanja zašto se dogodila prometna nesreća upravo na tom mjestu i to s tim vozilom i s tim vozačem. Tako dolazimo do određenih zakonitosti i otkrivamo uzroke prometnih nesreća, a zatim možemo programirati mje-re i akcije za poboljšanje sigurnosti u prometu. Istraživanja uzroka pojedinačnih nesreća radi utvrđivanja stvarnih uzroka nesreće i djelovanja i sudjelovanja svih utjecajnih čimbenika kod nas se ne provode kako bi se javnost upoznala o uzrocima nastanka. Vještačenja prometnih nesreća, koja se provode radi utvrđivanja kaznene ili materijal-ne odgovornosti, za potrebe suda, također su javnosti nepoznata pa tako nemamo nikakvog utjecaja na smanjenje uzroka prometnih nesreća, što je nedopustivo. Za sada samo okrivljenici i oštećenici prate dugotrajan sudski proces.
Faktori koji utječu na sigurnost prometa
Prometna nesreća nastaje djelovanjem i utjecajem više faktora koji se ne ponavljaju uvijek u istim okolnostima, pa je zato vrlo teško na jedno-stavan način defi nirati sve utjecajne faktore. U policijskim izvještajima o uzrocima prometnih nesreća pretežno se navode brzina i nepoštivanje prometnih pravila i propisa od strane vozača. Međutim, analizom većeg broja prometnih nesreća mogu se izdvojiti osnovne grupe razloga i faktora koji uzrokuju prometne nesreće: a) nepoštivanje (ili nepoznavanje) prometnih pravila i propisa od strane
vozača,
148
b) nepoštivanje (ili nepoznavanje) prometnih pravila od strane pješaka,c) tehnička neispravnost vozila vezana za zaustavnu učinkovitost vozila,d) tehnička neispravnost vozila vezana za stabilnost upravljanja vozilom
u kritičnim situacijama (gubljenje kontrole upravljanja vozilom),e) nezadovoljavajuće stanje putnih uvjeta,f) nedostaci u organizaciji i kontroli prometa.
Dakle: 1. Najčešći uzroci prometnih nesreća su nepoštivanje prometnih propisa
od strane čovjeka - vozača što može biti posljedica nedovoljne ospo-sobljenosti, zamora, lošeg zdravstvenog i psihičkog stanja (uzimanja alkohola i droge) vozača u tijeku vožnje, pri čemu su neznanje, greške u procjenjivanju, kolebanje, nepažnja i nestrpljivost prevladavajuće.
2. Drugi glavni uzročnik prometnih nesreća je tehnička neispravnost vozila i loša tehnika vožnje. Vozilo je glavni faktor u okviru sigurnosti prometa i vozilo mora biti tehnički ispravno na pouzdanost i sigurnost tehničkog sustava vozila. Vozila nove generacije sve su pouzdanija u prometu.
Odgovornost za sigurnost prometa ne može se u cjelini pripisati samo ljudskom faktoru kao glavnom faktoru uzročniku svih prometnih nesreća, iako je on prisutan u 90% prometnih nesreća. Odgovornost se proteže na sve posredno utjecajne čimbenike, počevši od državnih tijela koji donose zakone i odgovarajuće propise, preko službi koje trebaju sprovesti i nadzirati primjenu pravnih i drugih normi i sankcionirati prijestupe i nezakonite radnje, pa sve do onih koji rade na prometnom obrazovanju svih sudionika u prometu.
Kod novog vozila osigurana je zaustavna učinkovitost i stabilnost uprav ljanja u okviru tehničkih obilježja vozila. Međutim, tijekom uporabe, a ovisno od putnih uvjeta, pojedine funkcije mijenjaju svoje zadane karakteristike pa je potrebna (zakonska) povremena provjera tehničkih karakteristika koje mo-raju biti dovedene u propisane granice. Za vozila starija od 10 godina pro-blem tehničke ispravnosti se povećava, a time i rizik za sigurnost prometa. Zakonodavac je predvidio kontrolu kočnica i upravljivosti vozila pri svakoj registraciji, što zahtijeva stalno održavanje kako ne bi došlo do iznenad-nih kvarova i lomova koji dovode do prometnih nesreća s nepredvidi-vim posljedicama. Ispravna tehnika vožnje doprinosi sigurnosti prome-
149
ta, posebice kada se vozi sigurnom brzinom, sigurno upravlja vozilom, odgovarajuće upotrebljavaju kočnice, bez pogrešnih reakcija.
Prikaz i analiza postojećeg stanja u Crnoj Gori
Iz izvještaja o prometnim nesrećama koje je udruženje dobilo od Poli-cijske uprave za razdoblje od 2003. - 2008. god. vidi se da je vozač i vozilo glavni uzrok prometnih nesreća u Crnoj Gori. Prema tome glavna pozornost mora biti usmjerena na analizu ova dva faktora.
U tablici 1. dan je pregled po uzorcima prometnih nesreća, zajedno s odgovarajućim dijagramima.
Tablica 1. Broj prometnih nesreća s ozlijeđenim osobama
u Crnoj Gori od 2003. - 2008. godine
Godina
Broj prometnih nesrećaBroj ozlijeđenih osoba u prometnim
nesrećama
Ukupan
broj
prometnih
nesreća
Broj prometnih
nesreća s
materijalnom
štetom
Broj
ozlijeđenih
osoba
Broj osoba
s težim
tjelesnim
ozljedama
Broj
poginulih
osoba
Broj
ozlijeđenih
osoba
2003. 5.094 3.926 1.168 436 84 1.1682004. 5.377 4.157 1.220 468 91 1.2202005. 6.192 4.845 1.942 483 95 1.9422006. 7.185 5.631 2.257 509 85 2.2572007. 8.882 7.008 2.796 583 122 2.7962008. 10.170 8.410 2.474 518 111 2.474
RASTE BROJ PROMETNIH NESREĆA RASTE BROJ POGINULIH U PROMETNIM NESREĆAMA
150
RASTE BROJ PROMETNIH NESREĆA RASTE BROJ OZLIJEĐENIH OSOBA
U KOJIMA JE DOŠLO DO MATERIJALNE ŠTETE
U tablici 1. dan je pregled broja prometnih nesreća, broja prometnih nesreća po godinama s brojem ozlijeđenih osoba, osoba s teškim tjeles-nim ozljedama i poginulih osoba, kao i broj prometnih nesreća s mate-rijalnom štetom. Na osnovi podataka u tablici 1. dani su dijagramski pregledi za svaku cilj-nu grupu koja označava sigurnost prometa u Crnoj Gori za promatrano razdoblje.
Drugi važan faktor za sigurnost prometa i nastanak prometnih nesreća je vezan za vozača i tehničku ispravnost vozila i stanje puta.
U tablici 2. prikazani su utjecajni faktori koji uzrokuju prometne nesreće.
Tablica 2. Uzroci prometnih nesreća za razdoblje 2003. - 2008. godine
UTJECAJ VOZAČA UTJECAJ VOZILA UTJECAJ
PUTAOSTALO
GO
DIN
A
utjecaj a
lko
ho
la
utjecaj
um
ora
bo
lest
ost
ala
psi
ho
fi zič
ka
stanja
neis
pra
vne
kočnic
e
neis
pra
van
up
ravl
jač
neis
pra
vni
ure
đaji
za
osv
jetlja
vanje
zbro
j tehnič
kih
neis
pra
vno
stii
vozi
la
skliz
ak
put
i
od
ron
ost
ali
uzr
oci
2003. 173 13 5 46 10 3 6 43 155 4.132
2004. 165 14 3 14 3 3 9 24 183 4.362
2005. 64 5 1 515 2 - 13 16 89 1.018
2006. 373 31 9 5.696 14 3 130 152 373 142
2007. 309 31 10 7.201 14 3 231 263 202 298
2008.
151
RASTE UTJECAJ OSTALIH PSIHOFIZIČKIH STANJA FAKTOR OSTALI UZROCI
FAKTOR PUT RASTE UTJECAJ FAKTORA - VOZILO UTJECAJ ALKOHOLA
U tablici 2. prikazani su utjecajni faktori koji su najčešći uzroci prometnih nesreća.
Na osnovi brojnih vrijednosti i godine nastanka na dijagramima su prika-zane njihove ovisnosti.
U tablici 2. vidljive su razlike - dijametralno suprotni podaci za razdoblje od 2003. do 2007. godine, koji su prikazani na dijagramu rasta utjecaja psihofi zičkih stanja vozača i na dijagramu ostali uzroci, a koji prikazuju uzroke prometnih nesreća. Dijagramski prikaz ovih faktora pokazuje da treba detaljnije analizi-rati prave uzroke nastanka prometnih nesreća kako bi se na efi kasniji način moglo utjecati na smanjenje broja prometnih nesreća, a time i na povećanje sigurnosti u prometu.
152
Korisno bi bilo saznati koliki je udjel vozila u rubrici “ostala psihofi zička stanja”. Prateći sredstva priopćavanja, kao i izjave očevidaca prometnih nesreća, vidimo da se kao uzrok prometnih nesreća često navode gu-bljenje kontrole nad upravljanjem vozilom, tj. skretanje, dok kod izvještaja policije nema te tvrdnje.
U tablici 3. dan je pregled kontrola vozila i vozača vozila od strane poli-cije.
Tablica 3. Kontrola vozila i vozača od strane policije
Godina
Ukupan broj
prometnih
nesreća
Broj
kontroliranih
vozila
Broj nađenih
neispravnih
vozila
Broj vozila
upućenih na
izvanredni tehnički
pregled
Alko-test
vozača
Broj nađenih
vozača pod
utjecajem
alkohola
2003. 5.094 1.556.017 131.331 852 14.018 1.837
2004. 5.377 1.407.191 104.955 913 12.531 1.750
2005. 6.192 1.084.474 60.696 613 11.186 1.463
2006. 7.185 742.115 54.471 725 11.464 1.707
2007. 8.882 705.714 73.176 823 10.769 1.832
RASTE BROJ PROMETNIH NESREĆA OPADA BROJ KONTROLIRANIH VOZILA
153
BROJ NAĐENIH NEISPRAVNIH VOZILA BROJ VOZILA UPUĆENIH NA TEHNIČKI PREGLED
ALKO-TEST BROJ ALKO-TESTOVA VOZAČA
Iz tablice 3. je razvidno da raste broj prometnih nesreća, a opada broj kontroliranih vozila od trenutka kada je Ministarstvo prometa, svojom Uredbom o uvozu polovnih vozila, isključilo mogućnost kontrole tehničke ispravnosti vozila prilikom uvoza. Napomenimo da je od 2004. do 2007. godine uvezeno oko 120.000 vo-zila i da to ima utjecaja na porast prometnih nesreća.
Pitanje tehničke ispravnosti vozila u Crnoj Gori je vrlo složeno. Navodimo nekoliko činjenica: - Zahvaljujući pogrešnoj odluci Ministarstva za saobraćaj u razdoblju
od 2004. do 2007. godine dozvoljen je uvoz starih automobila s nega-
154
tivnim parametrima ekološke i tehničke ispravnosti koje su određene EURO 3 normama, starijih od 15 godina bez kontrole njihove tehničke ispravnosti, što će imati dugoročne posljedice na sigurnost prometa i ispunjavanje ekoloških standarda za državu Crnu Goru.
- Kontrola tehničke ispravnosti, na razini tehničkog pregleda, pri re-gistraciji vozila u proteklom razdoblju nije se provodila suglasno tehničkim normama.
- Prilikom većine tehničkih pregleda provodila se improvizacija pri kon-troli tehničke ispravnosti vozila ili se kontrola uopće nije provodila, već su samo ovjeravani dokumenti.
- Čini se da je policija blago reagirala na ovakve radnje pri produžavanju registracije vozila, čime se izravno doprinosilo ugrožavanju sigurnosti prometa.
- Broj tehnički neispravnih vozila, posebice s gledišta kočione efi kasno-sti i upravljivosti, raste. Ovo je posebno zabrinjavajuće, s obzirom na stalno gubljenje zadanih parametara, posebice upravljačkog meha-nizma, čiji se zazori povećavaju i time se gubi mogućnost upravljanja u kritičnim situacijama što izravno utječe na povećanje broja promet-nih nesreća.
- U Crnoj Gori nemamo odgovarajuće servise za održavanje i popravak ovakvih vozila, nedostaju originalni dijelovi pa se vrši improvizacija i ugrađuju se stari dijelovi nabavljeni na auto-otpadima.
Javni i prometni rizik
Europski pristup pri defi niranju sigurnosti prometa je standardizirao kri-terije kojih se treba pridržavati pri ocjeni sigurnosti prometa.
Uvodi se pojam javnog i prometnog rizika. Novina u odnosu na raniju metodologiju je uvođenje u proračun i broj teže ozlijeđenih osoba, pored smrtno stradalih. Javni rizik je defi niran kao količnik godišnjeg broja poginulih i teže ozlijeđenih osoba na 100.000 stanovnika. Prometni rizik defi nira se kao količnik između zbroja godišnjeg broja po-ginulih i teže ozlijeđenih osoba na 10.000 registriranih vozila. Ocjene sigurnosti prometa defi nirane su od 1 do 5, odnosno svrstane su u pet razina rizika s brojčanim vrijednostima koje su dane u tablici A.
155
Tablica A. Razine i klase javnog i prometnog rizika
Ocjena sigurnosti prometa
Razina rizika
Javni rizik broj poginulih i
teže ozlijeđenih na 100.000 stanovnika
Prometni rizikbroj poginulih i teže
ozlijeđenih na 10.000 registriranih vozila
1 vrlo nizak do 25 do 10 2 nizak od 25 do 50 od 10 do 20 3 srednje nizak od 50 do 75 od 20 do 30 4 visok od 75 do 100 od 30 do 40 5 vrlo visok preko 100 preko 40
Utvrđujući da u Crnoj Gori ima oko 650.000 stanovnika, možemo analizi-rati razine i klase javnog i prometnog rizika u Crnoj Gori po godinama. Prema prethodno defi niranoj metodologiji, a na osnovi navedenih poda-taka, izvršena je analiza sigurnosti prometa i određen je javni i sigurno-sni rizik, uzimajući Crnu Goru kao jednu cjelinu. Rezultati su prikazani u tablici B.
Tablica B. Razine javnog i prometnog rizika
u Crnoj Gori za 2003. - 2008. godinu
Broj
prometnih
nesreća
Broj
ozlijeđenih
osoba
Broj
ozlijeđenih
osoba
s težim
tjelesnim
ozljedama
Broj
poginulih
osobaJavni
rizik
Broj
registriranih
vozilaPrometni
rizik
2003. 5.094 1.168 436 84 80 110.502 47
2004. 5.377 1.220 468 91 83 120.150 46
2005. 6.192 1.942 483 95 88 136.280 42
2006. 7.185 2.257 509 85 91 158.423 37
2007. 8.882 2.796 583 122 108 198.285 35
2008. 10.170 2.474 518 111 96 211.203 30
Gore navedene činjenice ukazuju na razloge i uzroke povećanja broja prometnih nesreća, s tendencijom porasta. Također je razvidno da će se
156
stanje pogoršati ukoliko se žurno ne poduzmu mjere koje nedostaju, a mogu utjecati na rješenje problema.
Zaključak
Dobiveni rezultati (ocjene) javne i prometne sigurnosti pokazuju zabrinja-vajuće stanje. Prema međunarodnim normama Crna Gora se u pogledu javnog i pro-metnog rizika nalazi u zoni visokog i vrlo visokog rizika. Ova činjenica zahtijeva žurno poduzimanje odgovarajućih mjera od stra-ne nadležnih državnih institucija države Crne Gore. Prije svega neophod-na je izrada strategije povećanja sigurnosti prometa uz dominantni udjel znanosti i struke, pri čemu u središtu strategije treba biti čovjek, njegovo odgovorno ponašanje, znanje i vještine kao i psihofi zički kapacitet.
Literatura
1. Jovanović. S., Analiza sigurnosti prometa na putevima u Republici Srbiji u razdoblju 1991. - 2006. god., Zbornik radova I. skupa Nauka i motorna vozila, Beograd, 2007.
2. Milošević S., Teorija prometnih udesa, Mašinski fakultet, Beograd, 2008.
3. Prof. dr. Jovan Todorović, Odgovorno ponašanje čovjeka, jedina mogućnost za visoku sigurnost prometa. Savjetovanje - Saobraćajne nezgode, Zbornik radova, Zlatibor, 2009.
4. Vlada Crne Gore - Uprava Policije, br. 02/2-131-28188 i br. 02/2-230-7811 od 20. 02. 2009. god. Izvještaj o učesnicima prometnih nesreća u Crnoj Gori za razdoblje 2003. - 2008. god.
157
Formiranje međudržavnog forenzičkog tima – razlozi i mogućnosti
Dr. Aleksandar Ivanović, dipl. ing.
Stručni članak
UDK: 340.66
Sažetak
U posljednje vrijeme, a posebice devedesetih godina dvadesetog stoljeća, forenzički dokaz postaje conditio sine qua non kod utvrđivanja činjenica teških kaznenih djela, koja su na žalost bila naročito zastupljena u zem-ljama nastalim raspadom bivše SFRJ. Međutim, u pravilu kod teških kaz-nenih djela, skoro uvijek dođe do primjedbi da je forenzika zakazala u odg-ovaranju na pitanja: tko je izvršio zločin, kako i kada? U zemljama nastalim raspadom bivše SFRJ, posljedice nekih teških kaznenih djela su skoro pa katastrofalne, kao na primjer slučaj Račak na Kosovu. Osim ovog slučaja treba spomenuti i slučaj Topčider, kao i ubojstvo dr. Zorana Đinđića u Srbi-ji. U pravilu (najčešće opravdano) kritike za (ne)rješavanje ovakvih kaznenih djela su se odnosile na rad forenzičara. Rješenje za ovakve situacije bilo bi formiranje međudržavnog forenzičkog tima, koji bi u slučajevima teških ka-znenih djela bio operativno uključen u otkrivanje, prikupljanje i vještačenje materijalnih tragova ključnih za razrješavanje istih.
Establishment of inter-state forensic team – reasons and possibilities
Aleksandar Ivanović, Ph.D.,
graduated mechanical engineer
Summary
Lately, and especially in nineties of the twentieth century, forensic evidence be-
comes condition sine qua non in terms of establishing facts of serious crimes,
that unfortunately have been occurring in countries made by breakup of the ex
SFRY. However, as a rule in terms of serious crimes, almost always as a rule there
are objections that forensics was the one that failed in answering the questions:
who committed a crime, how and when? In countries made by breakup of the ex
158
SFRY, consequences of some serious crimes are catastrophic, like the case Ra-
cak in Kosovo. Beside this case, case Topcider, as well as the murder of dr Zoran
Djindjic in Serbia should be mentioned. As a rule (most often justifi ed) criticism
for (not) solving cases like this referred to forensic work. Solution for these situ-
ations would be forming of interstate forensic team that would be operationally
involved in detection, collection and examination of evidence.
Uvod
Prema broju stručnih lica - vještaka, vještačenje možemo podijeliti na:
• individualno i• kolektivno (timsko, komisijsko).
Individualno vještačenje proizvodi samo jedan vještak, dok kolektivno vještačenje proizvodi više vještaka. Kolektivno (timsko) vještačenje može se podijeliti na pravo i kompleksno kolektivno vještačenje. Pravo kolek-tivno vještačenje je vještačenje koje provodi više vještaka iste struke, a kompleksno vještačenje je vještačenje koje provodi više vještaka različitih profi la stručnosti. Pojedini stručnjaci iz područja problematike sudskih vještačenja, zastupaju stajalište da u nekim slučajevima i individualno vještačenje može biti kompleksno vještačenje. Naime, u pojedinim situa-cijama jedan vještak koji raspolaže potrebnim stručnim znanjem iz više područja, može u jednom pravnom sporu provesti više vještačenja. Na primjer, jedan vještak može izvršiti psihološko-psihijatrijsko ispitivanje neke osobe, jedan vještak može izvršiti ujedno i prometno i strojarsko vještačenje prilikom prometne nesreće, u nekim sudovima je ne baš česta pojava, ali se događa da vještak forenzičke balistike provodi vještačenja identifi kacije vatrenog oružja iz kojeg su ispaljene čahure i zrna izuzeti s mjesta događaja odnosno iz tijela oštećenog, procjenu izrade i sigurno-sti upotrebe vatrenog oružja, određivanje daljine pucanja, određivanja koja je osoba pucala na osnovi analize tragova na šakama, i sl.
Komisijska vještačenja su neophodna u svim slučajevima gdje predmet vještačenja nadilazi znanja jedne specijalnosti. Komisije vještaka za izradu timskih (komisijskih) vještačenja, mogu biti formirane u okvirima Udruženja vještaka, Instituta za vještačenje, Medicinskih fakulteta ili nekih drugih in-stitucija. Pa bi tako komisiju za prometna vještačenja sačinjavali vještaci iz područja prometne, medicinske, strojarske, trasološke i fi zikalno-kemijske struke. Vrlo često se prilikom prometnih nesreća, javljaju slučajevi analize materijalnih dokaza, ali s kolizijom područja vještačenja, kojem bi trebalo
159
pripadati tražena analiza ili vještačenje. Na primjer, iznijeli bi slučaj analize povreda pješaka ili osoba koje su povrijeđene u vozilu. Naime, vještaci medicinske struke ne mogu dati odgovore na pitanja koja su vezana za kretanje tijela ili dinamiku sudara. Vještaci medicinske struke mogu stručno odrediti s koje strane je djelovala sila na tijelo pješaka, kao i kakav je bio oblik predmeta kojim je nanesena ozljeda, ali bi mišljenje vještaka medi-cinske struke o načinu kretanja pješaka ili položaju u trenutku sudara, isti mogao pružiti samo u suradnji s vještakom prometne struke. Takođe, u slučajevima tumačenja oštećenja vozila koje bi trebao pružiti vještak strojar-ske struke, isti bi ih mogao provesti kvalitetnije, a nekad i samo uz pomoć vještaka prometne struke. Lako se uočava da se ne samo kod vještačenja prometnih nesreća, često prepliću, a ponekad se i pojedina vještačenja usmjeravaju vještacima čije područje rada ne pokriva danu problematiku. Sve spomenuto razlog je više da sve osobe koje u svom radu imaju dodir-nih točaka s vještačenjem i vještacima, kao što su suci, tužitelji, odvjetnici i drugi, trebaju imati širok spektar znanja iz područja vještačenja.
Kada se spominje problematika preplitanja pojedinih područja vješta-čenja, zanimljivo je spomenuti da postoje i posebna područja, koja po-nekad dovode u dvojbu i iskusnije vještake i suce, a radi se o tome je li neka problematika predmet vještaka ili odgovor na istu može pružiti sam sudac. Dobar primjer za spomenuto je slučaj kada treba tumačiti prometne znakove, te se što se tiče ove problematike, vrlo često mogu čuti mišljenja da je to isključivo područje u kojoj pravnici (suci, tužitelji, odvjetnici, i dr.) trebaju dati mišljenje. Međutim, imajući u vidu da bi po-stavljanje prometne signalizacije i reguliranje prometa, trebalo biti pod kontrolom prometnih stručnjaka, kao i to da pravnici gotovo nikada ne rade na planovima postavljanja prometne signalizacije, jasno se izvo-di zaključak da onaj tko postavlja prometnu signalizaciju treba imati odgovarajuća znanja vezana za problematiku značenja i načina upotrebe prometne signalizacije. Stručnjak koji poznaje značenja i način upotrebe prometne signalizacije posjeduje i vještinu na osnovi koje može pružati odgovore na pitanja vezana za značenje i način upotrebe.
Kada jedno vještačenje provodi više vještaka različitih struka, tada se točno mora navesti što je koji vještak radio u svezi dane Naredbe o vještačenju. U tom slučaju, kada vještačenje potpisuje više vještaka, tada se pored imena vještaka navode brojevi pitanja na koje je taj vještak dao odgovor, odnosno mišljenje.
U vezi formiranja i izobrazbe timova, odnosno timova za vještačenje za timska odnosno komisijska vještačenja korisno je spomenuti kako se
160
prema ovoj problematici ophode stručnjaci u svijetu. Pa je stoga korisno ovdje spomenuti da su Ujedinjeni narodi, 1991. godine donijeli odluku u svezi, između ostalog, i sastava profi la stručnjaka forenzičara, od kojih se treba sastojati ekspertni forenzički tim prilikom istraživanja okolnosti kod ubojstava vatrenim oružjem. Radi se o dokumentu Ujedinjenih na-roda kojim se određuje protokol i način istraživanja kaznenih djela, a koji se naslanja na dokument “Protokol i preventivna arbitraža ubojstava s adekvatnim istraživanjem smrti i autopsije”, koji je od 1984. do 1988. godi-ne sastavila radna grupa Ujedinjenih naroda, koju su sačinjavali odvjetnici i eksperti forenzičari. Na izradi ovog protokola najviše su radili stručnjaci iz organizacije Odvjetnici Minesote za ljudska prava, uz surad nju velikog broja stručnjaka iz područja forenzičke znanosti, pa je stoga i ovaj proto-kol poznat i kao Minessota protokol. Navedeni akti Ujedinjenih naroda, između ostalog, precizno određuju koje profi le stručnjaka forenzičara, tre-ba imati jedan forenzički tim za istraživanje uzorka smrti vatrenim oružjem. Izrada ovakvog dokumenta se najviše odnosi na rad forenzičara, u zem-ljama gdje su se zbivali ratni sukobi i gdje forenzičari trebaju svojim radom doći do činjenica, na osnovi kojih bi odgovarajući istražni organi utvrdili, je li se u pojedinim slučajevima radilo o vatrenom sukobu između dvije vojne grupacije ili na primjer masakru civilnog stanovništva.
Navedeni standardizirani sastav forenzičkog tima, dan je u tablici 1.
Tablica 1. Sastav eksperata koje treba imati jedan forenzički
tim prilikom istraživanja uzoraka smrti vatrenim oružjem,
a standardiziran od odgovarajuće radne grupe za zaštitu
ljudskih prava pri Ujedinjenim narodima.
Medicina Znanost Ostale strukeForenzički patolog Antropolog Istražitelj lica mjesta
Klinički forenzički
medicinarMolekularni biolog (DNA) Rukovatelj tragovima
Forenzički odontolog Radiolog Fotograf
Medicinski
epidemiologArheolog Anketar
Balističar Vezist
Istraživač tragova vatrenog
oružja, oruđa i alata (trasolog)Policajac
Entomolog Ekspert za propiseTehničar za autopsije
Logističar i administratorEkspert za otiske prstiju
161
Iz tablice se vidi kakav pristup ima jedna ozbiljna i stručna organizacija (Ujedinjeni narodi), prilikom utvrđivanja činjenica koje su dovele do danog kaznenog djela. Ovakav pristup Ujedinjeni narodi najčešće primjenjuju u slučajevima kršenja ljudskih prava, odnosno u sukobima u sredinama gdje su se vodili građanski ratovi. U tablici 1. vidimo, tim stručnjaka koji su određeni kako bi provodili ispitivanja i okolnosti pod kojima se dogo-dilo neko kazneno djelo. U vezi timskih odnosno komisijskih ispitivanja, treba istaći da pojedini stručnjaci iz ovog područja, inzistiraju da se umjesto izraza kolektivno vještačenje, koristi termin kolegijalno, odnosno komisijsko vještačenje. To je iz razloga što prilikom komisijskih vještačenja, vještaci zadržavaju autonomiju i na taj način u okviru komisijskog vještačenja kojem pristupa veći broj vještaka, svaki vještak može izdvojiti svoje mišljenje. Za razliku od komisijskih vještačenja, gdje svaki vještak koji sudjeluje u njima, može izdvojiti svoje mišljenje sam, u kompleksnoj ekspertizi, to nije slučaj. Nai-me, kompleksna ekspertiza je samostalan vid vještačenja i nije kao u slučaju kolektivnog vještačenja mehanički zbroj većeg broja samostal-nih vještačenja. Kompleksna ekspertiza predstavlja “stjecaj samostalnih vještačenja” iz srodnih, odnosno strukovnih područja, koji zajedno daju veću kvalitetu vještačenju, odnosno pružaju primjereni odgovor na po-stavljeno pitanje suda.
Prijedlog za formiranje međudržavnog forenzičkog tima
Razlozi za formiranje međudržavnog forenzičkog tima u području jugoza-padne Europe, zasnivaju se na tome da je posljednjih godina, kod nekih kaznenih djela s teškim posljedicama (višestruka ubojstva), prilikom određivanja činjenica za razjašnjavanje istih zatražena pomoć vještaka iz zemalja: Njemačke, Finske, Amerike, i dr. Ta vještačenja, ne da nisu bitno doprinijela kod rasvjetljavanja ovih teških slučajeva, nego su i otvo-rila neke druge nedoumice, a osim toga bio je potreban veliki vremenski rok za dostavljanje predmeta i za samo vještačenje. Konkretno se misli na predmete: incident u selu Račak na Kosovu (1999. godine), slučaj Ljuboten u Makedoniji (2001. godine), atentat na Predsjednika Vlade Sr-bije Zorana Đinđića u Beogradu (2003. godine), slučaj Topčider u Srbiji (2004. godine), i dr.
Za razrješavanje spomenutih teških kaznenih djela zatražena su vješta-čenja u inozemnim forenzičkim institucijama. Konkretno, u slučaju Ra čak na Kosovu bio je angažiran fi nski ekspertni tim na čelu s dr. Helen Rantom.
162
Ni do današnjeg dana nije u potpunosti razriješeno što se dogodilo u Račku, je li došlo do masakra civila albanskog podrijetla ili se radilo o klasičnom vatrenom obračunu dvije strane, policije Srbije i Oslobodilačke vojske Kosova. Od određivanja ove dvije mogućnosti ovisilo je mnogo toga, pa je po mnogima ovaj incident bio i povod za NATO napad na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju (24. ožujka 1999. godine).
Što se tiče slučaja Ljuboten, u daljnjem tekstu je detaljno predstavljen način angažiranja vještaka iz inozemstva i (ne)opravdanost ovakvog načina rada.
U ljeto 2001. godine, u Republici Makedoniji u dijelu ove zemlje koji je na-seljen pretežno stanovnicima albanske nacionalnosti, vodile su se borbe između snaga Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Makedonije i snaga nelegalne Albanske nacionalne oslobodilačke armije. Jedan inci-dent ovog sukoba koji je privukao pozornost svjetske javnosti, dogodio se u mjestu Ljuboten u Republici Makedoniji, dana 12. kolovoza 2001. godine. Ljuboten se nalazi sedam kilometara sjeverno od glavnoga gra-da Republike Makedonije Skoplja i u njemu živi oko tri tisuće stanovnika albanske nacionalnosti i mali broj stanovnika makedonske nacionalno-sti. Ovoj akciji Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Makedonije prethodila je pogibija osmorice makedonskih vojnika stradalih od mine u okolici Ljubotena, te su makedonske vlasti proglasile Ljuboten uporištem albanskih pobunjenika (zaključak predsjednika sudskog vijeća Suda u Haagu - Kevina Parkera). Epilog oružanog incidenta u Ljubotenu je: se-dam ubijenih i desetak teško ozlijeđenih. Ubijeni i ozlijeđeni u ovom inci-dentu bili su albanske nacionalnosti. Kako je ova akcija makedonske po-licije bio i najteži pojedinačni incident sa smrtnim posljedicama tijekom šestomjesečnog sukoba u Makedoniji, isti je postao predmet istrage međunarodnog Suda u Haagu. Ovaj rad nema namjeru ulaziti u dublju analizu oružanog incidenta u Ljubotenu, već kao i dosadašnji prilozi pod nazivom «Forenzičke dileme XX./XXI. vijeka», ima namjeru da sa stručne strane prokomentira forenzičke dokaze, pomoću kojih se jedino može utvrditi jesu li u ovom incidentu s upotrebom vatrenog oružja, ubijeni bili civili ili pripadnici nelegalne Albanske nacionalne oslobodilačke armije. Kao u nekim sličnim sukobima koji su se dogodili na prostoru bivše SFR Jugoslavije (kao naprimjer, incidentu u mjestu Račak na Kosovu 1999. godine), sporno je pitanje, tko je civil, a tko je vojak?
Što se tiče forenzičkog aspekta razrješavanja ove dvojbe u slučajevima upotrebe vatrenog oružja, pristupa se utvrđivanju tragova vatrenog oružja
163
na rukama osoba za koje se sumnja da su pucali iz te vrste oružja. Do-kazivanje tragova pucanja na šakama ubijenih i povrijeđenih ide u prilog tvrdnji da su spomenuti bili vojaci i da se u ovom slučaju radilo o vatre-nom obračunu sukobljenih strana, dok nedokazivanje tragova vatrenog oružja na šakama ubijenih i povrijeđenih ukazuje da se radi o egzekuciji nad civilnim stanovništvom. U slučaju koji se tretira u ovom radu, u cilju dokazivanja tragova vatrenog oružja na žrtvama, ozlijeđenima i svjedocima, primijenjena je metoda u forenzičkim stručnim krugovima nazvana «parafi nska rukavica». Rezul-tati vještačenja «parafi nskih rukavica» izuzetih sa šaka žrtava, ozlijeđenih i svjedoka u incidentu u Ljubotenu su prikazani u sljedećoj tablici.
Tablica 2. Prikaz rezultata vještačenja “parafi nskih rukavica” izuzetih
sa šaka žrtava, ozlijeđenih i svjedoka u incidentu u Ljubotenu.
Vještačenje je izvršeno u Forenzičkom Centru Ministarstva
unutrašnjih poslova Republike Makedonije.
Broj osoba s kojih su izuzete
«parafi nske rukavice»
Broj osoba koji je na «parafi nskim rukavicama»
imao pozitivan nalaz barutnih čestica
Broj lica koji je na «parafi nskim rukavicama»
imao negativan nalaz barutnih čestica
82 29 53
Po nalazu vještačenja “parafi nskih rukavica” službeni zaključak je da su žrtve, ozlijeđeni i svjedoci (jedan dio njih 29), sukoba u Ljubotenu upotre-bljavali vatreno oružje, odnosno da se u ovom incidentu radi o oružanom sukobu dvije strane - policijskih snaga Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Makedonije i naoružanih pripadnika nelegalne Albanske na-cionalne oslobodilačke armije.
Međutim, kao što je i spomenuto slučaj Ljuboten je dospio u obradu Međunarodnog suda u Haagu, zaduženog za istragu optužbi za rat-ne zločine u bivšoj SFR Jugoslaviji. U nastavku rada će biti prikazan osvrt na rad vještaka - forenzičara koji su bili angažirani od strane Međunarodnog suda u Haagu, a od čijeg nalaza i mišljenja umnogome ovisi donošenje presude od strane suda u razrješavanje dvojbe u ovom i sličnim slučajevima, a to je, radi li se ovdje o masakru nad nedužnim stanovništvom ili o oružanom sukobu dvije zaraćene strane.
164
Forenzička dvojba u slučaju Ljuboten
Jedna od najvažnijih (ako ne i najvažnija) činjenica za razrješavanje tragičnog incidenta u Ljubotenu je utvrđivanje jesu li žrtve, ozlijeđeni i svjedoci upo-trebljavali vatreno oružje. Stoga je u uvodnom dijelu ovog rada spomenuto da je za utvrđivanje ove činjenice od strane zvaničnih Makedonskih vlasti provedeno vještačenje, tzv. «parafi nskih rukavica» sa šaka spomenutih osoba. U cilju ocjenjivanja vrijednosti ovog forenzičko-kemijskog ispiti-vanja uopće i u samom slučaju Ljuboten, tužiteljstvo Međunarodnog suda u Haagu je angažiralo eksperta-forenzičara Sajmona Ajknela, zaposleno-ga u Odsjeku za kriminalističku policiju u Münchenu - SR Njemačka.
Mišljenje eksperta-forenzičara Sajmona Ajknela u svezi vještačenja «pa-rafi nskih rukavica» u slučaju Ljuboten je sljedeće:
• Da pozitivni rezultati ovog testa «ne ukazuju nužno da su osobe koje su mu podvrgnute koristile oružje».
• Isti ekspert dalje tvrdi da se "parafi nska rukavica", više ne koristi kao metoda za utvrđivanje prisustva baruta na koži zato što se nitrati kojih ima u barutu, mogu izolirati i u suhomesnatim proizvodima, kao što je salama, kao i u umjetnim gnojivima.
• Po njegovom mišljenju: «prisustvo nitrata može se pokazati i ako se osoba koja je podvrgnuta ispitivanju rukovala s onima koji su pucali iz vatrenog oružja ili ako se pokušala obraniti od oružja iz kojeg je pucano. Ispitivanje će dati pozitivne rezultate ako su ispitane osobe udarane po šakama oružjem iz kojeg je prethodno pucano.»
Nakon iznošenja mišljenja eksperta Ajknela, angažiranog od strane tužiteljstva Međunarodnog suda u Haagu, obrana Ljube Boškovskoga, koji je u vrijeme incidenta u mjestu Ljuboten obavljao posao ministra unutrašnjih poslova Republike Makedonije i bio jedan od optuženih u ovom slučaju, prigovorila je ovakvom nalazu eksperta tužiteljstva sa sljedećim tvrdnjama:
• Ekspert tužiteljstva nije u poziciji iznijeti validnu procjenu o vjerodo-stojnosti rezultata parafi nskog testa zato što «nije vidio ni rukavicu ni čestice koje su analizirane».
Nakon iznesenog prigovora obrane, ekspert tužiteljstva je izjavio:
• «Nisu mi potrebne čestice da bi zaključio da je nemoguće defi nitivno odrediti podrijetlo nitrata na šakama testiranih osoba».
165
Kao što se vidi iz iznesenih činjenica na glavnom pretresu pred Među-narodnim sudom u Haagu imamo dva različita viđenja iznesenog dokaza - vještačenja «parafi nske rukavice», pa da prvo razmotrimo navode ek-sperta-forenzičara, angažiranog od strane tužitelja:
Ekspert iz Odsjeka za kriminalističku policiju u Münchenu - SR Njemačka, Sajmon Ajknel, iznosi mišljenje da se tragovi nitrata preko kojih se barut-ne čestice posredno dokazuju forenzičko-kemijskim ispitivanjem «para-fi nske rukavice», mogu naći i u suhomesnatim proizvodima, kao što je salama, te se stoga može izvesti zaključak da ako netko radi sa suhomes-natim proizvodima - salamom može na šakama imati iste čestice kao i ona osoba koja rukuje s vatrenim oružjem. Ovaj nalaz vještaka ima teo-rijsku potporu. Naime, difenilaminski test poznatiji kao parafi nska ruka-vica ili Gonzalesov test, je odavno osporavan od strane stručne javnosti iz razloga što gore spomenta reakcija uopće nije specifi čna za nitrate, pošto svi oksidansi oksidiraju difenilamin u dvostupanjskoj reakciji od difenilamina preko difenilbenzidina do difenilbenzindinvioleta. Mišljenje o dokaznoj vrijednosti difenilaminskog testa (u kriminalističkoj praksi poznatog kao test parafi nske rukavice) i primjeni u kriminalistici, dao je dobitnik Nobelove nagrade za kemiju prof. dr. W. Wiland u njemačkom časopisu »Archiv fur kriminologie« Vol. 118, broj 3 - 4, od 1956. godine, koji glasi: “Pošto se diefenilamin-test zasniva na oksidacijskim sredstvima, nije nikakvo čudo što sve materije ove vrste, koje se iz ma kakvog razloga na-laze na površini neke ruke, mogu zavarati u pogledu »ruke koja je pucala«. Na taj način, parafi nski test je izgubio svoju analitičku specifi čnost.”
Dakle, pozivajući se na teoriju iz područja vještačenja »parafi nske ruka-vice«, ekspert-forenzičar optužbe u slučaju Ljuboten, utvrđuje da se i u suhomesnatim proizvodima - salami i umjetnom gnojivu mogu izolirati nitrati kao i u česticama baruta. Međutim, ostaje otvorena dvojba: zašto angažirani ekspert-forenzičar nije uložio dodatni (a mogući i relativno je-dnostavan napor) da svoju teorijsku tvrdnju potkrijepi i praktičnim primje-rom. Dalje ostaje dvojba, zašto Međunarodni sud u Haagu nije zahtijevao od eksperta dodatni napor i na kraju kvalitetniji rezultat svog nalaza. Je li zaista u pravu ekspert tužiteljstva? Najbolji bi odgovor bio da u praksi putem odgovarajućih ispitivanja svoju tvrdnju materijalizira. Za bilo koji pravni spor, a pogotovo ne za incident sa smrtnim posljedicama, kakav je i predmetni slučaj, nije dovoljno angažirati eksperta iz neke »zvučne« forenzičke laboratorije, kao što je to Odsjek za kriminalističku policiju u
166
Münchenu - SR Njemačka, pa da se njegovom nalazu bezrezervno vje-ruje. Stručnjaci koji se bave istraživačkim poslovima forenzičkih ispitivanja tragova vatrenog oružja, upoznati su s jednim originalnim istraživanjem u ovom području. Radi se o istraživanju stručnjaka za balistiku Odjeljenja kriminalističke tehnike Federalnog Ministarstva unutrašnjih poslova Bo-sne i Hercegovine - Bruna Franjića, dipl. ing., objavljenog u radu «Iden-tifi kacija barutnih čestica - parafi nska rukavica», na Kongresu Interna-cionalne asocijacije kriminalista, a isto istraživanje treba biti objavljeno u Journal of Forensic Science, jednom od najprestižnijih forenzičkih pu-blikacija na svijetu.
U svom istraživanju tragova barutnih čestica, spomenuti autor je napra-vio nekoliko naizgled jednostavnih, ali vrlo efi kasnih praktičnih primjera. Pa tako u svezi tvrdnje vještaka Ajknela iz Odsjeka za kriminalističku po-liciju u Münchenu - SR Njemačka, da se u suhomesnatim proizvodima - salami mogu izolirati nitratne čestice kao i u barutu, vještak Franjić je omote od ostataka salame marke «Pilka», koja na svojoj deklaraciji ima podatak da sadrži 0,02% nitrata, tretirao s difenilaminskim reagensom, na isti način kao što se tretira «parafi nska rukavica» u cilju dokazivanja barutnih čestica. Nakon ovog pokusa nije dobivena reakcija koja ukazuje na prisustvo nitrata.
Ekspert iz Odsjeka za kriminalističku policiju u Münchenu - SR Njemačka, Sajmon Ajknel, iznosi mišljenje da se tragovi nitrata preko kojih se barut-ne čestice posredno dokazuju forenzičko-kemijskim testom «parafi nske rukavice», mogu naći i u umjetnom gnojivu. I dalje smo kod istraživanja jednog entuzijasta iz Sarajeva - Bruna Franjića dipl. ing., koji je u praksi provjerio teorijske navode vezane za problematiku vještačenja «parafi n-ske rukavice». Pokus se sastoji u sljedećem: u šake se uzme dušično umjetno gnojivo pa se pristupi uzorkovanju «parafi nske rukavice» i na kraju se ista tretira difenilaminskim reagensom.
Ekspert optužbe Sajmon Ajknel, u svom nalazu za slučaj Ljuboten, dalje navodi: «prisustvo nitrata može se pokazati i ako se osoba koja je pod-vrgnuta testu rukovala s onima koji su pucali iz vatrenog oružja ili ako se pokušala obraniti od oružja iz kojeg je pucano. Test će dati pozitivne rezultate ako su testirane osobe udarane po šakama oružjem iz kojeg je prethodno pucano.» Ova tvrdnja ima uporište i u teoriji i u praksi, ali ovdje stručnjak demantira sam sebe, jer na početku svog nalaza navodi: «parafi nska rukavica se više ne koristi kao metoda za utvrđivanje prisu-stva baruta». Činjenica je da se metoda «parafi nske rukavice» odavno ne
167
koristi u zemljama Zapadne Europe i svijeta. U ovim zemljama se koristi metoda Skenirajuće elektronske mikroskopije s energetskim disperziv-nim dodatkom s X zracima (SEM/EDX). Ovom metodom se dokazuju, tzv. GSR čestice (engl. Gunshot residue) koje nastaju samo opaljenjem metka iz vatrenog oružja i nikako drugačije. Međutim, ni ova metoda ne bi mogla pružiti odgovor jesu li GSR čestice nastale kao posljedica pu-canja iz vatrenog oružja i/ili na način ako se osoba pokušava obraniti ili je udarana po rukama vatrenim oružjem iz kojeg je prethodno pucano. Jedini način da se otkloni ova dvojba je utvrđivanje jesu li se tragovi ba-rutnih čestica nalazili na nadlanici ili dlanu osoba s kojih su skidane «pa-rafi nske rukavice». To se rješava tako da se nalaz «parafi nske rukavice» prikaže topografski, odnosno da se precizno utvrde mjesta na kojima su se nalazili tragovi baruta. Ovdje je važno napomenuti da se metodom SEM/EDX, GSR čestice dokazuju kumulativno iz razloga što je takav način uzorkovanja.
Nakon analiziranja nalaza eksperta-forenzičara optužbe, utvrdit ćemo vrijednost tvrdnje obrane u ovom slučaju. Kao što je i spomenuto obra-na je prigovorila nalazu eksperta optužbe da nije u poziciji iznijeti valid-nu procjenu o vjerodostojnosti rezultata parafi nskog testa zato što «nije vidio ni rukavicu ni čestice koje su analizirane». Ovaj prigovor obrane ne stoji iz razloga što je metoda «parafi nske rukavice» destruktivna meto-da, te se ne može izvršiti ponovno i/ili naknadno ispitivanje. To je jedan od glavnih nedostataka ove metode. Međutim, baš iz razloga što je me-toda destruktivna i neponovljiva, trebalo bi fotografi rati dobivene čestice te na taj način omogućiti naknadni pregled u slučajevima kada se za to ukaže potreba (u pravilu potreba se ukazuje u skoro svakom slučaju vještačenja tragova vatrenog oružja, a kamoli u ovakvom slučaju kao što je incident u Ljubotenu). Korak dalje u smjeru dokumentiranja tragova barutnih čestica, prikazan je u doktorskoj disertaciji autora ovog rada pod nazivom «Forenzički aspekt pouzdanosti tragova vatrenog oružja».
Radi se o tome da tragove barutnih čestica na «parafi nskoj rukavici» otkrivamo pomoću posebnog difenilaminskog reagensa za nitrate u in-tenzivno točkasto plavo obojenje. Karakteristične reakcije u bojama pro-matraju se pomoću stereomikroskopa marke “Leica S6D”, pod različitim uvećanjima (10 - 40 puta). Ovaj mikroskop na kojem su provedena ispiti-vanja barutnih čestica, povezan je sa sukladnom kamerom, marke “Lei-ca DFC 320”. Kamera s mikroskopa je povezana s računalom, na kojem pomoću softverskog programa “Leica aplication”, dobivamo na zaslonu računala sliku s odgovarajućim uvećanjem za dalju obradu.
168
Uzorak, koji je u ovom slučaju samoljepljiva folija skinuta sa šaka osum-njičenoga za kazneno djelo izvršeno vatrenim oružjem, se obrađuje na sljedeći način:
1. preko cijele površine uzorka (parafi nske rukavice) nanese se tanak sloj difenilaminskog rastvora;
2. nakon toga se čestice, koje su se obojale u plavu boju i dale karakterističnu reakciju, koja se vidi u razlivenom “repiću” plave boje, proučavaju pod mikroskopom s uvećanjem od 10, 20, 32 i 40 puta. Mikroskopskim pregledom se barutne čestice determiniraju, nakon uklanjanja viška reagensa, tako što iste imaju prepoznatljivu žućkastu boju barutnih čestica;
3. na kraju ovog testa se predmetnoj barutnoj čestici određuje i veličina. To se radi pomoću spomenutog softverskog programa “Leica aplica-tion”. Prije svega na ovaj je način određena veličina nesporne barutne čestice iz barutnog punjenja metka vatrenog oružja. Test s mjerenjem barutne čestice, pomaže na način što sporna čestica može biti iste ili manje veličine od nesporne barutne čestice, kako bismo mogli tvrditi da se radi baš o barutnoj čestici, dok ako je sporna čestica po veličini veća od nesporne barutne čestice ne možemo tvrditi da se i pored pozitivnog difenilaminskog testa radi o barutnoj čestici.
Ovakva metoda s tri testa (difenilaminski test, mikroskopski test za određivanje oblika i boje i određivanje veličine), sa sigurnošću nam omogućava da tvrdimo da se radi baš o barutnoj čestici, a ne o kontami-naciji nekim drugim kemikalijama (kao na primjer, suhomesnati proizvodi - salama, umjetno gnojivo i slično). Međutim, da bi za neku česticu pri-mjenom ove metode tvrdili da se baš radi o barutnoj čestici, ista mora zadovoljiti sva tri testa.
Zbog zanimanja čitatelja, na kraju navodimo presudu Međunarodnog suda u Haagu, koja se odnosi na slučaj Ljuboten: policajac Johan Tarčulovski je proglašen krivim i osuđen je na 12 godina zatvora, dok je utvrđeno da tadašnji Ministar unutrašnjih poslova Republike Makedonije Ljube Boškovski nije kriv.
Slične dvojbe su bile i u slučaju atentata na predsjednika Vlade Sr-bije Zorana Đinđića, gdje je vještačenje pojedinih dokaza povjereno Forenzičkom institutu u Wiessbadenu (SR Njemačka), slučaju Topčider gdje je u cilju rješavanja dvojbe u ovom predmetu, nadležni istražni su-dac Okružnog suda u Beogradu, kao oblik međunarodne pravne pomoći,
169
nakon suprotstavljenih nalaza dvije domaće komisije, traži naknadno vještačenje (često se koristi izraz supervještačenje, koji je pogrešan. Zakon ne poznaje izraz supervještačenje, već ponovno, naknadno ili dopunsko vještačenje), od stručnjaka FBI-a iz Washingtona. Ta naredba za vještačenje je izdana 28. listopada 2005. godine, a FBI je uzorke za vještačenje primio 16. studenoga 2006. godine. Podsjetimo da se ovaj tragičan događaj dogodio 5. listopada 2004. godine! Nalaz iz FBI-eve Forenzičke laboratorije »Kvantiko« iz Washingtona, napokon stiže krajem listopada 2007. godine u Okružni sud u Beogradu. Međutim, tužiteljstvo je tražilo dopunu ovog nalaza, pa je vještak spomenutog laboratorija Stiv Kasper iznio svoj nalaz putem video linka. Nalaz vještaka iznesen putem video linka je proglašen službenom tajnom zato što je slučaj pogibije dvojice gardista još u predkaznenom postupku.
Zaključak
Kod kaznenih djela za čije razrješavanje nije moguće primijeniti izvođenje dokaza (vještačenja) metodama koje postoje u zemljama u našem okruženju, pravosudni organi po pravilu posežu za Forenzičkim labora-torijima zvučnih imena, naprimjer FBI-a - Washington, SR Njemačka - Wiessbaden i slično. Je li to uvijek i efi kasno i djelotvorno?
Prijedlog za prevladavanje problematike kod ovakvih teških kaznenih dje-la bilo bi formiranje međudržavnog forenzičkog tima, koji bi u slučajevima teških kaznenih djela bio operativno uključen u otkrivanje, prikupljanje i vještačenje materijalnih tragova ključnih za razrješavanje istih. Ovakav forenzički tim bio bi od pomoći, ne samo zbog toga što bi pružio interdisciplinarnu pomoć kod teških kaznenih djela, već bi isti bio i opera-tivan, pa bi rezultate vještačenja imali za relativno kratko vrijeme i vještaci bi se mogli izravno saslušati u sudnici, a ne preko video linka i slično. U slučaju formiranja međudržavnog forenzičkog tima, prestala bi potreba za angažiranjem stručnjaka iz forenzičkih laboratorija udaljenih zemalja, kao što je to u slučaju kojim se bavi ovaj rad, laboratorij FBI-a u SAD-u.
Članovi spomenutog forenzičkog tima trebali bi ispunjavati sljedeće uvjete:
- nepristranost, ne trebaju biti u vezi s nijednim vladinim tijelom, političkom strankom ili drugom organizacijom, iz razloga što njihov rad treba biti samostalan i neovisan;
170
- kompetentnost, trebaju biti vrhunski stručnjaci iz područja povjere-nog vještačenja, posjedovati međunarodne certifi kate iz područja fo-renzike i aktivno znanje engleskog jezika;
- etičnost i moralnost, trebaju u sredini u kojoj rade i u međunarodnim stručnim krugovima imati ugled zbog poštenja i pravičnosti.
Kod formiranja međudržavnog forenzičkog tima, presudnu ulogu bi treba-le imati institucije tipa Udruženje sudskih vještaka i slično, jer one najbolje znaju koji vještak ima potrebne kvalifi kacije za traženo vještačenje. I na kraju treba napomenuti, da bi fi nanciranje ovog projekta (formiranje regio-nalnog forenzičkog tima) trebalo povjeriti međunarodnim organizacijama tima OESS (Organizacija za Europsku sigurnost i suradnju) i slično.
Literatura
1. Bošković, M. (1986.), Dokazna vrijednost parafi nske rukavice. Bez-bednost SUP Makedonije, 6/86.
2. Bruning (1958.), Der irrfuhrende Paraffi n test. Archiv fur kriminolo-gie; vol. 118.
3. Castellanos I., Plasencia R. (1941.), The paraffi n gauntled, a new technique for the Dermo-nitrate test. Journal Crim. Law and Crim.
4. Clement, J. L., Le Pareux, A. (1984.), Identifying Traces of Smokeless Powder by Infrared Microspectrophotometry. International Criminal Police Review; vol. 39 (375), 34 - 41.
5. Di Maio, V. J. M. (1993.), Gunshot wounds, Practical aspect of fi rear-ms, balistics and forensic techniques. CRC Press LLC; New York.
6. Dolinšek, F. (2000.), Uporaba vrstične elektronske mikroskopije pri forenzinih preiskavah. Revija za kriminalistiko in kriminalogijo; Lju-bljana 41/2000/4.
7. Gutman, I., Simonović, B., (2003.), Primene hemije u kriminalistici III, parafi nska rukavica. Hemijski pregled 3/03., Beograd.
8. Franjić, B., Kotarević, A. (2005.), Identifi kacija barutnih čestica »pa-rafi nska rukavica« (difenilaminski test) da ili ne. Kriminalistika u teoriji i praksi - Zbornik radova, Visoka škola unutrašnjih poslova Banja Luka.
9. Ivanović, A. (2001.), Dokazna vrijednost vještačenja parafi nske ruka-vice kod samoubistava iz vatrenog oružja. Dnevi varstvoslovja, VŠVP Ljubljana.
10. Ivanović, A. (2002.), Kriminalističko hemijsko vještačenje tragova va-trenog oružja. Podgorica: MUP Crne Gore, Podgorica.
171
11. Fojatšek, L., Vacinova, J., Kola, P., Kotrly, M. (2003.); Distribution of GSR particles in the surrounds of shootings pistol. Forensic Science International, vol. 132, Issue 2.
12. Maksimović, R., Bošković, M., Todorić, U., (1997.), Metode fi zike, he-mije i fi zičke hemije u kriminalistici, Beograd, Policijska akademija, Beograd.
13. Maksimović, R., Todorić, U. (1996.), Kriminalistička tehnika, Beo-grad, Policijska akademija, Beograd.
14. Matricardi, V. R., Kilty, J. W. (1977.), Detection of ganshot residue par-ticles from the hands of a shooter, Journal Forensic Scines; 22(4).
15. Mršić, G., Žugaj, S. (2008.), Primjena elektronskog mikroskopa (ESEM) kod vještačenja tragova pucanja (GSR) na šakama. I. kon-gres Hrvatskog društva sudskih vještaka - Zagreb, Zbornik radova, Opatija, 2008.
16. Price, G. (1965.), Firearms discharge residues on hand. Journal of Forensic Scines, vol 5.
17. Stojanović, J. (1999.), Dijagnoza tragova dejstva ručnog vatrenog oružja, Doktorska disertacija, Niš: Zavod za sudsku medicinu, Niš.
18. Uglješić, R. (1970.), Osnovi kriminalističke hemije, Beograd.19. Rakočević, V.; Osvrt na aktuelni koncept organizacije kriminalističkih
vještačenja u Crnoj Gori i Srbiji, Expertus Forensic, broj 1., 2003.20. Wenzel, R., Software PCR Biostatistc 1.0; 1995.21. Wieland, W. (1956.), Der paraffi n test zur feststellung der schies-
shand ungeeignst. Archiv fur kriminologie; vol. 118.22. Wolten, G. M., Nesbitt, R. S. et ect. (1979.), Particle analysis for the
Detection of Ganshoat Residue I: Scanning Elecrton Microskopy/energy Disperzive X-rey Characterization of hand Depozits from Firing, Journal of Forensic Sciences; vol. 24, no. 2.
23. Wolten, G. M., Nesbitt, R. S. et ect. (1979.), Particle analysis for the Detection of Ganshoat Residue II: Occpational and Environmental Particles. Journal of Forensic Scines; vol. 24, no 2.
24. Wolten, G., Nesbitt R. S. (1980.), On the mechanism of the ganshot residue particle formation, Journal Forensic Sciences.
173
Forenzičke metode ispitivanja mikro-tragova vlakana
Nataša Radosavljević-StevanovićNacionalni kriminalističko-tehnički centar MUP-a Republike Srbije, Odsjek u Nišu
Stručni članak
UDK: 340.66:677-486
Sažetak
Vlakna kao mikro tragovi predstavljaju materijalne dokaze kontakta. Ovak vi dokazi nastaju u procesu izvršenja kaznenog djela i posljedica su neposrednog djelovanja između izvršitelja i žrtve, ali i izvršitelja i materi-jalnih objekata.
U radu će biti opisan slučaj forenzičkog ispitivanja mikro-tragova vlaka-na. Ekspertiza vlakna je napravljena u cilju rasvjetljavanja kaznenog djela ubojstva koje je izvršeno podmetanjem bombe u dvorištu oštećenog. Na mjestu izvršenja kaznenog djela pronađena je tkanina (nesporni uzorak). U radu će biti prikazan niz metoda upotrijebljenih za usporedbu vlakana ne-sporne tkanine s mikro-tragovima vlakana izuzetih s odjeće osumnjičenih osoba (sporni uzorci). U procesu ekspertize je korišten stereo mikro-skop, a zatim i mikroskop s propusnim svjetlom. U daljem tijeku anal-ize upotrijebljena je metoda infracrvene spektrofotometrije s Furijeovom transformacijom (FT-IR), tehnika ATR. Metoda tankoslojne kromatografi je (TLC) nije dala odgovarajuće rezultate pa se, u cilju detaljnijeg ispitivanja dostavljenih uzoraka, pristupilo primjeni polariziranog svjetla uz upotre-bu polarizacijskog mikroskopa. Za potrebe elementarne analize uzoraka upotrijebljene su metode emisijske spektrografi je i skenirajuće elektron-ske mikroskopije (SEM/EDS).
Forenzičkim ispitivanjem utvrđeno je da nesporni uzorak vlakana tkanine pronađene na mjestu izvršenja kaznenog djela ima veliku vjerojatnost is-tovjetnosti s mikro tragovima vlakana izuzetim s odjeće (džepovi hlača) samo jednog od osumnjičenih.
Ključne riječi: vlakna, forenzička ekspertiza, mikroskop, FT-IR, SEM/EDS, emisijska spektrografi ja, istovjetnost.
174
Forensic methods of testing the fi bres micro-traces
Nataša Radosavljević-StevanovićMinistry of Interior of Serbia National
criminal-technical centre, Niš Division, Nade Tomić str. 14, 18 000 Niš, Serbia,
Summary
Fibres as micro traces represent material proofs of contact. Such proofs result
in the process of execution of criminal offense and they are consequences of
direct action between the executor and the victim, but also between executor
and material objects.
In this paper the concrete case of forensic testing of fi bres’ micro-traces will be
described. The fi bres expertise was made in order to lighten the criminal offence
of murder, which was executed by planting the bomb in the back yard of the
injured person. Fabric (undisputable sample) was found on the place of execu-
tion of criminal offence. A number of methods used for comparison of fi bres of
undisputable fabric with micro-traces of fi bres excluded from the garments of
suspects (disputable samples) will be presented in this paper. Within the exper-
tise process, stereo microscope was used, as well as microscope with running
light. In further course of analysis the infrared spectrophotometric method with
Fury’s transformation (FT-IR), ATR technique was used. The thin-layer chroma-
tography (TLC) method did not provide appropriate results and, consequently,
in order to further investigate the samples provided, the polarized light using the
polarization microscope was used. For the purpose of elementary sample analy-
sis the emission spectrography and scanning electronic microscope (SEM/EDS)
methods were used.
Using the forensic testing, it has been established that the undisputable sample
of fabric fi bres found on the place of execution of criminal offence has high
probability of identity with micro traces of fi bres excluded from the garments
(trousers pockets) of only one of the suspects.
Key words: fi bres, forensic expertise, microscope, FT-IR, SEM/EDS, emission
spectrography, identity
175
1. Uvod
U radu je prikazan postupak forenzičkog ispitivanja mikro-tragova vlaka-na koji je doveo do identifi kacije uzoraka vlakana tkanine izuzete s mje-sta izvršenja kaznenog djela ubojstva.
Bilo je potrebno izvršiti usporedbu vlakana tkanine (sporni uzorak) koja je pronađena na mjestu izvršenja kaznenog djela, s mikro tragovima vlakana (nesporni uzorci) koji su samoljepljivim folijama (ukupno 24 folije) uzorkovani s dlanova i odjeće četiri osumnjičenika.
Upotrijebljen je niz metoda, što je kao konačan rezultat dalo veliku vje-rojatnost istovjetnosti vlakana tkanine, koja je izuzeta s mjesta izvršenja kaznenog djela, s mikro tragovima vlakana koja su izuzeta s odjeće (džepovi hlača) samo jednog od osumnjičenika.
2. Mikroskopski pregled
Mikroskopski pregled dostavljenih uzoraka vlakana proveden je upora-bom stereo mikroskopa „Leica MZ 16”. Utvrđeno je da su vlakna sporne tkanine bijele boje i da se na njima uočavaju tragovi vlakana crne boje (slika 1.). Na dostavljenim samoljepljivim folijama koje predstavljaju ne-sporne uzorke, utvrđen je nalaz tragova vlakana različitih boja i debljina.
Slika 1. Bliži izgled spornih vlakana bijele boje
s tragovima crnih vlakana
176
U daljem tijeku analize uzorci spornih vlakana bijele i crne boje i repre-zentativni uzorci nespornih vlakana također bijele i crne boje (izabrani sa samoljepljivih folija prema vizualnoj istovjetnosti sa spornim uzorcima vlakana tkanine) promatrani su pomoću stereo mikroskopa s propusnim svjetlom “OPLIMYUS SYSTEM MICROSCOPE CX 41”. Utvrđeno je da su vlakna bijele boje spornog i nespornog uzorka upredena na međusobno jednak način, što ukazuje da su od prirodnog materijala (slika 2.). Također je utvrđeno da su vlakna crne boje spornog i nespornog uzorka linear-ne strukture, što znači da su sintetičkog podrijetla. Među reprezentativ-nim uzorcima spornih i nespornih vlakana bijele i crne boje, također je uočena sličnost u debljini i morfološkim značajkama.
Sporno Nesporno
Slika 2. Bliži izgled spornog i nespornog bijelog vlakna
3. Fizikalno-kemijska analiza
Ova vrsta analize primijenjena je na grupu spornih i nespornih vlakana za koje je mikroskopskim pregledom utvrđeno da među njima postoji vizualna istovjetnost u boji, debljini i morfološkim osobinama. Analiza organskog sastava vlakana napravljena je primjenom infracrvene spek-trofotometrije s Furijeovom transformacijom, tehnikom ATR (attenuated total refl ection) na aparatima “THERMO NICOLET” model 6700 FT-IR i “BRUKER-FTIR” model “TENSOR 27” zajedno s “HYPERION” IR-mikro-skopom.
177
Utvrđeno je da IR-spektrogrami spornih uzoraka vlakana bijele boje (slika 3.) i nespornih uzoraka vlakana, također bijele boje (slika 4.), koja potječu s nekih od dostavljenih specijalnih samoljepljivih folija imaju funkcionalne grupe IR-spektrograma celuloznog vlakna, vrste viskoze - rayon. Također je utvrđeno da IR-spektrogrami spornih uzoraka vlakana crne boje (slika 5.) i nespornih uzoraka vlakana, također crne boje (slika 6.), koja potječu s nekih od dostavljenih specijalnih samoljepljivih folija imaju funkcionalne grupe IR-spektrograma sintetičkog vlakna - poliester.
Slika 3. IR-spektrogram spornog vlakna bijele boje
Slika 4. IR-spektrogram nespornog vlakna bijele boje
178
Slika 5. IR-spektrogram spornog vlakna crne boje
Slika 6. IR-spektrogram nespornog vlakna crne boje
Primjenom ove metode postigla se određena eliminacija onih vlakana čiji IR-spektrogrami nemaju apsorpcijske maksimume rayona ili poliestera. U daljnjem razmatranju uzeti su uzorci s onih samoljepljivih folija na koji-ma je istodobno otkriven nalaz obje vrste vlakana - bijelih vlakana sasta-va rayon i crnih vlakana sastava poliester.
U daljnjem tijeku rada primijenjena je metoda tankoslojne kromatografi je (TLC), koja nije dala odgovarajuće rezultate jer su pojedini uzorci vlaka-
179
na crne boje bili malih dimenzija, pa je intenzitet ekstrahirane boje bio neznatan, dok za ispitivanje vlakana bijele boje, nema svrhe primjenjivati metodu tankoslojne kromatografi je.
U cilju daljnje analize, uspoređivanje spornih i nespornih vlakana bijele i crne boje provedeno je primjenom polariziranog svjetla uz upotrebu polarizacijskog mikroskopa “Leica CFM 2”. Propuštanjem polariziranog svjetla pod različitim kutevima polarizacije utvrđeno je da sporni i poje-dini nesporni uzorci vlakana bijele boje (organski sastav - rayon) na isto-vjetan način zakreću ravninu polarizacije, tj. na isti način propuštaju in-terferentne boje kroz svoju površinu (slika 7.). Propuštanje interferentnih boja na istovjetan način je primjećeno i kod spornih i pojedinih nespornih uzoraka vlakana crne boje (organski sastav - poliester).
Slika 7. Izgled površine spornog i nespornog vlakna
ispod polariziranog svjetla
Daljnji proces istraživanja vlakana proveden je samo na onim primjerci-ma spornih i nespornih vlakana koja su pokazivala istovjetnost primje-nom svih prethodno nabrojenih metoda ispitivanja. Elementarni sastav odabranih spornih i nespornih uzoraka vlakana određen je metodama emisijske spektrografi je tehnikom voltinog luka na instrumentu “Karl Zeiss Jena PGS-2” i metodom skenirajuće elektronske mikroskopije s elektrodisperzivnim spektrometrom (SEM/EDS) na instru-mentu JSM model 6460 LV (Joel Scaning Microscope Low Vaccuum). Rezultati elementarne analize su korišteni u eliminacijske potrebe.
180
Dešifriranjem dobivenih emisijskih spektara na PGS-u utvrđuje se da sporna bijela vlakna i nesporna bijela vlakna sa samo jedne od dostavlje-nih folija imaju isti elementarni sastav, koji čine sljedeći kemijski elementi: Si, Th, Sn, Cu, Ni i Co, dok se dešifriranjem emisijskih spektara spornih crnih vlakana i nespornih crnih vlakana s iste folije kao u prethodnom slučaju utvrđuje isti elementarni sastav sa sljedećim elementima: Si, Fe, Mo, Sn, Cu, Ni, Co i u tragu Mn.
Nesporna vlakna (označena brojevima 1, 2 i 3) koja su eliminirana na osnovi rezultata elementarne analize, pokazivala su drugačiji sastav ke-mijskih elemenata (prikazano u SEM dijagramima - slike 8., 9. i 10. i u SEM tablicama - 1., 2. i 3.) od sastava spornih vlakana.
Slika 8: Dijagram sastava nespornog uzorka vlakna 1
Tablica 1: Postotni udio kemijskih elemenata
u nespornom uzorku vlakna 1
Spectrum In stats. C O Ca Ti Total
Spectrum 1 Yes 75.30 24.05 0.13 0.52 100.00
Mean 75.30 24.05 0.13 0.52 100.00
Std. deviation 0.00 0.00 0.00 0.00
Max. 75.30 24.05 0.13 0.52
Min. 75.30 24.05 0.13 0.52
181
Slika 9: Dijagram sastava nespornog uzorka vlakna 2
Tablica 2: Postotni udio kemijskih elemenata
u nespornom uzorku vlakna 2
SpectrumIn
stats.C O Na Cl K Ca Ti Fe Cu Rb Total
Spectrum 1 Yes 74.20 24.32 0.43 0.23 0.15 0.12 0.06 0.09 0.18 0.23 100.00
Mean 74.20 24.32 0.43 0.23 0.15 0.12 0.06 0.09 0.18 0.23 100.00
Std. deviation 0.00 0.00 0.00 0.00 0.00 0.00 0.00 0.00 0.00 0.00
Max. 74.20 24.32 0.43 0.23 0.15 0.12 0.06 0.09 0.18 0.23
Min. 74.20 24.32 0.43 0.23 0.15 0.12 0.06 0.09 0.18 0.23
Slika 10: Dijagram sastava nespornog uzorka vlakna 3
182
Tablica 3: Postotni udio kemijskih elemenata
u nespornom uzorku vlakna 3
SpectrumIn
stats.C O Na Cl K Cu Total
Spectrum 1 Yes 74.69 24.37 0.37 0.27 0.12 0.18 100.00
Mean 74.69 24.37 0.37 0.27 0.12 0.18 100.00
Std. deviation 0.00 0.00 0.00 0.00 0.00 0.00
Max. 74.69 24.37 0.37 0.27 0.12 0.18
Min. 74.69 24.37 0.37 0.27 0.12 0.18
4. Zaključak
Na osnovi rezultata koji su dobiveni primjenom navedenih fi zikalno-ke-mijskih metoda, utvrđeno je da sporna vlakna tkanine (bijele i crne boje) koja su izuzeta s mjesta izvršenja kaznenog djela ubojstva imaju veliku vjerojatnost istovjetnosti s nespornim vlaknima (bijele i crne boje) izuze-tim s odjeće (džepovi hlača) samo jednog od osumnjičenika.
Vlakna kao mikro-tragovi predstavljaju materijalne dokaze kontakta. Ako se pretpostavi da ovi dokazi nastaju u procesu izvršenja kaznenog djela ili su posljedica neposrednog djelovanja između izvršitelja i materijalnih objekata, onda se zaključuje da je primjena svih metoda navedenih u vještačenju omogućila “povezivanje” jednog od osumnjičenika s mje-stom izvršenja kaznenog djela. Na osnovi dobivenih rezultata vještačenja ostala tri osumnjičenika su oslobođena optužbe za izvršenje navedenog kaznenog djela ubojstva.
5. Literatura
1. Maksimović, R., Bošković, M., Todorović, U., Metodi fi zike, hemije i fi zičke hemije u kriminalistici, Policijska Akademija, Beograd, 2000.
2. European Fibres Group, The Manual of Best Practise for the Foren-sic Examination of Fibres, Wiesbaden, 2001.
3. Robertson, J., Grieve, M., Forensic Examination of Fibers, British Library Cataloguing, 2003.
4. Forensic Communication, FBI, USA.
183
Pretraživanje skrivenih podataka
Prof. dr. sc. Miroslav BačaFakultet organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu
Centar za biometriju, računalnu forenziku i privatnost
Stručni članak
UDK: 340.66:004.6
Sažetak
Za provođenje primjerene forenzičke analize medija za pohranu podataka nužno je osim pravilne izrade forenzičke kopije medija defi nirati i način rada. Danas je na tržištu dostupan cijeli niz alata kojima je moguće načiniti foren-ziku računala odnosno mobitela, kao i svih drugih uređaja koji u sebi imaju medij za pohranu podataka, međutim potrebno je obratiti posebnu pozor-nost jer nisu svi alati dovoljno i kvalitetni. S druge strane, svaki alat zahtijeva dobro poznavanje, kako strojne, tako i programske podrške. Kako je svaki forenzički zadatak drugačiji, kroz ovaj opis slučaja dat će se poseban nagla-sak na provedbu forenzičkog povrata podataka te analizu metapodataka. Provedba forenzičkog povrata podataka za razliku od „klasičnog“ povrata podataka svim podacima koje uspije „povratiti“ vraća originalna vremena kreiranja, ažuriranja, modifi ciranja, kao i brisanja, te je tako vraćene podatke moguće predočiti kroz nalaz i mišljenje čime se osigurava sljedivost, kao i ponovna izvedivost vještačenja. Ovdje valja naglasiti kako je važno odabrati i način forenzičkog povrata podataka. Naime, klasični NTFS datotečni sus-tav prema spoznajama prakse bolje je izuzeti s nekim unixoidnim alatom. Na taj se način (a što preporuča i svjetska udruga računalnih forenzičara) stvara vjernija slika samog medija. Povrat podataka iz tako stečene slike medija kvalitetniji je nego li iz alata načinjenog pod windows operacijskim sustavom. Daljnja analiza podataka provodi se na istovjetan način, neovis-no o operacijskom sustavu. Analizom metapodataka moguće je „dobiti“ veliku količinu različitih informacija (sukladno zadacima vještačenja).
Poseban je slučaj analize podataka zapisanih u registry datoteci, a koja suprotno dosadašnjim uvjerenjima sadrži daleko više „iskoristivih“ in-formacija. Kroz prikazani opis slučaja dat će se praktični prikaz izrade forenzičke kopije medija, povrata podataka s forenzičke kopije, pretrage kopije prema zadanim kriterijima te analiza metapodataka. Važno je na-
184
glasiti kako se pojam skriveni podaci odnosi na podatke koji nisu „vidljivi“, a nalaze se na nedodijeljenom diskovnom prostoru.
Ključne riječi: računalo, metapodatak, analiza.
Scanning of hidden data
Prof. Miroslav Bača, PhDFaculty of organisation and information technology, Zagreb University
Centre for biometrics, computer forensics and privacy
Summary
In order to perform adequate forensic analysis of data storage media, besides
the correct production of forensic copy of media, it is also necessary to defi ne
the way of work. Today there exist a number of tools in the market, which are
capable to produce the forensics of the PC i.e. mobile phone as well as any
other devices comprising the media for data storage. However, it is necessary to
pay special attention, since not all of the them are of high quality. On the other
side each tool requires good knowledge of both the hardware and programme
support. Since each forensic task is different, this case study will be particu-
larly emphasised to implementation of forensic recovery of data and analysis of
metadata. Implementation of forensic data recovery, contrary to “classical” data
recovery with all data which are “recoverable”, recovers original time of creation,
updating, modifi cation and deletion and, consequently, such recovered data can
be presented in the expert fi nding and opinion, ensuring follow-up and re-ex-
ecution of expertise. It is necessary to point out how important it is to choose
the manner of forensic data recovery. Namely, according to practical experience,
it is better to exclude the classic NTFS using some unixoid tool. In such a way
(as suggested by the World Association of Computer Forensics) more truefull
picture of media itself is made. Data recovery from such media picture has more
quality than from the tool made under Windows operational system. Further data
analysis is performed in identical way, irrespective of operational system. Using
metadata analysis it is possible to “achieve” great quantity of various information
(in accordance with expertise requirement).
Special case is analysis of data written in registry fi le, which, contrary to present
belief, contain much more “exploitative” information. Through the described case
study the practical presentation of production of forensic media copy, recovery of
data from forensic copy, search of copy according to given criteria and metadata
analysis will be given. It is important to point out that the term hidden data relates
to data which are not “visible” but which exist on undedicated disc area.
Key words: Computer, metadata, analysis
185
Uvod
Provođenje forenzičke analize računala nije jednostavan proces i nije ga jednostavno provesti, to znaju svi oni koji su se susreli s problemima koje forenzika računala nosi sa sobom. Jedan od posebnijih problema jest analiza skrivenih podataka. Većina podataka koji se analiziraju su vidljivi i forenzičarima dostupni, ali skriveni podaci predstavljaju poseban iza-zov. Problemi su izazvani u prvom redu nedovoljnim znanjem forenzičara, drugi problem leži u nepostojanju odnosno nekorištenju specijaliziranih alata, kako za povrat podataka, tako i za njegovu analizu.
Pretpostavka ovog rada je činjenica da forenzičar koristi write blocker pri stjecanju sadržaja medija koji se analizira jer se mora voditi računa o ponavljanju vještačenja te se ne smije modifi cirati medij koji se analizira. Ponajprije to se očituje kroz Lokardov princip jer se radi o modifi kaciji originalnog dokaza. Specifi čnosti elektroničkih medija odnosno digital-nih dokaza dodatni su problem forenzičarima. Naime, ako se izuzimaju podaci sa „živog“ sustava nemoguće je ne utjecati na integritet digital-nog dokaza. Kada se i provodi takva radnja mora se dokumentirati što se sve mijenja u kontekstu digitalnog dokaza. Za razliku od te vrste stje-canja podataka, kod takozvane post mortem analize moguće je osigurati integritet digitalnog dokaza1 primjenom nekog od strojnih write blockera. Programski write blockeri za razliku od strojnih nisu otporni na različite antiforenzičke alate te postoji opravdan strah da bi se primjenom pro-gramskih write blockera ipak mogao kompromitirati digitalni dokaz te utjecati na njegov integritet.
Nakon stjecanja sadržaja forenzičar mora načiniti rekonstrukciju digi-talnog dokaza, i to kroz dva osnovna aspekta rekonstrukcije, prvi kada
1 Digitalni su dokazi jedna vrsta fi zičkih dokaza, bez obzira na činjenicu da ih je teže
evidentirati. Oni predstavljaju spoj magnetskog polja i elektronskih tehnika koji se
skupljaju i analiziraju uz pomoć specijalnih tehnika i alata. Pred fi zičkim dokazima
digitalni dokazi imaju nekoliko glavnih prednosti. Od digitalnih je dokaza moguće
načiniti točnu kopiju koja se naknadno može istraživati kao da se radi o originalu, dok
je kod fi zičkih dokaza to gotovo nemoguće. Prilikom ispitivanja kopije, a ne origina-
la, izbjegavaju se oštećenja koja bi mogla nastati na originalu prilikom istraživanja.
Pomoću pravilnih alata moguće je vrlo lako odrediti je li digitalni dokaz modifi ciran
ili uništen, jednostavno ga uspoređujući s originalom. Digitalne je dokaze vrlo teško
uništiti. Čak i onda kada su obrisani digitalni se dokazi mogu povratiti s računalnog
diska. Digitalne je dokaze jednostavno pohraniti, a zbog lakoće izrada kopija gotovo
ih je nemoguće uništiti ili izgubiti.
186
se radi o oštećenim dokazima koji se mogu rekonstruirati kroz različite procese, i drugi kod kojega se digitalni dokazi obrađuju u svrhu rekon-strukcije okoline u kojoj se slučaj dogodio. Sama rekonstrukcija ovisi i o datotečnom sustavu koji se analizira.
Sadržaj forenzičke kopije koji je rekonstruiran potrebno je pretražiti u cilju pronalaska digitalnog dokaza koji je ciljem naloženog vještačenja. U tu se svrhu mogu koristiti kako komercijalni, tako i alati otvorenog koda, ali i kod jednih i kod drugih treba voditi računa o slijedivosti i dokazivosti odnosno o očuvanju lanca dokaza.
Izrada forenzičke kopije
Nakon što je medij priključen na write blocker pokreće se aplikacija koja radi preslikavanje originalnog dokaza te izradu njegove točne kopije. To se preslikavanje naziva još i preslikavanje bit po bit. Na taj se način kom-pletna slika medija kopira na unaprijed pripremljeni sterilini medij koji u pravilu mora imati barem dva puta više memorijskog prostora od medija koji se preslikava. Današnji diskovi veličine 1,5 Tb mogu se naći u goto-vo svim računalima, iako se je „udomaćila“ veličina od 1 Tb. Praksa je pokazala da se za potrebe izrade slike medija od 1 Tb treba koristiti mi-nimalno medij veličine 1,5 Tb odnosno dva ili više medija veličine više od 2 Tb. To je potrebno jer se na medijima može nalaziti i nekoliko puta više podataka od njihove veličine, ovisno o datotečnom sustavu, particioni-ranju medija te drugim karakteristikama. Na slici 1. prikazano je nekoliko razičitih tipova write blockera.
Slika 1. Različiti modeli write blockera
Write blockeri rade na način da omogućavaju pristup ciljnom mediju s kojega je potrebno izuzeti podatke te onemogućavaju da se na taj me-
187
dij zapiše ili na bilo koji drugi način kompromitiraju digitalni dokazi. Tom zaštitom od pisanja na mediju koji se analizira osigurava se njegova vjerodostojnost, kao i mogućnost višekratnog pristupa originalnim po-dacima, što je posebice važno kod elaboriranja na sudu, te mogućeg vještačenja od strane drugih vještaka ili nadvještačenja. Bez obzira na metodu i alate kojima se vještaci služili rezultati vještačenja ne bi smjeli previše odstupati. Da bi se to osiguralo potrebno je uz rad sukladno po-zitivnim preporukama koristiti obvezno i ove uređaje.
Danas se u praksi najčešće koriste dva operacijska sustava, jedan kojem su osnova Windows OS i drugi takozvani Unixoidni operacijski sustavi. Na tržištu postoji nekoliko komercijalnih alata koji su u stanju stjecanje sadržaja medija učiniti bez obzira na operacijski sustav, međutim njihova cijena je u pravilu vrlo velika te većina forenzičara stoga koristi alter-nativnije, iako jednako učinkovite, ali cijenom prihvatljivije alate. Ovdje se daje primjer nekoliko njih: dd, Iximager, EnCase, FTK, Xway, netcat, DriveSpy, MountImage Pro. Osim ovih softwerskih rješenja, postoje i hardwerska rješenja poput Image MASSter Solo, LinkMaSSter te Road-Masster. Razlika je naravno u brzini izvođenja ove aktivnosti, ali i u cijeni proizvoda. Rezultat ovog procesa gotovo je istovjetan, razlike su minor-ne, a rezultat procesa valja provjeriti MD5 sažetkom. Na slici 2. dana je struktura jednog dijela medija koji je stečen jednim od ovih alata.
188
Slika 2. Prikaz strukture stjecanog medija
Nakon što se podaci uspiju steći potrebno je izvršiti verifi kaciju istih kako bi se utvrdilo da nije došlo do kompromitacije digitalnog dokaznog mate-rijala odnosno do njegove promjene. Nakon procesa verifi kacije u pravilu se dobije ista poruka ili slična onoj prikazanoj na slici 3.
189
Slika 3. Podaci o mediju nakon stjecanja (obratiti pozornost na verifi kaciju medija)
Povrat podataka
Povrat podataka moguće je izvršiti na dva načina, prvi i najkvalitetniji odnosi se na povrat podataka iz forenzičke kopije medija. Drugi se od-nosi na povrat podataka izravno putem neke od komercijalnih aplikacija namijenjenih isključivo za tu svrhu. I tu valja voditi računa o distinkcija-ma između pojedinih operativnih, kao i datotečnih sustava jer se mogu načiniti velike pogreške ako se povrat radi krivim alatom. Može se, nai-me, dogoditi da alat ne pronađe datoteke koje se na mediju nalaze samo zato što je vještak koristio neadekvatan alat. Valja posebno naglasiti da su i različite malware aplikacije (virusi, crvi, trojanski konji, i sl.) također aplikacije koje je moguće vratiti, stoga je potrebno prilikom povrata po-dataka koristiti posebne aplikacije koje onemogućavaju njihovu aktiva-ciju, ali omogućuju vještaku da ih pronađe i analizira2. Danas je na tržištu
2 Analiza malwarea posebno je važna u slučajevima gdje je na medij moglo doći do
pohrane i kompromitacije podataka bez privole vlasnika medija.
190
veliki broj alata koji omogućavaju povrat podataka, ali će se za potrebe ovog rada dati primjer povrata putem neke od komercijalnih forenzičkih aplikacija. Na slici 4. dan je prikaz strukture direktorija analiziranog me-dija na kojemu se jasno vide dvije mape u koje su smješteni podaci koji su se uspjeli vratiti.
Slika 4. Primjer strukture direktorija analiziranog
medija pri povratu podataka
Nakon što se kopija učita u aplikaciju, potrebno je pokrenuti program koji vrši povrat strukture direktorija kao i datoteka koje su bile obrisane, a kako je to prikazano na slici 3. Nakon tako odrađenog procesa, nužno je utvrditi ostale činjenice koje su važne za samo vještačenje od boot pro-cesa na dalje. Početak boot procesa defi niran je vrijednostima danim na slici 5. One počinju s trackom 0 do prva 63 sektora, a u njima se nalaze podaci o particijama. Također je važno odrediti i particije, a one počinju
191
od 64 sektora, na taj je način omogućeno vještacima povrat obrisanih FAT i NTFS particija.
Slika 5. Određivanje master boot recorda
Pretraga kopije
Pretragu kopije medija moguće je izvršiti na nekoliko načina, jedan od najbržih je pretraga po ključnoj riječi. Postoji nekoliko načina da se načini pretraga po ključnoj riječi, a oni ovise o alatima kojima vještak raspolaže. Danas je dostupno nekoliko komercijalnih, ali i alata otvorenog koda za taj posao, između ostalih: FTK, EnCase, Win-X, ProDicover, Scalpel, SleuthKit, Foremost. Razlika među njima je ponajprije u komociji koju vještak ima pirlikom rada s aplikacijama. Komercijalne aplikacije su u prednosti radi svoje robusnosti i univerzalnosti. Na slici 6. dan je prikaz rezultata pretrage po ključnoj riječi.
Slika 6. Pretraživanje po ključnoj riječi
Nakon pronalaska ključne riječi i samim time dijela fragmenta datoteke, primjenom istih alata potrebno je pronaći cijelu datoteku. Jedan od načina kako to izgleda dan je na slici 7. Vidljivo je da se datoteka nalazi u takozvanom nedodijeljenom prostoru.
192
Slika 7. Pronalazak tražene datoteke
Također je dobro radi tijeka slučaja koji se vještači načiniti vremensku skalu korištenja računala koju je moguće po potrebi detaljizirati, gruba shema dana je na slici 8.
Slika 8. Vremenska linija korištenja medija
Povrat datoteke
Povrat datoteke, kako je već napomenuto, moguće je načiniti iz neke od kompletnijih forenzičkih aplikacija izravno ili je potrebno za tu svrhu koristiti neke od specijaliziranih aplikacija za povrat podataka. Rezultat, naravno, bez obzira na vrstu alata mora biti forenzički kvalitetan. Kod po-vrata podataka, ako se radi o podatku koji je višekratno prepisivan, može doći do poteškoće, naime, prilikom povrata podataka operacijski sustav datoteci kojoj nije u mogućnosti vratiti originalna vremena dodjeljuje vrijeme povrata. To naravno ne znači da taj podatak nije forenzički korek-tan, ali može dovesti u zabludu i potrebno ga je dodatno elaborirati, kako prilikom pisanja nalaza i mišljenja, tako i prilikom iznošenja vještačenja. Nakon povrata datoteke, o datoteci je moguće dobiti cijeli niz podataka, od vremena kada je nastala, odgovara li tip datoteke opisu, njezinoj
193
veličini, mjestu gdje je zapisana na mediju te druge podatke koji mogu pomoći u utvrđivanju činjeničnog stanja. Na slici 9. dan je prikaz poda-taka koje je moguće dobiti o datoteci nakon njezina povrata.
Slika 9. Podaci o datoteci nakon njezina povrata
Analiza metapodataka
Iako je veliki broj različitih metapodataka već dobiven kroz proces ana-lize, kao i povrata podataka, postoje i specifi čni metapodaci koji nisu inicijalno dijelom alata već je za njih potrebno koristiti specifi čne skripte odnosno specifi čne aplikacije. Komercijalni forenzički alati poput EnCa-sea dozvoljavaju forenzičarima pisanje vlastitih skripti pomoću kojih je moguće načiniti i detaljniju analizu metapodataka. Kako se u ovom pri-mjeru radilo o dokumentu u pravilu se gotovo uvijek traži tko je kada
194
Slika 10. Ispis metapodataka za analizirani dokument
195
pristupao dokumentu (editiranje) te kada je dokument zadnji puta ispi-san. Da bi se dobili ti podaci potrebno je koristiti skriptu nad datotekom koja je vraćena. Postoje i različiti drugi specijalizirani alati koji bi se mogli iskoristiti za pretraživanje različitih metapodataka, ali je potrebno voditi računa koji se alat koristi za koji metapodatak.
Rezultat procesa pretraživanja metapodataka nad dokumentom dan je na slici 10. Vidljivo je da je dokument zadnji puta ispisan datuma pod opaskom last print. Također se može detaljno vidjeti tko je sve modifi ci-rao dokument te gdje je dokument originalno pohranjen.
Zaključak
Analiza metapodataka, kao i skrivenih podataka na mediju za pohranu podataka bez obzira radi li se o računalu ili mobilnom uređaju komplek-san je zadatak koji zahtijeva nekoliko aspekata. U prvom redu vještak mora imati veliko znanje o različitim datotečnim sustavima od uobičajenih Windows operacijskih sustava pa do specifi čnih operacijskih sustava koji se danas koriste na mobilnim pametnim uređajima. Osim znanja vještak mora posjedovati i specijaliziranu strojnu, a i programsku opre-mu. Kada se govori o strojnoj opremi, potrebno je posjedovati, uz narav-no forenzičko računalo, i write blocker, komunikacijske kablove odnosno kada se govori o mobilnim uređajima i specifi čne adaptere. Programska oprema uključuje forenzičke aplikacije (obvezno licencirane), aplikacije za povrat podataka, specijalizirane aplikacije za različite potrebe.
Spojem svega nabrojenog uz entuzijazam vještaka moguće je dobiti kvali-tetne rezultate. Metapodaci odnosno skriveni podaci predstavljaju vrijedne opise digitalnih dokaza s pomoću kojih je moguće pobliže pojasniti odno-se u Locardovom procesu te na taj način transparentno obrazložiti odnos digitalnog dokaza, kako s drugim digitalnim dokazima, tako i s okolinom.
Valja na kraju napomenuti kako je cijena strojne i programske opreme nužne za elementarne aktivnosti informatičkog vještačenja vrlo viso-ka. Ona se kreće između 70.000 i 100.000 kn. Za sve druge aktivnosti vještak mora kupiti specijaliziranu, kako strojnu, tako i programsku opre-mu čime se cijena može popeti do nevjerojatnih 300.000 kn. Ako se u to ubroji cijena školovanja vještaka, taj je iznos daleko veći. Nameće se sto-ga potreba za kontinuiranim školovanjem vješataka. kao i kontinuiranim praćenjem strojne i programske podrške iz područja forenzike računala.
197
Upotreba pretražne elektronske mikroskopije (SEM/EDX) za analizu tragova na žarnim nitima
automobilskih žarulja
Berislav Barišić-Jaman, dipl. inž. Stalni sudski vještak za prometno-tehnička vještačenja
Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“
Gordan Mršić, dipl. inž.Stalni sudski vještak za vatreno oružje, balistiku,
mehanoskopiju i traseologijuCentar za forenzična ispitivanja,
istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“
Igor ŠpoljarićViši kriminalistički tehničar za balistiku i elektronski mikroskop
Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“
Stručni članak
UDK: 340.66:656.1
543.456:340.66
Sažetak
U ovom članku opisana je analiza žarnih niti automobilskih žarulja rađena
u svrhu otkrivanja tragova plastične deformacije te tragova čestica stak-
la razbijenog staklenog balona u graničnim slučajevima djelovanja ma-
lih inercijskih sila u prometnim nesrećama u uvjetima kada je otežano
utvrđivanje postojanja čestica pomoću optičkog mikroskopa. Vještačenja
žarnih niti automobilskih žarulja u prometnim nesrećama vrlo rijetko su
obavljana upotrebom SEM/EDX metode (skenirajući elektronski mikros-
kop (SEM) / energodisperzivni detektor X-zraka (EDX)). Predmet ovog
rada je žarna nit žarulje koju koriste automobili za osvjetljavanje ceste i
davanje svjetlosnih znakova, odnosno svih svjetlosno-signalnih uređaja
na automobilu. Čestice razbijenog stakla balona klasične automobilske
198
žarulje na žarnim nitima žarulja analizirane su SEM/EDX metodom radi
utvrđivanja prisutnosti rastaljenog stakla na žarnoj niti koja je bila užarena
uslijed prolaska istosmjerne električne struje, veličine nataljenih čestica
stakla te kemijski sastav stakla.Ključne riječi: žarulja, žarna nit, užarena, hladna, stakleni balon/cilindar, optički mikroskop, elektronski mikroskop, SEM/EDX, rastaljene čestice stakla, nerastaljene čestice stakla.
Using scanning electron microscopy (SEM/EDX) for trace analysis in glowing fi lament of car light bulbs
Berislav Barišić-Jaman, graduated engineerPermanent court expert witness for traffi c-technical expertises,
Centre forensic examinations, research and expertises “Ivan Vučetić”, e-mail: [email protected]
Gordan Mršić, graduated engineer,Permanent court expert witness for fi rearms, ballistics,
toolmarks examination and trace fi nding science (traseology)Centre for forensic examinations, research and expertises
“Ivan Vučetić”, e-mail: [email protected]
Igor Špoljarić,senior criminal technician for ballistics and electronic microscope,
Centre for forensic examinations, research and expertises “Ivan Vučetić”, e mail: [email protected]
Summary
This article describes the analysis glowing fi lament of any car light bulbs made in
order to detect traces of plastic deformation and trace particles of glass broken
glass balloons in border cases, effects of small inertial forces in traffi c accidents
in terms of when it is diffi cult to determine the existence of particles using an
optical microscope. Expertise glowing fi lament of car bulbs in traffi c accidents
are rarely carried out using SEM/EDX method. The subject of this paper is to
tungsten light bulbs used to illuminate the road cars and light giving character,
and all light signaling devices on the car. Particles of broken glass balloons clas-
sic car lamps on lamp annealing strands were analyzed SEM/EDX method for
determining the presence of molten glass on glowing fi lament or which was hot
due to the passage of direct current electricity, pasted particle size and chemical
composition of glass.
199
Keywords: light bulbs, tungsten light, glowing, cold, glass balloon/cylinder, opti-
cal microscope, scanning electron microscope, SEM/EDX, molten glass par-
ticles, solid glass particles.
1. Uvod
Zakonom propisana obvezna upotreba dnevnih svjetala [1] u prometu za vrijeme vožnje na automobilima, bez obzira na vidljivost i doba dana, i utvrđivanje činjenice je li žarna nit žarulje motornog vozila u trenutku prometne nesreće bila u užarenom ili hladnom stanju, ponekad može biti od presudne važnosti u postupku utvrđivanja odgovornosti sudionika za izazivanje ili nastanak prometne nesreće. Utvrđivanje takve činjenice, koja će s tehničkog gledišta dati odgovor na ovo pitanje, moguće je dati samo vještačenjem. Prikazi slučajeva iz prakse objavljenih u člancima pokazuju koliko je važno integrirati sve okolnosti prometne nesreće u interpretaciji rezultata [2, 3]. Predmet ovog rada je žarna nit žarulje koju koriste automobili za osvjetljavanje ceste i davanje svjetlosnih znakova, odnosno svih svjetlosno-signalnih uređaja na automobilu. Naime, pro-blematika ove vrste vještačenja nije ograničena samo na utvrđivanje je li sporna žarulja bila uključena ili ne, već je često puta potrebno odgovoriti i na niz drugih pitanja poput: koja su svjetla bila upaljena na vozilu (duga ili kratka), jesu li ili nisu bili uključeni pokazivači smjera, je li vozač kočio u trenutku prometne nesreće ili ne i je li određena žarulja uopće bila isprav-na u trenutku prometne nesreće [4, 5]?
2. Teorijske postavke
Iako tehničko-tehnološki razvoj žarulja namijenjenih vozilima u cestov-nom prometu sve više napreduje te se u automobile ugrađuju žarulje koje nemaju žarnu nit od volframa već su ispunjene bezbojnim plinom koji se dobiva frakcijskom destilacijom tekućeg zraka, xenonom, još uvijek se najviše koriste žarulje sa žarnom niti. Takve žarulje u osnovi rade na istom principu bez obzira na raznolikosti u građi i obliku staklenog balo-na, izgledu i načinu izvedbe žarnih niti ili nosača žarnih niti te nazivnom naponu i snazi. U svakoj žarulji sa žarnom niti dolazi prolaskom struje do transformacije električne energije u svjetlosnu što je rezultat omskog otpora (R) volframove žarne niti kojega žarna nit pruža prolasku struje jakosti (I) i napona (U). Ove tri veličine povezuje Ohmov zakon koji je iskazan jednadžbom:
200
Prolaskom električne struje kroz žarnu nit (vodič), uslijed omskog otpo-ra dolazi do zagrijavanja vodiča [6]. Kako metali imaju svojstvo da im otpor raste s porastom temperature, omski otpor užarene žarne niti je oko 13 puta veći od otpora koji prolasku struje pruža hladna žarna nit. Stoga, kada se žarna nit proračunatog presjeka i dužine zbog prolaska struje dovede do užarenja, počinje zračiti intenzivnu svjetlost. Žarna nit izrađuje se od volframove žice koja je hladno vučena. Radna temperatura žarne niti ovisi o konstrukcijskim obilježjima žarulje. Kod klasičnih žarulja ona se kreće od 1,900 - 2,200°C, dok je kod halogenih žarulja tempe-ratura žarne niti od 2,200 - 2,500°C (temperatura taljenja volframa je oko 3,300°C). Obzirom da je temperatura taljenja staklenog balona oko 1,000 do 1,300°C, ovaj podatak objašnjava zašto u dodiru užarene žarne niti i čestice stakla razbijenog staklenog balona/cilindra dolazi do taljenja staklene čestice [7]. Volfram bi pri toj temperaturi brzo oksidirao i žarna nit bi se prekinula, pa se zato kod klasičnih žarulja žarna nit smješta u stakleni balon iz kojeg je isisan zrak. Stakleni balon zatim se puni smje-som inertnih plinova (obično argon i dušik) pod niskim tlakom, te je tlak unutar staklenog balona kod klasične žarulje niži od atmosferskog.
S druge strane, stakleni cilindar halogenih žarulja puni se parama ha-logenih elemenata (brom, jod…) pod pritiskom višim od atmosferskog. Cilindar je izrađen od kvarcnog stakla neosjetljivog na nagle promjene temperature i može izdržati više radne temperature (temperatura stak-lenog cilindra halogene žarulje može iznositi do 500°C). Kod klasične žarulje volframova žarna nit daje više žuto (toplo) obojenje, dok kod ha-logene žarulje žarna nit daje u vidljivom dijelu spektra više bijele boje. Zbog toga halogene žarulje daju svjetlost jačeg intenziteta u odnosu na svjetlost klasičnih žarulja sa žarnom niti [8]. Halogene žarulje koriste se za putna svjetla i prednja svjetla za maglu, dok se klasične žarulje koriste uglavnom za signalizacijska svjetla na vozilu.
Novija vrsta žarulja nema klasičnu žarnu nit, a princip rada joj se zasniva na emisiji vidljivog svjetlosnog spektra ioniziranog plemenitog plina xe-nona (Xe, 54) koji se dobiva frakcijskom destilacijom tekućeg zraka [9].
Za razliku od klasičnih, xenon žarulje daju više svjetlosti uz manju potrošnju električne energije od halogene žarulje (35 W), boja svjetla
RU
I= ⎡⎣ ⎤⎦Ω
201
slična je dnevnom svjetlu zbog čega je bolja uočljivost pješaka, ceste i prometne signalizacije, a trajnost žarulje je znatno duža [9].
Tragovi na žaruljama vozila, koji nastaju kao posljedica (s)udara, mogu biti tragovi koji nastaju djelovanjem inercijskih sila (tragovi plastične de-formacije žarne niti i drugo) i ostali tragovi na žaruljama (promjena izgle-da žarne niti u vidu oksidacije, prisustvo rastaljenih i nataljenih čestica razbijenog staklenog balona na žarnoj niti, te prisustvo volframovog ok-sida na dijelovima žarulje: nosačima žarne niti te unutrašnjosti staklenog balona). Postoji nekoliko metoda pogodnih za utvrđivanje stanja žarne niti u trenutku prometne nesreće, koje su do sada uglavnom temeljene na analizi izgleda žarne niti promatrane na optičkom mikroskopu. Pri-likom sudara dva vozila približnih masa te većih sudarnih brzina na žarnoj niti žarulje zaostaju trenutne (povratne) ili stalne (nepovratne) promjene. Ukoliko je promatrana žarna nit u trenutku sudara bila u hladnom stanju (svjetlo nije bilo uključeno) tada se te promjene očituju u vidu trenutne elastične deformacije žarne niti koja se nakon prestanka djelovanja sile
Slika 1. Žarna nit žarulje bez prisustva trajne (plastične)
deformacije zavojnice
202
vrati u prvobitno stanje. Na žarnoj niti ne ostaju trajne promjene te je raz-mak između zavoja zavojnice žarne niti prije i nakon prometne nesreće jednak (slika 1). U slučaju razbijanja staklenog balona (cilindra) žarulje u ovom slučaju ne ostaju tragovi staklenih čestica na samoj žarnoj niti. U slučaju loma žarne niti u hladnom stanju uslijed prekomjernog elastičnog istezanja (sudar velikim brzinama) mjesto loma žarne niti u praksi se na-lazi blizu nosača žarne niti [3, 8]. Takvo mjesto prekida ima oštre rubove, a kod velikog povećanja na presjeku mjesta loma vidljive su linije granica kristalnih zrna.
Ako je promatrana žarna nit u trenutku (s)udara bila u užarenom stanju (svjetlo je bilo uključeno) tada te promjene nastaju u vidu trenutne elastične deformacije žarne niti, ali i trajne plastične deformacije žarne niti koja se nakon prestanka djelovanja sile ne povrati u prvobitno stanje. Na žarnoj niti ostaju trajne promjene u vidu izgleda i oblika žarne niti. Raz-mak između zavoja zavojnice žarne niti prije i nakon prometne nesreće nije jednak (slika 2).
Slika 2. Žarna nit žarulje s izraženom trajnom (plastičnom)
deformacijom zavojnice
203
Uzrok takvoj plastičnoj promjeni izgleda žarne niti je prelazak granice tečenja materijala žarne niti, tj. promjena u strukturi kristalne rešetke građevnog materijala (Hookov zakon) [6]. U slučaju razbijanja staklenog balona (cilindra) žarulje u ovom slučaju mogu ostati tragovi staklenih čestica na samoj žarnoj niti u vidu zataljenja ili nataljenja. Obzirom na različiti tlak unutar staklenog balona, koji je kod klasičnih žarulja niži od atmosferskog, a kod halogenih žarulja viši od atmosferskog, očekivana količina zataljenih/nataljenih čestica je različita. U slučaju loma žarne niti u užarenom stanju uslijed prekomjernog elastičnog istezanja (sudar ve-likim brzinama) mjesto loma žarne niti nalazi se približno oko sredine žarne niti. Takvo mjesto prekida pokazuje tragove taljenja. Tragovi taljenja mogu biti u vidu razvlačenja ruba loma ili u obliku nataljene kuglice ne-pravilnog oblika na mjestu loma. Ovakvu nataljenu kuglicu na mjestu loma koja je nepravilnog oblika potrebno je razlikovati od nataljene kugli-ce na mjestu loma koja je pravilnog oblika, a koja ukazuje na pregorenu žarnu nit prije prometne nesreće. U tom slučaju potrebno je usporediti tragove postojanja ili nepostojanja deformacije žarne niti, te tragove na-taljenog stakla na žarnoj niti ako je stakleni balon žarulje u prometnoj nesreći razbijen.
Problem koji se pojavljuje kod vještačenja žarnih niti žarulja je u slučaju vrlo malih sudarnih brzina vozila približne mase, te prilikom sudara vozila velikih razlika u masama čak i bez obzira na sudarne brzine (npr. sudar bicikla/motocikla s teretnim vozilom velike mase, i sl.). Ovaj problem po-staje još izraženiji prilikom naleta vozila veće mase na pješaka. U takvim slučajevima postavlja se pitanje je li reakcija sile vozila u sudaru/naletu dovoljna da izazove plastičnu deformaciju žarne niti ili nije.
Kada u takvom slučaju dođe do pucanja te defragmentiranja stakla staklenog balona/cilindra žarulje, jedina kvalitativna metoda utvrđivanja stanja promatrane žarne niti u trenutku sudara je analiza postojanja čestica rastaljenog stakla na zavojnici žarne niti. U dosadašnjoj praksi za pregled stanja žarne niti žarulje korišten je optički mikroskop. Povećanja koja su korištena iznose od 4 do 15 puta. Korištenjem većih povećanja od navedenih pojavljuje se problem uslijed zakrivljenosti žarne niti, zbog čega je moguće na optičkom mikroskopu izoštriti samo mali segment žarne niti dok ostatak žarne niti ostaje neoštar, što znatno otežava pre-gled, a pogotovo fotografi ranje utvrđenog stanja. S druge strane nave-deno povećanje ne omogućava detaljan uvid u izgled sitnih čestica koje se možebitno pronađu na žarnoj niti (slika 3). Otežano je utvrđivanje radi li se o nataljenom/zataljenom staklu ili nekim drugim česticama (vlakna,
204
plastika ili slično), a jasno je da niti kemijski sastav promatrane čestice na ovaj način nije moguće analizirati.
Slika 3. Tragovi stakla na žarnoj niti klasične žarulje fotografi rani
na optičkom mikroskopu
3. Ispitivanje tragova stakla pomoću ESEM/EDX elektronskog mikroskopa
Namjera ove analize je dokazati da se ispitivanjem tragova rastaljenih i nerastaljenih čestica stakla razbijenog staklenog balona (cilindra) žarulje pomoću ESEM/EDX elektronskog mikroskopa (ESEM - Environmental Scanning Electron Microscopy) uz znatno veće povećanje i kvalitetu slike u odnosu na optički mikroskop te kemijsku analizu čestica stakla, može nedvojbeno utvrditi je li žarna nit u trenutku prometne nesreće bila užarena ili ne, posebno u graničnim slučajevima djelovanja inercijskih sila u sudaru.
205
4. Eksperimentalni dio
U eksperimentalnom dijelu analizirane su žarne niti klasične automobil-ske žarulje (nazivnog napona 12 V, nazivne snage 21 W). Za ispitivanje je korišten okolišni skenirajući elektronski mikroskop Philips XL 30 ESEM [10, 11, 12]. Za morfologiju čestica stakla, izgled i pretraživanje žarne niti korišteni su SE, BSE i GSED detektori (Backscattered electrons i Ga-seous Secondary Electron Detector) u području niskog i visokog atmo-sferskog tlaka od 0.9 Torr-a. Za elementarnu kemijsku analizu korišten je EDX detektor marke EDAX, i softvare EDAX Genesis v.6.02 [13].
Analizirane žarulje spojene su u strujni krug pomoću istosmjernog izvora električne struje napona 12 V. Žarulje su svijetlile 10-ak sekundi te su razbijene simuliranim udarnim djelovanjem. Na žarnoj niti iz žarulje su pronađene čestice stakla, koje po kemijskom sastavu odgovaraju sasta-vu razbijenog stakla balona žarulje.
4.1. Rezultati
Analiza žarne niti klasične žarulje skenirajućim elektronskim mikroskopom
Na žarnoj niti pronađen je veći broj rastaljenih čestica stakla, osebujnog sfernog oblika, prosječne veličine od 25 μm -110 μm (slika 4), te manji broj većih rastaljenih čestica stakla (slika 5).
Slika 4. Nataljene i zataljene čestice stakla
na žarnoj niti klasične žarulje.
206
Slika 5. Veća čestica zataljenog stakla na žarnoj niti klasične žarulje.
Veći broj čestica prisutan je iz razloga što je tlak u žarulji manji od atmo-sferskog tlaka, te je prilikom loma staklenog balona došlo do prijanjanja čestica stakla na užarenu wolframovu žarnu nit. Osim manjih čestica mogu se naći i veće čestice stakla koje se nalaze između zavojnice žarne niti, dobro su vidljive i na optičkom mikroskopu. Dio čestica prodro je u žarnu nit (slike 6 i 7).
207
Slika 6. Nataljene čestice stakla na žarnoj niti klasične žarulje.
Slika 7. Nataljene čestice stakla na žarnoj niti klasične žarulje.
208
Trenjem, lošim rukovanjem i arhiviranjem žarne niti može se dogoditi da čestice stakla otpadnu sa žarne niti (slika 8). Uočavanjem ovakvog polja na žarnoj niti nedvojbeno se utvrđuje da se na žarnoj niti nalazila zatalje-na čestica stakla, što znači da je žarna nit u trenutku loma staklenog balona bila užarena.
Slika 8. Polje otpalog rastaljenog stakla na žarnoj niti
5. Zaključak
Ovim istraživanjem dokazano je da metoda pregleda i analize tragova stakla na žarnoj niti pomoću ESEM/EDX elektronskog mikroskopa daje mjerodavan rezultat u pogledu detektiranja čestica stakla na žarnoj niti, u slučaju da je žarna nit bila u užarenom stanju u trenutku djelovanja iner-cijskih sila u prometnoj nesreći. Ovom metodom moguće je nedvojbeno razlučiti tragove stakla na žarnoj niti od drugih tragova, bilo organskog ili anorganskog podrijetla, što predstavlja značajan dokaz u otklanjanju
209
dvojbi o podrijetlu tih tragova. Ujedno, važno je naglasiti da se upotre-bom skenirajućeg ESEM/EDX elektronskog mikroskopa može provesti i kemijska analiza stakla, te takvu analizu usporediti s analizom stakla balona žarulje u svrhu otkrivanja podrijetla žarne niti. Uslijed kvalitete mikroskopske slike, čak i u slučaju kada je zbog nepažljivog rukovanja ili iz drugih razloga došlo do otpadanja čestica nataljenog stakla sa žarne niti, moguće je uočiti osebujna polja na žarnoj niti, odnosno mjesta na kojima je nataljeno staklo ranije bilo prisutno. Dokazano je da je ova me-toda pouzdanija od metode pregleda žarne niti pomoću optičkog mikro-skopa. To potkrepljuje činjenica da se zbog znatno većeg povećanja uz odgovarajuću kvalitetu slike, izbjegava deformacija slike uslijed zakri-vljenosti žarne niti, kao što je to slučaj kod pregleda pomoću optičkog mikroskopa.
Literatura:
[1] Zakon o sigurnosti prometa na cestama, Ministarstvo unutarnjih po-slova, Zagreb, 2008.
[2] Stauffer E.: Interpretation of Automotive Light Bulb Examination Re-sults: An Intriguing Case, J Forensic Sci 2007; 52 (1): 119. - 124.
[3] Lavabre R., Baudoin P.: Examination of lightbulb fi laments after a car crash: diffi culties in interpreting the results, J Forensic Sci 2001;46(1):147 - 55.
[4] Vodinelić, V., Baričević, J., Cerovac, V., Pavišić, B., Jelačić, O., Bukljaš, Z., Nikolić, Ž.: Saobraćajna kriminalistika, Suvremena ad-ministracija, Beograd, 1988.
[5] Elementi sigurnosti cestovnog prometa / Franko Rotim. Sv. 1: Ek-spertize prometnih nezgoda. Zagreb, 1989.
[6] Tehnička enciklopedija, Zagreb, Hrvatski leksikografski zavod.[7] Barešić Gordan: Vještačenje sijalica vozila sa kriminalističko-
tehničkog aspekta, stručna radnja, Zagreb, 1977.[8] Baker J. S.,. Aycock T. L., Lindquist T.: Lamp examination for on or
off in traffi c accidents (vol. 1): Northwestern university traffi c institu-te; Illinois, USA; 1990.
[9] Bohner M., Fisher R., Gsheidle R., Keil W., Leyer S., Saier W., Schlö-gl B., Schmidt H., Siegmayer P., Wimmer A., Zwickel H.: Tehnika motornih vozila (originalni naziv: Fachkunde Kraftfahrzeugtechnik), Pučko otvoreno sveučilište, 2005.
[10] Environmental Scanning Electron Microscopy, An Introduction to ESEM, Philips Electron Optics, Eindhoven, The Netherlands, 1996.
210
[11] Goldstein J. I., Newbury D. E., Echlin P., Joy D. C., Romig A. D. Jr., Lyman C. E., Fiori C., Lifshin E.: Scanning Electron Microscopy and X-Ray Microanalysis: A Text for Biologists, Materials Scientists, and Geologists, Second Edition.
[12] Mršić G., Žugaj S.: Analiza GSR čestica upotrebom elektronskog mikroskopa (SEM/EDX), Policija i sigurnost, 16 (2007), 3 - 4; 179. - 200.
[13] GENESIS GSR- User’s Manual, Edax Inc.
211
Mors certa, hora incerta - Smrt je sigurna, ali je njezin sat nesiguran.
Značenje postmortalnih promjena u određivanju vremena nastanka smrti životinja
Prof. dr. sc. Petar DžajaZavod za sudsko i upravno veterinarstvo,
Veterinarski fakultet u Zagrebu
Prof. dr. sc. Željko GrabarevićZavod za veterinarsku patologiju, Veterinarski fakultet u Zagrebu
Krešimir SeverinZavod za sudsko i upravno veterinarstvo,
Veterinarski fakultet u Zagrebu
Dr. sc. Branka ArtukovićZavod za veterinarsku patologiju, Veterinarski fakultet u Zagrebu
Stručni članak
UDK: 340.66:619
Sažetak
Veterinari, a često i vještaci, trebaju odrediti kada je neka životinja ugi-nula, odnosno koliko je lešina stara. Iako se čini da je to jednostavno, to vrlo često i nije tako. Nije lako jer od stručnjaka traži maksimalno znanje iz razudbe životinja, vodeći posebno računa o postmortalnim promjenama. Postmortalne promjene podijelili smo na redovite (koje se pod određenim uvjetima nakon nekog vremena pojavljuju na svakoj lešini) i na izvanredne (koje nastaju samo pod posebnim uvjetima). Tako u redovite promjene na lešini životinja ubrajamo: hlađenje leša (algor mortis), slijeganje krvi (hy-postasis sanguinis postmortalis), zgrušavanje krvi (coagulatio sanquinis postmortalis), mrtvačku ukočenost (rigor mortis) te autolizu (autolysis) i raspadanje (putrefactio). U izvanredne promjene na lešu ubrajamo: gnji-ljenje (maceratio), sasušenje (mumifi catio) i saponifi kaciju (adipocire). Sve navedene postmortalne promjene nastaju i nestaju nakon nekog vremena, pod određenim uvjetima ponekada brže, odnosno sporije, o čemu itekako
212
treba voditi računa. Uz nalaz, odnosno nastanak (ili nestanak) postmortal-nih promjena treba detaljno ustanoviti stupanj njihove izraženosti i druge osobine (boja, i sl.). Slažući nađene promjene, njihov prestanak, odnosno stupanj njihove izraženosti i druge kvalitete u jedan mozaik, približno se može odrediti vrijeme uginuća životinje, odnosno starost lešine. Neke od-like postmortalnih promjena mogu nas tijekom razudbe upozoravati na moguće uzroke uginuća, što obducent treba znati, ali mora nastaviti dalje s razudbom kako bi došao do konačnog cilja, odnosno uzroka uginuća.
Ključne riječi: postmortalne promjene, lešine, životinje, starost lešine.
Importance of postmortal changes in determination of death occurrence in animals
Prof. Petar Džaja, Ph.D.Institute for court and administrative veterinary medicine,
Faculty of veterinary medicine faculty in Zagreb
Prof. Željko Grabarević, Ph.D.Institute for veterinary medicine pathology
Krešimir SeverinInstitute for biology, pathology and animal breeding
PhD Branka ArtukovićInstitute for pathology and pathological morphology
Summary
Veterinarians and experts often have the task to determine when an animal died or
how old carcasses is. Although it seems that this is simply to determine it is often
not so. The task is not easy because it requires vast knowledge of the specialist on
dissection of animals with taking special care of postmortal changes. Postmortal
changes were divided into regular (wich under certain conditions appear on each
carcass after some time), and exceptional (which occur only under special condi-
tions). Thus, the regular changes on the carcasses of animals include: cooling of
carcasses (algor mortis), settlement of blood ( hypostasis sanguinis postmorta-
lis), blood clotting (coagulatio sanquinis postmortalis), rigidity of cadavers (rigor
mortis), autolysis and decay (putrefactio). The exceptional changes in the corpse
include: decey (maceratio), drying (mumifi catio) and saponifi cation. All aforesaid
postmortal changes occur and disappear after a while under certain conditions,
sometimes faster or slower which should be taken into account. Along with fi nd-
213
ing or missing postmortal changes the detail degree of their expression should
be determine as well as other properties (color, etc.). Proximate time of death and
antiquity of animal carcasse can be determined by matching the fi ndings such
as found changes, their termination, and the degree of their expression. Some
features of postmortal changes during the dissection can point to the causes of
mortality wich will be taken to consideration by pathologist but continue with the
dissection to achieve the fi nal goal, that is the cause of mortality.
Key words: postmortal changes, corpses, antiquity of animal carcasse.
Smrt i postmortalne promjene
Autori na različite načine defi niraju smrt, a najčešće je defi niraju kao pre-stanak svih životnih funkcija. Prava smrt uslijedi nakon prestanka krvotoka i disanja. Kada su sve stanice u tijelu umrle, nastupa biološka smrt. Vrlo je teško na osnovi morfoloških promjena, uključujući i ultramikroskopske metode, ustanoviti je li neka stanica živa ili mrtva, a isto tako ne može se precizno reći kada je smrt nastupila. Virchow je rekao da je odlučujući odgovor na navedeno ocjena neke funkcije, a Letterer (1959.) navodi da smrt i dalje ostaje u području funkcionalnog zato što se nereagiranje na nadražaj i bazalni metabolizam ne mogu registrirati kroz analizu forme. Prividna smrt (vita minima) prolazno je stanje organizma u kojemu su bitne životne funkcije svedene na minimum. Iako najčešće nastaje nakon ozljeda mozga i srca, može se javiti i pri nekim drugim oboljenjima, a može nastupiti i samostalno. Može trajati kraće, a i duže, ali ne duže od 48 sati. Prije svake smrti uslijedi agonija, koja se defi nira kao vrijeme bor-be sa smrću, a ona uvijek završava kliničkom smrću, to jest prestankom rada srca, disanja, uz prekid moždane aktivnosti. Agonija je predstadij smrti, obilježena nizom predsmrtnih pojava koje su manje - više tipične za brže ili sporije umiranje. Agoniju je potrebno prepoznati da se pacijen-te ne bi mučilo i izlagalo različitim pretragama. U agoniji nakon slabljenja najvažnijih životnih funkcija (cirkulacije, disanja i živčanih centara) dolazi do slabljenja pojedinih osjetila. Zečević i Škavić (1996.) navode da prvo slabi vid, zatim njuh i okus, a osjet sluha ostaje najduže sačuvan; tem-peratura tijela je ispod normale, samo u rijetkim slučajevima povišena (kod nekih zaraznih bolesti). Nakon prestanka disanja cirkulacija traje još neko vrijeme, dolazi do popuštanja sfi nktera, što ima za posljedicu uriniranje i defekaciju. Očne su jabučice upale, oči bez sjaja, a zjenice sužene, koje se pri nastanku smrti iznenada i prolazno prošire. Tjelesna je temperatura u opadanju, a rad srca poremećen i sve manje osjetljiv, ili se uopće ne palpira i sve je nepravilniji. Disanje je neravnomjerno -
214
čas duboko čas lagano, čas površno i ubrzano. Agonija može trajati vrlo kratko, a ponekad i nekoliko sati, pa i dana. Nazočnost glikogena u jetri-ma upućuje na naglu, a njegovo nedostajanje na polaganu smrt. Venska krv u agoniji, bogata je leukocitima, utječe na brži nastanak koagulacije, zbog čega će se u plućnoj arteriji i u desnoj komori srca najprije formi-rati ugrušci. Agonija završava kliničkom smrću. Klinička smrt može biti reverzibilna kad se nakon veterinarske pomoći ponovno uspostavi rad i funkcija srca, disanja i mozga, a ako se ni najkasnije za oko 4 minute (kod ljudi) ne povrati rad srca, nastupa ireverzibilna klinička smrt. Nakon kliničke smrti više osjetljive stanice u organima cijelog tijela prve propa-daju, a najduže ostanu živi spermiji i trepetljikavi epitel dišnih putova, i to oko 30 do 36 sati nakon kliničke smrti. Životinja je uginula kada su joj prestale raditi vitalne životno važne funkcije cijelog organizma (srce, pluća, mozak - mors per syncopem, mors per asphyxiam i mors per apoplexiam). Prestankom rada ovih organa (atria mortis) nastupa opća smrt. Iako je smrt posljednja istina, vještaku se često postavlja pitanje kada je ta istina nastala, odnosno koliko je lešina stara. Vrijeme uginuća određuje se određivanjem postmortalnog intervala (PMI). U pravilu što je duži PMI, teže se može odrediti precizno vrijeme smrti. Nijedno zasebno zapažanje ili pojedini nalaz sami po sebi nisu pouzdani i točni pokazatelji PMI. Metode za prosudbu postmortalnog intervala temelje se na proma-tranju temperature, mrtvačke ukočenosti, reakcijama nakon stimulacije strujom, promjenama na oku, raspadanju, a u svemu ovome koristimo se patološkim, patohistološkim i entomološkim nalazom. Forenzička en-tomologija daje najbolje i najtočnije procjene vremena smrti. Da bismo odredili PMI, u obzir treba uzeti sve pretrage, nalaze na mjestu događaja, forenzičke testove te nalaze istrage. Znakovi smrti obuhvaćaju niz fi zikalnih, kemijskih i biokemijskih promjena koje poslije smrti nastaju u lešini i na njoj. One se pojavljuju određenim redoslijedom poslije smrti te se na osnovu njih prosuđuje starost lešine, odnosno vrijeme egzitusa. Točno vrijeme smrti gotovo je nemoguće ustanoviti, zbog čega je dobro opisati raspon između minimalnog i mak-simalnog mogućeg vremena. Zato ponekada iskusni patolog, u normal-nim uvjetima, prosuđuje postmortalno razdoblje u vremenskom intervalu koje je manje od 24 sata, 1 - 3 dana (tablica 1.), 3 - 7 dana, 7 - 21 dan, tjedni, mjeseci ili godine (Munro i Munro, 2008.).
215
Tablica 1. „Procjena na licu mjesta“ za procjenu vremena smrti (Knight, 1996.). U: Cooper JE, ME. Cooper. (Introduction to Veterinary
an Comparative Forensic Medicine. Blackwell 2007.)
Značajke trupla Procjena vremena uginuća
Toplo i opušteno Manje od 3 sata
Toplo i kruto 3 – 8 sati
Hladno i kruto 8 – 36 sati
Hladno i opušteno Iznad 36 sati
Na svakoj lešini, ovisno o tjelesnoj građi, vrsti smrti, vremenskim prilika-ma, itd., pojavljuju se redovite promjene, a ponekad se mogu pojaviti i izvanredne promjene. Postmortalne redovite promjene koje pokazuju da je nastupila smrt jesu hlađenje leša, slijeganje krvi, grušanje krvi, postmortalna ukočenost i raspadanje leša. Zečević i Škavić (1996.) postmortalne promjene dijele na rane (mrtvačke pjege - livores mor-tis, mrtvačko bljedilo - palor mortis, mrtvačka ukočenost - rigor mortis, mrtvačka hladnoća - algor mortis te još dodaju mrtvačku mlohavost - fl acciditas mortis primaria i isušenje - dessicatio) i kasne znakove smrti (truljenje - putrefactio, mumifi kacija i saponifi kacija) koje mi u veterinar-skoj literaturi nazivamo, izvanredne promjene na lešu (tablica 2.).
Tablica 2. Zečević i Škavić (1996.) određivanje vremena
rane smrti kod ljudi
4 do 8 sati nakon smrti - mehanička nadražljivost mišića udarcemod 1 do 8 sati nakon smrti električna nadražljivost mišićaod 1 do 2 sata električna nadražljivost srcaod 1 sata nadalje sušenje rožnica sa zamućenjemdo 4 sata reakcija pupila na kemijski podražajdo 30 sati nadražljivost žljezdica znojnica na injekciju adrenalinaod 36 do 48 sati treperenje trepetljika respiratornog traktaod 10 do 83 sata nalaz živih spermija
A) Redovite promjene na lešu
1. HLAĐENJE LEŠA - Algor mortis je izjednačavanje tjelesne tem-perature tijela s temperaturom okoliša. Temperatura tijela nakon smrti, između ostaloga, zna porasti za 1 do 2 stupnja kada je uzrok smrti zaraz-
216
na bolest. Kod mladih i mršavih životinjskih leševa hlađenje je pri niskim
vanjskim temperaturama brže nego u starijih i dobro ugojenih životinja.
Kod ljudi, navode Zečević i Škavić (1996.), u prva 4 sata nakon smrti
temperatura se smanji za 1 stupanj, da bi se svaki sat smanjila za oko
0,5 do 1 oC. Za procjenu vremena uginuća moraju se ustanoviti tempera-
tura, vrijeme smrti i brzina hlađenja. Bitno je uzeti u obzir sve čimbenike
koji mogu utjecati na tjelesnu temperaturu u trenutku smrti, kao što je
disfunkcija mozga od traume ili bolesti, što može podići ili spustiti tje-
lesnu temperaturu ako je zahvaćen centar za termoregulaciju. Na pro-
ces gubljenja topline utječe provodljivost - gubitak topline prijenosom
na objekt s kojim je truplo u kontaktu, konvekcija – brzina strujanja zraka
iznad trupla što ga tako i hladi, i radijacija – gubitak topline trupa preko
infracrvenih zraka. Uz temperaturu okoliša, brzina hlađenja ovisi i o tje-
lesnoj kondiciji jer mast djeluje kao izolator i usporava hlađenje. Pozicija
trupla može utjecati na brzinu hlađenja (npr. tijelo u savijenom položaju
sporije se hladi). Utjecaj na hlađenje ima tip i temperatura podloge na
kojoj truplo leži, bilo kakav pokrov, te okolnost je li truplo mokro ili suho.
Temperatura životinje može se izmjeriti rektalno ili u jetrima. Istraživanje
provedeno na ljudima dokazalo je kako temperatura mjerena rektalno
može porasti u ranom postmortalnom razdoblju te se vratiti u normalu
kroz 4 sata, vjerojatno zbog nastavljene metaboličke aktivnosti crijevnih
bakterija i tijela (Di Maio i Di Maio, 2001.). Uz gore navedeno, možemo
reći kako hlađenje leša općenito ovisi o:
- o veličini životinja - što je veća ležeća površina leša, brže se hladi;
- o uhranjenosti životinja - što je životinja uhranjenija, sporije se hladi;
- o kožnom pokrivaču - jači kožni pokrivač štiti leš od brzog hlađenja;
- o vanjskoj temperaturi - što je temperatura okoliša niža, lešina se brže
hladi;
- o uzroku smrti (kod tetanusa i kod trovanja strihninom nakon smrti
temperatura poraste).
Istraživanje koje su proveli Erlandsson i Munro na biglovima pokazuje
kako u prvih 10 sati nakon smrti rektalna temperatura može biti od koristi
za procjenu približnog vremena uginuća u kontroliranim uvjetima (psi su
ležali na mirnom mjestu s hladnim suhim zrakom). Tjelesna se tempe-
ratura spustila na temperaturu okoliša za 24 - 48 sati nakon smrti. Oni
navode da su potrebni dodatni podaci, kao što su: visina temperature
okoliša, tjelesna temperatura, kretanje zraka, prekrivenost i uronjenost u
vodu, što sve utječe na krivulju hlađenja.
217
2. Slijeganje krvi - hypostasis sanguinis postmortalis - livores mortis
Pod ovom postmortalnom promjenom podrazumijevamo poniranje ne-zgrušane krvi u niže dijelove tijela lešine zbog sile zemljine teže. Ona se pojavljuje na onoj strani na kojoj životinja leži te se koristi pri usta-novljivanju položaja tijela u trenutku smrti i kada je potrebno ustanoviti je li tijelo pomicano. Može početi u slučajevima slabosti srca za života i u agoniji. Iskazuje se crvenilom na koži i unutarnjim organima. Može se naći s unutarnje strane trupa te na unutarnjim organima, a najuočljivija je na površini pluća. Obično se očituje blagim obojenjem kože, bukal-ne sluznice te sklere. Hipostaza unutarnjih organa može biti zamijenje-na za kongestiju. Boja je hipostaznog područja crvenkastoružičasta do ljubičasta, no može varirati ovisno o oksigenaciji krvi ili o određenim otro-vima. Prisutnost i prepoznavanje hipostaze može proći neprimijećeno zbog promjena boje koju uzrokuje raspadanje. Ako boja više nalikuje tamnocrvenoj, vjerojatno se radi o nekom stanju koje uzrokuje povećanje oksigeniranog hemoglobina, kao što su: trovanja ugljičnim monoksidom, karboksihemoglobinom, cijanidom, hipotermijom, ili je posljedica niske temperature okoliša u vrijeme uginuća (Di Maio i Di Maio, 2001.). Kod ljudi, smeđa hipostaza zabilježena je kod smrti zbog trovanja kalcijevim kloridom ili nitrobenzenom (Dix i Graham, 2000.). Prisutnost i prepoz-navanje hipostaze može proći neprimijećeno zbog promjena boje koje uzrokuje raspadanje. Do tri sata može se mijenjati ako leš okrećemo. Zbog pojačane propusnosti stijenke krvne žile poslije smrti dolazi do pojačanog izlaska tekućih dijelova krvi, što se naročito opaža u velikim tjelesnim šupljinama. Iz krvi se izdvajaju crvena krvna zrnca koja kao teža padaju na niže dijelove, a iznad njih ostaje serum. Zbog navedenoga, dijelovi tijela u gornjim ležećim dijelovima blijedi su, a donji su dijelovi crvenkastoplavkaste boje. Kod ljudi hipostaza je vidljiva 30 minuta do 2 sata nakon smrti, a postaje nepromjenjiva 8 – 12 sati nakon smrti. Ako je truplo pomicano prije nego je hipostaza fi ksirana, može biti pomaknuta ovisno o gravitaciji (Di Maio i Di Maio, 2001.). Hipostaza može brže nastati pri ubrzanom raspadanju trupla ili biti usporena nižim temperatu-rama, a postaje fi ksna za 24 do 36 sati u ljudi (Di Maio i Di Maio 2001.). Ona se smatra fi ksnom kada prestane pomicanje i otjecanje krvi jer je krv istekla iz krvnih žila zbog hemolize i pucanja stijenki krvnih žila tijekom raspadanja lešine. Da bismo otkrili je li hipostaza postala fi ksna, treba primijeniti pritisak na lividnu površinu te ako je fi ksacija nastupila, priti-snuta površina neće poblijediti. Prisutnost fi ksne hipostaze u neovisnom području upućuje na pomicanje lešine. Na područjima lešine koja su pri-tisnuta uz neku čvrstu podlogu nema hipostaze zbog toga što pritisak
218
na krvne žile ne omogućuje isticanje krvi u to područje. To omogućuje veterinaru određivanje je li truplo micano i rekonstrukciju položaja tru-pla nakon uginuća. Isto vrijedi za svaki materijal ili predmet koji vrši pritisak na truplo. Ta pritisnuta područja mogu otkriti uzorak povezan s predmetom koji je uporabljen na tijelu. Hipostaza se može zamijeniti za modricu. Kada se pritisne područje modrice, također ne dolazi do izbjeljivanja. Kako bismo ustanovili razliku između hipostaze i modrice, sporno područje treba zarezati. Na području na kojem se nalazi modrica nalazimo difuzno krvarenje u mekom tkivu, dok kod hipostaze nalazimo krv unutar krvnih žila (Di Maio i Di Maio, 2001.). Mrtvačke pjege (livores mortis) uočljive su samo kod nekih životinjskih vrsta. Naime, gusti kožni pokrivač i pigmentacija kože u nekih životinjskih vrsta onemogućuje da se zapaze mrtvačke pjege na lešu. Mrtvačke su pjege pomične, to jest 6 sati nakon smrti, ako okrećemo leš, sele se i one, da bi se nakon 6 do 12 sati postupno fi ksirale. Sivoljubičaste su boje, a iznimno su svjetlije kod otrovanja ugljičnim dioksidom, smrzavanja leševa, a tamnije pri otrovanju nitritima. Kako su mrtvačke pjege izražene u donjim dijelovima tijela, tako je mrtvačko bljedilo (palor mortis) izraženo u gornjim dijelovima tijela. I jedna i druga postmortalna promjena imaju veće značenje u forenzičkoj humanoj medicini nego u nas, zbog gore navedenih razloga. Pritiskom prsta do 12 sati poslije smrti mrtvačke pjege nestaju, to je vrijeme kada još uvijek nije nastupila hemoliza. Nastankom hemolize tijekom 24 sata poslije smrti i bojenja krvne tekućine koja difuzijom dovodi do bojenja intime vaskularnog sustava, naročito većih krvnih žila, endokarda i okol-nog tkiva (imbibicija), mrtvačke se pjege ne mogu potisnuti pritiskom. Postmortalno bljedilo histološki je istraživano te je ocjenjivano u svezi sa sposobnošću premještanja. Zapaženo je da prvo smanjenje sposobnosti premještanja nastaje u razdoblju od 8 do 10 sati nakon smrti. Hemoliza nastane obično od 12 do 24 sata nakon smrti. Iz eritrocita izašli hemo-globin oboji serum crvenom bojom. Okolno tkivo upija boju i oboji se tamnocrvenom bojom. Ovu pojavu nazivamo krvnom imbibicijom.
3. Zgrušavanje krvi - coagulatio sanguinis postmortalis
Jedan sat nakon smrti krv se gruša. Najbrže se gruša u srcu i velikim krvnim žilama, dok se u kapilarama uopće ne gruša. Zajednički naziv za zgrušanu krv bez obzira na vrijeme zgrušavanja je koagulum, dok se zaživotni koagulum naziva tromb, a postmortalni kruor i može biti crveni, bijeli i mješoviti. Crveni - cruor, hepar sanguineum - može nastati kad je smrt nastupila brzo (mors subitanea) te nije bilo vremena da se eritroci-
219
ti, kao teži, istalože u niže dijelove koaguluma. Bijeli koagulum - crusta lardacea (lardatus - slanina) - dokaz je da je smrt nastupila sporo, odno-sno da je agonija dugo trajala te je bilo dovoljno vremena da se eritrociti istalože. Mješoviti koagulum (cruor sanquinis postmortalis) ima u sebi cr-vene i bijele dijelove. Ponekada se krv u lešini sporije zgrušava ili se uopće ne zgrušava, dok će u drugim slučajevima proces zgrušavanja biti ubrzan (fi brinozna pneumonija). Krv se u lešini neće zgrušavati kod iznenadnih smrti, a osobito uzrokovanih utapanjem, gušenjem, udarom groma i struje, septikemijskim bolestima, hemofi lije, otrovanjem antikoagulansima, itd. Veća količina krvnog koaguluma u lijevoj polovini srca upućuje na mors per syncopem, odnosno na zaživotno postojanje degenerativnih promjena ili miokarditisa, zbog čega nije nastupila postmortalna rigor sistola.
4. Mrtvačka ukočenost - rigor mortis
Potpuno razvijena mrtvačka ukočenost utvrđuje se vrlo lako i siguran je znak da je smrt nastupila. Vrijeme početka varijabilno je, ali obično se smatra kako nastupa između 1 i 6 sati (prosječno 2 - 4 sata) nakon smrti. Ovisno o prilikama, mrtvačka ukočenost može trajati nekoliko sati do nekoliko dana. Mišići lica i vrata često su prvi zahvaćeni i ukočenost se širi prema trupu i udovima. Opuštanje mišićja nastupa istim redo-slijedom. Ukočenost nastaje brže, često za nekoliko minuta, ako je prije smrti bilo tjelesnog napora, nasilne borbe ili povišene tjelesne tempera-ture (kakva se nalazi kod septičnih stanja). Može se prekinuti nasilnim istezanjem udova te se neće ponovno uspostaviti ako je ukočenost bila u potpunosti razvijena. Ukočenost se može obnoviti ako je bila prekinuta prije nego li se u potpunosti uspostavila, ali s manjim intenzitetom nego uobičajeno. Stoga je važno znati kako se postupalo s truplom te kako je prevezeno prije pretrage. Rijetko ukočenost nastupa odmah u trenutku smrti, i to se naziva spazam trupla ili kataleptička mrtvačka ukočenost. To se može zapaziti u slučajevima elektrokucije, tj. udara struje (Dix i Graham, 2000.). Položaj ukočenog trupla može pomoći u određivanju je li truplo pomicano. Mrtvačka ukočenost odvija se u fazama: početak, stupanj izraženosti, trajanje i završetak. Interval kočenja jest vrijeme od mišićne labavosti do nastanka mišićne ukočenosti. Mrtvačkoj ukočenosti prethodi mrtvačka mlohavost (fl acciditas mortis). Zečević i Škavić (1996.) navode da je mrtvačka ukočenost ljudi najizraženija za 6 do 9 sati nakon smrti i pri uobičajenim uvjetima popušta za 24, odnosno 48 do 72 sata, a u izrazito hladnim uvjetima može ostati i 300 sati. Mrtvačka
ukočenost nastupa brzo kod tetanusa, a za nekoliko minuta kod ma-
220
ligne hipertermije, kobne hipertermije pasa kada ukočenost nastupa
sat vremena nakon smrti. Povišena tjelesna temperatura kao posljedica
napornog treninga može znatno smanjiti vrijeme nastupanja mrtvačke
ukočenosti. Trajanje mrtvačke ukočenosti produženo je u suhim i hladnim
prilikama. Stimulacija mišića strujom kod patke (krilo) daje prepoznatlji-
vu reakciju prema kojoj ustanovljujemo da je ptica uginula manje od 1
sat prije testiranja, dok je kod guske odgovor prepoznatljiv tek nakon 2
sata. Mrtvačku ukočenost podijelili smo na kataleptičnu (spasmus cada-
vericus) i na običnu mrtvačku ukočenost. Životne prilike koje smanjuju
spremanje (zalihe) glikogena (pr. lov) utječu na brzi razvoj mrtvačke
ukočenosti. Kataleptična mrtvačka ukočenost nastupa u trenutku smr-
ti i najčešće je srećemo kod iznemoglih životinja, životinja s ozljedama
živčanog sustava i prsnog koša, potom s ozljedama moždine kralješnice,
srca, kod iscrpljenosti životinje neposredno pred smrt te kod nekih bo-
lesti, kao što je Aujetzkijeva bolest. Mrtvačka ukočenost nastupa brzo
na lešinama kod kojih je uzrok uginuća tetanus i otrovanje strihninom.
Obična mrtvačka ukočenost podijeljena je na mrtvačku ukočenost
skeletne muskulature, mrtvačku ukočenost srca i mrtvačku ukočenost
glatke muskulature. Razlikujemo ascedentni i descedentni tip. Mrtvačka
ukočenost skeletne muskulature nastaje prema jednom pravilu, to jest
najprije se izražava na mišićima koji su za života bili najviše u funkciji.
Mrtvačka ukočenost skeletne muskulature najprije nastaje na dijafragmi,
žvačnoj muskulaturi, na mišićima vrata, trupa, prednjih i zadnjih ekstre-
miteta. Ovakav nastanak mrtvačke ukočenosti na lešini naziva se de-
scedentni tip kočenja - typus descedens ili Nystenov redoslijed kočenja.
Kod zečeva koče se prije zadnji pa onda prednji ekstremiteti, i ovaj način
kočenja nazivamo ascedentni tip - typus ascedens. Kod bolešću ili glađu
iscrpljenih životinja s brzim nastankom smrti, mrtvačka ukočenost na-
staje brže i prije popušta. Jača je ukočenost kod muskuloznih životinja
i kada je smrt nastupila brzo, dok je kod atrofi čne muskulature ili mu-
skulature s degenerativnim promjenama, kao i u slučajevima sporijeg
nastanka smrti, ukočenost znatno slabijeg intenziteta. Hladnoća trupla
ili okoliša usporavaju nastajanje ukočenosti ili pak mogu zaustaviti razvoj
i nastajanje ukočenosti, dok ih povišene temperature ubrzavaju. Ako je
truplo stavljeno u zamrzivač prije nego je ukočenost nastupila, ona može
biti usporena ili zaustavljena. Ukočenost je vrlo teško ustanoviti kod tru-
pla koja su bila zamrzavana ili u ledenoj vodi. Trovanja koja uzrokuju kon-
vulzije ili kakvo zaživotno stanje s povišenom temperaturom ubrzat će
razvoj ukočenosti. Važno je saznati i uzeti u obzir je li bilo nasilne borbe
prije smrti, što se može i očekivati kod žrtava utapanja, jer bi to moglo
221
ubrzati razvoj mrtvačke ukočenosti. Ukočenost može biti odgođena ili
vrlo blaga kod maceriranih trupla (Di Maio i Di Maio, 2001.). Nastajanje
ukočenosti brže je, a nestajanje sporije kod životinja koje imaju povišenu
količinu glikogena, što se zapaža kod gladovanja i izmorenosti (tablice
3. i 4.).
Tablica 3. Nastup i trajanje rigora u različitim vrstama
mišićnog tkiva (Sabočanec i Čuljak, 1990.)
NASTAJE UKOČENOST
NESTAJE UKOČENOST
SKELETNA MUSKULATURA 2 do 8 sati 24 do 48 sati
SRCE 1 do 2 sata 20 do 30 sati
GLATKA MUSKULATURA za 10 minuta 1 do 2 sata
Tablica 4. Vrijeme nastanka mrtvačke ukočenosti
kod ljudi (Zečević i Škavić, 1996.)
Pojava ukočenosti na zglobu čeljusti za 30 minuta do 2, odnosno 4 sata
Na skeletnoj muskulaturi za 2 sata
Potpuno izražena od 6 do 9, odnosno 12 sati
Spontano nestaje od 24 do 30 (od 48 do 72) sati
Nakon nasilnog prekida ukočenost ponovno nastaje
za 7 do 8 sati nakon prekida
5. Autoliza i truljenje – autolysis et putrefactio
Autoliza je kemijski proces unutarstaničnih enzima koji uzrokuju raspa-danje tkiva i organa te ovisi o mnogo čimbenika, kao što su: tempe-ratura, vlažnost zraka i utjecaj iz okoliša. Vrućina ubrzava autolizu, dok je hladnoća usporava. Smrzavanje može zaustaviti proces, a ponekad i znatna toplina može inaktivirati intracelularne enzime. Najsnažnija auto-liza javlja se pri temperaturi od 37 do 40oC, s porastom ili padom tempe-rature autoliza se može inhibirati, a nakon zamrzavanja pa odmrzavanja ona se ubrzava. Isto tako postoje izvješća da patološka stanja utječu na brzinu i stupanj autolize. Tako su stanice nekih karcinoma posebno
222
otporne na autolizu, a organi koji imaju više enzima brže podliježu au-tolizi, kao što su jetra i gušterača. Raspadanje obično nastupa za 6 do 36 sati, ovisno o kondiciji životinje te čimbenicima okoliša kojima je tru-plo bilo izloženo. Mikroskopski pregled može otkriti autolizu tkiva bez imunosne ili upalne reakcije. Truljenje uključuje bakterije i fermentaciju te se često koristi naizmjenično s terminom raspadanja. Nakon smrti bakterije gastrointestinalnog trakta šire se tijelom. Truljenje je ubrzano kod životinja koje su prije smrti bile septične i taj se proces može na-staviti i hlađenjem lešine u zamrzivaču. Razvoj truljenja ovisi o okolišu. Pri visokim temperaturama ubrzan je proces raspadanja i truplo može dosegnuti uznapredovalo stanje truljenja unutar 24 sata (Di Maio i Di Maio, 2001.). Proces se usporava pri nižim temperaturama te može i stati pri iznimno niskim temperaturama. Ako je truplo stegnuto na bilo koji način, raspadanje može biti odgođeno, ako je životinja pretila, ima gust dlačni pokrivač ili je umotana u nešto što zadržava toplinu, truljenje može biti ubrzano. Raspadanje može biti neravnomjerno, može biti brže u području ozljede. Raspadanje može uznapredovati do skeletonizacije (potpuno raspadanje mekih tkiva trupla, nakon čega ostaje samo skelet) u jednom dijelu trupla zbog hranjenja kukaca u području ozljede (Dix i Calaluce, 1999.).
Redoslijed promjena raspadanja
Redoslijed raspadanja kod ljudi počinje sa zelenkastom diskoloracijom područja trbuha, obično u prvih 24 – 36 sati. Ta se promjena boje za-tim razvija na području glave, vrata i ramena zajedno s bakterijskom proizvod njom plinova, što dovodi do napuhavanja lica. Mramoriranost na tim područjima nastaje zbog hemolize krvi unutar krvnih žila i reakcije hemoglobina na vodikov sulfi d, što dovodi do zelenkasto crne obojeno-sti uzduž krvnih žila uz površinu kože. U 60 – 72 sata truplo se nadme, pri čemu se mogu napuhnuti i očne jabučice, a jezik natekne toliko da ne stane u usnu šupljinu. Nakon toga slijedi razvoj vezikula na koži, koža i dlaka se odljušćuju, a boja trupla postaje blijedozelena do zelenocrna. Težina unutarnjih organa smanjuje se s razvojem raspadanja. Crvenkasta tekućina koja nastaje tijekom raspadanja, poznata kao tekućina čišćenja, iscjeđuje se s usta i nosa te se može pronaći u tjelesnim šupljinama. Raspadanje uzrokuje i iscjeđivanje hemolizirane krvi iz potrganih krvnih žila u okolno tkivo (imbibicija) obično oko 12 – 24 sata nakon smrti. To se može pogrešno zamijeniti sa zaživotno nastalom modricom, stoga se mora obaviti pažljiv pregled hispostaze i trenutnih ozljeda kako bi se to
223
dvoje razlikovalo (Di Maio i Di Maio, 2001.). Promjene na očima teško je interpretirati i ovise o tome jesu li oči otvorene ili zatvorene. Kod lju-di, ako su oči zatvorene, na rožnici se stvara bijelo zamućenje 24 sata nakon smrti. Ako je oko otvoreno i izloženo zraku, povremeno se može razviti traka smeđe do crne boje na skleri zbog sušenja i naziva se tache noire (Di Maio i Di Maio, 2001.). Nakon vlažnog raspadanja, površina tkiva počinje se sušiti, skuplja se, tamni i razvija teksturu štavljene kože. Organi i tkiva postaju dehidrirani i smanjuju se. Tada tijelo može postati mumifi cirano ili skeletonizirano. Vrijeme nastajanja skeletonizacije ovisi o vremenskim prilikama, aktivnosti kukaca te strvinarima. Kod ljudi, ako je truplo izloženo vremenskim prilikama, kukcima i strvinarima, skele-tonizacija može nastupiti unutar 9 – 10 dana. Zadnja dva organa koja se raspadaju kod ljudi jesu uterus i prostata (Di Maio i Di Maio, 2001.). Zeleno obojenje (pseudomelanoza) ventralnog dijela trbuha kod pasa se primjećuje 24 sata nakon smrti. Ta boja obično postane intenzivnija kroz nekoliko dana, a zahvaćeno se područje povećava. Boja se razvija zbog postmortalne aktivnosti mikroorganizama iz crijeva. Zbog toga kod iznim-no pothranjenih i dehidriranih pasa i mačaka kod kojih se ne nalazi sadržaj crijeva, promjena boje slabije je izražena. Pothranjene životinje obično su manje neugodna mirisa nego dobro uhranjene životinje. Dva su glavna razloga za smanjeni smrad: brže smrzavanje mršave životinje te smanjena bakterijska aktivnost u crijevima. Promjene boje jednako su primjetne i na trbušnim organima. Bubrezi, primjerice, mogu pokazivati brži razvoj tam-ne diskoloracije kaudalnog dijela kojim priliježu na dobro ispunjen kolon. Oprez je potreban kod interpretacije raspada kod preživača, posebice u toploj vodi. Promjene mogu biti iznenađujuće brze. Trbuh ovaca, goveda i jelena koji su imali pristup obilnim bogatim pašama prije smrti može postati napuhnut, potom može doći do promjene boje kroz nekoliko sati. Bubrezi i jetra mogu istovremeno postati mekani te promijenjene boje. Diskoloracija jetre često je nejednaka kao posljedica postmortalne bakterijske invazije uzduž portalnih krvnih žila, preko središnje vene do okolnih sinusoida. Po-sljedica je toga šaren izgled jetre, koji uzrokuje mnoge krive dijagnoze ako nismo svjesni „hepatopatije“. S vremena na vrijeme pronalazi se i prsnuće želuca kod psećih trupla u raspadanju. Najprije treba odgovoriti na pitanje je li prsnuće želuca nastalo za života te dovelo do uginuća ili je nastalo nakon uginuća. Čini se malo nevjerojatnim da prsnuće želuca nakon smr-ti, s posljedičnim iscjeđivanjem sadržaja želuca u peritonealnu šupljinu, može nastati kod pasa. Životinja kod koje se nešto takvo razvije obično je potpuno raspadnuta, ali stijenka trbuha ostaje netaknuta. Trbuh može biti proširen zbog plina unutar peritonealne šupljine i taj plin ističe čim se stijenka trbuha zareže. Razlika od zaživotno nastalog prsnuća želuca je u
224
izostanku: (1) dokaza napetosti želuca, (2) izostanku dokaza traume pred-njeg dijela trbuha, (3) zaživotne lezije stijenke želuca, i (4) upalne promjene površine peritoneuma.
6. Izvanredne promjene na lešu
Gnjiljenje (maceratio) - nastaje kod lešina u tekućini zbog odsutnosti bakterija ili zbog njihova nedjelovanja. Truplo uronjeno u vodu znatno se brže raspada u odnosu na ono koje je ostavljeno na zraku. Psi i mačke koji su namjerno utopljeni mogu potonuti te ih ne možemo otkriti duže vrijeme sve dok sami ne dospiju na površinu. Unatoč usporenju pod utjecajem hladne vode, takva trupla nakon pronalaska često su u uz-napredovalom stadiju raspadanja. Dlaka i koža mjestimice su odvojeni, ostavljajući sklizak bijeli pokrov kože i potkožnog tkiva. Tragovi vezanja nogu ili privezivanja utega za vrat uočavaju se i ako su spone uklonjene prije no što je truplo stiglo na pregled. Neobični znakovi, koji ponekad oponašaju manje ubodne rane kože, mogu se naći na tuljanima i drugim morskim sisavcima pronađenim na obali mora. Te postmortalne ozljede uzrokuju rakovi strvinari.
Mumifi kacija (mumifi catio) - nastaje ako se leš nalazi u struji suhog i to-plog zraka, uz smanjenu vlažnost od 10 do 16%, što inhibitorno utječe na truležno raspadanje. Ovakvi uvjeti dovode do vrlo brzog sušenja te je onemogućen razvoj truležnih promjena. Mumifi kacija nastaje u toplim i suhim vremenskim uvjetima kada tijelo naglo dehidrira. Koža djeluje uštavljeno, smeđe je ili crne boje. Raspadanje se širi i na unutarnje organe koji postaju crnosmeđi te ljepljive konzistencije (Di Maio i Di Maio, 2001.). Ova mumifi kacija nastala neposredno poslije smrti naziva se primarna, za razliku od češće sekundarne mumifi kacije koja se nadovezuje na početnu fazu truljenja. U ovom obliku mumifi kacije isušenje leša nastupi u manje ili više raspadnutoj fazi, za razliku od primarne mumifi kacije kada je leš u cijelosti sačuvan. Ponekad leš izgubi i 90% prvobitne težine (Zečević i Škavić, 1996.). Mumifi kacija kod ljudi nastaje u vremenu od 2 do 3 tjedna, odnosno do godinu dana, ovisno o temperaturi. Tijekom procesa mumi-fi kacije truplo postaje sve dehidriranije te se sprječava uobičajen način truljenja i raspadanja. Iako je suhoća očito potrebna, nije poznato koliko atmosfera treba biti topla. Primjerice, domaće životinje napuštene u rela-tivno hladnim, slobodnim (napuštenim) kućama kod kojih je jedan ili više prozora otvoren mogu postati mumifi cirane. U takvim okolnostima, kao kod svake životinje uhvaćene u zamku, nedostatak pitke vode može biti
225
odlučujući faktor koji dovodi do mumifi kacije. Male životinje suše se brže od velikih. Mumifi kacija može uključivati cijelo truplo ili može biti bolje razvijena na nekim dijelovima trupla. Ovisno o okolnostima, mumifi kacija i ostale postmortalne promjene, kao što je saponifi kacija i druge, mogu se događati usporedno na istom truplu. Prema dokazima da se naslutiti da djelomična mumifi kacija pasa može nastupiti tijekom nekoliko tjedana. Postupak potpune mumifi kacije vjerojatno traje i više mjeseci.
Saponifi kacija (adipocire) - kada se leš nalazi u vlažnom zemljastom mediju (ilovači) ili u vodi, uz mali ili potpuni nedostatak kisika, dolazi do razvoja saponifi kacije. Neki autori misle da je za razvoj saponifi kacije do-voljna tekućina leša. U ovom procesu dolazi najprije do hidrolize masti u glicerin i slobodne nezasićene masne kiseline koje su tekuće i prelaze u čvrste zasićene masne kiseline vežući kalij, kalcij i natrij iz tijela i okoline. Konzistencija saponifi ciranog tkiva je masno ljepljiva, a nakon sušenja postaje čvrsta i masna poput gipsa. Saponifi kacijom nastaje materijal sivobijele do smeđe boje, čvrst i poput voska, sačinjen od masnih kise-lina: oleinske, palmitinske i stearinske kiseline. Pronalazi se ponajprije u potkožnom tkivu te drugim područjima gdje se mast taloži. Također se može pronaći u tijelima smještenima u vreće. U tim toplim i vlažnim uvjetima masti podliježu hidrolizi endogenih lipaza i bakterijskih enzima te tako dolazi do oslobađanja masnih kiselina. One se zatim pomoću bakterijskih enzima, primarno bakterije Clostridium perfringes, pretva-raju u hidroksil masne kiseline. Razvoj saponifi kacije može trajati tjedni-ma do nekoliko mjeseci i otporna je na razaranje bakterijskih kemikalija. Zečević i Škavić (1996.) navode da saponifi kacija kod ljudi u optimalnim uvjetima nastaje nakon 1 do 2 mjeseca, a iznimno 2 do 3 tjedna nakon smrti. Saponifi kacija se razvija od površine tijela prema dubini pa u vodi završava nakon stotinjak godina, a kod leševa u zemlji i kasnije. Milanović (1975.) navodi da se proces saponifi kacije dijeli u nekoliko stupnjeva. Prvi stupanj saponifi kacije ogleda se u lipolizi masnog tkiva i traje oko dva mjeseca. U drugom stupnju masno tkivo prelazi u sapun i to traje 3 do 4 mjeseca. U trećem stupnju saponifi kacije dolazi i do promjene bjelančevina iz mišića, i to se događa od 6 do 12 mjeseci poslije smrti. Za sudske svrhe od posebne je važnosti jer dugo vremena nakon završetka procesa omogućuje identifi kaciju, a s obzirom na stupanj procesa ba-rem približno govori o starosti leša. Bijele je boje, ali može biti umrljana hemoglobinom te drugim proizvodima truležnih procesa. Kako vrijeme prolazi, postaje suša, krhka i poput krede. Saponifi kacija je začuđujuće stabilna, može trajati mnogo godina te može sačuvati oblik tijela i orga-na. U veterinarskom poslu postoji vrlo malo informacija o okolnostima u
226
kojima je saponifi kacija ustanovljena. Zakapanja životinja u vlažnu zemlju sadrže većinu uvjeta koji dovode do razvoja saponifi kacije. Nedostatak opisa saponifi kacije životinja vjerojatno je posljedica malog broja iskopa-nih životinja. Na osnovi iskustva s ljudskim ostacima možemo zaključiti da saponifi kacija postaje vidljiva nakon 3 mjeseca.
7. Forenzička entomologija
Forenzička entomologija specijalizirano je područje istraživanja, a od-nosi se na bilježenje smjernica za sakupljanje i čuvanje uzoraka. Nepra-vilno skladištenje, na primjer stavljanje živih crva u etanol, može znatno smanjiti vrijednost istraživanja te dovesti do pogrešaka u procjeni dobi larve prema njenoj veličini. Iako je larva muhe najvažniji uzorak koji se koristi u forenzičkoj entomologiji, trebalo bi sakupljati i druge kukce, oso-bito ako je truplo staro više od 10 dana. Crvi se često nalaze u otvoru na truplu i oko otvora, u ranama na koži glave, između prednjih nogu i prsa, preko trbuha ili oko vrata. Crvi također invadiraju truplo i mogu se pronaći u dušniku, ždrijelu te drugim tjelesnim šupljinama. Zelene (Lucilia) te Plave muhe (Calliphora) migriraju od trupla kada završe s hranjenjem te pretražuju okoliš za tepihom ili kakvim drugim namještajem.
Literatura
1. Aleksić, Z. V., B. Đukić (1999.): Sudska veterinarska medicina. Novi Sad.
2. Budak – Morović, A. (1955.): Sudsko medicinske ekspertize. Medi-cinska knjiga Beograd - Zagreb.
3. Coper J. E., M. E. Coper (2007.): Introduction to Veterinary and Com-parative Forensic Medicine. Blackwell.
4. Čoporda M. M. (1964.): Sudska veterinarska medicina. Beograd. 5. Čuljak, K., Ž. Grabarević., R. Sabočanec (1993.): Opća veterinarska
patologija. Horetzsky, Zagreb. 6. Di Maio, V. J. M., D. J. Di Maio (2001.): Forensic Pathology, 2nd ed.
CRC Press, Florida, USA/London, UK. 7. Dix, J., R. Calaluce (1999.): Guide Forensic Pathology. Boca Raton,
FL.: CRC Press. 8. Dix, J., M. Graham (2000.): Time of death, Decomposition and in-
dentifi cation: An Atlas. Boca Raton, FL: CRC Press. 9. Đukić, B. (1991.): Sudska veterinarska medicina. Beograd.
227
10. Eikmeier, H., E. Fellmer., H. Moegle (1990.): Lehbruch der Gerichtli-chen Tierheilkunde. Verlag Paul Parey, Berlin und Hamburg.
11. Grabarević, Ž. (Ur.): Veterinarska onkologija. DSK - Falco, Zagreb, 2002.
12. Kohler, H., H. Kraft (1984.): Gerichtliche Veterinarmedizin. Stuttgart. Ferdinand Enke Verlag.
13. McGavin M. D., Zachary J. F. (Ur.): Pathologic basis of Veteinary di-sease. Fourth ed., Mosby Elsevier, St. Louis, 2007.
14. Merck, M. (2007.): Veterinary Forensics - Animal cruelty investiga-tions. Blackwell Publishing.
15. Milanović, M. (1975.): Sudska medicina. Medicinska knjiga Beograd - Zagreb.
16. Munro R., H. M. C. Munro (2008.): Animal Abuse and Unlawful Kil-ling - Forensic Veterinary Pathology. Saunders. Edinburg, London, New York, Oxford, Phyladelphya, St. Luis, Sydney, Toronto.
17. Sabočanec, R., K. Čuljak (1990.): Osnove obdukcijske tehnike. Vet. fak. u Zagrebu.
18. Zečević, D., J. Škavić (1996.): Osnove sudske medicine za pravnike. BARBAT - Zagreb.
229
Usporedba koncentracija alkohola očitanihalkometrom i analizom utvrđenih u krvi
Marina Nestić*, Zdravko Kovačić*, Tajana MlinarekSveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku, Zagreb, Hrvatska* Stalni sudski vještak za toksikologiju Županijskog suda u Zagrebu.
Stručni članak
UDK: 340.67:612.12
340.67: 178.1
Sažetak
Provedena je analiza podataka o koncentraciji alkohola očitanih alkometrom i utvrđenih analizom krvi izdvojenih iz 430 sudskih spisa. Izdvojeni su podaci u kojima je vremenski razmak od alkotestiranja do uzimanja uzorka krvi za analizu od 0 do 60 minuta. Analiza pokazuje da se u svega 45,3% slučajeva poduda-raju rezultati očitani alkometrom u izdahu ispitanika s analizom utvrđenom koncentracijom alkohola u krvi. Odstupanja koncentracije alkohola u krvi od očitanja alkometrom kretala su se od – 0,85 g/kg do + 1,26 g/kg. Provedena analiza sudskih spisa potvrđuje da se alkometar smije koristiti isključivo za brzu detekciju je li ispitanik pod utjecajem alkohola ili nije i selekciju onih koji nisu pod utjecajem alkohola. U slučaju pozitivnog rezultata alkometrom, a u svrhu mogućeg kasnijeg retrogradnog toksikološkog vještačenja najmanje moguće koncentracije alkohola u krvi u vrijeme događaja, potrebno je izvršiti analizu krvi i mokraće osobe koja je bila pozitivna na testu alkoholiziranosti.
Ključne riječi: alkometar, alkohol u krvi.
Comparison of alcohol concentration determinedby breathalyzer and by blood sample analysis
Marina Nestić*, Zdravko Kovačić*, Tajana MlinarekUniversity of Zagreb, School of Medicine
Department of Forensic Medicine and Criminology, Zagreb, Croatia* Witness expert for Toxicology of the County Court in Zagreb
Summary
This paper presents the analysis of data on the alcohol concentration determined
by breathalyzer and by blood sample analysis. Data were separated from the
230
430 court fi les. The time intervals from breath testing to blood sampling for
analysis were 0-60 minutes. The analysis shows that in only 45.3% of cases
the concentrations determined by breathalyzer matched with the blood
alcohol concentrations determined by analysis. Deviation of the blood alcohol
concentration from concentration determined by breathalyzer ranged from -
0,85g/kg to +1,26g/kg. The analysis of court records confi rms that alkometar
can be used solely for rapid detection of whether the person under the infl uence
of alcohol or not. In the case of a positive result of breathalyzer, it is necessary to
analyze blood and urine samples in purpose of possible subsequent retrograde
calculation of blood alcohol concentration at the time of the event.
Keywords: breathalyzer, blood alcohol concentration.
U Republici Hrvatskoj već se godinama koristi alkometar kao test alko-holiziranosti vozača i drugih sudionika u prometu. Pozitivan rezultat alkometra razlog je da se osoba odvede u najbližu zdravstvenu ustanovu na liječnički pregled, vađenje krvi i davanje mokraće. Na liječničkom pregledu izuzeti uzorci krvi i mokraće šalju se u Centar za kriminalistička vještačenja MUP-a RH, gdje se metodom plinske kromatografi je utvr-đuje točna koncentracija apsolutnog alkohola. Na osnovi tih rezultata provodi se toksikološko vještačenje, odnosno retrogradno se preračuna koncentracija apsolutnog alkohola u krvi na vrijeme događaja – prometne nesreće. Od kada je policija počela koristiti, alkometre marke Dräger 7140, 7410plus i 6810 koji slove kao vrlo precizni i pouzdani, a što nije sporno glede samog instrumenta, nastoji se određeni broj slučajeva u prekršajnim, kaznenim i građanskim predmetima riješiti samo alkometrom. To znači da se usprkos pozitivnom rezultatu testiranja alkometrom ispitanici ne vode na uzimanje uzoraka za analizu alkohola. Takva praksa ima uporište u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (ZOSPC). Prema ZOSPC (NN, 67/2008.) čl. 199., st. 2. glasi (1):
(2) Vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, B+E, F, G i M ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako u organizmu ima opojnih droga ili alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.
a stavak 5. istog članka glasi:
(5) Prisutnost alkohola u organizmu utvrđuje se analizom krvi ili urina, mjerenjem količine alkohola u litri izdahnutog zraka, liječničkim pregledom i drugim metodama i aparatima.
231
Iz citiranog članka je vidljivo da je precizirana koncentracija alkohola u organizmu iznad 0,50 g/kg, dok nije navedena točna koncentracija alkohola u izdahu koja se očitava alkometrom. Navodi se samo „…odnosno odgovarajući iznos mg/L izdahnutog zraka“.
Primjera radi, u Zakonu o varnosti cestneg prometa –ZVCP-1, Uradni list R. Slovenije, št. 133/2006. u čl. 129., st. 3. stoji (2):
(3) Količina alkohola u organizmu je određena s koncentracijom alkohola u krvi ili njoj odgovarajućoj koncentraciji alkohola u izdahnutom zraku.
dok u članku 130., st. 2. istog Zakona stoji:
(2) Drugi vozači imaju dozvoljeno najviše 0,50 g/kg alkohola u krvi ili do najviše 0,24 mg/L izdahnutog zraka….
Slovenski zakonodavac je dao dvije jednakovrijedne alternative, krv odnosno izdah uzimajući u obzir kao konstantu faktor konverzije 1 : 2100. U Velikoj Britaniji je dozvoljena koncentracija alkohola u krvi 80 mg/100 mL, a u izdahu 35 μg/100 mL (faktor konverzije 1 : 2286). U SAD-u je dozvoljeno 0,08 g/100 mL u krvi, što odgovara 0,08 g/210L u izdahu. Faktor konverzije 1 : 2100 kod preračunavanja koncentracije očitane alkometrom na koncentraciju u krvi daje niže vrijednosti od stvarnih u krvi (3).
Pozivajući se na ove zakonske odredbe, a s namjerom smanjenja troškova postupka, u ne malom broju slučajeva se alkoholiziranost sudionika u prometu utvrđuje samo alkometrom. Alkometri koji se koriste u Republici Hrvatskoj podešeni su tako da izmjerenu koncentracija alkohola u izdahu korigiraju faktorom 2100 i prikazuju kao koncentraciju alkohola u krvi. U sudskom postupku se od toksikoloških vještaka, a na zahtjev sudova, traži da na osnovi koncentracije alkohola očitane alkometrom, utvrdi koncentracija alkohola u krvi u vrijeme događaja. Alkometrom nije moguće utvrditi točnu koncentraciju alkohola u krvi iz sljedećih razloga: 1. Alkometrom se mjeri koncentracija alkohola u izdahnutom zraku, a ne u krvi. Uz pretpostavku da je testiranje alkometrom provedeno pravilno, da je alkometar tehnički ispravan i redovito baždaren, očitana koncentracija alkohola u izdahu mora biti točna u granicama dopuštene pogreške (GDP). U Pravilniku o mjeriteljskim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (NN, 118/99.) u čl. 9 stoji (4):
232
Točnost mjerenja etilometra utvrđuje se održavanjem rezultata mjerenja u granicama dopuštene pogreške (GDP). Granice dopuštene pogreške (GDP) pri tipnome ispitivanju, prvome ovjeravanju i ponovnome ovjeravanju utvrđene su u sljedećoj tablici.
Tablica: Granice dopuštene pogreške (GDP)
Granice dopuštene pogreške (GDP) pri tipnome ispitivanju i prvome ovjeravanju
Granice dopuštene pogreške (GDP) pri ponovnome ovjeravanju
± 0,020 mg/L za udio alkohola od 0,000 do 0,400 mg/L ili± 0,042‰ za udio alkohola od 0,00‰ do 0,83 ‰± 5% za udio alkohola od 0,400 mg/L do 2,000 mg/L ili ± 5% za udio alkohola od 0,83 ‰ do 4,17‰ ± 20% za udio alkohola veći od 2,000 mg/L ili± 20 % za udio alkohola veći od 4,17 ‰
± 0,032 mg/L za udio alkohola od 0,000 do 0,400 mg/L ili ± 0,066‰ za udio alkohola od 0,00‰ do 0,83 ‰± 8% za udio alkohola od 0,400 mg/L do 2,000 mg/L ili± 8% za udio alkohola od 0,83 ‰ do 4,17 ‰± 30% za udio alkohola veći od 2,000 mg/L ili ± 30% za udio alkohola veći od 4,17 ‰
2. Da bi se očitana vrijednost u izdahu mogla preračunati na koncentraciju u krvi potrebno je korištenje faktora konverzije, koji je promjenjiv i ovisi o čitavom nizu različitih okolnosti. Često upotrebljavani faktor konverzije 2100 je orijentacijska vrijednost, koja u velikom broju slučajeva ne odgovara stvarnom stanju. Na faktor konverzije utječe koncentracija alkohola u krvi, protek vremena od prestanka konzumacije do testiranja, faza resorpcije ili eliminacije, jakost alkoholnih pića, atmosferski pritisak i vlaga okoline. Stanični sastav krvi također utječe na faktor konverzije. Fiziološke granice hematokrita za muške osobe imaju vrijednost od 42 – 52%, a kod žena od 37 – 47%. Niža koncentracija hematokrita daje lažno viši rezultat alkohola u izdahu. Greška očitanja koncentracije alkohola u izdahu zbog promjena u staničnom sastavu krvi iznosi od -2 do +5%. Povišenje tjelesne temperature ispitanika za 1°C daje 7% višu vrijednost koncentracije alkohola u izdahu. Fizička aktivnost i hiperventilacija ispitanika mogu sniziti koncentraciju alkohola u izdahu za 11 – 25%. Niža temperatura okoline u kojoj se provodi testiranje dovodi do kondenzacije
233
vodene pare u izdahu, što za posljedicu ima nižu koncentraciju alkohola
u izdahu (5, 6, 7, 8).
3. Teorijski, moguće je odrediti faktor konverzije ako su uvjeti ispitivanja
standardizirani. Promjenom nekog od uvjeta, mijenja se i faktor konverzije.
Svakodnevna ispitivanja alkoholiziranosti sudionika prometnih nesreća
provode se u bitno različitim uvjetima od onih u laboratoriju. Budući da
su uvjeti koji utječu na faktor konverzije u praktičnoj primjeni alkometra
iz stanja spisa nepoznati vještaku toksikologu, nije moguće pouzdano iz
koncentracije alkohola u izdahu odrediti koncentraciju alkohola u krvi u
vrijeme alkotestiranja, pa onda i u vrijeme događaja.
4. Faza resorpcije ili eliminacije bitno utječe na faktor konverzije, ali još
je važnija činjenica da određivanje faze resorpcije odnosno eliminacije
određuje na koji način će vještak provesti retrogradno računanje. Rezultat
alkotestiranja ne daje nikakvu informaciju o fazi u kojoj se alkohol nalazi.
Ako nije izvršena analiza krvi i mokraće, fazu u kojoj se nalazio alkohol
u organizmu ispitanika u vrijeme događaja moguće je odrediti samo na
osnovi izjave ispitanika o vremenu, vrsti i količini konzumiranog alkoholnog
pića, uz pretpostavku da je istinita. U slučaju kada okrivljenik ne iskazuje
svoju obranu, a što mu Zakon o kaznenom postupku (NN, 110/97.) čl. 4.,
st. 3. (9) omogućava, tada izostaje i ova mogućnost utvrđivanja u kojoj se
je fazi nalazio alkohol tijekom testiranja alkometrom.
(3) Okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja.
Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u
postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
Zbog navedenoga smatramo da se koncentracija alkohola očitana
alkometrom ne može smatrati točnom niti upotrijebiti za utvrđivanje
stupnja alkoholiziranosti u vrijeme događaja.
Kako bi argumentirali naše stajalište, obradili smo podatke iz 430 sudskih
spisa s područja Republike Hrvatske. Izdvojili smo slučajeve u kojima
je provedeno testiranje alkometrom, a provedena je i analiza alkohola
u uzorku krvi. Izdvojeni su slučajevi u kojima vremenski interval od
alkotestiranja do uzimanja uzorka krvi za analizu nije bio duži od jednog
sata. Na sljedećim slikama prikazani su međusobni odnosi alkometrom
očitane koncentracije alkohola i analizom utvrđene koncentracije alkohola
u krvi u vremenskim intervalima od po 15 minuta unutar jednog sata.
234
Slika 1.: Koncentracija alkohola u krvi očitana alkometrom i utvrđena analizom krvi u 56 slučajeva u kojima je vremenski razmak od alkotestiranja do vađenja uzorka krvi kraći ili jednak 15 minuta.
Tablica 1. Vremenski interval od alkotestiranja do vađenja krvi za analizu je od 0 do 15 minuta
Vremenski interval od alkotestiranja
do vađenja krvi je 0 - 15 minuta
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je niža od očitanja
alkometrom za 0,61 g/kg
Analiza = 2,22 g/kg
Alkometar = 2,83 g/kg
ΔT = 7 min
Rezultat analize je
22% niži od očitanja
alkometrom
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je viša od očitanja
alkometrom za 0,85 g/kg
Analiza = 2,87 g/kg
Alkometar = 2,02 g/kg
ΔT = 0 min
Rezultat analize je
42% viši od očitanja
alkometrom
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je niža od očitanja
alkometrom
12 slučajeva 21,4%
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je viša od očitanja
alkometrom
21 slučaj 37,5%
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je približno jednaka
očitanju alkometrom (±0,10 g/kg)
23 slučaja 41,1%
Ukupno 56 slučajeva 100,0%
0,00
0,50
1,00
1,50
2,00
2,50
3,00
3,50
1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27 29 31 33 35 37 39 41 43 45 47 49 51
Kon
cent
raci
ja a
lkoh
ola
g/k
g
B j
-15 minuta
Dräger g/kg
Krv g/kg
235
Iz slike 1. vidljivo je da i u vrlo kratkom vremenu između testiranja alko-metrom i koncentracije alkohola u krvi dolazi do značajnih odstupanja, da se 41,1% rezultata dobivenih testiranjem podudaraju s analizom utvr-đenom koncentracijom alkohola u krvi, da je analiza krvi pokazala u 21,4% slučajeva nižu koncentraciju od alkometrom očitane, a u 37,5% višu od očitane. Najniža koncentracija alkohola u krvi bila je niža za 0,61 g/kg, a najviša za 0,85 g/kg u odnosu na koncentraciju očitanu alkometrom.
Slika 2.: Koncentracija alkohola u krvi očitana alkometrom i utvrđena analizom u 113 slučajeva u kojima je vremenski
razmak od alkotestiranja do vađenja uzorka krvi više od 15 i manje ili jednako 30 minuta.
minuta
0,00
0,50
1,00
1,50
2,00
2,50
3,00
3,50
4,00
1 10 19 28 37 46 55 64 73 82 91 100 109
Broj
Kon
cent
raci
ja a
lkoh
ola
g/kg
Dräger g/kg
Krv g/kg
236
Tablica 2. Vremenski interval od alkotestiranja do vađenja krvi za analizu je od 16 do 30 minuta
Vremenski interval od alkotestiranja
do vađenja krvi je 16 - 30 minuta
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je niža od očitanja
alkometrom za 0,39 g/kg
Analiza = 0,04 g/kg
Alkometar = 0,43 g/kg
ΔT = 25min
Rezultat analize je
91% niži od očitanja
alkometrom
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je viša od očitanja
alkometrom za 1,26 g/kg
Analiza = 3,08 g/kg
Alkometar = 1,82 g/kg
ΔT = 30 min
Rezultat analize je
69% viši od očitanja
alkometrom
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je niža od očitanja
alkometrom
20 slučajeva 17,7%
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je viša od očitanja
alkometrom
33 slučaja 29,2%
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je približno jednaka
očitanju alkometrom (±0,10 g/kg)
60 slučajeva 53,1%
Ukupno 113 slučaja 100,0%
U vremenskom intervalu od 16-e do 30-e minute 53,1% ispitanika ima koncentracije u izdahu podudarajuće onima u krvi, 17,7% ima niže koncentracije u krvi od onih očitanih alkometrom, a 29,2% više koncen-tracije očitane alkometrom od onih u krvi s rasponom od 0,39 g/kg (niže od alkometra) do + 1,26 g/kg (više od alkometra).
237
Slika 3.: Koncentracija alkohola u krvi očitana alkometrom i utvrđena analizom u 128 slučajeva u kojima je vremenski
razmak od alkotestiranja do vađenja uzorka krvi više od 30 i manje ili jednako 45 minuta.
Tablica 3. Vremenski interval od alkotestiranja do vađenja krvi za analizu je od 31 do 45 minuta
Vremenski interval od alkotestiranja
do vađenja krvi je 31 - 45 minuta
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je niža od očitanja
alkometrom za 0,85 g/kg
Analiza = 2,25 g/kg
Alkometar = 3,10 g/kg
ΔT = 45 min
Rezultat analize je
27% niži od očitanja
alkometrom
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je viša od očitanja
alkometrom za 0.99 g/kg
Analiza = 3,22 g/kg
Alkometar = 2,23 g/kg
ΔT = 33 min
Rezultat analize je
44% viši od očitanja
alkometrom
Analizom utvrđena koncentracija alkohola
u krvi je niža od očitanja alkometrom
35 slučajeva 27,4%
Analizom utvrđena koncentracija alkohola
u krvi je viša od očitanja alkometrom
30 slučaja 23,4%
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je približno jednaka
očitanju alkometrom (±0,10 g/kg)
63 slučajeva 49,2%
Ukupno 128 slučajeva 100,0%
31-45 minuta
0,00
0,50
1,00
1,50
2,00
2,50
3,00
3,50
4,00
1 7 13 19 25 31 37 43 49 55 61 67 73 79 85 91 97 103 109 115 121 127
Broj
Kon
cent
raci
ja a
lkoh
ola
g/kg
Dräger g/kg
Krv g/kg
238
U vremenskom intervalu od 31-e do 45-e minute 49,2% ispitanika ima koncentracije očitane alkometrom podudarajuće onima u krvi, 27,4% ima niže koncentracije u krvi od onih očitanih alkometrom, a 23,4% više koncentracije u krvi od očitanih alkometrom s rasponom od 0,85 g/kg (niže od alkometra) do + 0,99 g/kg (više od alkometra).
Slika 4.: Koncentracija alkohola u krvi očitana alkometrom i utvrđena analizom u 133 slučajeva u kojima je vremenski razmak od alkotestiranja
do vađenja uzorka krvi više od 45 i manje ili jednako 60 minuta.
46-60 minuta
0,00
0,50
1,00
1,50
2,00
2,50
3,00
3,50
1 8 15 22 29 36 43 50 57 64 71 78 85 92 99 106 113 120 127
Broj
Kon
cent
raci
ja a
lkoh
ola
g/kg
Dräger g/kg
Krv g/kg
239
Tablica 4. Vremenski interval od alkotestiranja do vađenja krvi za analizu je od 46 do 60 minuta
Vremenski interval od alkotestiranja
do vađenja krvi je 46 - 60 minuta
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je niža od očitanja
alkometrom za 0,57 g/kg
Analiza = 1,32 g/kg
Alkometar = 1,89 g/kg
ΔT = 60 min
Rezultat analize je
30% niži od očitanja
alkometrom
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je viša od očitanja
alkometrom za 0,81 g/kg
Analiza = 2,90 g/kg
Alkometar = 2,09 g/kg
ΔT = 46 min
Rezultat analize je
39% viši od očitanja
alkometrom
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je niža od očitanja
alkometrom
51 slučaj 38,4%
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je viša od očitanja
alkometrom
33 slučajeva 24,8%
Analizom utvrđena koncentracija
alkohola u krvi je približno jednaka
očitanju alkometrom (± 0,10 g/kg)
49 slučajeva 36,8%
Ukupno 133 slučajeva 100,0%
U vremenskom intervalu od 46-e do zaključno 60-e minute 36,8% ispitanika ima koncentracije u izdahu podudarajuće onima u krvi, 38,4% ima niže koncentracije u krvi od onih očitanih alkometrom, a 24,8% više koncentracije u krvi od onih očitanih alkometrom s rasponom od 0,57 g/kg (niže od alkometra) do + 0,81 g/kg (više od alkometra).
U sva četiri vremenska intervala pojam „približno jednaka“ označava sve slučajeve u kojima su koncentracije jednake, odnosno odstupaju do ± 0,10 g/kg. Promatrajući vremenski interval od 0 – 60 minuta u svega 45,3% slučajeva podudaraju se rezultati očitani alkometrom u izdahu ispitanika s analizom utvrđenom koncentracijom alkohola u krvi. U istom vremenskom intervalu koncentracije alkohola u krvi su bile niže od alkometrom očitane vrijednosti i do – 0,85 g/kg, odnosno više i do + 1,26 g/kg.
240
Slika 5.: Razlika koncentracije alkohola utvrđene analizom krvi i očitane alkometrom u ovisnosti o vremenskom razmaku
od alkotestiranja do vađenja krvi.
Ukoliko koncentracija alkohola očitana alkometrom odgovara stvarnoj koncentraciji alkohola u krvi, kada su alkotestiranje i uzimanje uzorka krvi za analizu napravljeni u približno isto vrijeme, razlika tih koncentracija bi trebala težiti nuli. S povećanjem vremenskog razmaka od alkotestiranja do vađenja uzorka krvi, ta bi razlika trebala rasti. Na slici 5. prikazane su razlike koncentracija alkohola utvrđene analizom krvi i očitane alkometrom za svih 430 obrađenih slučajeva. Alkotestiranje je u svim ispitivanim slučajevima provedeno prije uzimanja uzorka krvi za analizu. U fazi eliminacije koncentracija alkohola u krvi se teorijski tijekom 60 minuta može smanjiti za 0,10 – 0,20 g/kg. U tom slučaju bi rezultat analize trebao biti niži od očitanja alkometrom, a razlika njihovih koncentracija negativan broj. U fazi resorpcije koncentracija alkohola u krvi raste i tijekom 60 minuta se koncentracija alkohola u krvi može značajno promijeniti. U ovom slučaju bi razlika koncentracija alkohola utvrđenih analizom i očitanih alkometrom trebala biti pozitivan broj. Iz slike 5. se vidi da ima značajnih razlika u koncentracijama, čak i kada je vremenski razmak od alkotestiranja do vađenja krvi vrlo kratak.
-1,00-0,80-0,60-0,40
-0,200,000,200,400,600,80
1,001,201,40
0 10 20 30 40 50 60
Vrijeme u minutama
Raz
lika
konc
entr
acija
u g
/kg
241
Slika 6.: Udio slučajeva u kojima su koncentracije alkohola analizom utvrđene u krvi jednake, više i niže od koncentracije očitane
alkometrom u vremenskim intervalima od 15 minuta.
Na slici 6. je prikazan udio slučajeva u kojima su koncentracije alkohola utvrđene analizom u krvi jednake, više i niže od koncentracije očitane alkometrom u vremenskim intervalima od 15 minuta. Prvi interval, u kojem je uzorak krvi uzet za analizu ubrzo nakon alkotestiranja (unutar 15 minuta), odstupa od teorijskog očekivanja. Svega 41,1% rezultata analize krvi i alkotesta se podudara. U drugom, trećem i četvrtom intervalu primjećuju se očekivane promjene. Smanjuje se udio slučajeva u kojima se rezultati analize i očitanja alkometrom preklapaju, a raste udio slučajeva u kojima je rezultat analize niži od alkometra.
U praksi se rijetko događa da se testiranje alkometrom i uzimanje krvi i mokraće obave u isto vrijeme. Jedino tada bi se temeljem takvih podataka za svaki pojedini slučaj sa sigurnošću mogao utvrditi stvarni faktor kon ver-zije izdah – krv, odnosno korelacija između koncentracije u izdahu i kon-centracije u krvi. Međutim, poznavanje stvarnog faktora konverzije ne daje odgovor na pitanje u kojoj se je fazi nalazio alkohol u organizmu ispitanika u vrijeme događaja. Poznavanje faze eliminacije ili resorpcije temelj je svakog retrogradnog preračunavanja najmanje moguće koncen tracije
21,4%
41,1%
37,5%
17,7%
53,1%
29,2%
27,3%
49,2%
23,4%
38,3%
36,8%
24,8%
0,0%
10,0%
20,0%
30,0%
40,0%
50,0%
60,0%
70,0%
80,0%
90,0%
100,0%
0-15min 16-30min 31-45min 46-60min
Rezultat analize je viši od alkometra (više od 0,10g/kg)Rezultat analize i alkometar su približno jednaki (±0,10g/kg)Rezultat analize je niži od alkometra (više od 0,10g/kg)
242
alkohola u krvi u vrijeme događaja. Iz navedenoga proizlazi da se alkometar može koristiti isključivo za identifi kaciju je li testirana osoba pod utjecajem alkohola ili ne. Zbog toga nije moguće alkometar koristiti za retrogradno toksikološko vještačenje alkoholiziranosti na vrijeme događaja.
Zaključno, provedena analiza 430 sudskih spisa potvrđuje da se alko-metar smije koristiti isključivo za brzu detekciju je li ispitanik pod utjecajem alkohola ili nije i selekciju onih koji nisu pod utjecajem alkohola. U slučaju pozitivnog rezultata alkometrom, a u svrhu mogućeg kasnijeg retrogradnog toksikološkog vještačenja najmanje moguće koncentracije alkohola u krvi u vrijeme događaja, potrebno je izvršiti analizu krvi i mokraće osobe koja je bila pozitivna na testu alkoholiziranosti.
Literatura:
1. Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN, 67/2008.). 2. Zakon o varnosti cestneg prometa –ZVCP-1, Uradni list RS, Št.
133/2006. 3. Logan B. K., Gullberg R. G. Alcohol, drugs and driving in Clarke’s Analysis
of Drugs and Poisons, 3th edition,vol 1.(53 - 67), Anthony C. Moffat, M. David Osselton, Brian Widdop, Pharmaceutical Press, 2004.
4. Pravilnik o mjeriteljskim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u uzdahu ispitanika (NN, 118/1999.).
5. Haffner H. T., Graw M., Dettling A., Schmitt G. and Schuff A. Concen-tration dependency of the BAC/BrAC (blood alcohol concentration/breath alcohol concentration) conversion factor during the linear elimination phase. Int J Legal Med, 2003 117: 276 - 81.
6. Jones A.W., Beylich K. M., Bjørneboe A., Ingum J., Mørland J. Mea-suring ethanol in blood and breath for legal purposes: variability between laboratories and between breath-test instruments. Clin Chem 1992; 38:743 - 7.
7. Gilg T., Priemer F., Jocham N., Eisenmenger W. BAK/AAK - Quotienten in verschiedenen Alkoholisierungsphasen-Untersuchungen mit dem Dräger Evidential 7110 bei 20 Trinkversuchen. Rechtsmedizin 2000; 10 [Suppl 1]:6.
8. Dubowski K. M. The blood/breath ratio of ethanol. Clin Chem 1979; 25:1144.
9. Zakon o kaznenom postupku (NN, 110/1997.).10. Z. Kovačić, M. Nestić, V. Stemberga, A. Bosnar, M. Petrovečki, D.
Sutlović. Reliability od breath alcohol testing with Dräger Alkotest 7410plus analyzer in court process, Med Jad 2008;38(1-2):47 - 51.
243
Načela za sudsko medicinsko vještačenje neimovinske štete
- Osvrt na predložene tablice -
Prim. dr. sci. Ante Muljačić, dr. med.
U Opatiji je 23. i 24. rujna održano savjetovanje „Naknada neimovinske štete – nove Hrvatske orijentacijske medicinske tablice za procjenu oštećenja zdravlja“ u organizaciji Inženjerskog biroa i Hrvatskog ureda za osiguranje s namjerom promocije „Hrvatskih orijentacijskih tablica“.
Autori projekta izrade novih „Hrvatskih orijentacijskih tablica“ su dva profesora sudske medicine Medicinskog fakulteta u Zagrebu i jedan pra-vnik, a u samoj izradi je sudjelovalo oko 60-ak medicinskih stručnjaka zaposlenika Medicinskih fakulteta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, te predstavnici Hrvatskog ureda za osiguranje, liječnici cenzori i liječnici članovi Hrvatskog liječničkog zbora.
Tijekom održavanja Savjetovanja u Opatiji provedena je rasprava s brojnim komentarima na postojeće Tablice, a Savjetovanje je završeno sa zaključkom prof. dr. sc. Marijana Ćurkovića, voditelja Savjetovanja, da se pošalje dopis Udruzi vještaka kako bi Udruga mogla uputiti svoje primjedbe na postojeće Tablice, odnosno očitovati se o Tablicama, te da će se odrediti rok u kojem to treba učiniti, a nakon toga će Inženjerski biro i Hrvatski ured za osigu-ranje donijeti konačnu verziju „Hrvatskih orijentacijskih tablica“.
Hrvatsko društvo sudskih vještaka - Podružnica za medicinu, stomatolo-giju, toksikologiju i vet. medicinu (HDSV- PMSTVM) je na svojoj skupštini održanoj dana 6. studenoga 2010. godine u Zagrebu provelo raspravu o postojećim „Hrvatskim orijentacijskim tablicama“ (konačni prijedlog), te donijelo sljedeće zaključke:
1. Članovi HDSV- PMSTVM-a se ne mogu složiti s mišljenjem da se u ocjeni kvalifi katornih elemenata neimovinske štete ne ocjenjuju one ozljede kod oštećenika koje nisu objektivno medicinski potvrđene i opisane jer ne predstavljaju tjelesne ozljede. Primjer: Zar ženska osoba koja je zadobila šamar kolege s posla (snažne muške osobe) nije trpjela bol i strah i nema pravo na naknadu neimovinske štete
244
samo zato što na licu nema vidljiv hematom. A da ima hematom, imala bi pravo na naknadu?!
2. Za medicinske vještake svaka ozljeda koja je utvrđena kliničkim pregledom u zdravstvenoj ustanovi predstavlja relevantan dokaz
o ozljeđivanju i na temelju takve dokumentacije može se prove-
sti vještačenje svih kvalifi katornih elemenata neimovinske štete.
Činjenica je da su podaci iz zdravstvenog kartona bolničke odnosno
kliničke ustanove relevantni jer u sadašnjim uvjetima rada u zdrav-
stvenim ustanovama nije moguće detaljno opisivanje ozljede obzi-
rom na broj bolesnika koji se svakodnevno obradi. Primjer: Osoba
se javlja u hitnu kiruršku ambulantu zbog glavobolja navodeći da je u
sudaru s drugim vozilom udarila glavom o naslonjač za glavu. Kirurg
učini RTG snimanje kostiju glave i vratne kralješnice i ne nađe se
znakova koštane traume. Kliničkim pregledom u zatiljačnom dijelu
glave nema hematoma ili kontuzijskog ožiljka. Pokretljivost u vratu je
uredna. Sljedeći dan dolazi zbog jačih bolova u vratu i glavi. Zar i ovo
nije tjelesna ozljeda i zar je kirurg bespotrebno ozračio pacijenta?
Uredan RTG nalaz kostiju glave i vratne kralješnice je također nalaz
koji ima težinu u smislu da su isključene koštane traume.
3. Prilikom provedbe kliničkog pregleda iskusnom vještaku kliničaru
nije potrebno uključivati psihologa u pregled zbog isključivanja
moguće agravacije oštećenika.
4. U vezi s dijagnostičkom obradom koju je prema autorima „Hrvatskih
orijentacijskih tablica“ (konačni prijedlog) potrebno dodatno učiniti
kako bi se objektivirale trajne posljedice ozljeđivanja (npr. EEG, CT,
MR) postavlja se pitanje o tome gdje bi se iste provodile i tko bi sno-
sio troškove te obrade. Inzistirati na pretrazi CT ili MR mozga kod
osoba koje imaju klinički jasan potres mozga je u većini slučajeva
nepotrebno jer navedene pretrage isključuju postojanje nagnječenja
mozga, dok je u slučaju potresa mozga nalaz nespecifi čan i pred-
stavlja nepotrebno dodatno ozračivanje ozljeđenika.
5. HDSV- PMSTVM smatra da zdravstveni karton nije potrebno priložiti
prilikom ocjene svake posljedice ozljeđivanja već samo u situacija-
ma kada za to postoji opravdan razlog. Primjer: Ozljeđenik ima trzaj-
nu ozljedu vrata i nema trajnih posljedica. Uvid u zdravstveni karton
ovakvog ozljeđenika je u potpunosti nepotreban.
245
6. Trajno defi nitivno smanjenje (TDF) tjelesnog ili duševnog potencija-
la nije primjenjivo u ocjeni neimovinske štete, kao niti skala bolova
koju autori preporučuju primijeniti.
7. Međunarodna klasifi kacija bolesti (MKB) nema indikacije za primje-
nu u osiguravateljskoj medicini iz razloga što se i šifre bolesti prema
MKB-10 klasifi kaciji u svakodnevnoj praksi koriste isključivo zbog
statističke obrade podataka.
8. Neprihvatljive su dodatne smjernice za vještačenje u kojima se pri
objedinjavanju raznih postotaka trajnih posljedica primjenjuje pra-
vilo 1/1, zatim 1/2, pa kao treće 1/4 ili nakon toga 1/8. Zar osobi
koja je politraumatizirana treba ocijeniti manji postotak trajnih po-
sljedica kada se radi o ozljedi zdjelice i ruke, nego osobi koja je
zadobila pojedinačnu ozljedu zdjelice ili ruke?! Trajne posljedice
zbog ozljede ruke i ozljede zdjelice se ne mogu aritmetički zbrojiti,
ali nema nikakvog uporišta u medicinskoj struci, te nema znanstve-
nog objašnjenja da se teža posljedica ocijeni s 1/1, a sljedeća s 1/2,
itd.
9. HDSV- PMSTVM je mišljenja da sadašnje „Hrvatske orijentacijske
tablice“ (konačni prijedlog) ne zadovoljavaju kriterije „Europskih in-
dikativnih tablica“ iz razloga što je u „Europskim indikativnim ta-
blicama“ istaknuto da Tablice ne nude gotove postotke za poslje-
dice zadobivenih ozljeda već samo daju preporuku za provođenje
vještačenja u kojem se zahtijeva širi klinički pristup i veća analiza po-
sljedica koje ugrožavaju svakodnevni život oštećenog. Tablice mogu
sadržavati samo upute, a ne propise, uključivati razmatranje raznih
aspekata specifi čnih za određenu osobu i naglašavaju potrebu za
sveobuhvatnim i individualnim pristupom. Oštećenja se u Tablicama
ne zbrajaju već se zahtijeva procjena fi zičke i psihičke cjelovitosti
oštećenog, ali ne po principu kako su naveli autori „Hrvatskih orijen-
tacijskih tablica“ (konačni prijedlog) 1/1, 1/2, 1/4, itd., već sveo-
buhvatno. Europa kaže da je za primjenu Tablica potrebno znanje
i iskustvo vještaka pa se stoga preporuča samo koristiti polaznu
točku u Tablicama, pri čemu će se svako oštećenje ocijeniti indivi-
dualno prema kliničkom iskustvu vještaka uz detaljno obrazloženje.
HDSV- PMSTVM smatra da se Hrvatske indikativne tablice trebaju
temeljiti na Europskim indikativnim tablicama jer kada Republika Hr-
vatska uđe u Europsku uniju neće se Europa prilagođavati Hrvatskim
tablicama već će se Hrvatske tablice morati prilagoditi Europskim.
246
Postavlja se pitanje: po čemu je Hrvatska toliko različita od zemalja
EU da bi morala imati neke sasvim druge kriterije za ocjenjivanje
pojedinih kvalifi katornih elemenata kod procjene neimovinske štete.
Cilj nastanka Europskih indikativnih tablica bio je ujednačavanje su-dske prakse u zemljama EU, a cilj stvaranja Hrvatskih indikativnih tablica bi trebao biti usklađivanje istih s praksom EU.
10. Prema zaključku savjetovanja u Opatiji HDSV- PMSTVM poziva sve predsjednike stručnih društava kirurga, dječjih kirurga, ortopeda, neurologa, psihijatara, okulista, spec. ORL, spec. medicine rada, pedijatre, neurokirurge, fi zijatre, spec. čeljusne kirurgije i stomatolo-ge pri HLZ-u, kao i mentore vještake pri HLK-i da izaberu predsta-vnike sudske vještake koji će dati komentare na postojeće Tablice i sudjelovati u izradbi novih „Hrvatskih orijentacijskih tablica“, ali na temeljima i kriterijima Europskih tablica.
11. HDSV- PMSTVM također smatra da je zbog stalnih prigovora jed-nog dijela osiguravatelja i poteškoća u svakodnevnom radu vještaka nužno organizirati čim prije stručni skup pod nazivom „Kako ocije-niti sve kvalifi katorne elemente neimovinske štete u politrau-mi“ s pozvanim predavačima: liječnicima vještacima kliničarima - kirurgom, traumatologom, ortopedom, neurokirurgom, psihijatrom, psihologom, okulistom i neurologom, kao i specijalistima i subspe-cijalistima ostalih struka uz sudjelovanje sudaca županijskog suda, kako bi se na stručan i kvalitetan način riješile sve sadašnje dvojbe u ocjeni trajnih posljedica, bolova i straha kod politraumatiziranih oštećenika.
12. Predložene „Hrvatske orijentacijske tablice“ (konačni prijedlog) obja-vljene u knjizi „Načela sudskomedicinskih vještačenja“ u izdanju Naklade Ljevak iz Zagreba, 2010. g., potpisuju tri vještaka sudske medicine D. Strinović, J. Škavić i D. Zečević. HDSV- PMSTVM ih ne može prihvatiti kao meritorne pošto su sva tri navedena vještaka specijalisti patologije ili sudske medicine, u svojoj edukaciji i praksi nikada ne liječe žive pacijente i nemaju apsolutno nikakve kliničke prakse u liječenju ozljeđenika.
247
Izvješće o savjetovanju “Do potpunosti zemljišne knjige kroz postupak
povezivanja knjige položenih ugovora"
Dana 27. 11. 2010. u hotelu “Antunović” u Zagrebu, održano je savjeto-vanje pod nazivom: Do potpunosti zemljišne knjige kroz postupak povezi-vanja knjige položenih ugovora, u organizaciji Hrvatskog društva sudskih vještaka uz potporu Hrvatske komore inženjera građevinarsta (kroz Pro-gram stalnog stručnog usavršavanja). Održana su sljedeća predavanja:
1. Mr. sc. Melita Bestvina, d. i. g. (sudski vještak i ovlašteni inženjer gra-diteljstva-organizator i voditelj savjetovanja): Sudski vještaci i ovlašteni inženjeri u postupku povezivanja KPU sa zemljišnom knjigom
2. Damir Kontrec, dipl. iur. (državni tajnik Ministarstva pravosuđa): Općenito o postupku povezivanja i odgovori na pitanja
3. Ana-Marija Končić (voditelj Odjela zemljišnih knjiga - Općinski sud Sesvete): Isprave za upis neupisanih nekretnina
4. Želimir Buzuk, d. i. geod. (ovlašteni geodeta): Geodetski poslovi u postupku povezivanja knjige
5. Mirko Sabljar, ing. građ.: Praktični primjeri
6. Mr. sc. Tomaž Simrajh (procjenitelj nekretnina u Sloveniji i ovlašteni inženjer, Ljubljana): Uknjižba otkupljenih stanova u Republici Sloveniji
7. Brankica Dejanović, dipl. iur. (Marko Končar, „Inkasator“d.o.o. - Kar-lovac i „Stambeni kutak“ d.o.o. -Zagreb): Dosadašnja iskustva upra-vitelja u postupcima sređivanja zemljišnih knjiga
Svrha i cilj ovog savjetovanja bio je da se vještacima i ovlaštenim inženjerima ukaže na njihovo daljnje angažiranje u izradi dokumena-ta koji će biti sastavni dio prijedloga za uknjižbu nekretnina upisanih u KPU (knjigu položenih ugovora). Obzirom da RH želi postati ravnopravna članica EU, neophodno je voditi računa o tome da je u Europskoj Uniji jedino u etažiranoj zgradi moguće prodati stan odnosno poslovni prostor ili garažu. Hrvatski sabor i zakonodavstvo su ovim Pravilnikom odredili rok za upis stanova iz knjige položenih ugovora kako bi zadovoljili uvjet Europske Unije i Svjetske banke za sređivanjem zemljišnih knjiga i katastra.
248
Radi rješavanja ovih nagomilanih problema Republika Hrvatska odnosno Ministarstvo pravosuđa, ušlo je u projekt sređivanja zemljišnih knjiga i katastra kojeg fi nancira Svjetska banka.
Dosadašnja nesređena katastarska i gruntovna dokumentacija usporava pripremu za gradnju novih objekata i općenito dolazak ulagača – develo-pera iz EU, a neadekvatna ili nepostojeća dokumentacija onemogućava ili otežava rekonstrukciju postojećih objekata. Postojeći pravni i tehnički oblik evidencije o nekretninama manjkav je jer ne nudi jedinstvenu evi-denciju svih nekretnina po principu samovlasništva nego se prednost daje suvlasništvu.
Postojeći princip zaštite vlasništva kroz javne evidencije ne samo da je manjkav nego nije dovoljno spreman za promjene.
Dosadašnji nedefi nirani privatni i zajednički dijelovi u starijim zgradama kao i način kako bi se takvi stanovi mogli upisati u zemljišne knjige kao samostalne uporabne cjeline, rješavao se proteklih godinama etažiranjem po ovlaštenim sudskim vještacima i inženjerima.
Novi, skraćeni oblik etažiranja je zapravo po Pravilniku o povezivanju KPU sa zemljišnom knjigom prijepis evidentiranih površina stanova iz Knjige položenih ugovora u zemljišne knjige.
Obzirom da se donošenjem Pravilnika nisu potpuno defi nirale situacije koje se mogu dogoditi u primjeni ovog Pravilnika, smatrali smo za potreb-no da se radi p r a k t i č n e primjene i provedbe istog pozovu stručnjaci svih profi la koji sudjeluju u izradi dokumenata za upis nekretnine iz KPU u zemljišne knjige, počevši od ovlaštenog inženjera-sudskog vještaka, suca (jednog od koautora Pravilnika), voditelja zemljišnoknjižnog Odjela, geodeta, upravitelja stambenih zgrada,vještaka građevinske struke i go-sta iz Slovenije koji će iznjeti njihova iskustva s obzirom da su pet godina u članstvu EU.
Izvješće sastavila:
mr. sc. Melita Bestvina, d. i. g. , stalni sudski vještak
ovlašteni inženjer graditeljstva
